02 – Veljača

01. Veljače

„I ako skrenete nadesno ili nalijevo, uši će vaše čuti riječ iza vas kako govori: To je put idite njime!“ Iza. 30:21

Ako dođemo do račvanja puteva – do nekakve krize u našem iskustvu – i ne znamo da li da idemo na lijevo ili na desno, trebali bi smo stati i slušati glas. Ili, drugim riječima trebali bi smo se obratiti Gospodinovoj riječi, i razmišljajući o njenim zapovjedima i načelima, i o njenim primjerima koji se odnose na ono što nas zbunjuje, tražiti da naučimo Gospodinovu volju, tražeći također vodstvo njegovog Duha, i nastojeći dovesti svoj um u jedan pokoran, povjerljiv i pun ljubavi stav. (w1895 str.6)

02. Veljače

„Jer ako po tijelu živite, umrijet ćete.“ Rim. 8:13

Što bi to značilo živjeti po tijelu? Mi odgovaramo, to znači živjeti po, u skladu sa, zadovoljavati, sklonosti i žudnje pale ljudske prirode. I to je najlakše za napraviti. Sve što trebamo napraviti je ravnodušno se prepustiti struji naše stare prirode, i prestati se boriti protiv nje. Čim to učinimo, počinjemo plutati niz rijeku, i kako struja postaje sve jača otpor postaje sve teži. (w1895 str.8)

03. Veljače

„Sine moj, pazi na riječi moje. Prigni uho svoje poukama mojim. Jer one su život onima koji ih nalaze i zdravlje svemu tijelu njihovu.“ Izreke 4:20,22

Nekolicina prepoznaje utjecaj uma na tijelo. Bog je tako organizirao naša bića da čiste, plemenite i svete misli općenito imaju ne samo uzdižući i oplemenjujući učinak na mentalni i moralni ustroj, nego također i osnažujući utjecaj na fizički sistem. I suprotno od toga, svaka nečista, neplemenita, nesveta, poročna misao (isto tako i postupci) imaju direktan učinak ne samo u smislu kvarenja uma i morala, nego i na klijanje sjemena bolesti koje je već u konstituciji pale ljudske rase. (w1896 str.180)

04. Veljače

„Iziđite iz nje narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine i da vam ne naude zla njezina“ Otkr. 18:4

Tko je god dostojan imena „narode moj“, čut će i poslušati Gospodinov glas i izići iz Babilona „da mu ne naude zla njezina“; jer njihova poslušnost u bijegu čim su vidjeli pravo stanje  Babilona pokazat će da nikad nisu bili u stvarnom skladu s njegovim grijesima. Oni koji ostanu nakon što su vidjeli Babilon i njezine bogohulne doktrine u svijetlu koje sada svjetli računaju se kao da odobravaju bogohuljenje i da zaslužuju „zla“ još i više – jednako ili čak i više od klase „kukolja“, Babilonaca, zato što imaju veću svijetlost. (w1900 str.3)

05. Veljače

„Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje.“ 1. Sol. 4:3

Kada otvorimo Bibliju kako bi smo utvrdili što je Božja volja, tada nalazimo da veliko djelo koje Bog traži od nas nije rad za druge, nego rad na sebi, podvrgavanje, pobjeđivanje, i ovladavanje sobom. Stoga, sve drugo- naša služba za kućanstvo vjere, i činjenje dobra svim ljudima, kod kuće i u stranim misijama, itd.- je drugorazredno u odnosu na ovo najvažnije djelo unutar nas. Jer, kao što apostol pod nadahnućem izjavljuje, premda bi smo mogli riječito propovjedati evanđelje drugima, i premda bi smo mogli dati sva svoja dobra da nahranimo siromašne, ili postati mučenici za dobru stvar, a bez ljubavi, duha Kristovog i Očevog, razvijenog u nama kao upravljajućim životnim načelom, bili bi smo ništa, sa božanskog stanovišta. (w1899 str.4)

06. Veljače

„Jer ni s istoka ni sa zapada ni s juga ne dolazi uzvisivanje. Jer Bog je sudac. Jednoga ponizuje, a drugoga uzvisuje.“ Ps. 75:6,7

Možda imamo želje i težnje da nas se koristi koje nikada neće biti zadovoljene. Gospodin možda smatra da mi ne bi smo mogli nositi to uzvišenje i čast za kojima težimo. On daleko bolje zna nego mi što je za naše dobro, i stoga bi on htio da mi počivamo zadovoljni u njegovoj providnosti, ne da mirujemo već da smo marljivi; ne bezbrižni nego budni; ne ravnodušni već puni snage, iskreno težeći da vršimo volju Božju; ipak strpljivi pod ograničenjem, i zadovoljni što smo zanemareni i zaboravljeni, imajući na umu da „i oni služe koji samo stoje i čekaju“, i da nas  Gospodin u svoj dobro izabrani  čas može voditi naprijed da ispuni Svoje naume milosti. (w1895 str.11)

07. Veljače

„Ljubav ne čini zlo bližnjemu. Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.“ Rim. 13:10

Onaj tko utvrdi da njegovo srce nije u skladu sa ovim zakonom Novog Saveza, ljubavi- milosrđe, dobrota, velikodušnost, dobrohotnost – nema dokaza da je on ni u kom smislu te riječi prihvaćen kao Božji sin, i Kristov sunasljednik. Ako nemamo ljubavi u srcu prema našoj braći i ljubavi nježnosti i dobročinstva prema  svim ljudima, čak i prema običnim životinjama, mi tada nemamo duha koji će nas voditi u činjenju žrtve neophodne pod sadašnjim uvjetima. Samo je pitanje vremena kod takvih kada će ih moć ponosa ili ništavne slave zadržati na putu žrtve, i kada će se raspuknuti na komade i sebičnost ih potpuno preuzeti. (w1898 str.201)

08. Veljače

„Malovjerni, zašto si posumnjao?“ Mat. 14:31

Što se može učiniti da bi se nadvladao nedostatak vjere, i da bi ju se povećalo? Mi odgovaramo da bi smo se poput apostola trebali moliti :“Gospodine daj nam više vjere.“ I tada postupajući u skladu sa svojom molitvom, svatko bi trebao razvijati vjeru u svom vlastitom srcu: a) Prisjećajući se stalno božanskih obećanja, što se bolje upoznati s njima iz Očeve riječi, b) I trebali bi smo se sve više i više prisjećati da su ta obećanja naša budući da smo sklopili savez s Bogom, i u svom srcu i na svojim usnama trebali bi smo ih spominjati kao naša pred Gospodinom u molitvi sa zahvaljivanjem. Trebali bi smo ih spominjati u svojim vlastitim mislima i kad razgovaramo na okupljanju sa svom braćom. (w1900 str.170)

09. Veljače

„Vrati se, dušo moja u mir svoj: jer je Gospodin dobrotvor tvoj.“ Ps. 116:7

Kršćanska navika razmišljanja ima zaista mnogo toga u vezi sa njegovim duhovnim napretkom i obrnuto, i isto tako je pokazatelj njegovog duhovnog stanja; i doista dobre navike razmišljanja trebalo bi pažljivo njegovati. Pod „navikom razmišljanja“ mi podrazumijevamo normalno stanje u kojem se um već po navici  vraća u trenutcima mentalnog opuštanja. Dok se bavimo svakodnevnim dužnostima života nužno moramo podčiniti naše mentalne snage onome što radimo, jer ako bilo što radimo samo mehanički bez da se koncentriramo na to, nećemo to učiniti dobro; čak nas i na tom području ovo kršćansko načelo ukoliko je dobro ustanovljeno u našem karakteru može nesvjesno voditi. Međutim kada su  na neko vrijeme napor i briga prekinuti, ustanovljena navika razmišljanja, vraća se Bogu poput magnetske igle na kompasu. (w1895 str.250)

10. Veljače

„Budi uzor vjernima u govoru, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći.“ 1.Tim. 4:12

Svaki bi kršćanin trebao težiti tome da bude uzor vrijedan oponašanja- uzor iskrenog, vjernog nastojanja da oponaša Krista u svom svakodnevnom životu i u aktivnoj revnosti u Njegovoj službi. Mi nemožemo  očekivati da u sadašnjem životu budemo uzori savršenosti, konačne moralne slave i ljepote svetosti. Takav uzor imamo jedino u našem Gospodinu Isusu. Pavao nikada nije u tom smislu rekao Slijedite me, ili Slijedite nas; ali je rekao: „Ugledajte se na mene, kao što sam se i ja ugledao na Krista.“ (1.Kor.11:1) Apostol je bio veličanstveni primjer iskrenog nastojanja da postigne savršenstvo, ali ne ono konačno savršenstvo koje je bilo jedino u Kristu; ono na što bi smo se kod njega trebali ugledati jeste njegova revnost, i žarka iskrenost u nastojanju do oponaša Krista i da ostvari njegovu volju. (w1895 str.251)

11. Veljače

„Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“ Mat. 5:11,12

Protivljenje i progonstvo su neizbježne pojave koje prate aktivnosti u službi Bogu, i trebali bi smo se suočiti s time sa razumom i otvorenošću; i kada oni ne ostvare svoju svrhu, tada bi smo ih trebali svečano upozoriti na opasnosti takvog pravca, namjernog protivnika bi smo trebali pustiti da nastavi svojim pravcem a okrenuti se drugima s porukom spasenja. Iz protivljenja kojeg je naš Gospodin pretrpio i iz načina kako se s tim nosio svi oni koji  imaju sličan tretman mogu izvući vrijedne pouke. (w1894 str.368)

12. Veljače

„A ustrajnost neka dovrši svoje djelo, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.“ Jak. 1:4

Nijedan korak prema naprijed ne može se napraviti bez pokazivanja ove milosti strpljenja; i nijedna od milosti ne ukrašava ljepše kršćaninov karakter, niti osvaja priznanje savjesti svijeta, ili slavi Boga sve milosti čija istina ju nadahnjuje. To je dugotrpljiva krotkost koja ustrajno nastoji zaustaviti val ljudske nesavršenosti i slabosti, i nastoji sa mukotrpnom brigom povratiti božansku sličnost; spora je na gnjev i bogata milosrđem; brza je uočiti staze istine i pravednosti, i brza hoditi njima; svjesna je svojih nedostataka i suosjećajna sa nesavršenostima i nedostatcima drugih. (w1893 str.295)

13. Veljače

„Ljubav nije zloslutna.“ 1. Kor. 13:5

Tko god zanemaruje Gospodinovu zapovijed po ovom pitanju „zlog sumnjičenja“ plete si mrežu za svoju vlastitu zamku, bez obzira koliko oprezno hodao glede drugih stvari; jer je srce koje je impregnirano sa sumnjom i nepovjerenjem prema bližnjima više od pola pripremljeno da sumnja u Boga: duh ogorčenja i gorčine u ratu je sa Gospodinovim duhom, duhom ljubavi. Ili jedan ili drugi će pobijediti. Moramo se riješiti stečenog lošeg duha, ili će on onečistiti novo stvorenje i prouzročiti njegov brodolom. Naprotiv ako nova priroda pobijedi, kao pobjednik, bit će na ovoj liniji: ako se nadvladaju zle sumnje, pola bitke protiv sadašnjih poteškoća i ukorijenjenih grijeha bit će dobiveno. (w1905 str.212)

14. Veljače

„Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.“ Mat. 12:37

Gospodin uzima sve naše riječi kao indeks naših srca. Ako su naše riječi buntovne, nelojalne, neozbiljne, lakomislene, neljubazne, nezahvalne, nesvete ili nečiste, po tome se sudi našem srcu, prema načelu, „Jer usta govore ono čega je srce puno.“ Kao nesavršenim bićima nije nam uvijek lako biti savršenima u riječima i djelima. Unatoč našim najboljim nastojanjima ponekada ćemo pogriješiti u riječima ili postupcima. Međutim ono što je vrijedno budnog i vjernog truda je nastojati savršeno vladati našim riječima i postupcima. (w1896 str.32)

15. Veljače

„A koji drži riječ njegovu, u njemu je zaista ljubav božja savršena.“ 1. Iv. 2:5

Poslušnost je test. U onom omjeru u kojem držimo Gospodinovu riječ u tom je omjeru ljubav božja usavršena u nama; jer ako smo primili Kristov um, Sveti Duh, Duh Božji, to će nas dovesti do toga da ćemo i željeti ali i činiti ono što mu je ugodno – koliko god nam to mogućnosti dopuštaju. A te će mogućnosti rasti iz godine u godinu. I premda se ne možemo nadati da ćemo biti usavršeni sve dok ne budemo „promijenjeni“ i dobijemo kroz uskrsnuće naša nova tijela ipak mi možemo ostati u bliskom kontaktu s Gospodinom u duhu naših umova kako bi smo imali stalno zajedništvo s njim. (w1897 str.312)

16. Veljače

„Slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici a istiniti; …Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba.“ 2. Kor. 6:8,3

Obavljajući dužnosti najbolje što možemo i kad očito imamo Gospodinov blagoslov i milost u svemu što radimo na najočitiji način, odjednom može nastati nevolja, doći neprijateljstvo, može  izgledati da sile tame trijumfiraju, i na trenutak rekli bi smo da smo krivci prema sudu naših bližnjih i naizgled zaboravljeni od božanske providnosti. Takva su nam iskustva, nema sumnje, potrebna; jer premda možemo pjevati:

„Radije ću hoditi u tami s Bogom, nego ići sam u svijetlu….“

ipak to bi moglo biti samo prazno hvaljenje sve dok kroz nakon što smo stavljeni u takve iskušavajuće okolnosti stvarno ne razvijemo takvu vjeru, takvo pouzdanje, dok se držimo za Gospodinovu ruku, i uzdamo se u božansku providnost u najtamnijem času. (w1901 str.314)

17. Veljače

„Uzmite jaram moj na sebe…Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ Mat. 11:29,30

Oni koji nose ovaj jaram imaju jamstvo Božje Riječi da će sve stvari raditi za njihovo dobro; da što je veće breme koje nosimo veći će biti blagoslovi i nagrada s te strane; i što su teža iskustva sadašnjeg vremena, svijetlija će biti slava, i svijetliji će biti naš karakter, i bit ćemo mnogo sigurniji da smo učinjeni prikladnima i uglačanima za Kraljevstvo. Sa tog stajališta svako je breme lako, jer mi cijenimo naš jaram, koji je tako lagan i tako razuman: i dodatno toliko je lagan jer je naš Gospodin s nama pod tim jarmom. (w1900 str.137)

18. Veljače

„Jer vas kuša Gospodin Bog vaš da bi se znalo ljubite li Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i sve duše svoje.“ 5. Moj.13:3

Kraljevstvo je namijenjeno samo za one koji će Božjom milošću u srcu postati poput Gospodina Isusa, u smislu da će ljubiti Gospodina sa svim svojim srcem, sa svojom dušom i biti u stanju reći,“Neka ne bude moja volja nego tvoja, Gospodine.“ Nijedno drugo stanje mimo ovoga, naime potpune podložnosti Gospodinu ne može nas učiniti prihvatljivima za Kraljevstvo; budući da nijedno drugo stanje ne predstavlja potpunu podložnost samog sebe i potpunu ljubav prema Bogu. I ne zaboravimo da je sve nebeske stvari „koje oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne dođe“ Bog sačuvao za one koji ga vole iznad svega. (w1898 str.40)

19. Veljače

„Čistima je sve čisto, a uprljanima i bezvjernima ništa nije čisto, nego su im uprljani i um i savjest. Oni tvrde da poznaju Boga, ali ga se odriču svojim djelima, jer su odvratni i neposlušni i nesposobni za bilo kakvo dobro djelo.“ Titu 1:15,16

Kako je to užasno stanje, i koliko bi pažljiv trebao biti sav Gospodinov narod, da imaju ne samo čista srca, i umove već i da održavaju svoju savjest vrlo osjetljivom, u uskom skladu s Riječju Gospodinovom. To se stanje može održavati jedino tako da prosuđujemo sami sebe, i to strogo i često, sa standardom kojeg nam je Bog dao, Njegovim Zakonom ljubavi.

„Želim prvi pristup osjećati

ponosa ili tjelesne želje,

Uhvatiti lutanja moje volje

I ugasiti rasplamsalu vatru.“ (w1899 str.214)

20. Veljače

„Ako tko misli da je pravi vjernik a ne zauzdava svoj jezik…njegovo je štovanje isprazno.“ Jak. 1:26

Jezik je indeks srca, zato što „usta govore ono čega je srce puno“, pa  stoga neobuzdan jezik koji govori sebično, zavidno, puno gorčine, hvalisavo, klevetnički, dokazuje da je srce iz čije punine to izvire neposvećeno, nesveto, u žalosnom nedostatku duha Kristovog- stoga kakvu god religiju imao ona je utoliko isprazna koliko je to srce nespašeno, dakle nije u stanju spasenja…Dobar liječnik je istaknuo protuotrov za trovanje duše- lijekove koji ako ih se ispravno uzima prema uputama mogu zasladiti ogorčeno srce. (w1899 str.215)

21. Veljače

„Jer si ti moj grad i kula moja. Za ljubav imena svoga vodi me i upravljaj sa mnom.“ Ps. 31:3

Nakon što nam je Gospodin dao izvjesne pouke i iskustva, od kojih su nam neka došla u tihim i mirnim uvjetima, redoslijed postupka može se promjeniti i pokazatelj Gospodinovih providnosti može voditi do raskidanja uvjeta koji su bili i povoljni i nepovoljni u nekim pogledima- vodeći u nove okolnosti i uvjete. Na pravom duhovnom Izraelcu nije da mrmlja ili prigovara, ili čak da bira; nego umjesto toga da gleda na Gospodina za vodstvo. Ako može razabrati vodstvo božanske providnosti, premda to može biti u uvjetima pustinje mnogo bezvodnije i nepoželjnije od onih u kojima je prije bio on bi trebao slijeditit bespogovrno Gospodinovo vodstvo uz pjesme vjere i pouzdanja. (w1902 str.249)

22. Veljače

„U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate.“ Hebr. 13:5

Sebične su molitve preskupe. Neki su stekli bogatstvo a izgubili istinu i njenu službu; neki su dobili zdravlje, ali samo da bi kasnije utvrdili da su snjim dobili ne ništa manje ozbiljnije kušnje: nekima su njihovi voljeni spašeni iz ralja smrti, pa su nakon toga poželjeli da Bog nije uslišio njihove molitve—ili još točnije da su željeli da su prihvatili Gospodinovu mudrost i providnosti s povjerenjem, zadovoljno i bez prigovaranja…Duhovni bi Izrael trebao mudro koristiti ono što ima – prihvaćajući sve Božje darove sa zahvalnošću; i trebali bi se usrdno moliti za duhovne darove- uključujući strpljivu ustrajnost i zadovoljstvo srca. (w1902 str.250)

23. Veljače

„Urazumiću te, i pokazat ću ti put kojim da ideš; savjetovat ću te, oko je moje na tebi.“ Ps. 32:8

Jedna od najvažnijih pouka koje duhovni Izraelac treba naučiti je gledati na Gospodina za vodstvo na svim životnim područjima- nikada ne nastojati ništa poduzimati duhovno ili tjelesno a bez da smo nismo tražili razabrati Gospodinovu volju glede toga…Mi koračamo prema Kanaanu i znamo da moramo proći kroz izvjesna iskustva i podvrgnuti im se želimoli naslijediti obećanja. Pouka za nas je brza i temeljita poslušnost Gospodinovom vodstvu bez mrmrljanja – s radošću; i to se može očekivati jedino od onih koji su naučili prethodno dobivene lekcije a između svih lekciju vjere, – pouzdanja u u Gospodinovu moć i dobrotu i vjernost. (w1902 str.251, 249)

24. Veljače

„Doista, ono što je bilo Zakonu nemoguće, jer je bio oslabljen zbog tijela, učini Bog poslavši svojega Sina u obličju grešnoga tijela, i zbog grijeha osudi grijeh u tijelu, da se pravda Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu.“ Rim. 8:3,4

Kakve li utjehe u ovim jamstvima! To su zaista veličanstvene riječi života! Nadahnjuju nas s nadom. Ako će Bog prihvatiti savršene namjere srca, umjesto apsolutne savršenosti tijela – tada zaista imamo nadu da ćemo dostići taj standard kojeg je odredio za nas- standard savršenosti….Mi možemo hoditi po Duhu, premda kada su u pitanju naša smrtna tijela ne možemo hoditi po zahtijevima Duha. Naš umovi mogu hoditi po Duhu, naši motivi mogu biti savršeni; I to je ono što naš Nebeski Otac traži kod nas, savršenstvo u namjeri. (w1902 str.248)

25. Veljače

„Ne živi čovjek samo o  kruhu, nego i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Mat. 4:4

Trebamo naučiti lekciju da se čovjekov život ne sastoji samo iz obilja onog što posjeduje- hrana i odjeća – nego da je život u onom najpotpunijem, najveličanstvenijem i najuzvišenijem smislu ovisan o podlaganju Božanskoj volji – pažljivo poklanjati pažnju svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta….svaka pobuda, svako ohrabrenje, svako obećanje, neophodni su za napredak onih koje Bog sada poziva u vječni život kao sunasljednike sa svojim Sinom u Kraljevstvu. Neka bi smo stoga kao Gospodinovi učenici sve više i više zadržali na umu i postupali po prijedlogu iz teksta gornjih riječi. (w1902 str.246,248)

26. Veljače

„Radujte se svagda u Gospodinu; opet velim: radujte se!“ Filip. 4:4

Ne možemo imati previše radosnih kršćana, niti se oni mogu previše radovati, ako se raduju u Gospodinu. To radovanje nije nužno bučno, niti je nužno obrnuto. Ono podrazumijeva vedrinu, sreću, mir, zadovoljstvo duše, međutim to ne znači da je neophodna zvučna demonstracija, kao što neki izgleda pogrešno misle….Jedini koji se mogu radovati uvijek su oni koji žive vrlo blizu Gospodina, i koji uvijek mogu osjećati svoje jedinstvo s njim, i da je Njegova zaštita i briga nad njima i da su Njegova obećanja sigurna, da će sve zajedno raditi za njihovu najuzvišeniju dobrobit, kao Novih Stvorenja. (w1903 str.7)

27. Veljače

„Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima.“ Filip. 4:5

Grčka riječ koja je ovdje prevedena sa „blagost“ izgleda da u sebi nosi misao razumnosti, da ne zahtijevamo na našim pravima previše rigorozno. Milosrđe i popustljivost su zacijelo svojstva koja se zahtijevaju od svih koji bi željeli biti članovi tijela Pomazanika. Vjernost u izvršavanju svega što pravda zahtijeva od nas, koliko je to moguće, i milosrđe glede svih zahtijeva pravde za druge trebala bi biti naše pravilo: tako ćemo biti djeca našeg Oca koji je na nebu, jer je on dobrostiv i milosrdan prema nezahvalnima. (w1903 str.7)

28. Veljače

„Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti.“ Filip. 4:6

Javlja se pitanje, zašto nam Bog ne da stvari za koje vidi da ih trebamo bez da ga to trebamo moliti i pozivati se na njegova obećanja? Nesumnjivo zbog toga što moramo prije toga razviti ispravan  stav srca kako bi smo mogli primiti njegove milosti i imali koristi od njih. Kao što i je, mi možemo biti sigurni da ne cijenimo dovoljno božansku brigu koja nam je podarena do tada i sada. Čak i sa stavom molitve i zahvaljivanja mi vjerojatno ne razabiremo ni polovicu naših razloga za zahvalnost, kao što ćemo ih vidjeti i poznavati koliko smo mi poznati. (w1903 str.8)

29. Veljače

Bog je ljubav i onaj tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.” 1.Ivan. 4:16

Pravda ispunjava punu mjeru, ali ljubav ju trese, gnječi, umnožava se i prelijeva se preko pravde. Ona je stoga nešto što se ne bi trebalo zahtijevati, niti se žaliti na njen nedostatak, nego ju zahvalno cijeniti kao milost, i na nju velikodušno uzvratiti. Svatko tko uopće teži za njome, trebao bi žudjeti u najvišem smislu divljenja i poštovanja. No ova vrsta ljubavi je vrlo skupa, i jedini način da ju se osigura je pokazati takvu plemenitost karaktera koja ju izaziva od drugih koji su uistinu plemeniti. (w1902 str.266)

Leave a Reply