05 – Svibanj

01. Svibnja

„Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi.“ Mat. 20:28

AKO je posvećenje bilo Gospodinu, tada se svaka žrtva naših ispravnih prava i interesa u korist nas samih kao Novih Stvorenja, u korist supružnika ili djece, oca ili majke, bližnjih ili prijatelja, braće u Kristu, računa od Gospodina kao da je to učinjeno Njemu; no ako su te iste službe bile pružene s bilo kojeg drugog stanovišta – od bilo koga neopravdanog, i koji nije posvećen Gospodinu, ili samo učinjeno pojedincima i ne kao žrtva Gospodinu – te nam se stvari ne mogu kao svećenicima računati kao naše žrtve. (w1903 str.407)

02. Svibnja

„A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu, bit će progonjeni.“ 2. Tim. 3:12

PROTIVLJENJE se može očekivati i nesumnjivo će se nastaviti sve dok ne završimo naš zemaljski put. Podložiti se strpljivo tom protivljenju žrtva je naših vlastitih sklonosti po pitanju prijateljstava i udobnosti sadašnjeg života, i trpjeti poteškoće kao dobri vojnici za Istinu, u kojem god obliku ta poteškoća došla, u našem nastojanju da vršimo Gospodinovu volju i djelo unapređivanja interesa njegovog Kraljevstva. Biti zaista u Gospodinovoj službi uključuje, najprije, pažljivo i stalno proučavanje Božjeg plana; drugo upijanje njegovog duha; a što kao treće vodi do oduševljene revnosti za njegovo ostvarenje, i do aktivnosti do najveće moguće mjere u njegovoj službi, bez obzira na cijenu i na žrtvu. (w1903 str.164,165)

03. Svibnja

„A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana osjetila za razlučivanje i dobra i zla.“ Hebr. 5:14

ONI koji imaju pravu i iskrenu vjeru u Boga voljni su držati Ga za Njegovu riječ: takvima su već odavno trebala biti utvrđena prva načela doktrine; veliki dio superstrukture zlata i srebra i dragog kamenja već je trebao biti podignut, a djelo bi trebalo stalno napredovati. Takvi su u stanju, ako su lojalni i istiniti pred Bogom, razabirati između istine i zablude. Morali bi smo znati što vjerujemo i zašto vjerujemo u to, i zatim biti odvažni i beskompromisni u objavljivanju istog; jer „ako truba oglasi nejasan poziv, tko će se spremiti za boj.“ (w1903 str.167)

04. Svibnja

„GOSPODIN ne gleda kao što gleda čovjek; jer čovjek gleda vanjštinu, a GOSPODIN gleda na srce.“ 1. Sam. 16:7

IZGUBIMO li iz vida činjenicu da nas Bog gleda sa stanovišta volje, ako počnemo misliti o sebi i da nas Bog procjenjuje po tijelu, srazmjerno tome ćemo se vratiti u tamu i zbunjenost i obeshrabrenje. Međutim, s druge strane nemojmo zaboraviti da se duh ili volja računa živim zbog pravednosti, zato što je u skladu s Bogom. Stoga, nemojmo nikada popustiti u pogledu volje, ili sklonosti koja upravlja vladanjem našeg života, nego imajmo na umu da će svaka mlitavost proporcionalno značiti gubitak duhovnog života. Željeti ispravno uvijek nam je moguće, i ništa manje od apsolutne lojalne volje ne može biti prihvatljivo Bogu u Kristu. (w1903 str.171)

05. Svibnja

„Ako pak Duhom usmrćujete djela tijela, živjet ćete.“ Rim. 8:13

UVJETI po kojima možemo nastaviti naš odnos sa Gospodinom, i našu nadu da ćemo imati udjela u slavama Prvog uskrsnuća jasno podrazumijevaju usmrćivanje djela tijela – ograničavanje tjelesnih sklonosti, ubijajući ih, razapinjući ih, koristeći ih za službu Gospodinu i Njegovoj stvari. O takvom umrtvljivanju djela tijela, takvoj bici protiv slabosti tijela, Apostol na drugim mjestima govori kao o „ratovanju“, kad nam kaže da tijelo ratuje protiv duha, i duh pak protiv tijela, jer to dvoje je suprotno, i biti će protivnici do kraja života; i ako je duh bio spreman i ako se s najboljima od svojih sposobnosti borio protiv slabosti tijela, Gospodin će računati njegovu pobjedu potpunom, zaslugom Otkupitelja. (w1903 str.172)

06. Svibnja

„Jer svi koji su Duhom Božjim vođeni, oni su sinovi Božji.“ Rim. 8:14

OVO je dakle vodič po kojemu možemo znati naš pravi položaj, ne samo na početku trke, nego i na kraju, naime, ako smo vođeni Božjih Duhom – ako je to pravac kojeg slijedimo, ono što tražimo – tada smo sinovi Božji; On posjeduje i prihvaća sve one koji dolaze k njemu kroz Krista, i koji se pouzdaju u zaslugu svadbene odjeće i koji ostaju u tom stavu srca. (w1903 str.173)

07. Svibnja

„Doista, teško meni ako ne objavljujem dobru vijest!“ 1. Kor. 9:16

TREBALI bi smo biti brzi reći drugima najbolje vijesti koje imamo; suosjećanje sa stvorenjem koje uzdiše sve do sada u različitim kušnjama života trebalo bi nas voditi ka Gospodnjim obećanja što se tiče dolazećeg Kraljevstva i blagoslova koji će tada pritjecati svim narodima na zemlji. Tko tako ne naviješta dnevno u svakoj pogodnoj prilici, daje dokaz ili o nedostatku spoznaje ili vjere u otkrivenje, ili sebičnosti, koju Gospodin ne može priznati, i koja će ga ako ustraje u njoj na koncu spriječiti da ima udio u Kraljevstvu. (w1903 str.174)

08. Svibnja

„A ovo je obećanje koje nam je obećao: život vječni.“ 1. Ivan. 2:25

SVI bi smo trebali shvatiti da mi imamo nešto za učiniti u ostvarivanju milostivih obećanja koja nam je Bog dao. U povezanosti sa stvarima sadašnjeg života On nam je obećao da će nam kruh i voda biti osigurani, međutim to ne podrazumijeva da zanemarujemo razumne prilike da se opskrbimo s tim stvarima. On nam je također obećao udio u Kraljevstvu; međutim na nama je da potvrdimo svoj izbor i poziv. Bog je u potpunosti sposoban i spreman učiniti sve sa Svoje strane u vezi sa svakom stvari, međutim mi imamo prednost da nas je On pozvao da pokažemo svoju vjeru djelima – surađujući s Njim na svaki razuman način. (w1903 str.175)

09. Svibnja

„Dakle, kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite, ukorijenjeni se i nadograđeni na njemu i učvršćivani u vjeri, kako ste poučeni, te obilujući njome  sa zahvalnošću.“ Kol. 2:6,7

OPĆI stav među učiteljima lažnih doktrina, koji smatraju da niti je potrebno, niti poželjno biti učvršćen u vjeri…je da biti učvršćen znači biti slijepi pristaša. Ustvari to i je tako ako je netko toliko nepošten u svojoj glavi da prihvati i uporno se drži onoga što nikada nije bilo dokazano niti zdravom logikom niti Biblijskim autoritetom. Međutim nije nerazuman pobožnik onaj koji s jednostavnom vjerom u Božji autoritet, prihvaća Riječ Božju. I doista samo takvi koji tako čine su učvršćeni u Istini. Razlika između jakog i postojanog kršćanina i slijepog pristaše je u tome što je jedan učvršćen u Istini a drugi u zabludi. (w1903 str.199)

10. Svibnja

„Uljem si mi glavu pomazao, čaša se moja prelijeva.“ Ps. 23:5

PUNINA čaše koja se prelijeva ima dvostruko značenje. To je čaša radosti i čaša tuge, i u oba se pogleda prelijeva. Onaj tko treba sudjelovati u Gospodinovim radostima također treba sudjelovati i u Njegovoj čaši patnje; mi moramo trpjeti s Njim da bi smo mogli vladati s Njim. Međutim mi smatramo da patnje sadašnjeg vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavama koje će se otkriti na nama, i stoga smo se u stanju radovati i u nevoljama, pa stoga kao što će se nevolje prelijevati isto će se tako prelijevati i klicanje od radosti, i sa apostolom mi možemo reći, Radujte se, i opet kažem Radujte se! (w1903 str.413)

11. Svibnja

„Al zbog tebe nas ubijaju povazdan, broje nas kao ovce za klanje.“ Ps. 44:22

TREBALI bi smo imati na umu da svatko od nas ima samo jednu žrtvu; koju treba prinositi Gospodinu dan za danom koristeći svaku priliku kako nam dolazi, da služimo Njemu i Njegovima. Sjetimo se da do dok se ona sastoji od mnogo manjih žrtava, čak nekih toliko malih da ih uopće spominjemo ili čak uzimamo u obzir, ipak sve su one potrebne da upotpune jednu žrtvu koju smo napravili na početku naše indukcije u Njegovu obitelj. Kada smo predali svoju volju, mi smo tada predali sve; i bilo kakvo suzdržavanje u bilo kojim malim stvarima u životu – svako odbijanje da se žrtvuje ono za što mislimo da bi bilo ugodno Gospodinu – je zadržavanje od toga mnogog što smo mu predali. (w1903 str.408)

12. Svibnja

„Dakle, budući da imamo ta obećanja, ljubljeni, očistimo se od svake ljage tijela i duha dovršujući svetost u strahu Božjemu.“ 2. Kor. 7:1

KOLIKO mnogo od potencijalnih članova kraljevskog svećenstva utvrdi da imaju nečistoće po tom pitanju zlobu, lukavstvo, licemjerje, zavist, zli govor! Možemo sa sigurnošću reći da svatko ima neku, ako ne sve, od tih slabosti tijela s kojima se treba boriti – posebno na početku svog ulaska u svećenički poziv. Koliko bi pažljivo svatko trebao nastojati ostaviti se toga! Koliko bi svatko trebao analizirati ne samo svaki postupak u životu i svaku riječ i svaku misao, nego uz to i svaki motiv koji je u pozadini njegovih riječi, misli i postupaka, tako da postaje sve više i više očišćen od zemaljskih prljavština kako bi bio sve više i više prihvatljiv Gospodinu! (w1903 str.408)

13. Svibnja

„Gle, poslušnost je bolja od žrtve, pozornost od ovnujske pretiline.“ 1. Sam. 15:22

NAŠ Nebeski Otac želi da budemo vrlo pažljivi prema Njegovoj riječi, i na  trenutak ne pomisliti da ju možemo poboljšati, ili da će vrijeme i okolnosti promijeniti ispravnost naše poslušnosti  Njemu,…Neka bi smo slušali Riječ Gospodnju i držali je se čvrsto, ne bojeći se posljedica, imajući na umu da je  Onaj koji ne drijema i čuva nas od spoticanja previše mudar da bi pogriješio isto tako kao i prikladan za svaku hitnu situaciju  koja bi moguće mogla doći na nas kao posljedica naše poslušnosti. (w1903 str.218,219)

14. Svibnja

„Nego govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u Njega koji je glava, Krist.“ Efež. 4:15

ŠTO bi značilo rasti u milosti? To bi značilo rasti u Gospodinovoj naklonosti kroz osobno, intimno poznanstvo s Njim…Stoga rasti u milosti a ne i u spoznaji gotovo je nemoguće; jer sam cilj takvog zajedništva je da se sve više izgrađujemo u savršenoj spoznaji i upoznavanju s Gospodinom – kako bi nas to dovelo u još bliže zajedništvo s Božanskim planom i dalo nam prednost da „budemo suradnici s njim“ u izvršavanju tog plana. Stoga ako ljubimo Gospodina, i poslušni smo mu i želimo rasti u Njegovoj naklonosti, Njegova je pisana Riječ dio našeg svakodnevnog razmišljanja i proučavanja; i tako rastemo u spoznaji. (w1903 str.200)

15. Svibnja

„ Jer smokva neće cvasti, niti će na trsju biti ploda; izjalovit će se trud oko masline, a polja neće donositi hrane; stado će biti istrebljeno iz tora i neće biti goveda u stajama. No ja  ću se se veseliti u GOSPODINU, radovat ću se u Bogu spasenja svojega. “ Hab. 3:17,18

MI VIDIMO da Bog dopušta zlo u svijetu kako bi svijet mogao učiti izvjesne pouke gorkog iskustva sa prirodnim posljedicama zlog postupanja, međutim mi vidimo da zlo služi i interesima svetih – u njihovom kušanju i poliranju i pročišćavanju; čineći ih spremnima, i dokazujući ih dostojnima, kao pobjednika, da naslijede veličanstvene stvari koje je Bog sačuvao za vjerne. (w1903 str.94)

16. Svibnja

„Prozvat će te novim imenom…Bit ćeš i vijenac slave u ruci  GOSPODINOVOJ, i kraljevska kruna u ruci Boga svojega.“ Iza. 62:2,3

NEMOJMO nikada zaboraviti da smo mi „osobit narod“, odvojeni od velikog tijela tobožnjih Kršćana, isto tako kao i od svijeta, imajući uzvišenije nade, ciljeve i ambicije i ukazana nam je milost što imamo jasniji uvid u duboke stvari božje, pozvani iz tame u kojoj smo bili u Njegovo čudesno svjetlo. I budući tako odvojeni od svijeta i od kršćana koji su uvelike zaraženi duhom tog svijeta, ne trebamo se čuditi kad utvrdimo da su svi oni u potpunom neskladu s nama, i što nas ignoriraju i protive nam se. (w1903 str.164)

17. Svibnja

„Izopćavat će vas iz sinagoga. Ali dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu služi.“ Ivan 16:2

PROGONSTVA su danas mnogo profinjenija nego u ijednom prethodnom razdoblju. Vjerni danas nisu kamenovani s doslovnim kamenjem ili ustrijeljeni sa doslovnim strijelama ili doslovno obezglavljeni, međutim i dalje je istina da zli gađa strijelama pravednika, „riječima otrovnim,“ i mnogi su zbog svoje vjernosti ukoreni i oklevetani i oduzeta im je zajednica – „obezglavljeni zbog svjedočanstva Isusova.“ Neka svi takvi oponašaju Stjepana, prvog kršćanskog mučenika. Neka njihovo svjedočanstvo bude dano s blistavim licem poput njegovog. Neka njihove oči vjere razaberu Isusa s desne strane Veličanstva na nebesima kao njihovog Odvjetnika i Izbavitelja. Neka njihove riječi budu umjerene kao što su bile Stjepanove,  i neka i za njih bude istina ono što je pisano o njemu, „pun milosti i snage“ i „pun Duha Svetoga.“ (w1897 str.57)

18. Svibnja

„U počinak naime ulazimo mi koji uzvjerovasmo.“ Hebr. 4:3

NAŠ je počinak u Gospodinu potpun koliko je i naše vjerovanje u Njega. Tko vjeruje u potpunosti počiva u potpunosti; onaj tko vjeruje polovično počiva polovično. Idealno stanje duhovnog Izraelca je postignuće savršenog počinka, Sabatnog počinka, u svom sadašnjem iskustvu, i čekajući i trudeći se za drugi i još potpuniji počinak – stvarni počinak u savršenom stanju – počinak koji preostaje Božjem narodu. „Uznastojmo dakle ući u taj počinak, da tko ne padne po uzoru na tu nepokornost (prirodnog Izraela).“ (w1899 str.253)

19. Svibnja

„Mi jaki trebamo nositi slabosti slabih, a ne sami sebi ugađati.“ Rim. 15:1

NAČELA nikada ne bi trebalo dovoditi u pitanje; međutim slobode i osobna prava može se često zanemariti u interesu drugih i za ugađanje Bogu. Apostol Pavao bio je spreman ići do kraja kad se radi o obrani načela (Gal.2:5,11), međutim kad se radi o žrtvovanju svojih zemaljskih prava i prednosti i sloboda zbog Krista i crkve, apostola očito možemo svrstati odmah do samog našeg Gospodina Isusa, i kao takav on je plemeniti primjer za cijelu crkvu. (w1897 str.75)

20. Svibnja

„Osobit narod, revan u dobrim djelima.“ Titu 2:14

„OSOBIT NAROD,“ – ne osobit po odjeći, niti po manirima, niti po jeziku, niti po bezumnim, besmislenim oblicima i posebnostima; nego osobit po tome što je odvojen od svijeta i od njegovog duha. On ima Kristov Duh – duh potpunog posvećenja Gospodinu, i odvojenosti od svijeta i njegovih sebičnih ambicija. Osobit je po svojoj privrženosti Riječi Gospodnjoj kao svom jedinom zakonu. Osobit je po tome što odbacuje svjetovnu mudrost kada je u sukobu s božanskim otkrivenjem. Osobit je po tome što je u svijetu a nije dio njega. Osobit je po tome što ima odlučnu vjeru i djeluje u skladu s tom vjerom, i to revno. Osobit je zbog svoje samopožrtvovnosti i ne poznaje ničiju drugu volju osim volju Kralja. Osobit je po tome što zna Istinu i što je u stanju dati razlog za nadu koja je u njima dok drugi samo nagađaju, čude se i sumnjaju. (w1897 str.95)

21. Svibnja

„Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za prijekor, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude potpun, opremljen za svako dobro djelo.“ 2. Tim. 3:16,17

BILO bi dobro za sve nas imati na umu da su  sve milosti Duha, sav napredak u spoznaji božanskih stvari koje smo do sada postigli, a što nam je pomoglo biti još bližima Bogu i svetosti, došli do nas kroz Pisma Starog Zavjeta i kroz riječi našeg Gospodina i Njegovih nadahnutih apostola: pa stoga nikada neće biti potrebno ići drugim kanalima za pravu mudrost koja bi nas mogla pripremiti za obećano spasenje. (w1897 str.170)

22. Svibnja

„Jer Bog nam nije dao duha strašljivosti, nego sile i ljubavi i razbora.“ 2. Tim. 1:7

DUH Gospodnji dan Njegovom narodu nije duh strašljivosti, već naprotiv duh sile, snage, gorljivosti probuđene ljubavlju; – vjerne ljubavi prema Bogu, i želje da mu se ugodi i služi mu; vjerne ljubavi prema Istini, i vjerne ljubavi prema Božjem narodu i želje da ih se izgrađuje u svetim stvarima, i da se čini dobro svim ljudima dok za to imamo priliku,…i duha „razboritosti;“ duha koji je utvrđen i ojačan Riječju Gospodnjom o svakoj stvari, i stoga, premda  se ne boji čovjeka, mudar je u prosuđivanju vremena, razdoblja i metoda za korištenje snage ljubavi koja gori u nama kao vatra unutar posvećena srca. (w1897, str.170)

23. Svibnja

„I vi trebate jedan drugome prati noge.“ Ivan 13:14

OVO bi trebalo značiti da bi pripadnici Kristovog tijela trebali imati uzajamnu brigu u vezi međusobne dobrobiti; pomagati si da ostanu čisti, sveti, pomagati si međusobno u nadvladavanju ispita i iskušenja i grijeha ovog sadašnjeg zlog svijeta, koji proizlaze iz tri izvora iskušenja, „svijeta, tijela i đavla.“…Samo ako njegujemo različite milosti duha, – blagost, strpljivost, nježnost, bratsku ljubav i ljubav općenito – možemo se nadati biti od pomoći drugima u oblačenju ovih ukrasa karaktera i čistoći života, i riješiti se prljavština svijeta i tijela. (w1897 str.243)

24. Svibnja

„Ljubav…nije razdražljiva.“ 1. Kor. 13:5

KOLIKO god prirodna izopačenost, i nasljedstvo, i živčani poremećaji mogli težiti prema duhu sekiracije, šutljivosti i osjetljivosti svako srce ispunjeno sa Gospodnjim duhom mora se suprotstaviti toj sklonosti prema zlu u svom tijelu, i mora voditi dobru borbu protiv toga. Ne možeš reći, „To je moj način,“ jer su svi načini pale prirode loši: posao je novog stvorenja da nadvlada staru prirodu u tome isto tako kao i u drugim djelima tijela i đavla: i tako pokazati našim prijateljima i kućanstvima mnogo više od ove moći milosti Ljubavi. Kako ta milost raste ona bi trebala učiniti dobroćudnim svako dijete Božje. (w1897 str.247)

25. Svibnja

„Ne daj zlu da te svlada.“ Rim. 12:21

NIKADA ne bi smo trebali uzeti niti koristiti zle riječi ili metode ili manire. Činiti to značilo bi privremeno se priključiti neprijatelju, ili priznati da su njegovi alati i metode bolji od onih Zapovjednika kojem mi pripadamo. Odgovoriti sa zlom na zlo, sa zlim izvještajem na zli izvještaj, sa gorkim riječima na gorke riječi, s klevetom na klevetu, s progonstvom na progonstvo, sa udarcem na udarac, ili bilo što slično, značilo bi da nastojimo nadvladati zlo sa zlom. To što je prirodno našoj paloj prirodi zapovjeđeno nam je izbjegavati, kako bi  još temeljitije njegovali novu prirodu. Biti zaveden od protivnika da koristimo njegove metode na bilo koji od spomenutih načina značilo bi biti svladan. (w1897 str.267)

26. Svibnja

„Znanje uzoholjuje, a ljubav izgrađuje.“ 1. Kor. 8:1

SVI koji nastoje poučavati druge božanskom planu izloženi su posebnim iskušenjima, tako da čast služenja Gospodinu i njegovom narodu odgovarajuće tome zahtijeva veću mjeru milosti Svetog Duha, isto tako kao i spoznaje…Tko bi god dakle želio biti učitelj drugih, Gospodnji glasnogovornik, treba njegovati sve različite milosti Svetog Duha uključujući krotkost; da s tima u kombinaciji (Ljubav) sa spoznajom, može izgrađivati sebe isto tako kao i izgrađivati one kojima služi. (w1897 str.277)

27. Svibnja

„U poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe.“ Filip. 2:3

PAVAO nas potiče sve da bi smo trebali njegovati milost poniznosti; te da bismo u svakom poslu kojeg poduzimamo trebali paziti da ne bude „nikakva suparništva ili isprazne slave,“ te da bi smo se trebali riješiti samo – hvale i težnji za isticanjem kao najvećih neprijatelja Duha Gospodnjeg i blagoslova crkve. Baš naprotiv, svatko bi u poniznosti trebao moći vidjeti dobra svojstva kod drugih i cijeniti neka od tih svojstava kao uzvišenija od vlastitih. Nikada se ne bi trebalo očekivati sve talente i sve sposobnosti u bilo kome i u bilo kojoj skupštini. Stoga svatko tko je ponizan može vidjeti u drugima izvjesna dobra svojstva ili milosti kao uzvišenija od vlastitih, i trebao bi uživati u tome da to prepoznaje i da odgovarajuće tome cijeni onog koji ih posjeduje. (w1897 str.296)

28. Svibnja

„Uvijek smo stoga puni pouzdanja, a znamo: naseljeni u tijelu (sve dok se osjećamo u potpunosti zadovoljnima sa sadašnjim stanjem – sami sa sobom i sa svojom okolinom), iseljeni smo od Gospodina.“ 2. Kor. 5:6

AKO živimo blizu Njega, „hodamo s Bogom,“ nećemo se osjećati savršeno zadovoljnima sa sadašnjim dostignućima, okolnostima, itd., nego ćemo se osjećati poput privremenih stanovnika i stranaca, koji traže bolji počinak, bolji dom, „kojeg je Bog pripremio onima koji ga ljube.“ Međutim to je kao što apostol objašnjava (7 redak) istina samo za one koji hode po vjeri a ne po gledanju. „A puni smo pouzdanja (puni vjere u Boga, raduje nas hoditi po vjeri) i više bi nam se sviđalo iseliti se iz tijela (beskućnici, privremeni stanovnici i stranci na zemlji) i naseliti kod Gospodina,“ u duhu našeg zajedništva. (w1897 str.305)

29. Svibnja

„Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam…Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne boji!“ Ivan 14:27

ŠTO više pobjeđujemo svijet, tijelo i đavla, što više želimo vršiti volju našega Oca koji je na nebesima, što više težimo za zajedništvom i općinstvom s našim dragim Otkupiteljem, što više nastojimo činiti one stvari koje su mu ugodne, tim više ćemo imati radost i mir koje nam nitko ne može oduzeti, i koje kušnje, poteškoće i progonstva mogu jedino učiniti još slađima i dragocjenijima. „Tako ste i vi sad žalosni, ali opet ću vas vidjeti i srce će se vaše radovati i nitko vam neće oduzeti vašu radost.“ Ivan 16:22 (w1897, str.306)

30. Svibnja

„U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi.“ Rim. 12:12

OVDJE je važan dio velike bitke u životu kršćanina. On se mora boriti protiv prirodnih naginjanja stare prirode i s pouzdanjem se nadati pobjedi u snazi velikog Zapovjednika našeg spasenja. Ne smijemo podleći ulagivanju i zavodljivim utjecajima napretka niti posustati pod teretom nedaća. On ne smije dopustiti iskušenjima života da ozlovolje ili otvrdnu njegov stav, da ga učine mrzovoljnim, ili osornim, ili ogorčenim, ili neljubaznim. Niti bi smio dopustiti ponosu ili šepurenju ili samopravednosti da rastu i da se hrane sa zemaljskim dobrim stvarima koje mu je Gospodinova providnost darovala da ispita njegovu vjernost kao upravitelja. (ww1895 str.20)

31. Svibnja

„Dobro je ne pojesti mesa i ne popiti vina i ne činiti bilo što o što se brat tvoj spotiče ili sablažnjava ili ga čini slabim.“ Rim. 14:21

VRLO je ozbiljan prijestup protiv zakona ljubavi i protiv Gospodinovog naputka, izazvati da se jedan od Njegove braće spotakne (Mat.18:16), ali bi u Njegovim očima također bio prijestup da mi spotičemo druge,  – da ih sprečavamo u tome da postanu braća, i dijelom kućanstva vjere. Prema tome, jasno je da iako spoznaja može ukloniti sve zabrane našoj savjesti i sva ograničenja našoj slobodi, ipak ljubav mora doći prva i odobriti slobodu prije nego ju pokažemo. Ljubav stavlja čvrstu zapovijed na nas, govoreći, – Ljubi Gospodina svim svojim srcem, i svog bližnjeg kao sebe. Prema tome ljubav, a ne spoznaja niti sloboda, mora na koncu odlučiti o svakom pitanju. (w1903 str.43)

Leave a Reply