11 – Studeni

1. Studenog

“Postavi stražu pred mojim ustima, GOSPODINE, čuvaj vrata mojih usana.” Ps. 141:3

BIT će potrebno daleko manje stražara i ograda koji straže nad našim postupcima i riječima ukoliko postavimo ogradnu liniju oko naših umova i misli. Na tom području posebno trebamo biti budni. „Jer čega je srce puno, o tome govore usta“. Ova općenita istina posebno dolazi do izražaja kod preporođenih koji su mnogo otvoreniji u svom vladanju i govoru srazmjerno nego drugi. Imajući ispravne osjećaje u srcu manje se čuvaju glede načina izražavanja nego ranije; ali tim više trebaju se sjetiti riječi apostola: „Ako tko u riječi ne posrće, taj je savršen čovjek, može zauzdati i sve tijelo.“ (Jak.3:2) (w1904 str.23)

2 Studenog

“Gospodin je. Neka čini što mu je volja.” 1.Sam. 3:18

MI ne znamo što je za našu najveću dobrobit. Ponekada one stvari za kojima žudimo i želimo ih zgrabiti, smatrajući ih dobrima, mogle bi nam biti na štetu. Blagoslovljeni su oni koji su u stanju vjerom prodrijeti kroz maglu svakog, ispita, poteškoće i zbunjenosti i shvatiti da „Gospodin pozna one koji su njegovi“ i da on prouzročuje da sve stvari rade za njihovo dobro.

Trebamo strpljivo čekati na Gospoda, i uzeti strpljivo takva iskustva kao Njegove providnosti označene za nas ne dovodeći pritom u pitanje Njegovu mudrost, moć i ljubav.

3. Studenog

“Bdijte i molite se da ne padnete u napast, jer je duh voljan, ali je tijelo slabo.”  Mat. 26:41

NEKI  prave greške moleći se bez da bdiju; drugi prave greške tako što bdiju ali se ne mole; ali je naijspravniji i siguran način onaj na kojeg nas upućuje naš Gospodin, a to je da kombiniramo oboje. Trebali bi smo biti budni i čuvati se od prodiranja  svijeta, tijela i Đavla. Trebamo biti budni s obzirom na sva ohrabrenja iz Gospodinove riječi, dokaze njihovog ispunjenja, znakove koji nagovješćuju Njegovu prisutnost i velikih epohalnih promjena koje su tik pred nama. Trebali bi smo biti budni s obzirom na sve ono što bi nas moglo ojačati u vjeri, nadi, ljubavi i vjernosti; i dok  bdijemo trebali bi smo se moliti bez prestanka. Trebali bi smo se moliti zajedno kao Gospodinov narod, moliti se u našim domovima, kao obitelji;  trebali bi smo se moliti  u tajnosti, privatno. (w1901 str.80)

4. Studenog

“Nego je sebe poništio uzevši obličje sluge.”  Filip. 2:7

KAO  što nitko ne može služiti dvojici gospodara i zadovoljiti obojicu, i biti pravedan prema obojici, budući da se njihovi interesi suprote, ništa više ne možemo služiti Bogu i pravednosti, i u isto vrijeme ugađati i nastojati se dopasti protivniku i onima koji su u skladu s njim koji sada vlada  kao „vladar ovoga svijeta“. Svi pripadnici Gospodinovog posvećenog naroda, koji sakupljaju blago na nebesima i bogate se pred Bogom moraju biti spremni „poništiti sebe“ među onima koji nisu posvećeni i koji bez obzira na to što izjavljivali ustvari služe Mamonu, sebičnosti i sadašnjem životu a ne žrtvuju svoje interese za postizanje nebeskog Kraljevstva. (w1900 str.318)

5. Studenog

“Imamo i velikog svećenika nad Božjom kućom. Zato pristupajmo istinitim srcem u punini vjere.”  Hebr. 10:21,22

IMAJMO  na umu da se Onaj koji je započeo dobro dijelo nikada ne mijenja, i da ako su naša srca još uvijek u skladu s Njim, i ako je naša vjera u veliko izmirenje još uvijek jasna i čvrsta,  ako je naše posvećenje i dalje puno i potpuno, tako da ne tražimo da se na svim područjima našeg života vrši naša već  Njegova volja, tada doista možemo imati puninu vjere,  zato što znamo da je Bog nepromjenjiv i znamo da smo mi i dalje u skladu s Njegovim obećanjima i pripremama, mi znamo da su sve od Njegovih velikodušnih providnosti i dalje korištene u našu korist. To je puno jamstvo vjere – potpuno pouzdanje u Gospodina. (w1900 str.170)

6. Studenog

“I tako, draga braćo, zaklinjem vas Božjim milosrđem da predate svoja tijela Bogu. Neka to bude živa žrtva, sveta, takva da je ugodna Bogu…Neka to bude vaše duhovno štovanje Boga!”  Rim. 12:1

DATI  sve što imamo u Gospodinovu službu, nije samo razumna stvar, već prinos toliko mali – daleko manje od onoga što bi smo Mu željeli dati koji je pokazao toliku samilost i milost prema nama. I tako bi smo trebali osjećati čak i kada nikakva nagrada ne bila pridodana tom našem posvećenju. No budući da je Bog pridodao velike nagrade i blagoslove trebali bi smo osjećati da je odbijanje da to prihvatimo ne samo indikacija pomanjkanja cijenjenja božanskog milosrđa već i indikacija slabosti uma, prosudbe, koji nije u stanju staviti na vagu nevažne i prolazne užitke samovolje za ovih nekoliko kratkih godina s jedne strane i s druge strane  vječnost radosti i blagoslova  i slave u harmoniji s Gospodinom. (w1900 str. 170)

7. Studenog

“I vidjeh duše obezglavljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog riječi Božje”  Otkr. 20:4

IAKO  je ovo sječenje glava  simbolično, ne doslovno, ono ipak ima duboko značenje….Ono ne označava samo smrt svoje volje nego biti odsječen i od svih drugih glava, vladavina i zakonodavaca, i priznati nijednu drugu glavu osim Isusa kojega je Bog imenovao da bude glava Crkve koja je njegovo tijelo. …To znači ne samo biti odsječen od institucionalnih glava i autoriteta nego i prestati imati svoju vlastitu glavu i volju i umjesto toga prihvatiti poglavarstvo i volju našeg Gospodina Isusa. Apostol nam skreće pažnju na sličnu misao u Rim. 6:3 gdje on kaže da mi koji smo kršteni u tijelo Kristovo kao udovi njegova tijela pod jednom glavom Kristom da smo zapravo bili kršteni u njegovu smrt, – potpuno posvećenje sve naše volje i konačno polaganje našeg života vjerno sve do u smrt. (w1900 str.285)

8. Studenog

“Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svojega!”  2. Moj. 20:7

IAKO  ova zapovijed nije bila data duhovnom Izraelu no ipak shvaćamo duh koji stoji iza nje….Mi smo uzeli Kristovo ime kao svoje ime. Ubraja nas se u članove tijela Kristovog. Sveto ime Glave pripada svim članovima tijela. Časno ime Ženika pripada njegovoj zaručnici. Ova nas misao zaista otriježnjava i kako je prikladno da kažemo sami sebi: – “Moram se pobrinuti za to da nisam uzeo Gospodinovo ime uzalud, – da cijenim čast, dostojanstvo i odgovornost svog položaja kao Njegovog predstavnika, i izaslanika u svijetu. Hodit ću oprezno, nastojeći koliko je to god moguće da nikako ne osramotim to ime nego da mu baš naprotiv iskažem čast svakom svojom mišlju i  riječju i djelom. (w1904 str.73)

9  Studenog

“Jer tijelo se sa svojim željama suprotstavlja Duhu, a Duh tijelu; a to se protivi jedno drugome tako da ne činite ono što hoćete.”  Gal. 5:17

OVDJE  se radi o velikoj i stalnoj borbi, premda nova volja ustrajava u podvrgavanju tijela, međutim smrtno tijelo, s obzirom da nije u stvarnosti mrtvo, stalno dolazi u kontakt sa svijetom i Protivnikom i time je onda  stimulirano i nanovo oživljeno sa zemaljskim brigama, ambicijama, metodama, težnjama, sukobima i neposlušnošću prema našoj novoj volji. Nijedan od svetaca nije pošteđen takvih iskustava – borbe iznutra i izvana. To mora biti borba do kraja ili inače nećemo dobiti veliku nagradu za koju se borimo. Premda Novo stvorenje Gospodinovom milošću i obnovljenom snagom vlada nad smrtnim tijelom  ipak taj sukob neće prestati sve do smrti.

10.  Studenog

“Ljubav…ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.” 1. Kor. 13:6

JESU  li načela za ispravno i pogrešno tako čvrsto utvrđena u mom umu, i jesam li ja toliko savjesno uz ono što je ispravno a toliko protiv onog što je loše  da ne bih samo ohrabrivao na to već  bi to i osudio premda bi mi to donijelo neku korist? Jesam li toliko u skladu s onim što je ispravno, sa istinom, da ne bih mogao izbjegavati radovanje u Istini i njenom napretku iako bi  to uznemirilo nekaod mojih prijašnjih uvriježenih mišljenja, ili na štetu nekih mojih zemaljskih interesa? Ljubav Božja koju ovdje Apostol opisuje kao duh Gospodinovog naroda, je ljubav koja je daleko iznad sebičnosti, i koja se temelji na ustanovljenim načelima koja bi se trebala svakim danom sve više razabirati i uvijek se uz njih držati bez obzira na cijenu. (w1903 str.57)

11.  Studenog

“I, uz to, sa svom revnošću pridodajte svojoj vjeri krepost (smionost).”   2. Pet. 1:5

JEDNA  od velikih poteškoća kod Gospodinovog naroda je ta da premda su odlučni ići ispravnim pravcem i tako se oduprijeti iskušenju ne naprave dovoljno izričitog djelovanja. Mnogi kažu kušaču, Odlučio sam da se neću dati ovaj puta. Tako ostavljaju u svojim mislima otvorenu priliku koju će napasnik kasnije iskoristiti. Pravac postupanja našeg Gospodina bio je ispravan: trebamo odbaciti  napasnika jednom i zauvijek. Trebali bi smo zauzeti stav toliko čvrst da Protivnik pomisli da se ne isplati doći opet na nas: „Ostavi me Sotono, ja ću  obožavati i služiti jedino mom Bogu!“(w1904 str.10)

12. Studenog

„I nemoj sumnjati, nego vjeruj!“  Ivan  20:27

NEMOGUĆE  je približiti se Gospodinu osim ako ne pokazujemo vjeru i pouzdanje u Njega, u Njegovu Dobrotu, u Njegovu moć, u Njegovu mudrost, u Njegovu ljubav….Vjera je nešto što se njeguje i razvija. Isti apostoli koji su vikali od straha kad ih je zadesila oluja na Galilejskom moru postupno su postajali sve jači u vjeri sve dok se kao što pokazuje izvještaj nisu pouzdali u Gospodina u njegovoj odsutnosti i kada Ga nisu mogli pratiti. Slično tome dio našeg svakodnevnog iskustva bi trebalo biti razvijanje pouzdanja u Gospodina, razmišljajuči o našim  iskustvima iz prošlosti i o svim tim poukama iz Njegove riječi tako da naša vjera u Njega može postati ukorijenjena i utemeljena. (w1904 str.89)

13.  Studenog

“Jer zna vaš Otac što vam treba.“ Mat.6:8

NAŠE  molbe, naši zahtijevi, naši vapaji Gospodinu, trebali bi  biti za svetost srca, da nas ispuni Njegovim Duhom, za duhovnu hranu, okrepu, snagu; a glede materijalnih stvari On zna put kojim idemo i što je u našem najboljem interesu kao Novih stvorenja. To trebamo prepustiti njemu: Ne bi mu bilo ugodno ukoliko bi vidio da ga salijećemo za stvari koje nam ne daje, jer čineći to ne bi  bilo pokazivanje vjere u Njega,već obrnuto – pokazivanje sumnje, očitovanje straha da nas je zaboravio ili da zanemaruje Svoje obećanje da će nam dati ono što je potrebno. (w1904 str.90)

14. Studenog

„Pazite na sebe…jer među vas će ući okrutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu, i između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom.“ Djela 20:28-30

CRKVA  mora biti izložena tim nepovoljnim utjecajima radi odgajanja, iskušavanja i konačnog dokazivanja; jer onome tko pobijedi obećana je velika nagrada. Ako bi smo željeli vladati s Kristom moramo se pokazati dostojnima toga istim ispitima vjernosti Bogu, vjere u Njegovu riječ, revnosti za Istinu, strpljivog podnošenja prijekora i progona, čak do u smrt, i nepokolebljivog povjerenja u Božju moć i naum da izbavi i uzvisi Svoju Crkvu u određeno vrijeme. Takvim vjernima pripadaju blagoslovljene utjehe 91 Psalma. (w1904 str.74)

15.  Studenog

„Ko govori da u njemu stoji , taj treba tako da hodi, kao što je on hodio.“ 1. Ivan. 2:6

ON treba hoditi kao što je naš Gospodin hodio, po Njegovom općenitom vladanju, i odnosu prema svemu što je dobro, i sukladno tome da izbjegava sve što je zlo. On treba hoditi što je moguće više Isusovim stopama. To, međutim ne znači da bi on trebao a niti da može, u nesavršenom tijelu, biti savršen poput svog Gospodina, koji je čak i u tijelu bio savršen. To znači ono što gore stoji, da trebamo hoditi kao što je on hodio – na isti način, u istom pravcu, prema istoj oznaci i standardu kojeg je On priznao i uspostavio. (w1903 str.345)

16. Studenog

„Učinila je što je mogla.“ Mk. 14:8

NIJE naša prednost da dođemo u osobni kontakt sa našim dragim Otkupiteljem, ali zato imamo prednost pomazati Gospodinovu „braću“, sa miomirisom ljubavi, suosjećanja, radosti i mira, i što nas to više košta glede našeg samoodricanja, dragocjenije je u očima našeg Starijeg Brata, koji kaže da ono što je učinjeno ili nije učinjeno njegovoj braći  kao da je ili nije učinjeno Njemu… Naše alabastrene bočice, naša su srca, koja bi trebala biti puna najbogatijih miomirisa dobrih želja, dobrote i ljubavi prema svima, ali posebno prema Kristu – prema Glavi, našem gospodinu Isusu i prema svim udovima Njegovog tijela, crkve; i što se nas tiče prema posljednjim članovima crkve (predočeni stopalima) koji su sada među nama, i na koje sada imamo prednost izliti miomirise ljubavi i odanosti u ime našeg Gospodina, jer mi smo Njegovi. (w1899 str.78; w1900 str.378)

17. Studenog

„Jer anđelima(glasnicima) svojim on će zapovjediti za tebe da te čuvaju na svim putevima tvojim.“  Ps. 91:11

TO JEST, Bog će podignuti neke vjerne pastore i učitelje „koji će bdjeti nad vašim dušama kao oni koji za to trebaju položiti račun“. Istina,  ustat će i lažni učitelji koji iskrivljuju riječ Gospodnju, koji nastoje lukavim filozofijama uništiti vaše duše; ali ako u jednostavnosti srca Božja djeca zahtjevaju „Ovako kaže Gospodin“ za svaki element svoje vjere, i pažljivo si dokazuju sve Božjom riječju bit će u  stanju razlikovati ispravno od pogrešnog. I kada to učine, Apostol Pavao nas savjetuje (Hebr. 13:17) da imaju pouzdanje. Gospodin, naš Pastir brinut će se za svoje prave ovce. (w1904 str.75)

18. Studenog

„Anđeo Gospodnji stanuje oko onih koji se njega boje i izbavlja ih.“ Ps. 34:7

KAKO   povećava pouzdanje Kršćanina kada shvaća da dok mu se zemaljske sile suprote, i dok je on sam od sebe stvarno bespomoćan suprotstaviti se protivnicima, i dok uz protivnike od tijela i krvi shvaća da se bori i sa zlim duhovnim silama na nebeskim mjestima (uzvišenim položajima) – protiv Sotone i njegovih miljenika tame- ipak da je s druge strane „veći Onaj koji je uz nas nego svi koji su protiv nas,“ i da su sve nebeske vojske podložne božanskoj volji i mogu biti upotrijebljene za unapređivanje Božanske stvari u skladu s njegovom mudrošću. (w1897 str.120)

19. Studenog

„Bdijmo i budimo trijezni!“ 1. Sol. 5:6

BDIJMO u tom smislu da pažljivo zapažamo sve pravce koje nam je Gospodin dao glede toga što bi mu bila prihvatljiva služba. Budimo budni nastojeći što je tješnje moguće slijediti stope velikog Prvosvećenika…Budimo trijezni u tom smislu da ne postanemo lakomisleni; da bi premda sretni i radosni u Gospodinu, slobodni od tjeskobnih briga koje mnogi imaju zbog krivog razumijevanja Božjeg plana i karaktera, mogli biti trezveni u smislu ozbiljnog cijenjenja sadašnjih mogućnosti i prednosti u povezanosti s Gospodinovom službom; – nikada nepromišljeno nemarni, dopuštajući da nam prilike i prednosti iskliznu iz ruke i da kasnije žalimo za njima. (w1902 str.239)

20. Studenog

„Jer čineći ovo, nećete nikada pasti!“ 2.Pet. 1:10

STVAR  nije u tome da se te stvari radi savršeno, i bez obzira na Kristovu pravednost koja pokriva naše prijestupe i koja je nadoknada za naše svakodnevne propuste; ali ako su dodane našoj vjeri u pripisanu Kristovu pravednost i mi razvijamo te plodove što više možemo nećemo pasti. Kada učinimo sve što možemo, mi smo i dalje beskorisni sluge, ne usuđujemo se vjerovati u vlastitu pravednost, nego u veliku  haljinu koja je naša s vjerom u Krista, dok sa stalnom marljivošću, radimo na svom spasenju sa strahom i drhtanjem znajući da se Kristova pravednost primjenjuje samo na one koji žele napustiti grijeh i teže za „svetošću bez koje nitko neće vidjeti Gospodina“.

21. Studenog

„Iskreno se radujte, braćo moja, kad padnete u različite kušnje.“ Jak. 1:2

SVI u to nema sumnje žele i to često da su kušnje gotove, i da smo mi bili prihvaćeni na mjesto među pobjednike; međutim strpljivost, vjera i pouzdanje trebaju napraviti djelo čišćenja u našem srcu, čineći nas mekšima, voljnima i poslušnima Gospodinu. Neka se to dobro djelo nastavi. Radujmo se ako nam naše kušnje donesu  pouke bilo koje vrste a koje su korisne za nas;—koje imaju tendenciju ojačati nas u karakteru, više čvršćima za istinu i pravednost,  mnogo svjesnijima naših slabosti, i da budemo glede njih još oprezniji. Čak i oni sukobi koji su rezultirali sa samo djelomičnim pobjedama vjerojatno su nam bili na korist….Čak i kada je to bio apsolutni neuspjeh  rezultat može biti jačanje našeg karaktera, kristalizacja odlučnosti za većom revnosti u tom pravcu, i poniznost u srcu pred Gospodinom u molitvi. (w1902 str.133)

22. Studenog

„Jer me izjeda revnost za tvoj dom!“ Ps.69:9

HLADNI  ljudi i oni koji se premišljaju možda imaju druge dobre osobine, međutim kod onih koji su jednom okusili koliko je Gospod dobar nema mjesta za hladnoću ili čak mlakost. Takve ljubav treba potaknuti na izgarajuću revnost. Tako je bilo s našim Gospodinom Isusom i to je bio jedan od razloga zašto ga je Otac volio….Neka bi svi koji žele činiti ono što je ugodno u Gospodnjim očima postali tako ispunjeni s istim duhom revnosti za pravednost i istinu, tako da od toga takoreći izgore kao žrtve na Gospodnjem žrtveniku. Tako će Mu biti još ugodniji i prihvatljiviji kroz Isusa Krista. (w1898 str.112)

23. Studenog

„Ta postojanosti (radosna ustrajnost) vam treba, da biste, izvršivši volju Božju, zadobili obećano.“ Hebr. 10:36

OVDJE  vidimo da nije samo ispit vršiti Božju volju, nego nakon što dostignemo tu razinu, tu oznaku karaktera u našim srcima, u našoj volji (djelomično i u tijelu) trebamo kroz strpljivu ustrajnost, uspostaviti Božju pravednu volju kao zakon naših srca,  pravilo života u svim okolnostima i uvjetima. Onda, a ne do tada, imat ćemo stanje srca koje je prikladno za Kraljevstvo. Apostol Jakov kaže: „kušanje vaše vjere, izgrađuje u vama ustrajnost;“ odnosno ako se naša vjera održi na ispitu to će  razviti ovo svojstvo strpljive ustrajnosti. Naravno, ukoliko, ne dostignemo tu strpljivu ustrajnost, to će onda značiti da naša vjera nije zadovoljavajuće prošla test, i da nismo prikladni za Kraljevstvo. (w1901 str.117)

 24. Studenog

 “A za ovo se i ja trudim da imam čistu savjest svagda i pred Bogom i pred ljudima.” Djela 24:16

NAŠE savjesti  zahtijevaju reguliranje baš kao i sva druga obilježja naše pale prirode. Ako je to tako tada trebamo neki standard po kojem ćemo ih uskladiti i regulirati. Savjest je poput sata čiji je brojčanik pravilno označen sa satima, ali čija ispravnost kao mjeritelja vremena ovisi o ispavnom reguliranju glavnog pera ure, tako da može ispravno pokazivati sate: shodno tome naše savjesti su spremne pokazivati nam što je ispravno a što pogrešno, ali na njih se zaista možemo osloniti  glede onog što je ispravno a što ne nakon što su bile regulirane u povezanosti sa novim glavnim perom ure, novim srcem, čistom voljom, dovedenom u puni sklad sa zakonom ljubavi kako nam je prikazan u Riječi Božjoj. (w1900 str.360)

25. Studenog

„Neka nitko, kad se nađe u kušnji, ne govori: Bog me iskušava. Jer Boga se ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava.“  Jak. 1:13

POSTOJI razlika između iskušenja koja Otac smatra prikladnima i iskušenja koja dolaze od protivnika. Prethodno spomenuti su ispiti lojalnosti Bogu i načelima pravednosti, i trebali bi biti blagoslov i pomoć svima koji se održe na njima, i koji tako pokažu svoju lojalnost pravednosti. S druge strane, Sotonina iskušenja su po svojoj prirodi stupice i zamke u zlo i pogrešno postupanje, iskušenja koja imaju za cilj da ono što je ispravno prikažu kao pogrešno i obrnuto, stavljajući svjetlo za tamu i obrnuto. Bog ne iskušava čovjeka u tom smislu krivog prikazivanja i hvatanja u zlo. (w1904 str.7)

26. Studenog

„Tada mu Gospodin odvrati: Što ti je to u ruci?“ 2. Moj. 4:2

AKO bi bilo koji čovjek  htio biti u većoj mjeri korišten od Gospodina u Njegovoj blagoslovljenoj službi, neka najprije nastoji biti što prikladniji za nju. Neka oponaša ljubljenog i počašćenog slugu, Mojsija, u  blagosti , poniznosti , snazi i neumornoj revnosti i samopožrtvovnoj službi Gospodnjoj. Međutim mudar će upravitelj uvijek nastojati razvijati svoje prirodne sposobnosti, i neće očekivati da Gospodin napravi čudo za njegov napredak, i  tako tratiti svoje dragocjeno vrijeme nastojeći  razviti ono što po prirodi ne posjeduje. Neka bi, stoga svatko od nas, nastojao ponizno, revno, s ljubavlju prema Gospodinu i njegovoj stvari, s vjerom u njegovu snagu biti u takvom stanju uma i srca koji će ga učiniti spremnim da bude korišten, i koristan u bilo kojoj grani božanske službe, u koju će Gospodinu biti po volji  pozvati nas. (w1894 str.143; w1901 str.348)

27. Studenog

„Svakom molitvom i prošnjom molite se u Duhu u svako vrijeme i uz to bdijte sa svom ustrajnošću.“ Efež. 6:18

MI moramo imati stav molitve u svemu što kažemo i činimo: to jest, naša bi srca stalno trebala ići k Gospodinu za vodstvo na svim životnim područjima, kako bi smo mogli činiti sve što je u našoj moći, na način koji će Mu biti ugodan, i da budemo zaštićeni  od Njega od iskušenja koja inače ne bi mogli podnijeti i da na koncu budemo izbavljeni od zloga i imamo mjesto u Kraljevstvu našeg Gospodina. Braćo i sestre neka bi smo sve više i više imali na umu i prakticirali ove riječi našeg Gospodina „Bdijte i molite se da ne dođete u iskušenje.“ (w1901 str.80)

28. Studenog

„Ako on mir dade, tko će nemir širiti?“ Job  34:29

TKO  doli On „Bog svake utjehe,“ može dati mir usred uzburkanosti koja se iznenada diže na dušu poput iznenadne oluje na moru? Poput mornara na oceanu u opasnosti, mi vičemo k Njemu i On nas uvodi u željenu luku – blagoslovljenu luku – spokoj i mir u Bogu. Što je vapaj koji donosi takav odgovor mira? To nije molitva koja će ukloniti sve prilike za uznemirenje, jer nije uvijek Božja volja da donese mir ljudskoj duši na taj način; to nije uvijek najbolji način. Međutim postoji  vapaj koji nikad ne promašuje  donijeti nam mir u kojem nas nitko ne može uznemiriti. To je molitva za slatko, povjerljivo i puno ljubavi mirenje s voljom Božjom. (w1896 str.259)

29. Studenog

„Ustrajno i nepokolebljivo obznanjujmo svima svoju nadu,  jer je vjeran onaj koji je obećao.“  Hebr. 10:23

BOŽJE obećanje je temelj na kojem su izgrađene sve naše nade bilo u pogledu karaktera bilo u pogledu dolazeće slave. Vrednujmo  tu istinu toliko da ju nećemo kompromitirati ni u kom smislu i u ni u koj mjeri; ne držimo se samo slova Istine već i njenog duha; – u ljubavi prema njoj, zato što je istinita ali isto tako i prekrasna i veličanstvena. I neka bi smo uvijek imali na umu važnost strpljive ustrajnosti, tako da ne bi smo samo razvijali Kršćanske milosti, i prakticirali ih, nego i da radosno podnosimo kušnje, progonstva i poteškoće koje naš Gospodin smatra prikladnima dopustiti ih da dođu na nas za naše ispitivanje i razvoj našeg karaktera za kojega nam On kaže da je od iznimne važnosti i bez kojega savršena ljubav niti se može dostići a niti održati. (w1901 str.119)

30. Studenog

„Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ Mat. 28:20

ZASIGURNO Onaj koji je bio pažljiv  nadgledati djelo sijanja nije ništa manje zainteresiran i pažljiv glede žetve. Neka bi smo se stoga sa svom snagom i hrabrošću pouzdali u srp Istine, imajući na umu da služimo Gospodinu Kristu, imajući na umu da nismo odgovorni za žetvu već jedino za snagu u sakupljanu onliko klasova zrelog “žita” koliko možemo naći. Ako smo uložili veliki napor a pronašli samo nekoliko zrnaca zrele pšenice, radujmo se tima koje smo našli i učimo se ljubiti i cijeniti ono što je rijetko i vrijedno. Imajmo na umu i to da dok koristimo svu mudrost koju možemo u toj službi da je Gospodinov cilj bio kada nam je dao udio u njoj ne samo taj koliko ćemo postići već koliko će nam ona blagoslova donijeti. (w1901 str.155)

Leave a Reply