12 – Prosinac

01. Prosinca

„Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!“ Mat. 22:39

TI  sigurno ne bi trebao željeti  da tvoji  bližnji koriste svoj mozak i jezik za zla nagađanja i klevete protiv tebe; i prema tome ni ti to ne bi  trebao raditi njima… Zakon Gospodnji zahtijeva od svih onih koji su pod njegovim savezom da ne izražavaju ni jednu jedinu sumnju protiv svog bližnjeg: odnosno ako  sumnja preko spoznaje snažno utječe na um sa povezanim okolnostima, novi bi um trebao odmah sa svojom izvornom dobrotom napraviti protutežu tim sumnjama sugestijama o mogućoj krivoj informiranosti ili pogrešnoj interpretaciji i uvijek dati očitoj krivnji prednost nad sumnjom. (w1899 str.72)

02. Prosinca

„I zašto sad oklijevaš? Ustani, krsti se!“ Djela  22:16

ZA  sve one koji imaju utjecaj na druge, i koji ih nastoje dovesti na pravi put u izravnosti gornjeg obraćanja je nešto vrijedno oponašanja. Potičite ih na brzinu, na potpunu i cjelovitu poslušnost, na puno priznanje Gospodina i Istine. Ako nisu skloni odmah poslušati nakon  što su njihove oči vjere vidjele Gospodina, i nakon što su im uši čule njegov glas, manje je vjerojatno da će to učiniti nakon nekog vremena, nakon što im svijet, đavo i njihovo tijelo, kažu, Ne budi fanatik;  budi umjeren; nemoj se potpuno posvetiti Gospodinu. Tvoji prijatelji i susjedi će misliti da si van sebe, i to će ti poremetiti tvoje nade i izglede, i okrenut će ti prijatelje u neprijatelje. Koštat će te veoma mnogo, zato idi polako. (w1901 str.186)

03. Prosinca

„Jer si postojano održao moju riječ, i ja ću tebe sačuvati od časa kušnje koji će doći na sav svijet, da iskuša one koji prebivaju na zemlji.“  Otkr. 3:10

OVO je posebna nagrada za one koji u sadašnje vrijeme u ovo Laodicejsko doba postojano trče trku. Iako nije naša prednost da izbjegnemo času kušnje ipak je naša prednost imati poseban blagoslov koji je protuteža tomu  kao posljedica toga   što živimo u vremenu prisutnosti (parousia) našeg Gospodina. Mi možemo imati Njegovo zajedništvo, Njegovu pouku, Njegovo djeljenje duhovne hrane koja je sada „hrana u pravo vrijeme“, na način i u mjeri u kojima vjerni prijašnjih razdoblja to nisu imali prilike. Ali kao što možemo očekivati ova velika milost je odgovarajuće tomu poravnata  podmuklim i ozbiljnim ispitima ovog časa kušnje koji dolazi na cijeli svijet. Ako je ikada strpljiva ustrajnost bila potrebna onda je to sada. (w1901 str.118)

04. Prosinca

„Kad dakle vi koji ste zli, znate svojoj djeci davati dobre darove, koliko će više nebeski Otac dati Duha Svetoga onima koji ga za to mole!“  Lk. 11:13

AKO  bi sav Gospodinov narod mogao biti doveden do te točke gdje bi im glavni cilj u životu, breme svih njihovih molitvi bilo to da  imaju što je moguće veću mjeru Duha Gospodinovog, duha svetosti, duha Istine, Kristovog Duha, duha razboritosti kakav bi to blagoslov značilo! Ako bi se tada hrvali s Gospodinom sve do svanuća, njihov čvrst stisak Njega svakako bi im donio željeni blagoslov. Gospodin se otkriva svom narodu upravo iz tog razloga da bi im dao svoj blagoslov; međutim on ga zadržava sve dok ga ne nauče cijeniti i iskreno željeti. (w1901 str.271)

05. Prosinca

„Izaberite  danas kome ćete služiti,… no ja i  moj dom služit ćemo  GOSPODINU!“ Jošua  24:15

NEKA  drugi štuju koga i što žele; mi koji smo iskusili da je Gospodin dobar, mi koji smo Ga upoznali kroz silu  duha s kojim nas je nanovo začeo u novost života – mi ne možemo drugo nego štovati našeg Boga; i štujući Ga moramo se bezuvjetno pouzdati u njega;  i pouzdajući se u Njega bezuvjetno radosno ćemo hoditi kojim god putem On želi da krenemo; i hodajući tako i uzdajući se tako, mi smo zadovoljni bez obzira na to kakav nas dio u životu zapao, budući da nas ruka Njegova vodi. I neka bi smo bili sigurni da slijedeći pravog Pastira na taj način na koncu ćemo dosegnuti nebeski tor. U tim zasiguranjima imamo radost, mir i blagoslov u srcu čak i dok smo u ovom zemaljskom šatoru, prije nego dosegnemo nebeski grad. (w1901 str.284)

06. Prosinca

„Kao grad razvaljen i bez zidova, takav je čovjek koji ne može obuzdati svoj duh.“  Izreke  25:28

BORBA  sa  sobom je najveća borba i mi imamo Gospodinovu riječ za nju da je onaj „tko vlada svojim duhom (svojim umom, voljom) bolji od onoga koji je osvojio grad“, zato što je do te mjere naučio pokazivati borbenost pravog karaktera u ispravnom pravcu, u samosvladavanju. Nakon što steknemo određeno iskustvo u borbi sa grijehom i sebičnošću u sebi, vadeći brvno iz svog vlastitog oka, pobjeđujući gnjev, zlobu, mržnju i svađu u našim srcima i tijelu – tek tada, i posredstvom te ozbiljne borbe i iskustva  biti ćemo pripremljeni pomagati braći i našim bližnjima u njihovim poteškoćama – pomoći im da nadvladaju njihove grijehe i slabosti. (w1901 str.295)

07. Prosinca

„Kad su ga vrijeđali, nije uzvraćao uvredama.“  1. Pet. 2:23

NE zato što su njegovi neprijatelji pronašli u njemu nešto zbog čega bi s pravom i pravedno govorili zlo o njemu i vrijeđali ga; – niti zbog toga što su njegovi neprijatelji bili toliko blizu savršenstva pa da On nije mogao pronaći u njima nešto zbog čega bi ih vrijeđao ili govorio o njima zlo; nego zato što je bio pun podložnosti božanskoj volji pomoglo mu je da se suoči sa ismijavanjima i napadima ljudi, i da ih podnese strpljivo i ponizno, imajući na umu da  je na to i bio pozvan Isus je sve to strpljivo podnosio i učio iz toga, dokazao se vjernim, razvio i pokazao Svoj pravi karakter, i osjećao i pokazao Svoje sažaljenje za ljude u njihovoj sljepoći i neznanju i Svoju ljubav prema njima. (w1901 str.298)

08. Prosinca

„Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas.“  Ivan  15:18

KAO  što je naš Učitelj bio omražen bez razloga, neka tako bude i  s nama i to što je više moguće,  da mržnja, zloba, zavist i ubojstvo koji bi mogli biti  izliveni protiv nas mogu biti potpuno nezasluženi od nas—da naši životi budu čišći što je više moguće; tako da naše misli i postupci slave našeg Gospodina koliko god to stoji do nas, i govore o našoj ljubavi prema svim ljudima, posebno prema kućanstvu vjere. S vremenom  kada Crkva bude bila proslavljena, i započela nova epoha, oni koji su nas sada mrzili, uvelike zato što su bili zaslijepljeni i zavedeni od velikog protivnika, poklonit će nam se, kao Gospodinovom Pomazaniku, a mi ćemo im rado pomagati podižući ih i blagosiljajući, ohrabrujući ih i opraštajući i pomagati im da se vrate do pune slike i prilike Božje. (w1901 str.300)

09. Prosinca

„Blažen čovjek koji podnese kušnju jer će, kad bude prokušan, primiti vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.“  Jak. 1:12

Ako bi uvijek imali na umu činjenicu da je svaka kušnja, svako progonstvo, svaka životna poteškoća, dopuštena da dođe na one koji su sklopili savez na žrtvi sa Gospodinom, dopuštena sa namjerom da nas prokuša, da ispita našu ljubav, da se vidi jesu li naši karakteri fiksni, ukorijenjeni i utemeljeni u pravednosti, i izgrađeni u ljubavi, to bi stavilo sve te kušnje, poteškoće  u novo svjetlo pred nas,  i  pomoglo nam uvelike u vođenju dobre borbe i pobjeđivanju. Mi možemo reći, ako Gospodin putem ovih malih kušnji dokazuje moju ljubav i odanost Njemu, tada bez obzira koliko beznačajne ili koliko važne bile, ja ću ih marljivo koristiti kao povoljne prilike da pokažem svom Gospodinu   puninu moje ljubavi, i odanosti Njemu i Njegovoj stvari. (w1898 str.41)

10. Prosinca

„Jer ja iskazujem čast onima koji meni iskazuju čast.“  1.Sam. 2:30

U kojem god vidu Gospodinove službe su nam se otvorila vrata za sudjelovanje jer je to Njemu bilo ugodno, trebali bi smo ući kroz njih bez oklijevanja i sa žarom – s revnošću za Njega i za stvar za koju nas je On pozvao. To je jedan od uvjeta da smo Mu prihvatljivi. Ako smo nemarni, ne obraćamo pažnju prilikama, on će ju nesumnjivo maknuti od nas, i dati drugima, jer je Gospodin  itekako u mogućnosti podignuti bilo koga da služi Njegovoj stvari bez da se upliće ili da utječe na našu slobodnu volju. Neka bi smo stoga sve više i više cijenili to što uživamo prednost  biti suradnicima s Bogom, a posebno u povezanosti sa ovom velikom službom koju naš Gospodin i Učitelj Isus provodi, i što smo pozvani u zajedništvo s njim kao Njegova nevjesta i sunasljednici. (w1901 str.318)

11. Prosinca

„Sine moj, daj mi srce svoje i neka se oči tvoje raduju putevima mojim.“ Izreke 23:26

SRCE, volja, tako dato Bogu, traži da upozna božansku volju, da ulovi božansku misao i posluša ju u riječi i djelom; i utoliko koliko je postignuto to stanje novog uma, biti će i novost života u svakom pogledu – u ambicijama, nadama, osjećajima i nastojanjima. Iz tog je razloga otkrivenje božanske volje i plana omogućeno vjernicima – da rastom u spoznaji o njemu, razmišljanjem o tim stvarima, ispunjavajući svoj um sa božanskim planom i voljom , preobražavajući se utjecaj može proširiti na svako područje života. (w1901 str.324)

12. Prosinca

„Jer kako misli u duši svojoj, takav on jest.“ Izreke 23:7

DOLIKUJE  Gospodinovom posvećenom narodu…da pažljivo odstranjuje nečistoće, i da paze da ne uđu  u naša srca, naše misli shvaćajući da bi zbog toga moglo doći do našeg onečišćenja u većoj ili manjoj mjeri. Tko god održava čistoću misli mora ulagati daleko manje napora da održava čistoću riječi i djela. Bilo da nečistoća dođe iz  jednog ili drugog pravca – od svijeta, tijela ili Đavla – ona najprije napada um;  i ako je tamo odbijena pobjeda je dobivena; a ako nije odbijena mi ne možemo znati kakve bi  posljedice mogle biti, kao što Apostol Jakov izjavljuje: „Nego svakoga iskušava njegova želja (sebična želja bilo koje vrste) tako što ga privlači i mami. Zatim želja kad začne (u umu) rađa grijeh (razvija grešne riječi ili djela), a grijeh kad je učinjen, donosi smrt.“ (w1901 str.325)

13. Prosinca

„Gospodine, ne primi im ovo za grijeh.“ Djela  7:60

KAKAV bi veliki blagoslov bio za sve duhovne Izraelce naučiti ovu lekciju; naime ako mi prihvatimo da su posljedice bilo koje stvari bile dobre, i ako shvaćamo da smo k tim rezultatima bili vođeni božanskom providnošću, trebali bi smo misliti i  osjećati velikodušnije,  ljubaznije prema onima koji su bili instrumenti providnosti, bez obzira na to što možda nisu bili dobrovoljni učitelji, ili su poput Josipove braće namjeravali suprotno od rezultata. Oni koji su u stanju preuzeti takvo gledište stvari i sila koje djeluju u njihovom svakodnevnom životu u stanju su „uvijek pobjeđivati kroz Gospodina,“ kao što se apostol izražava. Kod takvih nema prostora za ogorčenje ili uvredljivost, bilo protiv Sotone ili bilo koga od njegovih slugu. (w1901 str.331)

14. Prosinca

„Blaženi milosrdni, jer će naći milosrđe“ Mat. 5:7

SVI to ne znaju, ali je činjenica da je najveličanstvenija osobina koju čovjek može pokazivati, i ona koja u najvećoj mjeri donosi blagoslov sebi, pokazivanje Bogu slične osobine milosrđa, suosjećanja, dobročinstva. Gospodin polaže veliku važnost na ovu osobinu milosrđa, objavljujući da bez obzira koliki bili naši dosezi u spoznaji ili milosti, ako nemamo ovu ne možemo Mu biti prihvatljivi –ako mi nemamo milosrđa prema drugima niti naš Nebeski otac neće imati milosrđa prema nama. Kako bi  osigurao da ne smatramo da je to milosrđe samo izvanjska forma, izraz opraštanja i dobronamjernosti, naš Gospodin objašnjava stvar  govoreći: „Ako od srca ne oprostite jedni drugima, niti vaš Nebeski Otac neće oprostiti nama.” … Samo će milosrdni dobiti milosrđe: i ako nemamo milosrđe iz ruku našeg Gospodina sve je izgubljeno; jer po prirodi mi smo djeca srdžbe kao i drugi,i pod pravednom osudom. (w1901 str.332; w1900 str.70)

15. Prosinca

„GOSPODIN je pastir moj. “ Ps. 23:1

GOSPODIN,  nazivajući Svoj narod ovcama, izabrao je vrlo značajan simbol karaktera kakav bi on želio da se očituje u njima. Najistaknutija obilježja ovaca jesu krotkost, popustljivost i poslušnost pastiru čijoj su se skrbi u potpunosti povjerili…Prava ovca pažljivo će slušati i najslabije čujan glas Pastira – naime, on će čuvati Njegove riječi u svom srcu, proučavat će Njegovu providnosti, i on će njegovati  taj odnos i osobno zajedništvo sa Gospodinom a što je njegova prednost. Oni koji tako prebivaju u Njemu nikada neće skrenuti u stranu. „Oni se nikada, nikada neće izgubiti.“ (w1902 str.365)

16. Prosinca

„Dokle ćete se kolebati između dva uvjerenja? Ako je GOSPODIN Bog, slijedite ga; a ako je Baal, tada slijedite njega.“  1. Kr. 18:21

MI trebamo neko mjerilo, takoreći,  nešto što će nam pomoći odlučiti, što će nam omogućiti da brzo donesemo odluku. Ovo bi mjerilo trebala biti Božja volja; tako da bi smo razabrali Gospodinovu volju glede bilo kojeg pitanja koje se treba riješiti- čim ju razaberemo… Sposobnost da se odluči brzo, i da se uvijek odluči ispravno, što je Gospodinova volja, to naravno zahtijeva odgovarajuće iskustvo i stegu; međutim što prije počnemo prije ćemo postati vješti. Što energičnije budemo nastojali ustanoviti što je Božja volja i vršiti je, i pokazati mu sa svojom ažurnosti da mi uživamo vršiti njegovu volju, bolje ćemo i brže utvrditi svoju osobnost na ispravnoj liniji. (w1902 str.42)

17. Prosinca

„Stoga ljubljeni moji…-radite na svom spasenju sa strahom i drhtanjem. Jer Bog zato što to želi , djeluje u vama  da bi ste i htjeli i postupali.“  Filip. 2:12,13

BOG  je bio taj koji nam je pružio otkupljenje koje je u Kristu Isusu, i on je taj koji nas je privukao k Sebi i koji nam je obećao svu potrebnu milost da bi smo hodili putem pravednosti; čak i više, da hodimo Isusovim stopama putem samopožrtvovnosti. Dok, dakle, sa strahom i drhtanjem- s velikom strepnjom- nastojimo raditi na svojem spasenju, naša je  prednost uvijek shvaćati obećanu milost u svako vrijeme potrebe, i imati pouzdanja da su naši najbolji napori prema pravednosti prihvatljivi Bogu kada mu je to predstavljeno kroz zaslugu Kristove  pravednosti a koja nam je uračunata zbog naše vjere. (w1897 str.147)

18. Prosinca

„Gospodin je moj pomoćnik, i ne ću se bojati; što će mi učiniti čovjek?“  Hebr. 13:6

IMATI ispravan pravac u životu,  biti u stanju suočiti se sa kušnjama i teškoćama života kako dolaze na nas, i suočiti se s njima sa pravim stavom na kojeg nas Gospodin upućuje- sa stavom radovanja u nevolji, i smatrati sva takva iskustva svom radošću, – neophodno je da maknemo od sebe strah od ljudi koji je poput zamke. I Gospodinova je uputa da bi smo se trebali bojati Jehove a ne naših smrtnih bližnjih. Pravednik je odvažan kao lav, a isto tako i nježan poput golubice, i krotak kao janje. Ovu bi se specifičnu kombinaciju trebalo naći u svakom Kršćaninu i sumnjamo da se može naći bilo gdje drugdje. (w1902 str.45)

19. Prosinca

„Neka se ne hvali onaj koji se još opasuje kao onaj koji se već raspasuje!“ 1. Kr. 20:11

ISPIT  ustrajnosti je sigurno jedan od najozbiljnijih ispita vjernosti kojima je podvrgnuta izabrana Crkva, tijelo Kristovo. To je ispit koji prosuđuje i pokazuje snagu svake druge vrline i milosti i nijedan vojnik križa neće biti okrunjen sa lovorikama pobjede ako ne prođe ovaj ispit…U bitci ovog dana, kao i u svim drugim bitkama nastojanje neprijatelja je da iznenadi i odjednom napadne i pobijedi Gospodinov narod; i stoga jedina priprema za takve hitne slučajeve koju možemo napraviti je stalna budnost i molitva i stavljanje potpune opreme Božje – Istine i duha Istine. (w1894 str.155)

20. Prosinca

„Proučavaj Božju Riječ, da se pokažeš kao iskušan čovjek pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti i pravo upravlja riječju istine.“ 2. Tim. 2:15

U toj riječi „proučavaj“ mnogo je značenja;  jer samo će studiozan pojedinac naći tijesan put ka Božanskom priznanju i prihvaćanju. Proučavaj da bi se pokazao priznatim—proučavaj doktrinu; proučavaj svoj način postupanja, da bi ga držao u skladu sa doktrinom. Proučavaj kako promicati mir i napredak Siona, i kako zaštititi sebe i druge od strijela pogreški i od otrova zloga, svjetskog duha. Proučavaj kako bi izvršio dužnosti vjernog vojnika križa—naizgled beznačajna a isto tako i najhrabrija i najplemenitija djela. (w1902 str.318)

21. Prosinca

„Tko  je dostojan?“  Otkr. 5:2

BOG  nas je toliko smatrao dostojnima da gledamo u svitak njegovog plana koji nam je bio otpečaćen od našeg blagoslovljenog Gospodina Isusa, Lava iz plemena Jude; neka bi smo stoga dragi ljubljeni i dalje bili dostojnima gledati u njega i čitati veličanstvene stvari Njegovog zakona, kroz vjernu poslušnost i lojalnost njemu u svim stvarima. Neka ne bi smo podcjenjivali našu veliku prednost da smo smatrani dostojnima imati određeni udio u blagoslovljenoj službi odražavanja svjetla Božanske istine; dokažimo se biserima rijetke vrijednosti, pravim dijamantima, od srca primajući i lijepo prenoseći drugima svijetlo istine, i vjerno podnoseći najozbiljniji pritisak kojeg Bog može dopustiti da dođe na nas; jer ako smo vjerni u tim malim stvarima bit ćemo u određeno vrijeme smatrani dostojnima vladati s Kristom u snazi i velikoj slavi. (w1902 str.333)

22. Prosinca

„Ako dakle tko očisti sebe od ovoga, bit će posuda za čast, posvećen i potreban domaćinu, pripravljen za svako dobro djelo.“  2. Tim. 2:21

AKO bilo koji čovjek  želi čast od Boga, neka to onda ne propusti tražiti na od Boga određen način – putem poniznosti; jer Gospodin pokazuje svoju naklonost poniznima. Ako bi želio biti posuda prikladna za Gospodarevu  upotrebu i posuda časti, ponizi se pod moćnu ruku Božju i On će te uzvisiti u pravo vrijeme. Svakako nemoj se  žuriti u tome; nego što god možeš učiniti sa svojom rukom, učini to sa svom svojom snagom, počevši  i uvijek nastavljajući  čistiti svoju zemaljsku posudu da bude prikladna za Gospodarevu upotrebu. (w1902 str.319)

23. Prosinca

„Riječ u pravo vrijeme- kako je dobra! Riječi izgovorene u pravo vrijeme zlatne su jabuke  u srebrnim posudama“  Izreke  15:23;  25:11

MI trebamo imati na umu, kad razgovaramo s onima koji imaju uho za slušanje i traže Gospodina, da postoje velike krize u životu čovjeka, značajne prigode, u kojima jedna riječ može biti mnogo vrednija, mnogo snažnija, nego bi bile stotine ili tisuće riječi u neko drugo vrijeme pod o drugačijim okolnostima; trebamo biti žurni kad smo u Gospodinovoj službi, bilo to prigodno ili ne za nas, – naime rado polažemo svoje živote za braću…Međutim, trebamo razlikovati između onog što nije prigodno za nas  i za druge; i biti spremni služiti drugima u bilo koje vrijeme bez obzira koliko to bilo neprikladno za nas ali je pravo vremeno i prikladno za druge. Ne bi smo trebali nametati Evanđelje u neprikladno vrijeme, bez obzira koliko to bilo povoljno za nas. (w1902 str.381,382)

24. Prosinca

„Rodit će sina, a ti mu daj ime Isus, jer će on spasiti svoj narod od grijeha njihovih.“  Mat. 1:21

ZAPAŽANJE ovih malih slučajnosti kroz koje je Božanska providnost pripremila Spasiteljevo rođenje i slanje Evanđeoske poruke, zaista jača vjeru Gospodinovog naroda. Shvaćanje Božje brige nad ti malim stvarima u prošlosti, daje nam temelja za pouzdanje u Njegovu mudrost i pripreme za ona obilježja Božjeg plana koja su još budućnost – ispunjenje najveličanstvenijih i dragocjenih obećanja koja su usredotočena na Njega koji je rođen u Betlehemu. Jednako tako uviđanje božanske providnosti u velikim stvarima Božanskog plana potiče vjeru isto tako u Gospodinovu providnost glede privatnih i mnogo osobnijih stvari njegovog naroda. (w1900 str.8)

25. Prosinca

„Ne bojte se! Evo, objavljujem vam dobru vijest o velikoj radosti za sve ljude, jer vam se danas u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.“ Luka 2:10,11

IAKO  se ne možemo složiti da je ovo ispravan datum za proslavu rođenja našeg dragog Otkupitelja, nego moramo inzistirati na tome da je to bilo 1.listopada (vidi Svezak 2, str.54) ipak, s obzirom da On nije izrazio svoju želju da mi trebamo slaviti njegov rođendan, sasvim je nevažno kojeg će se datuma slaviti taj događaj od tolike ogromne važnosti za sve. Na današnji dan koji se toliko općenito uvriježio mi  se možemo pridružiti svima čija srca imaju ispravan stav ljubavi i cijenjenja prema Bogu i prema Spasitelju. Navika međusobnog darivanja u ovo doba godine čini nam se posebno prikladnim. Bog je darivatelj svakog dobrog i savršenog dara. On stalno daje a mi stalno primamo od Njega; ali među svim njegovim darovima jedan koji je od najveće važnosti za nas je dar njegovog Sina da bude naš Otkupitelj. (w1903 str.457)

26. Prosinca

„Budi hrabar i vrlo jak“  Još. 1:7

„BUDI  hrabar i vrlo jak.“ Postoji više vrsta hrabrosti; jedna vrsta izrodila se iz egoizma i samopouzdanja; druga se izrodila iz nepromišljenosti koja ne uzima u obzir teškoće situacije; ali hrabrost kojoj nas Gospodin uči i koju svi duhovni Izraelci  nastoje posjedovati je ona koja proizlazi iz vjere u Gospodina, dok hladno i mirno razabire kušnje i poteškoće puta i dok ponizno priznaje svoju nedostatnost za tu priliku – pouzdanje u božanska obećanja koja im pomažu da budu jaki u Gospodinu i u snazi Njegove moći. (w1902 str.285)

27. Prosinca

„Dječice, čuvajte se idola!“ 1. Iv. 5:21

MI se ne bi smo  trebali uzdati u vođe, nego u Gospodina. To ne znači da ne trebamo vjerovati vođama, i ne priznati ih, jer cijela povijest Gospodinovog ophođenja s njegovim narodom, predodžbenim isto tako kao i s onim u protuslici pokazuje nam da Mu je ugodno koristiti ljudske instrumente kao svoje predstavnike u poučavanju i vođenju Svog naroda iz milosti u milost, iz spoznaje u spoznaju. Lekcija koju želimo naučiti je ta da je Gospodin u potpunosti sposoban da upravlja Svojim vlastitim djelom i da dok mi možemo očekivati njegovo vodstvo kroz ljudske instrumente mi se ne pouzdajemo u njih, njihovu mudrost, njihovu snagu, nego u Gospodinovu mudrost i snagu, da vodi njih i nas kroz njih. (w1902 str.284)

28. Prosinca

„Iz potoka će na putu piti, i za to će podignuti glavu.“ Ps. 110:7

MI želimo tražiti od našeg Gospodina, Učitelja i Glave, da nas sve više blagosilja, dok ćemo sa svježom revnošću mi nastojati vjerno i s radošću piti iz potoka životnih iskustava, i odatle stjecati mudrost, koja će nas učiniti prikladnima i pripremiti nas za Njegovu službu kad za to dođe vrijeme; i što će nas učiniti još prikladnijima i pripremiti nas za Njegovu službu sada, i omogućiti nam da Njegovom milošću objavljujemo njegove vrline u svim iskušavajućim okolnostima i nesigurnostima života tako da ga proslavimo u našim tijelima i dušama koji su Njegovi. Neka bi smo, dok pijemo iz potoka, učili od malih ptičica, koje kada piju, uzastopno dižu svoje glavice kao da zahvaljuju Bogu. Neka bi smo neprestano zahvaljivali Gospodinu za svako kušanje životnog iskustva, za svaku pouku, za svaku kušnju – usvajajući ih sve za naš duhovni razvoj. (w1902 str.14)

29. Prosinca

„Ujutro sij sjeme svoje i do večeri neka ti ruka ne počiva. Jer ne znaš gdje ćeš imati uspjeha, ovdje ili ondje, ili će oboje biti jednako dobro“  Prop. 11:6

SVI od  Gospodinovog naroda u onoj mjeri u kojoj žele biti sluge Istine, trebali bi stalno biti budni zapažati prilike za službu, i trebali bi očekivati da budu vođeni i upotrijebljeni od Gospodina. Gdje god  vidimo dokaze odanosti Gospodinu i Njegovoj Riječi trebali bi biti budni pružiti pomoć…Trebamo biti budni dijeliti blagoslove koje smo primili, i cijeniti to kao glavni životni posao onih koji su se posvetili službi Kralja nad kraljevima. (w1902 str.71)

30. Prosinca

„Okrunio si godinu dobrotom svojom“ Ps. 65:11

DOK  pravimo osvrt na proteklu godinu i vidimo vodstvo božanske providnosti, neka Božja dobrota i milosrđe stimuliraju našu vjeru i pouzdanje u Njega glede nadolazeće Nove Godine. Ispravan osvrt od strane pravog djeteta Božjeg omogućava mu ne samo da se zahvaljuje za prošlost, nego da digne svoj pogled i da podigne svoju glavu, shvaćajući da je naše izbavljenje sada bliže nego kad smo postali vjernici; i da je Onaj koji je započeo svoje dobro djelo u nama  u stanju i da ga želi dovršiti , ako mi nastavimo podlagati svoju volju, naše živote i naše sve Njegovoj mudrosti i brizi punoj ljubavi. (w1900 str.365)

31. Prosinca

„Čime ću uzvratiti GOSPODINU za sva njegova dobročinstva prema meni? Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime GOSPODINOVO. Izvršit ću sada zavjete svoje GOSPODINU pred svim njegovim narodom.“  Ps. 116:12-14

Kraj godine je izvrsno vrijeme za napraviti nove odluke za godinu koja dolazi. Neka bi smo, ljubljena braćo, donijeli što je  moguće više  dobrih odluka glede onoga što bi smo željeli biti, činiti, trpjeti u zajedništvu s našim Gospodinom; kako bi smo Njegovom milošću napravili od nje najbolju godinu do sada u našem životu – godinu najvećih nada, najvećih nastojanja, i Gospodinovom milošću najvećih uspjeha u našem samožrtvovanju, u pobjeđivanju svijeta i njegovog duha, u poništavanju sebe i želja tijela, u odupiranju protivniku, i u proslavljanju Gospodina i u blagosiljanju Njegovog naroda. (w1899 str.286)

Leave a Reply