02 – Veljača

01. Veljače

„Oko ponoći su se Pavao i Sila molili i pjesmom hvalili Boga.“  Djela 16:25

KRŠĆANSKI  život nije žalostan ili tjeskoban, nego je najčešće radostan. On čak može biti radostan u nevolji „jer znamo da nevolja donosi ustrajnost;  ustrajnost prokušanost; a prokušanost nadu.“ Znamo također da je „naša nevolja trenutna i laka i da nam donosi sve veću, vječnu slavu“ – s one strane zavjese. (Rim. 5:3-5; 2.Kor. 4:17) Mi tako sudjelujemo u čaši patnje i radosti što je zalog našeg nasljedstva… Ovo radovanje u Duhu neophodno je za našu hrabrost i revnost u Gospodinovoj službi. Zapazi djelovanje toga na Sv. Pavla, koji je sa Silom mogao pjesmom hvaliti Boga u zatvoru sa nogama u kladama i razderanim leđima. I tako bi trebalo biti sa svim pravim Kristovim sljedbenicima na uskom putu. R4592:4  (Himna 65)

02. Veljače

„Nek se vesele sveci u slavi, i nek se raduju na  posteljama svojim.“  Ps. 149:5

PSALMISTA  ovdje predskazuje da su sveci u ovo vrijeme na počinku na svojim posteljama, dok pjevaju hvale Bogu. Ova bi nam izjava mogla biti beznačajna kada iz drugih dijelova Biblije ne bismo razumijeli da te postelje predstavljaju učenja ili ukupan zbroj nečijih religioznih uvjerenja…Pravi Božji sveci imaju u ovo vrijeme postelje koje su potpune i odgovarajuće veličine, i pokrov koji je topao i dovoljan. Oni su u ovoj proročanskoj slici prikazani kako se odmaraju, počivaju u vjeri, dok su drugi nemirni i nelagodno im je. Međutim dok se tako odmaraju na svojim dobrim posteljama što predstavlja njihov mentalni stav i stanje srca, i dok hvale Gospodina, oni vješto koriste „dvosjekli mač.“ Taj mač u njihovim rukama je Biblija. R5804:2 (Himna 182)

03. Veljače

„Propisi tvoji bijahu pjesme moje u domu moga proputovanja.“  Ps. 119:54

PISANO  je: „Pjevaćete kao noću uoči praznika…“ i „On je stavio novu pjesmu u moja usta.“ Mi stoga nismo iznenađeni znati da će „se veseliti sveci u slavi“, i glasno pjevati sa uzvišenim hvalama Bogu u svojim ustima kad im bude dato da izvrše zapisane sudove, ali neke može iznenaditi kao nešto posebno to da u sadašnjim uvjetima nesavršenosti i krhkosti, u kojima uzdišemo i opterećeni smo, u nas mogu prevladavati pjesme, zahvale i radost. Ipak to je božanska volja, kao što je božanska izjava glede svih koji su pravi pobjednici: oni svi trebaju biti radosni u kući u kojoj su došljaci. Što se tiče te radosti naš Gospodin objavljuje,„Nitko vam neće oduzeti tu radost.“…Stoga, premda postoji mjera uzdisanja i opterećenja kod onih koji su dostigli novi život, također postoje blagoslovljene radosti koje svijet niti može dati, niti može oduzeti; i one su izvor i uzrok neprestane radosti i „pjesama u noći“ prije slavnog osvita novog milenijskog dana. Te su pjesme nadahnute radostima koje su nam date u kući u kojoj smo došljaci – dok smo zapravo još uvijek odsutni od našeg “doma.” R2231:6 (Himna 179)

04. Veljače

„Hajde s nama, i dobro ćemo ti učiniti, jer je Gospodin obećao Izraelu mnogo dobra.“  4. Moj. 10:29

TKO GOD pođe s nama prima blagoslov, i pozivajući bilo koga da krene s nama i mi primamo blagoslov za to što je naša vjera ohrabrena, stimulirana, i također naša vlastita poslušnost Gospodinu; jer hoćemo li reći drugima Gospodin će ti učiniti dobro a da sami nismo iskusili dobro i shvatili blagoslove koje svakodnevno primamo iz Gospodinove ruke? I ako pođu s nama, koliko li će nas činjenica da smo im predložili tu stvar i obećali im blagoslov čuvati od mrmljanja i prigovaranja, i od očitovanja bilo čega drugog osim dobra koje stalno primamo od Gospodina. Činit ćemo dobro, ako kao duhovni Izraelci slijedimo Mojsijev primjer u našim apelima onima koji su pod našim utjecajem – činit ćemo dobro ukoliko im citiramo Gospodinova obećanja, i da i sami pokažemo vjeru u njih. R4038:4  (Himna 38)

05. Veljače

„A onome koji svojom snagom koja djeluje u nama može učiniti neizmjerno više od svega što molimo ili zamislimo.“  Efež. 3:20

OPAŠIMO bedra naših umova i budimo trezveni, i nadajmo se do kraja milosti koja će nam biti ukazana prilikom pojavljivanja našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Nemojmo gledati na stvari koje se vide, koje su uglavnom privremene, nego gledajmo na stvari koje se ne vidi, na vječne stvari. Gledajmo na Isusa sa očima vjere, gledajmo na krunu života koju je obećao, gledajmo na mjesto koje je pripremio za nas u mnogim stanovima u kući svoga Oca; gledajmo ne sa sumnjom ili strahom, nego sa potpunim pouzdanjem da će najsjajnija od naših nada biti više nego ostvarena kad nam zapovjedi da uziđemo i uđemo u radosti našeg Gospodina. „Vjera mu može čvrsto vjerovati, što god da dođe.“ Što više pokazujemo vjeru u taj pravac na kojeg nas on upućuje, to smo više ugodniji onome koji nas je pozvao iz tame u svoje divno svijetlo; i što više pokazujemo takvu vjeru to ćemo imati više snage od Boga u sebi, koja će djelovati u nama i da želimo i da činimo ono što mu je ugodno – što će nam omogućiti sve više i više da živimo odvojeno od svijeta, da pobijedimo svijet, i da vodimo dobru borbu protiv grijeha i sebičnosti, svijeta, Protivnika i našeg vlastitog tijela. R3892:4 (Himna 126)

06. Veljače

„Mislite na ono što je na nebu, a ne na ono što je na zemlji.“  Kol. 3:2

BUDUĆI da je stalna sklonost tijela prema dolje i u suprotnosti novom umu, slijedi da čak i oni koji su se već posvetili Gospodinu trebaju stalno vraćati ili ponovno uspostavljati svoje sklonosti prema nebeskim stvarima. Mala nepažnja, malo skretanje pogleda sa stvari koje je Bog pripremio onima koji ga ljube, i malo okretanje naših misli i sklonosti na zemaljske stvari, zemaljske nade, zemaljske ambicije, zemaljske izglede, brzo bi značilo veliki gubitak za nas – oživljavanje, jačanje stare prirode i srazmjerno slabljenje nove, i sukladno tome veliki zastoj glede trke koju trčimo za nebesku krunu, nagradu našeg nebeskog poziva u Kristu Isusu. R3914:1 (Himna 183)

07. Veljače

„Ja sam živi kruh koji je sišao s neba.“  Ivan  6:51

KADA se naš Gospodin proglasio Kruhom s neba, mnogi od njegovih slušatelja propustili su shvatiti metaforu, i rekli su, Ovo su sablažnjive riječi. Hoće li nam ovaj čovjek dati svoje tijelo za jesti? Propustili su shvatiti da je naš Gospodin personificirao istinu, veliki Božji plan čije je on središte, život kojeg je on došao dati u korist svijeta, da bi smo mi mogli živjeti kroz njega. Jesti Isusovo tijelo doslovno samo bi proizvelo tijelo, ali jesti ga u smislu uzimanja blagoslova i milosrđa koje je Bog pružio u njemu, i u smislu usvajanja njegovog duha i stava, ipravna je misao. Kako usvajamo Gospodinove osobine one postaju naše, kako se hranimo s njim u našim srcima postajemo jaki u vjeri i u svim milostima njegovog Duha. Neka bi smo stoga svakodnevno uzimali našu porciju mane i svakodnevno tražili da ju koristimo svu, i shvatili da će ona biti naš dio sve dok ne dosegnemo nebeski Kanaan. Stoga bi dakle sve pripreme božanske milosti koje Božji vjerni mogu iskusiti trebale biti stimulirajuće za našu vjeru i pouzdanje u njega koji nas je pozvao iz tame u svoje divno svijetlo. R4012:5 (Himna 71)

08. Veljače

„Radujte se u Gospodinu, i pjevajte pravednici; veselite se svi koji ste prava srca.“  Ps. 32:11

VJERUJEMO da svi naši čitatelji počinju cijeniti ovu blagoslovljenu poruku sve više i više – radovati se u Gospodinu – a što je sasvim drugačije od radovanja beznačajnim stvarima ovog svijeta. Onaj koji misli na ono što je na zemlji stalno će nailaziti na nedaće koje će ometati njegovu radost. Međutim onaj tko misli na ono što je na  nebu, na Gospodina i slavne stvari koje nam  je obećao, može se doista radovati, jer Gospodin se ne mijenja. „Nijedno od njegovih obećanja nije ostalo neispunjeno.“ Neka svi koji su iskreni u nadi, u namjeri, u nastojanju, hvale Gospodina i kliču od radosti, ne samo zbog toga što su njihove nenamjerne nesavršenosti tijela pokrivene, nego i zbog toga što je vladavina pravednosti, milenijsko kraljevstvo, sada blizu, i da  će pod njegovom vlašću svi narodi na zemlji biti blagoslovljeni nakon što veliki Protivnik, Sotona bude bio svezan. R4273:4  (Himna 248)

09. Veljače

„Nego se opominji Gospodina Boga svojega.“  5. Moj. 8:18

ŠTO više dobivamo duhovnih blagoslova koje nam je Gospodin obećao, i koje smo prihvatili s vjerom, imamo veću potrebu za poniznošću; i naša će poniznost biti srazmjerna našem cijenjenju božanske dobrote i shodno tome i naše zahvalnosti. Samo zahvalno srce može ići iz milosti u milost, iz snage u snagu; iz spoznaje u spoznaju, od postignuća u postignuće; ali ako zahvalnost počinje opadati i ako se naše prednosti počinje prihvaćati kao stvar našeg osobnog ostvarenja ili dobre sreće, u tom ćemo se istom omjeru naći u situaciji da se duhovno hladimo, i sa nezahvalnoću će doći i nesvetost, duhovna uobraženost i ponos, a sve će to voditi k duhovnoj prljavštini i ako ustrajemo u tome, k duhovnoj smrti. R3080:2 (Himna 179)

10. Veljače

„Blagoslovljen je onaj tko čeka, i dođe do tisuću i tri stotine i trideset i pet dana.“ Dan. 12:12

KOJE  blagoslove smo dobili? Baš kao što nam je Biblija i rekla, tako se i dogodilo. Oni koji otvore svoje srce Gospodinu nalaze da on ne samo da dolazi i večera s njima, nego da postaje njihov sluga, koji ih tješi, i poslužuje ih sa „hranom u pravo vrijeme.“ To se odnosi na sve te blagoslovljene istine s kojima smo se gostili od kada smo ušli u svijetlo sadašnje istine, i to  dokazuje da ovaj božanski plan  vjekova nije ljudskog porijekla, niti je to ljudski plan ili program; jer nijedno ljudsko biće nije u stanju izvući takve slavne stvari iz Riječi Božje.  R5568:5 (Himna 230)

11. Veljače

„I Riječ (Logos) je postala tijelo i prebivala je među nama.“ Ivan 1:14

BUDUĆI da je cijela ljudska obitelj potekla od Adama i s njime dijeli smrtnu presudu, nijedan čovjek ne može dati Bogu otkupninu za svog brata. (Ps. 49:7) Bog je tako zatvorio stvar da niti Adam niti njegovo potomstvo ne može biti otkupljeno osim ako se ne pronađe savršen čovjek koji bi bio spreman dobrovoljno umrijeti za njihovu korist. Budući da nije bilo takvog čovjeka Bog je učinio pripremu da Logos, njegov Jedino rođeni, postane čovjekom i da bude Otkupitelj ljudske rase – Adama i sve njegove djece. R5352:4 (Himna 62)

12.Veljače

„Jer mi smo Božji suradnici“  1. Kor. 3:9

JEDNO djelo Evanđeoskog doba bilo je izbor duhovnog potomstva Abrahamovog, kroz kojega će svi narodi na zemlji biti blagoslovljeni – postat će zemaljsko potomstvo. Ovo obećanje da će svi narodi na zemlji biti blagoslovljeni nemože se ispuniti sve dok duhovno potomstvo ne bude potpuno. „A ako ste Kristovi, onda ste potomstvo Abrahamovo, nasljednici po obećanju.“ Dakle bilo je samo jedno djelo od prvog do zadnjeg. Stoga čitamo: „Jedan sije, a drugi žanje. Ja sam vas poslao da žanjete ono oko čega se niste trudili. Drugi su se trudili, a vi ste se okoristili trudom njihovim.“ (Ivan 4:35-38) Bilo da je to bilo na početku, ili sada na kraju doba – vrijeme žetve – sve je to jedno djelo, koje je služilo samo jednoj svrsi, sakupljanju izabranih. R5302:1 (Himna 275)

13. Veljače

„Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.“ 1. Sol. 5:24

NADAMO SE dragi prijatelji da se spremamo za svadbu Jaganjčevu, za našu svadbu sa Janjetom. Ono što učinimo ili propustimo učiniti danas, može utjecati na našu konačnu spremnost. Naši su umovi temelj za sve po ovom pitanju. Gospodin zna da mi posjedujemo nesavršena tijela. Stoga nas se neće ispitivati po tome jesu li nam tijela savršena već po tome jesu li nam srca savršena. Ako su naša srca savršena pred Bogom mi ćemo tada dovesti naše riječi, djela, i misli u sklad sa zakonom ljubavi koliko nam to god dopuštaju naše sposobnosti. Ako vidimo da tako držimo naša srca lojalnima sve ćemo više i više postajati sličnijima Božjem dragom Sinu, našem Nebeskom Zaručniku; i ući ćemo u pravo vrijeme sa neizrecivom radošću u naše „zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.“ Tada će nas naš Gospodin predstaviti svom Ocu „kao nevjestu ukrašenu za svog ženika“; predstavit će nas sa neizrecivom radošću – besprijekorne. R5907:4 (Himna 230)

14. Veljače

„Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave.“  2. Kor. 4:17

JESMO  li spremni nositi mržnju, prezir, pogrdu, koje vjernost istini donosi sa sobom? Da li nam Očeva ljubazna milost znači više od naklonosti i osmjeha svijeta – čak i više od samog života? Ako da, tada možemo ići naprijed u njegovo ime, radujući se dok idemo, hvaleći ga s našim usnama, pjevajući novu pjesmu koju je on stavio u naša usta, „o vjernoj ljubavi našeg Boga.“ Pjevati ovu pjesmu ima svoju cijenu. R5441:6 (Himna 17)

15. Veljače

„Jer je mio Gospodinu narod njegov, ukrašava smjerne spasavajući ih.“  Ps. 149:4

GOSPODINU je milo poučavati takve i voditi ih do spoznaje o svom Sinu, i do svih njegovih blagoslova. Ostanu li smjerni, on ih je u stanju učiniti Božjim nasljednicima i sunasljednicima s Isusom Kristom njihovim Gospodinom. U Bibliji čitamo da će smjerni naslijediti zemlju. Nasljedit će je pod uvjetima primarnog i izvornog saveza. Oni će biti potomstvo Abrahamovo. Od njih će poteći blagoslovi cijelom čovječanstvu koje će biti poslušno tijekom Milenijske vladavine. Nakon završnog ispita na kraju Milenijskog doba cijeli svijet biti će poučljiv. Oni će naučiti najveću pouku da je Bog Izvor sve mudrosti; i ta će im pouka itekako koristiti. R5370:5 (Himna 10)

16.  Veljače

„To je počinak kojim umornome možete dati da počine, to je okrepa.“ Iza. 28:12

Mi počivamo u Gospodinovim obećanjima – mi počivamo u njegovoj snazi i u njegovoj sposobnosti da ostvari svoja obećanja; jer mi znamo da je onaj koji nas je pozvao u stanju ispuniti svu svoju dobru Riječ. Ovaj mir, ili počinak poseban je blagoslov Svetog Duha. Samo u onoj mjeri u kojoj primamo Sveti Duh, sveti um Božji, sveti stav, taj nas mir može ispuniti. Jednostavno to je stvar srazmjera. Kako rastemo u milosti i u spoznaji o Gospodinu, u spoznaji istine, to  će nas još više tiješiti i jačati; i tako ćemo imati svakodnevno sve više Božjeg mira i biti u stanju  ostati u njegovoj ljubavi. R5432:3 (Himna 112)

17. Veljače

„Srce će se vaše radovati i nitko vam neće oduzeti vašu radost.“  Ivan 16:22

ŠTO su naše radosti koje nam nitko ne može oduzeti, i koje progonstvo i nedaće i nevolje mogu samo produbiti, proširiti i učiniti još dražesnijima? Što je ta radost? Ta je radost predokus blagoslova koji će doći, zalog našeg nasljedstva. Ona je nadahnuta pouzdanjem da je on i u stanju i da želi usavršiti djelo koje je započeo i za koje mi želimo da bude usavršeno na njegov način koji je najbolji; uvjereni da sve dotle dok se čvrsto držimo njegovih milostivih obećanja s rukama naše vjere, on neće dopustiti da budemo odvojeni od njega. Tko će nas odvojiti od ljubavi Božje koja je u Kristu? Da li nevolja ili progonstvo? Uvjereni smo da nas nitko nije u stanju oteti iz Očeve ruke (Ivan 10:29), i da nas „sam Otac ljubi“ i da nas neće ostaviti toliko dugo dok mi želimo ostati poslušni u njegovoj ljubavi. Da, mi smo uvjereni da sve ide na dobro onima koji ljube Boga, uvjereni da je onaj koji je uz nas moćniji od svih koji mogu biti protiv nas. Takvo pouzdanje zasigurno donosi radost preko onog što svijet može shvatiti i mir Božji koji nadilazi svaku misao, koji čuva naše srce. R2232:1 (Himna 226)

18. Veljače

„Budite dakle sljedbenici Boga, kao ljubljena djeca.“  Efež. 5:1

KRAJNJE je vrijeme da naučimo da ne možemo služiti Bogu i bogatstvu, i da moramo izabrati između tog dvoga. Ako ne izaberemo Gospodina i njegovu službu i ne stavimo ih na prvo mjesto u našim srcima, računat će se da su druge stvari na prvom mjestu – interesi tjelesnog čovjeka – i o tome će ovisiti hoće li nas Gospodin cijeniti i nagraditi. On zaista priprema blagoslove za sve narode na zemlji, ali posebni su blagoslovi predstavljeni u dragocjenim i najveličanstvenijim obećanjima slave, časti i besmrtnosti za one koji ga vole iznad svega, više nego što vole kuće ili polja, posao ili bogatstvo, obitelj ili rodbinu ili sebe. Naša je pobuda svima koji su ostavili sve kako bi slijedili Gospodina da ne gledaju unatrag, da procjenjujemo da smo napravili najsjajniju pogodbu koja se može zamisliti, da smo na putu da steknemo najveličanstveniju nagradu koju možemo zamisliti u zajednici s našim Gospodinom u njegovom veličanstvenom djelu zajedno s božanskim priznanjem. R3721:4 (Himna 312A)

19. Veljače

„Pristupajmo, stoga, smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć.“  Hebr. 4:16

PREMDA je molitva prednost a ne zapovjed, naše ju stanje čini nužnom. Padom čovjeka od njegove prvobitne savršenosti naše tijelo ima  nesavršenosti, slabosti; ali ipak mi kao nova stvorenja imamo odgovornost u vezi s tim slabostima. Jedini način da izvršimo te odgovornosti je da idemo k prijestolju milosti i tamo dobijemo pomoć u vrijeme potrebe. Tko god dakle redovito ide k prijestolju milosti u molitvi na taj način pokazuje da priznaje potrebu korištenja prilike koju je Bog omogućio u njegovom interesu i kao svoju prednost. R5201:5 (Himna 162)

20. Veljače

„Jer tko se god postidi mene i riječi mojih, njega će se Sin čovječji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i slavi svetih anđela.“  Lk. 9:26

RIJEČ  Božja nije samo Biblija, nego ona uključuje propovjedi, traktate, knjige, itd. u onoj mjeri u kojoj sadrže i uistinu predstavljaju poruku Božjeg dragog Sina. Da budemo još precizniji to podrazumijeva da se ne bi smo trebali postidjeti nijednog učenja iznešenog u Bibliji, niti se stidjeti bilo koje literature koja je Gospodinovom providnošću pripremljena i koja predstavlja, ilustrira i razlaže njegovu istinu. Gospodin bi želio imati slobodouman, prostodušan narod, čija bi srca bila toliko lojalna njemu i istini koju on predstavlja da bi bili spremni sve dati, čak i svoj život umjesto da u bilo kojoj mjeri ometaju njen napredak, i umjesto da ju u bilo kojoj mjeri sramote ili diskreditiraju. Baš naprotiv,  oni koji se ne stide Gospodina i njegove Riječi, i koji shvaćaju da u njima nema ničega čega bi se trebali stidjeti, nego baš suprotno, razlog su za radost, za likovanje, nastojat će visoko podignuti kraljevski barjak, govoreći o dobroj vijesti o velikoj radosti za sve ljude u onoj mjeri u kojoj im to dopuštaju njihove mogućnosti, i surađujući sa svima drugima koji tako objavljuju vrline onoga koji nas je pozvao iz tame u svoje divno svijetlo. R3777:4 (Himna 118)

21. Veljače

„Ustavljaj  jezik svoj oda zla, i usta svoja od prijevarne riječi.“ Ps. 34:13

GOSPODINOV narod utvrđuje da je jezik jedan od udova kojim je najteže ovladati pa se stoga s pravom može moliti: „Čuvaj vrata mojih ustiju.“ I ako je molitva iskrena i od srca to će podrazumijevati da onaj koji moli čini sve što je u njegovoj moći u tom pravcu dok traži božansku pomoć. I božanska pomoć dolazi u skladu s ovom lekcijom i jamči nam da nije problem u jeziku, da je srce u stvari ono koje potrebuje potpuno obnoviteljsko djelo Svetog Duha, jer „usta govore ono čime srce obiluje.“ Pouka je ustvari u tome da kakve god poteškoće imali glede naših usana treba popravljati srce. Moramo sve više uskladiti naša srca sa srcem Svemogućeg – više u skladu sa veličanstvenim elementima božanskog karaktera, predstavljenog ne samo u pravdi prema drugima nego i uz to i u milosrđu, ljubavi, dobroti, i dobronamjernosti prema svima. R3739:6 (Himna 145)

22. Veljače

„Onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost –  život vječni.“  Rim. 2:7

ŠTO mi ištemo? To je dobro pitanje koje bi si svatko od nas trebao postaviti, i  da ga u pravo vrijeme predložimo svima drugima koji pokazuju bilo kakav interes za sadašnju istinu. Mi znamo što svijet ište – bogatstvo, čast, slavu, udobnost itd. –i mi znamo da mnogi koji se okrenu prema Gospodinu još uvijek imaju duha svijeta. Oni bi željeli biti Gospodinovi učenici a i dalje imati, njegovati i uživati u nadama i ambicijama koje su manje ili više svjetske. Prikladno je da obratimo pažnju riječima našeg Učitelja kao da su upućene nama osobno, “Što tražite?” Odgovorimo našem Učitelju u našim srcima i u molitvi; i prije nego odgovorimo dobro razmislimo da li smo iskreni, jer bi smo se inače mogli zavaravati, ali Njega ne možemo prevariti. Ispravno je tražiti kraljevstvo i znati da su s tom pripremom povezani velika čast, slava i dostojanstvo i da na taj način ištemo „slavu, čast i neraspadljivost.“ Međutim u vezi s tim traženjem Kraljevstva trebali bi smo imati na umu riječi načeg Učitelja koje je izgovorio jednom drugom prilikom da bi smo trebali tražiti najprije kraljevstvo i njegovu pravednost. R4116:2 (Himna 78)

23. Veljače

„Obucite se dakle kao izabrani Božji, sveti i ljubazni u …poniznost.“ Kol. 3:12

SVE nas u Bibliji upućuje na činjenicu da je poniznost svojstvo koje je najneophodnije za sve u Gospodinovom narodu koji bi željeli da ih se koristi u nekom važnom ili posebnom djelu za njega. Ukoliko Gospodinovi sljedbenici to budu stalno imali na umu, uporno oblikujući svoj životni pravac u skladu s time,  mogu biti sigurni da će ih se više koristiti. Bilo koja služba za Gospodina je čast; međutim što nam je dopušteno više služiti, veći će biti blagoslov u našem sadašnjem životu, i također će biti veća naša nagrada u životu koji dolazi. Neka bismo se dakle kao što Apostol kaže ponizili pod Božju moćnu ruku da  nas može uzvisiti u pravo vrijeme. R5262:5 (Himna 267)

24. Veljače

„Kruh naš za ovaj dan daj nam danas.“  Mat. 6:11

PRETPOSTAVITI da ovdje Gospodin misli samo na tjelesnu hranu podrazumijevalo bi da je onaj koji moli samo tjelesni čovjek, dok s druge strane znamo da su  molitvi bili poučeni samo oni koje se smatra novim stvorenjima u Kristu po savezu da će hoditi njegovim stopama po uskom putu. Potrebno je stoga shvatiti da je novo stvorenje ono koje se ovdje moli i to će podrazumijevati da se tu radi uglavnom o hrani za Novo stvorenje –  uz bilo kakvu fizičku pripremu koju Nebeski Otac smatra najboljom za nas. R3806:5 (Himna 286)

25. Veljače

„Ne vojnom moći, niti silom, nego mojim duhom – veli Gospodin nad vojskama.“  Zah. 4:6

NAŠ Gospodin Isus sam je postavio temelj duhovnog hrama, i on će ga sam dovršiti kao njegov pokrovni kamen, i bit će (hram) proglašen slavnim, ne samo od ljudi, nego i od anđela, u od Boga određeno vrijeme. Djelo je u njegovim rukama, i premda sada može biti obeshrabrenja kada se gleda izvanjski, kao da je napravljen mali napredak, ipak njegovi bi sluge trebali biti hrabri i imati na umu da će njihova pobjeda doći, ne kroz ljudsku moć, popularnost, i utjecaj, niti njihovom vlastitom snagom, nego Gospodinovim duhom. Posjedovanje njegove vjere i i njegovog Duha dat će nam pobjedu nad svijetom, tijelom i Protivnikom, i učiniti nas više nego pobjednicima kroz onog koji nas je ljubio i kupio nas sa svojom vlastitom dragocjenom krvlju. R2522:2 (Himna 91)

26. Veljače

„Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“  Mat. 7:7

ZAŠTO Gospodin želi da tražimo prije nego nam da svoj blagoslov? Možemo biti sigurni iz mudrog razloga! On bi želio da osjećamo našu potrebu, on bi želio da cijenimo prednost, on bi želio da čekamo odgovor, i kroz sva ta iskustva on bi nas želio razviti kao sinove novog stvorenja. Ištimo stoga, tražimo i kucajmo ako želimo pronaći bogatstva Božje milosti, i da bi  nam se sve više i više otvarale veličanstvene prednosti i milosrđa i blagoslovi koje nam je on toliko voljan dati nam dok se mi razvijamo u osobnosti i u pripremi za njegova milosrđa. R3807:4 (Himna 85)

27. Veljače

„Uzmite veliki štit vjere, kojim ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga.“ Efež. 6:16

NOVO se stvorenje može razviti čak i kada se vanjski čovjek raspada. Sotona je uspio postići da svećenički glavari i Farizeji ubiju našeg Gospodina; međutim to je samo bio način na koji je on ušao u slavu. Otac nam kroz svoje ophođenje sa Sinom daje primjer kako se on ophodi s nama. Stoga možemo znati da čak kada izgleda da je Sotona izvojevao pobjedu nad nama naša „laka nevolja“ kao što nam je rečeno „donosi nam sve veću, vječnu slavu.“ Mi  znamo da nemamo nikakvu moć za suprotstaviti se Sotoni. Nitko nije  dovoljan za te stvari izuzev Gospodina. Međutim on je veći i od Sotone i od svih njegovih anđela. Mi se očima vjere radujemo stvarima koje se ne vide. Zato nam dolikuje biti postojanima, nepokolebljivima, punima vjere i tako biti u stanju suočiti se s bilo čime što Otac dopušta da dođe na nas. R5184:6 (Himna 136)

28.Veljače

„Vi ste sol zemlje….Vi ste svijetlost svijeta.“  Mat. 5:13,14

PRIJE dosta dugo vremena očekivali smo da će svi pobjednički članovi Kristovog tijela biti promjenjeni, proslavljeni, i da će tijelo biti upotpunjeno s druge strane zavjese bez svojih članova s ove strane. Svjetla će otići i tama će dobiti još snažniju prevlast; sol će otići i iskvarenost će brzo zaživjeti, i rezultat će biti veliko vrijeme nevolje kakve nije bilo od kako je naroda. U međuvremenu mi trebamo pustiti naša svijetla da svijetle i tako proslaviti Oca, bez obzira poslušali ljudi ili ne; mi trebamo kao sol pokazivati naš utjecaj protiv kvarenja, ili utjecaj za pravednost i istinu, poslušali ljudi ili ne, premda mi jasno shvaćamo da Božja namjera nije prosvjetliti svijet kroz crkvu u njenom sadašnjem skromnom stanju. Ova stvar je ispit za nas koji će dokazati jesmo li ili nismo dostojni biti pripadnicima proslavljenog tijela Kristovog, koji će za kratko vrijeme zasjati kao sunce u slavi Očevoj, i prosvjetliti cijeli svijet na način s kojim se naše male svijetiljke sadašnjeg vremena ni u kojem smislu ne mogu usporediti. R3737:1 (Himna 320)

Leave a Reply