04 – Travanj

01. Travnja

„Tajna GOSPODINOVA je s onima koji ga se boje; i objavit će im on savez svoj.“ Ps. 25:14

TAJ veličanstveni savez, pokazan svima koji istražuju Riječ u poštenju i iskrenosti, jamči nam da kao što je naš dragi Otkupitelj ponizio sam sebe za otkupljenje nas i svijeta i bio visoko uzvišen, da će  tako će isto biti i sa nama budemo li vjerno trpjeli s njim sada, djelit ćemo s njim njegovu slavu i biti suradnici s njim u kraljevstvu koje će blagosloviti sve narode na zemlji. O, kakvo bogatstvo milosti! Kakva vjerna ljubav! Kakvo nježno milosrđe! Kakvi dokazi božanske mudrosti, vještine, pravde, ljubavi i moći! Kako nam ovakav pogled na Jedinorođenog od Oca pokazuje njega kao našeg Otkupitelja i također kao našeg Gospodina i Glave, koji će nas u skladu s obećanjem predstaviti Ocu u ljubavi kao svoju nevjestu besprijekornu i bez mane. Gledano iz tog kuta, priznanje Isusa, našeg dragog Otkupitelja, poslanog od Boga, Spasitelja svijeta ne odstupa od zapovjedi u tekstu, „Jehova, naš Bog je jedan,“ jer nam apostoli jamče da će u skladu s božanskim autoritetom svi trebati poštovati Sina kao što poštuju i Oca – ne poštivati ga u istoj mjeri kao Oca, nego ga poštivati kao Sina kojega je Otac imenovao nasljednikom svega  i koji će kao Očev suradnik, blagosloviti sve narode na zemlji i koji će tisuću godina kasnije predati kraljevstvo Bogu, Ocu, kako bi on bio sve u svima. R4052:1 (Himna 154)

02. Travnja

„Ljubljeni GOSPODINOV  u sigurnosti će kod njega prebivati.“  5. Moj. 33:12

SAMO oni koji se pouzdaju u Oca kao što bi se malo dijete pouzdalo u svog zemaljskog roditelja mogu očekivati da će napredovati na uskom putu i imati hrabrosti i pouzdanja što je prednost koju imaju svi njegovi, i bez kojih ne možemo imati obećani savršeni mir i odmor srca. „Neka ti bude prema tvojoj vjeri,“ glasi obećanje. U našem srcu mora biti želja da budemo sve bliži Bogu inače nećemo uspjeti ići dalje i postići našu prednost u Kristu. Takva želja je očitovanje naše gladi i žeđi za pravednosti, koju Gospodin očekuje vidjeti da smo njome ispunjeni prije nego učini dobro svojoj zaručnici. R5425:1 (Himna 226)

03. Travnja

„Blagoslov GOSPODINOV obogaćuje, i on ne dodaje nikakvu žalost.“ Izreke  10:22

KADA vidimo plemeniti primjer kao onaj našeg Gospodina, koji je bio bogat u svemu, i koji je dao sve, mi se radujemo u njemu, i shvaćamo da je njegova nagrada bila toliko velika kolika je bila njegova žrtva. Kad vidimo plemeniti primjer Apostola Pavla, koji je posjedujući poprilično bogatstvo sposobnosti, talenta, i utjecaja, i možda i financijskih sredstava također položio sve to kao spremnu, radosnu žrtvu kod nogu Gospodinovih, polažući to sve s radošću u Božjoj službi, u službi istine, u službi za braću, to prouzročuje u našim srcima radost, i mi se osjećamo sigurnima da će netko tako bogat, i tko je tako vjerno potrošio to svoje bogatstvo, biti onaj koji će veoma jako sjajiti u kraljevstvu kad bude bilo uspostavljeno i očitovano. I tako će nema sumnje biti sa svim kraljevskim svećenstvom – u onom omjeru u kojem su žrtvovali ono što posjeduju. Oni koji s radošću trpe zbog Gospodina, zbog istine, najveću sramotu, najveću bruku, najveće kušnje, najveća progonstva u ovom sadašnjem životu, i tako imaju iskustva skoro ista onima od Učitelja i Uzora, možemo biti sigurni da će u skladu sa svojom vjernošću očitovanom u takvim žrtvama, imati buduću veliku nagradu – kao što je apostol objavio, „Zvijezda se od zvijezde razlikuje u slavi.“ R2762:3 (Himna 277)

04. Travnja

„A lude rekoše mudrima: Dajte nam od svojega ulja.“  Mat. 25:8

NITKO ne može dobiti previše tog Svetog Duha, nitko si ne može osigurati prekomjernu zalihu za svoju vlastitu upotrebu tako da može dati i drugima od svog izobilja. Ženik je unaprijed napravio obilnu pripremu s kojom se svi oni koji su pozvani da uđu s njim na svadbu mogu ispravno opremiti, ne samo sa haljinama i svjetiljkama, nego također i sa uljem; i ako je netko bezbrižan u nabavljanju ulja, on tako pokazuje svoju neprikladnost da bude u klasi onih koji će ući sa Ženikom prije nego se vrata zatvore. To je suština Gospodinove pouke s ovom usporedbom – da oni koji se nadaju ući u kraljevstvo i učestvovati u toj slavi s njim moraju napraviti pripremu unaprijed. Ako  čekaju do trenutka kad će se vrata zatvoriti, koliko god bili spremni i koliko god bili zabrinuti oni neće biti pripremljeni – priprema zahtijeva vrijeme, strpljenje, brigu. R3868:5 (Himna 230)

05. Travnja

„Ipak će mi danju GOSPODIN dobrotu svoju upravljati, a noću će biti uza me pjesma njegova.“  Ps. 42:8

AKO nismo spremni hvaliti Boga tamo gdje jesmo, i u našim uvjetima i okolnostima kakve jesu, vjerojatno to ne bi smo bili spremni činiti to niti pod drugačijim sticajem okolnosti niti u uvjetima koji nam se sada čine poželjnijima. Danijel je mogao bolje spavati u lavovskoj jami nego Darije u kraljevskoj palači; on koji ne bi mogao naći spokoj u lavovskoj jami, kad bi to bilo mjesto za njega, ne bi mogao naći počinka niti s preseljenjem u palaču. Ono što se mora promjeniti je sam čovjek, ne njegove okolnosti niti posjedi, da bi imao srce prepuno radosti i hvale. R3123:4 (Himna 236)

06. Travnja

„Ali oni koji čekaju GOSPODINA obnovit će svoju snagu: dizat će se krilima uvis kao orlovi, trčat će i neće se umoriti, i hodat će i neće klonuti.“  Iza. 40:31

SVAKI član Kristovog tijela, pravog Izraela Božjeg, u prednosti je imati stalno Gospodinovo vodstvo u svakom iskustvu našeg putovanja pustinjom. Svakodnevno smo podržavani s nebeskom manom. Iz udarene Stijene Vjekova teče nam voda života za naše svakodnevno osvježenje. Odgojni štap našeg Oca zadržava nas kad smo u opasnosti, ili kada lutamo po zabranjenoj stazi. S koliko nas samo puno ljubavi vraća na pravi put, i liječi naša spoticanja i slabosti! Zaista možemo imati bezuvjetno pouzdanje u našeg Nebeskog Vodiča. Tako možemo počivati u njemu i biti čuvani u savršenom miru. R5548:4 (Himna 185)

07. Travnja

„Nemoj me nagovarati da te ostavim i da odem od tebe, jer kamo ti ideš, idem i ja, i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja. Tvoj će narod biti moj narod i tvoj Bog moj Bog.“ Ruta 1:16

OVDJE je vrijedno zapaziti jednu misao; naime odlučnost s kojom je Ruta donijela svoju odluku. To nije bio prijedlog da pokuša vidjeti na neko vrijeme kako bi to bilo živjeti u Judeji. Bila je to odluka do smrti. U tom su smislu sva prava obraćenja slična. Kršćanin naprimjer, ne postaje u stvarnosti Kršćanin sve dok ne napravi takvo definitivno, odlučno posvećenje sebe da ostavi svijet, njegove poslove, njegove ljubavi, njegove nade i ambicije i da troši i bude potrošen čak do u smrt, u Gospodinovoj službi. Teško da možemo precijeniti vrijednost odlučnosti kod donošenja odluka. Tisuće su života uništene zbog nedostatka odlučnosti. Odlučnost je za Boga jedini uvjet kroz koji se možemo nadati da ćemo „potvrditi svoj izbor i poziv.“ R5614:4 (Himna 303)

08. Travnja

„Strah je Gospodnji pouka mudrosti, a prije slave dolazi poniznost.“  Izreke  15:33

USPOREDBA o čovjeku sa gredom u svom oku koji pokušava izvaditi trun iz oka svog brata bila je snažna metoda s kojom je Učitelj želio usaditi potrebu za poniznošću kod onih koji bi željeli biti poučeni od Boga. Poniznost je ovdje kao i drugdje stavljena kao temeljna vrlina. Latinska riječ za poniznost je „humus“, tlo. To podrazumijeva da je ona tlo iz kojega su proizvedene druge vrline. Oni koji misle da znaju sve ne mogu naučiti ništa. Kao što je Chalmer rekao: „Što više čovjek istražuje, to više otkriva slabosti svog karaktera.“ Kao što je Wheatley primjetio: „Deset tisuća najvećih pogrešaka kod naših bližnjih imaju manje posljedica na nas nego jedna naša najmanja.“ Spoznaja o našim grijesima i nesavršenostima trebala bi učiniti i sačuvati cijelo čovječanstvo poniznim; međutim kako je prekrasno shvatiti da je savršeni Isus bio ponizan kao i svi sveti anđeli takvi! R5029:3 (Himna 95)

09. Travnja

„I dovede ih na pravi put da idu u grad za nastan.“  Ps. 107:7

ZA duhovni Izrael je posebno istina da ih Gospodin vodi pravim putem, najboljim putem; pa bi stoga svi koji su njegov narod trebali biti pažljivi zapaziti njegovo vodstvo i odmah ga slijediti. Na kraju ćemo zaista vidjeti da nas je on vodio pravim putem, koliko god to bilo drugačije od onog kojeg bi smo mi izabrali za sebe. Poteškoća je kod mnogih što put kojeg izaberu nije onaj kojim Gospodin vodi pa stoga i nije najbolji put iako Gospodin može okrenuti na dobro tu njihovu svojeglavost tako da im to ne nanese veću štetu što bi im se inače dogodilo. Što više posjedujemo prave spoznaje o Gospodinu – više spoznaje koja usavršuje našu ljubav prema njemu – biti će veća naša vjera, dragocjeniji će biti rezultati u ovom sadašnjem životu isto tako kao i u životu koji dolazi u kojem će – kao što se zvijezda razlikuje od zvijezde u slavi – oni od Gospodinovog naroda koji su bili mnogo vjerniji, i mnogo revniji i više sličniji Kristu imati više sjaja, mnogo blagoslovljeniji udio i iskustvo. Neka bi smo stoga, s puno vjere u onoga koji nas je vodio sve do sada, išli naprijed kroz naredne dane pobjeđujući i do konačne pobjede, boreći se protiv svijeta, tijela, i Protivnika, jaki ne u sebi, nego u onome koji nas je pozvao i vodio sve do sada. R4064:5 (Himna 315)

10. Travnja

„Ne kao da ugađamo ljudima, nego Bogu koji ispituje srca naša.“  1. Sol. 2:4

SRCE predstavlja volju, namjere; volju se mora čuvati ispravnom i usredotočenom na Boga, ipak ona je upravljajuća sila cijelog čovjeka. Pa ipak, premda je volja upravljajuća sila čovjeka, ona je podložna utjecajima. Ako su misli nečiste, nepravedne, ne-svete, moć volje postaje sve slabijom. Stoga je zaista mudra opomena apostola u vezi toga što bi trebao biti karakter naših misli. Kod onih koji nastoje usavršiti svetost u strahu Gospodnjem – ukrasiti se s ljepotom svetosti – ne smiju  zanemarivati misli dopuštajući im da pretražuju svaki pašnjak, nego ih se treba disciplinirati da se hrane sa čistom i zdravom hranom. R4827:2 (Himna 114)

11. Travnja

„Blažen je čovjek koji ne hodi na vijeće bezbožničko…I bit će on kao stablo zasađeno uza vode tekućice, što u svoje vrijeme rađa plodom svojim.“  Ps. 1:1,3

DOK se visine savršenstva ne mogu dosegnuti tako dugo dok imamo ova nesavršena tijela, u svakom bi Božjem djetetu trebao biti zamjetljiv i stalan rast u milosti, i svaki napravljeni korak trebalo bi se smatrati stepenicom prema većim dostignućima. Ukoliko ne postoji zamjetan rast u sličnost Bogu, ili ako postoji  tendencija prema natrag, ili bezvoljno mirovanje, to je onda razlog za uzbunu. Neka bi smo stalno imali pred sobom uzor kojeg nam je Gospodin Isus postavio kao primjer – taj uzor potpunog ispunjenja Božje volje u kojem je besprijekorno držan sav Zakon. Slijedimo stoga njegove stope pravednosti i samopožrtvovnosti što nam više puna mjera  revnosti pune ljubavi i vjernosti i lojalnosti Bogu to omogućuje činiti, i imat ćemo blagoslovljeni osjećaj božanskog priznanja sada, i slavnu nagradu božanske naklonosti u svoje vrijeme. R4835:5 (Himna 78)

12. Travnja

„Milosrdan je i milostiv GOSPODIN, spor na srdžbu i pun smilovanja.“ Ps. 103:8

NAŠ nas tekst podsjeća da je Gospodin milosrdan i milostiv, spor na gnjev i bogat milosrđem, i mi to vidimo dobro prikazano u slučaju tjelesnog Izraela u iskustvima iz pustinje, u povijesti Gospodinovog naroda ovog Evanđeoskog doba, nominalnog duhovnog Izraela, i također u slučajevima vjernih. Zar ne možemo svi shvatiti koliko je strpljiv i milosrdan Gospodin bio prema nama u našim raznim životnim iskustvima? Zar ne možemo vidjeti kako bi on potpuno opravdano još davno otkazao naše zavjete, i da nam je samo zahvaljujući njegovom milosrđu i ljubavi bilo dopušteno da dođemo tako daleko na putu prema nebeskom kraljevstvu? Svakako da bi nas shvaćanje tih stvari trebalo učiniti i poniznima i punima pouzdanja. Osim toga Gospodin nas obavještava da on ima još jedan daljnji zahtjev, naime, ako bi smo željeli cijeniti njegovu veličinu i milosrđe kroz Krista u našem slučaju mi bi smo tada trebali pokazivati slično milosrđe i strpljenje prema drugima koji mogu sagriješiti protiv nas. Zaista, Gospodin je toliko gorljiv dok nam nastoji utisnuti u um tu stvar da on odlučno izjavljuje da nitko od nas ne može održati odnos s njim osim ako ne razvije takav duh, takvu osobnost, u odnosu sa svojom braćom i suradnicima. Sve bi nas ovo trebalo voditi do toga da budemo o i te koliko velikodušni, obzirni i blagi i spremni oprostiti u našem ophođenju s braćom, posebno s onima koji su u bilo kojoj mjeri ranili ili povrijedili nas i naše interese. R4056:1 (Himna 243)

13. Travnja

„Da bi…imali jaku utjehu mi, koji smo pribjegli, da se uhvatimo za nadu, koja nam je dana.“  Hebr. 6:18

SVECI zaista imaju blagoslovljenu utjehu u svakoj tuzi i žalosti o kojoj je svijet u cijelosti u neznanju. To ne može znati nitko doli Božje dijete. Što je ta utjeha?…To je nježan šapat nade i ljubavi i hrabrosti kada srce i tijelo gotovo popuštaju. To je božanska utjeha, jedina utjeha koja ima u sebi bilo koju vrlinu ozdravljenja ili osvježenja. To je sačuvano samo za one plemenite duše koje vjerno podnose teret i vrućinu dana u službi Kralja kraljeva; dok oni koji se ravnodušno prepuštaju struji svijeta i silaznimsklonostima tjelesne prirode nikada ne mogu imati ni aluziju njezine slasti. R5803:1 (Himna 328)

14. Travnja

„Velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako hoćeš.“  Mat. 15:28

ŠTO više proučavamo ovu temu vjere, više smo uvjereniji da u Božjim očima vjera nije samo neophodna, nego veoma dragocjena. Mi se ne možemo približiti Bogu bez vjere, mi ne možemo ostati u njegovoj ljubavi bez vjere, mi ne možemo svakodnevno primati njegova milosrđa i blagoslove i vodstva osim s vjerom u njegova obećanja. Mi ne možemo shvatiti sebe kao njegovu djecu, začetu Svetim Duhom, i nasljednike Božje, sunasljednike sa Isusom Kristom našim Gospodinom, osim ako ne pokazujemo vjeru u Njegovu Riječ obećanja u tom smislu. Mi ne možemo svakodnevno slijediti Gospodina osim ako nismo spremni hoditi po vjeri a ne po gledanju, jer to je ispit na kojega on stavlja sve svoje sljedbenike. Mi ne možemo vidjeti kako su protivljenje svijeta, tijela i đavla, koja nam se čine tako pogubnima, prikriveni blagoslovi osim ako ne pokazujemo vjeru u Božja obećanja da će biti tako. Stoga mi ne možemo biti pripremljeni za nebesko kraljevstvo u njegovim slavama i blagoslovima i prednostima osim ako sada ne pokazujemo vjeru koja će nam omogućiti da profitiramo kroz različite lekcije koje su nam date u Kristovoj školi. R3787:5 (Himna 174)

15. Travnja

„Ali sada, Krist uskrsnu od mrtvih i postade prvina onih koji usnuše.“ 1.Kor. 15:20

DRUGI su bili probuđeni iz smrtnog sna privremeno samo da bi se naknadno vratili u njega, međutim naš Gospodin Isus bio je „prvorođenac od mrtvih“, „prvina onih koji usnuše“ – kao što apostol objavljuje, on je bio prvi koji je trebao ustati iz mrtvih. Njegovo je uskrsnuće bilo uskrsnuće života – savršenstvo na duhovnom nivou. U tome je on bio prvina onih koji usnuše, što podrazumijeva da drugi slično spavaju i da će se vratiti kroz uskrsnuće kao duhovna bića na isti način. Biti prvina podrazumijeva da će drugi biti iste vrste, jer premda je naš Gospodin bio prvina svih koji usnuše u smislu da njegovo uskrsnuće prethodi svim drugim uskrsnućima, u drugom smislu on je prvina crkve, koja je njegovo tijelo. Krist, Glava i Tijelo je u još većem smislu prvina vraćena u život od cijelog svijeta; kao što apostol Jakov izražava stvar, „Po svojem naumu porodi nas riječju istine, da budemo prvina neka njegovih stvorova.“ R377:5 (Himna 285)

16. Travnja

„Uze Isus kruh i blagoslovi, razlomi te davaše učenicima pa reče: Uzmite, pojedite! Ovo je tijelo moje.“ Mat. 26:26

KAO što kruh stoji za i simbolizira svu hranu, tako je i učenje ovog simbola to da tko bi god htio život kojeg će Krist dati mora ga prihvatiti kao rezultat njegove žrtve. On je umro da bi smo mi mogli živjeti. Prava i prednosti koja je on dobrovoljno predao mogu se jesti, primijeniti, prisvojiti od svih onih koji imaju vjeru u njega i koji prihvaćaju njega i njegove pouke – takve se računa kao da im je pripisana savršena ljudska priroda, sa svim njenim pravima i prednostima koja je Adam izgubio, a koja je Krist otkupio. Nitko ne može imati vječni život osim kroz jedenje ovog Kruha s neba. To se ne primjenjuje samo na vjernike ovog doba, nego također i na one budućeg doba. Svi moraju priznati da im kroz tu žrtvu dolaze njihova životna prava i prednosti. Jednom riječju, kruh koji predstavlja tijelo našeg Gospodina uči o našem opravdanju kroz prihvaćanje njegove žrtve. R3879:6 (Himna 2)

17. Travnja

„Ta promislite o onomu koji od grješnika podnese takvo protivljenje protiv sebe da ne klonete malaksajući dušama svojim.“ Hebr. 12:3

PRIČA o sramu našeg dragog Otkupitelja, kojeg je tako strpljivo podnio za nas, najdirljivija je, i najvjerovatnije je ukazivanje na nju i čitanje  o istoj dovelo više srca do pokajanja od gotovo bilo čega drugog. No ona ne gubi svoju snagu niti kod onih koji su već prihvatili našeg Gospodina i otkupljenje koje donosi njegova krv;  smekšava naša srca svaki puta kada razmišljamo o onome koji je od grješnika podnio takvo protivljenje protiv sebe, kad se sjetimo da on to nije zaslužio i da je to bilo dio njegove žrtve za nas. Apostol ističe jednu od svojih najsnažnijih pouka s tom temom, potičući da bi svi od Gospodinovih sljedbenika trebali razmotriti Kristovu blagost, strpljenje i patnje kako mi ne bi smo klonuli malaksajući dušama svojim, kad podnosimo relativno lakše nevolje dok nastoje hoditi njegovim stopama. R2313:5 (Himna 212)

18. Travnja

„I uzeo je čašu, zahvalio Bogu i dao im je, govoreći: Pijte iz nje svi.“  Mat. 26:27

NAŠ Gospodin jasno izjavljuje da čaša, rod trsov, predstavlja krv, pa stoga život; ne život koji je zadržan, već proliven ili dan, predan, žrtvovan život. On nam kaže da je to bilo za oprost grijeha, i da svi koji trebaju biti njegovi moraju piti iz nje – moraju prihvatiti njegovu žrtvu i prisvojiti je s vjerom. Svi koji bi željeli biti opravdani kroz vjeru moraju prihvatiti život iz tog jednog izvora. Oni neće tvrditi da vjera i poslušnost bilo kojem velikom učitelju može dati istu stvar, i donijeti vječni život. Ne postoji drugi način da se postigne  vječni život osim kroz prihvaćanje krvi koja je jednom bila prolivena kao otkupna cijena za grijehe cijelog svijeta. Nema drugog imena ispod neba danog ljudima po kojem se možemo spasiti. Slično tome ne postoji drugi način da postignemo novu prirodu osim kroz prihvaćanje Gospodinovog poziva da pijemo iz njegove čaše, i da budemo slomljeni s njim kao članovi jednog kruha, i da budemo ukopani s njim u krštenje u njegovu smrt, i da tako budemo s njim u njegovom uskrsnuću u slavu, čast i neraspadljivost…..Neka bi smo stoga kada slavimo taj veliki  Spomen na njegovu smrt dali zahvalu Gospodinu za naše opravdanje, i također za našu veličanstvenu prednost koju uživamo da budemo sužrtvovatelji s našim Otkupiteljem, dopunjavajući što nedostaje mukama Kristovim za tijelo njegovo. I dok smo tom prilikom žalosni i zamišljeni, i dok razmišljamo i preispitujemo se tom prilikom neka bi smo kao što je učinio i naš Gospodin pobjeđivali kroz vjeru i išli naprijed pjevajući hvale onome koji nas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo, i koji nam je ukazao prednost da imamo zajedništvo u ovoj velikoj transakciji koja je sada u tijeku. R2772:6; 2773:5 (Himna 122)

19. Travnja

„A kažem vam: Neću od sada piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga, novoga, s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.“  Mat. 26:29

KADA kraljevstvo dođe sve će patnje i kušnje sadašnjeg vremena biti prošlost, gaženje vinskog tijeska, pravljenje vina, sve će biti gotovo, i umjesto toga vino će biti razlogom za radost i veselje, predstavljajući radosti i blagoslove koje je teško zamisliti i izraziti a koji će biti dio svih onih koji zaista imaju zajedništvo s našim Otkupiteljem u patnjama sadašnjeg vremena i također u slavama koje će slijediti. Vrijeme za kraljevstvo sada je vrlo blizu – zasigurno 1800 godina i više bliže nego je bilo kad je Gospodin izgovorio te riječi – i dokazi njegove inauguracije umnožavaju se sa svih strana. Naša bi se srca trebala srazmjerno tome radovati u iščekivanju, i trebali bi smo srazmjerno tome biti vjerni u sadašnje vrijeme u pijenju čaše tuge, patnje, srama i pogrde, i tako svjedočiti o našoj ljubavi i lojalnosti. R3365:1 (Himna 225)

20. Travnja

„Jer je i pasha naša, Krist, za nas žrtvovana. Zato svetkujmo.“  1. Kor. 5:7,8

KAKVO je samo značenje ovih riječi kad ih gledamo u povezanosti sa Gospodinovom večerom kao podsjetnikom na Židovsku Pashu! Kako svijetlo predslike osvjetljava protusliku! Kao što su Izraelski prvorođenci bili izloženi smrti, tako je „crkva prvorođenih čija su imena zapisana na nebesima“ sada na sudu za vječni život ili smrt. Kao što su onda svi predodžbeni prvorođenci bili sigurni toliko dugo koliko su ostali u kući i jeli janje čija je krv bila poškropljena po nadvratniku i dovratnicima, tako smo i mi koji prebivamo u kućanstvu vjere pod boljom „krvi škropljenja“ i koji jedemo naše Pashalno janje, sigurni od smrti – sigurni u beskrajan život pod Božjom providnošću. Mi sada ne prepoznajemo predodžbeno janje, nego umjesto toga Isusa, „jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta.“ Mi se s njim hranimo; ne da doslovno jedemo njegovo tijelo, nego vjerom uzimamo zaslugu njegove žrtve i pribavljamo si ju za sebe. Kroz cijelu ovu noć Evanđeoskog doba mi se tako hranimo s našim Janjetom – sve do Milenijskog jutra kada ćemo biti izbavljeni. Godišnja Gospodinova večera nije naša svetkovina, nego njena slika ili prototip- podsjetnik- najljepši, veoma svečani i koristan. Svetkujmo stoga svetkovinu vjere i također Gospodinovu  večeru. R4128:3 (Himna 190)

21. Travnja

„Kao što je i Krist vama oprostio, tako oprostite i vi !“  Kol. 3:13

STAV opraštanja bi uvijek trebao biti s nama, i trebali bi smo ga očitovati u svakom trenutku. Naša ljubazna velikodušnost i dobrota i želja da ne mislimo zlo – ili što je manje moguće – trebala bi biti pokazana u svim riječima i postupcima u životu. To je  pravac sličnosti Bogu. Bog je  imao ljubazan, dobronamjeran, velikodušan osjećaj prema nama čak dok smo još bili grešnici;  niti je čekao na grešnike da traže oproštenje, nego je brzo očitovao svoju želju za skladom i svoju spremnost da oprosti. Cijela Evanđeoska poruka sastoji se u ovome: „Pomirite se s Bogom.“ Naša bi srca trebala biti toliko puna ovakvog stava prema opraštanju da naša lica nikada ne bi trebala biti namrgođena, niti naše riječi ukora gorki ubod. Baš naprotiv, oni trebaju očitovati ljubazno opraštanje koje bi smo stalno trebali imati u našim srcima. R4978:3 (Himna 21)

22. Travnja

„Zato ću mu dodijeliti dio među velikima, i s moćnicima on će plijen dijeliti, jer je dušu svoju izlio na smrt i bio ubrojen među bezakonike; i sam je nosio grijeh mnogih i posredovao za bezakonike.“ Iza. 53:12

OTAC je jako dobro znao da će vjera i poslušnost njegovog Sina biti obilno nagrađeni. On je jako dobro znao da će Isusova duša, njegovo biće, sačinjavati žrtvu za krivnju Adama i njegove rase, i jako je dobro znao da će na koncu Sin vidjeti nagradu zbog tegobe svoje duše koja će ga zadovoljiti, koja će više nego nadoknaditi svaku kušnju, svaku suzu, svaku bol. I zar nije prekrasno da pozvani ovog Evanđeoskog doba mogu uzeti te iste utjehe i jamstva svatko k svom srcu, i znati  da će sve zajedno raditi na dobro onih koji ljube Boga – pozvanih u skladu s njegovim naumom? Zar nije prekrasno da mi također imamo jamstvo da ako trpimo s njim da ćemo također i vladati s njim, da ako mi iskusimo tjeskobu duše u slijeđenju Otkupiteljevih stopa da ćemo imati više nego nadoknađeno zadovoljstvo i da Riječ Gospodnja to jamči? Svima koji prihvate Gospodnja obećanja u vjeri, stvar postaje sigurna – „Vjera se može čvrsto pouzdati u njega, neka dođe što treba da dođe.“ R3591:4 (Himna 111)

23. Travnja

“Jer zbog svoga velikoga imena GOSPODIN neće napustiti svoj narod.“ 1. Sam. 12:22

SAMUEL je pozvao tjelesni Izrael da se sjete velikih stvari koje je Bog učinio za njih kao temelj za zahvalnost i vjernost – njihovo oslobođenje iz Egipta, to što ih je vodio kroz pustinju i njihov ulazak u zemlju Izrael; međutim primijenimo li te riječi na duhovni Izrael kakvu tek tada snagu imaju za nas! Gospodin nas je oslobodio Egipatskog ropstva, ropstva grijehu i smrti. Izveo nas je iz tame u svoje čudesno svijetlo. On ne samo da nas je podigao iz stravične jame i blatnjave gline, nego nas je postavio na Stijenu, Krista Isusa; da, i više od toga! Stavio je novu pjesmu u naša usta, ljubaznu dobrotu našeg Boga. On ne samo da nam je oprostio naše grijehe, nego nas je prihvatio u Kristu Isusu, i pozvao nas da budemo sunasljednici s Kristom. On nam nije samo dao najveličanstvenija i dragocjena obećanja kako bi obradovao naša srca tijekom putovanja ovom pustinjom, nego čuva za nas najveličanstvenije i dragocjene stvari, od kojih nam je dao samo letimičan uvid ili predokus kroz Sveti Duh, zalog naše baštine. R4201:4 (Himna 19)

24. Travnja

„A drugi su kao ono što je na dobru zemlju posijano, koji čuju Riječ i prihvaćaju je pa rod donose.“ Marko 4:20

DRAGA BRAĆO, neka ne bi smo bili sigurni samo u to da su naša srca ta dobra zemlja i da smo primili i razvili dobro sjeme, Riječ Kraljevstva, nego neka bi smo također nastojali donijeti mnogo ploda. Videći da neki od tih mogu donijeti trideseterostruk, neki šezdeseterostruk, a neki stostruk plod na slavu Učitelja, budimo odlučni da milošću Božjom, za koju znamo da je naša i da će nam pomoći, biti oni koji donose strostruk plod – do naše najveće moguće mjere i sposobnosti u službi našem Kralju. Kako možemo povećati našu vjernost? Mi odgovaramo, povećanjem iskrenosti srca, koje nas priprema za povećanu mjeru sjemena i koje nam omogućuje dovesti to do savršenstva. Žetva je blizu: budimo marljivi, stoga dok još imamo priliku, kako bi nas Učitelj našao plodonosnima do najveće moguće mjere sposobnosti naše prirode, okoline i mogućnosti. R3765:1 (Himna 225)

25. Travnja

„Zahvalan sam Bogu kojemu služim dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noć i dan.“  2. Tim. 1:3

ONI čija su srca ljubazna prema njihovim neprijateljima, i koja ljube kućanstvo vjere, i iznad svega ljube Gospodina, ti bi doista trebali biti naročito osjetljivi ako njihova srca dospiju u bilo kakav stav u kojem ne bi tražili dobrobit drugih, i molili se za njih. U takvim srcima ne bi trebalo biti mjesta za gnjev, gorčinu, svađu i zavist. U takva je srca Božja ljubav izlivena što je bilo predstavljeno sa svetim uljem pomazanja, miropomazanjem od Svetoga, koje podmazuje sva osjetila, izglađujući ne samo lice, nego također i jezik i srce; jer, „iz obilja srca, usta govore,“ i gorka voda ne može doći iz čistog izvora. R4201:2 (Himna 239)

26. Travnja

„Čas je već da se oda sna probudimo; jer sada je naše spasenje bliže nego kad uzvjerovasmo. Noć poodmače, a dan se približi.“  Rim. 13:11,12

AKO JE apostol mogao reći za svece svojih dana, „Znajući ovo vrijeme: čas je već da se oda sna probudimo“ itd. zato što su oni tada ušli u Evanđeosko doba s prednošću trčanja utrke za nagradu našeg nebeskog poziva, kolika li je tek snaga tih riječi sada u završnim danima ovog doba! …Da, „Noć poodmače“ i „dan (slavni milenijski dan) se približi.“ Čak se i sada vide sive pruge zore. To je dan kada će kraljevski Zaručnik primiti k sebi svoju budnu i spremnu nevjestu, i malo je vremena preostalo da se pripremimo za naše sakupljanje k njemu. Doista krajnje je vrijeme da se oda sna probudimo; jer sada je naše spasenje, naše slavno izbavljenje, vrlo blizu. R3830:5 (Himna 230)

27. Travnja

„Jer ljubav je Božja ovo: da držimo njegove zapovjedi. A zapovjedi njegove nisu teške.“  1. Ivan. 5:3

ONAJ tko je od srca zahvalan Gospodinu na tim blagoslovima,  tko ih cijeni i tko je zahvalan, neće li doista tražiti da služi Gospodinu u istini sa svim svojim srcem! Onaj tko ima takav stav teško da će zaboraviti Riječ Gospodnju i tražiti božansku pomoć u usklađivanju s njenim zahtjevima imajući na umu izjavu, „Ako me ljubite, držite moje zapovjedi.“ Takvima se svakodnevno zapovjedi Gospodnje proširuju, povećavaju. Svakodnevno on vidi nove snage, nova značenja tih zapovjedi. Ako takav bude zahvalan, i ako bude cijenio providnosti Gospodnje prema njemu u prošlosti, dubina značenja Božjih zapovjedi neće biti teretna za njega; nego će se on nastaviti radovati da može iz dana u dan ići u skladu sa stavom našeg Gospodina, „Užitak mi je vršiti volju tvoju, zakon je tvoj u mome srcu.“ Tako će biti i sa nama. Kao što apostol kaže mi ćemo vršiti njegove zapovjedi, i one nam neće biti teške i to će nam biti dokaz da ljubimo Boga i da on ljubi nas, i budući da smo bili zapečaćeni, sve više i više pod dojmom njegovog Duha, duha istine. R4201:5 (Himna 225)

28. Travnja

„I ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam je blagodat? Ta i grješnici ljube one koji njih ljube. I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva li vam je blagodat? Ta i grješnici to isto čine.“ Luka 6:32,33

STANDARD za Gospodinov narod je uzvišeniji od same zahvalnosti premda ju mora uključivati. Naš je standard dobrohotnost, opraštanje onima koji su sagriješili protiv nas, i lažući govorili kojekakva zla o nama. Oni koji postignu taj stupanj karakterne sličnosti svom Gospodinu primaju od njega dodatni blagoslov srazmjerno tome, i zapovjeđeno im je da se raduju i kliču od veselja, i da znaju da će imati veliku nagradu na nebesima. R4200:5 (Himna 219)

29. Travnja

„Težite za mirom sa svima.“  Hebr. 12:14

KAO Nova stvorenja trebali bi smo biti vrlo pažljivi, treba li bi nastaviti rasti, trebali bi povećati snagu da nadvladamo tijelo. Tada ćemo biti sigurni. Mi sami ćemo biti  posebno bojno polje. Mnogi pripadnici Gospodinovog naroda moraju se nositi sa prirodnom borbenošću. To je dobra karakterna crta ako je kontrolirana i usmjerena u ispravnom pravcu. Borbenost je neophodna, inače nikada nećemo pobijediti. Međutim mi moramo ograničavati sami sebe kako se ne bi smo borili sa braćom; i da ne bi smo ušli u osobnu borbu sa đavlom. Mi mu nismo ravni. Međutim moramo mu se odupirati. Sam Gospodin će se uskoro uhvatiti u koštac s njim i svezati ga za tisuću godina. On će pobijediti Protivnika i poništiti sva njegova djela. Međutim trebat će cijelih tisuću godina da u potpunosti ostvari to djelo. Mi se ne trebamo nadati da ćemo svrgnuti Sotonu ili njegova djela sve dok smo u tijelu. To nije naš zadatak. Gospodin nam je dao zadatak da pobijedimo sami sebe, da upravljamo svojim tijelom koje je od pale Adamske rase, da se čuvamo kako nas Zli ne bi dotaknuo.R5923:5  (Himna 242)

30. Travnja

„Proučavaj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti.“  2. Tim. 2:15

AKO JE to bilo mudar i ispravan pravac postupanja za Učitelja da ode u stranu za proučavanje božanskog plana prije započinjanja svoje javne službe, koliko bi više trebali njegovi sljedbenici osjećati da na njima kao palim bićima s nesavršenim prosuđivanjima leži dužnost da traže savjet Riječi Gospodnje i Duha kako bi ustanovili što bi Gospodin želio da rade u vinogradu prije započinjanja bilo kakvog posla. Da se ovakav pravac postupanja slijedio mnogo općenitije bilo bi učinjeno daleko manje oholosti u ime Gospodnje, manje bi ih smatralo da je bila njihova prednost požuriti i raditi za Gospodina bez da su najprije pažljivo proučavali božansku volju ili program što se tiče tog posla – manje bi bili ometači Gospodnjeg plana kojemu žele služiti. Neka bi svatko od nas sve više i više primjenjivao osobno apostolove riječi Timoteju. Sve dok ne proučavamo imat ćemo svaki razlog za sumnju naše spremnosti i korisnosti u službi Gospodnjoj. Najprije dolazi potpuno i bezrezervno posvećenje; drugo kao prvi korak u ispunjavanju tog zavjeta dolazi proučavanje božanske volje, božanske Riječi, božanskog plana; i nakon toga dolazi trud u vinogradu Gospodnjem. R3717:1 (Himna 154)

Leave a Reply