05 – Svibanj

01. Svibnja

„Jer odlučih ne znati među vama ništa drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.“  1. Kor.  2:2

MI VAS MOLIMO braćo da dok vrednujete slavnu nadu stavljenu pred vas u Evanđelju, da ne poklanjate pažnju prijevarnim duhovima i naukama zloduha kao što ih apostol naziva u 1.Tim.4:1; nego da se sa odlučnošću u namjeri date jednoj stvari na koju ste pozvani i koju imate prednost činiti kao potencijalni članovi kraljevskog svećenstva. Nikada nemojmo zaboraviti da smo „puk stečeni,“ odvojeni od velikog tijela nazovi kršćana, isto tako kao i od svijeta, imajući uzvišenije nade, ciljeve i ambicije i da nam je iskazana milost u tome što imamo jasniji uvid u duboke stvari Božje, budući pozvani iz prijašnje tame u njegovo čudesno svjetlo. I ako smo tako odvojeni od svijeta i od kršćana koji su uvelike zaraženi duhom svijeta, zar se onda treba čuditi ako utvrdimo da svi oni nisu u skladu s nama, i da nas bilo ignoriraju ili nam se čak i protive! R5970:1 (Himna 313)

02. Svibnja

„Onoga koji dolazi k meni neću izbaciti van.“  Ivan  6:37

ČIM je isteklo vremensko ograničenje, Bog je očitovao svoju naklonost prema Neznabošcima šaljući Evanđeosku poruku Korneliju, pobožnom i svetom i velikodušnom Poganinu. Od tada je Božja milost dostupna Neznabošcu isto tako kao i Židovu – „pregradu razdvojnicu sruši.“ Neznabošci i Židovi sada su bili primani pod istim uslovima, naime, vjera u Isusa i posvećenje hodanju njegovim stopama. Sa tog bi smo stajališta trebali čitati apostolovu izjavu da je Kristovo Evanđelje „propovijedano svakom stvoru pod nebom.“  On nije mislio, niti bi to bilo istina, da je Evanđelje bilo propovijedano svakom stvoru u smislu da je svima bilo objavljeno. Jer čak sada, osamnaest stoljeća kasnije, ono još nije bilo propovijedano svemu čovječanstvu. Apostol je u stvari mislio da Evanđelje sada nije ograničeno, slobodno ga je propovijedati svakom stvoru pod nebom, bez obzira na njegovu nacionalnost – da više nije ograničeno na Židove kao iz prva. Sada, „tko ima uho, neka čuje“ dobru poruku o kraljevstvu. Sada, tko god sluša i ima srce da prihvati Božju milostivu poruku, neka predstavi svoje tijelo kao živu žrtvu, svetu i prihvatljivu Bogu kroz Krista. R5101:1 (Himna 291)

03. Svibnja

„Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla.“  Ivan  7:16

POUČAVANJE svih Gospodinovih predstavnika trebalo bi biti po ovoj liniji – ne ljudske špekulacije i filozofije, nego Riječ Božja – „Neka prorok koji je imao san pripovijeda svoj san, a tko ima moju riječ, neka riječ moju govori.“ (Jer.23:28) „Uza Zakon i svjedočanstvo: ako tako ne govore, to je zato što nema svjetla u njima.“ (Izaija 8:20) „Propovijedaj Riječ, budi spreman u vrijeme,“ pa čak i kada ti je nezgodno. (2.Tim.4:2) „Jer živa je Riječ Božja i oštrija od svakoga dvosjekloga mača.“ (Hebr.4:12) „Posveti ih istinom svojom: tvoja je Riječ istina.“ (Ivan 17:17) „I prepoznaše ih da su bili s Isusom,“ i učili od njega. (Djela 4:13) Prema tome svi oni koji su vjerni i lojalni Gospodinu i Riječi njegovog svjedočanstva ne govore nejasno i neodređeno svijetu, nego objavljuju poruku Božju, „dobre vijesti o velikoj radosti koja će biti za sve ljude,“ „u svoje vrijeme.“ R3726:6 (Himna 22)

04. Svibnja

„Ta ovaj je Bog naš Bog, uvijek i dovijeka! On će nas voditi sve do smrti!“ Ps. 48:14

NA NAMA je tražiti Gospodinove providnosti u našim životnim stvarima u ovo vrijeme, i da ih nađemo kako nas vode, štite nas od vrućine progonstva i nevolje i kušnje, i opet u drugim nas situcijama prosvijetljuju, osvježavaju nas u mračnim razdobljima. Namjenjeno je da  to vodstvo božanske providnosti bude naše sve dok smo dio pravog Izraela Božjeg, sve dok ne pređemo preko Jordana u Nebeski Kanaan kad nam više neće trebati takve posebne providnosti. Blagoslovljeni su oni čija je vjera budna i na oprezu, i koji razabiru Gospodinove naklonosti koje svijet ne razabire, i koje jedino oni sa ispravnim misaonim stavom mogu cijeniti. R3997:3 (Himna 87)

05. Svibnja

„Blagoslovljen Gospodin svaki dan! Ovaj Bog nama donosi pobjedu.“ Ps. 68:19

KAKO je pun ljubavi i nježan naš Bog, i kako mudar i jak! Njegova obećanja nikada neće iznevjeriti one koji se pouzdaju u njega. Mi možemo osjećati da su naši napori da budemo dobri i da činimo dobro neproduktivni, da je protivljenje iznutra i izvana vrlo jako. Međutim, baš tada kad smo slabi, kad uviđamo našu bespomoćnost i neadekvatnost, mi možemo biti jaki u Gospodinu i u sili njegove moći. Baš tada možemo shvatiti da se njegova snaga usavršava u našoj slabosti. Činjenica da smo slabi i hromi ne rastavlja nas od ljubavi i moći našeg Boga, dok nastojimo vršiti njegovu volju; jer „on poznaje našu građu, spominje se da smo mi prašina.“ R5803:2 (Himna 185)

06. Svibnja

„Vrati se svome spokoju, dušo moja, jer ti GOSPODIN bijaše dobrostiv.“  Ps. 116:7

DA BI SMO uživali ovaj savršeni mir moramo imati nepokolebljivo pouzdanje u ljubav i trajnu vjernost našeg Oca. Kada gledamo u zvjezdano nebo mi vidimo očitovanje Božje silne moći i veličanstva, međutim naša srca i umovi ne trebaju ostati samo na tome da nas samo to podržava; mogli bi smo primiti darove od njega, međutim bez spoznaje o njegovoj trajnoj vjernosti mi nećemo znati da li su to možda samo zamke od Protivnika koje bi nam mogle naštetiti. Međutim ako imamo ovaj ispravan temelj za vjeru, ako učimo kako upoznati našeg Oca kroz njegovu Riječ (jedini način kako ga možemo upoznati) dolazimo do toga da počinjemo imati pouzdanje u njega. R5432:5 (Himna 107)

07. Svibnja

„Snagu i prisutnost našeg Gospodina Isusa Krista nismo vam objavili povodeći se za lukavo izmišljenim pričama, nego kao očevici njegove veličanstvenosti…dok smo s njim bili na svetoj gori.“  2. Pet. 1:16,18

KRŠĆANSKO iskustvo danas po istom je principu. Ozbiljniji i revniji Gospodinovi sljedbenici pozvani su da se popnu s njim na brdo Preobraženja. Naše su oči razumijevanja otvorene. Mi vidimo veličanstvene stvari – stare stvari u novom svjetlu i nove stvari kako postaju pravovremene u našim danima. Zasigurno napredni Kršćani vide svog Učitelja sjajnog sa novom bjelinom kako mu kroz zajedništvo s njim i sa Ocem na svetoj gori postaju bliži! Neka bi to bilo naše blagoslovljeno iskustvo! Posjednuti s Kristom na nebeskim mjestima, neka bi smo sve više i više cijenili stvari kraljevstva, u usporedbi sa zemaljskim stvarima. R4890:5 (Himna 201)

08. Svibnja

„I kad se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: Utihni! Umukni! I prestade vjetar te nasta velika utiha.“  Marko 4:39

GOSPODIN je dopustio da mnoge oluje dođu na malu grupu njegovih sljedbenika. Ponekad je cijelo životno putovanje bilo olujno. Mi ponekad pjevamo, „Kad oluje života bjesne.“ U svojim poslanicama apostol ukazuje da onima koji nemaju bure, kušnje i poteškoće nedostaje dokaz da su Božja djeca; jer Bog se ne bi ophodio s takvima kao sa svojom djecom. (Hebr.12:7,8) Ako smo djeca Božja, mi trebamo takve kušnje i ispite, da nas učine prikladnima za baštinu svetih u svjetlu. (Kol.1:12) U svim tim iskustvima, tendencija kušnje je približiti nas još više ka Gospodinu, kako bi smo osjećali da trebamo božansku zaštitu i brigu. I tako iz tih oluja dolaze blagoslovi, bilo doslovni bilo simbolični. R5239:2 (Himna 106)

09. Svibnja

„Blagoslovljen neka je  GOSPODIN, koji je  dao počinak svome narodu.“ 1. Kralj. 8:56

PREMDA sve stvorenje uzdiše pod njegovim teretom grijeha i tuge, nekolicina svetih može pjevati, može se radovati, čak i usred svih patnji života i premda i sami dijele posljedice grijeha u potpunosti kao i drugi, ili čak i više. Tajna njihove radosti je dvostruka: (1) Iskusili su pomirenje s Bogom. (2) Podložili su svoju volju njegovoj volji. Oni su stekli taj novi odnos putem vjere u Otkupitelja – vjere u njegovu krv pomirenja. Oni su ušli kroz „uska vrata“ i „tijesan put“ posvećenja Bogu – predavajući svoju vlastitu volju i zavjetujući se da će vršiti božansku volju najbolje što mogu. R4892:5 (Himna 186)

10. Svibnja

„Ne znate li da ste Hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?  1.Kor. 3:16

SIMBOL Hrama je različito korišten što se tiče crkve. O svakom se kršćaninu govori kao o Hramu Svetog Duha nakon što bude začet tim Duhom. Svaku skupštinu može se smatrati hramom Božjim. Kada crkva u cijelosti bude bila sakupljena u nebesko stanje ona će biti Božji Hram, tako što će Bog prebivati u njima. U skladu sa  drugim simbolom, svaki je kršćanin živi kamen u pripremi za veliki hram budućnosti, sada tesan, poliran i učinjen prikladnim za svoje mjesto u tom hramu gore. Misao je u tome da kao što je Bog u starim vremenima bio predstavljen u Tabernakulu sa Šekina slavom Svetinje nad svetinjama,  i također je bio predstavljen u doslovnom hramu u Jeruzalemu, tako je i sada predstavljen u svima onima koji su začeti Njegovim Svetim Duhom, i dalje će biti zastupljen kroz  sve koji hode u skladu sa svojim Duhovnim začećem i nastavljaju prebivati u ljubavi Gospodnjoj. R5831:5 (Himna 332)

11. Svibnja

„Više usrećuje davati nego primati.“  Djela  20:35

NAŠ je Gospodin Isus najsjajniji primjer samoodricanja u korist drugih. On je bio bogat budući da je posjedovao duhovnu prirodu sa svom njenom slavom i čašću. Ipak zbog nas je postao siromašan, uzimajući ljudsku prirodu kako bi mogao otkupiti čovječanstvo. U tu je svrhu predao svoj život na Kalvariji, kako bi smo mi kroz njegovu žrtvu mogli postati bogati – posjedujući božansku naklonost i bogatstva božanske milosti u Kristu – čak i sunasljedstvo s njim koji je sad naš uzvišeni Gospodin z desna božanskog Veličanstva. Međutim kako bi smo postigli to sunasljedstvo s njim moramo učiti o njemu kako bi ga mogli oponašati, imati njegov Duh i dijeliti s drugima što nam god on da bila to materijalna ili duhovna milost – bilo da nahranimo ili obučemo druge (posebno one iz kućanstva vjere)materijalno ili duhovno, već kako nam okolnosti mogu nalagati. R5927:6 (Himna 191)

12. Svibnja

„Tako veliko spasenje koje je počeo propovijedati naš Gospodin.“  Hebr. 2:3

NE SAMO da nije bilo vječnog života za našu rasu, niti nade za postizanje ičega osim kroz Isusa, nego bi sva obećanja iz prošlosti bila nemoćna bez njegovog djela pomirenja, i sve dok on nije došao nije bilo poznato kako  naše otkupljenje treba biti ostvareno. Istina je da je Gospodin pružio različite predslike i sjene u brojnim žrtvama prošlosti koje su ilustrirale činjenicu da bez prolijevanja krvi ne može biti oproštenja grijeha; međutim  nije ih se moglo razumjeti sve dok nije došla Protuslika. Tada je On rasvijetlio besmrtnost i život – život za svijet, vječni život koji treba biti dan tijekom milenijskog doba – besmrtnost za njegovu crkvu, njegovu nevjestu, njegovo malo stado, njegove sunasljednike. To nikada prije nije bilo rasvijetljeno; moglo ih se vidjeti samo blago i kroz neodređeni opis, međutim ostalo je na Velikom Učitelju da iznese pred nas spasenje koje je Bog ponudio preko njega. Hvala Bogu da su nas naša srca potaknula da sve više i više objavljujemo vrline onoga koji nas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo. Kroz vjeru u njega nas se već smatra uskrsnutima u novost života, i kroz njega će nas Otac podignuti svojom vlastitom moći, kako bi smo bili poput njega i dijelili njegovu slavu, čast i besmrtnost. R3795:5 (Himna 255)

13. Svibnja

„Nauči me dobroj prosudbi i spoznaji.“  Ps. 119:66

NIJEDAN KRISTOV sljedbenik nije toliko dobro razvijen da može reći, Ja ne trebam nikakve  daljnje upute po pitanju pravde i ljubavi, nego to trebaju moja braća. I u našim iskustvima sa braćom, kada izgleda da je drugi u krivu, neka bi smo rekli sami sebi, Ovdje je brat koji je možda imao više nedostataka od mene. On je moj brat po Duhu. Izgleda mi da radi nešto što nije u redu, ali ja suosjećam s njim zato što on vjerojatno ne zna da je njegov postupak pogrešan. Ili sam možda ja u krivu. Kada bi on vidio tu stvar sa mog stajališta, postupio bi drugačije. Ja mu neću suditi, nego to ostavljam Svemogućem, koji je nepogrešiv u prosudbi i kojemu pripada sud. 1.Kor.4:5 R5604:2 (Himna 154)

14. Svibnja

„Jer Bog je u Kristu svijet pomirio sa sobom, ne uračunavši im prijestupa njihovih.“  2. Kor. 5:19

KRIST je držao Zakon i zadovoljio božansku pravdu za sve koji postanu njegovi tijekom Evanđeoskog doba; i njegova se zasluga uračunava onima koji drže Zakon u svom srcu i koji su spriječeni držati ga potpuno zbog slabosti njihovog palog tijela koje nisu u mogućnosti kontrolirati. I stoga Apostol Pavao kaže da je pravednost Zakona ispunjena na nama koji hodimo ne po tijelu, nego po Duhu. Prije svega, kroz pripisivanje njegove zasluge na njihova smrtna tijela, njihovo meso, naš Spasitelj pokriva njihove prirodne nesavršenosti. Drugo, zbog toga što je to tijelo koje je tako posvećeno i opravdano žrtvovano on ih smatra mrtvima kao ljudska bića. Oni su tada začeti za novu, duhovnu prirodu. Od tada se njihova smrtna tijela smatraju tijelima novog stvorenja, ne više kao ljudska tijela; jer ona su bila žrtvovana. Ono je međutim u stvarnosti oživljeno da bude slugom novog stvorenja. Budući da je u stvarnosti još uvijek čovjek, dana mu je haljina pravednosti da ju nosi sve do kraja sadašnjeg života. To je ostvareno preko Spasitelja. R5918:3 (Himna 54)

15. Svibnja

„Jer ja,  GOSPODIN, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.“ 5. Moj. 5:9

KADA bi čovjek mogao imati svoju mržnju i ljubomoru na istoj liniji kao i Bog to bi onda bilo u redu. Mi bi smo kao i Bog, trebali mrziti grijeh, ali ne i grešnika. Božja je ljubomora pravedna i sigurno je da će donijeti grešniku pravednu kaznu. On nam kaže da ga činimo ljubomornim ako  uz njega imamo  druge bogove; međutim ljubomora je neispravna kada vodi do ogorčenja i drugih sličnih svojstava kojima je pali ljudski um podložan i sklon. Kada se Gospodin naziva ljubomornim, on bi htio da mi razumijemo kako on želi sve naše sklonosti, svo naše pouzdanje, naše cijelo povjerenje. On želi da toliko potpuno budemo u skladu s njim da njegova volja bude vrhovna u svim stvarima  našeg života. To ne bi smo trebali smatrati sebičnošću od strane Svemogućega; zato što to pod njegovom providnošću koja na sve utječe, za njegova stvorenja znači najveću moguću sreću, najveći mogući uspjeh u dužnostima i poslovima sadašnjeg života, i najpotpuniju pripremu za blagoslove koje je Bog pripremio, i obećao onima koji ga ljube. R4789:2 (Himna 335)

16. Svibnja

„Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom.“ Efež. 4:26

BEZ obzira kakvu provokaciju netko doživio, trebao bi gledati da riješi tu stvar što je prije moguće. Ne bismo trebali gajiti i njegovati gnjev ili srdžbu; jer to bi tada zasigurno vodilo k trajnoj gorčini i mržnji. Izgleda da riječ gnjev nije toliko snažna kao riječ srdžba. Čini se da je srdžba u nesavršenom, palom biću, dubok, odlučan i trajan gnjev, nešto kivno i osvetoljubivo. Zli govor je mnogo profinjenija, mnogo podmuklija stvar, mnogo varljivija, i zlobnija. Mnogi ljudi postali su toliko slabi u karakteru, toliko neuravnoteženi, da ne shvaćaju ispravnu primjenu Zlatnog pravila u svojim svakodnevnim životima. Oni govore stvari o drugima koje ne bi željeli da drugi govore o njima. Ophode se s drugima na način na koji ne bi željeli da se drugi ophode s njima. Sve takvo vladanje trebalo bi biti što dalje od Gospodinove djece, od onih koji su preuzeli na sebe Božji sveti savez i koji tvrde da su Božji izaslanici. R5974:1 (Himna 267)

17. Svibnja

„Jer mi ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi. Naime, ono što se vidi je privremeno, a ono što se ne vidi je vječno.“  2. Kor. 4:18

ŠTO znače te riječi? One znače da je Apostol Pavao imao duhovni vid. On je zaista vidio zemaljske privlačnosti, međutim one su izgubile svoju privlačnu moć za njega zbog njegovog duhovnog vida – njegovog opažanja stvari koje se ne vidi. Očima vjere on je vidio Nebeskog Oca, proslavljenog Gospodina Isusa, nebeske vojske, dolazeće kraljevstvo slave, časti i besmrtnosti. Vjerom je vidio kako se pred njim prostire milenijsko kraljevstvo, i čuo je božanski poziv da postane nasljednikom tog kraljevstva, da bude sunasljednikom sa Učiteljem i Otkupiteljem. On je prihvatio njegov poziv. On je bio uvojačen pod Učiteljev stijeg; i shvatio je da je sve drugo u svijetu praktički bez vrijednosti u usporedbi s tim vječnim stvarima koje je Bog obećao. On je položio svoje pouzdanje u Riječ Božju. R5951:6 (Himna 133)

18.Svibnja

„Zato i može u potpunosti spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu kad svagda živi da se zauzima za njih.“  Hebr. 7:25

KROZ CIJELO Evanđeosko doba, Gospodinov je narod očima vjere gledao Velikog Prvosvećenika kao svog Odvjetnika, koji uvijek živi da se zauzima za nas, dok je čekao Očevo vrijeme da po drugi put dođe kako bi ispunio svoja najveličanstvenija i dragocjena duhovna obećanja i blagoslove svojoj crkvi, i kako bi dao obećane blagoslove obnove svijetu, prorečene „od svih svetih proroka od postanka svijeta.“ Međutim, prije stvarnih blagoslova, svi koji su njegova braća, njegovi učenici, koji hode njegovim stopama i uz njegovu pomoć i vodstvo, vjerom mogu shvatiti da nisu stranci, pridošlice i tuđinci Bogu, nego da ih je Otac prihvatio – ne izravno nego neizravno, „prihvaćeni u Ljubljenome“, koji je naš Zastupnik, naš Odvjetnik i u kojemu jedinome možemo stajati pred Ocem i tražiti ili očekivati bilo kakve milosti. R2823:4 (Himna 258)

19. Svibnja

„Tako neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da bi vidjeli vaša dobra djela i slavili Oca vašega koji je na nebesima.“  Mat. 5:16

NIŠTA u ovom tekstu ne jamči da će svijet prihvatiti poruku, bilo od našeg Gospodina Isusa ili od njegovih sljedbenika. Mi bi smo trebali pustiti naše svjetlo da svijetli kao i on, premda ga tama ne shvaća. Čini se da je misao u tome da premda će se neki možda opirati svjetlu jer su im djela zla, ipak postoje drugi kod kojih će poruka biti drugačije primljena. Prema tome „neka naše svjetlo svijetli pred ljudima da bi vidjeli naša dobra djela,“ – uzimali ih u obzir kao dobra ili zla. Neki mogu cijeniti i progledati. Oni koji su se protivili našem Gospodinu nisu bili od običnog naroda, nego oni koji su posebno tvrdili da su Božji narod, pismoznanci i Farizeji, koji nisu živjeli prema svojim priznatim standardima. Oni su se osjećali ukoreno. Oni su shvatili da je Isusovo učenje bilo višeg reda. R4746:3 (Himna 45)

20. Svibnja

„Svukoste staroga čovjeka s djelima njegovim i odjenuste novoga koji se obnavlja spoznajom prema slici Onoga koji ga stvori.“  Kol. 3:9,10

KROZ spoznaju, isto tako kao i u spoznaji, novo stvorenje je obnovljeno i osvježeno, izgrađeno, ojačano. Mudrost ovog svijeta je ludost pred Bogom. Stari um je imao mudrost ovoga svijeta. Novo stvorenje prima mudrost od Boga. Razvoj različitih sila novog uma je postepen, ovisno o spoznaji. S novom voljom spoznaja postaje djelotvornom i jačajućom snagom, i pronalazi prilike u kojima novo stvorenje može ostvariti svoju svrhu. Ta spoznaja je nešto što dolazi odozgo. To nije samo poznavanje toga koliko poglavlja ima u Bibliji, niti koliko je mnogo redaka u Bibliji i da smo u stanju citirati ih; nego do takve spoznaje Božje koja je dovoljna da nam učini jasnom Božju volju i da zajamči poslušnost možemo doći i različitim Božjim providnostima u životu. Kako poklanjamo pažnju onome što je Bog izrekao tako raste naša spoznaja; proporcionalno tome koliko težimo za onim gore, a ne za onim što je na zemlji. R4894:6 (Himna 81)

21. Svibnja

„Svatko tko vjeruje u njega dobiva oproštenje grijeha.“ Djela 10:43

NE POSTOJI drugi način pristupa Bogu osim kroz oproštenje, pokrivanje, naših grijeha; i ne postoji drugi način pokrivanja nego po vjeri u dragocjenu Kristovu krv. Prema tome, svi prijedlozi o spasenju bez vjere u Isusa, svi prijedlozi o spasenju pogana u neznanju, svi prijedlozi da ne postoji potreba za spoznajom o povijesnom Kristu, svi prijedlozi da je dovoljno priznanje Kristovog duha pravednosti, svi prijedlozi o skladu s Bogom kroz bilo koga drugog osim Onoga koji je imenovan za „Posrednika Novog Saveza“, osuđeni su riječima gornjeg teksta. Cjelokupni Božji plan pokazuje i odaje čast ne samo božanskoj pravdi, mudrosti, ljubavi i moći, nego isto tako pokazuje i odaje čast Gospodinu Isusu kao jedinom putu kojim možemo pristupiti Ocu, i kroz kojega bilo tko može postići vječni život. S obzirom na ova ograničenja, kako je utješno Biblijsko jamstvo da će za veliku većinu naše rase vrijeme spoznaje, pa stoga i vrijeme kušnje za vječni život biti u budućnosti, tijekom Milenija. R2997:4 (Himna 103)

22. Svibnja

„Dakle budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, skinimo i mi svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku i ustrajno trčimo trku koja je pred nama.“  Hebr. 12:1

SVATKO  tko je uključen u ovu trku trebao bi ispitati sam sebe, umjesto da ispituje druge, što se tiče napretka na ovom uskom putu; jer svatko zna stanje svog srca i slabosti svog tijela bolje nego itko drugi, izuzev samog Gospodina.  Neka svatko od nas zapazi gdje je u toj trci, radujući se da je uopće u njoj; smatrajući velikom prednošću biti  pozvan i povlašten ući u tu trku. Ako smo utvrdili da smo prošli prvu oznaku staze, radujmo se i naprežimo se dalje. Utvrdimo li da smo prošli i drugu oznaku radujmo se tim više, ali nemojmo popuštati u trčanju. Ako utvrdimo da smo prošli treću oznaku ispravno je da se tim više radujemo i da se naprežemo s još većom odlučnošću; i ako smo dostigli četvrtu i zadnju oznaku savršene ljubavi, koja uključuje čak i  neprijatelje, imamo zaista razlog za ogromnu radost. Nagrada je naša samo ukoliko ostanemo vjernima. Međutim kao što apostol kaže, „Izvršivši sve, održite se“- sa svom bojnom opremom; održati se u različitim ispitima s kojima ćemo se tada više nego ikada u ovoj trci morati suočiti, a kojima je svrha preusmjeriti nas od cilja, prije nego što će veliki Nadzornik i Nagraditelj reći, „Dobro slugo valjani i vjerni! Uđi u radost gospodara svojega!“ R2755:5 (Himna 64)

23. Svibnja

„Sretni su oni kojima su bezakonita djela oproštena i kojima su grijesi pokriveni.“  Rim. 4:7

KOD PROUČAVANJA ove teme dobro je zadržati na umu da haljina ne pokriva, kao što neki čini se misle, grijehe novog uma. Sveto Pismo ne pripisuje grijeh novom umu i savršenost u pravednosti palom tijelu. Ukoliko bi novi um bio nevjeran Bogu, haljina ga ne bi pokrila; on bi prestao biti novi um. Kako bi smo nastavili imati nesavršenosti tijela (koje smo naslijedili od Adama) pokrivenima, novo stvorenje mora ostati vjerno Bogu, inače će zaslužiti drugu smrt. Stoga, ta nova stvorenja, s nesavršenim tijelima pod upravom novog uma, imaju svadbenu haljinu koja im je dodijeljena, kako bi mogli imati ugled i u očima Boga i jedni drugih. R4842:4 (Himna 120)

24. Svibnja

„GOSPODIN određuje korake dobra čovjeka i raduje se putu njegovu. Ako i padne, neće biti sasvim oboren, jer ga GOSPODIN rukom svojom pridržava.“ Ps. 37:23,24

NAŠ TEKST pretpostavlja da je u gore opisanoj klasi ljudska volja bila preobražena – da je božanska volja bila prihvaćena umjesto ljudske; i da dijete Božje nastoji hoditi stazama pravednosti, kojima je već krenulo; i ispravna misao do koje ovdje možemo doći je da dok tako nastoji hoditi putevima Gospodnjim, Bog neće dopustiti njegovim nesavršenostima kod prosuđivanja da mu naštete, nego će nagledati njegove pothvate; utječući  tako na svaki korak kojeg napravi, premda je napravljen svojom voljom, njegovim vlastitim htijenjem – međutim njegova posvećena volja – utjecat će za njegovo dobro; za njegov razvoj kao novog stvorenja u Kristu. Ako on pogriješi u prosudbi i navuče na sebe posljedice svoje pogreške, Gospodnja  su moć i mudrost takve da On može ispuniti sve pripreme tog obećanja i učiniti da čak njegove grube pogreške i slabosti tako djeluju da ojačaju njegov karakter i učvrste ga u pravednosti, razvijajući u njemu kroz to i druga iskustva plodove i milosti Duha, koje će ga na koncu učiniti prikladnim i pripremiti ga za sunasljedstvo u kraljevstvu. R3156:6 (Himna 145)

25. Svibnja

„Jačajte se u Gospodinu i u moći snage njegove!“  Efež. 6:10

OVDJE imamo poticaj koji je primjenjiv na Božji narod u svim vremenima i pod svim uvjetima i pod svim okolnostima. Mogao se primijeniti na Samsona u njegovim danima kao običnog čovjeka, sluge, i primjenjuje se na nas danas koji smo nova stvorenja u Kristu Isusu, sluge – sinovi Svevišnjega. Osvrnemo li se na Samsona i sve drevne dostojnike koje je apostol nabrojao, zapažamo da je tajna snage njihovog karaktera, s kojim su izdržali i pobijedili, ležala u njihovoj vjeri u Boga i u obećanja. Isto treba biti i sa nama. Međutim postoji razlika između vjere i lakovjernosti; ovo kasnije može dati duh snage, ali neće ustrajati. Ono prijašnje je Božja moć koja nam omogućuje izdržati sve kao dobri vojnici Isusa Krista, vojnici istine, vojnici pravednosti, boreći se protiv grijeha i pogrešnih učenja i sve bezbožnosti, uključujući i lukavih spletki Protivnika, kojima bi nas mogao zavesti kao i cijeli svijet, krivo prikazujući božansku osobnost „naucima zloduha“ koje je nametnuo Gospodinovom narodu tijekom Mračnog srednjeg vijeka, zasljepljujući oči njihovog razumijevanja. Sada se Božjom providnošću naše oči sve više i više otvaraju u skladu s apostolovom molitvom, Sada se molim „da mognete shvatiti  sa svima svetima što je širina i duljina i dubina i visina te upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju.“ R4089:4 (Himna 200)

26. Svibnja

„GOSPODIN je naš kralj ; on će nas spasiti.“  Iza. 33:22

NAŠ je tekst jedno od osjećanja koje bi trebalo biti duboko utisnuto u srca svega Gospodinovog naroda. Svijet može klicati, govoreći, „Mi nemamo kralja osim Cara,“ međutim Gospodinov narod, Izraelci koji su to iznutra, trebali bi osjećati drugačije od toga – da je „Gospodin naš kralj.“ U skladu s njegovom zapovjedi mi ćemo poštivati zemaljske kraljeve i slušati zemaljske zakone u svakom pogledu sve dok se ne sukobe sa božanskim zakonom; ali ipak, iznad zemaljskih kraljeva, naše poštovanje, poklonjenje i poslušnost pripadaju onome kojega je Gospodin imenovao, Kralju Emanuelu. Ukoliko bi on bio ustoličen u našim srcima bit će nam relativno lako biti mu vjernima u našem vladanju i riječima gdje god bili. Ako ga zaniječemo i on će zanijekati nas; međutim ako ga priznamo on će također priznati nas pred Ocem i pred svetim anđelima – on će nas u potpunosti spasiti. Kroz nas kao svoju crkvu, svoje tijelo, on će, u skladu s izvornim obećanjem blagosloviti sve narode na zemlji koje ćemo mi zajedno s njim naslijediti. R3219:4 (Himna 290)

27. Svibnja

„Obradovah se kad mi rekoše: Hajdemo u Dom Gospodnji!“  Ps. 122:1

ONI koji čuju poziv da postanu članovima doma Božjega, kuće sinova, Hrama u protuslici, i koji prihvate poziv čistim i dobrim srcem, postanu uistinu radosni: „Sretan je narod koji zna za klicanje radosno.“ Priključujemo tome sličan izraz istog pjesnika proroka, koji objavljuje, „I prebivat ću u domu Gospodnjemu kroz dane mnoge.“ Mi se ne nadamo prebivati kroz dane mnoge tj.zauvijek u zemaljskim kućama, niti u zemaljskim hramovima, nego će oni koji postanu članovi, živo kamenje u duhovnoj kući, nebeskom Hramu koji je još uvijek u procesu gradnje, zaista prebivati u domu Gospodnjem zauvijek. Za njih bi izaći van značilo uništenje kuće, jer oni će konkretno postati njezinim pripadnicima; Kao što Gospodin objavljuje oni će biti stupovi u domu Gospodnjem, i sluge njegove milosti i istine svem narodu. Ovaj tekst će se pokazati istinitim i u slučaju svijeta tijekom Milenijskog doba. Cijelo će čovječanstvo tada biti pozvano da pristupi Gospodu u obožavanju, da pristupi duhovnom Hramu, Kristu (Glava i Tijelo), i kroz Krista da pristupe Ocu; i svi koji čuju tu poruku i koji ju poslušaju bit će zaista sretni, naime kao što je poruka koju su donijeli anđeli prilikom Isusovog rođenja nagovijestila da će to na koncu biti velika radost za sav puk. R3284:4 (Himna 54)

28. Svibnja

„Blagoslovljen  je čovjek koji  GOSPODINA čini svojim pouzdanjem.“  Ps. 40:4

AKO ostavljamo svijet da postanemo Gospodinov narod, i primamo pouke kroz iskustva iz njegove ruke s ispravnom vjerom u njega, ishod će zasigurno biti spremnost i gotovost da se napravi potpuno posvećenje, potpuno podlaganje sebe da vršimo Gospodinovu volju; da slijedimo njegovo vodstvo; da naslijedimo što god on ima za nas. Ako je vjera ispravne vrste mi ćemo reći s prorokom, „Zla se bojati neću, jer ti si sa mnom. Tvoja šiba i štap tvoj, oni me tješe.“ Takav i samo takav jedino može biti vođen od Gospodina u ovom sadašnjem Evanđeoskom dobu, u kojemu moramo hoditi po vjeri a ne po gledanju. Jedino će takav imati pouzdanje ići naprijed nailazeći na različita protivljenja unutar i izvana u sadašnje vrijeme. Takvi će na koncu biti Božji predstavnici i vođe u blagoslivljanju svijeta tokom Milenijskog doba. Neka bi smo stoga dobro naučili pouku o vjeri, o pouzdanju, jer Bog nas obavještava o svom cijenjenju tog svojstva, i da se on može ophoditi s nama samo u onom omjeru u kojem ga posjedujemo, kao što i u našim vlastitim iskustvima nalazimo da najviše volimo pomagati i hrabriti one koji očituju trajno pouzdanje u nas. R3064:6 (Himna 174)

29. Svibnja

„No gdje se umnoži grijeh, nadmoćno obilova milost.“  Rim. 5:20

NAŠ je tekst ključ svih naših nada. Grijeh se umnožio ne samo protiv naših praroditelja, nego sveg njihovog potomstva, sve do osude na smrt. Međutim Božja je milost nadmoćno obilovala, i prema svima, u tome što je omogućila kroz Krista, ne samo oporavak od kazne grijeha i smrti svih koji budu htjeli od čovječanstva, nego i u tome što će također obnovljena i usavršena rasa imati u potpunosti sve ono što je bilo izgubljeno u Edenu i to zauvijek. Osim toga Božja je milost nadmoćno obilovala do te mjere da se iz svijeta grešnika uzme malo stado Božjih nasljednika i sunasljednika Isusa Krista, čija će priroda biti promijenjena, tako da će oni, umjesto da i dalje budu ljudske prirode postati sudionicima božanske prirode, sudionicima božanske slave i časti i službe s njihovim Gospodinom Isusom – daleko iznad anđela, poglavarstava i vlasti, i svakog imena danog pod nebom. Neka bi Gospodinov narod stalno davao hvale za takvu vjernu ljubav i nježno milosrđe koje je obilovalo prema nama dok smo još bili grešnici, i koje još više nadmoćno obiluje prema nama u Kristu, sada kad smo prihvaćeni u Ljubljenome  – neka bi se zahvalnost srca proširila i očitovala u riječima i ponašanju, u svemu što činimo i kažemo, kako bi sve bilo na hvalu slave onoga koji nas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo. R2842:4 (Himna 68)

30. Svibnja

„No kada dođe on, Duh istine, upućivat će vas u svu istinu.“  Ivan  16:13

SVETI JE DUH u skladu s obećanjem našeg Gospodina, bio poslan samo posvećenoj klasi, i prebivati u pravoj klasi crkve, „tijelu Kristovom,“ i mi, i svi drugi koji su od tada došli u zajedništvo i jedinstvo s našim Gospodinom, „Glavom Crkve koja je njegovo tijelo,“ smo tako došli u i pod utjecaj Svetog Duha, našeg punopravnog dijela i prednosti. Sa tim smo Duhom bili začeti za duhovnu prirodu, i postali smo nasljednici svih najveličanstvenijih i dragocjenih obećanja koja pripadaju „tijelu Kristovom.“ R2820:3 (Himna 91)

31. Svibnja

„A mi nismo od onih koji uzmiču te odlaze u propast, nego od onih koji vjeruju te spašavaju svoju dušu.“  Hebr. 10:39

NAŠ je poticaj svima koji su ostavili sve kako bi slijedili Gospodina da ne gledamo unatrag, da procjenjujemo kako smo napravili najveličanstveniju zamislivu nagodbu, da smo na putu dobivanja najveličanstvenije nagrade koju se može zamisliti, zajedno sa zajedništvom s našim Gospodinom u njegovom veličanstvenom djelu i s božanskim priznanjem. Izgleda da je to apostolova misao kada nas poziva da odložimo svaki teret i zaplitanje da možemo ustrajno trčati trku koja je pred nama, gledajući na Isusa, Začetnika naše vjere, sve dok ne postane njezinim Dovršiteljem. Neka bi smo što je prije moguće, na početku našeg Kršćanskog iskustva, riješili jednom zauvijek stvar oko predaje naše volje da budemo sljedbenici Janjeta; neka bi smo jednom zauvijek uredili što je mudrije moguće naše zemaljske poslove i interese u skladu s razumnim zahtjevima drugih što se tiče istih, i neka bi smo onda vjerno ustrajali do kraja naše trke. R3721:5 (Himna 277)

Leave a Reply