06 – Lipanj

01. Lipnja

„Prebaci   svoje breme na GOSPODINA  i on će te održati.“  Ps. 55:22

BILO koji Božji svetac može imati suze u iskušavajućim iskustvima putovanja tijesnim putem, međutim nijedna nije izgovor za mrmljanje. Umjesto toga, svaki bi trebao reći s Učiteljem, „Zar da ne pijem čašu koju mi je Otac dao?“ Onima koji prilaze izvorima gorčine s ispravnom vjerom u Boga kao što je to učinio Mojsije, Gospodin obznanjuje dragocjena obećanja koja „će ukrasti gorko od životnih poteškoća.“ Kao što su Izraelci bili vođeni od gorkih voda u Elim,i njegov odmor i hlad, tako i Božji duhovni Izrael nije iskušavan i ispitivan preko onog što je u stanju nositi. R5278:6 (Himna 112)

02. Lipnja

„ Ovo je prinos ognjem prinesen, koji ćete prinositi GOSPODINU: iz dana u dan dva jednogodišnja janjeta bez mane, kao trajnu žrtvu paljenicu. Jedno janje prinesi ujutro, a drugo janje prinesi navečer. “  4. Moj. 28: 3,4

PREMDA je naša žrtva uvijek tako jadna i nesavršena, smatra ju se svetom i bez mane ako ju predstavljamo Ocu u i kroz zaslugu našeg Otkupitelja; i ako je „sveta i prihvatljiva“ kroz njega (Rim.12:1; 1.Pet.2:5) nagrada za žrtvu je naša, iako je naš prinos možda bio tako mali. Međutim to mora biti dragovoljni prinos, i mora biti cijela paljenica; niti najmanji dio se ne smije zadržati od proždiruće vatre žrtvenika. I nitko tko ima Učiteljev duh neće tražiti kako da zadrži dio onog svog malog svega; inače će se osjećati zaista u najboljem slučaju kao da nudi trosku za dragulj, za biser od velike vrijednosti. R1133:1 (Himna 325)

03. Lipnja

„Težite za…posvećenošću bez koje nitko neće vidjeti Gospodina.“  Hebr. 12:14

SVETOST nije šarm kojeg možemo staviti u naše džepove; to nije odjeća koju povremeno nosimo. Svetost više sliči kaljenju komada metala; ona ulazi u cijelo tkivo, mijenjajući njegove općenite karakteristike; ona je preobražavajuća u svom utjecaju. Istina je, postoji svetost koja je uračunata Gospodinovom narodu u ogrtaču Kristove pravednosti, koji nam je dat kad smo se prvi put okrenuli od grijeha, prihvatili Otkupitelja, i posvetili se Bogu. Međutim to nije dovoljno. Mi moramo raditi na našim osobnostima, onome što smo željeli – ili kao što se apostol izražava, moramo dopustiti  Gospodinu da radi u nama svetu volju, i sveto ponašanje koje mora nužno pratiti svetu volju, kako će prilike i uvjeti dopustiti. R5739:3 (Himna 219)

04. Lipnja

„Njega, premda ne vidjeste, ljubite…vjerujete i kličete od radosti neizrecive.“ 1.Pet. 1:8

PRILIČNO dobar broj onih koji nose Kristovo ime polažu nadu u Boga što se tiče budućnosti, ali imaju vrlo malo radosti njegovog spasenja u sadašnje vrijeme. Takvi ne koriste svoje prednosti. Oni nisu ispravno uzrasli u Krista, njihovu živu Glavu. Oni trebaju povećati svoju vjeru dodajući joj čestitost, spoznaju, strpljivost, odanost Bogu, ljubav prema braći i ljubav općenito. Kada su na takav način u skladu s uvjetima Kristove škole sve će više i više biti u stanju reći ne samo da ih je Gospodin podigao iz užasne jame grijeha i smrti i postavio ih na stijenu Isusa Krista, nego će također moći dodati „I u usta mi je stavio pjesmu novu, hvalu Bogu našemu.“ R3496:5 (Himna 113)

05. Lipnja

„I moj će puk prebivati u mirnu boravištu i u nastanima pouzdanim i u počivalištima spokojnim.“  Iza. 32:18

ŠTO SMO bliže Gospodinu, i što je veća naša vjera, više ćemo prepoznavati božansko vodstvo i više ćemo koristiti sredstva koja nam je pružio za naše jačanje i podržavanje. Možemo ga zvati u vrijeme nevolje; možemo ići k njemu u molitvi; i on nikada neće iznevjeriti one koji se pouzdaju u njega i iskreno nastoje hoditi  od njega određenim putem. Budući da je to tako, mi možemo ići naprijed na našem putovanju u savršenom povjerenju i pouzdanju. Budući da smo sve posvetili Gospodinu, mi tražimo njegovo vodstvo, jer je njegova prisutnost s nama u svim našim životnim zbivanjima. R5548:3 (Himna 180)

06. Lipnja

„Pojte Gospodinu pjesmu novu; hvala da mu je na saboru svetih. Slava je Božja u ustima njihovim.“  Ps. 149:1,6

SVECI mogu hvaliti Boga s daleko više znanja i potpunije sada nego ikada prije. Mi možemo daleko bolje vidjeti osobnost našeg Gospodina, zato što je pobjeglo veći dio neznanja, zabluda, tajni, i nejasnoća. Božja Riječ sjaji s daleko više sjaja nego ikada. Mi ne možemo vidjeti da je naš brat John Calvin mogao imati visokozvučne pohvale Bogu u svojim ustima; jer zasigurno nije visokozvučna pohvala izjaviti da je naš Bog odredio milijarde iz čovječanstva za vječno mučenje. Niti danas se ne može reći za ljude koji naučavaju tu istu užasnu doktrinu, da im je visokozvučna pohvala Bogu u ustima…Ne postoje visokozvučne pohvale u povezanosti sa bilo kakvim takvim vjerovanjima i učenjima. Međutim Gospodinov narod koji se drži striktno njegove Riječi je sada u stanju objaviti veličanstvenu priču o Božjoj ljubavi, mudrosti, pravdi i moći kao nikada prije. R5804:4 (Himna 96)

07. Lipnja

„No bojim se da se – kao što zmija zavede Evu svojim lukavstvom – tako ne pokvare misli vaše i odvrate od prostodušnosti koja je u Kristu.“  2. Kor. 11:3

DOBRO je da Gospodinov narod nastoji živjeti radosnim životom, zahvaljujući uvijek Ocu na svemu, i radujući se da nas se smatralo dostojnima trpjeti sramotu, itd., za Kristovu stvar. Međutim kao što apostol na drugom mjestu kaže, Neka bi smo se radovali sa strahom; neka naše radovanje ne bude nesmotreno, puno samozadovoljstva što nas može uhvatiti u zamku i zarobiti; neka naše radovanje bude u onome koji nas je ljubio i kupio nas i koji je uvijek uz nas, našem najboljem Prijatelju i najvjernijem Vodiču. Radujmo se, ne u osjećajima naše vlastite snage i hrabrosti i mudrosti, nego u činjenici da imamo Spasitelja i jednog Velikog, koji je u stanju u potpunosti spasiti one koji dolaze Ocu po njemu. Stoga neka Gospodin bude naša snaga, naše pouzdanje, naša zaštita, naš štit. R3886:3 (Himna 93)

08. Lipnja

„Od ove ljubavi nitko veće nema: da netko položi život svoj za prijatelje svoje.”  Ivan 15:13

ŠTO god možemo učiniti bilo kojem pripadniku Kristovog tijela, za bilo kojeg posvećenog vjernika, Gospodin nam kaže da će on to vrednovati kao da je bilo učinjeno njemu. Stoga ako bi bila naša dužnost i prednost i naša radost položiti naše živote u službi Gospodinu, mi moramo dostići  takvu ljubav prema braći, jer su oni njegovi, da nam bude isti užitak položiti naše živote za njih kao način pokazivanja Gospodinu naše lojalnosti njemu i njegovoj stvari. To ne znači nužno polaganje naše fizičke snage i zdravlja i života u fizičkom služenju braći, i ako i to može biti i je u mnogo slučajeva korisno. Gospodinovi sljedbenici nisu braća po tijelu nego po Duhu, pa bi stoga nalog da se polaže naše živote za braću trebao posebno označavati polaganje našeg fizičkog zdravlja i snage, spoznaje, talenata, i sredstava u službi duhovnih interesa Gospodinovog naroda. Ako bi na primjer u propovijedanju istine, postojale žrtve ili samoodricanja, gubitak snage, itd., u povezanosti s tom službom to je polaganje velikog dijela nečijeg života za braću, za su- udove Kristovog tijela. R3932:6 (Himna 191)

09.Lipnja

„Budite suosjećajni, bratoljubivi, ljubazni.“  1. Pet. 3:8

LJUBAV prema braći je iznesena u Bibliji kao jedan od neospornih dokaza da smo postigli članstvo u Kristovom tijelu. Ta ljubav može biti u različitim stupnjevima, ali ju moramo posjedovati u nekoj mjeri ako smo Gospodinovi, jer, „ako tko nema Duha Kristova, taj nije njegov.“ (Rim. 8:9) Međutim taj plamen svete ljubavi prema braći rasplamsan u našim srcima nije dovoljan; to mora biti požar, gorjeti i proizvesti u nama ne samo toplinu ljubavi, već ljubav koja žari – ljubav koja neće samo previdjeti različite slabosti i nesavršenosti u bratstvu i pažljivo zapaziti svako dobro svojstvo, nego je spremna položiti život za braću zato što su oni njegovi posvećeni koliko god da se možda moraju boriti protiv grijeha i slabosti. R3932:2 (Himna 218)

10. Lipnja

„Ako tko hoće vršiti volju njegovu, znat će o nauku, je li od Boga ili ja sam od sebe govorim.“ Ivan  7:17

MI VJERUJEMO da bez ljubavi prema istini nitko neće biti blagoslovljen sa svjetlom „sadašnje istine.“ I više od toga, mi držimo da ako bi ljubav prema istini – poštenje u mislima i djelima – bila dana, žrtvovana za ponos, ambiciju, ispraznu slavu, ili bilo koju drugu stvar, posljedica će biti gubitak sadašnje istine. Neka bi smo uvijek imali na umu poruku našeg Gospodina kroz apostola, da će on sada na kraju ovog doba poslati djelotvornu zabludu, kako bi svi koji uživaju u neistini vjerovali laži – koji nisu primili istinu s ljubavlju prema njoj. Čuvajmo stoga naše savjesti shvaćajući da će nam  njezino izopačenje  nauditi, s našim otuđenjem od Gospodina, i sa našim odbacivanjem iz njegove službe sada i poslije. R3847:5 (Himna 49)

11. Lipnja

„A vi ste tome svjedoci.“  Luka  24:48

APOSTOLI kao svjedoci nisu trebali samo govoriti o tome kako je Otkupitelja rodila djevica, ne samo o njegovom svetom, predanom životu, ne samo o uskrsnuću našeg Gospodina, ne samo o njegovom uznesenju, nego su uza sve te činjenice trebali govoriti i o tome da je on bio ispravno kvalificirani Otkupitelj, da je ispunio sve zahtjeve Zakona, i da sada zauvijek živi kako bi u potpunosti spasio one koji preko njega dolaze Ocu. Kako su samo vjerno apostoli ispunili svoj zadatak! Kako doista, kao što je Apostol Pavao objavio, nisu izbjegavali objaviti cjelokupni naum Božji! Svjetovna bi im mudrost nalagala da im ne bi išlo na ruku to što su uz Učitelja i Gospodara koji je bio pogubljen kao zločinac, i da bi im to bilo velikom preprekom u sakupljanju sljedbenika njihovom Vođi. Međutim ti se vjerni svjedoci nisu savjetovali sa krvlju i mesom o čemu bi trebali propovijedati – oni su jednostavno ispričali priču u svim njenim detaljima; ne zanemarujući čak ni one detalje o Petru i Judi, i o prepirki o tome tko bi trebao biti najveći, itd. Istina u svojoj jednostavnosti, a u kojoj je trebala biti iznesena po Božjoj namjeri očito je došla do nas u Biblijskom izvještaju. R3911:3 (Himna 23)

12. Lipnja

„Da se u imenu Isusovu prigne svako koljeno.“  Filip. 2:10

DOK razmišljamo o ovom visokom uzvišenju Učitelja nemojmo zaboraviti da će njegova nevjesta biti sunasljednik s njim u svoj njegovoj slavi, časti i besmrtnosti i da prednost postajanja članovima klase nevjeste pripada „pozvanima, izabranima i vjernima“, „izabranicima“ ovog Evanđeoskog doba. Kada bismo to barem uvijek imali na umu, kakvi bi smo onda trebali biti u svetu življenju i pobožnosti – kako bi nam stoga beznačajnima trebali biti svi zemaljski užici i žalosti, sve bogatstvo i siromaštvo, sve slabosti i poniženja!, toliko bi snažna trebala biti u nama želja da potvrdimo naš poziv i izbor tih najveličanstvenijih i dragocjenih obećanja. R3979:4 (Himna 25)

13. Lipnja

„Pošto ste oslobođeni od grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak – život vječni.“ Rim. 6:22

TO su zaista veličanstvene riječi života! Nadahnjuju nas s nadom. Ukoliko će Bog prihvatiti savršene namjere srca umjesto apsolutne savršenosti tijela, tada, zaista, imamo nadu dostizanja standarda kojeg je on postavio za nas – standarda savršenosti. Mi možemo hoditi po Duhu. Ukoliko su naša smrtna tijela u pitanju mi ne možemo hoditi po zahtjevima Duha, ali naši umovi mogu hoditi po Duhu; naše namjere mogu biti savršene; i ono što naš Nebeski Otac traži u nama je savršenstvo namjere i što je moguće savršeniju kontrolu našeg tijela. R4869:5 (Himna 267)

14. Lipnja

„Tada zavapiše  GOSPODINU u svojoj tjeskobi, i izbavi ih on iz njihovih nevolja.“ Ps. 107:13

KAO što je posljedica nevolje u kojoj je Izrael bio bila ta da su se svojim srcima okrenuli ka Gospodinu, i da vape za njegovom obećanom pomoći, tako bi  jednak  učinak trebala imati na nova stvorenja u Kristu koji imaju Očevo obećanje sva naša iskušavajuća iskustva sa svijetom, tijelom i Protivnikom i ropstvom grijehu i smrti. Sve nas to vodi k tome da sve više i više gledamo na Gospodina  od koga nam dolazi pomoć, i da čekamo na njegovog Sina s neba, i da očekujemo oslobođenje uzdišućeg stvorenja prilikom njegovog drugog dolaska. Nije li istina da nam sadašnje tjeskobe i nevolje donose još obilnije breme slave ukoliko se damo oblikovati njima? Ako kao pravi Izraelci imamo pouzdanje u Abrahamsko obećanje, mi ga imamo, kao što apostol kaže, kao sidro duše, i pouzdano i čvrsto;  ona (nada) ulazi  u unutrašnjost iza zastora, kamo je Preteča za nas ušao – i napravio pomirenje za nas – i odakle nam pruža blagoslovljeno oslobođenje koje se nadamo uskoro iskusiti u promjeni uskrsnuća, kada ćemo u hipu, u tren oka, biti učinjeni poput njega, vidjeti kakav doista jest i dijeliti s njim njegovu slavu. R3983:6 (Himna 56)

15. Lipnja

„I sav ovaj zbor će znati da GOSPODIN ne spašava mačem i kopljem; jer  je boj GOSPODINOV, i predat će vas  on u naše ruke.“  1. Sam. 17:47

KOJU pouku može „Novo stvorenje“ sadašnjeg vremena izvući iz ove drevne priče? David, čije ime znači ljubljeni, u mnogo pogleda predočava Božanskog Krista, Glavu i tijelo. Njegovo iskustvo s Golijatom, prije svega, dobro ilustrira sukob našeg Gospodina s Protivnikom tijekom četrdeset dana kušnje u pustoši. Pobjeda našeg Gospodina nad Sotonom tom  prilikom, njegova lojalnost Ocu i djelu koje mu je on povjerio, njegova vlastita samopožrtvovnost, značila je pobjedu za cijeli svijet čovječanstva koje želi biti u skladu s Bogom i njegovim pripremama. Zar nam on nije rekao, „Ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ Pobjeđujući Sotonu, vladara ovog svijeta, on je u isto vrijeme dobio i pobjedu nad svim vojskama zla i slugama grijeha. On je ostao vjeran Bogu i svom saveznom odnosu s njim i odgovornosti i bacio je na Sotonu glatki kamen istine, „Pisano je.“ Kao što je Golijat pao pred Davidom, tako je i Sotona bio poražen od našeg Gospodina, koji je objavio, „Gledao sam Sotonu kako pade s neba kao munja,“ i objavio je također kao posljedicu svoje pobijede, „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji,“ i poslao je svoje učenike u svoje ime da se na sličan način bore u njegovoj snazi i da iziđu kao pobjednici i da na koncu imaju udjela s njim u njegovom kraljevstvu koje će „blagosloviti sve narode na zemlji.“ R4216:4 (Himna 340)

16. Lipnja

„Ni u čemu ne dajemo nikakva povoda spoticanju, da se ne pokudi ova služba: Čistoćom, spoznajom, strpljivošću, dobrostivošću, Duhom Svetim, ljubavlju neprijetvornom.“  2. Kor. 6:3,6

ŠTO je osoba čišća, zasigurno će tim više ona biti meta. Može se primjetiti da su šarene ptice cilj lovcu više nego druge. Tako su svi oni koji nose posude doma Gospodnjega posebne mete gorućim strijelama zloga. Stoga se moramo boriti protiv svijeta, tijela i Protivnika. Oni koji su ispravnog stava srca, čisti u srcu, gorljivi kao Gospodnja djeca, gledaju kako da zadrže svoje haljine čistima. Ukoliko ne budu bdjeli, haljine će im se zasigurno uprljati. Sotona ih osobito nastoji dotaknuti; i mi znamo da gdje god on dotakne tamo ostaje mrlja. Koga god zli dotakne prima mjeru ozljede. I naravno da postoji i mjera krivnje u pojedincu prije nego je dotaknut. R5259:5 (Himna 258)

17. Lipnja

„Tada Isus dođe s njima u predio zvan Getsemana pa reče učenicima: Sjednite ovdje dok ne odem onamo pomoliti se.“  Mat. 26:36

ZAR se mi kao Gospodinov narod u ovom vremenu žetve ne približavamo Getsemanskom  satu crkve? Zar mi već u određenoj mjeri i nismo u času kušnje? Neće li posljednji članovi tijela uskoro slijediti Poglavara u potpunu žrtvu? Koliko smo spremni za teško iskušenje? Je smo li zaspali, ili slušamo riječi apostola, da oni koji spavaju, spavaju noću, ali da bi smo mi koji smo od dana trebali biti budni, trezveni, stavljajući na sebe potpunu bojnu opremu Božju kako bi smo mogli stajati u zli dan, u vrijeme kušnje koja je već došla, i u još ozbiljnijim iskušenjima s kojima ćemo se nema sumnje suočiti u bliskoj budućnosti? Da li smo spremni za vrijeme kada će se vjerojatno dogoditi sveopće rasipanje, kao kad su „ga svi učenici ostavili i pobjegli“? Koliko ćemo hrabri biti u našem času kušnje najvjerojatnije će uvelike ovisiti o tome koliko slijedimo Učiteljev primjer i osiguravamo si prije svega to izričito uvjerenje da imamo božansko priznanje. Neka stoga ne bismo izbjegli taj Getsemanski trenutak ako dođe na nas po božanskoj providnosti, nego neka bi smo i mi također sa snažnim vapajima i suzama gledali na onoga koji nas je u stanju spasiti iz smrti slavnim prvim uskrsnućem, i neka bi smo imali na umu da mi imamo Odvjetnika, mi imamo pomoćnika. Gospodin je naš anđeo koji nam prenosi Očevu  poruku, govoreći nam da ako prebivamo u njegovoj ljubavi sve će na kraju biti u redu, i da je on u stanju i da želi dovesti nas kao pobjednike, da, one koji nadmoćno pobjeđuju kroz zaslugu njegove vlastite žrtve. R3886:6 (Himna 120)

18. Lipnja

„Budete li voljni i poslušni, blagovat ćete dobra zemaljska.“  Iza. 1:19

BOG je za naše učenje pripremio izvjesne lekcije samosvladavanja, dovođenja sebe dobrovoljno u potpunu poslušnost Bogu, s obzirom da ćemo s vremenom biti njegovi predstavnici, i tada provoditi poslušnost Božjim zahtjevima od strane svijeta. Općenito je prihvaćeno načelo da nitko nije osposobljen vladati drugima ako se osobno nije naučio poslušnosti. Naš je Gospodin Isus uz cijenu patnje naučio što znači poslušnost. On se je hitro i potpuno podložio Bogu. Ovaj se Kristov duh treba očitovati i razviti u nama, da bi smo tako bili spremni za buduće djelo Božanskog Krista, djelo Milenijskog doba. R5890:2 (Himna 4)

19. Lipnja

„Uzmite svu bojnu opremu Božju, da se mognete oprijeti u dan zli.“ Efež. 6:13

NITKO ne stavlja na sebe bojnu opremu ako ne očekuje da će se boriti. Ako je on vojnik križa, „mač Duha“ je sjajno oružje s kojim će dokazati  svoju lojalnost i snagu. Braća bi trebala izgrađivati jedni druge u najsvetijoj vjeri, vodeći dobru borbu, i pokazujući svoju lojalnost Gospodinu i  istini. (Juda 20; 1.Tim.6:12) Oni koji podliježu utjecajima  tame pokazuju se nedostojnima novog uređenja stvari; i ne mogu očekivati da će dijeliti s Kristom njegovo kraljevstvo, nego da će biti među onima koje će Gospodin odbaciti kao nedostojne. R5098:2 (Himna 266)

20. Lipnja

„Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Podložite se dakle Bogu!“ Jak. 4:6,7

PREMDA s čežnjom gledamo prema našem slavnom položaju u budućnosti, kada će slava Gospodnja ispuniti Hram, kada ćemo „spoznati kao što smo i spoznati,“ nemojmo zaboraviti da ako nismo podložni oblikovanju i oblikujućim utjecajima Kristove škole bit ćemo stavljeni na stranu. Naša će imena biti izbrisana s te posebne uloge i naše krune dodijeljene drugima. S obzirom na mogućnosti tako velikog gubitka tako velike nagrade apostol je napisao, „Budući da ostaje obećanje o ulasku u njegov počinak, bojmo se da se za koga od vas ne bi kada utvrdilo da u tome nije uspio!“ Njegovanje ponosa po bilo kojem pitanju, razvoj neposvećene ambicije, među najvećim su opasnostima sada živućem kamenju koje je u pripremi. Takve mane kad su razvijene učinit će nas neprikladnima za tu posebnu službu. I ako one budu razvile u nama tvrdoglavost ili ponos, to onda najverojatnije bude u nama razvilo i  zavist, zlobu, mržnju, razdor, zli govor, zla sumnjičenja, a što je sve suprotno Kristovom Duhu, koji će uskoro proglasiti takve da “nisu njegovi.” R4297:5 (Himna 198)

21. Lipnja

„Jer znam da u meni, to jest u tijelu mojemu, ne prebiva dobro. Jer htjeti je prisutno u meni, ali činiti dobro – ne nalazim.“ Rim. 7:18

OVAJ nesklad između nove volje, novog uma, i tjelesnog razmišljanja i samog tijela, oba se računaju kao mrtvi ali su zapravo prilično živi, zahtijeva stalnu budnost kako bi ih se obuzdavalo i držalo u skladu sa namjerama novog stvorenja, znači dosta borbe, i uspjeh u toj borbi znači pobjedu, i pobjeda u toj borbi je ono što Gospodin planira nagraditi sa posebnim častima i blagoslovima ponuđenima tijekom ovog Evanđeoskog doba…Dio ove prljavštine uma je sebičnost, koja je često takva da se treba stidjeti sebe, traži se sakriti pod različitim izgovorima velikodušnosti, itd., i sa vanjskim hvalisanjem, darovima, itd. Druga obilježja prljavštine uma su ljubomora, pohlepa, ambicija. Sve te različite oblike sebičnosti treba se prepoznati, kao što apostol objavljuje, da su zlog porijekla, djela tijela i đavla. Razvratnost i putenost su daljnji dio ove nečistoće – drugi oblik sebičnosti ili ljubavi prema samopopuštanju. Novo bi stvorenje trebalo biti u suprotnosti sa svim ovim stanjima uma do te mjere da ih prezire, bori se protiv njih, uništava ih. R3986:2 (Himna 103)

22. Lipnja

„I ovu zapovijed imamo od njega; tko ljubi Boga, da ljubi i brata svojega.“ 1.Ivan. 4:21

KAO ŠTO savršena ljubav istjeruje strah, tako isto istjeruje i lažne dojmove o nekakvoj zloj namjeri ili djelu prema nama. Dobroćudno srce, puno ljubavi prema drugima, radije će pretpostaviti da su omalovažavanja nenamjerni propusti, ili će napraviti neku drugu dobru konstrukciju s obzirom na vladanje svojih prijatelja, jedino pristajući na cijenjenje progonstva kad je namjera nepogrešiva. Čak i tada ono će razmišljati velikodušno o progonitelju; shvaćajući njegov udio u padu, i biti naklonjeno tome da se moli za one koji ga preziru i progone. Blagoslovljeni su oni koji se tako drže pravednosti i duha ljubavi prema svojim neprijateljima i progoniteljima, i koji stoga mogu biti sigurni, da su bili progonjeni zbog svoje vjernosti istini i pravednosti a ne zbog nekih osobnih stanovitih utisaka i osobitosti. Blagoslovljeni su takvi jer je njihovo Kraljevstvo nebesko. Gospodin traži samo one koji su toliko vjerni načelima pravednosti da će ih pokazivati prema svojim neprijateljima čak i kad su progonjeni od njih i zbog njih. Ako je kraljevstvo nebesko za takve to je zaista malo stado. Potrudimo se još marljivije biti među tim malim stadom – potvrđujući svoj izbor i poziv. R3736:2 (Himna 296)

23. Lipnja

„Živite životom dostojnim poziva kojim ste pozvani, sa svom poniznošću i blagošću, s dugotrpljivošću, podnoseći jedni druge s ljubavlju.“  Efež. 4:1,2

MI pokazujemo naše cijenjenje Božjeg milosrđa prema nama školujući se prema njegovoj osobnosti i postajući sve više i više milosrdniji i velikodušniji prema svem kućanstvu vjere. I ako smo milosrdni prema braći, prirodno je da budemo milosrdni također i prema svim ljudima. Drugim riječima, imamo li na umu naše vlastite slabosti i nedostatke, to će nas učiniti suosjećajnima sa braćom i sa svim čovječanstvom. Bog uživa u milosrđu, velikodušnosti i suosjećanju. Takvi koji njeguju te milosti Duha bit će ugodni u Gospodinovim očima, i oni će time biti prikladni i spremni da imaju udio s Isusom na njegovom prijestolju slave; jer to veliko mesijansko kraljevstvo bit će uspostavljeno upravo u svrhu pokazivanja milosrđa tisućama iz svijeta čovječanstva, koji će se vratiti božanskoj milosti i blagoslovu, pod jasnijom spoznajom i s pomoći koja će im tada biti pružena. R5135:2 (Himna 63)

24. Lipnja

„Bdijte dakle jer ne znate u koji čas Gospodin vaš dolazi.“  Mat. 24:42

SVI koji su od klase mudrih djevica trebali bi biti stava koji je zapovjeđen u ovoj usporedbi. Oni bi trebali imati spoznaju o činjenici da Ženik dolazi; trebali bi imati svjetiljke i punu opskrbu uljem. Oni koji žive u takvom spremnom stanju neće biti niti uznemireni niti iznenađeni s porukom kad je čuju a koja se sada objavljuje: „Gle, Ženik je prisutan.“ Mi živimo u parousii (prisutnosti) Sina Čovječjega – mudre se djevice već svrstavaju u povorku i ulaze na svadbu; puni će broj uskoro biti pronađen i vrata će se zatvoriti. Svi sa ovim budnim stavom srca, s punom mjerom Duha Gospodnjega u svojim srcima biti će vrlo brzo privučeni već prvim nagovještajem da je Ženik prisutan. Ti će, pripremanjem svojih svjetiljki, razmatranjem Biblije, brzo razabrati istinitost objave, i brzo će se pripremiti i zauzeti svoja mjesta s mudrim djevicama. Objava, istina o toj temi, je doista ispit, koji dokazuje koje od onih koje tvrde da su Gospodinove djevice imaju ulja u svojim posudama, ispravni duh poniznosti, strpljenja, ljubavi, odanosti, zanimanja za stvari Ženika. Samo su takvi i jedino takvi poželjni Ženiku ili bit će im dopušteno ući. R3869:4 (Himna 318)

25. Lipnja

„Da se snažno borite za vjeru koja je jednom za sva vremena predana svetima.“  Juda  3

PONEKADA može izgledati poput borbe za vjeru koja je jednom za sva vremena predana svetima kada jedna osoba raspravlja s drugom o duhovnim temama, a da ipak pravi motiv u tome bude ponos. Ponos je dio sebičnosti; stoga boreći se za svoje vlastite ideje netko može njegovati ponos. Borba koju bi Bog mogao priznati je ta žarka želja da se ima sve što Božja Riječ naučava. Ne smijemo se neispravno boriti jezikom, niti govoriti klevetnički. U svim našim borbama trebali bi smo očitovati plodove Svetog Duha – blagost, bratsku ljubav, ljubav prema svima. Prema tome prava borba nije dionikom gnjeva, mržnje, zlobe ili svađe. R5057:4 (Himna 329)

26. Lipnja

„U kome i mi – predodređeni po naumu Onoga koji sve čini po odluci svoje volje – stekosmo baštinu.“  Efež. 1:11

PRIRODNO se javlja pitanje, Zašto bi Bog testirao vjeru umjesto djela? Odgovor je da su sve vrste djela ovisne o sposobnosti onoga koji ih čini, i da je cijela Adamova rasa postala nesposobna da čini savršena djela, zbog pada njihovih praroditelja. Nitko ne može biti savršeno pravedan, savršeno mudar, savršeno ljubazan; biti takvima u našem sadašnjem nesavršenom stanju je nemoguće. Stoga u svojoj mudrosti i ljubavi, Bog izbjegava takve ispite jer smo potpuno nesposobni za takva djela, i testira nas po pitanju vjere – u njegovu mudrost, njegovu ljubav, njegova obećanja. Sumnjati u bilo što od toga značilo bi slabiti temelj naše nade. Mi shvaćamo da smo u palom stanju, da umiremo poput ostatka rase. Mi smo čuli kroz Božju riječ da je Stvoritelj omogućio Spasitelja, međutim mi vidimo da stvari i dalje ostaju kakve su i bile, unatoč svemu što su Bog i Krist učinili. Međutim, naša nam vjera jamči da Bog, koji je znao kraj od početka, sve čini po odluci svoje volje i da će u određeno vrijeme on uspostaviti pravednost na zemlji. R5115:2 (Himna 197)

27. Lipnja

„Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji puti viši od vaših putova i moje misli od vaših misli.“  Iza. 55:9

KADA shvatimo veličanstveni tok božanskog plana tada možemo vidjeti Božji konačni naum uništavanja grijeha i blagoslivljanja svih naroda na zemlji sa spoznajom o njegovoj dobroti i sa povoljnom prilikom za obnovu – kada razumijemo da su izbori Židovskog doba i također ovog Evanđeoskog doba samo sredstva za taj veličanstveni cilj blagoslivljanja svijeta. Tada počinjemo razabirati koliko su uzvišeniji Božji putevi od ljudskih puteva i Božji planovi iznad ljudskih programa, i počinjemo razabirati visinu i dubinu i dužinu i širinu Božje ljubavi i pripreme za blagoslivljanje svijeta. I u onoj mjeri u kojoj promatramo ovu slavnu sliku u toj smo mjeri ojačani iznutra s njegovom moći, i izdignuti od naše ograničenosti i sebičnosti, i sve više i više postajemo sličnijima Božjem dragom Sinu, a samim time i Nebeskom Ocu. O, neka bi smo stoga svi bili od onih koji su poznati Gospodinu kao „izabranici“ – od onih koje će on koristiti sada u povezanosti sa sadašnjim djelom biranja malog stada, i samim time korišteni u njegovom velikom djelu blagoslivljanja svih naroda na zemlji. Kakva iskušenja i poteškoće ne možemo izdržati sa takvim izgledom! R3964:4 (Himna 58)

28.Lipnja

„Savjetujem ti da kupiš od mene zlata u vatri žežena – da se obogatiš.“ Otkr. 3:18

KAD SE GOD Kršćaninu predstavi nova kušnja, ako se prisjeti ovog Gospodinovog savjeta, to će kod njega potaknuti hrabrost, osnažiti ga za strpljivu ustrajnost, i potaknuti na samopožrtvovnost. „Zlato u vatri žeženo“! Kako može biti žeženo bez lončića za žarenje i plamena? Kako se drugačije može ukloniti trosku? Ne postoji drugi način. Prema tome „ne čudite se“; neka vatra gori; neka proguta trosku; i gledaj ljubljeni, da u žaru plamena ne makneš „živu žrtvu“ sa oltara. Imaj na umu da su oči Velikog Pročišćavatelja  na tebi; i baš kao što pročišćavatelj zlata promatra metal u posudici da vidi kako se njegov lik odražava u njemu, tako i Gospodin, veliki Pročišćavatelj, ima svoje oči na tebi. On gleda kako dragocjeni metal tvoje osobnosti odražava njegov lik. Ili, jednostavnije rečeno, u svakoj kušnji on želi vidjeti koji utjecaji upravljaju našim postupcima,  bilo da su to utjecaji sadašnjih prednosti ili svjetovnih stvari, ili osobna prijateljstva, ili zemaljske ljubavi – muža ili žene, ili djece, ili kuće, ili zemlje, ili hoće li to biti ugled među ljudima, ili ljubav prema udobnosti, ili ljubav prema miru pod svaku cijenu; ili smo s druge strane vođeni golim načelima istine i pravednosti; i da li ćemo braniti ta načela sa revnošću i snagom pod svaku cijenu truda ili patnje, ili obojega, i tako voditi dobru borbu vjere do samog gorkog kraja – čak do  smrti. R1944:5 (Himna 93)

29.Lipnja

„Posvećujte se, stoga, i budite sveti: jer ja sam GOSPODIN, Bog vaš. I držite moje zakone i vršite ih: ja sam GOSPODIN koji vas posvećuje.“ 3. Moj. 20:7,8

TO znači, odvojiti se za Boga, i on će te onda odvojiti za sebe. Mi imamo udjela u tome i Bog ima udio. Ako mi napravimo potpuno posvećenje, Bog će nas posvetiti; on će nas prihvatiti i odvojiti nas za sebe. On nam daje naznaku tog prihvaćanja kroz začinjanje svojim Svetim Duhom. Takav ubrzo počinje shvaćati da ima novi um, novi stav, novo srce. Apostol Pavao govori o toj klasi  u tekstu, „Jer ovo je volja Božja – vaše posvećenje,“ vas koji ste mu se posvetili i koje je on prihvatio i posvetio, odvojio za svoju službu. R5877:3 (Himna 208)

30.Lipnja

„A sam Bog mira neka vas posvema posveti.“  1. Sol. 5:23

POSTOJI izvjesna razlika između riječi posvećenje i posveta, premda su ponekada korištene gotovo naizmjence.  Riječ posveta prenosi misao predaje. Posveta je definitivan korak, napravljen u izvjesnom trenutku. To je predavanje volje i svega Bogu. Tko god dakle nije definitivno predao svoju volju, sebe, Gospodinu, ne može se reći da je napravio pravu posvetu. Mi vjerujemo da ne postoji korak kojeg je više nego neophodno da bude jasno shvaćen od onih koji se smatraju Božjim narodom  od ovoga, i nijedan da bude toliko jasan drugima kao ovaj. Riječ posvećenje u sebi ne samo da ima u sebi misao te definitivne i potpune predaje na početku, nego također i cjelokupni proces preobrazbe osobnosti i pripreme za kraljevstvo. Ono napreduje tokom cijelog Kršćanskog životnog puta sve dok se u potpunosti ne razvije i ne sazrije, i tada ga se mora održavati sve do kraja puta. R5876:6 (Himna 196)

Leave a Reply