07 – Srpanj

01.Srpnja

„I izađe Izak u predvečerje na polje razmišljati (moliti se – bilješka)“ 1. Moj. 24:63

KAKO je nemoguće za dijete Božje, koje se sjeća i pod dojmom je događaja ovog dana, s obzirom na Gospodnju mudrost i brigu i sigurnost da će sve raditi za njegovu dobrobit – da kako je nemoguće, mi kažemo, za takvog da ode na počinak bez zahvalnosti u srcu onome na čiju se moć i obećanja oslanjao tokom dana: i kako li je stoga prikladno kleknuti doslovno a i u srcu i odati počast isto tako kao i zahvale. R799:3 (Himna 274)

02.Srpnja

„Dakle, budući da smo zbog vjere proglašeni pravednima, ostanimo u miru s Bogom preko našega Gospodina Isusa Krista…I ne samo to, nego radujmo se i u nevoljama, jer znamo da nevolja donosi ustrajnost, ustrajnost prokušanost, prokušanost nadu, a nada neće razočarati. Jer Božja je ljubav izlivena u naša srca po svetom duhu, koji nam je dan.“  Rim. 5:1,3-5

OVA je misao veoma dragocjena nama kao novim stvorenjima. „Mir Božji koji nadilazi svaku misao“ treba vladati i čuvati naša srca i umove!…Mi imamo mir bez obzira na  to kakvi bili izvanjski uvjeti. Kušnje i teškoće života dolaze Gospodinovom narodu pomiješani s radostima – kiša i oluja, zatim sunce. Oni uživaju u svim pravednim zadovoljstvima koja su u skladu s njihovim posvećenjem. Oni se uče razvijati ustrajnost u kušnji, znajući da ustrajnost donosi prokušanost, a prokušanost nam sve više i više donosi nadu koja neće razočarati. R5879:2 (Himna 312A)

03.Srpnja

„Gospodin će suditi svome narodu.“  Hebr. 10:30

AKO se Gospodinov narod dovede u nevolju jer nije bio dovoljno budan, Gospodin će im dati neka iskustva koja će biti dobra za njih , ako ih ispravno prihvate. Imajmo na umu upozoravajuće riječi Apostola Pavla: „Jer kad bi smo sami sebe prosuđivali, ne bi smo bili suđeni.“ (1.Kor. 11:31) To znači da kad se mi zanemarujemo prosuđivati, on će to učiniti za nas. Tada ćemo biti pod stegom za naše ispravljanje, kako bi smo mogli postići nebesku nagradu i naklonost koje će biti naše kao novih stvorenja u Kristu; ako ostanemo ponizni i vjerni sve do smrti. Ako nastavimo biti blagi i ispunjeni s duhom poniznosti, ne žuditi za sadašnjim častima i povišenjima, nego spremni u savršenom strpljenju čekati Gospodnje pravo vrijeme, doći će naše uzvišenje; i mi ćemo imati udjela u prijestolju našeg Spasitelja i njegovoj slavi zauvijek. R5890:5 (Himna 67)

04.Srpnja

„Ali onima što se tebe boje zastavu si dao da se za istinu vije.“  Ps. 60:4

MI trebamo obznaniti ovu slavnu poruku. Trebamo ju govoriti našim postupcima, našim riječima, tiskanim materijalom, slikovnim prikazima oku, i na svaki način za kojeg će nam Gospodin dati priliku…Ako se suzdržimo od objavljivanja radosnih vijesti, posljedica će biti da će se Božji Sveti Duh ugasiti u nama. Posjedovanje istine – Božje poruke – donosi sa sobom veliku odgovornost. Hoćemo li se dokazati vjernima prema njoj? Hoćemo li pokazati našem Bogu naše duboko cijenjenje njegove vjerne ljubavi u tome što nam je dao spoznaju svoje veličanstvene poruke spasenja, svog slavnog plana, s njegovim vremenima i razdobljima? R5489:5 (Himna 280)

05.Srpnja

„Gle, ne drijema i ne spava čuvar Izraelov.“  Ps. 121:4

RAZMISLI na trenutak o sjećanju koje nikad ne prevari; o prosudbi koja nikad ne griješi; o mudrosti koja planira za vječnost bez mogućnosti neuspjeha, i koja tajmira taj plan s nepogrešivom preciznošću za doba koja dolaze; o moći i vještini koja može upregnuti čak i svaki protivan element, živi ili neživi, i učiniti da svi zajedno rade u pravcu ostvarenja njegovih veličanstvenih projekata; o neumornoj budnosti koja nikada ne prestaje, niti traži odmora od brige sveopće vlasti – čije oči nikada ne spavaju, čije je uho uvijek otvoreno, i tko je uvijek svjestan svih potreba, i aktivan u pogledu svih interesa njegovih ogromnih oblasti. R1560:2 (Himna 293)

06.Srpnja

„Kad učiniš zavjet Bogu, ne oklijevaj izvršiti ga.“  Prop. 5:4

TKO GOD nije vidio potrebu donošenja rezolucija, pravljenja zavjeta Gospodinu, nije prepoznao prvo načelo Kršćanskog razvoja. Onaj tko uslijed protivnikovih napada utvrdi gdje mu je obrana najslabija, i tko zatim popravi čim prije slaba mjesta, čini to sa rezolucijom  Gospodinu – zavjetima. Onaj tko nije otkrio nikakve slabosti u svom karakteru zaista je slijep i „kratkovidan je.“ Onaj tko nije pokušao ispraviti svoje slabosti sa rezolucijama  Gospodinu, zavjetima Gospodinu, nije ni počeo taj razvoj karaktera koji mora biti dovršen prije nego on može biti proglašen pobjednikom. R4348:3 (Himna 192)

07.Srpnja

„I odande  produži (Abraham) gore , istočno od Betela, te razape svoj šator…I ondje sagradi žrtvenik Gospodu i zazva ime Gospodnje.“ 1. Moj. 12:8

ABRAHAM se naknadno preselio u brdoviti kraj blizu Betela, bez sumnje da bi zaštitio svoju obitelj od nemoralnih utjecaja od strane Kanaanaca i da svoje ljude drži odvojene od njih. Tamo je ustanovio svoj dom, tamo je podigao žrtvenik Gospodinu i molio se. Kamo sreće kada bi  svaki poglavar obitelji bio tako pažljiv dok pazi na interese onih koji su pod njim, kako bi ti interesi bili u  prednosti u odnosu na njihovu dobrobit posvuda! Kamo sreće kada bi ih više shvatilo da je neophodno imati žrtvenik Gospodinu u njihovom domu, gdje bi se kad molitvi uzdizao k Ocu kroz zaslugu Otkupitelja. R3963:3 (Himna 153)

08.Srpnja

„Ovi posljednji jednu su uru radili, a izjednačio si ih s nama koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.“  Mat. 20:12

TKO JE GOD začet Duhom, i stoga u stanju cijeniti  i trčati za  nagradom „nebeskog poziva“ Evanđeoskog doba, može znati da je pozvan jedinim pozivom koji sada postoji: i ako će spremno žrtvovati svoje sve, on može biti jednako siguran u nagradu kao i bilo tko drugi tko trči istu trku. Takav stav je dokaz blagovremene posvete i prihvaćanja i stoga začeća Duhom. Snažno se i plemenito naprežite, dragi suradnici, bilo da ste ušli u polje žetve nedavno ili ranije; mi služimo jednom Gospodinu, u jednoj vjeri; i s jednim krštenjem u njegovu smrt; i za sve takve on je sačuvao krunu života. R1046:5 (Himna 263)

09.Srpnja

„Neću dati sna očima svojim ni vjeđama svojim da drijemaju dok ne nađem mjesto GOSPODINU.“  Ps. 132:4,5

KAO što je Davidu bilo u srcu da sagradi hram, tako i Gospodinovom narodu u sadašnje vrijeme prirodno dolazi želja da utvrde stvari Gospodinove i njegovog kraljevstva…Sada je vrijeme za skupljanje različitih elemenata, zlata, srebra, dragog kamenja, itd., koji će s vremenom sačinjavati Gospodinov hram. Sada nije samo vrijeme za vađenje tog kamenja, nego također i za njihovo oblikovanje za različite položaje u Božjem hramu. Mi smo sada, kako sugerira Biblija, živo kamenje koje će zajedno biti izgrađeno za stan Bogu kroz njegov Duh. R4261:3 (Himna 332)

10. Srpnja

„Ja mirno liježem i spavam; jer ti Gospodine, sam daješ mi te sam bez straha.“  Ps. 4:8

MI SMO pozvani prebaciti sve svoje brige na Gospodina, znajući da se on brine za nas. I mi imamo ohrabrujuće jamstvo usred sadašnjih kušnji da ćemo primiti krunu slave koja ne vene, budemo li u postojanoj trezvenosti i poniznosti radili na svom spasenju sa strahom i drhtanjem, budući da smo najprije bili  otkupljeni s dragocjenom krvlju Kristovom, i time vjerom dobili prednost da ga završimo. I mi smo utješeni usred kušnji sa blagoslovljenim jamstvom da premda se Bog suprotstavlja oholima, a i oni njemu, da on ukazuje milost poniznima. R1054:1 (Himna 65)

11. Srpnja

„I dat ću ti riznice tamne i blaga skrivena na tajnim mjestima.“  Iza. 45:3

PRIJE nego što uopće možemo imati priliku tražiti ta skrivena blaga, ili naći bilo koje od njih, mi moramo doći u Krista, žrtvom, kao udovi njegovog tijela, prave crkve. I zatim kako napredujemo vjerno u našoj žrtvujućoj službi kao svećenici, hodajući stopama velikog Vrhovnog svećenika, mi nalazimo  sve više i više od tog pravog „blaga milosti“ iz dana u dan, iz godine u godinu kako napredujemo…Apostol objavljuje da su ta blaga mudrosti i milosti – spoznaje o božanskim dobrim stvarima koje je on sačuvao , i zajedništvo s Bogom koje nam u određenoj mjeri već sada dopušta imati udjela i uživati te blagoslove – sva skrivena u Kristu „u kojem su sva blaga mudrosti i znanja skrivena.“ R2762:4 (Himna 221)

12. Srpnja

„A ovi su zapisani da uzvjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, te da vjerujući imate život u imenu njegovu.“  Ivan  20:31

JEDINA vjera koja će se održati na ispitu i izvesti nas kao pobjednike nad duhom svijeta, tijelom i Protivnikom, je nada koja je stavljena pred nas u Evanđelju, a kojoj je središte Isus kao Mesija. To je nada svijeta – nada da će Krist budući da je otkupio svijet sa svojom dragocjenom krvlju dati, u određeno vrijeme, blagoslov prilike svakom stvorenju, da tko god bude htio može kroz spoznaju i poslušnost doći do vječnog života, i da će neposlušni biti uništeni u drugoj smrti. Daljnji dio ove nade kojoj je središte Isus, Mesija, je da će oni koji su sada pozvani, poslušni kroz vjeru, postati sunasljednici sa Učiteljem u velikom kraljevstvu koje će blagosloviti svijet. Nikakvo čudo što je apostol rekao o toj mesijanskoj nadi, toj nadi kraljevstva, „I svaki koji ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je i on čist.“ R3580:5 (Himna 215)

13. Srpnja

„Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako od srca ne oprostite svaki bratu svojemu.“  Mat. 18:35

OPROŠTENJE u našim srcima je stanje koje se uvijek mora postići: nikada ne bi smo trebali gajiti bilo koji drugi osjećaj mimo opraštanja i dobre volje prema svima, bez obzira koliko su ozbiljno sagriješili prema nama : i ako je to slučaj mi ćemo čeznuti i biti željni da pokažemo otvoreno oproštenje i da ga izrazimo pokajnicima. Stoga nećemo tražiti prisilno da pokajnik izrazi visokozvučnu izjavu nego ćemo poput oca rasipnog sina, gledati na pokajnika kako dolazi sa stavom poniznosti, i to će dirnuti naša srca i ponukati nas da izađemo na pola puta da ga sretnemo, i oprostimo mu i obučemo ga u odjeću najpotpunijeg zajedništva i bratstva. R2296:4 (Himna 183)

14. Srpnja

„Išćite , i primit ćete, da radost vaša bude potpuna.“ Ivan  16:24

KRŠĆANSKA tajna sretnog života leži u razvijanju duha hvale, zahvalnosti i  cijenjenja punog ljubavi za svu očitovanu dobrotu Božju. Kako  bi smo razvijali takav duh neophodno je da stalno imamo na umu njegova djela milosrđa i milosti; da mu u našim molitvama mi redovito kažemo kako pamtimo svu njegovu dobrotu, kako svaki svježi dokaz njegove ljubavi i brige prouzrokuje da vjera poprima sve dublje korijenje i čini osjećaj njegove prisutnosti i naklonosti potpunije shvaćenima; i kako kroz takva iskustva naša ljubav i radost još više izobiluju. Mi ga ljubimo jer je  on prvo ljubio nas; i kada svaki puta vidimo novi dokaz njegove ljubavi, naša ljubav, ako su nam srca ispunjena istinskim cijenjenjem, je time sve više izazvana, i mi se još više radujemo u Bogu , u čijoj je prisutnosti punina radosti. Iz tog nas razloga naš Gospodin ohrabruje da redovito odlazimo k Bogu u molitvi sa ogromnim zahtjevima za njegovom naklonosti, govoreći, „  Išćite , i primit ćete, da radost vaša bude potpuna.“ R2031:5 (Himna 115)

15. Srpnja

„Znajte da vam se po ovome Čovjeku propovijeda oproštenje grijeha.“ Djela 13:38

APOSTOL ovdje ne ukazuje na nešto što je naš Gospodin napravio kao Arhanđeo prije nego je „postao tijelom,“ niti on ukazuje na bilo koje djelo koje treba biti napravljeno od njega u njegovom novom, uzvišenom stanju, „kad je sjeo sa svojim Ocem na njegovo prijestolje,“ i sudionika božanske prirode; nego on ovdje ukazuje na djelo učinjeno po „čovjeku Kristu Isusu, koji je dao sebe kao otkupninu za sve.“ Tako apostol ponovno naglašava činjenicu da „kao što je po čovjeku došla smrt, po Čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih.“ Da, to je središte Evanđeoske objave da je promašaj prvog savršenog čovjeka bio u potpunosti nadoknađen sa žrtvom Čovjeka Krista Isusa, i da je zbog toga bilo neophodno za našeg Gospodina da napusti slavu koju je imao kod Oca prije nego što postade svijet, da postane siromašan (u smislu uzimanja naše niže prirode – ali ne i njene nedostatke, jer je on bio „svet, neokaljan i sasvim različit od grešnika“); i da dadne tu ljudsku prirodu kao otkupninu ili odgovarajuću cijenu za život kojeg je otac Adam izgubio i za sebe i za svoju rasu. To je temelj na kojemu je u Bibliji predstavljena svaka ponuda milosti. I sada, on koji je bio Očev zastupnik u djelu otkupljenja biti će Očev zastupnik također i u djelu blagoslivljanja svih otkupljenih sa dovoljno prilika za povratak u božansku naklonost – prvi korak čega je oproštenje grijeha. R2150:1 (Himna 68)

16. Srpnja

„Utvrđujući duše učenika i opominjući ih na ustrajnost u vjeri i govoreći im: Mi  moramo kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.“ Djela 14:22

NAŠA  riječ nevolja na Latinskom glasi tribulum, naziv za valjak ili stroj za mlaćenje kojeg se koristilo u drevnim vremenima za čišćenje pšenice, odvajajući od nje vanjsku ljusku ili pljevu. Kako je ta misao prikladna kad ju se primjeni na Gospodinov posvećeni narod, koji je u Svetom Pismu simboliziran sa pšenicom. Naše nove prirode su jezgra, stvarna zrna; ipak to blago ili vrijedan dio je prekriven sa ljuskom zemaljskih uvjeta. I da bi pšenica mogla biti ispravno učinjena spremnom za „žitnicu“ i za uporabljivost, neophodno je da svako zrno prođe kroz nevolju koja je nužna da odvoji ona svojstva, koja nas sve dok nisu odvojena, čine neprikladnima za buduću službu za koju nas je Gospodin pozvao. U onoj mjeri u kojoj smo u stanju prepoznati naše vlastite nesavršenosti, i savršenu volju Božju što se nas tiče, bit ćemo u stanju strpljivo podnositi, pa čak i sa dozom radosti, sve nevolje, koje Gospodar smatra najboljima dopustiti da dođu na nas. „Radujmo se i u nevoljama.“ R2213:5 (Himna 67)

17. Srpnja

„Donesite sve desetine u spremište…i onda me  iskušajte , govori GOSPODIN nad Vojskama, neću li vam  otvoriti  prozore neba i izliti  vam blagoslov.“  Mal. 3:10

PRILIČI nam, dragi prijatelji, analizirati se malo i vidjeti do koje smo mjere bili vjerni našem savezu žrtve imajući na umu da to nije žrtva na jedan dan ili godinu, nego „do smrti.“ Još malo i kušnje će biti gotove, međutim sve dok to još malo ne prođe mi smo u vremenu ispitivanja, kada se dokazuje jesmo li dostojni ili ne slavnih milosti koje tražimo, glavnog blagoslova, sunasljedstva. Ako ga doista cijenimo onda ga tražimo na Gospodinov način, pogledajmo u kojoj mjeri postoje druge stvari  u našim životima koje bi smo mogli uzvratiti Gospodinu i koje će on prihvatiti, ne kroz dostojnost djela ili žrtvi, nego kroz Kristovu zaslugu. Pitajmo se jesmo li dane i sate koji su prošli potrošili na posvećeni način; zapazimo do koje su mjere trenutci i dani potrošeni na neki sebičan način, ili potrošeni na druge izvan razumnih zahtijeva dužnosti koji su navedeni u božanskoj Riječi. Pogledajmo do koje mjere izvršavamo naše zavjete Gospodinu; neka bi smo zapazili koliko  vremena, novca ili utjecaja koristimo u božanskoj službi i koji je to omjer u odnosu na cjelinu. R3685:5  (Himna 177)

18. Srpnja

„Blaženi oni koji slušaju riječ Božju i drže je.“  Luka  11:28

VAŽNO je da čujemo Riječ Božju, da istražujemo Sveto Pismo, da dobro  baratamo s njome, kako bi smo bili u stanju dati odgovor onome tko nas traži obrazloženje nade koja je u nama, ali mi trebamo još više od toga. Mi trebamo slušati Riječ, primjenjivati je najbolje što možemo. Istina je, mi ne možemo zadovoljiti zahtjeve savršenosti, jer Božji zakon je savršen, međutim mi možemo imati savršen stav srca, i ništa manje od toga neće biti prihvatljivo Gospodinu. Mi možemo pokazati njemu i drugima kroz naše živote do jedne mjere naše nastojanje u pravcu pravednosti i svim plodovima i milostima Svetog Duha. Ako bi smo imali svu spoznaju i revnost a ne bi smo imali duh poslušnosti bio bi to znak nedostatka duha ljubavi, i to bi nas pokazalo kao nedostojne božanske naklonosti i blagoslova obećanih onima koji su na ispravan način uvježbani s porukom odozgo. R3678:4 (Himna 267)

19. Srpnja

„Bog…nas osposobi kao služnike Novog Saveza.“  2. Kor. 3:5,6

MI smo Božji ambasadori, objašnjavajući ljudima njegovo milosrđe i njegovu pripremu Novog Saveza, kroz koju svi mogu biti blagoslovljeni i oporavljeni ako to budu htjeli. Koliko ih god primi našu poruku s radošću i okrenu se od grijeha kako bi slijedili našeg Gospodina mogu biti pozvani da postanu članovima tijela Kristovog, tijela Mesijinog, tijela Posrednikovog, tijela velikog Proroka, tijela velikog Svećenika, tijela velikog Kralja Milenijskog doba. Stoga, mi smo služnici Novog Saveza u tom smislu što polažemo naše živote u njegovoj službi, za njegove interese, premda taj savez još uvijek nije na snazi, nego je samo obećanje. Mi ne samo da polažemo naše živote nego i tražimo su – udove tijela Pomazanikovog i pomažemo im dok oni polažu svoje živote, u uvjerenju da će te bolje žrtve uskoro biti završene i naš će ih slavni Poglavar i mi zajedno s njim u slavi primjeniti. R4332:2 (Himna 148)

20. Srpnja

„Opskrbljen pomoću Božjom stojim do današnjega dana.“  Djela  26:22

U OSVRTU na sačuvanje svog života, apostol nije zato pripisao zaslugu Liziji, zapovjedniku  garnizona u Jeruzalemu, nego izjavljuje da je bio  opskrbljen pomoću Božjom, koji ga je podržavao sve do vremena ovog  njegovog govora…Sav Gospodinov narod može izvući dobru pouku iz toga. Kako su samo mnogi skloni dati zaslugu „sreći“ ili „slučajnosti“ ili ljudskim sredstvima, previđajući činjenicu da su Gospodinovi sveci poseban predmet njegove brige , i da je anđeo Gospodnji utaboren oko njih  i da ih izbavlja. R3197:3 (Himna 61)

21. Srpnja

„Kao što loza ne može sama od sebe roditi roda, ako ne ostane na trsu, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.“  Ivan  15:4

NAŠ nam Gospodin daje nagovještaj da donošenje mnogo ploda ne ovisi u potpunosti o nama, i da čak i da dok mi ostajemo u njemu kao plodonosne mladice kvaliteta i kvantiteta ploda može se poboljšati tako da imamo u našim umovima ispravne ideale, i da ih revno nastojimo ostvariti. Stoga on kaže, „ Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam.“ Aluzija je zapravo na to da su želja i molba Ocu pred prijestoljem njegove milosti sredstva posredstvom kojih možemo sve više i više primati Trsovog soka, Svetog Duha, i biti u stanju razviti plodove Duha. Treba zapaziti da ovdje ništa ne podrazumijeva traženje ili nalaženje zemaljskih dobrih stvari. To treba u potpunosti prepustiti Gospodinovoj mudrosti i providnosti, i njegov narod, prave mladice Trsa, žele i traže Sveti Duh, kojeg im je Otac spremniji dati nego što su zemaljski roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci. R2466:2 (Himna 91)

22. Srpnja

„Vjera bez djela je beskorisna.“  Jak. 2:20

VRLO je prikladno preispitati se po ovom pitanju. Ako smo čuli, vidjeli, okusili, milost Božju i uživali u njoj, a nije se očitovala želja da služimo našem milostivom Ocu i pomažemo drugima da se raduju tim istim blagoslovima, to onda podrazumijeva da je naša duhovna vitalnost vrlo slaba i u opasnosti nestajanja. No ako naprotiv nalazimo kod sebe da gorimo sa žarkom ljubavi za Gospodina, i cijenjenjem njegovog velikog plana spasenja, i ako gorimo od želje da kažemo dobre vijesti drugima za blagoslov, jačanje, izgrađivanje, i sudjelovanje u božanskoj vjeri, to bi nas trebalo ohrabriti. Trebali bi smo također zapaziti da je Isus posebno volio i favorizirao najrevnije, jake i energične među apostolima, Petra, Jakova i Ivana i možemo također biti sigurni i Pavla. R4377:6 (Himna 210)

23. Srpnja

„Dobar je GOSPODIN, utvrda jaka u dan nevolje; i poznaje on one koji se u njega uzdaju.“  Nahum  1:7

PREMDA cijeneći vrlo zahvalno ovu posebnu ljubav i brigu za nas kao njegov narod kroz utjehu, ohrabrenje i zaštitu koje nam je pružio naš Nebeski Otac usred svjetske velike nevolje, počeli bi smo gubiti njegov Duh ako bi na tu stvar počeli gledati sa samozadovoljstvom, zaboravljajući istovremeno i njegovu veliku ljubav za cijeli svijet, koja zastrta oblacima njegovog pravednog neodobravanja njihovih grijeha, u mudrosti zadaje težak udarac koji će razbiti sve njihove idole i poniziti sve do praha zemaljskog njihov ponos…Ako je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina…on ih još uvijek voli, i njegova je ljubav ta koja vitla sa šibom za njihovo odgajanje. On bi jednako tako želio da i njegov narod cijeni njegove sudove , i dok se radujemo suncu njegove naklonosti…on bi htio da mi dijelimo s njim njegov Duh prema svijetu; i dok udarci njegovog pravednog neodobravanja padaju teško na njih, on bi htio da im ukazujemo na razloge njihovih nevolja i na jedino rješenje. R1787:3 (Himna 171)

24. Srpnja

„I apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa, i velika milost bijaše nad svima njima.“ Djela 4:33

NAŠ  nam tekst kaže da je to svjedočanstvo bilo dano sa silom, velikom silom. Nije bilo učinjeno sekundarnim u odnosu na politiku, društvena pitanja, teoriju evolucije ili disertacijama višeg kriticizma. Ono, i samo ono je sačinjavalo apostolsku temu. Tako bi trebalo biti i sa nama. Gospodinovo uskrsnuće i njegova vrijednost i značaj za crkvu i za svijet kroz božanski plan trebalo bi uvijek biti istaknuto u našem svjedočenju. Apostoli nisu davali svjedočanstvo samo sa svojim riječima i logičnom prezentacijom nego su i njihovi životi bili svjedočanstvo. Kao što je apostol rekao, „vi ste poslanica naša …koju poznaju i čitaju svi ljudi.“ Životi rane Crkve bili su posebno svjedočanstvo za Gospodina. Bez dosljednosti u njihovim životima i njihove posvete Gospodinu i istini, očito je da poruka ne bi imala takvu važnost kakvu je nosila. Jednako je i sa nama danas. Dobro je da propovijedamo Riječ. Međutim još je važnije da ju živimo. Međutim još bi idealnije bilo kad bi smo i propovjedali i živjeli istinu. R4391:1 (Himna 267)

25. Srpnja

„Ta na to ste pozvani, jer je i Krist pretrpio za nas i ostavio nam  primjer da pođete za njegovim stopama.“  1. Pet. 2:21

NAŠ je tekst posebno prikladan i trebalo bi ga uvijek imati na umu, ne samo u ozbiljnim progonstvima, nego i u manjima, kad nam se pripisuju kojekakva zla i zbog tog smo odbačeni, kad nas ljudi „odbace iz svoje grupe,“ kada nas lažno optužuju na razne načine zbog naše vjernosti Gospodinu i njegovoj Riječi i načelima pravednosti. Tada se sjeti ovog teksta, i uvjeri svoje srce u njega kao i  u druge izjave iz Riječi Gospodnje, da je Gospodin spreman sva ta iskustva protivljenja preokrenuti u našu najuzvišeniju dobrobit, prouzrokujući da ona rade za nas donoseći nam izvanredno veliku i vječnu slavu. Svi koji će biti pripadnicima klase nebeskog Kraljevstva moraju proći kroz neka od takvih iskustava za razvoj i ispitivanje njihovih osobnosti. R3617:4 (Himna 299)

26. Srpnja

„Oni su…prolazili iz jednog kraja u drugi propovijedajući Riječ.“  Djela  8:4

NEKI dragi Kršćanski prijatelji čine pogrešku propovijedajući sociologiju, ljepote prirode, stvari svijeta. Drugi se stalno bave doktrinarnim pogreškama i onima koji u njih vjeruju. Takve stvari mogu imati svoje vrijeme i mjesto u povezanosti s porukom;  međutim svi koji bi htjeli služiti Gospodinu trebaju imati na umu da smo dobili zadatak da propovijedamo samo Kristovo Evanđelje. Krist i njegova poruka predstavljaju svjetlo koje je obasjalo naše umove – svijetlo koje trebamo pustiti da svijetli drugima na blagoslov. Tama mrzi svijetlo i bori se protiv svjetla; međutim svjetlo treba nastaviti sjajiti. Naš je Gospodin stoga rekao, „Neka vaša svjetlost tako zasjaji pred ljudima da oni mogu vidjeti vaša dobra djela i da slave vašega Oca na nebu.“ Svjetlo nije samo poruka koju nosimo na našim usnama, nego isto tako i utjecaj koji proizlazi iz naših svakodnevnih života. Sve smo više uvjereniji da je Gospodnja volja da tu poruku trebaju nositi oni koji su čista srca. „Očistite se, vi koji nosite poruku doma Gospodnjega!“ R4330:5 (Himna 154)

27. Srpnja

„Pjevajte GOSPODINU, blagoslivljajte ime njegovo; objavljujte iz dana u dan spasenje njegovo. Navještajte među poganima slavu njegovu, čudesa njegova posred svega naroda.“  Ps. 96:2,3

SVI koji su od istine slušaju istinu, i vole svjedočiti istinu. Ipak u našem slučaju kao i u Učiteljevom, svijet nas ne poznaje. Ne poznaje nas zato što nije poznavao ni njega. Svijet, posebno religiozni svijet Kršćanstva naklonjen je razapeti nas kao što su razapeli njega, samo što budući da danas živimo u mnogo civiliziranijem vremenu, Farizeji i Pismoznanci očito nalaze mnogo težim nego je to bilo u prošlosti potaknuti ljude da nas unište. Međutim, Božjom milošću mi ćemo nastaviti svjedočiti o istini sve dok ne dođe noć „kad nitko ne može raditi,“ a naši će životi do tada biti pošteđeni. R5898:6 (Himna 341)

28. Srpnja

„Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.“  Ivan 6:63

NAŠ tekst pokazuje da koliko god da su tamna i parabolična bila Gospodinova učenja, ipak kad ih se ispravno razumije, njegova je poruka ona koja je duhovno korisna i životodajna onima koji mogu i koji je razumiju. Upravo to svojstvo Gospodinove poruke čini religiju Biblije različitom od svih poganskih. To je poruka života isto tako kao i poruka svetosti. To je poruka opraštanja isto tako kao i poruka osude. To je poruka ljubavi isto tako kao i poruka pravde. Njegove veličanstvene riječi života – one su dražesne, prekrasne, snažne! Možemo ih čitati iznova iz godine u godinu i vidjeti još više ljepote u njima, još dubljeg značenja, i to srazmjerno našem rastu u milosti, našem rastu u spoznaji, i u duhu našeg Učitelja. R4644:6 (Himna 49)

29. Srpnja

„Ustrajte u molitvi.”  Rim. 12:12

MOLITVA, zajedništvo s Bogom, je prijeko potrebna za našu duhovnu dobrobit; i cijenjenje prednosti zajedništva s Najvisim i s nasim Otkupiteljem, ili nedostatak takvog cijenjenja, kao što može biti slučaj, snošljivo pokazuje  jasno naš zar ili hladnoću što se tiče Gospodinovih stvari. Ljudi mogu biti vatreni u služenju vlastitim programima i planovima, ili ljudskim sistemima i teorijama i imati malo želje za molitvom, međutim oni koji služe Gospodinu i njegovoj istini iz vatrenog i iskrenog srca će tako shvatiti vlastitu nesavršenost i svoju vlastitu nesposobnost u božanskoj službi, da će zeljeti i nastavit će tražiti Gospodarevo vodstvo i uputu s obzirom  na službu koju mu prinose. R2213:6 (Himna 239)

30. Srpnja

„Tko je Bog kao što si ti?…Neće on zauvijek biti gnjevan, jer milost rado pokazuje.“  Mihej  7:18

POGANSKI Bogovi su svi osvetoljubivi. Jedino Bog Biblije tvrdi da je Bog ljubavi, „čije milosrđe traje zauvijek.“ , kao što se to u jednom od Psalama opetovano ponavlja. Ajme, kako li je užasno naš Bog mudrosti, pravde, ljubavi i moći bio krivo prikazan svijetu, i crkvi, kao Bog koji uživa u vječnom mučenju velike većine svojih stvorenja; jer ako je takva bila njegova priprema za njih, i ako je znao kraj od početka, to onda sigurno pokazuje da je on uživao u tome, i da je namjeravao njihovo mučenje. Međutim kada se naše oči otvore za ispravno tumačenje Božje Riječi, njegova osobnost postaje slavna pred našim očima i preporučuje našu ljubav i našu odanost!Kao što apostol objavljuje, božanska je ljubav ta koja nas potiče da budemo vjerni i poslušni. R4892:3 (Himna 296)

31. Srpnja

„Blagoslivljat ćete vjerne sluge tvoje. O slavi Kraljevstva tvojega govorit će, i o moći tvojoj govorit će, da sinovima ljudskim objave moćna djela tvoja i slavu veličanstvenog kraljevstva tvojega.“  Ps. 145:10-12

PROROK tako nagovještava da će svi sveci imati prednost objavljivati kraljevstvo, i tako iskazivati čast imenu našeg Boga; i čini se da se to danas doslovno ispunjava, jer izgleda da Gospodin skreće pažnju svim svojim svetima (svom posvećenom narodu posvuda) na sadašnju istinu; do te mjere da im ona osvjetli stazu, obznanjujući im slavnu osobnost našeg Boga, kroz spoznaju njegovog velikog plana vjekova. Štoviše izgleda da Gospodin stavlja unutar snage svakoga od svojih svetaca da slave njegovo ime i obznanjuju istinu drugima. Nekima je darovao talent govorništva i priliku da ga koriste i da obznanjuju njegove vrline na taj način; drugima je dao dar za neformalno svjedočenje, da mogu na taj način govoriti o njegovom kraljevstvu i slavnom veličanstvu i obznaniti njegove planove onima koji imaju uho za to. Drugima je pak dao prednost objavljivanja njegove poruke kroz cirkuliranje tiskanih stranica; a nekima je izgledao dao prilike da koriste sve te različite metode pjevanja pjesme Mojsija i Janjeta. I mi možemo biti uvjereni da nitko ne može biti dio grupe Gospodinovih svetaca u ovo vrijeme, i poznavati njegovu dobrotu i njegovu divnu čast i veličanstvo, a ne imati želju govoriti dobre vijesti o velikoj radosti za sve svima koji imaju uho za to; i oni koji su puno gorljivi, i mnogo revni u objavljivanju poruke budimo sigurni u to imaju još više blagoslova u svojim srcima i u svojim iskustvima, i da najviše rastu u milosti, spoznaji i u ljubavi. R2714:6 (Himna 118)

Leave a Reply