11 – Studeni

01. Studeni

„Jer planine će otići, i brda će biti uklonjena, ali moje milosrđe neće od tebe otići niti će savez mojega mira biti uklonjen, govori GOSPODIN, koji ti se smilovao.“ Iza. 54:10

KAKO je predivno Gospodin vodio svoj narod! Njegova su djeca uvijek      bila njegova stalna briga. Nijednu dobru stvar nije im uskratio, i sve su stvari bile napravljene tako da rade zajedno za njihovo dobro, ako su ga slušali. Ima li ikoga tko se uzdao u Gospodina kroz mnoge godine, kroz sunce i sjenu, kroz osmjehe i suze, kroz mirne vode i kroz oluju i vihor, a da se nije uvjerio u istinitost njegovih dragocjenih obećanja i njegove trajne vjernosti! Zasigurno „nije izostalo ništa od svega onoga dobroga što je GOSPODIN obećao u pogledu vas”! (Još. 23:14) U najmanjim i u najvećim stvarima našeg života on je uvijek gledao na naše interese. U svakom zlu bilo je i nešto dobra! R5538:3 (Himna 63)

 02. Studeni

„Sva zemlja počiva i mirna je: pjevaju na sav glas.“  Iza. 14:7

HVALA Bogu za izgled neuzdrmanog kraljevstva, čiji će Kralj vladati u pravednosti i  knezovi određivati pravdu (Iza. 32:1; Izr. 8:15) i pod čijom će vlašću cijela zemlja počivati. (Iza. 14:7) To je kraljevstvo za koje prorok objavljuje da će doista biti „žudnja svih naroda,“ kada jednom bude bilo uspostavljeno i kada svijet bude shvatio njegove blagoslove. Da, uistinu „doći će žudnja svih naroda“ – s blagoslovima života i zdravlja i mira i napretka i dobre vladavine. R3053:4 (Himna 156)

03.Studeni

„Uvečer, i ujutro, i u podne, molit ću se i jecati, i on će glas moj čuti.“ Ps. 55:17

NEUPITNO je da su najbolji muškarci i žene u svijetu oni koji se mole, i koji se mole redovito, koji kleče, poput Danijela. (Dan. 6:10) Neupitno je da su trenutci tako iskupljeni od zemaljskih stvari dobro provedeni i da donose više nego srazmjerne blagoslove na obožavatelja i na sve s čim on ima raditi. Neupitno je da je nemoguće živjeti posvećenim životom a zanemarivati molitvu…Za Kršćanina je ta prednost još više naglašena sa shvaćanjem da „kod Oca imamo pomoćnika – Isusa Krista, pravednika,“ u čije sveprevladajuće ime mi možemo odvažno pristupiti prijestolju nebeske milosti, da steknemo milosrđe i nađemo milost za pomoć u pravi čas. R4875:4 (Himna 97)

 04. Studeni

„Evo mladoženje!“  Mat. 25:6

OBJAVA, istina o ovom predmetu, uistinu je ispitivanje, dokazivanje, koji od onih koji se izjašnjavaju da su djevice Gospodinove imaju ulja u svojim posudama, ispravni duh poniznosti, strpljenje, ljubav, odanost, zanimanje za stvari Mladoženje. Mladoženja želi takve i jedino takvima će biti dopušteno da uđu. S obzirom na to očito je da je naš posao sada ne samo da objavimo prisutnost Mladoženje, nego i da pomognemo onima koji imaju ulja u svojim posudama da urede svoje svjetiljke. Ako već nije kasno da se kupi ulja uskoro će biti, i stoga bi naša posebna briga trebala biti s obzirom na  one koji imaju ulja Gospodnjeg Duha ali koji još uvijek spavaju ili su pospani da im skrenemo pažnju dobrostivo, strpljivo, ustrajno na objavu njegove prisutnosti. R3869:5 (Himna 230)

05. Studeni

„Ustima se obznanjuje vjera i tako postiže spasenje.“  Rim. 10:10

TO podrazumijeva da nijemi vjernik nikada neće učvrstiti svoj izbor i poziv. Mi pritom ne mislimo na one koji su prirodno nijemi: nego razumijemo riječ „usta“ u istom smislu u kojem govorimo o „ušima“ našeg srca, i „očima našeg razumijevanja.“ Srce koje vidi i čuje milost Božju, i koje to istinski prihvaća, mora u svoje vrijeme postati toliko oduševljeno sa stvarima koje je čulo i vidjelo da se ne može suzdržati od nekog izvanjskog očitovanja svoje radosti, mira i nade i pouzdanja i zahvalnosti. Kao što su apostoli objavili, „Mi ne možemo a da ne govorimo o onome što smo vidjeli i čuli.“ Svi kršćani, koji  su primivši svjetlo istine, vidjevši Božju milost u božanskom planu,  oskusivši da je Gospodin dobrostiv, čuvši veličanstvene stvari, „o tako velikom spasenju, koje je počeo propovijedati naš Gospodin i koje su nam potvrdili  oni koji su ga čuli kako govori“ – oni ne smiju, ne mogu, šutjeti niti staviti svoju svjetiljku pod košaru. Ako bi to napravili, to bi značilo gašenje njihovog svjetla, zaustavljanje njihovog rasta; i ako bi u tome ustrajali to bi za njih na koncu značilo uništenje u  drugoj smrti: jer oni koji su se postidjeli Gospodina i njegove Riječi, nakon što su je jasno shvatili, ne samo da nisu prikladni za kraljevstvo, nego bi se Gospodin takvih postidio pod bilo kojim i svim okolnostima. R2966:5  (Himna 261)

 06. Studeni

„Vi ste silom Božjom po vjeri čuvani za spasenje.“ 1. Pet. 1:5

U NAŠEM putovanju kroz život gotovo svakodnevno dolazimo u mjesta i okolnosti koji, ako su pogrešno primljeni, mogu promjeniti naš cijeli tijek od zajedništva i odnosa s Bogom u grijeh i protivljenje  njemu. Zar Kršćanin nije shvatio izvjesne krize u svom životu u kojima kao da su mu govorila dva glasa: jedan koji je naklonjen poniznosti i poslušnosti Bogu pod svaku cijenu; a drugi potičući samovolju podržanu s ponosom? Ako smo napredni Kršćani, koji su kroz brojne pobjede osvojili položaj gdje su takvi napadi rijetki, mi se i dalje moramo čuvati i imati na umu da imamo vrlo lukavog Protivnika, da imamo blago novog uma u zemljanoj posudi, i da u našem tijelu ne prebiva savršenstvo. Ta bi nas prisjećanja trebala učiniti vrlo poniznima i voditi nas do toga da smo još bliže Gospodinu, i da se bojimo i da preziremo svaki stav vladanja i čak i misli koji bi čini se mogli u bilo kojoj mjeri biti protiv božanske volje. R4233:6 (Himna 183)

 07. Studeni

„Brat će brata predati na smrt.“  Mat. 10:21

AJME da to treba biti tako – da nas ljubav Božja u bilo koje vrijeme treba prestati ograničavati pa da se ne samo okrenemo od njegove ljubavi i zajedništva, nego da se treba koristiti mač da s njime obaramo braću! Imaj utisnuto u um i zapečaćeno u našim srcima ovu sliku o dolazećim danima za duhovni Izrael, kada će brat biti protiv brata, što će Gospodin dopustiti netom prije uspostave svog kraljevstva. Neka bi smo bili odlučni da kako god se drugi borili, oružje našeg ratovanja ne bude tjelesno i da se nećemo boriti protiv onih koji su Gospodinovi po savezu, nego protiv velikog Protivnika. Tjelesno oružje nisu samo puške i mačevi, nego je mnogo štetniji i smrtonosniji jezik kada ga se koristi da se njime kleveće i ranjava. Ne dao Bog, da naši jezici, s kojima slavimo Boga, ozljede bilo kojeg čovjeka, a posebno bilo koga iz kućanstva vjere. R4235:5 (Himna 333)

08. Studeni

„Ta gledajte, braćo, poziv svoj: nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo uglednih.“  1.Kor. 1:26

KAKO neobično! Ipak to je kao da Gospodin prelazi preko samopravednih i ponosnih, i objavljuje da će jedino oni koji se ponizuju biti uzvišeni a oni koji se uzvisuju biti poniženi. Ta činjenica, stoga,  da Bog neće prihvatiti nikoga osim poniznog pokazuje da su oni koji su primili poruku u poniznosti uglavnom osrednji, neplemeniti. Jedino su oni koji su ponizna uma, poučeni u Kristovoj školi, u stanju i spremni prihvatiti neplemenite koji teže udovoljiti Gospodnjem standardu i koji mogu biti prihvaćeni. Ljubiti neplemenite znači da ih moramo gledati sa božanskog stanovišta i ljubiti ih kao što ih Bog ljubi – ne zbog njihovih neplemenitih i osrednjih svojstava, nego unatoč tome; zbog želja njihovih srca prema Bogu i pravednosti. Kad počnemo ljubimiti i cijeniti sve one koji stoje za ta načela i teže za njima, mi zauzimamo naš položaj s Bogom i gledamo na situaciju s njegove točke gledišta, imajući samilost prema onima koji su slabi i koji su zašli s puta i čineći sve što možemo da im pomognemo, ako su od onih koji ljube pravednost i mrze bezakonje i teže biti u skladu s njihovim idealima. R4269:4 (Himna 194)

 09. Studeni

„Ne zapostavljajući svoje sastajanje.”  Hebr. 10:25

KAO što je David želio biti blizu šatora, blizu Gospodinu, tako bi smo i mi, članovi Ljubljenoga, trebali čeznuti za još bližim hodanjem s Bogom, blizinom njegove pripreme poklopca milosrđa, Krista Isusa. To će označiti želju za biti blizu članovima njegovog tijela, crkve, družiti se s njima, zato što je to predstavljeno sa „svetinjom“ šatora, koju jedino zavjesa dijeli od tog slavnog stanja s one strane. I zar nije tako da će tko god želi biti blizu Gospodinu i onih koji su u zajedništvu s njim, na tragu nove prirode, obratiti pozornost prednostima objavljivanja njegovih vrlina iskazivanjem njihove ljubavi prema braći i njihovom pouzdanju i vjeri u Gospodina i u njegovo svjetlo i mudrost i ljubav? R4260:5 (Himna 329)

10. Studeni

„A on mi reče: Dosta ti je  moja milost, jer se moja snaga usavršuje u slabosti. Dakle, radije ću se hvaliti svojim slabostima, da na meni počiva snaga Kristova.“ 2. Kor.  12:9

AH, KAŽE apostol, ako imati tu nevolju znači više božanske milosti, tada sam zadovoljan zadržati je i bio bih žalostan da se rastanem od nje. Neka bi smo, dragi prijatelji, gledali na naše kušnje, progonstva, poteškoće, kao – od Boga dopuštene za naše dobro. Budimo sigurni da onaj koji nas je prihvatio u sveze ljubavi i koji nas je začeo sa svojim Duhom i nazvao nas sinovima, nije bezobziran glede naših najuzvišenijih interesa i da ne bi dopustio da budemo iskušani i ispitani osim ako on ne bi učinio da sva takva iskustva rade skladno za naše najuzvišenije  dobro. R4356:6 (Himna 43)

 11. Studeni

„I ruka Gospodnja bijaše s njima te veliki broj uzvjerova i obrati se k Gospodinu.“  Djela 11:21

RIJEČ ruka kao simbol označava snagu i usmjeravanje. Ovdje imamo  pravu tajnu sveg uspješnog Kršćanskog rada koji će imati božansko odobravanje. Svaki pojedini Kršćanin je, da tako kažemo, prst Gospodnji…Ako bi smo željeli biti korišteni i biti korisni kao Božji instrumenti, ambasadori, treba li bi nastojati biti potaknuti i vođeni od njega. Trebamo čuti njegov glas kroz Sveto Pismo i shvatiti njegovu djelotvornu snagu u duhu istine…Ne bi smo trebali mjeriti uspjeh naših nastojanja s velikim brojevima, kao u gornjem slučaju, što je posve bilo izuzetak. Međutim, mi bi smo trebali očekivati neki plod našeg truda, i ako smo kojim slučajem, nemudrošću u našim metodama predstavljanja poruke izgubili naš utjecaj kao „ambasadori za Boga,“ trebali bi nastojati cijeniti pouku o većoj mudrosti i trebali bi gledati na Gospodina da nam otvori vrata službe možda u nekim  drugim pravcima ili na nekom drugom mjestu, gdje će se pouke naših iskustava moći praktično upotrijebiti. R4357:2 (Himna 275)

 12. Studeni

„Ja ću svakako biti s tobom.“  2.Moj. 3:12

NAŠ je tekst nadahnuće Gospodinovom narodu svugdje i u sva vremena, dok ispravno nastoje činiti bilo koji dio u Gospodinovom djelu, slušajući njegov poziv iz Riječi. Ako je Bog za nas, i ako je Bog s nama, tko nas naposljetku može pobijediti? Mogu nas pratiti, kako je to bilo slučaj s Mojsijem i njegovom službom, različite poteškoće, iskušenja, srdžbe i razočaranja, jer mi imamo blago nove prirode u zemljanim posudama, i sigurno će nam njihove slabosti i nesavršenosti i kratkovidnosti s vremenom uzrokovati poteškoće i razočarenja. U takvim je prilikama naša dužnost okrenuti naše oči razumijevanja k onome kojem služimo, čiji smo ambasadori i predstavnici, i da se sjetimo njegovog obećanja,  ” ja ću svakako biti s tobom.“ To na koncu znači pobjedu, premda vjerovatno kroz krivudave puteve koje mi ne znamo, i ne očekujemo, koji  će se ipak na koncu pokazati da su bili prednost za nas i na slavu našeg Učitelja. R2910:1 (Himna 126)

13. Studeni

„Pripravi se, da susretneš Boga svojega!“  Amos 4:12

ISPRAVAN način za pripremiti se susresti Boga i čuti njegovu odluku što se tiče karaktera nije onakav kako se obično pretpostavlja, da se postane pobožnim čim osjetimo blizinu bolesti ili smrti ili u prisutnosti nevolje. Od trenutka kada postanemo vjernici u Krista i okrenemo se od grijeha i tražimo oproštenje i tako ispunimo uvjete za Božju naklonost, mi smo potaknuti da predstavimo naša tijela kao žive žrtve njemu i da tako primimo od njega prihvaćanje njegovog Duha u zajedništvo. Tako se to pokazuje kao ulaz u Kristovu školu, gdje će biti  poučeni kao Božji sinovi, da budu pripremljeni za slavno djelo u povezanosti sa svojim  Otkupiteljem u njegovom slavnom Kraljevstvu. Kako rastu u milosti i spoznaji, tako rastu i u cijenjenju božanske naklonosti. Takvi koji su s takvim stavom srca su spremni susresti svog Boga bilo kada. Zaista, njihovo susretanje s njim već je počelo, i bilo što što bi u bilo kojoj mjeri služilo kao prepreka njegovom ugodnom nastavku biti će zaista prava katastrofa. R4234:5 (Himna 162)

14. Studeni

„Blagoslovljeni su oni koji ne vidješe, a ipak povjerovaše.“  Ivan 20:29

SADA, dok je još mrak, prije nego Sunce pravednosti iziđe sa ozdravljenjem na svojim zracima, da rasprši sve sumnje i strahove i prepreke, Gospodin stavlja premiju na vjeru, i samo oni koji je mogu i koji ju pokazuju mogu imati i imaju izvjesne nagrade, prednosti, prilike, i blagoslove. O malom stadu Evanđeoskog doba napisano je, mi „po vjeri hodimo, ne po gledanju.“ Mi ustrajemo, „kao da gledamo Nevidljivoga“; mi trčimo za krunom i prijestoljem koje možemo vidjeti jedino s očima vjere; mi slušamo glas onoga koji govori s neba, no čiji je glas sada još uvijek tih i malen, kojeg samo nekolicina koja pokazuje vjeru može čuti, cijeniti i razumjeti. Ali doći će vrijeme kada će taj glas potresti zemlju i prouzročiti da spoznaja Gospodnja ispuni svu zemlju. Poslušnost će tada biti nešto ispravno i donijet će blagoslov; međutim poslušnost sada, čak i do žrtvovanja zemaljskih interesa u slijeđenju onoga koji nam je dao primjer, donosi veće blagoslove – blagoslove koji se ne odnose samo na sadašnji život, nego i na onaj koji treba doći – blagoslove slave, časti, i besmrtnosti. R2804:5 (Himna 46)

 15. Studeni

„Poravnite staze nogama svojim, da se hromo ne iščaši.“  Hebr. 12:13

ŠTO apostol zapravo misli? On ne misli da bi smo trebali lopatom poravnavati naš put, niti on ukazuje na naše doslovne noge. Svi će se složiti s time. Očito je da apostol naučava da svatko od Gospodinovih ovaca ima manje ili više zemaljskih mana (nesavršenosti), a  posljedica koje hromosti je da imaju poteškoće u vezi stalnog napretka u hodanju stopama našeg Gospodina. On nas potiče na to da kada utvrdimo koje su naše slabosti, fizičke i mentalne, da bi smo onda trebali nastojati oblikovati naš životni pravac u skladu s time, kako bi smo onda bili u stanju nadvladati poteškoće na putu i Protivnikova opsjedanja. Mi poravnavamo svoje staze izabirući takav pravac koji neće nepotrebno pojačati i nadražiti naše slabosti, i tako nas učiniti još više kljastima. Mi trebamo nastojati nadvladati hromost, i dok to činimo, ne se samo moliti, „i ne uvedi nas u iskušenje,“ nego nastojati na svaki način izbjeći iskušenje. Kako ćemo to učiniti? Mi odgovaramo, pokazivanjem naše volje, naše odlučnosti – mentalnim odlukama; ili drugim riječima, dajući zavjete ili svečana obećanja Gospodinu glede naše odlučnosti da  preduzmemo odgovarajući pravac. Bilo tko, dakle, tko je slijedio apostolov nalog u našem tekstu dao je zavjete Gospodinu, koje bi trebao vjerno izvršiti, da bi se pokazao pobjednikom i imao božansko priznanje. R4348:2  (Himna 135)

16. Studeni

„I oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega i pjesmu Janjeta.“  Otkr. 15:3

OD nas koji se nadamo biti pripadnicima klase nevjeste i sunasljednicima s Njim očekuje se da naučimo pjevati pjesmu sluge Mojsija i pjesmu Janjeta, jer „dostojno je Janje koje je bilo zaklano, primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i silu, i čast, i slavu i blagoslov.“ Shvaćajući da ta nova pjesma predstavlja radosne vijesti o velikoj radosti koja će biti za sve ljude, mi smo odgovarajuće tome zainteresirani da znamo do koje smo je mjere naučili – do koje je mjere možemo pjevati sada. Mi smo zaista utvrdili da je životni studij naučiti ovu lekciju. Mi se radujemo u prednosti da svjedočimo o našem Bogu svima koji imaju uho za čuti, iako to sa sobom donosi poruge, mrki pogled, protivljenje. Naša ustrajnost i vjera trebaju se nastaviti, i trebamo čekati na kraljevstvo u njegovoj ljepoti i slavnu „promjenu“ u nama da kažemo drugima mnogo učinkovitije nego ikada te blagoslovljene dobre vijesti. R4236:5  (Himna 79)

 17. Studeni

„Isus Krist te iscjeljuje.“  Djela  9:34

NAŠ je tekst uzet iz Petrovih riječi Eneji, uzetome, koga je apostol pronašao u Lidi i iscjelio. Nije nam rečeno da je on bio jedan od svetaca; stoga je pretpostavka da nije bio, nego da je u najboljem slučaju bio prijatelj nekima od njih i da je na taj način apostolu bila skrenuta pažnja na njega. Činjenica da je bio uzet, bespomoćan, osam godina, svjedoči da je izlječenje bilo čudo. Njegova se slava proširila uokolo, i rezultirala, kako nam je rečeno, s tim da su mnogi bili privučeni Gospodinu i crkvi. Tako je Gospodin ustanovio crkvu, i učinio ju privlačnom onima koji su bili ispravnog stava  srca, koristeći čuda tada, kao što sada koristi druga sredstva. Ta čuda nisu mogla trajati dulje od samih apostola, darovi liječenja itd., bili su dani jedino polaganjem ruku apostola – i dvanaestorica nisu imali nasljednike – nebeski Jeruzalem imao je dvanaest temelja, i nijedan više, i na njima su bila napisana imena dvanaest apostola, i nikog drugog. R2987:5  (Himna 264)

18. Studeni

„Blagoslovit ću te i ime ti uzveličati; i ti ćeš biti blagoslov.“  1.Moj.  12:2

ISPUNJENJE je već počelo u našim srcima, ali tu nije kraj, nije punina, nije krajnji smisao obećanja; jer s vremenom će ta sveta nacija (tijelo Kristovo, crkva), biti zaista velika kad bude bila ispunjena s božanskim blagoslovom i moći kao Božje proslavljeno kraljevstvo. Mi također shvaćamo da premda je naša blagoslovljena prednost pustiti da naše svjetlo svijetli na druge, svjetlo s kojim je Gospodin milostivo prosvjetlio naša srca, ipak je naše vrijeme za davanje velikog blagoslova još uvijek budućnost – to pripada razdoblju za koje se molimo, „dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja na zemlji.“ Mi razumijemo da premda se o našem imenu  sada može govoriti svakakve opačine, i  da poruge koje su pale na Glavu tijela mogu također pasti i na nas, njegove udove, ipak žurno se približava vrijeme kada će ime Kristovo biti veliko po svoj zemlji, a budući je to ime našeg Mladoženje ono će također biti  i naše ime kao njegove nevjeste i sunasljednika. S veseljem se radujemo vremenu kad će  sveta nacija, sada toliko pogrešno shvaćena i smatrana osobitim narodom, vratiti jadnom, zaslijepljenom, od Sotone zavedenom svijetu i nominalnoj crkvi za sva zla nanešena na Krista, Glavu i Tijelo, blagoslivljajući ih, vraćajući im dobro za zlo u najvišem obliku – poučavajući i podižući sve koji sežele vratiti u božansku naklonost. R2847:2 (Himna 310)

19. Studeni

„Onaj koji pobjeđuje baštinit će sve; i ja ću njemu biti Bog, a on će meni biti sin.“  Otkr.  21:7

ONI na koje se ovo odnosi nisu od klase nevjeste, izabrane tijekom Evanđeoskog doba, nego klasa ovaca iz Mateja 25 – to su oni iz čovječanstva koji tijekom milenijskog doba postanu Gospodinove ovce i slušaju njegov glas. Njima na kraju milenijskog doba, u skladu s Očevim planom on kaže, „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Baštinite Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“ Oni nisu pozvani da naslijede kraljevstvo pripravljeno za nas, u sunasljedstvu s Gospodinom, nebesko kraljevstvo. Međutim oni će naslijediti zemlju, kupljenu stečevinu – vratit će se u svo dobro stanje koje je otac Adam izgubio i za sebe i za svoju djecu kroz neposlušnost, ali koje je Isus otkupio sa svojom dragocjenom krvlju, i koje će na kraju Milenija obnoviti svoj Adamovoj djeci koja će prihvatiti njegove milostive naklonosti i biti obnovljeni od njega, i tako postati njegovim sinovima, a on njihovim Bogom – njihovim Ocem. R2833:5 (Himna 214)

20. Studeni

„Čekaj, velim, na GOSPODINA.“  Ps. 27:14

NEKI su od nas naučili kroz iskustvo da je pokušati ići ispred Gospodina u bilo čemu opasno. Mi nismo dovoljno mudri da možemo voditi sami sebe. Zaista, kao što je to pjesnik izrazio,

„Ne želim ići za onim što je preveliko za mene.“

Kad bi smo s vremena na vrijeme mogli prepoznati složenost naše situacije, to bi nas učinilo još skromnijima i opreznijima. Nisu u pitanju samo naši interesi i vječna slava, nego također i interesi drugih suudova tijela Kristovog. Brzopleta riječ, nepromišljen postupak, bezobzirnost u bilo kojem smislu riječi može voditi do nepovoljnog stanja srca, i, premda smo dobili obećanje, to bi mogla biti kroz nevolju a ne način na koji bi nas Gospodin vodio. R4235:2 (Himna 313)

21. Studeni

„Probudi se, ti što spavaš, i ustani od mrtvih – i zasvjetlit će ti Krist.“  Efež. 5:14

KAD je vjerujuće, obraćeno, posvećeno, začeto, spavajuće „novo stvorenje“ bilo probuđeno – kad su oči i uši njegovog razumijevanja bile otvorene da vidi pravo stanje svijeta, i da prepozna sebe kao novo stvorenje u Kristu – njegova je sljedeća dužnost „ustati.“ Njegovo ustajanje od mrtvih označava aktivnost novog uma, nove volje, u usmjeravanju i upravljanju njegovog smrtnog tijela. To podrazumijeva napor; ulaganje sve snage novog stvorenja. Spavati ne zahtijeva napor, ili leći nakon što se netko probudi; međutim ustati zahtijeva korištenje svakog mišića. Ustajanje nije trenutačni čin, nego proces koji zahtijeva jedan pokret za drugim, sve dok nije u potpunosti ostvareno; jednako je tako i sa ustajanjem novog stvorenja iz mrtvih uvjeta grijeha i prijestupa protiv zakona pravednosti i istine i čistoće; to zahtijeva njegov svaki napor, i to je djelo vremena. Zaista, svi su iskusni Kršćani koji su slijedili Apostolov nalog da ustanu iz mrtvih utvrdili da je to zahtijevalo dane, mjesece, godine, snažnog naprezanja za uzdignuti se, iznad palih sklonosti svog vlastitog tijela, zajedničkih svijetu čovječanstva. On nalazi  da čak nakon što se u potpunosti ustao, tako da više ne radi namjerno grijeh, niti se suočava s njim u bilo kom smislu ili stupnju, on se i dalje mora čuvati kako ne bi bio uhvaćen od slabosti svog smrtnog tijela; ili privlačnostima svijeta; ili iskušenjima Protivnika; i tako se opet spotaknuti od neke stvari grijeha i smrti od kojih je ustao Gospodnjom milošću. R2967:1 (Himna 20)

22. Studeni

„Zahvaljujući uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našeg Gospodina Isusa Krista!“ Efež. 5:20

ŠTO  se tiče dana nacionalne zahvalnosti, mi kao građani nebeskog kraljevstva, nemamo posebnu potrebu za njima; jer bi svaki dan za nas trebao biti dan zahvalnosti za sve – za napredak naše „svete nacije“ pod pravednim autoritetom Krista našeg kralja, za njen mir i radost i njenu slavnu nadu, za njene prednosti duhovnog prosvjetljenja i blagoslova, za savršenost njenih zakona i za oblikovanje njenog pravca i sudbine, i također za potrebnu stegu, koja ju treba pripremiti za njeno buduće uzvišenje i slavu. Neka narodi svijeta i manje prosvjetljeni Kršćani daju zahvalu, kao što nesumnjivo mnogi od njih i čine, iz iskrenog srca, za zajedničke blagoslove ovog sadašnjeg života – za zrak i sunčev sjaj i kišu, za obilne žetve i za razdoblja relativnog mira s okolnim nacijama. Da, blagoslovljen bio Bog, iz obilja njegovog milosrđa su ti bogati blagoslovi zajednički svima – pravednima i nepravednima – i dobro je da se skreće pažnja svim ljudima da si ih označe i razmisle o njima…I dok ih svijet tako označava i raduje se u njima, i u nekim slučajevima uzvraćaju hvale Bogu za uistinu slavne blagoslove zajedničke svima s kojima   naš ljubazan i dobronamjeran Otac pljušti  i na zle i na pravedne, neka se mi ne bi smo radovali samo u tim stvarima, nego također i u daleko uzvišenijim duhovnim milostima darovanima sinovima Božjim, zahvaljujući se uvijek za sve Bogu Ocu u ime našeg Gospodina Isusa Krista. R1490:1 (Himna 324)

23. Studeni

„Putem će on piti iz potoka: stoga će glavu podići. “ Ps. 110:7

MI SHVAĆAMO da ako je bilo neophodno da naš slavni Gospodin iz nebeskih dvora pije iz potoka iskustva, i stekne mudrost kroz stvari koje je pretrpio, izdržao, i da time pokaže svoje pouzdanje u Boga, jednako je tako neophodno da i svi članovi njegovog tijela trebaju isto tako piti iz potoka na putu žele li se nadati imati udjela s Gospodinom u blagoslovima kraljevstva – slavi, časti, besmrtnosti, božanskoj prirodi. Vrijeme tokom kojeg je naš dragi Učitelj pio iz potoka je prošlost, ipak pouke i ohrabrenja iz toga su još uvijek pred nama u izvještajima Svetog pisma. Sada je naše vrijeme da pijemo iz potoka iskustva – da učimo lekcije koje su neophodne za našu pripremu za kraljevstvo. Nije dovoljno da smo kušali iz potoka iskustva, da smo naučili nešto o poslušnosti, da smo izdržali neke kušnje, da smo se u nekim prilikama naučili poslušnosti kroz stvari koje smo pretrpjeli; mi moramo nastaviti piti sve dok  radosno ne kažemo, Oče, neka bude tvoja volja, ne naša! Ako  ne pijemo iz potoka na putu nećemo imati udjela u slavi koja slijedi. R2936:1 (Himna 222)

24. Studeni

„Ali riječ GOSPODINOVA bijaše im propis na propis…pravilo na pravilo.“ Iza. 28:13

KRŠĆANSKO je iskustvo trajno školovanje. Svakodnevno sve više učimo o sebi i o Božjoj mudrosti i pravdi. Kako iz dana u dan učimo te lekcije, učimo više osuđivati i ispravljati sebe. Otkrivajući tako naše vlastite nesavršenosti, trebali bi smo učiti, što se samo po sebi podrazumjeva, ne očekivati  savršenost u drugima; i trebali bi im odati priznanje zato što daju najbolje od sebe da svojim primjerom pokažu najuzvišenije ideale koje imaju što se tiče jedinstva i savršenosti potrebnih za članstvo u tijelu Kristovom. R5124:3 (Himna 198)

25. Studeni

„Kao što orao zatrese gnijezdo.“  5. Moj.  32:11

TAKO Gospodin s vremena na vrijeme dopušta kušnje, progonstva, itd., koji kako se izvana čini podrazumijevaju razaranje najdragocjenijih interesa, i ponekad prouzročuju iznenađenje njegovom narodu sa grubošću i uznemiravajućim okolnostima. Međutim, to trešenje gnijezda pod božanskim nadgledanjem i prebacivanje odgovornosti na njegov narod može se pokazati prednošću za njih, nečim što ih jača, pomaže im. Zatim dolazi vrijeme počinka i prilike za duhovno izgrađivanje, utjehu, rast u milosti i spoznaji. Sretni su oni, koji su u vrijeme trešenja gnijezda, ispravno uvježbani Gospodnjim providnostima i poučeni od njega i učinjeni još više aktivnijima u njegovoj službi – službi pravednosti, istine i ljubavi. R4335:2 (Himna 307)

26. Studeni

„Jer ja ću mu pokazati koliko mu treba za ime moje pretrpjeti.“  Djela  9:15

JE LI ikoja druga služba od ove našeg Gospodina bila uvedena po ovim uvjetima – obećanja patnji? Zasigurno ne. Ipak kako je pošteno od Gospodina ne pozvati svoje učenike sa zabludom u vezi činjenica! Mi smo pozvani da trpimo s njim – da žrtvujemo sebe, naše zemaljske interese – da dijelimo s njim njegov križ, i da se kroz ta iskustva dokaže da smo bili začeti njegovim Duhom, i da je on bio izliven obilno u naša srca i učinio nas preslikama Božjeg dragog Sina. Vjernost toj stvari zasigurava nam nagradu sunasljedstva s našim Otkupiteljem u njegovom kraljevstvu; tim se kraljevskim častima ne može nadati ni pod kojim drugim uvjetima. Apostol je to razumio, i čini se kako daje misao također da što više bilo tko od Gospodinovih sljedbenika može sudjelovati u Kristovim patnjama, u tijelu, srazmjerno tome će biti njegov udio u slavi koja će se s vremenom otkriti na nama—na „udovima njegovog tijela.“ Izraz „za ime moje“ je sveobuhvatan. On uključuje sve što je povezano s božanskim planom, kojemu je Isus, Mesija, središte. To uključuje patnje zbog istine zato što je istina bitno povezana sa „jedinim imenom.“ On uključuje braću zato što su oni nazvani imenom Kristovim i zato što su pod njegovim imenom kao udovi njegovog tijela. To uključuje svo djelo milenijskog kraljevstva zato što je on Glava svega toga, i njegovo su ime i čast povezani sa svim tim. Radujmo se stoga bilo kojim patnjama koje dolaze na nas izravno ili neizravno zbog naše vjernosti „dragocjenom imenu“ i tim različitim interesima koji su povezani s njime. R4356:4 (Himna 177)

27. Studeni

„Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je sveti duh postavio nadglednicima, da pasete Božju skupštinu koju je kupio krvlju svojega Sina!“  Djela  20:28

STARJEŠINE po svuda moraju posebno paziti, zato što u svakoj kušnji najprivilegiraniji i najistaknutiji imaju najozbiljnije napade i ispite. Stoga apostol potiče, „Braćo moja, ne budite mnogi učitelji, znajući da ćemo biti strože ispitani.“ Mi, slično tome potičemo sve starješine koji su čisti u srcu, nesebični da nemaju  ništa drugo doli ljubav i dobre želje za sve čovječanstvo, i da postanu sve više ispunjeni sa plodovima i milostima Svetog Duha, pazeći također na stado. Imaj na umu da je stado Gospodnje i da imaš odgovornost pred Gospodinom, isto tako kao i njima. Imaj na umu, da trebaš bdjeti nad njihovim dušama (interesima) kao oni koji za to moraju položiti račun velikom Glavnom Pastiru. Sjeti se da je glavna stvar ljubav, u svemu; i dok ne zanemaruješ doktrine, poklanjaj posebnu pažnju razvoju Gospodnjeg Duha među različitim članovima njegovog tijela, da tako mogu postati „dostojnima da dobiju udio u nasljedstvu svetih koji su u svjetlu,“ i u skladu s božanskom voljom, ne dozvoliti da se spotaknu u ovaj zli dan, nego da nakon što učine sve što je potrebno održe se potpunima u Kristu kao njegovo tijelo, njegovi udovi, njegovi sužrtvovatelji, njegovi sunasljednici. R4346:5 (Himna 183)

28. Studeni

„Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!“  1.Ivan. 1:5

SVETO PISMO predstavlja Boga kao biće svjetla. U tabernakulu on je bio predstavljen sa sjajnim svjetlom nad prijestoljem milosti, nazvanim Šekina slavom. Naš Gospodin Isus, ispunjen sa svjetlom Svetog Duha, bio je nazvan „svjetlom istinskim.“ I on je rekao o svojim sljedbenicima, „Vi ste svjetlo svijetu…Neka vaše svjetlo tako zasja pred ljudima da vide vaša dobra djela i proslave Oca vašega koji je na nebesima.“ Slično tome božanska moć je na Pedesetnicu bila predstavljena plamenovima svjetla, razdijeljenim vatrenim jezicima. Slično tome Duh Gospodnji iz njegove Riječi u Svetom Pismu je prikazan kao plamen svjetla iz svjetiljke. Kao što čitamo, Tvoja je Riječ svjetiljka mojoj nozi, lampa mojim stopalima. Plamen svete ljubavi, Sveti Duh Oca i Sina, bio je upaljen u našim srcima kroz Riječ milosti i davanjem Svetog Duha. U onoj mjeri u kojoj smo hranili taj plamen (Duh) sa istinom, postali smo gorećim i svjetlećim svjetlima u svijetu – Duh Gospodnji u nama. R4419:4 (Himna 36)

29. Studeni

„Ja sam onaj koji živi, a bio sam mrtav; ali evo, Ja sam živ u vijeke vjekova.“ Otkr. 1:18

NE POSTOJI važnija pouka u povezanosti sa Evanđeljem od te o uskrsnuću našeg Gospodina Isusa. Isusova nam smrt zaista iskazuje njegovu ljubav, i Očevu ljubav u našu korist. Međutim u božanskom planu, da bi čovjeku došla ispravna korist od Isusove smrti, on mora ustati iz mrtvih; on mora postati Predvodnik našeg spasenja, isto tako kao i naš Otkupitelj. Mrtav Krist ne može biti našim Spasiteljem; kao što je objavljeno, „Jer ja živim i vi ćete isto živjeti.“ (Ivan 14:19)…U potpunom je skladu s biblijskim predstavljanjem da radost  oduševljava naša srca kako dolazimo do uskršnjeg jutra milenijskog dana i obećanja da će tamo i time Gospodin obrisati sve suze sa svih lica.  R4174:2; 4175:2 (Himna 111)

30. Studeni

„Imajući i Velikoga Svećenika nad kućom Božjom, pristupajmo s istinitim srcem u punini vjere.“  Hebr. 10:21,22

DA  bi se djete Božje približilo još više, i stalno imalo blagoslovljeno shvaćanje Očevog osmjeha odobravanja, ono mora imati savjest koja je bez prekršaja prema Bogu i prema ljudima—savjest koja uistinu može reći, ja težim činiti ono što bi trebalo biti ugodno Gospodinu, ono što je u potpunom skladu sa mojim savezom žrtve; i ja također težim činiti ono što bi trebalo s pravom imati odobravanje pravednih ljudi. Zapravo ništa manje od toga ni nije dozvoljeno onima koji su se posvetili biti članovima kraljevskog svećenstva, da žrtvuju svoje živote u Gospodinovoj službi da bi mogli vladati s njim. Nikada nemojmo zaboraviti da se onaj koji je počeo ovo dobro djelo u nama nikada ne mjenja, i da ako mi držimo naša srca u skladu s njim, ako je naša vjera i dalje čvrsta i jasna u veliko pomirenje učinjeno za naše grijehe, i ako stalno obnavljamo naše posvećenje njemu, čuvajući naše sve na žrtvenom oltaru, dopuštajući Gospodinu da on prigotovi žrtvu na svoj način, ne tražeći našu vlastitu volju, naš vlastiti put, nego jedino njegovu volju, mi imamo svaki razlog imati potpuno pouzdanje da će ovo dobro djelo u nama biti dovršeno, da ćemo s radošću ući u vječno kraljevstvo našeg Gospodina, i čuti njegove blagoslovljene riječi priznanja, „Dobro učinjeno, slugo valjani i vjerni!“ R5425:2,5 (Himna 241)

 

Leave a Reply