9 Poglavlje

POGLAVLJE 9

 1Peti anđeo (glsnik – Wycliff) zatrubi. I (klasa Ivana) vidjeh: zvijezda (jedna od „sedma zvijezda“ koje je Isus držao u svojoj desnici – Wycliff) je s neba (odvojio se od podržavanja svećenstva) na zemlju (običnom narodu društva i bio je zaštićen civilnim silama) pala i dani su joj ključi (autoritet) zjala Bezdanova. (da oslobodi ono što je bilo ograničeno i potisnuto – Istine)

2Ona (Wycliff) otvori zjalo Bezdanovo (oslobodio potisnute biblijske istine) i vinu se iz zjala dim (dokaz da su istine bile potisnute) kao dim iz peći (taj dokaz je bio veoma izražen) goleme te pomrča (bilo je smanjeno) sunce (Evanđelje prema učenjima njihovih kreda) i zrak (utjecaj zlih duhova) od dima iz zjala. (dokaz da su istine bile ograničene i potisnute)

3Iz dima (dokazi)  pak iziđoše na zemlju (stabilno društvo)skakavci (istine koje su bile ograničene i potisnute) i dana im je (samim skakavcima ili istinamakoje se pojavljuju društvu) moć (kroz učenje i obrazovanje) kakvu imaju štipavci (škole) zemaljski. (društvo)

4I zapovjeđeno im je (te su istine bile usmjerene) da ne ude (ne donose bol) travi  (običnom narodu) zemaljskoj (društvo) nit ikojem zelenilu (s duhovnom vitalnošću) nit ikojem stablu, (ugledni ljudi) nego samo ljudima (kršćanima) koji nemaju pečata (prosvjetljenje) Božjega (Svetog duha Božjega) na čelu.(umovi)

 5I dano im je (tim skakavcima, istinama)ne da ih ubijaju, (ili obrate) nego samo da ih muče (uznemiravaju) pet mjeseci,(150 godina) a muka (nevolja) njihova da bude kao muka od uboda (prouzročuje bol jer su drugi vidjeli svoje njihove pogreške i prakse, također štipavci imaju dva nokta u svom repu čija je posljedica oslobađane učenja iz Starog i Novog zavjeta) štipavaca. (učenje i obrazovanje)

6U one će dane ljudi (oni koji nemaju prosvjetljenje Svetog Duha) iskati smrt, (promjenu iz svog položaja) ali je neće naći; poželjet će umrijeti, (obratiti se) ali smrt (obraćenje) će bježati od njih.(promjena će tada biti nedostižna)

7Skakavci (istine) bijahu izgledom nalik na konje (doktrine) za boj (borbu) spremne. Na glavama (svećenici tih istina) im kao neki zlatni vijenci, (božanski autoritet) lica (izgled tih nositelja istine) im kao u ljudi, (kršćana)

8kose (opravdanje) kao u žena, (dovoljno pokrivalo) a zubi (razdirući kriticizam) kao u lavova. (božanska pravda)

9Imahu (skakavcima slične istine) oklope (pravednost) kao od željeza,(koje je neprobojno)  a šum krila njihovih ( poruke Biblijski podržane krilima Starog i Novog zavjeta – krilima orla) kao štropot bojnih kola (poruka organizacija) s mnogo konja (doktrina) što u boj jure. (pripremljene za sukob)

10Repovi (Učenja) im (skakavcima sličnim istinama) kao u štipavaca, (bili su sponzorirani od učitelja koji us bli poput šipavaca koji nanose bolne iritacije) sa žalcima, (bolne iritacije) a u repovima (prouzročenima od tih učitelja) im moć (služba) da ude (onim ljudima u crkvi koji nisu imali prosvjetljenje Svetim Duhomljudima pet mjeseci. (150 godina)

 11Nad njima (skakavcima sličnim istinama) je kralj, (te istine su imale kralja Bibliju) anđeo Bezdana, (glasnik ograničenja i potiskivanja neprosvjetljenih) hebrejski mu ime Abadon, (Uništavatelj) grčki Apolion – Upropastitelj.

12Prvi Jao (peta truba) prođe. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao. (zbog dvije preostale trubne poruke)

13Šesti anđeo (glasnik – Luther) zatrubi. I (klasa Ivana) začujem neki glas (poruku) iz rogova zlatnoga žrtvenika (moć žrtvenika žrtvujućeg Krista, crkva sa svojom božanskom Glavom) pred Bogom.(božanska prisutnost)

 14Govoraše šestom anđelu (glasniku – Lutheru) koji je držao trublju: (poruku Reformacije) “Odriješi ona četiri anđela (temeljne podjele Protestantizma – Luteranski pokret, Baptistički pokret, KongregacionalističkoMetodistički pokret i Preziterijanski pokret) svezana (gore) na Rijeci velikoj, Eufratu.”(ljudi koji podržavaju papinstvo)

15I odriješena bijahu četiri anđela, (četiri temeljne podjele protestantizma) spremna za taj čas (razdoblje žetve) i dan (nema u Sinajskom rukopisu) i mjesec i godinu, (mjesec 30 plus godina 360 = 390 godina) da pobiju (kroz razdruživanje) trećinu (s ispravnim stavom srca) ljudi. (Kršćana – od antikristovih sljedbenika)

16A broj (u Božanskom planu vjekova, str.16, zapisano je da je bilo 116 milijuna protestanata i 84 milijuna Grkokatolika što ukupno daje 200 milijuna protivnika papinstva) četa konjaničkih, (nazovikršćana koji promoviraju protestantizam) kako sam (klasa Ivana) čuo, (bio informiran) bijaše dvije mirijade mirijada.(200 milijuna)

17Ovako u viđenju vidjeh (klasa Ivana) konje (doktrine) i njihove jahače: (oni koji ih koriste) imahu oklope (pravednosti ili opravdanja) ognjene, (da unište kao vatra) plavetne (crvenkasto žuta boja plamena koja dolazi od gorenja) i sumporne boje; (koji će pokazati svoju moć da uništi protivljenje papinstva) glave (logika i razumnost) im (doktrinama) kao u lavova, (u skladu sa svojstvom Božje lavu slične pravde ili opravdanja vjerom koja je obnovila istinu o zastupničkoj Kristovoj žrtvi prinešenoj jednom zauvijek umjesto Mise) iz usta (objave tih doktrina) im sukljao oganj, dim i sumpor. (razarajuće isticanje grijeha papinstva i uništavajući mnoge pristalice lažne crkve obraćajući ih na Protestantizam)

18Od ovih triju (vatra, dim i sumpor) zala poginu (obraćena) trećina (s ispravnim stavom srca) ljudi  (kršćana)– od ognja, (razarajuću utjecaj vatre) dima (sjećanje na uništenje) i sumpora (smrtonosne pare sumpora) što sukljahu konjima iz usta. (sredstva objavljivanja)

19Doista, snaga je ovim konjima u ustima (logika i učenje) i repovima: (repovi mogu biti oni koji naučavaju laži ili istine – Iza.9:14,15) repovi (oni koji naučavaju) im kao u zmija, (oprezni kao zmije) s glavama (logike i razumnosti) kojima ude. (nanose nevolju lažnoj crkvi)

20Ipak, preostali ljudi, (Nominalni kršćani) što ne poginuše (obraćeni) od tih zala, (zapazi da su ta učenja ili doktrine ovog drugog jao nazvane zlima ili nevoljama) ne obratiše se od djela ruku svojih, (od ljudi napravljeni koncepti religije) da se više ne klanjaju zlodusima (demonska učenja) i kumirima – ni zlatnima, (od ljudi napravljene imitacije zlata ili božanstva i Kršćanstva) ni srebrnima, (imitacije istina) ni mjedenima, (bakar predstavlja prividno opravdanje)ni kamenima (ne prava stijena koja je Krist) ni drvenima (mekano drvo nije prikladno da se s njim gradi) koji niti vide niti čuju nit hodaju – (nemaju nikakvu vrijednost ni moć)

 21i ne obratiše se od svojih ubojstava (obraćeni od njihovih ekskomunikacijskih praksi) ni od svojih čaranja (praksi praznovjerja) ni od svoga bluda (onečišćenje od civilnih sila) niti od svojih krađa. (krive upotrebe)

BILJEŠKE ZA 9 POGLAVLJE:

Reci 5 i 10

5 mjeseci ili 150 godina pokrivaju razdoblje između 1378 i 1528 kada je promjena ili obraćenje bilo vrlo složena stvar. Konačno, 1528, vidimo kako se događa značajna promjena.

Godina raskola (1378 – kad su dvojica papa tvrdili da su poglavari crkve, 1378 – jedan u Rimu a drugi u Avignonu) pružila je priliku vidjeti kakva je zapravo Papinska crkva. Sve do 1378 Wycliff je bio zaokupljen i sa vjerskim i sa političkim stvarima. Međutim, 1378 označila je prekretnicu za njega, kada se uredotočio jedino na doktrinarne stvari.

Wycliff je 1378 objavio Novi zavjet na engleskom i Stari zavjet je dovršio prije nego je umro. On je također napisao nekih 200 članaka u kojima je branio otkupninu. On je otvoreno govorio protiv doktrine o Transupstancijaciji , glavnog učenja Katoličke Crkve.

Njegov je uspjeh djelom možda bio zbog problema papinstva s dvojicom Papa koji su težili za prevlašću. Oni su imali dovoljno svojih vlastitih problema pa da pokušavaju ugasiti vatru koju je pokrenuo Wycliff.

Bile su izdane tri papinske bule prije Velike šizme a koje su se bavile s Wycliffovim navodnim krivovjerjem, međutim iste godine kada je papa Grgur XI umro, i Urban VI i Klement VII (Robert iz Ženeve) su tvrdili da su bili Kristovi vikari.

Na wycliffovom suđenju, on je imao uz sebe dva moćna kneza, koji su sprečavali izvršenje presuda protiv Wycliffa. Gospod je vodio stvari kako bi spriječio sile tame da unište neophodno djelo ovog Reformatora.

Sard, iz Wycliffovog razdoblja, bio je grad u Maloj Aziji, bivši glavni grad tog bogatog monarha Kreza, kralja Lidijaca. Teško je utvrditi značenje imena Sard, međutim Benjamin Wilson  u svom prilogu prijevoda Diaglott pruža drugačije objašnjenje od tradicionalnog „ono što ostaje.“ On kaže da znači „Knez radosti.“

Premda to nije bilo radosno razdoblje za pravu crkvu, , bilo je to vrijeme kada se na  Kristovu žrtvu, koji je zaista bio „Knez radosti“ (Ivan 15:11; 16:22),“ počelo gledati kao na „jednom za sva vremena“ žrtvu. Wycliff je napao učenje o transupstancijaciji, koje je oduzelo djelotvornost Kristove jedne žrtve za grijeh.

Međutim to vrijeme nije baš bilo pogodno za obraćanje. Premda se Biblija pojavila na Engleskom, nekolicini je bila dostupna i još ih je manje moglo čitati.

U to vrijeme je počelo ispunjenje Otkr.8:13 i stanovnici zemlje su počeli slušati prvi od tri „jao.“ Uvjeti su bili takvi da je ljudima koji su se zaista željeli osloboditi okova krive religije, bilo neudobno pod bljeskovima svjetla koje je dolazilo u to vrijeme, međutim nisu bili u stanju ostvariti svoju želju da se zaista obrate.

Premda je ovo razdoblje donijelo nešto svjetla, ipak nije omogućilo uvjete nužne za Kršćansko obraćenje i rast većih razmjera. Čak niti Luteranska reforma 1517 nije donijela jaču klimu za reformu sve do 1528. Nitko nije znao kako će se reformacija odvijati u tim ranim godinama.

Godina 1528 nije bila samo kritična godina za Protestantizam u Engleskoj nego također i u Njemačkoj. Karlo V, Rimski car Njemačke, popeo se na vlast i to je ohrabrilo papu Klementa VII (Giulio De’ Medici) da potakne Karla V da ograniči širenje Protestantizma.

Po predloženom zakonu nijedan Protestant nije smio obratiti rimokatolika na reformiranu vjeru, a niti bi bilo dopustivo da se Protestantizam širi na druge zemlje. To bi za sve Protestante značilo kraj takav kakav je snašao Hugenote u Francuskoj, suzbijanje Renesanse s njenim „povećanjem znanja“ i kraj napredne i relativno prosvijetljene civilizacije suvremenog doba.

U pitanju je bio Božanski plan i budućnost cijelog svijeta! Opći rat koji bi uništio Protestantizam jedva je izbjegnut. Philip Landgrave iz Saske, otkrio je zavjeru,  uzeo oružje, i 1528 prisilno ishodio odštetu od katoličkog biskupa. Drugi Njemački kneževi stali su uz Filipa. (MARTIN LUTHER, Vol. II, p. 486)

Citiramo iz  MARTIN LUTHER by Dr. Peter Bayne, LL. D., Vol. II, p. 486: „Ti (kneževi reformirane vjere) su bili nepopustljivo odlučni da se ne treba usuglasiti sa odlukom većine. Filip iz Hesena, Ivan iz Saske, Markgraf Juraj Pobožni iz Branderburga/ Anspach, Kneževi Lunenburga i Brunswicka, knez Ahalta, i predstavnici Strazbura , Nurnberga i dvanaest drugih slobodnih gradova, ušli su u svečani protest protiv potencijalne revolucije. Oni su bili nazvani Protestantima! Sve do ovog časa, svi koji su tvrdili da će istina ostati neotkrivena, i da niti Papa niti kajzer može smrznuti sve napredniju struju napretka i poboljšanja, mogu uzeti častan ponos prateći njihov duhovni pad na neustrašivog Filipa i velikodušnog i s jednostavnim srcem Ivana.“

To je pomirilo papu Klementa VII i Karla V i također pružilo temelj za pomirenje između Karla V i Franje I iz Francuske. Papa je pretrpio gubitke gubeći Englesku a Reformacijske su snage bile nagrađene sa još boljim stiskom Evrope. To se zapravo dogodilo u crkvenim razdobljima Sarda i Filadelfije. „Božji su mlinovi“ sporo mrvili ali izvanredno fino.

Redak 15

Razdoblje od 390 godina najvjerojatnije je započelo 1528 kada su izvjesni Njemački kneževi stali u obranu reformacije boreći se protiv snaga koje su nastojale staviti na snagu odluku pape Klementa i Karla V kojom se branilo da nijedan Protestant ne smije obratiti Katolika na reformiranu vjeru, niti se smije dopustiti Protestantizmu da se širi na druge zemlje.

Ova Protestantska pobjeda bila je presudna u tome što je omogućila da se nastavi i širi „pogubljenje“ ili obraćanje. Ovo razdoblje od 390 godina papinskih ovlasti završilo je 1918.

Gospodinovi sudovi za Protestantizam počeli su 1878 i nastavili su se 40 godina sve do 1918. Ne bi se trebalo razumjeti da su se te četiri podjele Protestantizma čuvale da ne postanu nevjerne i nominalne. One su jednostavno bile korištene da djeluju na određene dijelove Reformacije, a zatim su došle na red za sud.

Ezekijel 4:1-6 pokazuje sličnu opsadu protiv Izraela ( nominalni duhovni Izrael, posebice papinstvo) za isto razdoblje od 390 godina, međutim također pokazuje da je 40 godina opsade ležalo na Judi (Protestantizam) što se najvjerojatnije dogodilo od 1878 do 1918.

Liga  Schmalkald [Vol. 3, p. 111; Vol. 1, p. 393, 394; Schmalkald, Vol. 9 of McClintock and Strong, p. 415, February 27, 1531; Treaty of Passan in July 31, 1552], dala je Protestantima slobodu.

„Sabor Duhovnika, 27 kolovoza, 1526, oni (papisti) su gotovo uspjeli postići svoj cilj. Edikt iz Wormsa, koji je tako dugo visio kao vatreni predznak i prijetnja dolazećeg gnjeva na političkom svodu Njemačke, nije bio konačno pometen s nebesa, nego je bio prekriven sa omekšavajućim oblacima kompromisa i rezerviranosti. (MARTIN LUTHER, Vol. II, p. 455) Mnogo liberalniji papisti bili su spremni dozvoliti da područja koja je zahvatila Reformacija ostanu ali su jedino željeli zaustaviti da se Reformacija ne širi na druga područja. To je Protestantima bilo neprihvatljivo. Međutim to je Protestantima dalo pravni položaj  u Njemačkoj. Zatim se 1529 održao još jedan sabor duhovnika. Vođe reakcionarnih papista su željeli prisiliti sabor iz 1526 da se vrati natrag na Edikt iz Wormsa s ovom pripremom: Gdje je Edikt iz Wormsa bio stavljen na snagu, trebalo ga se održavati; međutim svako daljnje širenje reformiranih doktrina, bilo kakva vjerska inovacija, treba biti zabranjena, ili ju staviti da čeka sakupljanje Glavnog vijeća. Naime prijatelji iz Reformacije trebali su prihvatiti poraz gdje su se njihovi neprijatelji proglasili da su u usponu, i u isto se vrijeme odreći svake napredne misli.“ (MARTIN LUTHER, Vol. II, p. 484)

Ova papinska zavjera je oblikovala temelj da Protestanti formiraju Ligu Schmalkald, 27 veljače 1531 i ponovno 1537 kada su reformisti izradili članke o uvriježenom vjerovanju. (ENCYCLOPEDIA BRITANNICA, 1945 edition, Vol. 20, p. 80)

Ova je liga formirala Protestantski zid obrane protiv saveza Karla V i Pape Klementa VII da zadrže Reformaciju. Isto tako 1528, Henrik VIII iz Engleske želio je poništenje od svoje žene Kraljice Katarine iz Aragona, tetke Karla V. Kada papinski predstavnici Kardinali Compeggio i Wolsey nisu udovoljili željama Henrika VIII to je počelo udaljavati Englesku od Rima.

Tako su lože vijesti došle do pape Klementa sa dva fronta – Protestanski zid obrane u Evropi i zatim Engleska koja se okrenula od Rima. U tom kritičnom trenutku vidimo otvoren prozor prilike za širenje reformacije nadaleko i naširoko. Više ne bi mogla biti zadržana ili ograničena.

Razdoblje između 1378 i 1528 je „pet mjeseci (150 godina)“ iz Otkr.9:5 u kojem je „smrt“ ili obraćenje izmicala onima iskrena srca. Oni su trpili ubod „štipavca“ koji ih nije ubio ili obratio, nego je samo uspio mučiti njihova srca i umove sa shvaćanjem da se vrata prilike za reformu nisu otvorila dovoljno za mnoge od njih da uđu. Pomoć koa je došla Reformatorima bila je zbog problematičnih uvjeta Papinstva. Prvo, papa KlementVII se našao se zatekao u ratu sa vojskom Karla V i i bio je zatočen i na koncu u potpunosti oslobođen 1527.

On je izišao iz zatvora mudriji ali ništa manje neprijateljskiji prema Protestantima. Sreća se nasmješila Papi Klementu VII kad se „Karlo V rodbinski vezao s Klementom , darujuči njegovom nećaku Alexanderu de Medici ruku svoje kćeri. Takav je bio ugovor iz Barcelone, potpisan lipnja, 1529, s kojim si je namjesnik Kristov urezao pred svojim saveznicima i osigurao zlatne uvjete za sebe.“ (MARTIN LUTHER, Vol. II, p. 483)

Leave a Reply