Biblija
Može ju se usporediti sa veličanstvenom
građevinom koju je trebalo graditi sedamnaest
stoljeća. Njezin arhitekt i graditelj je Bog.
Poput ovog prekrasnog svijeta, djelo
Autora, nosi na sebi otisak
Božanske ruke.
Ovaj veličanstveni hram sastoji se od
66 komora nejednake veličine-
66 knjiga Starog i Novog zavjeta.
Svaki od 31, 173 retka je kamen,
greda, ploča građevine koja je Hram
mnogo slavniji od
Salamunovog i Zerubabelovog.
Da li bi želio biti u zajedništvu
sa Ocem? Budi siguran da ćeš ga naći
unutar prostora njegovog svetog doma.
– Izabrano
Sadržaj
PRVO POGLAVLJE
PRASTARI SUKOB
ČOVJEKU TREBA AUTORITET
ŠTO JE BIBLIJA?
UvodDRUGO POGLAVLJE
Pet odvojenih ali ipak isprepletenih pristupa
1. Iscrpno tematsko razmatranje
2. Proučavanje simboličnog jezika
3. Proučavanje uz pomoć vremenskog okvira
4. Važnost konteksta
5. Proučavanje uz pomoć predslika i ispunjenja
Pregled
Glasnici Crkve
METODE PROUČAVANJATREĆE POGLAVLJE
Neriješena pitanja
Božji plan
Sažetak Biblije
SVRHA I RAZLOG IZA STVARANJADODATNI MATERIJALI ZA PROUČAVANJE BIBLIJE
PRVO POGLAVLJE
UVOD
PRASTARI SUKOB
Biblija je stoljećima posvuda ljudima bila izvor zbunjenosti. Mnogi su ljudi zaključili da ona ne može biti pouzdani izvor informacija zato što se tvrdi da se mnoge kontradiktorne teorije temelje na njenom sadržaju. Svrha ove brošure je pokazati da je Biblija ukoliko ju se pažljivo proučava pouzdan izvor informacija.
ČOVJEKU TREBA AUTORITET
U čovjekovoj je prirodi da želi dobar autoritet za svoje misli i za svoje vladanje. Naročito kad se radi o religioznim mislima izgleda poželjnim imati zdrav dokaz kao temelj za zaključke. Ipak, danas se čovjek suočava sa izazovom na polju religiozne misli: Postoji li vjerski autoritet? Ili čovjek treba vjerovati u ono u što vjeruje s ne više dokaza od osobnog ukusa? Ustvari, postoji autoritet. U stvarnosti prepoznala ga je jedna manjina.
Putem ove brošure nastojali smo pokazati da Biblija može razumno i zadovoljavajuće odgovoriti na bilo koje pitanje- pružili smo pomoć kako bi se naučilo kako ju koristiti. Ova će brošura nastojati pokazati da je Biblija zaista vrhovni autoritet kojega su ljudi tražili.
ŠTO JE BIBLIJA?
Prihvati li se ideja da postoji Bog koji je osoba, tada istraživač kao sljedeće mora odlučiti ima li pristup spoznaji glede Boga. Biblija unutar svojih korica tvrdi da je ona jedini izvor informacija o Bogu i o tome što On radi.
Ova se brošura stoga temelji na veoma važnoj pretpostavci. Ona od samog početka pretpostavlja da je Biblija ono što ona sama za sebe tvrdi- Riječ Božja. Čak i ako svaki istraživač to ne pretpostavlja, predloženo mu je da to privremeno prihvati kao takvo dok istražuje Bibliju. Ako njezin sadržaj ne odgovara toj tvrdnji, on nije obavezan prihvatiti je ništa više od bilo koje druge knjige. Ako njezin sadržaj otkriva odgovore koji su bili traženi, on je našao nešto što je samo nekolicina pronašla: ISTINU.
Početna pretpostavka da je Biblija Božja riječ učinjena je zato što inače u proučavanju bilo koje materije velika snaga leži u pozitivnom umjesto negativnom gledištu. Takav način proučavanja omogućuje osobi da vidi zamršene ljepote koje bi neka druga osoba brzo odbacila kao proturiječja.
Neko je vrijeme na teološkim seminarima bila praksa proučavati Bibliju pomoću raznih vrsta kriticizma (tekst, oblik itd.) Ovaj se pristup međutim pokazao negativnim. On je u stvari počeo proučavanje Biblije govoreći: „Što mogu pronaći a da nije u redu?“ Metoda proučavanja predstavljena u ovoj brošuri bit će potpuno drugačija od one koju se uglavnom prakticira, ali koja će dati pozitivnu potvrdu vjerodostojnosti ove velike knjige, Biblije.
DRUGO POGLAVLJE
METODE PROUČAVANJA
Pet odvojenih ali ipak isprepletenih pristupa
Proučavanje samo jedne knjige Biblije neko vrijeme može se na koncu pokazati besplodnim jer ljudski um nije u stanju zadržati i unakrsno istražiti sve retke u Bibliji. Kako netko može biti siguran da su zaključci glede bilo kojeg pitanja ispravni ako nije istražio SVE što cijela Biblija kaže u odnosu na to pitanje? Na koncu, ako je Biblija Božja riječ, njezino svjedočanstvo o danoj temi trebalo bi biti dosljedno i rasvjetljujuće od Postanka (1.Mojsijeve) do Otkrivenja.
Da bi smo znali što CIJELA Biblija kaže o nekoj temi neophodno je onda proučavati samo jednu temu. Proučavanje mnogih tema, jednu po jednu, može se pažljivo oblikovati u jednu opsežniju i veću sliku onoga o čemu Biblija zapavo govori.
Prema tome prva od pet važnih metoda proučavanja je tematsko proučavanje.
PRVA METODA
Iscrpno tematsko razmatranje
Razmatranje svakog retka o nekoj temi nekada je bilo gotovo nemoguće. Sada je to relativno lako ostvariti. Neophodna je pomoć dostupna u jednoj od ove dvije velike knjige:
STRONGOVA ANALITIČKA KONKORDANCIJA
YOUNGOVA ANALITIČKA KONKORDANCIJA
Spomenimo da na hrvatskom jeziku postoji konkordancija prijevoda STVARNOST, Izdavačke kuće Kršćanska Sadašnjost. Svaka od tih knjiga navodi svaku riječ u prijevodu Biblije King James, ponekad nazvanom i Autorized Version. Također su navedene i hebrejske i grčke riječi od kojih one dolaze (s definicijama) i alternativni načini prijevoda tih istih riječi. Konkordanciju prijevoda STVARNOST može se nabaviti u svakoj dobroj knjižari.*
*Iscrpne konkordancije za brojne prijevode sada su dostupne i kao računalni programi i može ih se skinuti sa interneta. Ukoliko ih želite imati budite sigurni da ste dobili „cjelovite verzije“ kako bi ste tako poboljšali svoje proučavanje.
Kao primjer koje se sve vrste koristi može požnjeti iz takvog iscrpnog tematskog uspoređivanja,zapazite što se događa kad se ispituje tradicionalno kontroverznu temu o paklu. Na sljedećoj stranici je popis riječi „pakao“ u Strongovoj konkordanciji.
Mi je ovdje predstavljamo na engleskom jeziku jer na hrvatskom ne postoji. Odmah možete zapaziti da je svako pojavljivanje riječi hell (pakao) u Starom zavjetu prijevod jedne hebrejske riječi (šeol) kao što je prikazano sa brojem 7585 u desnom stupcu. Zapazi definiciju reproduciranu iz leksikona Strongove konkordancije prikazane na str.13.
Nakon dvotočke i crtice, Strongova konkordancija navodi druge načine na koje je ta ista hebrejska riječ prevedena u verziji Kralja Jakova. Zanimljivo je saznati da su prevoditelji povremeno prevodili tu riječ sa riječju grave (grob) i pit (jama). Pronašavši tu informaciju, sada je važno gledati gdje Biblija koristi te riječi budući da su one još uvijek definitivan dio našeg tematskog proučavanja o paklu.
Strongova konkordancija navodi korištenje riječi grob i jama kako slijedi. (Gledaj na broj 7585)
Pogledaj desni stupac na broj 7585 (To sjećate se označava da je korištena Hebrejska riječ šeol) To otkriva zanimljivu činjenicu, naime da se očekuje da dobri ljudi idu u pakao! Postanak 37:35 pokazuje da je Jakov očekivao ići tamo i da je njegov ljubljen sin bio tamo! Job 14:13 pokazuje da se Job molio da ode u pakao kako bi umaknuo Božjem gnjevu.
Dali vrijednost ovakvog načina proučavanja postaje jasna? Bez da istjerujemo stvar dalje, trebalo bi postati jasno da je učenje da je pakao mjesto vječnih muka suprotno Bibliji- kada ju se proučava iscrpno i nepristrano.
Ako bi smo ovu stvar proučavali do logičnog zaključka, tada bi smo utvrdili da je riječ „zaborav“ najbolji sinonim za Hebrejsku riječ šeol i Grčku riječ hades. Pakao nije mjesto vječnih muka; to je zaborav. On nije samo za zle; on je također i za dobre. On nije nešto trajno; to je privremeni zaborav, ili nepostojanje, ili stanje smrti. (Za detaljnije razmatranje svakog retka u kojemu se spominje riječ pakao vidi našu publikaciju Gdje se nalaze mrtvi?) Zanimljivo je primjetiti da je jedna stara i velika denominacija poput Engleske Crkve nedavno prihvatila valjanost ovakve definicije pakla.
Drugi primjer
Dolje smo naveli tri stupca biblijskih redaka koji sadrže riječ „zemlja.“ Ovi su uzorci namjerno postavljeni u tri stupca da ukažu na naizgledna proturiječja. Jedan stupac sadrži biblijske retke koji kažu da će zemlja biti uništena. Drugi stupac sadrži retke koji pokazuju da zemlja neće biti uništena. Posljednji stupac donosi pretpostavku da će biti nova zemlja.
Mat.24:35
Hebr.1:10,11
Sef.3:8
Mat.6:10
Prop.1:4
Mat.5:5
Iza.45:18
Ps.104:5
2.Pet.3:13
Otkr.21:1
Ovaj se popis i dalje temelji na ideji da je TEMATSKO proučavanje od iznimne važnosti. Međutim iz ovog grafikona je jasno da tematsko proučavanje nije uvijek adekvatno da eliminira proturiječja. Zapazi važnost još dvije metode proučavanja Biblije: proučavanje simboličnog jezika i proučavanje uz pomoć vremenskih okvira.
2 METODA
Proučavanje simboličnog jezika
Jasno je da doslovno tumačenje gornjih tekstova o zemlji rezultira samo sa zbrkom i proturiječnostima. Kada tematsko proučavanje samo po sebi ne razjasni tumačenje, postaje neophodno otkriti prisutnost simboličnog značenja u korištenim riječima. Kako se to radi?
Prvi je test primjeniti očite mogućnosti na sve uključene tekstove. U ovom slučaju (s riječju zemlja) pretpostavimo:
Sve riječi „zemlja“ sugeriraju dobre stvari, moraju biti simbolično nebo.
Sve riječi „zemlja“ sugeriraju loše stvari pa moraju onda biti doslovne i stvarno značiti zemlju.
Ako ovo ne funkcionira (a ne funkcionira) pokušaj suprotno:
Sve riječi „zemlja“ sugeriraju dobre stvari pa moraju biti doslovne i zaista označavati zemlju.
Sve riječi „zemlja“ sugeriraju loše stvari pa moraju biti simbolične i moraju značiti nešto drugo.
Ovo funkcionira. Tada temeljito uspoređivanje proročanskih tekstova koji sadrže riječ „zemlja“ a korišeni su simbolički otkriva da je njihovo simbolično značenje „politički- društveni poredak.“ Kada jednom pronađemo ispravan simbolizam, to onda funkcionira. To je zaista, utješno jamstvo točnosti tumačenja.
Kako bi se vidjelo bogatstvo informacija pronađenih korištenjem odgovarajućih simbolizama, može biti korisno razmotriti 2.Petrovu 3 koje poglavlje višestruko koristi riječ zemlja. U tom poglavlju Petar ukazuje na:
„sadašnja nebesa i zemlja“ (redak 7)
i „nova nebesa i nova zemlja u kojima će prebivati pravednost.“ (redak 13)
Petar ovdje uvodi riječi koje još nismo razmotrili i pažljivi će istraživač podvrgnuti te riječi- svijet, nebo i vatra- isrpnoj tematskoj istragi.
Naši zaključci koji se temelje na metodama tematskog i simboličnog proučavanja dosta jednostavno razjašnjavaju ovo poglavlje:
„Ondašnji (prije potopa) svijet (političko-društveni poredak) je bio uništen.“ (Međutim sama doslovna zemlja je ostala) Petar nastavljajući želi napraviti razliku između vladara i podanika, pa stoga dijeli simbolični „svijet“ na „nebo“ (vladajuće sile) i „zemlju“ (društveni poredak). Tako „sadašnja (sve od potopa) nebesa i zemlja (cijelo društveno političko- uređenje) pohranjena su za vatru (uništenje- poretka a ne ljudi- zemlja i dalje ostaje ) Ali po obećanju njegovu očekujemo nova nebesa (novu vladavinu kojom upravlja Krist) i novu zemlju (društveno uređenje) u kojima će prebivati pravednost.“ (2.Pet.3:6,7,13)
Sada (sa ispravnim simbolima koji iskorijenjuju proturiječja) Biblijska obećanja u odnosu na zemlju poprimaju novo značenje:
Budi volja tvoja na zemlji. (Mat.6:10)
A na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim. (Lk.2:14)
Zemlja ostaje zauvijek. (Prop.1:4)
Biblija kazuje cjelokupnu sliku bez proturiječja. Premda izgleda kao da kaže da će zemlja biti uništena i da zemlja neće biti uništena, pažljivo proučavanje pokazuje da ona mudro priča dosljednu priču. Ona koristi vrstu simbolizma kakvu je koristio Predsjednik Woodrow Wilson u prvom svjetskom ratu, kada je izjavio: „Svijet je u plamenu!“ Ono što je mislio lako se može razumjeti. Biblijski simbolizam je jednako tako očigledan osim ako mu se ne pristupa sa unaprijed stvorenim koncepcijama.
3 TREĆA METODA
Proučavanje uz pomoć vremenskog okvira
Ovo treće poglavlje Petrove druge poslanice daje nam interesantan ključ za učinkovito proučavanje Biblije. Ovdje ispod vidimo dijagram s Petrovim ukazivanjem na tri svijeta:
Ovakva temeljna podjela ljudske povijesti u tri dijela pomaže u riješavanju poteškoća s obzirom na tekstove koji nisu razjašnjeni tematskom i simboličnom istragom. (Prve dvije metode proučavanja.)
Kao primjer, zapazi riječi apostola Pavla u 2.Kor.12:1-4. On je bio uzet na „treće nebo“- uređenje koje je okarakterizirao kao „raj“. Pavao nije vidio nebo u tri razine, nego je očito vidio ono što i Petar, treći period u ljudskoj povijesti pod savršenom vladavinom (nebom) Krista. (Iza.9:6) Kako prekrasno Biblija tumači samu sebe!
Daljnje vremenske podjele
Kao što tri „svijeta“ pojašnjavaju neke tekstove, mnogo detaljnija vremenska podjela pomaže u razumijevanju drugih Biblijskih redaka. Naprimjer podjela „sadašnjih nebesa i zemlje“ (drugog svijeta) na tri doba što se temelji na Biblijskoj povijesti. Jedno razdoblje, od potopa pa do Jakovljeve smrti, razmatra Božje postupanje s Patrijarsima- ljudima poput Noe, Šema, Abrahama, Izaka i Jakova- čiji su potomci postali Židovska nacija. Sljedeća Biblijska vremenska podjela je period tokom kojeg se Bog isključivo ophodio sa Izraelom. (Amos 3:2) Nakon odbacivanja Izraela (Mat.23:38) slijedi doba Kršćanstva. Da bi vidio te tri vremenske podjele pogledaj grafikon na str.25
Dodano na kartu vremenskih okvira je 1000 godina, period s kojim započinju „nova nebesa i nova zemlja u kojima prebiva pravednost.“ To se tisućugodišnje doba temelji na Otkr.20 .i 2.Pet.3.
Ova karta vremenskih okvira može biti veoma drag posjed. Ona će razjasniti mnoge Biblijske retke i naizgledna proturiječja. Proučavanje otkriva da se neki Biblijski retci primjenjuju samo tijekom izvjesnih vremenskih razdoblja. Pokušaj da ih se primjeni na pogrešno vrijeme rezultira sa prastarom zbunjenosti i proturiječjem koje ne mogu biti dijelom Biblije koja je uistinu Božja Riječ.
Primjer redaka koji su ograničeni vremenskim okvirom
Jedan primjer teksta koji je primjenjiv jedino tokom izvjesnog vremenskog razdoblja je Ivan 12:47. U njemu Gospodin navodi da tko god ne vjeruje u njega neće biti podložan sudu- njegov će sud biti u kasnijem dobu. Ovaj se redak primjenjuje jedino na Kršćansko doba. Usporedba sa Djelima 3:20-23 brzo pokazuje da će se uvjeti suda promjeniti kada 1000 godišnje doba Kristovog drugog dolaska počne djelovati. U to će vrijeme biti pravilo „Svaka duša koja ne posluša tog Proroka bit će pogubljena i tako odstranjena iz naroda.“ Ova bi dva retka bila u proturiječju da nema ukazivanja na vremenski okvir za svaki. Dakle, ova karta rastjeruje svako proturiječje i uvelike pridonosi razumijevanju napretka Božjeg plana za čovjeka.
4. ČETVRTA METODA
Važnost konteksta
Četvrto pravilo za uspješno proučavanje Biblije je potreba za razmatranjem konteksta- veliki kontekst i mali kontekst. 1.Tim.4:10 je primjer za razvijanje ovog pravila proučavanja.
U tom nam tekstu Pavao kaže da je Bog „Spasitelj svih ljudi, a ponajpače vjernika.“ Iz ovog Biblijskog retka je očito da postoji više od jednog spasenja. Stoga sve tekstove koji spominju spasenje ne može se svesti pod zajednički nazivnik, nego ih se mora prema kontekstu podijeliti u grupe ovisno o kojem se spasenju radi.
Tematsko proučavanje uskrsnuća daje dodatnu pomoć po ovom pitanju.
Zapazi:
Otkr.20:6 govori o „prvom uskrsnuću“.
Hebr.11:35 govori o „boljem uskrsnuću“.
Djela 24:15 govore čak o uskrsnuću nepravednih.
Svi se ovi retci očito slažu sa 1.Tim.4:10 gdje se navodi da postoji više od jednog spasenja.
Da bi smo još više pojednostavili stvar sažmimo spasenje u dvije glavne podjele temeljene na 1.Tim.4:10:
svijet čovječanstva- „Spasitelj svih ljudi“
Crkva- „ponajpače vjernika“
Kada prepoznamo ta dva spasenja onda moramo pažljivo proučavati kontekst Biblije. Naprimjer, većina Novozavjetnih poslanica bila je upućena, „…svetima.“ (Crkvi) Prema tome je ludost primjenivati zakone, obećanja, pobude, upozorenja, itd. sadržane u tim poslanicama na ljude u svijetu. Svijet su oni „koji ne vjeruju“ i stoga kao što smo naučili iz Ivana 12:47 nisu sada na sudu. Ovo eliminira mnoge probleme. To je primjer velikog konteksta.
Mali kontekst je još jednostavnija stvar. Iako su poslanice bile napisane Crkvi, one sadrže ukazivanja na one koji nisu u crkvi. Nekoliko redaka prije i poslije bilo kojeg redka kojeg razmatramo trebalo bi jasno pokazati da li tumačenje ima kontekstualnog smisla.
Sitnije razlike u kontekstu
U nekim slučajevima naizgled definitivan redak nije toliko potpun kao što se može činiti. Zapazi Mat.7:13,14 kao primjer. Ovaj tekst površinski podrazumijeva da pred ljudima stoje otvorena samo dva puta: široki put koji vodi u propast (većina ide njime) i teži put u život (samo za nekolicinu).
To nije u skladu sa tekstovima koje smo dosad razmotrili. Bog nije Spasitelj nekolicine a gubitnik svih ostalih! Zašto onda ovaj tekst ne spominje činjenicu da će na koncu postojati lakši put- cesta- kada će svi ljudi (čak i bezumni) biti u stanju ići njime, kao što Izaija opisuje u 35:8-10?
Ovaj problem nije neuobičajen. Biblija često spominje samo dio Božjeg plana zato što želi istaknuti specifičnu pojedinost.
U Mat.7:13,14 kontekst pokazuje da je Gospodin govorio o onima koji ga slijede.
On im je istaknuo da je njihov izbor tada (na početku Kršćanskog doba), bio bilo da slijede njega kao vjernici (i da tako budu nasljednici posebnog spasenja), ili da slijede put ostatka svijeta kao što su do tada radili. Taj izbor će dovesti jedino do njihove propasti, kao da nikada nisu čuli za Isusa. Oni su već bili osuđeni na propast kao i svi ljudi od Adama. No Isus nipošto nije rekao da je taj izbor bio njihova posljednja prilika za izabrati. Ne, nipošto. Kao što je pokazano u Ivanu 12:47,48, ako tko ne vjeruje (tijekom Kršćanskog doba), on nije pod osudom, njegov je sud sačuvan za kasnije vrijeme- za 1000 godišnje Kristovo Kraljevstvo- za put koji će u to vrijeme voditi k svetosti.
Ove sitnije razlike u kontekstu pokazuju važnost primjenjivanja svih metoda proučavanja koje su dostupne- ne se oslanjati na jednu ili dvije. Svaka služi kao dodatno provjeravanje za drugu.
Dobiva se mnogo potpunija vizualna pomoć ako dodamo karti „tri puta“ iz Bibijskih redaka koje smo upravo razmotrili. (Vidi kartu str.31) To pokazuje tu „tajnu“ velikog konteksta Biblije: Postoji više od jednog spasenja. Ne putuju svi ljudi istim putem! Svi putevi ne vode do istog mjesta. Svi putevi nisu otvoreni u isto vrijeme.
Široki put iz Mateja 7 postojao je odkad je Adam krenuo njime kad je bio neposlušan. Uzak i težak put za pravog Kršćanina, koji u konačnici vodi do života na nivou duhovnih bića, postojao je jedino od križa. Tako se Kršćanin uzdigao sa širokog puta prije ostatka čovječanstva. Međutim u 1000-godišnjem Kristovom kraljevstvu biti će otvoren put (Izaija 35) koji će dovesti iz uništenja ostatak čovječanstva kako bi se i oni mogli učiti pravednosti. Bog je „Spasitelj svih ljudi (na zemlji)- osobito (na nebu) vjernika.“ Tako će na kraju „Njegova volja biti na zemlji kao što je i na nebu.“
5. PETA METODA
Proučavanje uz pomoć predslika i ispunjenja
I na kraju moramo ukratko spomenuti i konačnu metodu proučavanja Biblije. U Starom su Zavjetu zapisani događaji koji su se zaista zbili ali koji imaju značenje preko svog prvobitnog značenja. Naprimjer: Knjiga Izlaska (2.Mojsijeva) opisuje uspostavu Pashe koja je uključivala klanje janjeta, oslobađanje prvorođenih te noći, i oslobođenje ostatka naroda ujutro. Čudo bi već samo po sebi bilo veliko. Međutim u 1.Kor.5:7 Pavao kaže, „Krist je naše pashalno janje, jer je žrtvovano za nas,“ ukazujući tako da je Bog namjeravao napraviti informativnu predsliku tog događaja Pashe. Taj je zaključak dodatno potvrđen sa Biblijskim ukazivanjem na Isusa kao na „janje Božje.“
Pažljivo razmatranje ove predslike Pashe i njenih simbola, ukazuje na izuzetnu podudarnost s onim što je bilo prikazano u primjeni ostale četiri metode proučavanja. Isus (janje) umire. Njegova smrt spašava prvorođene (crkvu) tijekom noći (kršćanskog doba) Ostatak svijeta je spašen ujutro (1000 godina) od ropstva pod grijehom (predočeno sa Faraonovim porobljavanjem Izraela).
Ova tema predslika/stvarnosti otvara potpuno nove koncepte u proučavanju Biblije.
PREGLED
Ukratko smo razmotrili pet metoda proučavanja Biblije:
2. Proučavanje simboličnog jezika
3. Proučavanje uz pomoć vremenskog okvira
4. Važnost konteksta
5. Proučavanje uz pomoć predslika i ispunjenja
Svaka od tih metoda je korisna. Nijedna od njih nije samodostatna. Sve uzete zajedno rezultirat će tumačenjem Biblije koje je u cijelosti oslobođeno od samonametnutih predrasuda, naklonjenosti itd. Biblija će postati razumna, dosljedna, adekvatna i inspirativna: Riječ Božja.
Ako učenik pristupi Bibliji pošteno, to će promjeniti njegov um- i njegovo srce. Zaista mnogo vrijedi takav pošten pristup.
U sljedećem poglavlju imamo kratak pregled Božjeg plana kako je otkriven sa prethodnim metodama proučavanja. On se preporučuje kao najuzvišenija filozofija ikad izrečena ljudima. Odvažno se predstavlja kao nepobitan – toču po točku dokazan Biblijom i bez proturiječja s bilo kojim tekstom u njoj.
U kratko, toliko je predobro da ne bi bilo istinito.
Glasnici Crkve
Jedna od najvećih pomoći u proučavanju Biblije je pomoć primljena od učitelja kojeg Bog koristi s vremena na vrijeme. (Efež.4:11; 1.Kor.12:28; Otkr.2:1, 8, 12, 18; 3:1, 7, 14) Među njima su ljudi poput Aria, Walda, Wycliffa, Luthera i Russella. Svaki je rasvijetlio jednu Biblijski dokumentiranu glavnu istinu. (Efeš.4:8, 11, 12)
Izvrsni učitelji prava su vrijednost, i učenik koji profitira od učiteljevog iskustva, može izbjeći mnogo spoticanja kroz Bibliju. To naravno, ne oslobađa svakog pojedinca odgovornosti da si dokaže sve stvari. (1.Sol.5:21) sa pažljivim i potpunim metodama proučavanja koje smo naveli u ovom poglavlju brošure.
Budući da dobri učitelji mnogo vrijede, sljedeće poglavlje ima za svrhu predstaviti ukratko sažetak najboljih misli takvih učitelja. Ovaj je sažetak u obliku objašnjenja onoga što je Bog počeo raditi, što sada radi, i što će biti konačan ishod njegovog plana za čovjeka. Ovaj kratak izvod sadržaja Biblije u skladu je sa rezultatima pažljivog proučavanja kao što je prethodno prikazano. Detaljnija objašnjenja tog plana i njegovih djelova dostupni su u knjizi Božanski plan vjekova koju se nudi na poleđini ove brošure.
TREĆE POGLAVLJE
SVRHA I RAZLOG IZA STVARANJA
Neriješena pitanja
U drugom poglavlju ove knjižice bili su korišteni primjeri tema za proučavanje kako bi se ilustriralo metode proučavanja. Zbog tih primjera u umovima čitatelja mogu se javiti neka pitanja. Neki od zaključaka su bili:
zemlja neće izgorijeti već će zauvijek biti nastanjena
sudnji dan traje 1000 godina
nevjernici će imati „drugu priliku“- zapravo svoju prvu pravu priliku
Ti zaključci koliko su čudesni toliko su i zapanjujući. Oni odražavaju Boga koji ima osobnost koja ga čini dostojnim obožavanja. Budući da su ti zaključci nekako bili nepovezani i sažeti u drugom poglavlju ove knjižice, svrha ovog trećeg poglavlja je stvoriti jednu jedinstvenu sliku o implikacijama tih različitih zaključaka.
Božji plan
Uvodne riječi Biblije glase: „U početku stvorio je Bog…“ Mnogi su se pitali Zašto je Bog išao stvarati?- ZAŠTO se mučiti sa svim tim? Odgovor na to pitanje je od temeljne važnosti za razumijevanje Bibije.
„Bog je ljubav.“ (1.Ivan 4:16) Ova misao je ključ za svrhu stvaranja. Ono što karakterizira ljubav je želja i potreba za davanjem. Bog je ljubav: Bog mora davati. Međutim Bog je bio sam u prostoru. Nije bilo nikoga komu bi mogao bilo što dati. Tako su bili rođeni i koncept i potreba za stvaranjem. Bog je trebao stvoriti kako bi mogao dati.
Božje stvaranje prema Bibliji uključuje mnogo više od ljudskog nivoa postojanja. Ipak, čovjek je važan dio tog stvaranja i ima posebno mjesto i svrhu u Božjem planu. Ovo će se poglavlje posebice usredotočiti na Božje postupke s ljudima, budući da se i Biblija prvenstveno usredotočuje na to područje.
Odluke kod stvaranja čovjeka
Odluke kod stvaranja u mnogome su se temeljile na Božjem svojstvu ljubavi. Kad je došlo vrijeme za stvaranje čovjeka, Božja početna odluka uključivala je problem poput ovog:
„Hoću li načiniti čovjeka da bude kao stroj- programiran da ne može pogriješiti? Ili ću načiniti čovjeka sa slobodom volje i izbora?“
Odgovor na to početno pitanje bio je odmah vođen Božjom ljubavi. Da je čovjek bio poput robota, stroja, on ne bi mogao primiti Božju ljubav. Strojevi ne doživljavaju ljubav. Da bi čovjek mogao biti zahvalan primaoc Božje ljubavi, on mora biti slobodan a ne programiran.
Bog je znao za opasnosti povezane sa stvaranjem bića sa slobodnom voljom, međutim nije bilo legitimne alternative. Bog će doista stvoriti čovjeka sa slobodom izbora.
Priroda slobode
Sloboda je čudesna riječ. Sloboda ne može postojati bez ograničenja. Ako sloboda jednog čovjeka ugrožava slobodu drugoga, tada sloboda više ne postoji. Sloboda sa svojom vlastitom svojstvenom definicijom mora sadržavati ograničenja. Međutim tko će odrediti granice slobode? Čini se da je Bog koji je stvorio čovjeka u najboljoj poziciji reći čovjeku njegove granice.
Tako je i bilo. Bog je stvorio čovjeka na svoju vlastitu sliku- slobodnog razmišljati i birati. Bog je obavijestio čovjeka da je on bio slobodan sa samo jednim određenim ograničenjem.
Zašto umrijeti jer su okusili plod?
Od svih mogućih ograničenja slobodi, zašto je Bog rekao Adamu da ne smije jesti plod sa određenog drveta? (Nema dokaza da je to bila jabuka) Čini se da je Bog mogao izabrati bolje ograničenje slobode od toga. Ipak nije tako! Ovaj izbor je bio izvrstan iz jednog snažnog razloga: Bog je želio da čovjek nauči pouku o poslušnosti.
Poslušnost: Ključ za miroljubiv svemir
Da je Bog rekao Adamu da ne može ubiti Evu urođena moralna snaga te zapovjedi bila bi očigledna. Adam nije znao, međutim, da Bog želi poslušnost i onda kad on ne razumije. Stoga je Bog stavio čovjeka na jedan jednostavan ispit poslušnosti- u kojemu čovjek površinski ne bi mogao razabrati zlo.
Bog je znao da bi neposlušnost bilo gdje u njegovom stvarstvu prouzročila kaos u svemiru. Bog si je stoga zadržao pravo da ugasi život bilo kojeg stvorenja koje je neposlušno. To je bila stvar koju je želio istaknuti: Neposlušnost na koncu rezultira sa smrću;samo to može sačuvati red u svemiru.
KAKO UČIMO
Bog je znao da njegova stvorenja (budući da nisu programirana kao strojevi) mogu učiti jedino na tri načina: kroz informacije, kroz promatranje ili iskustvom. Stoga pouka koju sva Božja stvorenja trebaju naučiti se može naučiti ili putem jedne ili sve tri ove metode. Bog je dobar učitelj; on koristi sve tri.
Bog je dao Adamu uputu kroz informaciju; On je upozorio Adama na posljedice neposlušnosti. Bog je naravno bio dovoljno dalekovidan da zna da slobodno, neiskusno biće neće učiti samo putem informacije. Adam je pogriješio; i umro je. Božja pravda je toliko stroga i nepromjenjiva koliko je i Božja ljubav široka. On je morao istaknuti svoju stvar: neposlušnost će prouzročiti smrt (bez iznimke)!
Stoga čovjek sada uči kroz iskustvo. Anđeli i drugi redovi stvorenja uče promatranjem. Sve stvorenje uči. Svi smo pod snažnim dojmom pouke: neposlušnost će donijeti smrt- čak neposlušnost u najjednostavnijoj, naizgled bezazlenoj stvari jedenja komada voća.
JE LI STVORENJE DOŽIVJELO NEUSPJEH?
Bilo je pokazano da je, Bog ljubavi, želio stvoriti slobodna bića koja bi mogao obilno blagosloviti. Bilo je također pokazano da priroda slobode zahtijeva praksu poslušnosti Božjm uputama, i da je Bog dopustio da zlo (neposlušnost) uđe u Njegov svemir jer je to bio jedini način kroz koji će njegova slobodna bića moći učiti.
Međutim čovjek je mrtav! Bog je naumio imati savršenu zemlju nastanjenu sa savršenim ljudima- ljudima koji bi ga voljeli zato što ga poštuju. Božja se riječ nikada nije njemu vratila prazna. Njegov prvobitni naum, uistinu će se ostvariti. Jednom kada zemljina populacija dostigne količinu koju će Bog smatrati ispravnom, učenje kroz iskustvo sa zlom prestat će. Čovjek će prestati umirati. Čovjek će biti uskrsnut- njegov izvorni grijeh je bio plaćen (ne opravdan) žrtvom „janjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta.“
U MEĐUVREMENU, NOVO STVORENJE
Biblija nam govori da će Božji stvaralački trud uključivati stvaranje posebne grupe bića- njegove bliske obitelji. Ta će obitelj biti poput Njega, tako što će biti neuništiva.
Biblija pravi jasnu razliku između smrtnih i besmrtnih bića. Jedno vrijeme, samo je Bog bio besmrtan. Besmrtnost je stanje u kojem je smrt apsolutno nemoguća. (Ivan 5:26) To svojstvo Bog želi dati svom posebnom stvorenju, svojoj bliskoj obitelji. Sva druga bića bit će smrtna- ne umiruća, međutim ipak podložna gašenju budu li ikada neposlušni.
Razmišljajući o toj Svojoj besmrtnoj, bliskoj obitelji, On je u potpunosti shvatio da stvoriti besmrtna slobodna bića bez neke sigurnosti bi značilo pozvati mogućnost vječne neposlušnosti u svemiru- mogućnost koju Bog nikako nije mogao prihvatiti.
Međutim Bog je vidio velike mogućnosti u stvarima na zemlji. On je odlučio da bi se mogao ophoditi s nekim ljudima dok budu bili izloženi užasnim utjecajima zla i tako ispitati njihov karakter i poslušnost u potpunosti. Ako bi mogao pronaći ljude koji bi bili potpuno poslušni pod zlim okolnostima, On bi im onda mogao vjerovati u svim okolnostima. Bog je odlučio stvoriti svoje Novo stvorenje, svoju blisku obitelj, iz ljudske rase.
Stoga se u Bibliji ljudima nudi da slijede Krista i da traže besmrtnost. Bog poziva sa zemlje nekolicinu ljudi koji će biti njegovo Novo stvorenje. On ih naziva svojom Crkvom. (To je iz grčke riječi ekklesia, koja znači „pozvani iz.“)
U ovom procesu Bog je vidio još jednu prednost. S obzirom da je njegova Crkva, jednom proslavljena kao duhovna bića, bila jednom djelom ljudstva, ona će biti vrlo suosjećajna prema iskustvima čovječanstva. Crkva će biti vrlo prikladna u svrhu pomaganja čovječanstvu- podižući ih iz mrtvih, poučavajući ih na putu svetosti (Iza.35:8-10), i baveći se sa svakim problemom kako se posljedice zla budu ispirale.
Iz tog je razloga Bog odlučio da Njegova Crkva vlada s Kristom tijekom tisućugodišnjeg Kraljevstva. (Otkr.20:6)
Koliko je sada mnogo veći značaj 1.Tim.4:10? „Bog koji je spasitelj svih ljudi, a osobito onih koji vjeruju.“ Koliko je sada mnogo veći značaj Mateja 6:10? „Dođi Kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.“
Sažetak Biblije
Da, Bog je namjeravao, i imat će kao rezultat stvaranja, savršenu zemlju nastanjenu sa savršenim, beskrajno živućim ljudima koji će ga obožavati zato što ga vole i razumiju. On će također imati blisku, osobnu, besmrtnu obitelj duhovnih bića sličnih sebi, uzetu između ljudi i u potpunosti ispitanu za svoje besmrtno nasljedstvo. Kakav plan! Kakav Bog!
Apostol Pavao sažima tu stvar u samo dva retka u Bibliji. (Efež.1:9,10) Citiramo iz jednog suvremenog prijevoda, „Priopćio nam je tajnu svoje volje, po svojoj dobroj namjeri, koju je unaprijed osnovao u sebi, da je izvrši u punini vremena, te da može skupiti sve pod jednu glavu u Kristu, sve ono što je na nebu i što je na zemlji, u njemu, Kristu.“
AMEN!