{"id":11362,"date":"2017-06-26T18:14:28","date_gmt":"2017-06-26T16:14:28","guid":{"rendered":"http:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/?page_id=11362"},"modified":"2018-07-08T23:29:52","modified_gmt":"2018-07-08T21:29:52","slug":"9-studija","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/knige\/bitka-od-harmagedona\/9-studija\/","title":{"rendered":"9. STUDIJA"},"content":{"rendered":"

SUKOB NEZADR\u017dIV \u2013 SVJEDO\u010cANSTVO SVJETOVNO MUDRIH<\/strong><\/h1>\n

Op\u0107a Inteligencija Novi Faktor u svim Razra\u010dunavanjima \u2013 Gledi\u0161ta Senatora Ingalla \u2013 Gledi\u0161ta Vel. Lymana Abbota \u2013 Gledi\u0161ta Biskupa Newmana (M.E.) \u2013 Gledi\u0161ta Zapa\u017eenog Pravnika \u2013 Gledi\u0161ta Pukovnika \u00a0Roberta Ingersolla \u2013 \u010casni \u00a0J. L. Thomas o Radnom zakonodavstvu \u2013 Gledi\u0161te Wendella Phillipsa \u2013 Predvi\u0111anje Povjesni\u010dara Macaulaya \u2013 Nade \u010casnog Chauncey Depewsa \u2013 Biskup Worthington (P.E.) intervjuiran \u2013 Odgovor -W. J. Bryana \u2013 Englesko Gledi\u0161te \u2013 Izjava Edwarda Bellamya o Situaciji \u2013 Mi\u0161ljenje Vel. J. T. McGlynna \u2013 Pogled Prof. Grahama \u2013 Gledi\u0161ta o pravdi od Vrhovnog Suda \u2013 Francusko Gledi\u0161te, \u201eDru\u0161tvena Gu\u017eva.\u201c<\/p>\n

\u201eIzdisat \u0107e ljudi od straha i i\u0161\u010dekivanja onoga \u0161to prijeti svijetu. Doista, sile \u0107e se nebeske poljuljati.\u201c (Luka 21:26)<\/em><\/p>\n

MUDRI ljudi svijeta, posvuda, priznaju da se pribli\u017eava veliki dru\u0161tveni sukob, i da je nezadr\u017eiv \u2013 da se ni\u0161ta ne mo\u017ee u\u010diniti kako bi ga se sprije\u010dilo. Oni su tra\u017eili lijek, ali nisu prona\u0161li nijedan primjeren bolesti, i, odustaju\u0107i od svake nade, oni su zaklju\u010dili da sugestija Evolucija mora biti ispravna; naime, da \u201eSva priroda djeluje pod zakonom pre\u017eivljavanja ja\u010deg kao najprikladnijeg, i uni\u0161tenja slabih kao neprikladnih za \u017eivot.\u201c Njima je re\u010deno od filozofa da je \u201eto ono \u0161to je bilo prije,\u201c da je na\u0161a civilizacija samo ponavljanje civilizacija Gr\u010dke i Rima, i da \u0107e na sli\u010dan na\u010din pasti i razbiti se u komade barem kad se radi o masama, i da \u0107e bogatstvo<\/p>\n

D414<\/strong><\/p>\n

i vladavina opet gravitirati u rukama nekolicine, dok \u0107e mase, kao i u ranijim civilizacijama Istoka, samo postojati.<\/p>\n

Oni vrlo op\u0107enito propu\u0161taju zapaziti novi element u sukobu s kojim se nikada ranije nisu susreli; naime, vrlo op\u0107enito \u0161irenje znanja po \u010ditavom svijetu, posebno \u0161irom svijeta Kr\u0161\u0107anstva. Na to nam je, \u0161to mnogi ljudi zaboravljaju, skrenuta pa\u017enja od onih koji su dovoljno mudri da tra\u017ee pravu mudrost na izvoru \u2013 Bo\u017ejoj Rije\u010di. Oni su obavje\u0161teni da \u0107e u \u201evrijeme svr\u0161etka\u2026mnogi juriti amo-tamo i da \u0107e se znanje umno\u017eiti\u2026To \u0107e biti jedno vrijeme zebnje kakva se nije dogodila otkad postoji jedan\u00a0 narod sve do tog vremena.\u201c (Dan. 12:1-4) Oni vide da je prore\u010deno jurenje amo-tamo \u010dovje\u010danstva zapanjuju\u0107e ispunjeno; oni tako\u0111er vide op\u0107eniti porast spoznaje; i njima vrijeme nevolje prore\u010deno u istom smislu zna\u010di, ne ponavljanje povijesti, ne podlaganje masa nekolicini favoriziranih, nego ogroman povijesni preokret kojeg su donijeli novi zapa\u017eeni uvjeti. I izjava od istog proroka, s tim u vezi,\u00a0 da \u201eU ono \u0107e vrijeme \u0107e ustati Mihael[Krist], veliki knez\u201c i preuzeti svoju slavnu mo\u0107 i vladavinu, u skladu je sa mi\u0161lju da \u0107e dolaze\u0107a nevolja okon\u010dati vladavinu sebi\u010dnosti pod \u201eknezom ovog svijeta\u201c[Sotonom], i uvesti Emanuelovo kraljevstvo blagoslova. Ali poslu\u0161ajmo neke od svjetovno mudrih ljudi da nam ka\u017eu \u0161to oni vide!<\/p>\n

\u0160ire gledi\u0161te i \u0161iroka i veoma neujedna\u010dena izjava o borbi za bogatstvom i posljedi\u010dnim slomom ni\u017eih klasa bila je dana novinama od strane \u010cas. J. J. Ingallsa, \u010dovjeka \u0161irokih osje\u0107aja, umjerenog bogatstva i biv\u0161eg Senatora Sjedinjenih Dr\u017eava. Mi dajemo samo liberalne izvatke iz nje, jer je to skromna izjava o slu\u010daju, i zato \u0161to pokazuje da \u010dak ni sasvim budan dr\u017eavnik koji vidi pote\u0161ko\u0107u ne zna za lijek koji bi mogao biti primijenjen da izlije\u010di bolest i spasi \u017ertve.<\/p>\n

D415<\/strong><\/p>\n

SENATOR INGALLS napisao je:<\/p>\n

\u201eSloboda je ne\u0161to vi\u0161e od imena. Onaj koji ovisi o volji drugoga za zaklon, odje\u0107u i hranu ne mo\u017ee biti slobodan \u010dovjek u \u0161irem, punom zna\u010denju te rije\u010di. \u010covjek \u010diji svakodnevni kruh za njega i obitelj ovisi o pla\u0107i koju poslodavac mo\u017ee dati ili uskratiti kako mu volja nije slobodan. Alternativa izme\u0111u gladovanja i podvrgavanja programu je ropstvo.<\/p>\n

\u201eSloboda se ne sastoji u definicijama. Objava da su \u017eivot, sloboda i te\u017enja za sre\u0107om neotu\u0111iva prava svakog ljudskog bi\u0107a ne \u010dini nijednog \u010dovjeka neovisnim. Pravo na slobodu je prazno ismijavanje i zabluda ako tako\u0111er ne postoji mo\u0107 da se bude slobodan. Sloboda nije samo uklanjanje zakonskih ograni\u010denja, dopu\u0161tenje da se do\u0111e ili ode. Dodano tima mora biti kapacitet i prilika, \u0161to jedino izuze\u0107e od nu\u017ede neprestanog svakodnevnog rada mo\u017ee donijeti. Da parafraziram Shakespearea, Siroma\u0161tvo i Sloboda su nepodudaran par. Sloboda i ovisnost su\u00a0 nespojivi. Ukidanje siroma\u0161tva bio je san vizionara i nada filantropista jo\u0161 od svanu\u0107a vremena.<\/p>\n

\u201eNejednakost bogatstva i o\u010dita nepravda nejednake raspodjele bogatstva me\u0111u ljudima bilo je zbunjenost za filozofe. To je nerije\u0161ena enigma politi\u010dke ekonomije! Civilizacija nema paradoks koji je toliko tajanstven kao \u0161to je to postojanje gladi kada postoji vi\u0161ak hrane \u2013 potreba usred suvi\u0161nosti. Da jedan \u010dovjek mo\u017ee imati posjede izvan mogu\u0107nosti ekstravagancije da prosipa, i drugi, sposoban i voljan raditi, treba propasti zbog potrebe za \u017eeravicom, krpama i korama, \u010dini dru\u0161tvo nerazumljivim. To \u010dini povelju ljudskih prava logogrifom. Toliko dugo dok se ti uvjeti nastave klju\u010d za de\u0161ifiriranje u kojemu je napisana sudbina nije otkriven \u2013 bratstvo \u010dovjeka je fraza, pravda je formula, a bo\u017eanski je kod ne\u010ditak.<\/p>\n

\u201eOtpornost siroma\u0161nih na besmislena obeshrabrenja bogatih svrgnula je carstva. Osloba\u0111anje potrebitih bio je cilj ljudskih i bo\u017eanskih propisa. Pritu\u017ebe unesre\u0107enih teret su povijesti. Job je bio milijuner. Bilo da je ta neusporediva proizvodnja koja nosi<\/p>\n

D416<\/strong><\/p>\n

njegovo ime prispodoba ili biografija, to je od dubokog interesa, jer pokazuje da je patrijarh bio okupiran sa istim pitanjima koja nas sada uznemiravaju. On poput Populiste opisuje one koji uzimaju magarca siro\u010detu i vola udovici, uklanjaju znamenitosti, \u017eanju polja i skupljaju berbu siroma\u0161nih, koje li\u0161avaju njihove odje\u0107e i ostavljaju ih gole pljuskovima s planina i uto\u010di\u0161tima stijena.<\/p>\n

\u201eHebrejski su proroci sa\u010duvali svoje najizabranije kletve zbog iznu\u0111ivanja i luksuza bogatih, i Mojsije je propisao propise za otpust dugova, redistribuciju zemlji\u0161ta i ograni\u010davanja privatnog bogatstva. U Rimu je stolje\u0107ima, vlasni\u0161tvo nekretnina bilo ograni\u010deno na 300 hektara po svakom gra\u0111aninu, i broj stoke i robova bio je ograni\u010den na obra\u0111ivano podru\u010dje. Me\u0111utim zakoni koje je dao Svemogu\u0107i, kroz Mojsija, \u017didovima, bili su jednako nedjelotvorni kao i kodovi \u00a0Lycurgusa i Liciniusa protiv neumoljivih energija \u010dovjeka i organskih uvjeta njegovog bi\u0107a.<\/p>\n

\u201eU vrijeme Cezara 2,000 plutokrata posjedovalo je Rimsko Carstvo, i vi\u0161e od 100,000 poglavara obitelji bili su prosjaci, podr\u017eavani donacijama iz javne blagajne. Ista se borba nastavila kroz Srednji Vijek sve do u devetnaesto stolje\u0107e. Nema propisanog lijeka danas koji nije bio neu\u010dinkovito primijenjen na bezbrojne pacijente prije: nema eksperimenta u financijama i politi\u010dkoj ekonomiji koji nije bio predlo\u017een i kojeg se nije uvijek iznova poku\u0161avalo, bez rezultata osim pojedina\u010dne katastrofe i nacionalne propasti.<\/p>\n

\u201eNaposljetku, nakon mnogo nasumi\u010dnog tapkanja i mnogih krvavih i o\u010dajni\u010dkih borbi s kraljevima i dinastijama, prednost, kasta i prerogativa, stare zloupotrebe, opasno uvu\u010deni redovi, titule i klase, kona\u010dni ideal Vladavine je ovdje bio ostvaren, i ljudi su vrhovni. Siroma\u0161ni, radnici, su vladari. Oni prave zakone, oni formiraju institucije. Luj xiv je rekao, \u201eJa sam Dr\u017eava.\u201c Ovdje radnici, poljoprivrednici, kova\u010di, ribari, obrtnici ka\u017eu, \u201eMi smo Dr\u017eava.\u201c Oduzimanje i plja\u010dka i oboga\u0107ivanje kraljevskih favorita su nepoznati. Svaki \u010dovjek, bez obzira na porijeklo, sposobnost, obrazovanje ili moral, ima jednaku \u0161ansu<\/p>\n

D417<\/strong><\/p>\n

sa svakim drugim u utrci \u017eivota. Zakonodavstvo, bilo dobro ili lo\u0161e, donosi ve\u0107ina.<\/p>\n

\u201ePrije manje od stolje\u0107a dru\u0161tveno stanje u Sjedinjenim Dr\u017eavama bilo je ono prakti\u010dne jednakosti. Kod na\u0161eg prvog popisa stanovni\u0161tva nije bilo ni milijunera, siroma\u0161nog niti skitnice u zemlji. Prvi Ameri\u010dki gra\u0111anin koji je pre\u0161ao prag od milijun dolara bio je izvorni Astor, oko 1806, koji je prije mnogo godina bio doselio iz Njema\u010dke, sin mesara, s paketom od krzna kao temeljem svog bogatstva. Najve\u0107i posjed prije tog vremena pripadao je Georgu Washingtonu, koji je kod svoje smrti, 1799, bio procijenjen na oko \u00a0$650,000.<\/p>\n

\u201eMasa ljudi bili su poljoprivrednici i ribari, \u017eive\u0107i zadovoljno od proizvoda svog truda. Razvoj kontinenta uvo\u0111enjem \u017eeljeznica, poljoprivrednih strojeva i znanstvenih primjena suvremenog \u017eivota u\u010dinilo nas je najbogatijom nacijom na zemlji. Ukupni posjed zemlje vjerojatno prelazi $100,000,000,000, za jednu polovicu \u010dega je re\u010deno da je pod izravnom kontrolom od manje od 30,000 osoba i korporacija. Najve\u0107a privatna bogatstva na svijetu bila su akumulirana u posljednjih pola stolje\u0107a u Sjedinjenim Dr\u017eavama.<\/p>\n

\u201eI na\u0161i su materijalni resursi jedva taknuti. Manje od \u010detvrtog dijela na\u0161e obradive povr\u0161ine je bilo izorano. Na\u0161i rudnici skrivaju blaga bogatija od onih iz Ofira i Potosija. Na\u0161i su proizvodi i trgovina jo\u0161 nedozreli, ali su ve\u0107 uspostavili aristokraciju bogatstva koja ne nosi niti podvezicu niti krunu, i objavljena je bez glasnika, ali je \u010desto dobrodo\u0161la u dvorove prin\u010deva i pala\u010de kraljeva.<\/p>\n

\u201eAko nejednaka raspodjela tereta i koristi dru\u0161tva ovisi o zakonodavstvu, instituciji i vladavini, tada bi pod sistemom kao \u0161to je na\u0161 ravnote\u017ea trebala biti obnovljena. Ako bogatstvo rezultira iz nepravednih zakona, i siroma\u0161tvo iz zakonodavnog ugnjetavanja, lijek je u rukama \u017ertava. Ako oni trpe, to je od samo-nanesenih rana. Mi nemamo feudalna prava, niti pravo prvoro\u0111enog sina na nasljedstvo, niti neotu\u0111ivo dobro; nema mogu\u0107nosti koja nisu otvorena svima. Pravda, jednakost, sloboda i bratstvo su temelj Dr\u017eave. U ruci svakog \u010dovjeka je glasa\u010dki listi\u0107. \u0160kola nudi obrazovanje svima. \u0160tampa je slobodna. Govor, misao i savjest su slobodni.<\/p>\n

D418<\/strong><\/p>\n

\u201eAli univerzalno pravo glasa nije se pokazalo lijekom za zlo u dru\u0161tvu. Siroma\u0161tvo nije ukinuto. Premda je bogatstvo bilo akumulirano preko snova pohlepe, nejednakost distribucije je jednako velika kao i u vrijeme Joba i Salamuna i Agisa. Ne samo da je stari problem nerije\u0161en nego su njegovi uvjeti komplicirani i poja\u010dani. Ogromna politi\u010dka mo\u0107 konsolidirana je u rukama nekolicine,\u00a0 i mnogo je ve\u0107e bogatstvo ste\u010deno od pojedinaca pod republikom nego pod monarhijom.<\/p>\n

\u201eVeliki jaz izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih postaje sve \u0161iri i \u0161iri iz dana u dan. Sile radne snage i kapitala, koje bi trebale biti saveznici, pomo\u0107nici i prijatelji me\u0111usobno su se postavili jedni protiv drugih poput neprijateljskih vojski u utvr\u0111enim logorima, pripremaju\u0107i se za opsadu ili bitku. Milijuni u novcu su godi\u0161nje izgubljeni na pla\u0107e, uni\u0161tavanje propadljive imovine, kvarenje zasada i smanjenje dobiti kroz \u0161trajkove i blokade \u0161to je postalo normalan uvjet rata izme\u0111u poslodavaca i zaposlenika.<\/p>\n

\u201eUtopija je jo\u0161 neotkrivena zemlja. Idealno savr\u0161enstvo u dru\u0161tvu, poput fatamorgane u pustinji, opada kako se pribli\u017eava. Ljudska priroda ostaje nepromijenjena u svakom okru\u017eenju.<\/p>\n

Stanje masa je neizmjerno bolje s napretkom civilizacije. Najsiroma\u0161niji obrtnik danas slobodno u\u017eiva udobnosti i pogodnosti nego su to monarsi sa svojim blagom mogli kupiti prije pet stolje\u0107a. Ali De Toqueville je zapazio jedinstvenu anomaliju koja kako se stanje masa pobolj\u0161ava, oni nalaze mnogo nepodno\u0161ljivijom, i nezadovoljstvo se pove\u0107ava. Potrebe i \u017eelje se umno\u017eavaju mnogo br\u017ee nego sredstva zadovoljenja. Obrazovanje, dnevne novine, putovanje, knji\u017enice, parkovi, galerije i izlozi su pro\u0161irili horizont radnih mu\u0161karaca i \u017eena, pove\u0107ali njihov kapacitet za u\u017eivanjem, upoznali ih sa rasko\u0161i i prednostima bogatstva. Politi\u010dka pouka pou\u010dila ih je o jednakosti \u010dovjeka i upoznala ih sa mo\u0107i glasa\u010dkog listi\u0107a. La\u017eni u\u010ditelji su ih uvjerili da je svo bogatstvo bilo stvoreno radom, i da je svaki \u010dovjek koji ima vi\u0161e nego mo\u017ee zaraditi svojim rukama sa dnevnim pla\u0107ama lopov, da je kapitalista neprijatelj, i mlijuner javni<\/p>\n

D419<\/strong><\/p>\n

neprijatelj kojeg bi trebalo staviti van zakona i pucati u njega \u010dim ga se vidi.<\/p>\n

\u201eVelika privatna bogatstva su neodvojiva od visoke civilizacije. Najbogatija zajednica u svijetu, po glavi stanovnika, u ovo vrijeme je indijansko pleme Osaga. Njihovo nagomilano bogatstvo je deset puta ve\u0107e, proporcionalno, od onoga Sjedinjenih Dr\u017eava. Ono je dr\u017eano zajedni\u010dkim. Zajednica imovine mo\u017eda nije uzrokom barbarstva, ali u svakoj Dr\u017eavi, kada se pristupa dru\u0161tvenoj i ekonomskoj jednakosti, i bogatstvu \u201estvorenom radom\u201c bez intervencije kapitala, kao \u0161to je u Kini i Indiji, pla\u0107e su niske, radnici su degradirani i napredaj nemogu\u0107. Da je bogatstvo Sjedinjenih Dr\u017eava bilo jednako raspore\u0111eno me\u0111u njenim stanovnicima u ovo vrijeme iznos kojeg bi svatko posjedovao, prema popisu stanovni\u0161tva, bilo bi oko $1,000.<\/p>\n

\u201eDa se ta jednakost nastavi, napredak bi o\u010dito prestao. Da je to bilo prevladavaju\u0107e stanje od po\u010detka, mi bi smo ostali na mjestu. Jedino kada bogatstvo postane koncentrirano priroda mo\u017ee biti pokorena i njene sile podvrgnute civilizaciji. Da nije kapitala kroz strojeve, iskoristivu paru, struju i gravitaciju, i\u00a0 izuze\u0107e \u010dovjeka i nu\u017enosti stalnog truda da si osigura za \u017eivot, \u010dovje\u010danstvo bi jo\u0161 uvijek stajalo ili se vra\u0107alo unatrag. \u017deljeznice, telegrafi, flote, gradovi, knji\u017enice, muzeji, sveu\u010dili\u0161ta, katedrale, bolnice \u2013 sve velike poduzetnosti koje uzvisuju i uljep\u0161avaju postojanje i pobolj\u0161avaju uvjete ljudskog \u017eivota \u2013 dolaze od koncentracije novca u rukama nekolicine.<\/p>\n

\u201e\u010cak i ako bi bilo po\u017eeljno ograni\u010diti akumulacije, dru\u0161tvo ne posjeduje na\u010dina da to u\u010dini. Um je nesavladiv. Razlike izme\u0111u ljudi su organske i temeljne. One su uspostavljene odredbama Vrhovne Sile i ne mo\u017ee ih se ukinuti aktom Kongresa. U borbi izme\u0111u mozgova i brojeva, mozgovi uvijek pobje\u0111uju, i uvijek \u0107e.<\/p>\n

\u201eDru\u0161tvena po\u0161ast je smrtonosna i prijete\u0107a, ali bolest nije toliko opasna koliko lije\u010dnici i lijekovi. Politi\u010dki \u010duvari, sa njihovom\u00a0 sarsaparillom i plasterima i pilulama, tretiraju simptome umjesto uzrok prigovora. Besplatno nov\u010dano sredstvo srebra, pove\u0107anje broja stanovnika, ograni\u010denje useljavanja, Australski glasa\u010dki listi\u0107 i kvalificirano<\/p>\n

D420<\/strong><\/p>\n

pravo glasa va\u017ena su pitanja, ali sve to mo\u017ee biti ostvareno bez utjecaja i na najmanje mogu\u0107e pobolj\u0161anje stanja velikih masa radnika u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Umjesto da se oslobode siroma\u0161nih neznalica, bilo bi dobro pove\u0107ati njihovo bogatstvo i njihovo znanje, i u\u010diniti ih prikladnima za glasanje. Propisana klasa neizbje\u017eno postaje urotnicima, i slobodne se institucije jedino mo\u017ee osigurati obrazovanjem, napretkom i zadovoljstvom onih o kojima ovisi njihovo postojanje.\u201c<\/p>\n

Ovdje je izjava \u010dinjenica: ali gdje je izjava lijeka? Nema nijedne. Ipak pisac nije u skladu sa \u010dinjenicama na koje skre\u0107e pa\u017enju: on bi volio, ako bi mogao, skrenuti pa\u017enju na bijeg od onoga \u0161to vidi da je neizbje\u017eno. Tako bi svi ljudi koji su dostojni ljudskog oblika i prirode. Barem kad s radi o Gosp. Ingallsu, to je o\u010digledno iz sljede\u0107eg izvoda iz jednog od njegovih govora u Senatu Sjedinjenih Dr\u017eava.* On je rekao:<\/p>\n

\u201eMi ne mo\u017eemo prikriti istinu da smo na rubu nadolaze\u0107e revolucije. Stara sporna pitanja su mrtva. Ljudi se raspore\u0111uju na jednoj ili drugoj strani potencijalnog sukoba. Na jednoj je strani kapital, izuzetno upleten u prednosti, arogantan od neprestanih pobjeda, konzervativan, koji se tvrdo dr\u017ei starih teorija, zahtijevaju\u0107i nove povlastice, oboga\u0107en doma\u0107im nametanjem poreza i vanjskom trgovinom, i bore\u0107i se da prilagodi sve vrijednosti svom vlastitom zlatnom standardu. Na drugoj je strani radna snaga zahtijevaju\u0107i zaposlenje, nastoje\u0107i da razvije doma\u0107e industrije, bore\u0107i se sa silama prirode i podla\u017eu\u0107i si pustinju. Radna snaga, izgladnjeli i mrzovoljni u gradovima, \u010dvrsto su odlu\u010dili svrgnuti sistem pod kojim bogati postaju jo\u0161 bogatiji a siroma\u0161ni jo\u0161 siroma\u0161nijima \u2013 sistem koji daje Vanderbiltu i \u00a0Gouldu basnoslovno bogatstvo, i osu\u0111uje siroma\u0161ne na siroma\u0161tvo iz kojeg ne postoji izlaz ili uto\u010di\u0161te osim groba. Zahtjevi za pravdom bili su zadovoljeni\u00a0 s ravnodu\u0161no\u0161\u0107u i prezirom. Sa radnom snagom zemlje, koji tra\u017ee zaposlenje, ophode se kao sa bezobzirnim prosjacima koji prose kruha.\u201c<\/p>\n

*Kongresni Izvje\u0161taj, Sv. 7, str. 1054-5<\/p>\n

D421<\/strong><\/p>\n

On tako jasno izjavljuje da ne mo\u017ee vidjeti nadu. On ne zna ni za kakav lijek za stra\u0161nu bolest \u2013 sebi\u010dnost.<\/p>\n

Mi\u0161ljenje Vel. Dr. Lymana Abbotta o Situaciji<\/strong><\/p>\n

U starom broju \u00a0the Literary Digesta mi nalazimo sljede\u0107i pregled gledi\u0161ta Dr. Abbotta, slavnog propovjednika, urednika i suradnika sa Teodorom Rooseveltom, o Odnosu izme\u0111u Kapitala i Radne Snage:<\/p>\n

\u201eDr. Abbott potvr\u0111uje da je pitanje da li je sistem pla\u0107e bolji od feudalizma ili ropstva bilo rije\u0161eno; ali za sada\u0161nji industrijski sistem bilo kao kona\u010dan ili istinit on daje ove optu\u017ebe: (1) Da ne daje postojano ili trajno zaposlenje svim voljnim radnicima. (2) Da tako\u0111er ne uspijeva dati svima onima pod sobom pla\u0107e koje su odgovaraju\u0107e stvarnom \u017eivotu. (3) Da je nedovoljno edukativan sam po sebi i da ne uspijeva dozvoliti odgovaraju\u0107e slobodno vrijeme za obrazovne procese. (4) Da su \u010disti, dobri domovi u mnogim slu\u010dajevima nemogu\u0107i pod sada\u0161njim uvjetima. Dr. Abbott vjeruje da se propisi Isusa Krista i na\u010dela zdrave politi\u010dke ekonomije podudaraju; on inzistira na tome da je ru\u017eno mrviti mu\u0161karce, \u017eene i djecu da bi se napravilo jeftinu robu. Radna snaga nije \u201eroba\u201c on objavljuje. Citiramo:<\/p>\n

\u201eJa vjerujem da je sistem koji dijeli dru\u0161tvo u dvije klase, kapitaliste i radnike, samo privremen, i da je industrijski nemir na\u0161eg vremena rezultat slijepe borbe za demokraciju bogatstva, u kojemu \u0107e korisnici alata tako\u0111er biti vlasnici alata, u kojemu \u0107e radna snaga iznajmljivati kapital, ne kapital radnu snagu; u kojemu \u0107e ljudi, ne novac, kontrolirati industriju, kao \u0161to sada kontroliraju vladu. Ali nauka da je radna snaga roba, i da ju kapital treba kupovati na najjeftinijem tr\u017ei\u0161tu, nije niti privremeno zdrava; ekonomski je la\u017ena jednako kao \u0161to je eti\u010dki nepravedna.<\/p>\n

\u201eNema takve robe kao \u0161to je radna snaga; ona ne postoji. Kada radnik do\u0111e u tvornicu u Ponedjeljak ujutro on nema ni\u0161ta za prodati, on je praznih ruku; on je do\u0161ao kako bi proizveo ne\u0161to svojim trudom, i da ne\u0161to, kad bude bilo proizvedeno, ima biti prodano, i dio prihoda od te prodaje s pravom \u0107e pripadati njemu, zato \u0161to je<\/p>\n

D422<\/strong><\/p>\n

on pomogao to proizvesti. I kako ne postoji radna snaga kao roba za prodaju, tako ne postoji ni tr\u017ei\u0161te radne snage na kojemu \u0107e se prodati. Slobodno tr\u017ei\u0161te podrazumijeva raznolikost prodava\u010da s razli\u010ditom robom i raznolikost kupaca s razli\u010ditim potrebama, prodava\u010d sa savr\u0161enom slobodom da proda ili da ne proda, kupac sa savr\u0161enom slobodom da kupi ili da ne kupi. Ne postoji takvo tr\u017ei\u0161te za radnu snagu. Radnici su u velikoj ve\u0107ini slu\u010dajeva tako \u010dvrsto povezani sa njihovim gradom predrasudom, neznanjem o vanjskom svijetu i njegovim potrebama, od strane doma\u0107ih razmatranja, sa njihovim malim posjedima \u2013 njihovim domom i udesom \u2013 i sa religioznim vezama, kao da su bili ukorijenjeni za zemlju. Oni nemaju za ponuditi razli\u010dite vje\u0161tine; kao pravilo radnik zna kako u\u010diniti dobro samo jednu stvar, koristiti dobro samo jedan alat, i mora prona\u0107i vlasnika za taj alat koji \u017eeli da ga radnik koristi, ili mora biti u stanju mirovanja. \u201eTrgovac,\u201c ka\u017ee \u00a0Frederic Harrison, \u201esjedi u svojoj ku\u0107ici za ra\u010dunanje, i sa nekoliko slova ili oblika, transportira i distribuira sadr\u017eaje cijelog grada iz jednog kontinenta u drugi. U drugim slu\u010dajevima, kao vlasnik du\u0107an, plima i oseka prolaze\u0107eg mno\u0161tva opskrbljuje potrebu kretanja u njegovoj robi. To je pravo tr\u017ei\u0161te. Ovdje konkurencija djeluje brzo, potpuno, jednostavno, pravedno. Potpuno je druga\u010dije sa nadni\u010darom, koji nema robu za prodati. On sam mora biti prisutan na svakom tr\u017ei\u0161tu, \u0161to zna\u010di skupo, osobno kretanje. On ne mo\u017ee biti u skladu sa svojim poslodavcem; on ne mo\u017ee poslati niti uzorak svoje snage; niti poslodavci kucaju na njegova ku\u0107a vrata. Ne postoji niti radni\u010dka roba za prodati niti radni\u010dko tr\u017ei\u0161te na kojemu se prodaje. Oboje su ma\u0161ta politi\u010dke ekonomije. Stvarne \u010dinjenice su kako slijedi:<\/p>\n

\u201eVe\u0107ina robe u na\u0161e vrijeme \u2013 \u010dak poljoprivredne robe postepeno dolazi pod te uvjete \u2013 proizvedena je od organiziranog tijela radnika, koji vr\u0161e svoje djelo pod \u201ekapetanom industrije,\u201c i kori\u0161tenjem skupih alata. To zahtijeva suradnju triju klasa \u2013 vlasnike alata ili kapitaliste, nadzornika ili upravitelja, i korisnika alata ili radnika. Rezultat je zajedni\u010dki proizvod njihove industrije \u2013 jer sam alat je samo spremljeni proizvod industrije \u2013 i stoga im<\/p>\n

D423<\/strong><\/p>\n

zajedni\u010dki pripada. Posao je politi\u010dke ekonomije utvrditi kako vrijednosti mogu biti ravnopravno podijeljene izme\u0111u tih partnera u zajedni\u010dkom pothvatu. To je jednom rije\u010dju pitanje rada. Nije istina da radnik ima pravo na cjelinu, niti on to tra\u017ei, \u0161to god neki od divljih zagovornika njegove stvari mogli tvrditi za njega. Nadzornik ima pravo na njegov udio, i to veliki udio. Voditi takvu industriju, znati koji su proizvodi potrebni u svijetu, na\u0107i kupca za njih za cijenu koja \u0107e dati pravu nadoknadu za trud proizvodnje istih, zahtijeva samo po sebi rad visoke kakvo\u0107e, i jedan koji zaslu\u017euje velikodu\u0161nu naknadu. Vlasnik alata ima pravo na naknadu. Pretpostavimo da je on, ili netko od koga je on primio svoj alat, sa\u010duvao novac kojeg su njegovi drugovi potro\u0161ili bilo u sada\u0161nju udobnost ili u sumnjivi u\u017eitak, i on ima pravo na nagradu za svoju ekonomiju i \u0161tedljivost, iako ponekada mo\u017ee biti pod znakom pitanja da li na\u0161 suvremeni industrijski sistem ponekada ne daje nagradu koja je prevelika za vrlinu stjecanja, i tako pretvoriti vrlinu u zamku. Radnik ima pravo na naknadu. Jo\u0161 od ukidanja ropstva nitko ne pori\u010de to pravo. Odre\u0111ivanje kako \u0107e se napraviti podjela proizvoda ove zajedni\u010dke industrije je slo\u017eeno. Ali sigurno je da to ne treba biti napravljeno sa sistemom koji nala\u017ee kapitalisti da plati \u0161to je manje pla\u0107e mogu\u0107e za u\u010dinjene slu\u017ebe, i radniku da u\u010dini \u0161to manje slu\u017ebe za primljene pla\u0107e. \u0160to bi god moglo biti pravi na\u010din, ovo je pogre\u0161an na\u010din.\u201c<\/p>\n

\u010cini se da Dr. Abbott ima toplo, suosje\u0107ajno srce za mase i da je jasno shvatio njihovu situaciju. On dijagnosticira politi\u010dko \u2013 dru\u0161tveno \u2013 financijsku bolest, ali ne uspijeva prona\u0107i lijek. On doista poga\u0111a \u0161to bi mogao biti lijek kad bi ga se moglo dobiti, ali ne sugerira nikakav na\u010din osiguravanja istoga \u2013 to jest, on misli da vidi u tijeku,<\/p>\n

\u201eSlijepu borbu prema demokraciji bogatstva u kojoj \u0107e korisnici alata biti vlasnici alata; u kojoj \u0107e radna snaga unajmljivati kapital.\u201c<\/p>\n

Ova re\u010denica glasi kao da je njen pisac nedavno pro\u010ditao pri\u010du o Aladinovoj svjetiljci u Arapskim No\u0107ima i nadao se<\/p>\n

D424<\/strong><\/p>\n

na\u0107i i koristiti \u201e\u010darobni \u0161tapi\u0107.\u201c To pokazuje da gospodin ili ima ograni\u010deno znanje o financijama ili ina\u010de o\u010dekuje revoluciju u kojoj \u0107e korisnici alata uzeti alate silom od kapitalista, kr\u0161e\u0107i sve zakone dru\u0161tva koji su trenutno priznati. I ako bi takav prijenos alata iz ruku sada\u0161njih vlasnika u vlasni\u0161tvo korisnika alata bilo izvr\u0161eno na bilo koji na\u010din, ne mogu li svi vidjeti da bi novi vlasnici alata, zbog tog vlasni\u0161tva, postali kapitalisti? Imamo li bilo koji razlog za pretpostaviti da bi novi vlasnici alata bili vi\u0161e velikodu\u0161niji ili manje sebi\u010dni od sada\u0161njih? Imamo li bilo koji razlog za pretpostaviti da se je prirodno srce promijenilo vi\u0161e u vlasnicima alata nego u korisnika alata, ili da bi novi korisnici alata pozvali svu radnu snagu da podjele podjednako koristi strojeva? Svo iskustvo s ljudskom prirodom ka\u017ee, Ne! Bolest je vidljiva, nu\u017enost brzog lije\u010denja je vidljiva, ali nijedan lijek ne mo\u017ee izlije\u010diti \u201euzdi\u0161u\u0107e stvorenje.\u201c Njegovi uzdasi i poro\u0111ajni bolovi moraju se nastaviti i pove\u0107avati se, kao \u0161to Apostol ukazuje, sve do o\u010ditovanja sinova Bo\u017ejih \u2013 Kraljevstva Bo\u017ejeg. (Rim. 8:22,19)<\/p>\n

Poricanje bilo koje nevolje ju ne lije\u010di. Potvrda da \u201ene postoji roba kao radna snaga\u201c ne\u0107e ispraviti ili promijeniti \u017ealosnu \u010dinjenicu da je radna snaga roba, i da ne mo\u017ee biti ni\u0161ta vi\u0161e pod na\u0161im sada\u0161njim dru\u0161tvenim zakonima i uvjetima. Ropstvo je jedno vrijeme i u pogledu izvjesnih ljudi, mo\u017eda bilo dobrotvornom institucijom pod ljubaznim i obzirnim gospodarima. Kmetstvo pod feudalnim sistemom polu \u2013 civilizacije mo\u017eda je imalo dobra obilje\u017eja prilago\u0111ena tom vremenu i uvjetima; i sli\u010dno tome platni sistem.<\/p>\n

Rad kao roba, uz kupnju i prodaju, ima neka izvrsna obilje\u017eja, i u\u010dinio je mnogo u razvoju mentalne i fizi\u010dke vje\u0161tine, i zaista, je bio veoma dragocjeni dar Radnoj snazi u pro\u0161losti. Niti bi bilo mudro uni\u0161titi to obilje\u017eje robe \u010dak i sada, jer oni radnici koji posjeduju<\/p>\n

D425<\/strong><\/p>\n

i koriste mozak i vje\u0161tinu i snagu zaslu\u017euju da budu bolje tra\u017eeni i da budu u stanju raspolagati svojim radom za bolje cijene nego nevje\u0161ti i glupi: to je tako\u0111er potrebno za poticanje glupih i ravnodu\u0161nih. Potreba je \u2013 pravedna, mudra, o\u010dinska vladavina koja \u0107e nastaviti sa zdravim ograni\u010denjima i poticajima i dodano tome, dok u isto vrijeme \u0161tite\u0107i svaku klasu radne snage od arogancije klase odmah iznad njih, i \u0161tite\u0107i sve od herkulejanske mo\u0107i dana\u0161njeg Kapitala s njegovom ogromnom i sve ve\u0107om vojskom strojnih robova; i sve dok na koncu, nakon potpunog i op\u0107eg prakti\u010dnog pou\u010davanja u pravednosti, pod zakonom ljubavi, ne bude uni\u0161tila sve \u0161to je u skladu sa sebi\u010dnosti i grijehom.<\/p>\n

Takva vladavina nije predlo\u017eena nigdje osim u Bibliji, i tamo je to\u010dno opisana i jasno obe\u0107ana i \u010deka jedino na odabir Bo\u017eje Crkve \u2013 da budu njegovi kraljevi i sve\u0107enici kao sunasljednici Emanuela. (Otkr. 5:10; 20:6)<\/p>\n

Pogled Pokojnog Biskupa J. P. Newmana<\/strong><\/p>\n

Biskup Metodisti\u010dko Episkopalne Crkve, Newman, vidio je nezaustavljivi sukob izme\u0111u Kapitala i Radne snage. On je vidio prava i nepravde na objema stranama u pitanju. U \u010dlanku jednom objavljenom u \u010dasopisima njegove denominacije,\u00a0 on navodi sljede\u0107e prijedloge i sugestije:<\/p>\n

\u201eJe li bezbo\u017eno biti bogat? Je li siroma\u0161tvo neophodno za pobo\u017enost? Jesu li prosjaci jedino sveci? Je li nebo ubo\u017enica? \u0160to \u0107emo onda u\u010diniti sa Abrahamom, koji je bio veoma bogat u stoci, u srebru i u zlatu? \u0160to \u0107emo tada u\u010diniti s Jobom, koji je imao 7000 ovaca, 3000 kamila, 4000 goveda, 500 magaraca; koji je imao 30 000 hektara i 3000 ku\u0107nih slugu?…<\/p>\n

\u201eStjecanje bogatstva je bo\u017eanski dar. Industrija i \u0161tedljivost zakoni su \u0161tednje. Skupiti veliko bogatstvo poseban je dar. Kao \u0161to su pjesnici, filozofi i govornici ro\u0111eni kao takvi, tako su i financijeri geniji za bogatstvo. Po intuiciji<\/p>\n

D426<\/strong><\/p>\n

on je upoznat sa zakonima ponude i potra\u017enje; on je \u010dini se nadaren sa vizijom vidioca dolaze\u0107ih promjena na tr\u017ei\u0161tu; on zna kada kupiti i kada prodati, i kada treba dr\u017eati. On o\u010dekuje protok stanovni\u0161tva i njegov u\u010dinak na stvarnu nekretninu. Kao \u0161to pjesnik mora pjevati jer je muza u njemu, tako i financijer mora praviti novac. On si tu ne mo\u017ee pomo\u0107i. Darovanje tog dara je ogla\u0161eno u Svetom Pismu: \u201eTa on ti je dao snagu da stje\u010de\u0161 bogatstvo.\u201c (5. Moj. 8:18) I sva su ta obe\u0107anja ilustrirana u sada\u0161njem financijskom stanju Kr\u0161\u0107anskih nacija, koje kontroliraju financijama svijeta.<\/p>\n

\u201e\u017damor je protiv tih prirodnih i zakonitih prava za raspodjelu imovine me\u0111u onima koji je nisu stekli bilo nasljedstvom ili vje\u0161tinom ili industrijom. Komunizam je taj koji nema temelja niti u ustavu prirode ili u dru\u0161tvenom poretku \u010dovje\u010danstva. To je divlji, iracionalan vapaj Radne snage protiv Kapitala, me\u0111u kojima, u ekonomiji prirode i u politi\u010dkoj ekonomiji, ne bi trebalo\u00a0 biti zajedni\u010dkog antagonizma.\u201c<\/p>\n

Biskup potvr\u0111uje da \u201eposlodavac i zaposleni imaju nepovrediva prava; prvi da zaposli koga mo\u017ee za ono \u0161to mo\u017ee, i potonji da se odazove kada mo\u017ee.\u201c Biskup tvrdi da zavist i ljubomora radnih klasa nisu razdra\u017eeni protiv onih koji imaju velika bogatstva, nego protiv vrhunske lagodnosti i vrhunske ravnodu\u0161nosti bogatih. On nastavlja:<\/p>\n

\u201eBogatstvo ima najplemenitiju misiju. Ono nije dato da se gomila, niti radi zadovoljstva, niti za pokazivanje pompe i mo\u0107i. Bogati su \u010dinovnici Svemogu\u0107ega. Oni su njegovi zastupnici za isplatu. Oni su \u010duvari siroma\u0161nih. Oni su ti koji \u0107e otvoriti velika poduze\u0107a koja \u0107e donijeti ekonomi\u010dnost masama; ne najve\u0107e dividende, nego najve\u0107i prosperitet. Kapital \u010dini mogu\u0107im za radnika da u\u017eiva sre\u0107u koja \u010deka na po\u0161tenu industriju. Na bogatima je da pobolj\u0161aju domove siroma\u0161nih, ali mnoge su \u0161tale<\/p>\n

D427<\/strong><\/p>\n

bogatih pala\u010de u usporedbi sa prebivali\u0161tem po\u0161tenih i inteligentnih mehani\u010dara.<\/p>\n

\u201eKada su bogati pokrovitelji onih dru\u0161tvenih reformi koje uzdi\u017eu dru\u0161tvo, oni \u0107e tada primiti blagoslov siroma\u0161nih. Na njima je da daju uputu zakonodavcu neophodnu za za\u0161titu svih prava i interesa zajednice. Kada oni grade knji\u017enice u\u010denosti, muzeje umjetnosti i hramove pobo\u017enosti oni \u0107e biti cijenjeni kao dobro\u010dinitelji njihove vrste. Kada se bogatstvo Kapitala\u00a0 zdru\u017ei sa bogatstvom inteligentnih, bogatstvom mi\u0161i\u0107a, i bogatstvom dobrote za op\u0107e dobro, tada \u0107e Radna snaga i Kapital biti cijenjeni kao jednaki \u010dimbenici u davanju \u017eivota, slobode i te\u017enje za sre\u0107om svakom \u010dovjeku.\u201c<\/p>\n

Biskup je o\u010digledno nastojao zauzeti po\u0161teno gledi\u0161te o objema stranama sada\u0161nje kontroverze i pribli\u017eavaju\u0107eg sukoba, ali povezanost sa i ovisnost o bogatstvu o\u010dito daje predrasudu, bez sumnje nesvjesno, njegovom sudu. \u010cinjenica je da su mnogi od ljudi iz drevnog doba bili veoma bogati; Abraham, na primjer. Ipak pri\u010da o proputovanju Abrahama, Izaka i Jakova u zemlji Kanaanu pokazuje da iako je zemlja bila posjedovana u tim danima, ipak nije bila ogra\u0111ena ve\u0107 slobodna za korisnike. Ta tri patrijarha sa svojim slugama i stokom i stadima lutali su po svojoj volji kroz zemlju Kanaanaca gotovo dva stolje\u0107a, no ipak nisu tvrdili da posjeduju ni stopalo od nje. (Djela 7:5) I u Bo\u017ejem predod\u017ebenom kraljevstvu Izrael, kodeks zakona pobrinuo se je za siroma\u0161ne, doma\u0107e i strance. Nitko nije trebao gladovati: polja se nisu morala pabir\u010diti pomno, me\u0111utim rubovi su se trebali ostaviti da siroma\u0161ne da pabir\u010de. Gladni je mogao u\u0107i u vo\u0107njak, vinograd ili polje i jesti na licu mjesta dok se ne zadovolji. I kada je zemlja Palestina bila podijeljena me\u0111u Izraelskim plemenima i obiteljima, posebna priprema za otkazivanje hipoteka na svu zemlju, na sve dugove, svake pedesete godine, sprije\u010dila je osiroma\u0161enje i prakti\u010dko porobljavanje naroda kao cjeline nekolicini bogatih.<\/p>\n

D428<\/strong><\/p>\n

\u010cini se da je Biskup zaboravio da zakoni i ure\u0111enja svijeta Kr\u0161\u0107anstva bo\u017eanski ure\u0111eni kodovi; da poput svih pronalazaka nesavr\u0161enih glava i srca ti zakoni nisu nepogre\u0161ivi; da premda u jedno vrijeme se nije moglo izumiti bolje, promjene dru\u0161tvenih i financijskih uvjeta u\u010dinile su promjene nu\u017enima u pro\u0161losti; da su druge promjene sada priznate kao ispravne, premda su im se sebi\u010dnost i ultrakonzervativizam\u00a0 suprotstavljali u njihovim danima. Ako je stoga priznato da su na\u0161i zakoni samo ljudski i pogre\u0161ivi, i ako su ve\u0107 bili mijenjani i izmijenjeni kako bi odgovarali promijenjenim uvjetima, nije li nedosljedno od strane Biskupa da ih sada tretira kao svete, neupitne, nepromjenjive; i tvrditi da su prava koja su jednom bila priznata prema tome \u201enepovrediva,\u201c \u201eprirodna\u201c i neosporna \u201ebilo u redu prirode ili ustavu \u010dovje\u010danstva\u201c; i da je sama sugestija o modificiranju zakona i dru\u0161tvenih propisa kako bi ih se bolje prilagodilo sada\u0161njim uvjetima \u201edivlja\u201c i \u201eiracionalna\u201c?<\/p>\n

Biti \u0107e primije\u0107eno da je Biskup zauzeo suprotno stajali\u0161te od onoga Dr. Abbotta o pitanju radne snage kao robe, podlo\u017eene uvjetima ponude i potra\u017enje. On je vidio u tome zakon na\u0161eg sada\u0161njeg dru\u0161tvenog sistema, i rekao je da se to mora nastaviti. On je bio u pravu vidjev\u0161i da Radna snaga mora nastaviti kao roba ( da bude kupljena jednako jeftina kao \u0161to je Kapital mo\u017ee kupiti, i da bude prodana jednako visoko kolika je cijena koliku Radna snaga mo\u017ee dobiti za nju) toliko dugo dok se sada\u0161nji dru\u0161tveni sistem nastavlja. Me\u0111utim, to ne\u0107e biti dugi niz godina, kao \u0161to je nazna\u010deno proro\u010danstvom i \u0161to su primijetili drugi sposobni umovi u bli\u017eem kontaktu s ljudima i njihovim nemirima.<\/p>\n

Sa Biskupovog stajali\u0161ta jedina nada miroljubivog rje\u0161enja razlika izme\u0111u Kapitala i Radne snage je, (1)obra\u0107enje svih bogatih u pune ljubavi i dobronamjerne uvjete navedene u posljednja dva odlomka gore citirana; i (2) obra\u0107enje svih siroma\u0161nih i srednjih klasa<\/p>\n

D429<\/strong><\/p>\n

u one pobo\u017enosti i zadovoljstva gdje mogu prihvatiti sa zahvalama \u0161to je god bogatima po volji dopustiti im da imaju na zemlji i puninu stoga, i povik \u201eBlagoslovljeni smo mi siroma\u0161ni!\u201c To bi, mi priznajemo, rije\u0161ilo Radni\u010dko pitanje, brzo i temeljito; ali nema zdravih ljudi koji o\u010dekuju takvo rje\u0161enje u bliskoj budu\u0107nosti; niti to Sveto Pismo tako prikazuje. Mi ne mo\u017eemo pretpostaviti da ovaj inteligentni Biskup zaista nudi ove prijedloge kao lijek; umjesto toga mi pretpostavljamo da je on mislio kako on ne vidi ni\u0161ta drugo osim ovog nemogu\u0107eg rje\u0161enja, i da \u0107e stoga civilizacija za kratkim biti udarena s prokletstvom Anarhije. Kada bi taj gospodin mogao vidjeti Bo\u017eji lijek za kojega nas je na\u0161 Gospodin u\u010dio nadati mu se i moliti za njega \u2013 \u201eDo\u0111i Kraljevstvo tvoje\u201c \u2013 i na\u010din na koji \u0107e to Kraljevstvo biti uspostavljeno u mo\u0107i i vlasti. (Dan. 2:44,45; 7:22,27; Otkr. 2:27)<\/p>\n

Gledi\u0161ta U\u010denih Pravnika<\/strong><\/p>\n

Pravnik svjetske slave, obra\u0107aju\u0107i se na promociji novog razreda pravnika na istaknutom Sveu\u010dili\u0161tu u Sjedinjenim Dr\u017eavama, izrazio se kako slijedi, kako je bilo izvje\u0161teno od the Kansas City Journal:<\/p>\n

\u201ePovijest arogantne i grabe\u017eljive rase kojoj mi pripadamo bila je izvje\u0161taj o neprestanim i krvavim borbama za osobnu slobodu. Bili su vo\u0111eni ratovi, dinastije su bile svrgnute i monarsi obezglavljeni, ne zbog osvajanja, ambicije, slave, nego kako bi \u010dovjek mogao biti slobodan. Povlastice i prerogativi tvrdoglavo su i nevoljko popu\u0161tali kroz mnoga krvava stolje\u0107a neumoljivoj strasti za individualnom slobodom. Od Magna Karte do Appomatoxa je daleki povik; ali nije bilo trenutka u tih 652 godine u kojem je rasa prestala ili oklijevala u svojo odlu\u010dnoj i nepokolebljivoj borbi za jednakost svih ljudi pred zakonom. Zbog toga su baruni zlostavljali Kralja Ivana; Latimer je bio spaljen; Hampden je pao; da je bio potpisan pakt u kabini Mayflowera; da je bila progla\u0161ena Deklaracija o Neovisnosti; da je John Brown, iz Osawatomie, umro; da su legije<\/p>\n

D430<\/strong><\/p>\n

Granta i \u0160eridana mar\u0161irale i pobjedile, spremne odre\u0107i se \u017eivota i svega \u0161to imaju umjesto predaje povlastice slobode.<\/p>\n

\u201eOd kakve koristi su plug i plovilo<\/p>\n

Ili \u017eivot ili zemlja, ako sloboda nedostaje?\u201c<\/p>\n

\u201eSan stolje\u0107a je napokon bio realiziran. Iz brutalnog i krvavog mete\u017ea povijesti, \u010dovjek je na koncu iza\u0161ao kao svoj gospodar; ali zbunjuju\u0107e enigme vjere su ostale. Ljudi su jednaki, ali nema ravnopravnosti. Pravo glasa je univerzalno ali samo nekolicina izra\u017eava politi\u010dku mo\u0107; siroma\u0161tvo nije bilo ukinuto. Nejednako se nose tereti i prednosti dru\u0161tva. Neki imaju bogatstvo preko sposobnosti ekstravagancije da rasipaju, a drugi se uzalud mole za svakodnevni kruh. Zbunjeni i osuje\u0107eni s tim neprikladnostima, ljutiti kroz patnju i \u017eelju, razo\u010darani u\u010dincima politi\u010dke slobode na sre\u0107u i napredak pojedinca, mnogi su popustili nemiru toliko o\u0161trom i dubokom koji kao da ukazuje na potrebu za aktivnom koalicijom konzervativnih snaga u na\u0161em dru\u0161tvu.<\/p>\n

\u201eU evolucijskom pokretu, u kojeg je dru\u0161tvo Sjedinjenih Dr\u017eava u\u0161lo, nema presedana u povijesti, zato \u0161to su uvjeti nepravilni, i prema tome znanstveno je rje\u0161enje nemogu\u0107e. Premda su se uvjeti masa ljudi bili enormno pobolj\u0161ali dru\u0161tvenim napretkom, primjenom znanosti na industriju, i izumom strojeva, nema sumnje da je siroma\u0161tvo vi\u0161e neprijateljskije dru\u0161tvu, vi\u0161e opasnije sa institucije samouprave i za osobnu slobodu \u0161to je bilo dobiveno nakon toliko mnogo stolje\u0107a sukoba nego ikada prije. Razlozi su o\u010diti. Radnik je slobodan; on je glasa\u010d; njegovo samopo\u0161tovanje je pove\u0107ano; njegova osjetljivost je postala akutna; njegove su se potrebe umno\u017eile daleko br\u017ee nego sredstva zadovoljenja; obrazovanje ga je uzvisilo iznad stanja ropske muke. Dnevna ga je \u0161tampa upoznala sa prednostima koje bogatstvo daje onima koji ga posjeduju. On je bio pou\u010den da su svi ljudi bili stvoreni jednakima, i on vjeruje da dok su prava bila izjedna\u010dena, da mogu\u0107nosti nisu. Suvremena ga je znanost<\/p>\n

D431<\/strong><\/p>\n

naoru\u017eala sa stra\u0161nim oru\u017ejem,\u00a0 i kada glad do\u0111e ni\u0161ta nije toliko sveto kao potrebe \u017eene i djece.<\/p>\n

\u201eDru\u0161tvena kriza u svim civiliziranim zemljama,\u00a0 i posebno u na\u0161oj, postaje sve stra\u0161nijom. Mrmljanje grmljavine mrkog nezadovoljstva sve je bli\u017ea iz sata u sat. Premda Ja vjerujem da \u0107e se ozbiljni i odlu\u010dni genije Anglo \u2013 Saksonske rase dokazati jednak tomu, kao i svakoj drugoj hitnosti, i da ne\u0107e prepustiti imovinu koju je stekao sa nevjerojatnim \u017ertvama, ipak je o\u010dito da bitka nije zavr\u0161ena; da \u010dovjek vi\u0161e nije zadovoljan sa jednako\u0161\u0107u prava i sa jednako\u0161\u0107u prilike, nego da \u0107e on zahtijevati jednakost uvjeta kao zakon idealne dr\u017eave.<\/p>\n

\u201eO\u010dito je tako\u0111er da je dru\u0161tveno propadanje nedosljedno sa samoupravom, i da je beznadno i bespomo\u0107no siroma\u0161tvo nespojivo s osobnom slobodom. \u010covjek koji je apsolutno ovisan o drugome za sredstva uzdr\u017eavanja za sebe i obitelj, a \u0161to mu se po poslodav\u010devoj volji mo\u017ee potpuno uzeti, nije ni u kojem pravednom smislu slobodan. U stotinu godina mi smo postali najbogatija od svih nacija. Na\u0161i su resursi divovski. Statistike na\u0161ih zarada\u00a0 i akumulacija zapanjuju \u010dak i lakovjernost. Novac je obilan, hrane u izobilju; fabrika i radne snage u dovoljnoj koli\u010dini; ali bez obzira na tu plodnost paradoks civilizacije ostaje: ve\u0107ina ljudi bori se za postojanje, a dio se nalazi u beskrajnom i bijednom siroma\u0161tvu.<\/p>\n

\u201eDa takvi uvjeti trebaju postojati izgleda da propisuje Vrhovna Mudrost. Priznati da su potreba, bijeda ili neznanje neizbje\u017ena ba\u0161tina \u010dini bratstvo \u010dovjeka zajedljivom ironijom i \u0161ifru moralnog svemira nerazumljivom. Razo\u010darenje prouzro\u010deno s tim uvjetima produbljuje se u nepovjerenje u na\u010dela na kojima je dru\u0161tvo ustanovljeno i u sklonost ka promjeni temelja na kojem po\u010diva. Tvoj je najva\u017eniji zadatak smiriti to nepovjerenje, i tvoja je najva\u017enija du\u017enost oduprijeti se toj revoluciji.<\/p>\n

\u201ePopularna rje\u0161enja predlo\u017eena za reformaciju zala i slabosti i nedostataka suvremenog dru\u0161tva mo\u017ee se<\/p>\n

D432<\/strong><\/p>\n

grubo klasificirati u dvije grupe, od kojih prva predla\u017ee ispravljanje pritu\u017ebe promjenom politi\u010dkih institucija. Ta je metoda pogre\u0161na i mora biti neu\u010dinkovita, zato \u0161to po\u010diva na zabludi da je materijalni prosperitet rezultat slobode, istina je da je politi\u010dka sloboda posljedica a ne uzrok materijalnog napretka. Mnogo je toga bilo napisano od pjesnika i sanjara u hvalu siroma\u0161tva, i ljubav prema novcu je bila osu\u0111ena kao korijen sveg zla, ali \u010dinjenica ostaje da, po\u0161teno ste\u010deno i mudro kori\u0161teno, nema nikakvog oblika mo\u0107i toliko zna\u010dajnog, jasnog i opipljivog kao onog koji prati posjedovanje novca.<\/p>\n

\u201eNema toliko lo\u0161eg stanja, toliko depresivnog, toliko destruktivnog od svega \u0161to je najplemenitije u \u010dovjeku, od svega \u0161to je najvi\u0161e uzdi\u017eu\u0107e u doma\u0107em \u017eivotu, svega \u0161to je najinspirativnije u sudbini, kao \u0161to je to beznadno, bezvrijedno, bespomo\u0107no siroma\u0161tvo, potreba, glad, pla\u0107e radionica, \u017ear, krpe i kora. Kako je va\u0161a obu\u010dena inteligencija bila usmjerena prema istrazi problema ovog vremena, vi ne\u0107ete propustiti primijetiti da je taj element na\u0161eg dru\u0161tva u stalnom porastu.\u201c<\/p>\n

Ovdje mi imamo jasnu i mo\u0107nu izjavu \u010dinjenica, koju svi, bogati ili siroma\u0161ni, moraju priznati. Ali ona ne sadr\u017ei lijek: \u010dak niti sugestiju da bi nova serija odvjetnika i politi\u010dara trebali tra\u017eiti lijek. Oni su samo savjetovani da u drugima ugase nepovjerenje, koliko god da ga sami osje\u0107aju, i da se odupru svakoj promjeni sada\u0161njeg sistema dok se nastoje dr\u017eati iznad sopstvenog slamanja.<\/p>\n

Za\u0161to taj savjet? Je li to zbog toga \u0161to taj sposobni \u010dovjek prezire svog poniznog brata? Nipo\u0161to; nego zbog toga \u0161to on vidi neizbje\u017eno djelovanje slobode \u2013 \u201eindividualizma\u201c \u2013 sebi\u010dnosti \u2013 s njenom podrazumijevanom slobodom da se natje\u010de, i za svakoga da u\u010dini najbolje \u0161to mo\u017ee za sebe. Gledaju\u0107i u pro\u0161lost on ka\u017ee, \u201eOno \u0161to je bilo biti \u0107e.\u201c On ne vidi da smo mi na kraju sada\u0161njeg doba, u svanu\u0107u Milenija, da jedino mo\u0107 Gospodinovog Pomazanog Kralja cijele zemlje mo\u017ee donijeti red iz sveg ovog kaosa; i da su<\/p>\n

D433<\/strong><\/p>\n

u Bo\u017ejoj mudroj providnosti, ljudi sada dovedeni licem u lice pred te zbunjuju\u0107e probleme koje nikakva ljudska mudrost ne mo\u017ee rije\u0161iti, i sa katastrofalnim uvjetima koje niti jedno ljudsko predvi\u0111anje ili politika ne mo\u017ee sprije\u010diti ili ukloniti, tako da \u0107e u pravo vrijeme, u njihovoj krajnosti i opasnosti, oni biti radi priznati i podlo\u017eiti se bo\u017eanskoj intervenciji i prestati od svojih vlastitih djela i biti pou\u010deni od Boga. Onaj koji ima pravo na kraljevstvo uskoro \u0107e \u201epreuzeti svoju veliku vlast i zakraljevati,\u201c da dovede red iz kaosa, da proslavi svoju Crkvu, kao svoju \u201enevjestu,\u201c i sa i kroz nju okon\u010dati nevolje grijehom optere\u0107enog, uzdi\u0161u\u0107eg stvorenja i blagosloviti sve narode na zemlji. Jedino oni koji imaju \u201epravo svjetlo\u201c mogu vidjeti slavni ishod sada\u0161njeg mra\u010dnog vremena, a \u0161to zbunjuje mudre.<\/p>\n

Gosp. Ingersol, Poput Drugih, Vidio je Stanje Stvari i Osudio ga ali<\/p>\n

Nije predlo\u017eio Nikakav lijek<\/p>\n

Puk. Ingersol bio je poznat kao mudar \u010dovjek prema ovom svijetu. Iako zapa\u017eeni nevjernik, on je bio \u010dovjek zna\u010dajne sposobnosti i vi\u0161e od uobi\u010dajenog zdravog prosu\u0111ivanja, izuzev u vjerskim stvarima, gdje niti jedan \u010dovje\u010dji sud nije zdrav izuzev ako je obavje\u0161ten i vo\u0111en Rije\u010dju i duhom Gopodnjim. Kao odvjetnika, savjet Gosp. Ingersolla bio je toliko visoko cijenjen da je on bio poznat da primi \u00a0$250 za trideset minuta savjeta. Taj je aktivan mozak tako\u0111er bio zaposlen u borbi sa velikim problemima ovog zbunjuju\u0107eg vremena; ali niti on nije imao nikakav lijek za predlo\u017eiti. On je izrazio svoja gledi\u0161ta o situaciji u podu\u017eem \u010dlanku u the Twentieth Century, iz kojega mi dajemo kratak izvadak. On je rekao:<\/p>\n

\u201eIzum je ispunio svijet sa konkurentima, ne samo radnicima, nego mehani\u010darima \u2013 mehani\u010darima najvi\u0161ih vje\u0161tina. Danas je obi\u010dni radnik, najve\u0107im djelom,<\/p>\n

D434<\/strong><\/p>\n

zubac u kota\u010du. On radi sa neumornim, on hrani nezasitnog. Kada \u010dudovi\u0161te stane \u010dovjek je bez posla \u2013 bez kruha. On ni\u0161ta nije u\u0161tedio. Stroj kojeg on hrani ne hrani njega \u2013 izum nije za njegovu korist. Drugi dan sam \u010duo kako \u010dovjek ka\u017ee da je za tisu\u0107e dobrih mehani\u010dara gotovo nemogu\u0107e na\u0107i zaposlenje, i da\u00a0 po njegovom sudu vladavina treba pru\u017eiti zaposlenje ljudima. Nekoliko minuta kasnije \u010duo sam drugog kako ka\u017ee da on prodaje patent za rezanje odje\u0107e; da jedan od strojeva mo\u017ee raditi posao dvadeset kroja\u010da, i da je samo tjedan dana prije on prodao dva velikoj ku\u0107i u New Yorku, i da je vi\u0161e od \u010detrdeset reza\u010da bilo rije\u0161eno. Kapitalista izlazi sa svojim specifi\u010dnostima. On govori radniku da mora biti ekonomi\u010dan \u2013 no ipak, pod sada\u0161njim sistemom, ekonomija bi samo smanjila pla\u0107e. Pod velikim zakonom ponude i potra\u017enje uvijek \u0161tedljivi, ekonomi\u010dan, samo-odri\u010du\u0107i radnik nesvjesno \u010dini ono malo \u0161to mo\u017ee da smanji nadoknadu sebe i svojih bli\u017enjih. \u0160tedljivi mehani\u010dar je potvrda da su pla\u0107e dovoljno visoke.<\/p>\n

\u201eKapital je uvijek tvrdio, i dalje tvrdi, pravo na kombiniranje. Proizvo\u0111a\u010di namje\u0161taju i odre\u0111uju cijene, \u010dak unato\u010d velikom zakonu ponude i potra\u017enje. Imaju li radnici isto pravo da se konzultiraju i kombiniraju? Bogati se sastaju u banki, klupskoj ku\u0107i ili salonu. Radnici, kada kombiniraju, sakupljaju se na ulici. Sve organizirane snage dru\u0161tva su protiv njih. Kapital ima vojsku i mornaricu, zakonodavstvo, pravosudne i izvr\u0161ne organe. Kada bogati kombiniraju, to je u svrhu \u201erazmjene ideja.\u201c Kada siroma\u0161ni kombiniraju, to je \u201eurota.\u201c Ako djeluju zajedni\u010dki, ako zaista ne\u0161to u\u010dine, to je \u201esvjetina.\u201c Ako se brane, to je \u201eizdaja.\u201c Kako to da bogati kontroliraju organe vlasti? Postoje slu\u010dajevi kada prosjaci postaju revolucionari \u2013 kada krpa postaje zastava, pod kojom se najplemenitiji i najhrabriji bore za svoja prava.<\/p>\n

\u201eKako rije\u0161iti nejednako natjecanje izme\u0111u \u010dovjeka i stroja? Ho\u0107e li strojevi na koncu i\u0107i u partnerstvo sa radnikom? Mogu li te prirodne sile biti kontrolirane<\/p>\n

D435<\/strong><\/p>\n

za dobrobit djece prirode koja pate? Ho\u0107e li ekstravagancija dr\u017eati korak sa genijalno\u0161\u0107u? Ho\u0107e li radnici postati dovoljno inteligentni i dovoljno sna\u017eni da postanu vlasnicima strojeva? Mo\u017ee li \u010dovjek postati dovoljno inteligentan da bude velikodu\u0161an, da bude prav; ili ga kontroliraju isti zakon ili \u010dinjenica koji kontroliraju \u017eivotinjski ili biljni svijet? U danima kanibalizma jaki je pro\u017edirao slaboga \u2013 ustvari jeo njegovo meso. Unato\u010d svim zakonima koje je \u010dovjek na\u010dinio, unato\u010d svem napretku u znanosti, jaki, bez srca, i dalje \u017eive od slabih, nesretnih i bezumnih. Kada uzmem u obzir agoniju civiliziranog \u017eivota \u2013 neuspjesi, tjeskobne brige, suze, usahle nade, gorke stvarnosti, glad, kriminal, poni\u017eenje, sram \u2013 Ja sam gotovo prisiljen re\u0107i da je kanibalizam, na kraju krajeva, najmilosrdniji oblik na\u010dina na koji je \u010dovjek ikada \u017eivio od \u010dovjeka.<\/p>\n

\u201eNemogu\u0107e je za \u010dovjeka s dobrim srcem da bude zadovoljan sa svijetom kakav je sada. Nijedan \u010dovjek \u010dak ne mo\u017ee niti u\u017eivati u onome \u0161to zara\u0111uje \u2013 za \u0161to zna da je njegovo \u2013 znaju\u0107i da su milijuni njegovih bli\u017enjih u bijedi i potrebi. Kada razmi\u0161ljamo o onima koji gladuju, mi osje\u0107amo da je gotovo bez srca jesti. Sresti one koji su u dronjcima i dr\u0161\u0107u \u010dini pojedinca gotovo posramljenog da se dobro i toplo obu\u010de \u2013 pojedinac osje\u0107a kao da je njegovo srce bilo hladno kao njihova tijela.<\/p>\n

\u201eNe\u0107e li biti nikakve promjene? Ho\u0107e li \u201ezakoni ponude i potra\u017enje,\u201c izuma i znanosti, monopola i konkurencije, kapitala i zakonodavstva, uvijek biti neprijatelji onih koji rade? Ho\u0107e li radnici uvijek biti dovoljno u neznanju i dovoljno bezumni da daju svoje zarade za beskorisno? Ho\u0107e li podr\u017eavati milijune vojnika da ubijaju sinove drugih radnika? Ho\u0107e li uvijek graditi hramove a sami \u017eivjeti u brlozima i kolibama? Ho\u0107e li zauvijek dozvoljavati parazitima i vampirima da \u017eive od njihove krvi? Ho\u0107e li ostati robovima prosjaka koje podupiru? Ho\u0107e li po\u0161teni ljudi prestati skidati svoje kape za uspje\u0161nu prijevaru? Ho\u0107e li industrija, u prisutnosti okrunjene lijenosti, zauvijek padati na svoja koljena? Ho\u0107e li oni razumjeti da prosjaci ne mogu biti velikodu\u0161ni, i da svaki zdravi \u010dovjek mora zaraditi pravo da \u017eivi? Ho\u0107e li na koncu re\u0107i da \u010dovjek koji ima jednake prednosti<\/p>\n

D436<\/strong><\/p>\n

sa svima drugima nema pravo da prigovara, ili ho\u0107e li slijediti primjer kojeg su ostavili njihovi tla\u010ditelji? Ho\u0107e li nau\u010diti da sila, da bi uspjela, mora imati misao iza sebe, i da bi bilo \u0161to bilo u\u010dinjeno tako da traje mora po\u010divati na ugaonom kamenu pravde?\u201c<\/p>\n

Argument koji je ovdje iznesen je siroma\u0161an, slab, beznadan i bezna\u010dajan; i dolaze\u0107i od mudrih ljudi i dobrih logi\u010dara samo pokazuje da mudri ljudi ovog svijeta vide bolest ali ne mogu vidjeti nikakav lijek. U\u010deni gospodin isti\u010de uzroke pote\u0161ko\u0107e dovoljno jasno, i njihovu neizbje\u017enost, i zatim ka\u017ee, radniku, prakti\u010dki \u2013 \u201eNe dopusti da te (izum, znanost, konkurencija itd.) istisnu i naude ti!\u201c Ali on ne sugerira nikakvo sredstvo izbavljenja, izuzev pitanje, \u201eHo\u0107e li radnik postati dovoljno inteligentan i dovoljno jak da postane vlasnikom strojeva?\u201c<\/p>\n

Ali pretpostavimo da oni imaju strojeve i dovoljno kapitala da njima upravljaju! Mogu li takve tvornice i strojevi djelovati vi\u0161e uspje\u0161nije od drugih? Mogu li oni dugo uspje\u0161no djelovati kao dobrotvorne tvrtke a ne za profit? Ne\u0107e li oni u\u010diniti svoj dio u pove\u0107anju \u201eprekomjerne proizvodnje\u201c i prouzro\u010diti \u201eobustavu posla\u201c prave\u0107i svoje i druge radnike lijenima? Zar ne znamo da ako mlin ili trgovina rade na na\u010delu jednake pla\u0107e za sve zaposlene, oni bi brzo do\u017eivjeli bankrot jer su previ\u0161e pla\u0107ali za pla\u0107e, ili bi ina\u010de mnogo vje\u0161tiji bili privu\u010deni boljom pla\u0107om u drugim situacijama, ili k privatnom djelovanju po svom individualnom ra\u010dunu? Jednom rije\u010dju, osobni interes, sebi\u010dnost, je toliko ukorijenjena u paloj ljudskoj prirodi i u tolikoj mjeri dio sada\u0161nje dru\u0161tvene strukture da tko god ne ra\u010duna na nju brzo \u0107e nau\u010diti svoju pogre\u0161ku.<\/p>\n

Zavr\u0161na re\u010denica koja je citirana je vrlo glatka, ali vrlo neplodna u pogledu pomo\u0107i za hitne slu\u010dajeve. To je poput staklenog gnijezda za jaja. To slu\u017ei umjesto rje\u0161enja, sve dok ga ne razbije\u0161 i poku\u0161a\u0161 ga jesti. \u201eHo\u0107e li oni[radnici] nau\u010diti da snaga,<\/p>\n

D437<\/strong><\/p>\n

da bi bila uspje\u0161na, mora imati misao iza nje?\u201c Da; svi to znaju; i ta misao mora imati mozgove; i da mozgovi moraju biti dobre kvalitete i ure\u0111enja. Svi mogu vidjeti da ako bi svi imali mozgove jednakog kalibra i snage bitka izme\u0111u \u010dovjeka i \u010dovjeka bila bi toliko jednaka da bi sporazum bio brzo dogovoren i prava i interesi jedni drugih bi bila zbrinuta; ili, mnogo vjerojatnije, borba bi do\u0161la prije i bila bi \u017ee\u0161\u0107a. Ali nitko ne zna bolje od Gosp. Ingersolla da nijedna zemaljska sila ne mo\u017ee proizvesti takvo stanje mentalne jednakosti.<\/p>\n

\u010cetvrti citirani odlomak je najzna\u010dajniji velikom \u010dovjeku. On nalazi odjek u svakoj plemenitoj du\u0161i, za koje vjerujemo da ih je mnogo. Ali drugi, u umjerenijim okolnostima, ili \u010dak bogati poput Gosp. Ingersolla, odlu\u010duju kao \u0161to je on nema sumnje odlu\u010dio, da su oni jednako nemo\u0107ni ometati ili mijenjati dru\u0161tveni trend koji se \u0161iri uzdu\u017e kanala pale ljudske prirode, bacaju\u0107i u njega svoj novac i utjecaj, kao \u0161to bi bili zaustaviti Slapove Niagare bacaju\u0107i se u njih. Trenuta\u010dno prelijevanje i kome\u0161anje je sve \u0161to bi bilo u oba slu\u010daja.<\/p>\n

\u010casni J. L. Thomas o Radnom Zakonodavstvu<\/strong><\/p>\n

\u010cesto se tvrdi da je Radna snaga bila diskriminirana sa zakonodavstvom koje favorizira bogate i \u0161teti interesima siroma\u0161nih; i da bi preokret toga bio lijek za sve. Ni\u0161ta ne mo\u017ee biti dalje od istine, i mi smo radosni \u0161to imamo sa\u017eetak Radnog zakonodavstva Sjedinjenih Dr\u017eava od dobro osposobljenog gospodina, biv\u0161eg Pomo\u0107nika Dr\u017eavnog Odvjetnika Sjedinjenih Dr\u017eava Generala Thomasa, u the New York Tribune, od 17 Listopada, 1896, kako slijedi:<\/p>\n

\u201eNapisati povijest zakonodavstva za posljednjih pedeset godina za ubla\u017eavanje uvjeta siroma\u0161nijih i radnih klasa zahtijevalo bi sveske, ali mo\u017ee biti sa\u017eeto kako slijedi:<\/p>\n

D438<\/strong><\/p>\n

\u201eUkinuta zatvorska kazna za dug.\u201c<\/p>\n

\u201ePro\u0161li su zakoni koji su izuzeli zemlji\u0161ta i velike koli\u010dine osobne imovine od izvr\u0161enja protiv du\u017enika koji su glave obitelji, njihovih udovica i siro\u010dadi.<\/p>\n

\u201ePravo zadr\u017eanja je bilo dano zakonom mehani\u010darima i radnoj snazi na zemlju ili stvar kojima oni daruju rad za njihove pla\u0107e.<\/p>\n

\u201eSiroma\u0161ne osobe mogu podnijeti tu\u017ebu sudovima, Dr\u017eavi i Nacionalno, bez pla\u0107anja tro\u0161kova ili davanja sigurnosti za tro\u0161kove.<\/p>\n

\u201eSudovi, Dr\u017eavni i Nacionalni, imenuju odvjetnike za obranu, bez naknade, siroma\u0161nim osobama na kriminalnim sudovima a u nekim slu\u010dajevima i u gra\u0111anskim sudovima.<\/p>\n

\u201eSudovi su u mnogim slu\u010dajevima bili usmjereni da donesu presudu u korist radnika koji podnosi tu\u017ebu da se oporavi njegova pla\u0107a ili da se stave na snagu njegova prava protiv korporacije za navedeni iznos koji pokriva tro\u0161kove njegovog odvjetnika.<\/p>\n

\u201eZakon je u nekim slu\u010dajevima odlu\u010dio sedam sati, i osam ili devet u drugim, kao radni dan za javnu slu\u017ebu, ili na javnim radovima.<\/p>\n

\u201eU upravljanju ste\u010dajnim masama radni\u010dke su pla\u0107e po\u017eeljni zahtjevi, i u nekim slu\u010dajevima pla\u0107e su uglavnom preferirane tvrdnje.<\/p>\n

\u201ePro\u0161li su zakoni koji reguliraju putnika i terete ra\u010dune \u017eeljeznica i drugih prometnih linija, i tako\u0111er javnih skladi\u0161ta i dizala, i bile su stvorene Nacionalne i Dr\u017eavne komisije da nadgledaju \u017eeljezni\u010dki promet, \u010dime su tro\u0161kovi bili smanjeni za dvije tre\u0107ine ili vi\u0161e.<\/p>\n

\u201eU gotovo svim dr\u017eavama su pro\u0161li zakoni koji su smanjili kamatnu stopu, i produ\u017eili vrijeme za iskupljenje nakon ukidanja hipoteka ili djela povjerenja.<\/p>\n

\u201e\u017deljeznice moraju ograditi svoje puteve ili platiti dupla o\u0161te\u0107enja nastala zbog nedostatka ograde; od njih se tako\u0111er zahtijevalo da omogu\u0107e sigurna mjesta i ure\u0111aje za svoje radnike.<\/p>\n

\u201eOd proizvo\u0111a\u010da i upravitelja rudnika se zahtijevalo da omogu\u0107e mjesta i strojeve za sigurnost i udobnost njihovih zaposlenika.<\/p>\n

\u201eZakonom je bilo ovla\u0161teno osnivanje radni\u010dkih organizacija.<\/p>\n

\u201ePraznik rada je postao dr\u017eavnim praznikom<\/p>\n

D439<\/strong><\/p>\n

\u201eImenovani su povjerenici Rada, Dr\u017eavni i Nacionalni, da prikupljaju statistiku, i koliko je to mogu\u0107e, ubla\u017ee stanje radnih klasa.<\/p>\n

\u201eOsnovano je ministarstvo poljoprivrede, i njegov poglavar je postao \u010casnikom kabineta.<\/p>\n

\u201eSjemena koja ko\u0161taju \u00a0$150,000 godi\u0161nje su podijeljena besplatno ljudima.<\/p>\n

\u201ePostalo je prekr\u0161ajem u mnogim Dr\u017eavama da se stavi na crnu listu siroma\u0161nog \u010dovjeka koji je bio otpu\u0161ten iz slu\u017ebe ili nije uspio platiti svoje dugove, i postalo je prekr\u0161ajem prijetiti po\u0161tanskom markom kroz pisma tu\u017ebom du\u017enika, ili kori\u0161tenjem bilo \u010dega protiv njega.<\/p>\n

\u201eDa bi se za\u0161titilo nespremne i neoprezne, kori\u0161tenje pisama je odbijeno onima koji bi djelovali la\u017eno ili lutrijskim sistemima kroz taj medij.<\/p>\n

\u201ePo\u0161tanske su pristojbe bile smanjene, \u0161to je dovelo do gubitka vladi od \u00a0$8,000,000 godi\u0161nje u no\u0161enju pisama, na koji na\u010din su ljudi dobili dr\u017eavne novine bez po\u0161tarine, i najbolji \u010dasopisi i mjese\u010dnici su u\u010dinjeni toliko jeftinima da ih je to stavilo unutar dosega siroma\u0161nih.<\/p>\n

\u201ePolice \u017eivotnog osiguranja i dionice u izgradnji i u udrugama za zajmove su u\u010dinjene takvima da ih se ne mo\u017ee izgubiti zbog nepla\u0107anja premija ili pristojbi nakon ograni\u010denog vremena.<\/p>\n

\u201eBanke, bilo Dr\u017eavne bilo Nacionalne, podlije\u017eu javnom nadzoru, i njihovi ra\u010duni javnoj provjeri.<\/p>\n

\u201eZaposlenicima u javnoj slu\u017ebi je dozvoljen dopust s pla\u0107om za trideset dana u nekim slu\u010dajevima, i petnaest dana u drugima, i dodatnih trideset dana za bolest sebe ili obitelji.<\/p>\n

\u201eTrgovina najamnim radnicima, uvoz radnika pod ugovorom, rad osu\u0111enika Sjedinjenih Dr\u017eava, daljnje useljavanje Kineza, uvoz dobara koja su napravili osu\u0111enici, i sistem prisilnog rada su bili zabranjeni zakonom.<\/p>\n

\u201eBili su stvoreni Odbori Arbitra\u017ee, Dr\u017eavni i Nacionalni, za rje\u0161avanje radnih sporova.<\/p>\n

\u201eZaposlenima u javnoj slu\u017ebi je dopu\u0161tena pla\u0107a za Nacionalne praznike \u2013 prvi dan Sije\u010dnja, 22. Velja\u010de, Dan Ukra\u0161avanja, 4. Srpnja, Dan Rada, Dan Zahvalnosti, i 25 Prosinca.<\/p>\n

D440<\/strong><\/p>\n

\u201eMala imanja bila su dana onima koji \u0107e i\u0107i i naseliti se na njih, i druga je zemlja bila dana onima koji \u0107e ju zasaditi i uzgajati stabla na njoj.<\/p>\n

\u201eAustralski glasa\u010dki listi\u0107i i drugi zakoni za za\u0161titu ljudi u njihovom pravu da glasaju bez prestanka i pomutnje, su bili pro\u0161li.<\/p>\n

\u201e\u010cetiri milijuna robova bilo je oslobo\u0111eno, \u010dime su stotine tisu\u0107a vlasnika imanja bili osiroma\u0161eni.<\/p>\n

\u201eO javnom tro\u0161ku bile su uspostavljene javne knji\u017enice.<\/p>\n

\u201eUmno\u017eile su se javne bolnice za brigu bolesnih i siroma\u0161nih.<\/p>\n

\u201eStotinu i \u010detrdeset milijuna dolara je godi\u0161nje ispla\u0107eno u javnu Riznicu vojnicima na\u0161ih ratova, njihovim udovicama i siro\u010dadi.<\/p>\n

\u201ePosljednje, premda ne manje va\u017eno, bile su uspostavljene javne \u0161kole, tako da su sada godi\u0161nji izdaci za samu \u0161kolarinu u njima vi\u0161e od \u00a0$160,000,000, i za zgrade, kamate na zajmove i druge tro\u0161kove, vjerojatno daljnji iznos od $40,000,000 ili vi\u0161e.<\/p>\n

\u201eNebrojeni drugi zakoni od manje va\u017enosti, gledaju\u0107i u istom smjeru kao i ovi gore, i prote\u017eu\u0107i se u najmanje detalje odnosa izme\u0111u poslodavaca rada, bilo korporacija, partnerstava ili pojedinaca, i zaposlenika, bili su doneseni od strane Kongresa i Zakonodavstvima razli\u010ditih Dr\u017eava.<\/p>\n

\u201eSvi su ti zakoni pro\u0161li i ta su dobro\u010dinstva bila dodijeljena od bogatih isto tako kao i siroma\u0161nih. Zaista, povijest ove zemlje posljednje \u010detvrtine stolje\u0107a pokazuje da su mu\u0161karci i \u017eene svih klasa podjednako oporezivali svoju genijalnost do krajnje granice da osmisle zakone za korist, obrazovanje i uzdizanje masa ljudi, i to je i\u0161lo tako daleko da se mnogi misaoni ljudi boje da \u0107e, ako se sada\u0161nji pravac nastavi, dovesti do Dr\u017eavnog Socijalizma. Nema sumnje da je trend javnog mnijenja me\u0111u ljudima bio ve\u0107 dugi niz godina u tom pravcu.<\/p>\n

Dakle, ako je zakonom u\u010dinjeno ono \u0161to mo\u017ee biti u\u010dinjeno, a nemiri se i dalje pove\u0107avaju, o\u010dito je beznadno gledati<\/p>\n

D441 <\/strong><\/p>\n

u tom pravcu za rje\u0161enje. Gosp. Thomas je o\u010dito tako\u0111er do\u0161ao do zaklju\u010dka da je sukob nezadr\u017eiv.<\/p>\n

Zapazite rije\u010di u kojima je taj sposobni i plemeniti \u010dovjek,<\/p>\n

Wendell Phillips, izrazio svoje mi\u0161ljenje.<\/strong><\/p>\n

\u201eNikakva reforma, moralna ili intelektualna, nikada nije do\u0161la iz gornjeg sloja dru\u0161tva. Svaka i sve do\u0161le su iz protesta mu\u010denika i \u017ertve. Jednakost radnog naroda mora biti ostvarena od samih radnih ljudi.<\/p>\n

Vrlo istinito; vrlo mudro; ali niti Gosp. Phillips ne nudi nikakav prakti\u010dan prijedlog o tome kako da se radni ljudi oslobode od sigurnog ishoda sebi\u010dnih na\u010dela Zakona Ponude i Potra\u017enje (poduprtog mentalnim i fizi\u010dkim nejednakostima), neumoljivog kao i zakon gravitacije. On nije znao \u0161to preporu\u010diti. Revolucija, kao \u0161to svi znaju, mo\u017ee napraviti mjesne i privremene promjene, korisne ili druga\u010dije, ali \u0161to bi revolucija mogla pomo\u0107i protiv op\u0107ih uvjeta i konkurencije? Kao \u0161to bi smo se mi mogli pobuniti protiv ustajanja oceanske plime, i nastojati pomesti ju sa koprivama, ili sakupiti suvi\u0161ak u ba\u010dve.<\/p>\n

Macaulayevo Predvi\u0111anje<\/strong><\/p>\n

The Paris Figaro citira sljede\u0107i izvadak pisma napisanog 1857 od Gosp. Macaulaya, velikog Engleskog povjesni\u010dara, prijatelju u Sjedinjenim Dr\u017eavama:<\/p>\n

\u201eJasno je kao svjetlo dana da va\u0161a vlada nikada ne\u0107e biti u stanju dr\u017eati pod kontrolom patnju i gnjev ve\u0107ine, zato \u0161to je u va\u0161oj zemlji vladavina u rukama masa, i bogati su, koji su u manjini, apsolutno u njihovoj milosti. Do\u0107i \u0107e dan u Dr\u017eavi New York kada \u0107e mno\u0161tvo, izme\u0111u pola doru\u010dka i nade u polovicu ve\u010dere, izabrati va\u0161e zakonodavce. Je li mogu\u0107e<\/p>\n

D442<\/strong><\/p>\n

imati imalo sumnje u vrstu zakonodavaca koji \u0107e biti izabrani?<\/p>\n

\u201eVi \u0107ete biti du\u017eni \u010diniti one stvari koje \u0107e napredak u\u010diniti nemogu\u0107im. Tada \u0107e neki Cezar ili \u00a0Napoleon uzeti uzde vlasti u ruke. Va\u0161a \u0107e Republika biti oplijenjena i opusto\u0161ena u dvadesetom stolje\u0107u, ba\u0161 kao \u0161to su barbari opusto\u0161ili Rimsko carstvo u petom stolje\u0107u, s ovom razlikom, da su pusto\u0161itelji Rimskog carstva, Huni i Vandali, do\u0161li izvana, dok \u0107e va\u0161i barbari biti doma\u0161nji va\u0161e zemlje, i proizvod va\u0161ih vlastitih institucija.\u201c<\/p>\n

Nije se dogodilo ovom \u010dovjeku velikog znanja o ljudskoj prirodi, kod bogatih i siroma\u0161nih, da predlo\u017ei kao vjerojatnost da bi bogati mogli nesebi\u010dno razotkriti stvar ve\u0107ine i pristati na dono\u0161enje tako velikih i dobronamjernih zakona koji bi postupno podigli mase do sposobnosti i u\u010diniti nemogu\u0107im za bilo koga da skupi vi\u0161e od pola milijuna dolara vrijednog bogatstva. Ne; Gosp. Macaulay je znao da takav prijedlog nije bio vrijedan razmatranja, i od tud njegovo predvi\u0111anje, koje je na liniji s Bo\u017ejim svjedo\u010danstvom s obzirom na rezultate sebi\u010dnosti, veliko vrijeme nevolje.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, od kada je on tako pisao, od sunarodnjaka Gosp. Macaulaya se tra\u017eio glasa\u010dki listi\u0107, od Britanske javnosti, i oni su dobili svoj zahtjev. To je bilo tra\u017eeno od Belgijanaca i Nijemaca, i bilo je udovoljeno. Francuzi su to tra\u017eili silom i dobili. To je bilo zahtijevano u Austro \u2013 Ugarskoj i biti \u0107e izvr\u0161eno uskoro od Talijana. Tako da velika katastrofa s takvim pouzdanjem predvi\u0111ena za Sjedinjene Dr\u017eave prijeti tako\u0111er cijelom Svijetu Kr\u0161\u0107anstva. Macaulay nije vidio nikakve nade, i nije imao za ponuditi nikakvih sugestija, izuzev onoga \u0161to su drugi ponudili; naime, da bogati i utjecajni na silu preuzmu kontrolu i sjednu na sigurnosni ventil \u0161to je dulje mogu\u0107e \u2013 sve dok se ne dogodi eksplozija.<\/p>\n

D443<\/strong><\/p>\n

Nade Gosp. Chaunceya M. Depewa<\/strong><\/p>\n

Me\u0111u sposobnim i \u0161irim misliocima svijeta danas je tako\u0111er \u010casni Chauncey M. Depew, LL. D. Mudar \u010dovjek, on \u010desto daje dobar savjet; i mi smo radosni imati njegova gledi\u0161ta o sada\u0161njoj situaciji. Govore\u0107i diplomskom razredu \u010cika\u0161kog Sveu\u010dili\u0161ta, i drugima, kao govornik njegovog Desetog Saziva, on je rekao, izme\u0111u ostalog:<\/p>\n

\u201eObrazovanje ne samo da je u\u010dinilo mogu\u0107im nevjerojatan rast na\u0161e zemlje, i prekrasnu priliku koju to pru\u017ea za zapo\u0161ljavanje i bogatstvo, nego je to izdiglo na\u0161 narod od metoda i navika pro\u0161losti, i mi ne mo\u017eemo vi\u0161e \u017eivjeti poput na\u0161ih o\u010deva.<\/p>\n

\u201eOsnovna i vi\u0161a \u0161kola, sa svojim superiornim prednostima, nas je toliko kultivirala da pobolj\u0161anje \u017eivota stvara mnogo inteligentnije ljude sa \u0161irim vidicima, i svjetlije, mnogo ljep\u0161e \u017eene s velikim du\u0161ama. To ih je izdiglo iznad nivoa Evropskog seljaka. Iako su obrazovanje i sloboda u\u010dinili Amerikance fenomenalnim ljudima, oni su tako\u0111er, u nekoj mjeri, podigli \u017eivotne standarde i njegove zahtjeve u starijim zemljama Evrope. Indijski radnik mo\u017ee \u017eivjeti ispod slame u jednokrevetnoj sobi sa jednim zakrpanim mjestom za odje\u0107u i zdjelom ri\u017ee za hranu. Ali Ameri\u010dki mehani\u010dari \u017eele svoj dom sa njegovih nekoliko soba. On je nau\u010dio, i njegova su djeca nau\u010dila, vrijednost umjetni\u010dkih djela. Oni su se svi upoznali sa boljom hranom i boljom odje\u0107om i boljim \u017eivotom \u0161to ne sa\u010dinjava luksuz nego udobnost, i \u0161to \u010dini i trebalo bi \u010diniti gra\u0111ane na\u0161e Republike.<\/p>\n

\u201eMajstorski ljudi velikih predvi\u0111anja i hrabrosti su posegnuli za Ameri\u010dkom prilikom stjecanja ogromnog bogatstva. Mase, koje nisu bile jednako sretne, gledaju na njih i ka\u017eu: \u201eMi nemamo jednaki udio u tim prilikama.\u201c Ovo nije mjesto niti ja imam vremena \u010dak da nagovijestim rje\u0161enje tih pote\u0161ko\u0107a, ili rje\u0161enje tih problema. Da me\u0111u nama postoje geniji koje ako je potrebno treba zadovoljiti zakonodavstvom, ako je potrebno drugim procesima, ni jedan \u010dovjek u svojim osjetilima ne sumnja. Mi zahtijevamo za na\u0161e vrijeme<\/p>\n

D444<\/strong><\/p>\n

vi\u0161e obrazovanja, vi\u0161e studenata i vi\u0161e sveu\u010dili\u0161nih prilika. Svaki mladi \u010dovjek koji izlazi iz tih temelja u svijet izlazi kao misionar svjetla i spoznaje. On \u0107e glasiti u zajednici gdje \u0107e \u017eivjeti za inteligentnu, \u0161irih vidika i domoljubnu osobu koja ispravno vrednuje situaciju u zemlji i u susjedstvu. Diplomci \u010detiri stotine sveu\u010dili\u0161ta u zemlji su poru\u010dnici i kapetani, pukovnici, brigadni generali i majori te vojske Ameri\u010dkog napretka kojoj mi svi pripadamo.<\/p>\n

\u201eSvijet u kojeg ulazi na\u0161 mladi \u010dovjek danas je veoma druga\u010diji od onoga o kojemu su njegov otac ili djed i\u0161ta znali. Prije pedeset godina on bi diplomirao na denominacijskom sveu\u010dili\u0161tu i pao bi u crkvu svojih o\u010deva. Prije pedeset godina on bio upao u stranku kojoj je pripadao njegov otac. On bi prihvatio svoj vjerski kredo od seoskog pastora i svoja politi\u010dka na\u010dela od Nacionalne platforme stranke svog oca. Me\u0111utim danas on diplomira na koled\u017eu gdje je denominacijska linija labavo povu\u010dena, i nalazi da su \u010dlanovi njegove obitelji odneseni u sve crkve i da ispovijedaju sva kreda, i on mora izabrati za sebe crkvu u kojoj \u0107e na\u0107i svoj dom, i doktrine na kojima \u0107e temeljiti svoju vjeru. On otkriva da su veze stranaka bile olabavljene od la\u017enih vo\u0111a ili nesposobnih, i neuspjehom partijskih organizacija da zadovolje potrebe zemlje i zahtjeve ogromnog razvoja ovog vremena. Oni koji bi bili njegovim savjetnicima ka\u017eu mu, \u201eSine, prosudi za sebe i za tvoju zemlju.\u201c Stoga na samom pragu, on zahtijeva opremu koju njegov otac ne treba za svoje du\u017enosti kao gra\u0111anina ili za temelje njegove vjere i na\u010dela. On zapo\u010dinje na kraju ovog \u010dudesnog devetnaestog stolje\u0107a da mu se ka\u017ee sa propovjedaonice i podija i tiska, i da vidi iz svojih vlastitih zapa\u017eanja, da postoje revolucionarni uvjeti u politi\u010dkom, financijskom i industrijskom svijetu koji prijete stabilnosti Dr\u017eave, polo\u017eaju crkve, temeljima dru\u0161tva i sigurnosti imovine. Ali premda su propis i proro\u010danstvo<\/p>\n

D445<\/strong><\/p>\n

katastrofa, on ne bi trebao o\u010dajavati. Svaki bi mladi \u010dovjek trebao biti optimista. Svaki bi mladi \u010dovjek trebao vjerovati da \u0107e sutra biti bolje od danas, i radovati se nepokolebljivom nadom za sutra, istovremeno vr\u0161e\u0107i svoju punu du\u017enost danas.<\/p>\n

\u201eDa su problemi slo\u017eeni i da je situacija akutna, mi svi priznajemo. Me\u0111utim podru\u010dje je obrazovanja da rije\u0161i probleme i ukloni akutna stanja. Na\u0161e je razdoblje paradoks civilizacije. Do sada je na\u0161 pravac bio stvar jednostavne interpretacije i jednostavnog jedrenja navigacijom knjiga iz pro\u0161losti. Ali mi stojimo pet godina od dvadesetog stolje\u0107a, suo\u010davaju\u0107i se sa uvjetima koji su gotovo jednaki romanu kao da nas je ogromni gr\u010d bacio kroz prostor i mi se na\u0161li kako sjedimo pored jednog od kanala Marsa.<\/p>\n

\u201ePara i elektri\u010dna energija u\u010dinili su da se stolje\u0107a Kr\u0161\u0107anske ere sve do nas ra\u010dunaju za ni\u0161ta. Oni su donijeli jedinstvo proizvoda i tr\u017ei\u0161ta \u0161to uznemiruje sve izra\u010dune i sve principe djelovanja pro\u0161losti. Oni su ujedinili svijet u trenuta\u010dnoj komunikaciji \u0161to je svrgnulo ograni\u010denja koja su prethodno bila kontrolirana vremenom i udaljeno\u0161\u0107u, ili su mogli biti utvr\u0111eni zakonodavstvom. Cijene pamuka na Gangesu ili Amazoni, p\u0161enice na visoravni Himalaje ili na delti Nila, ili u Argentinima, ovog jutra, sa svim \u010dimbenicima valute, klime i pla\u0107e, koji kontroliraju tro\u0161ak njihove proizvodnje, se odmah odra\u017eavaju u podne u Liverpoolu, New Orleansu, Savanni, Mobilu, \u010cikagu i u New Yorku. Oni su poslali ushit ili zebnju kroz planta\u017ee na Jugu i farme na Zapadu. Poljoprivrednici Amerike i Evrope se pravedno \u017eale na svoje stanje. Ruralne populacije \u017eure se u gradove i neizmjerno pove\u0107avaju pote\u0161ko\u0107e op\u0107inske uprave. Kapitalisti nastoje stvoriti kombinacije koje \u0107e plutati s plimom ili deblom, i radni\u010dke organizacije, s ograni\u010denim uspjehom, nastoje stvoriti situaciju za koju vjeruju da \u0107e biti najbolja za njih. Ogroman napredak posljednjih pedeset godina, revolucije koje su radile s parom, strujom i izumom, korelacija<\/p>\n

D446<\/strong><\/p>\n

sila koje rade na jednom kraju svijeta i proizvode trenutne u\u010dinke na drugom, su toliko promijenili odnose ljudi i industrija da se svijet tome jo\u0161 nije prilagodio. Oslanjanje sada\u0161njosti i budu\u0107nosti mora biti na obrazovanje, tako da vrhunska inteligencija mo\u017ee donijeti red iz kaosa proizvedenog sa ovim devetnaest stoljetnim potresom mogu\u0107nosti i vlasti.<\/p>\n

\u201eUvijek je bilo kriza u svijetu. One su bile napori i te\u017enje \u010dovje\u010danstva za ne\u010dim boljim i uzvi\u0161enijim, i na koncu su kulminirali s jednim ogromnim pokretom za slobodu. Te su revolucije bile popra\u0107ene sa beskrajnom patnjom, pokoljem milijuna i razaranjem provincija i kraljevstava. Kri\u017earski su ratovi podigli Evropu iz ropstva feudalizma, Francuska je revolucija razbila sveze kasta. Napoleon je bio vo\u0111a i \u010dudotvorac, premda sebi\u010dan, suvremenog op\u0107eg prava glasa i parlamentarne vladavine. Te\u017enja svih stolje\u0107a je bila za slobodom, i jo\u0161 ve\u0107om slobodom. O\u010dekivanje je bilo da kada sloboda bude bila dobivena da \u0107e onda biti sveop\u0107a sre\u0107a i mir. Ljudi Engleskog govornog podru\u010dja su osigurali slobodu u njenom najve\u0107em i najpotpunijem smislu; tu slobodu gdje su ljudi svoji vlastiti upravitelji, zakonodavci i gospodari. Paradoks svega toga je da je sa slobodom do koje svi dr\u017eimo kao do na\u0161eg najve\u0107eg blagoslova do\u0161lo nezadovoljstvo ve\u0107e od onoga kojeg je svijet ikada poznavao. Socijalisti\u010dki pokret u Njema\u010dkoj raste sa stotinu tisu\u0107a glasova prije nekih deset godina do nekih milijun 1894. Republikanski elementi u Francuskoj postaju jo\u0161 radikalniji i prijete\u0107i iz mjeseca u mjesec. Agrarne i radni\u010dke nevolje u Velikoj Britaniji su preko bilo koje sposobnosti njenih dr\u017eavnika da nadvladaju izuzev kroz pomo\u0107 za nu\u017edu iz dana u dan. U \u010cikagu se desio Anarhisti\u010dki nered, gdje je samo discliplinirana hrabrost malih zborova policajaca spasila veliki grad od u\u017easa plja\u010dke i pusto\u0161enja. Jedan \u010dovjek stvorio je organizaciju zaposlenika \u017eeljeznice u nekoliko mjeseci, toliko jaku da je pod njenim redom dvadeset milijuna ljudi bilo paralizirano u svojim industrijama i njihovim pokretima, i svi elementi koji sa\u010dinjavaju podr\u0161ku zajednicama bilo privremeno suspendirano. Toliko je potencijalan bio ustanak da su se dva Upravitelja<\/p>\n

D447<\/strong><\/p>\n

predala, i Major na\u0161e Zapadne metropole uzeo je svoje zapovijedi od vo\u0111a pobune. Industrijski i komercijalni gubitci neprocjenjive mjere bili su izbjegnuti jedino sna\u017enom rukom Savezne Vlade.<\/p>\n

\u201eDrugi od paradoksa na\u0161e \u010detvrtine stolje\u0107a je da svaki obrtnik i mehani\u010dar i radnik na svakom podru\u010dju danas, s kra\u0107im radnim vremenom, prima dvadeset i pet posto, i u mnogim slu\u010dajevima pedeset posto, vi\u0161e nego prije trideset godina. Iako on tako prima jednu tre\u0107inu vi\u0161e nego prije trideset godina, njegov \u0107e dolar kupiti u odje\u0107i i hrani dvaput vi\u0161e nego prije trideset godina. Netko bi pomislio da bi radnik trebao biti iznad svega sretan kada usporedi pro\u0161lost sa sada\u0161njo\u0161\u0107u, i da bi trebao \u0161tedjeti novac u banki a \u0161to bi ga brzo u\u010dinilo kapitalistom. No ipak on osje\u0107a nezadovoljstvo kakvo njegov otac, prije trideset godina, s jednom tre\u0107inom pla\u0107e\u00a0 i njegovim dolarom koji kupuje jednu polovicu, nikada nije poznavao. To sve dolazi od obrazovanja!\u201c<\/p>\n

[Gosp. Depew ne primje\u0107uje \u010dinjenicu da je prije trideset godina bilo izobilja posla. Budu\u0107i da je opskrba ljudske vje\u0161tine i mi\u0161i\u0107a bila daleko manja od potra\u017enje, ljudi su bili poticani da rade \u201edvostruki red\u201c na \u017eeljeznicama isto tako kao i u mlinovima i tvornicama; dok su useljenici tako\u0111er do\u0161li u milijunima i odmah na\u0161li zaposlenje. Me\u0111utim sada je opskrba radnom snagom uvelike prema\u0161ila zahtjev u svakom pravcu, budu\u0107i je bila nadomje\u0161tena strojevima. Sada, premda pla\u0107e nisu lo\u0161e, ljudi, mase, ne mogu osigurati stalni zahtjev i zaposlenje za njihove usluge; i, neizbje\u017eno, pla\u0107e padaju.]<\/p>\n

Mi vodimo bitke ne samo od danas, nego za svo vrijeme; mi razvijamo ovu zemlju ne samo za sebe nego i za potomstvo. Mi smo pobijedili ropstvo, istrijebili smo poligamiju, i na\u0161 jedini neprijatelj koji je preostao je neznanje.<\/p>\n

[Me\u0111utim ako je djelomi\u010dno uni\u0161tenje neznanja kroz obrazovanje donijelo svo nezadovoljstvo i zla gore spomenuta, koliko bi mnogo anarhije i kakvu zastra\u0161uju\u0107u nevolju ko\u0161talo<\/p>\n

D448<\/strong><\/p>\n

temeljito obrazovanje. Gosp. Depew izjavljuje da on ovdje ne diskutira o rje\u0161enju za sva ta zla i nezadovoljstvo, nego bi on nesumnjivo bio radostan kad bi znao rje\u0161enje; i ovdje on izjavljuje da \u0107e to biti ispravljeno \u201ena jedan ili drugi na\u010din\u201c \u0161to je pre\u0161utno priznanje da on ne pozna ni za jedno specifi\u010dno rje\u0161enje za ponuditi.]<\/p>\n

\u201eLjudi koji su nezadovoljni jesu upravitelji i vladari, i moraju rije\u0161iti svoje vlastite probleme. Oni mogu izabrati svoje vlastite Kongrese i predsjednike. Oni se ne mogu pobuniti protiv samih sebe niti si prerezati vratove. Prije ili kasnije, i na jedan na\u010din ili drugi, oni \u0107e rije\u0161iti svoje probleme, ali to \u0107e biti po i kroz zakon. To \u0107e biti destruktivnim ili konstruktivnim metodama.<\/p>\n

\u201eUpit je prirodan, \u201eSa svim napretkom u svijetu, za\u0161to to nezadovoljstvo?\u201c Brzina izuma i mogu\u0107nosti pru\u017eenih elektri\u010dnom strujom i parom uni\u0161tili su u posljednjih dvadeset i pet godina \u0161ezdeset posto kapitala svijeta i bacili \u010detrdeset posto njegove radne snage van iz zaposlenja. Trostruki ekspanzijski motor, izum novog motora, udvostru\u010denje snaga kroz novu primjenu strojeva \u010dini beskorisnima stare. To \u010dini i vi\u0161e, to poti\u010de vje\u0161tog obrtnika, u gubitku alata s kojim je zara\u0111ivao za \u017eivot, a koji vi\u0161e nije u upotrebi, da se vrati u veliku masu obi\u010dnih radnika. Istodobno same te sile, koje su tako uni\u0161tile ve\u0107inu vrijednosti i izbacile sa posla tolike mnoge ljude, stvorile su nova stanja koja su dodala izvan snage izra\u010duna bogatstvu svijeta i prilikama njegovih ljudi za \u017eivot, udobnost i sre\u0107u. Ali da bi se u\u017eivalo u njegovim prilikama, njegovim udobnostima i njegovoj sre\u0107i bolje obrazovanje postaje nu\u017enost.\u201c<\/p>\n

Vrlo je o\u010dito da je Gosp. Depew dobro upu\u0107en u radni\u010dke stvari i da je napravio studij uvjeta koji su doveli do statusa s kojim se svijet sada suo\u010dava. Ali koje rje\u0161enje on nudi? Vjerojatno je samo ljubaznost i osje\u0107aj pristojnosti ono \u0161to je vodilo gospodina, kada se je obra\u0107ao razredu na koled\u017eu, da sugerira da je neznanje \u201eneprijatelj\u201c koji uzrokuje sada\u0161nje nevolje i prijeti budu\u0107nosti.<\/p>\n

D449<\/strong><\/p>\n

Ali da se obrazovanje ne mo\u017ee dokazati rje\u0161enjem nitko ne bi trebao znati bolje od Gosp. Depewa. Samo je nekolicina milijunera danas ikada primila sveu\u010dili\u0161no obrazovanje. Cornelius Vanderbilt bio je neobrazovan, skeled\u017eija, \u010diji su britki poslovni instikti ga doveli do bogatstva. On je predvidio pove\u0107anje putovanja, i ulo\u017eio je u parobrodove i \u017eeljeznicu. Izvorni John Jacob Astor bio je neobrazovan, trgovac s krznom i ko\u017eom. Predvi\u0111aju\u0107i rast New York Citya on je ulo\u017eio u njegove stvarne nekretnine i tako polo\u017eio temelj bogatstva sada\u0161nje generacije Astora.<\/p>\n

Sljede\u0107a lista Ameri\u010dkih milijunera koji su dali milijune dolara ili vi\u0161e koled\u017eima je obi\u0161la tisak, zajedno sa izjavom da niti jedan od tih bogatih i inteligentnih ljudi nikada nije u\u017eivao obrazovanje na koled\u017eu:<\/p>\n

“Stephen Girard, Girard College, 8 milijuna dolara, John D.<\/p>\n

Rockefeller, na Sveu\u010dili\u0161te u Chicagu, $ 7,000,000; George<\/p>\n

Peabody, na razli\u010dite fondacije, $ 6.000.000; Leland Stanford,<\/p>\n

Na Sveu\u010dili\u0161tu Stanford, $ 5.000.000; Asa Parker, u Lehigh<\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te, $ 3,500,000; Paul Tulane, Tulaneu<\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te u New Orleansu, 2.500.000 dolara; Isaac Rich, u Boston<\/p>\n

Sveu\u010dili\u0161te, 2.000.000 dolara; Jonas G. Clark, na Sveu\u010dili\u0161tu Clark,<\/p>\n

Worcester, MA, 2.000.000 dolara; Vanderbilts, Vanderbilt<\/p>\n

University, najmanje 1.775.000 dolara; James Lick, u<\/p>\n

Kalifornijsko sveu\u010dili\u0161te, 1.600.000 dolara; John C. Green, do<\/p>\n

Princeton, 1.500.000 dolara; William C. DePauw, do Asburyja<\/p>\n

DePauw University, 1.500.000 dolara; A. J. Drexel, u Drexel<\/p>\n

Industrijska \u0161kola, 1.500.000 dolara; Leonard Case, u Cleveland<\/p>\n

Veleu\u010dili\u0161te, 1.500.000 dolara; Peter Cooper,<\/p>\n

U Cooper Union, $ 1,200,000; Ezra Cornell i Henry W.<\/p>\n

Kadulja, na Sveu\u010dili\u0161te Cornell, svaki $ 1,000,000; Charles<\/p>\n

Pratt, na Pratt Institute of Brooklyn, $ 2.700.000. ”<\/p>\n

 <\/p>\n

Kao da dokazuje iznimku tom pravilu, Gosp. Seth Low, diplomant i Predsjednik, jednom je donirao milijun dolara Kolumbijskom Koled\u017eu za knji\u017enicu.<\/p>\n

Premda je obrazovanje na koled\u017eu vrijedno, ono nipo\u0161to nije rje\u0161enje za sada\u0161nje stanje. Zaista, ako bi svaki \u010dovjek<\/p>\n

D450<\/strong><\/p>\n

u Evropi i Americi bio diplomantom danas, uvjeti bi bili gori, umjesto bolji, nego su to sada. Gosp. Depew to priznaje u gore navedenim navodima, kada on ka\u017ee da mehani\u010dar, \u201eosje\u0107a nezadovoljstvo koje njegov otac, prije trideset godina, s jednom tre\u0107inom pla\u0107e, i njegovim dolarom koji je kupovao samo jednu polovicu, nikada nije poznavao. Sve to dolazi od obrazovanja. Da, zaista, \u0161to je op\u0107enitije obrazovanje op\u0107enitije je nezadovoljstvo. Obrazovanje je izvrsno, i uvelike po\u017eeljno; ali ono nije rje\u0161enje. Dok je istina da su neki pravedni, plemeniti ljudi bili bogati, tako\u0111er je istina da su neki od najopakijih ljudi bili obrazovani ljudi i neki od najsvetijih ljudi su bili \u201eneuki,\u201c poput apostola. \u0160to ve\u0107e obrazovanje zli \u010dovjek ima ve\u0107e je njegovo nezadovoljstvo i ve\u0107a je njegova mo\u0107 zla.<\/p>\n

Svijet treba nova srca \u2013 \u201eSrce \u010disto stvori mi, Bo\u017ee, duh pravi obnovi u meni!\u201c (Ps. 51:10) Tako je proro\u010danski objavljena potreba svijeta i prikaz da je potrebno mnogo vi\u0161e od obrazovanja i inteligencije za sre\u0107u i mir, i da to dolazi, i da \u0107e na koncu biti op\u0107enito priznato. \u201ePobo\u017enost zadovoljna onim \u0161to ima velik je dobitak\u201c; i jedino kada bi taj temelj najprije bio polo\u017een bi bilo zagarantirano da bi obrazovanje bilo veliki blagoslov. Sebi\u010dna srca i duh svijeta su u suprotnosti duhu ljubavi, kompromis uzaludan. Obrazovanje, \u201epove\u0107ano znanje,\u201c me\u0111u masama donosi dru\u0161tvenu krizu i njen kona\u010dni rezultat, anarhiju.<\/p>\n

Intervju Biskupa Worthingtona<\/strong><\/p>\n

Dok je nazo\u010dio sazivu Protestantske Episkopalne Crkve u New York Cityu, jedan je novinar pokupio neka od gledi\u0161ta Biskupa Worthingtona \u0161to se ti\u010de dru\u0161tvenog previranja i objavio ih 25 Listopada, 1896. Izvje\u0161teno je da je on rekao:<\/p>\n

D451<\/strong><\/p>\n

\u201eProblem s poljoprivrednikom je po mom sudu, u tome da smo mi predaleko oti\u0161li sa na\u0161im besplatnim obrazovnim sistemom. Naravno, Ja znam da \u0107e se ovo gledi\u0161te smatrati kao komadi\u0107 hereze, ali ja i dalje vjerujem u to. Sinovi poljoprivrednika \u2013 veoma mnogo njih \u2013 koji apsolutno nemaju nikakve sposobnosti da ustanu, dobili su okus obrazovanja i slijedili ga. Oni nikada ne\u0107e dosti\u0107i ni\u0161ta \u2013 to jest, mnogi od njih \u2013 i oni su postali nezadovoljni slijediti pravac \u017eivota koga im je Bog bio odredio, i oti\u0161li su u gradove. Preveliko obrazovanje onih koji nisu kvalificirani to primiti ispunjava na\u0161e gradove dok farme le\u017ee u stanju mirovanja.\u201c<\/p>\n

Biskup je zauzeo druga\u010dije gledi\u0161te od onoga kojeg je zagovarao Gosp. Depew. On se bolje sla\u017ee sa Direktorom Op\u0107eg Obrazovanja u Rusiji, na \u010diju smo izjavu protiv obrazovanja siroma\u0161nijih klasa ve\u0107 bili ukazali. Mi se sla\u017eemo s obojicom s obzirom na \u010dinjenicu da obrazovanje op\u0107enito pove\u0107ava ambicije i nemirno nezadovoljstvo. Ali Biskup \u0107e zasigurno priznati da su stvari ve\u0107 oti\u0161le predaleko, u ovoj zemlji slobode i obrazovanja, da bi se mogli nadati gu\u0161enju rastu\u0107eg nezadovoljstva s ga\u0161enjem svjetiljke spoznaje. Dobro ili lo\u0161e, obrazovanje i nezadovoljstvo su ovdje i ne mo\u017ee ih se i ne\u0107e ih se ignorirati.<\/p>\n

Odgovor \u010casnog W. J. Bryana<\/strong><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de pravde Biskupovog prijedloga, mi to ostavljamo Gosp. W. J. Bryanu da odgovori, citiraju\u0107i iz njegovog tiskanog odgovora kako slijedi:<\/p>\n

\u201eGovoriti o prekomjernom obrazovanju sinova farmera i pripisivati pote\u0161ko\u0107e koje nas danas okru\u017euju prekomjernom obrazovanju je, po mom mi\u0161ljenju, jedna od najokrutnijih stvari koje je \u010dovjek ikada izrekao. Ideja re\u0107i da sinovi farmera, koji nisu u stanju ustati u \u017eivotu, dobiti okus obrazovanja, i u\u017eivati okus toliko mnogo da ga slijede i postanu nezadovoljni sa farmom i skliznu u gradove! Ideja re\u0107i da postoji prekomjerno obrazovanje me\u0111u sinovima na\u0161ih farmera! Moji prijatelji, da li znate \u0161to taj jezik zna\u010di?<\/p>\n

D452<\/strong><\/p>\n

To zna\u010di preokret napretka civilizacije i mar\u0161 ponovno prema Mra\u010dnim Vjekovima.<\/p>\n

\u201eKako mo\u017eete re\u0107i koji od sinova farmera \u0107e se pokazati velikim \u010dovjekom sve dok ih sve ne obrazujete? Ho\u0107emo li mi izabrati zadatak da idemo okolo i biramo one koji imaju biti obrazovani?<\/p>\n

\u201eE, moji prijatelji, postoji drugi razlog za\u0161to su ljudi oti\u0161li u gradove i napustili farme. To je zbog toga \u0161to va\u0161e zakonodavstvo prouzro\u010duje ukidanje hipoteka na poljoprivrednike i farme. To je zbog toga \u0161to va\u0161e zakonodavstvo pravi poljoprivrednikov \u017eivot te\u017eim za njega; to je zbog toga \u0161to neproizvodne klase proizvode zakone i prave ih da vi\u0161e koriste\u00a0 kockanju sa proizvodima farme nego da ih proizvode.<\/p>\n

\u201eIdeja stavljanja krivnje za sada\u0161nje stanje na vrata poljoprivrednika! Ideja pretpostavljanja kao rje\u0161enja zatvaranje \u0161kola kako ljudi ne bi postali nezadovoljni! Za\u0161to, moji prijatelji, \u0107e biti nezadovoljstva toliko dugo dok postoji uzrok nezadovoljstva. Umjesto \u0161to poku\u0161avaju sprije\u010diti ljude da shvate svoje stanje, za\u0161to ti kriti\u010dari ne poku\u0161aju pobolj\u0161ati stanje poljoprivrednika ove zemlje?\u201c<\/p>\n

Engleski \u010dasopis, The Rock, tra\u017eio je svjetlo ali nije zadobio nijedno. Mi citiramo:<\/p>\n

\u201eKroz cijeli svijet kipe\u0107i nemir, sukobljeni interesi, i unakrsna zbivanja dr\u017ee civilizirano \u010dovje\u010danstvo u trajnom stanju uzbu\u0111enja. Napetost \u017eivaca i uma postaje sve intenzivnija gotovo iz tjedna u tjedan; u kratkim intervalima neki zapanjuju\u0107i doga\u0111aj zatrese politi\u010dki i trgova\u010dki svijet sa seizmi\u010dkom silom, i ljudi shva\u0107aju kakvi akumulirani elementi katastrofe se skrivaju ispod povr\u0161ine dru\u0161tva. Politi\u010dari, dok oni poku\u0161avaju mijenjati pravac tih sila, oni iskreno priznaju da ih ne mogu skroz kontrolirati ili predvidjeti njihove rezultate.<\/p>\n

\u201eU zbunjenosti beskrajnih teorija, prijedloga, eksperimenata i proro\u010danstava, najve\u0107i se mislioci sla\u017eu oko dvije to\u010dke. S jedne strane vide veliku katastrofu koja \u0107e savladati cijeli svijet i razbiti sada\u0161nju strukturu politi\u010dkog i dru\u0161tvenog \u017eivota, budu\u0107i su se sile<\/p>\n

D453<\/strong><\/p>\n

uni\u0161tenja iscrpile prije nego tvorci mogu rekonstruirati dru\u0161tveno tkivo na sigurnijem temelju. S druge strane oni se sla\u017eu da nacije nikada nisu vi\u0161e \u010deznule za mirom, ili mnogo jasnije shva\u0107ali du\u017enosti i prednosti njegovanja jedinstva i bratske zajednice, nego \u0161to je to sada.\u201c<\/p>\n

Isto je i u cijelom civiliziranom svijetu. Svi inteligentni ljudi vide vi\u0161e ili manje jasno dilemu, ali nekolicina ima bilo \u0161to za ponuditi kao rje\u0161enje. Me\u0111utim ne svi: neki dobronamjerni ljudi misle da oni mogu rije\u0161iti problem, ali to samo zbog toga \u0161to ne uspijevaju dobiti situaciju jasno ocrtanu pred svojim mentalnim nao\u010dalama. To \u0107e biti ispitano u sljede\u0107em poglavlju.<\/p>\n

Izjava Gosp. Bellamya o Situaciji<\/strong><\/p>\n

Sljede\u0107e, odabrano iz obra\u0107anja Gosp. Edward Bellamya, u Bostonu, biti \u0107e \u010ditano sa zanimanjem. On je rekao:<\/p>\n

\u201eAko bi ste stvarali \u017eivu koncepciju ekonomske apsurdnosti konkurentnog sustava u industriji, razmislite samo o \u010dinjenici da je njegova jedina metoda pobolj\u0161anja kvaliteta ili smanjenje cijene robe kroz njenu pretjeranu proizvodnju. Jeftinost, drugim rije\u010dima, mo\u017ee rezultirati pod konkurencijom zbog dupliciranja i gubitka napora. Ali stvari koje su proizvedene s gubitkom napora su zaista drage, kako god bile nazvane. Prema tome proizvodi proizvedeni pod konkurencijom su u\u010dinjene jeftinima jedino tako \u0161to su postale dragima. Takav je reductio ad absurdum sistema. Veoma \u010desto istinita \u010dinjenica je da je roba za koju najmanje pla\u0107amo, na kraju najskuplja naciji zahvaljuju\u0107i rasipni\u010dkoj konkurenciji koja smanjuje cijenu. Svo rasipanje mora na kraju zna\u010diti gubitak, a time i jednom u oko sedam godina zemlja mora i\u0107i u insolventnost kao rezultat sistema koji postavlja trojicu ljudi da se bore za posao kojeg jedan \u010dovjek mo\u017ee uraditi.<\/p>\n

\u201eGovoriti o moralnim bezakonjima konkurencije bilo bi u\u0107i u na prevelika vrata za ovu temu, i Ja samo skre\u0107em pa\u017enju prelaze\u0107i jedno obilje\u017eje na\u0161eg sada\u0161njeg industrijskog sistema, za kojeg bi bilo te\u0161ko re\u0107i da li je prevladavala<\/p>\n

D454<\/strong><\/p>\n

ne\u010dovje\u010dnost ili ekonomska ludost, i ukazati na groteskan na\u010din na koji breme rada raspodijeljeno. Industrijsko nasilno nova\u010denje ljudi li\u0161ava kolijevku i grob, uzima \u017eenu i majku sa ognji\u0161ta, i ostarjelog sa kuta ognji\u0161ta, dok u isto vrijeme stotine tisu\u0107a sna\u017enih ljudi ispunjavaju zemlju sa \u017eamorom za prilikom za poslom. \u017dene i djeca su predani nadzornicima, dok mu\u0161karci ne mogu na\u0107i ni\u0161ta za raditi. Nema posla za o\u010deve, ali postoji obilje za bebe.<\/p>\n

\u201e\u0160to je, stoga, tajna ove uzbune nad pribli\u017eavanjem propasti sistema pod kojim ni\u0161ta ne mo\u017ee biti u\u010dinjeno ispravno bez da je u\u010dinjeno dva puta, koji ne mo\u017ee obaviti nijedan posao bez pretjerivanja, koji ne mo\u017ee proizvesti ni\u0161ta bez prekomjerne proizvodnje, koji u zemlji punoj potrebe ne mo\u017ee prona\u0107i zaposlenje za jake i nestrpljive ruke, i koji napreduje\u00a0 jedino po cijeni totalnog kolapsa svakih nekoliko godina, nakon \u010dega slijedi produ\u017eeni oporavak?\u201c<\/p>\n

\u201eKada je lo\u0161 kralj oplakivan od svog naroda, zaklju\u010dak mora biti da je nasljednik prijestolja jo\u0161 gori slu\u010daj. \u010cini se da je to zapravo obja\u0161njenje sada\u0161nje nevolje oko propadanja konkurentnog sustava. To je zato \u0161to postoji strah da se ide s lo\u0161eg na gore, i da \u0107e mali prst kombinacije biti deblji od bokova konkurencije; da dok je potonji sistem proganjao narod sa bi\u010devima, Korporacije \u0107e ih bi\u010devati sa \u0161korpijama. Poput djece Izraelove u pustinji, ova nova i \u010dudna opasnost prouzro\u010duje boja\u017eljivi uzdah \u010dak za \u017eeljeznom vladavinom Faraona. Pogledajmo ako i u ovom slu\u010daju nema obe\u0107ane zemlje, sa izgledom koje klonula srca mogu biti ohrabrena.<\/p>\n

\u201eIdemo se prvo raspitati da li je mogu\u0107 povratak na stari poredak stvari, slobodni konkurentni sistem. Kratko razmatranje uzroka koji su doveli do sada\u0161njeg svijetom ra\u0161irenog pokreta za zamjenu kombinacija u biznisu za konkurenciju zasigurno \u0107e uvjeriti bilo koga, da je, od svih revolucija, ova koja \u0107e i\u0107i unatrag. To je rezultat pove\u0107anja u\u010dinkovitosti kapitala u velikim masama, posljedi\u010dno izumu posljednje i sada\u0161nje generacije. U prethodnim epohama\u00a0 veli\u010dina<\/p>\n

D455<\/strong><\/p>\n

i opseg poslovnih poduze\u0107a bili su podvrgnuti prirodnim ograni\u010denjima. Postojala su ograni\u010denja veli\u010dine kapitala koji je mogao biti kori\u0161ten u korist jednog gospodarenja. Danas nema ograni\u010denja, osim zemaljskih granica, opsegu bilo kojeg poduzetog biznisa; i ne samo bez ograni\u010denja na koli\u010dinu kapitala koji mo\u017ee biti kori\u0161ten od jedne tvrtke, nego pove\u0107anje u u\u010dinkovitosti i sigurnosti biznisa proporcionalno koli\u010dini kapitala u njemu. Ekonomije u gospodarenju koje rezultiraju iz konsolidacije, isto tako kao i kontrola nad tr\u017ei\u0161tem \u0161to rezultira iz monopola bitnih roba, su tako\u0111er \u010dvrsti poslovni razlozi za dolazak Korporacija. Me\u0111utim ne bi se trebalo pretpostavljati, da se je na\u010delo kombinacije pro\u0161irilo jedino na one biznise koji se nazivaju Korporacijama. To bi zna\u010dilo uvelike podcijeniti pokret. Postoje mnogi oblici kombinacija manje pouzdaniji od Korporacija, i relativno nekoliko biznisa koji su sada vo\u0111eni bez nekakvog razumijevanja pribli\u017eavaju\u0107i se kombinaciji sa njenim biv\u0161im konkurentima \u2013 kombinacija koja stalno te\u017ei postati pouzdanijom.<\/p>\n

\u201eOd vremena kada su ti novi uvjeti po\u010deli prevladavati, mali su biznisi po\u010deli nestajati pred ve\u0107ima; proces nije bio toliko brz koliko su si ljudi zami\u0161ljali \u010dija je pa\u017enja u zadnje vrijeme bila skrenuta na to. Proteklih dvadeset godina velike su korporacije vodile rat na istrebljenje protiv roja malih industrijskih poduze\u0107a koja su crvena krvna zrnca slobodnog konkurentnog sistema, i sa propadanjem kojih umire. Dok su ekonomisti mudro raspravljali o tome mo\u017eemo li se osloboditi na\u010dela individualne inicijative u poslu, to je na\u010delo preminulo, i sada pripada povijesti. Osim u nekoliko nejasnih kuteva poslovnog svijeta sada ne postoji prilika za individualnu inicijativu u poslu osim ako ne postoji veliki kapital u pozadini; i veli\u010dina potrebnog kapitala brzo se pove\u0107ava. U me\u0111uvremenu je isti porast u u\u010dinkovitosti kapitala u masama, \u0161to je uni\u0161tilo male tvrtke, smanjio divove koji su ih uni\u0161tili do potrebe pravljenja uvjeta jednih s drugima. Kao i u \u00a0Bulwer Lytton’s fantaziji o dolaze\u0107oj rasi, narod Vril-ya je morao odustati od rata<\/p>\n

D456<\/strong><\/p>\n

zato \u0161to su njihove mi\u0161ice postale toliko destruktivnima da su prijetile sa me\u0111usobnim uni\u0161tenjem, tako i suvremeni poslovni svijet nalazi da porast u veli\u010dini i snazi organizacija kapitala, zahtijeva suzbijanje konkurencije me\u0111u njima radi samo-o\u010duvanja.<\/p>\n

\u201ePrva velika grupa poslovnih poduze\u0107a koja je usvojila na\u010delo kombiniranja umjesto konkuriranja, u\u010dinila je neophodnim za svaku drugu grupu da prije ili kasnije u\u010dini isto ili da propadne. Jer kao \u0161to je korporacija mnogo sna\u017enija nego pojedinac, tako i sindikat nadja\u010dava korporaciju. Postupci vlada da provjeravaju tu logi\u010dnu nu\u017enost ekonomske evolucije mo\u017ee proizvesti ni\u0161ta vi\u0161e nego vrtloge u struji koji ni\u0161ta ne mogu provjeravati. Svaki tjedan vidi neku novu povr\u0161inu onoga \u0161to je jednom bilo otvoreno more konkurencije, u kojemu su trgova\u010dki avanturisti izvla\u010dili malo kapitala pored njihove hrabrosti i dolazili ku\u0107i natovareni \u2013 svaki tjedan vidi neku novu povr\u0161inu tog jednom otvorenog mora zatvorenog, branom zaustavljenog, i pretvorenog u privatni ribnjak sindikata. Re\u0107i da \u0107e sada\u0161nje to\u010dke gledi\u0161ta stvarna konsolidacija razli\u010ditih industrijskih grupa u zemlji, pod nekoliko uspje\u0161nih velikih sindikata, biti vjerojatno potpuna unutar petnaest godina (1889 \u2013 1905) zasigurno ne \u017eeli potaknuti potpuno naglu izjavu.<\/p>\n

\u201eTako velika ekonomska promjena kao \u0161to je uklju\u010dena u preuzimanju industrija zemlje iz ruku naroda i koncentriranjem istoga u gospodarenju nekoliko velikih Korporacija, ne bi naravno moglo biti bez va\u017ene dru\u0161tvene reakcije; i to je reakcija koja \u0107e posebno djelovati na ono \u0161to se naziva srednjom klasom. Nije vi\u0161e pitanje samo za siroma\u0161ne i neobrazovane, \u0161to \u0107e u\u010diniti sa svojim poslom; nego za obrazovane i dobrostoje\u0107e, tako\u0111er, gdje \u0107e prona\u0107i posao za raditi i gdje \u0107e napraviti poslovne uloge. Ta pote\u0161ko\u0107a ne mo\u017ee se trajno pove\u0107avati, kako je jedno podru\u010dje za drugim prethodno slobodnog polja konkurencije zatvoreno od novog sindikata. Srednja klasa, poslovna klasa, postala je proleterskom klasom.<\/p>\n

\u201eNije te\u0161ko predvidjeti kona\u010dan problem koncentriranja industrije ako je izvr\u0161eno po crtama sada<\/p>\n

D457<\/strong><\/p>\n

nazna\u010denim. \u00a0Naposljetku, i ne u vrlo dalekom razdoblju, dru\u0161tvo mora biti podijeljeno na nekoliko stotina obitelji izvanredno bogatih s jedne strane, profesionalnu klasu koja je ovisna o njihovoj naklonosti ali isklju\u010dena iz jednakosti s njima i svedena na stanje ulizica, i, ispod, velika populacija radnih mu\u0161karaca i \u017eena, apsolutno bez nade u pobolj\u0161anje uvjeta koji bi mogli iz godine u godinu tonuti sve vi\u0161e i vi\u0161e beznadno u kmetstvo. To nije ugodna slika, ali ja sam siguran da nije pretjerana izjava o dru\u0161tvenim posljedicama sindikatskog sistema.\u201c<\/p>\n

Gosp. Bellamy predla\u017ee Nacionalizam kao lijek za sva ta zla. Mi \u0107emo to razmotriti kasnije.<\/p>\n

Gledi\u0161te Vel. Dr. Edvarda McGlynna<\/strong><\/p>\n

Valjalo bi se prisjetiti da je Dr. McGlynn prije nekoliko godina do\u0161ao u sukob sa svojim crkvenim nadre\u0111enima u Rimo Katoli\u010dkoj Crkvi, zbog svog zagovaranja Radni\u010dke Reforme, i posebno teorija Jedinstvenih Poreza. Premda pomiren sa Rimskom Crkvom, on je ostao pri Jedinstvenom Porezu. Sljede\u0107i su izvadci iz \u010dlanka kojeg je on napisao u Donahoe’s Magazine (Boston, Srpanj, 1895). Uvode\u0107i svoju temu, \u201eSpre\u010davanje Velikog Bogatstva, i Podizanje Standarda Radnog Naroda,\u201c on je rekao:<\/p>\n

\u201eMogu\u0107e je za ljude napraviti po\u0161teno, kao \u0161to svijet sada dr\u017ei po\u0161teno poslovanje, bogatstvo kao \u0161to ga Vanderbilti posjeduju, ili Astori, koje broji na stotine milijuna. Njihovo bogatstvo ne raste zato \u0161to su ti ljudi nepo\u0161teni, nego da su vo\u0111e naroda ili u neznanju ili ravnodu\u0161ni promatraju\u0107i kanale kroz koje bogatstvo te\u010de od pojedinog radnika u zajedni\u010dku riznicu. U krivu je mehanizam distribucije. Kada je, prema tome, rad napravio svoj dnevni doprinos potpori svijeta, ako su procesi tog doprinosa pa\u017eljivo prou\u010davani, od trenutka kada radnik doti\u010de sirovinu koju treba pretvoriti u bogatstvo pa sve dok gotovi proizvod nije stavljen u ruke<\/p>\n

D458<\/strong><\/p>\n

svog korisnika, vidjet \u0107e se da su tvorci kolosalnih bogatstava, pod okriljem zakona i poreza, uzeli u posjed svaku va\u017enu to\u010dku procesa, i da pretvaraju bogatstvo, koje bi trebalo pasti\u00a0 u riznice milijuna, u njihove vlastite.\u201c<\/p>\n

Dr. McGlunn poziva da bi u tra\u017eenju ra\u010duna za velika bogatstva i niske pla\u0107e trebalo pa\u017eljivo prou\u010diti tri glavne stvari: (1) zemlja i druge prirodne blagodati na kojima \u010dovjek vje\u017eba svoje sposobnosti; (2) prijevozna sredstva; i (3) novac, koji olak\u0161ava razmjenu proizvoda. Utvrdit \u0107e se, on ka\u017ee, da su ljudi bili ravnodu\u0161ni prema tim to\u010dkama na koje su tvorci novca izuzetno pa\u017eljivi. Mi citiramo:<\/p>\n

\u201eUzeti u posjed te prirodne blagodati, monopolizirati ih pod okriljem zakona i carine, i u\u010diniti da svi ljudi koji bi ih koristili unaprijed plate za povlasticu, bio je cilj tvoraca novca jo\u0161 od po\u010detka vremena. Lak\u0161a je stvar podi\u0107i bogatstvo od stotinu milijuna kada mo\u017eete oporezovati za dva ili tri desetlje\u0107a milijune koji moraju kupiti kruh i meso, drvo i ugljen, pamuk i vunu, \u0161to sve dolazi iz zemlje. To je ono \u0161to je bilo u\u010dinjeno izravno u Evropskim zemljama, gdje su, kao i u Britaniji i Irskoj, milijuni hektara bili zaplijenjeni od nekolicine pod okriljem zakona, i ljudi su bili prisiljeni da najprije plate za dopu\u0161tenje za dobiti zemlju, zatim za dopu\u0161tenje za nastavak rada na njoj.<\/p>\n

\u201eIsta se stvar neizravno desila i u ovoj zemlji kada su milijuni hektara bili dati velikim \u017eeljeznicama, i kapitalistima je bilo dopu\u0161teno da ostvare daljnje milijune razli\u010ditim izlikama, da bi se sve to \u010dvrstim stiskom dr\u017ealo sve dok plima useljavanja nije pomela ta imanja do nebrojenih vrijednosti, kada su bila prodana po stopama koje su napravile od milijunera isto tako obi\u010dnima u ovoj zemlji kao i u Evropi kao vitezovi u Engleskoj. \u010citatelji novina su dobro upoznati sa karijerom i metodama baruna ugljena u Pensilvaniji i drugdje, koji su dobili velike oblasti za proizvodnju ugljena pod okriljem zakona, i koji su \u010detrdeset godina napla\u0107ivali danak potro\u0161a\u010dima i rudarima podjednako po svakom planu<\/p>\n

D459<\/strong><\/p>\n

kojeg ljudska genijalnost mo\u017ee izmisliti bez obzira na pravdu\u2026<\/p>\n

\u201eBa\u0161 kao \u0161to je nekolicina zadobila kontrolu, gotovo apsolutnu kontrolu, na prirodnim blagodatima, tako su isto zadobili kontrolu i nad sredstvima prijevoza u zemlji. \u0160to to zna\u010di najbolje se mo\u017ee shvatiti sa izjavom da dru\u0161tvo ne napreduje bez odgovaraju\u0107e razmjene roba; jer da bi se civilizacija pobolj\u0161ala sa svake strane, ljudi moraju imati najve\u0107e mogu\u0107nosti za razmjenu posla njihovih ruku\u2026Jednostavnost transporta je, prema tome, jednako vitalno potrebna radniku kao i jednostavnost u dobivanju prirodnih blagodati; i kao \u0161to su svi ljudi radnici u pravom smislu rije\u010di, nekolicina koja se je postavila na odgovornost za prijevozne objekte nacije postali su nevjerojatno bogati u veoma kratkom vremenu, zato \u0161to mnogo temeljitije i apsolutno oporezuju svako ljudsko bi\u0107e u njihovoj nadle\u017enosti nego sama vlada.<\/p>\n

\u201eVanderbilti su danas vrijedni vjerojatno tre\u0107inu bilijuna. Kako su do\u0161li do toga? Te\u0161kim radom? Ne. Kori\u0161tenjem prednosti koje su im bezumni ljudi bezumno dali: pravo slobodnog prolaza dr\u017eavom New York; pravo na ispravljanje onoga \u0161to cijene tereta i prolaza gra\u0111ani zajednice moraju platiti da koriste svoje vlastite ceste; pravo da dr\u017ee ogromna podru\u010dja Dr\u017eave kao stvarstvo njihovih vlastitih ruku\u2026Nijednom pojedincu ili korporaciji ne bi trebalo biti dopu\u0161teno da prikupi milijarde iz tih javnih imanja\u2026<\/p>\n

\u201eIsto mo\u017ee biti re\u010deno za medij razmjene \u2013 novac. Ovdje se opet \u010dini kao da je svijet na moru u pogledu elementarnih na\u010dela ovog problema; pozajmljiva\u010di novca sami su rije\u0161ili i korisna na\u010dela, koja im omogu\u0107uju da oporezuju svako ljudsko bi\u0107e koje koristi novac, za kori\u0161tenje i za nastavak naklonosti da ga se koristi. Oni su se postavili izme\u0111u ljudi i medija razmjene, ba\u0161 kao \u0161to su se drugi postavili izme\u0111u ljudi i prirodnih dobara, izme\u0111u ljudi i sredstava za prijevoz robe na tr\u017ei\u0161te. Kako oni mogu pomo\u0107i u dobivanju milijuna zajedno kao \u0161to su Rothschildi u\u010dinili; milijuni, opet, to bi trebalo ve\u0107im dijelom prelaziti u blagajnu zajednice.\u201c<\/p>\n

Dr. McGlynn sa\u017eima svoje zaklju\u010dke ovako:<\/p>\n

D460<\/strong><\/p>\n

\u201eOrganizacija je dobra za odr\u017eavanje cijene rada, da osigura zdravo zakonodavstvo, da prisili poslodavce da dobro ku\u0107e svoje radnike, zemljoposjednike da pru\u017ee dobre zakupe, i tako dalje; ali korijen svih na\u0161ih pote\u0161ko\u0107a, obja\u0161njenje na\u0161ih nejednakih dru\u0161tvenih uvjeta, i uzrok na\u0161eg velikog bogatstva i niskih pla\u0107a, mo\u017ee se na\u0107i u op\u0107oj ravnodu\u0161nosti prema tri potrebe dru\u0161tvenog i civiliziranog \u017eivota. Prije nego mo\u017eemo trajno podi\u0107i pla\u0107e, i u\u010diniti Vanderbiltovo i Carnegievo bogatstvo jednako nemogu\u0107ima kao \u0161to su nepotrebna, mi moramo nau\u010diti kako zadr\u017eati prirodne blagodati, sredstva razmjene, i medij razmjene slobodnima od poreza \u0161pekulanta, njegovog uplitanja, njegove tiranije.\u201c<\/p>\n

Rije\u0161enje Dr. McGlynna je \u201eJednokratna Carina,\u201c koju \u0107emo mi ispitati u sljede\u0107em poglavlju. Me\u0111utim, prikladno je ovdje, skrenuti pa\u017enju na \u010dinjenicu da su Astori i Vanderbilti stekli svoje bogatstvo pod istim zakonima koji su upravljali njihove sugra\u0111ane, i\u00a0 koje se prema tome bilo vrednovalo kao najpravednije i pravi\u010dne zakone koje je svijet ikada poznavao. Tako\u0111er bi trebalo zapaziti, da su Vanderbiltovi milijuni bili osvojeni u povezanosti sa velikom javnom slu\u017ebom i velikom javnom dobrobiti; premda je osobni interes a ne interes za javnu dobrobit bio nadahnjuju\u0107i motiv. Va\u017ena stvar koju treba zapaziti je, da su znanost i izum stvorili potpunu revoluciju u dru\u0161tvenoj ravnote\u017ei, s \u010dime su i mozak i mi\u0161i\u0107 bili odra\u010dunati s posjedom zemlje, strojeva, bogatstva. Potreban je ispravno prilago\u0111en novi set zakona, koji odgovara novim uvjetima. Ali tu le\u017ei pote\u0161ko\u0107a: zadovoljavaju\u0107a prilagodba ne mo\u017ee biti napravljena zato \u0161to zainteresirane strane \u2013 Kapital i Radna snaga \u2013 nijedna od njih ne\u0107e uzeti umjeren,\u00a0 razuman pogled na situaciju. Zaista mo\u017ee biti re\u010deno da nijedni ne mogu gledati stvar pravedno zato \u0161to su svi vo\u0111eni sebi\u010dno\u0161\u0107u koja je op\u0107enito prili\u010dno slijepa na jednakost sve dok nije prisiljena vidjeti ju. Novi uvjeti zahtijevaju prilagodbu stvari na temelju ljubavi; i budu\u0107i da to svojstvo<\/p>\n

D461<\/strong><\/p>\n

posjeduje samo jedna mala manjina u bilo kojoj od uklju\u010denih strana, do\u0107i \u0107e nevolja, koja ne samo da \u0107e uni\u0161titi sada\u0161nji dru\u0161tveni poredak utemeljen na sebi\u010dnosti, nego \u0107e kroz iskustvo pripremiti sve klase da cijene novo ure\u0111enje stvari, \u201enova nebesa i novu zemlju\u201c koji \u0107e biti uspostavljeni pod Mesijinom vla\u0161\u0107u.<\/p>\n

Pogled Profesora W. Grahama<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 jedan pisac, Prof. W. Graham, je u The Nineteenth Century (Velja\u010da, 1895) raspravljao o dru\u0161tvenim pitanjima sa stanovi\u0161ta poznatog u Engleskoj kao \u201eKolektivizam\u201c \u2013 nauk da bi ljudi kao cjelina trebali posjedovati ili kontrolirati materijal i sredstva proizvodnje: suprotno individualizmu. Zaklju\u010dak Prof. Grahama je da budu\u0107i je nemogu\u0107e za pretpostaviti preobrazbu srca ljudi, metoda bi jedino mogli biti uvedena u ograni\u010denom stupnju i nakon dugog vremena. On je rekao:<\/p>\n

\u201eTo je nemogu\u0107e, barem, osim ako ljudska priroda u svojoj temeljnoj su\u0161tini i \u017eeljama, bilo vje\u010dno uro\u0111enima ili duboko ukorijenjenima kao rezultat tisu\u0107a godina polagane dru\u0161tvene revolucije koja ih nastoji poja\u010dati, ne bi bila istovremeno promijenjena u ve\u0107ini ljudi nekom vrstom op\u0107eg \u010duda. Ja nadalje, vjerujem, da ako se ikada u ovoj zemlji poku\u0161alo s uspostavom bilo \u010dega \u0161to je sli\u010dno Kolektivizmu u njegovoj punini, \u010dak i od pretpostavljene ve\u0107ine u nekom novom \u201eLudom\u201c Parlamentu koji zastupa ve\u0107ini bira\u010da, da bi se manjina tome sna\u017eno suprotstavila, koja, i s najodva\u017enijom pretpostavkom, nikada ne mo\u017ee biti mala; i oni bi se tome suprotstavili jer bi to nu\u017eno uklju\u010divalo oduzimanje imovine isto tako kao i revoluciju, politi\u010dku, ekonomsku i dru\u0161tvenu. Ako bi na koncu, sa bilo kojom izvanrednom kombinacijom slu\u010dajnosti, trenutno uspostavljenom, kao \u0161to bi to moglo zamislivo biti u zemlji poput Francuske, koja se jako oslanja na to, isto tako kao i neke Kolektivisti\u010dke uspomene, moglo bi biti vjerojatno posljednje. \u010cak ne bi moglo biti smanjeno da prakticira nominalnu \u0161tednju, zbog svoje naslije\u0111ene neprakti\u010dnosti; dok, toliko dugo dok postoji, \u010dak djelomi\u010dno ili nominalno, donijelo bi<\/p>\n

D462<\/strong><\/p>\n

nakon prve ve\u0107e velike podjele, dionice koje bi uskoro bile rasute, osim op\u0107eg dru\u0161tvenog kaosa, zla uklju\u010duju\u0107i siroma\u0161tvo svim klasama, i ve\u0107e siroma\u0161tvo od onoga koje sada prevladava.\u201c<\/p>\n

Profesor je nastavio pru\u017eati dokaz ispravnosti tih gledi\u0161ta, i zatim je pitao, Da li bi Kolektivizam djelovao zadovoljavaju\u0107e \u010dak i ako bi bio nekako uspostavljen i pokrenut? On odgovara negativno. Ok ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eBila bi malaksalost napora po svemu, u izumiteljima, organizatorima, predstojnicima, \u010dak i boljoj klasi radnika, ako ne bi bili stimulirani dodatnom naknadom da daju najbolje od sebe i svoje najbolje napore; ukratko, ako bi sada\u0161nji ogroman i dalekose\u017ean poticaj privatnog interesa bio uklonjen ili \u010dak ozbiljno smanjen, neizbje\u017ean rezultat bi bio proizvodnja uvelike smanjena u koli\u010dini i slabije vrste. Trebala bi biti dana u najmanju ruku \u201eod\u0161teta na proizvodnju,\u201c i toliko dugo dok su ljudi on \u0161to jesu, i \u0161to \u0107e vjerojatno biti, oni bi trebali biti na liberalnoj ljestvici \u2013 to jest, jednakost nagra\u0111ivanja bi trebala biti udaljena od tih uzvi\u0161enijih radnika. Ina\u010de bi bilo siroma\u0161tvo u kojem bi svi imali jednaki udio, i obi\u010dni bi radnici trebali postaviti protiv njihovog siroma\u0161tva jedino slabo zadovoljstvo da su prija\u0161nje bogate klase sve bile povu\u010dene dolje da ga dijele s njima.\u201c<\/p>\n

Da se sprije\u010di pad civilizacije i povratak na barbarizam, Profesor je nastavio, uskoro bi bilo neophodno ponovno uspostaviti nejednakost pla\u0107a i privatno poduzetni\u0161tvo. Postupno bi moralo biti dozvoljeno konkurencija, privatni zajmovi, razmjena, kamate, i na kraju bi se ustanovilo da se novi sistem ne razlikuje puno od sada\u0161njeg poretka. On je zaklju\u010dio:<\/p>\n

\u201eStvari bi se mijenjale sve vi\u0161e i vi\u0161e i vi\u0161e u starom pravcu, sve dok, na koncu, ne bi bila neminovna kontra \u2013 revolucija, vjerojatno bez ikakvog svje\u017eeg gra\u0111anskog rata, za kojega vladaju\u0107a klasa ne bi vi\u0161e imala srca s obzirom na opadanje njihovih podupiratelja i njihovog vlastitog<\/p>\n

D463<\/strong><\/p>\n

opadaju\u0107eg fanatizma. Bila bi to veli\u010danstvena obnova, ne dinastije, nego Dru\u0161tvenog Sistema; starog sistema temeljenog na privatnoj imovini i ugovorima, koji je izronio, kao spora evolucija pod svakom civilizacijom, kao sistem koji je najprikladniji ljudskoj prirodi u stanju nagomilavanja, i koji je jo\u0161 vi\u0161e prikladniji i neophodniji pod okolnostima, fizi\u010dkim i dru\u0161tvenim, na\u0161e slo\u017eene suvremene civilizacije.\u201c<\/p>\n

Mi vjerujemo da je ve\u0107 znatno u\u010dinjeno za mase kroz Kolektivizam, kao na primjer u Javnom \u0160kolskom sistemu u Sjedinjenim Dr\u017eavama, po\u0161tanskim sistemima civiliziranog svijeta, samoupravnog vlasni\u0161tva vodovoda, itd., i da \u0107e jo\u0161 mnogo toga biti ostvareno po tim pitanjima. Ipak svi razumni ljudi moraju pristati na argument da ako bi mi\u0161i\u0107i sebi\u010dnosti, koji sada pokre\u0107u svijet, bili odrezani, stavljanjem svih ljudi na istu razinu, bila bi potrebna nova motiviraju\u0107a snaga\u00a0 (Ljubav) da zauzme njihovo mjesto, ili bi svjetski biznis iznenada do\u0161ao u stanje mirovanja: tromost bi zauzela mjesto industrije, i siroma\u0161tvo i potreba bi zamijenili udobnost i bogatstvo.<\/p>\n

Me\u0111utim mi predstavljamo te pote\u0161ko\u0107e ne zato \u0161to imamo na\u0161u vlastitu \u201ePatent\u201c teoriju da ju zastupamo, nego da bi oni koji tra\u017ee mudrost odozgo, kroz Bibliju, mogli jo\u0161 jasnije vidjeti bespomo\u0107nost \u010dovje\u010danstva u sada\u0161njoj krizi, i kako bi se mogli s jo\u0161 vi\u0161e pouzdanja i jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e dr\u017eati s vjerom Gospodina i rje\u0161enja koje \u0107e on primijeniti u svoje vrijeme.<\/p>\n

Gledi\u0161ta \u010clana Vrhovnog Suda<\/strong><\/p>\n

Sudac Henry B. Brown, obra\u0107aju\u0107i se Alumni Odvjetni\u010dkog Odjela Yale Koled\u017ea, uzeo je kao svoju temu, \u201eDvadeseto stolje\u0107e.\u201c On je istaknuo da promjene dvadesetog stolje\u0107a obe\u0107avaju biti dru\u0161tvene umjesto politi\u010dke ili zakonske, i zatim je imenovao tri najistaknutije opasnosti koje prijete u neposrednoj budu\u0107nosti Sjedinjenih Dr\u017eava \u2013<\/p>\n

D464<\/strong><\/p>\n

(1)Samoupravna Korupcija, (2)Korporativna Pohlepa, i (3) Tiranija Rada. Izme\u0111u ostalog, on je rekao:<\/p>\n

\u201eVjerojatno ni u jednoj zemlji svijeta nije utjecaj bogatstva toliko utjecajan kao u ovoj, i ni u jednom razdoblju na\u0161e povijesti nije bio mnogo sna\u017eniji nego je to sada. Rulja nikada nije logi\u010dna, i sklona je uhvatiti se izgovora a ne razloga da unesre\u0107e svojom osvetom cijele klase dru\u0161tva. Vjerojatno nikada nije bilo labavijeg izgovora za veliku pobunu od suosje\u0107ajnog \u0161trajka pro\u0161log ljeta[1895], ali u njegovoj pozadini su bili zna\u010dajni prigovori. Ako bogatstvo ne\u0107e po\u0161tivati pravila op\u0107eg po\u0161tenja u kori\u0161tenju svoje mo\u0107i, ono ne\u0107e imati razloga o\u010dekivati umjerenost ili diskreciju od strane onih koji se odupiru njegovim presezanjima.<\/p>\n

\u201eJa sam govorio o korporativnoj pohlepi kao drugom izvoru opasnosti za dr\u017eavu. Jednostavnost s kojom se nabavljaju povelje izazvalo je velike zloupotrebe. Korporacije su formirane pod zakonima jedne dr\u017eave isklju\u010divo u svrhu poslovanja u drugoj, i u Kaliforniji su izgra\u0111ene \u017eeljeznice pod poveljama koje su u tu namjenu dodijelile dr\u017eave isto\u010dno od Mississippija u svrhu uklanjanja njihove parnice na saveznim sudovima. Najve\u0107e prijevare su po\u010dinjene u izgradnji takvih cesta od samih direktora, pod krinkom gradnje kompanije, druge korporacije, kojoj su predate sve obveznice, hipoteke i druge vrijednosnice, bez obzira na stvarni tro\u0161ak ceste. Cesta je opremljena na isti na\u010din od druge korporacije, koju su formirali direktori, koja kupuje vozni park i iznajmljuje ga za cestu, tako da kada do\u0111e neizbje\u017eno propadanje utvrdi se da su dioni\u010dari bili prevareni u korist hipoteka, i da su hipoteke bile prevarene u korist direktora. Nekretnine koje su tako ste\u010dene usprkos po\u0161tenju i moralu ne stoje u povoljnom polo\u017eaju da pozivaju pomo\u0107 zakona za svoju za\u0161titu.<\/p>\n

\u201eMe\u0111utim, gore od toga je, kombinacija korporacija u takozvana udru\u017eenja, da se ograni\u010di proizvodnja, ugu\u0161i konkurencija i monopolizira nu\u017enosti \u017eivota. Opseg do kojeg je to ve\u0107 bilo provedeno je alarmantan; opseg do kojega bi kasnije mogao biti proveden je revolucionaran.<\/p>\n

D465<\/strong><\/p>\n

Istina je da je cijelo korporativno zakonodavstvo u \u017ealosnoj potrebi za remontom, ali pote\u0161ko\u0107a u nabavljanju istodobnog djelovanja od strane \u010detrdeset i \u010detiri dr\u017eave je o\u010dito nepremostiva.<\/p>\n

\u201eIz potpuno druga\u010dijeg kuta proizlazi tre\u0107a i najneposrednija opasnost na koju sam vam skrenuo pa\u017enju \u2013 tiranija rada. Ona proizlazi iz naizgledne nesposobnosti radnog \u010dovjeka\u00a0 da shvati da prava koja tra\u017ei on tako\u0111er mora priznati. Radni ljudi mogu zanijekati zakone zemlje i oboriti njihove vlastite ku\u0107e i one svojih poslodavaca oko njihovih glava, ali su bespomo\u0107ni kontrolirati zakone prirode \u2013 da veliki zakon ponude i potra\u017enje, u poslu\u0161nosti kojemu ustaje industrija, cvijeta neko vrijeme, i propada, i da kapital i radna snaga oboje primaju svoju odgovaraju\u0107u pla\u0107u.\u201c<\/p>\n

Sudac Brown ne vidi nikakvu nadu u pomirenje izme\u0111u Kapitala i Radne Snage, budu\u0107i je previ\u0161e logi\u010dnog uma da pretpostavi da bi se tijela koja se kre\u0107u u suprotnim pravcima ikada mogla sastati zajedno. On nadalje ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eSukob izme\u0111u njih se odvija i pove\u0107ava se u gor\u010dini tisu\u0107ama godina, i rje\u0161enje se \u010dini daljim nego ikada. Obvezna arbitra\u017ea je pogre\u0161an naziv \u2013 proturje\u010dje u nazivima. Pojedinac bi mogao jednako dobro govoriti o srda\u010dnom ubojstvu ili prijateljskom ratu. Mogu\u0107e je da kompromis mo\u017ee na koncu biti izvr\u0161en na temelju suradnje ili dijeljenja dobiti, pod kojim \u0107e svaki radnik postati, do odre\u0111ene mjere, kapitalista. Mo\u017eda, sa superiornijim obrazovanjem,\u00a0 \u0161irim iskustvom i ve\u0107om inteligencijom, radni \u010dovjek dvadesetog stolje\u0107a mo\u017ee posti\u0107i vrhunac svoje ambicije u svojoj sposobnosti\u00a0 da zapovijeda cjelokupnom dobiti svoga truda.\u201c<\/p>\n

Upu\u0107uju\u0107i na dru\u0161tvenu zabrinutost koja proizlazi iz korporativnih zala koja su spomenuta on predla\u017ee kao palijativno, ali ne kao lijek, javno vlasni\u0161tvo onog \u0161to je nazvano \u201eprirodni monopoli. On smatra da te prednosti trebaju biti iskazivane od dr\u017eave ili zajednice izravno, a ne da se korporacije trebaju natjecati i sva\u0111ati za koncesije s mitima. On ka\u017ee:<\/p>\n

D466<\/strong><\/p>\n

\u201e\u010cini se da nema nikakvog zdravog razloga za\u0161to javnost ne bi izravno ostvarivala takve koncesije, koje su navodno za javnu dobrobit. Takva je, u najmanju ruku, sklonost u suvremenom zakonodavstvu u gotovo svakoj visoko civiliziranoj dr\u017eavi, osim u na\u0161oj vlastitoj. Ovdje su veliki korporativni interesi, podi\u017eu\u0107i opasnosti paternalizma i socijalizma, uspjeli u osiguravanju koncesija koje s pravom pripadaju javnosti.\u201c<\/p>\n

Gospodin o\u010dito iznosi svoja iskrena uvjerenja, neprekidno \u2013 budu\u0107i je \u010dlanstvo u Vrhovnom Sudu Sjedinjenih Dr\u017eava do\u017eivotno. On stoga mo\u017ee, a vjerojatno i je, predlo\u017eiti sve o \u010demu ima spoznaju u prirodi rje\u0161enja za uvjete koje on sa\u017ealijeva. Ali \u0161to je predlo\u017eeno privremeno rje\u0161enje? Samo stavka Socijalizma (javno vlasni\u0161tvo \u201eprirodnih monopola\u201c) za koju svi ljudi o\u010dekuju da \u0107e ju bankari i korporacijski dioni\u010dari priznati da je od privremene koristi \u2013 ni\u0161ta vi\u0161e; i \u010dini se da i za to on prizna da je upitno za posti\u0107i, tako sna\u017eno ukorijenjeno u Kapitalizmu.<\/p>\n

Clemenceauov \u201eDru\u0161tveni Sukob\u201c<\/strong><\/p>\n

Urednik od \u00a0La Justice, Pariz, prije nekog vremena objavio je knjigu, Le Melee Sociale, koja je privukla mnogo pozornosti zbog istaknutosti njenog autora kao zakonodavca i urednika. Ona se sna\u017eno bavi sa dru\u0161tvenim pitanjem, odr\u017eavaju\u0107i tu okrutnu, nemilosrdnu borbu za postojanje koja je jednako karakteristi\u010dna za ljudsko dru\u0161tvo kao i za \u017eivotinjska i biljna kraljevstva, i da je tzv. civilizacija samo tanki furnir koji preru\u0161ava \u010dovjekovu bitnu brutalnost. On vidi cijelu povijest dru\u0161tva simboliziranu u Kainu, prvom ubojici, i tvrdi da dok suvremeni Kain ne ubija izravno svog brata, on sustavno nastoji skr\u0161iti svog brata nad kojim je, silom ili prijevarom, on zadobio premo\u0107. Mi dajemo nekoliko zapanjuju\u0107ih izvadaka iz te knjige, kako slijedi:<\/p>\n

D467<\/strong><\/p>\n

\u201e\u010cini mi se nevjerojatnim da \u010dovje\u010danstvo treba imati razmi\u0161ljanje stolje\u0107a i istragu najve\u0107ih umova da otkrije jednostavnu i o\u010ditu \u010dinjenicu da je \u010dovjek uvijek bio u ratu s \u010dovjekom, i da je taj rat trajao jo\u0161 od po\u010detka ljudske rase. Zaista, ma\u0161ta ne uspijeva potpuno do\u010darati viziju ogromnog, krvavog i sveop\u0107eg pokolja koji se odvija na ovoj zemlji jo\u0161 od kad je prvi put izronila iz kaosa.<\/p>\n

\u201ePrisilni rad okovanih robova i slobodni napor pla\u0107enog radnika oboje po\u010divaju na zajedni\u010dkoj osnovi poraza najslabijeg i njegovog iskori\u0161tavanja od strane najja\u010deg. Evolucija je promijenila uvjete bitke, ali smrtni sukob se i dalje nastavlja pod mnogo pacifi\u010dnijem izgledu. Uzeti \u017eivot i tijelo drugih i pretvoriti ih u svoje vlasni\u0161tvo \u2013 to je bio cilj i ustanovljena namjera ve\u0107ine ljudi od divljeg kanibala, feudalnog baruna, robovlasnika, pa sve do poslodavca na\u0161ih dana.\u201c<\/p>\n

Tako je M. Clemenceau naveo glavni problem civilizacije:<\/p>\n

\u201eGlad je neprijatelj ljudske rase. Sve dok \u010dovjek ne porazi tog okrutnog i poni\u017eavaju\u0107eg neprijatelja otkri\u0107a znanosti izgledat \u0107e samo kao ironija na njegov tu\u017ean udes. To je kao da se \u010dovjeku pru\u017eaju luksuzi a on nije opskrbljen niti sa onim najosnovnijim za \u017eivot. To je zakon prirode, i jedan od najokrutnijih od njenih zakona. Ona tjera ljude na to da proizvode, da se mu\u010de i uni\u0161tavaju same sebe, kako bi sa\u010duvali pod svaku cijenu to najvi\u0161e dobro ili zlo nazvano \u017eivot.<\/p>\n

\u201eDrugi \u017eivoti osporavaju \u010dovjekovo pravo na \u017eivot. On se brani organiziraju\u0107i se u zajednice. Njegovoj fizi\u010dkoj slabosti, prvom uzroku njegovog poraza, sada je dodana njegova dru\u0161tvena slabost. I sada mo\u017ee biti postavljeno pitanje, da li smo dosegnuli toliki stupanj civilizacije da mi sada mo\u017eemo zamisliti i uspostaviti dru\u0161tvenu organizaciju u kojoj mogu\u0107nost smrti od siroma\u0161tva ili gladi mo\u017ee biti eliminirana? Ekonomisti ne oklijevaju. On odva\u017eno odgovaraju negativno.\u201c<\/p>\n

D468<\/strong><\/p>\n

Du\u017enost je Dr\u017eave i bogatih \u010dlanova zajednice, prema M. Clemenceaovom gledi\u0161tu, ukinuti glad i priznati \u201epravo na \u017eivot.\u201c Zajednica bi se trebala pobrinuti za nesretne i nesposobne ne samo kao stvar prava, nego i iz prikladnosti tako\u0111er. Mi nadalje citiramo:<\/p>\n

\u201eNije li du\u017enost bogatog da poma\u017ee nesretniku? Do\u0107i \u0107e dan kada \u0107e spektakl jednog \u010dovjeka kako umire[od gladi], dok drugi \u010dovjek ima milijune s kojima ne zna \u0161to \u0107e raditi, biti nepodno\u0161ljiv svim civiliziranim zajednicama \u2013 kao nepodno\u0161ljivo, u stvari, kao \u0161to bi institucija ropstva bila zajednici danas. Nevolje proletarijata nipo\u0161to nisu ograni\u010dene na Evropu. \u010cini se da su jednako lo\u0161e u \u201eslobodnoj\u201c Americi, raju za svakog jadnog nesretnika na ovoj strani Atlantika.\u201c<\/p>\n

Gore navedeno je Francusko gledi\u0161te. To mo\u017ee a i ne mora podrazumijevati da su stvari gore u Francuskoj nego u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Mi smo zahvalni, u najmanju ruku, za jednu stvar \u2013 da ovdje, liberalnim oporezivanjem isto tako kao i velikodu\u0161nim doprinosima, smrt od gladi nije nu\u017ena. Ono \u0161to se \u017eeli ne\u0161to je vi\u0161e od gole egzistencije. Sre\u0107a je neophodna kako bi u\u010dinila postojanje po\u017eeljnim.<\/p>\n

    \n
  1. Clemenceau vidi i osu\u0111uje nedostatke sada\u0161njeg dru\u0161tvenog sistema, ali ne nudi nikakvu razumno rje\u0161enje za njih; stoga njegova knjiga nije ni\u0161ta drugo doli ugarak i briga. Dovoljno je lako u\u010diniti sebe i druge jo\u0161 vi\u0161e nezadovoljnima i neudobnima; i za svaku bi knjigu ili \u010dlanak koji ne nude nikakav balzam iscjeljenja, nikakvu teoriju ili nadu izlaska iz nevolja bilo bolje da su ostali nenapisani, neobjavljeni. Sveto Pismo, hvala Bogu, ne pru\u017ea samo utje\u0161uju\u0107i balzam, nego jedini i nepogre\u0161ivi lijek za bolest svijeta, grijeh, sebi\u010dnu izopa\u010denost i smrt, od ruku velikog Posrednika, Dobrog Lije\u010dnika i \u017divotodavca. I sam ovaj svezak nastoji skrenuti pa\u017enju na te nebeske specifi\u010dnosti. Ali istovremeno mi predstavljamo o\u010dajni karakter bolesti i beznadnosti rje\u0161enja koja su dostupna svijetu.<\/li>\n<\/ol>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n

     <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    SUKOB NEZADR\u017dIV \u2013 SVJEDO\u010cANSTVO SVJETOVNO MUDRIH Op\u0107a Inteligencija Novi Faktor u svim Razra\u010dunavanjima \u2013 Gledi\u0161ta Senatora Ingalla \u2013 Gledi\u0161ta Vel. Lymana Abbota \u2013 Gledi\u0161ta Biskupa Newmana (M.E.) \u2013 Gledi\u0161ta Zapa\u017eenog Pravnika \u2013 Gledi\u0161ta Pukovnika \u00a0Roberta Ingersolla \u2013 \u010casni \u00a0J. L. … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":8415,"menu_order":10,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-11362","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/11362","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11362"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/11362\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11854,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/11362\/revisions\/11854"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/8415"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11362"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}