{"id":5245,"date":"2015-04-21T00:25:40","date_gmt":"2015-04-20T22:25:40","guid":{"rendered":"http:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/?page_id=5245"},"modified":"2017-08-05T08:26:57","modified_gmt":"2017-08-05T06:26:57","slug":"7-studija","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/knige\/blizu-je-vrijeme\/7-studija\/","title":{"rendered":"7. STUDIJA"},"content":{"rendered":"\n\n\n
\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/strong><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 PARALELNA DOBA<\/strong><\/p>\n

\u017didovsko doba predslika Evan\u0111eoskog doba\u2014Izuzetan paralelizam ili podudaranje izme\u0111u dva doba\u2014Ipak su razli\u010dita\u2014Superiornost kr\u0161\u0107anske ere, protuslika\u2014Suprotnosti tjelesnog i duhovnog Izraela\u2014Razmotrene istaknute paralele\u2014Posebno zapa\u017eene vremenske paralele\u2014Razdoblje naklonosti tjelesnog Izraela\u2014Vrijeme njihovog odsijecanja od naklonosti\u2014Iz proro\u010danstva pokazano da razdoblje nemilosti treba biti jednako razdoblju milosti\u2014Apostolsko svjedo\u010danstvo da je razdoblje njihove nemilosti razdoblje za nebeski poziv duhovnog Izraela\u2014Tako je neizravno ali jasno pokazano trajanje Evan\u0111eoskog doba\u2014Sklad biblijske kronologije, svjedo\u010danstvo jubileja, vremena neznabo\u017eaca, i druga proro\u010danstva s poukama tih paralela neoborivi, uvjerljivi i zadovoljavaju\u0107i<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

U PRIJA\u0160NJIM je poglavljima bila navedena \u010dinjenica, da je Bo\u017eje opho\u0111enje s Izraelom bilo predod\u017ebenog karaktera; no samo nekolicina ima odgovaraju\u0107u koncepciju koliko je to u potpunosti bilo slu\u010daj. Mnogi su nema sumnje zapazili da su apostoli, osobito Pavao, pou\u010davaju\u0107i kr\u0161\u0107ansku Crkvu, \u010desto ukazivali na neka udarna obilje\u017eja predslike i protuslike u \u017eidovskoj i kr\u0161\u0107anskoj eri. Me\u0111utim poklanjanje pomnije pa\u017enje Apostolovim u\u010denjima pokazat \u0107e da on ne koristi samo nekoliko ilustracija izvu\u010denih iz \u017eidovskog ure\u0111enja, nego da u zavr\u0161nim prou\u0111ivanjima on naziva cijeli \u017eidovski sistem kao od Boga ustanovljen (u potpunosti ignoriraju\u0107i \u201etradicije starih,\u201c koje nisu bile dio stog sistema), i pokazuje da je on u svim svojim obilje\u017ejima predo\u010davao kr\u0161\u0107ansko doba<\/em> koje je tada svitalo, veoma jasno pokazuju\u0107i pravac kr\u0161\u0107anske Crkve u evan\u0111eoskom dobu, isto tako kao i isti\u010du\u0107i njeno slavno djelo u milenijskom dobu.<\/p>\n

Mnogi pretpostavljaju da su \u017eidovsko<\/em> i kr\u0161\u0107ansko doba<\/em> zapravo jedno, i da je Bog izabirao kr\u0161\u0107ansku Crkvu od samo po\u010detka ljudskog iskustva. To je ozbiljna pogre\u0161ka, koja zamra\u010duje i spre\u010dava ispravno i jasno poimanje mnogih istina. Isus je bio glava i prete\u010da kr\u0161\u0107anske Crkve, koja je njegovo tijelo (Efe\u017e. 5:23; Kol. 1:24); shodno tome nitko mu nije prethodio kao \u010dlanovi Crkve. Da mu je itko prethodio, tada ne bi mogao biti ispravno nazvan prete\u010dom. \u201eNebeski poziv\u201c da se postane su\u017ertvovateljima, i na koncu sunasljednicima s njim, nije bio obznanjen u prija\u0161njim dobima. (Efe\u017e. 3:2, 5, 6) Dobri ljudi koji su \u017eivjeli i umrli prije stvarnog pla\u0107anja na\u0161e otkupnine s dragocjenom krvlju nisu ni\u0161ta znali o tom \u201enebeskom pozivu.\u201c I s obzirom da su Bo\u017eji darovi i pozivi nezaslu\u017eena dobrota, nije u\u010dinjena nikakva nepravda onima iz prija\u0161njih doba, kada im nije bila ponu\u0111ena ta ista milost. Poziv i naklonost onima iz prija\u0161njih doba, kao \u0161to \u0107e isto tako biti i onima u dolaze\u0107em dobu, su bile za zemaljske \u010dasti, i zemaljsku slavu, i vje\u010dni \u017eivot kao zemaljskih (ljudskih) bi\u0107a; dok su poziv i naklonost evan\u0111eoskog doba<\/em> bili za nebeske \u010dasti i slavu, za promjenu prirode iz ljudske u bo\u017eansku, i za mo\u0107, \u010dast i vlast na nebu i na zemlji, kao sunasljednici i suradnici s Kristom. I budu\u0107i tako pozvana Crkva, odvojena od svijeta, i razvijena tokom ovog doba, u dobu koje dolazi treba biti Jehovin zastupnik u potpunom izvr\u0161enju njegovog velikog plana vjekova\u2014plana koji obuhva\u0107a interese ne samo \u010dovje\u010danstva, nego svih stvorenja na nebu i na zemlji\u2014u pro\u0161lim su dobima bile u\u010dinjene predivne pripreme za njihovo obu\u010davanje i pouku. I ni\u0161ta manje nije bila predivna briga s kojom su oni, pozvani da budu nasljednicima bo\u017eanske slave, bili tijekom ovog doba obu\u010deni, odgajani, vo\u0111eni i \u0161ti\u0107eni kroz dugi, te\u017eak, uski put, najprije otvoren od njihovog Gospodina i Prete\u010de, \u010dije su stope usmjereni slijediti\u2014kako im je ostavio primjer. (1. Pet. 2:21)<\/p>\n

Na\u0161 je Gospodin proveo tri i pol godine svoje slu\u017ebe sakupljaju\u0107i iz Izraela, i obu\u010davaju\u0107i i pou\u010davaju\u0107i, nekolicinu u\u010denika koji su trebali formirati jezgru kr\u0161\u0107anske Crkve. Kada ih je trebao ostaviti same u svijetu dao im je obe\u0107anje Svetog Duha, koji je tokom cijelog doba, trebao voditi Crkvu u svu istinu, i pokazati im stvari koje dolaze, i osvje\u017eavaju\u0107i im sje\u0107anje na ono \u010demu ih je pou\u010davao\u2014koje je obe\u0107anje bilo potvr\u0111eno na Pedesetnicu. Tako\u0111er je zapisano da su svi an\u0111eli slu\u017ebuju\u0107i duhovi poslani da slu\u017ee tim nasljednicima ovog velikog spasenja (Hebr. 1:14), i da je posebna briga na\u0161eg Gospodina nad njima, sve do kraja doba. (Mat. 28:20) Svi apostolski zapisi su bili upu\u0107eni Crkvi, a ne svijetu, kako mnogi \u010dini se misle; i puni su posebnih uputa, ohrabrenja i poticaja, potrebnih samo svecima koji tijekom ovog doba hode uskim putem. I otkrivenje na\u0161eg Gospodina, koje mu je Bog dao nakon \u0161to je oti\u0161ao u slavu, on je poslao i nazna\u010dio [rekao u znakovima, simbolima] svojoj Crkvi, kroz svog slugu Ivana. (Otkr. 1:1) Tako\u0111er nam je re\u010deno da\u00a0 proro\u010danstva koja su prije bila dana svetim ljudima davnine, nisu bila za njih, niti za druge njihovog vremena i doba, nego isklju\u010divo za pouku kr\u0161\u0107anskoj Crkvi. (1. Pet. 1:12)<\/p>\n

Svrha ovog poglavlja je pokazati da je sav \u017eidovski narod, tijekom cijelog tog doba, bio nesvjesno uklju\u010den, pod Bo\u017ejim vodstvom, u davanje za na\u0161u pouku predod\u017ebenog gledi\u0161ta cijelog plana spasenja u svim njegovim djelovanjima, ba\u0161 kao \u0161to smo upravo vidjeli da njegovi Jubileji ukazuju na kona\u010dno ostvarenje plana u blagoslivljanju svih naroda na zemlji. Na\u0161im pribli\u017eavanjem toj riznici istine, tako obilno i posebno pripremljene za Crkvu, Bo\u017eji nas Duh hrani i vodi postupno do gotovo potpunog razumijevanja njegovog plana, onoliko brzo koliko nam ta spoznaja postaje potrebnom. I iz te velike riznice Bog nas sada snabdjeva sa puno posebnog svjetla i hrane koji su nam potrebni u ovo vrijeme \u201e\u017eetve\u201c na svr\u0161etku doba. S obzirom na toliku Bo\u017eju brigu i obilnu pripremu za kr\u0161\u0107ansku Crkvu iznad svih ostalih ljudi pro\u0161lih i budu\u0107ih doba, koliko bi nam trebalo biti va\u017enom njegovo vrednovanje te spoznaje, i koliko bi smo ju gorljivo trebali iskoristiti.<\/p>\n

Iako ne\u0107emo ni u ovom poglavlju niti svesku ulaziti u detaljnije razmatranje predod\u017ebenih obilje\u017eja Bo\u017ejeg opho\u0111enja sa Izraelom, kao \u0161to je to pokazano u Tabernakulu, i Hramu, i ceremonijama i \u017ertvama itd., mi \u0107emo sada skrenuti pomnu pa\u017enju na neke\u00a0 ozna\u010dene i istaknute obrise sli\u010dnosti izme\u0111u \u017eidovskog<\/em> i kr\u0161\u0107anskog doba<\/em> kao predslici i protuslici; jer \u017eidovsko<\/em> doba<\/em> je nagovjestilo, sve \u0161to kr\u0161\u0107anska Crkva do\u017eivljava i ostvaruje. I mnoga od tih sli\u010dnih obilje\u017eja su paralela ne samo u karakteru, nego tako\u0111er i u njihovom relativnom vremenu doga\u0111anja. \u010cak i u njihovoj nacionalnoj povijesti, i u povijesti mnogih konkretnih pojedinaca, mi nalazimo sli\u010dnosti nazna\u010dene u Svetom Pismu. Neke od tih su kr\u0161\u0107anski mislioci davno zapazili, a druge su bile u potpunosti previ\u0111ene. Ovdje se pred nama otvara prelijepo i plodno polje misli i studija.<\/p>\n

Pavao je ozna\u010dio \u017eidovsku Crkvu kao \u201etjelesni Izrael,\u201c i kr\u0161\u0107ansku Crkvu \u201eIzrael Bo\u017eji.\u201c (1. Kor. 10:18; Gal. 6:16) Mi ih stoga mo\u017eemo pravilno nazvati Tjelesni Izrael i Duhovni Izrael. Apostol je tako\u0111er istaknuo vi\u0161i nivo duhovnog doma kada on opisuje Tjelesni Izrael kao ku\u0107u [obitelj] slugu, i Duhovni Izrael kao ku\u0107u sinova. (Hebr. 3:5,6; Rim. 8:14) Pripadnici tjelesniog doma su bili po\u010da\u0161\u0107eni sluge duhovnog doma na razli\u010dite na\u010dine, ali uglavnom na taj na\u010din \u0161to su nesvjesno pod Bo\u017ejom pripremom, priskrbili pantomimske slike duhovnih stvari, koje, ukoliko ih se prou\u010dava i primjeni, donose veliki blagoslov i prosvjetljenje ku\u0107i sinova.<\/p>\n

U oba slu\u010daja su po Bo\u017ejem procjenjivanju bili Nominalni Izrael i Pravi Izrael, premda su ljudima izgledali kao jedan; nominalni i pravi nisu bili jasno razlu\u010divi sve do kraja ili vremena \u017eetve njihovih odgovaraju\u0107ih doba, kada je istina koja je bila za to vrijeme i bila izne\u0161ena na vidjelo ostvarila razdvajanje, i u\u010dinila o\u010ditim koji je pravi a koji je samo nominalni Izrael. O tjelesnoj ku\u0107i Pavao je rekao, \u201eJer nisu Izrael svi koji potje\u010du [nominalni] od Izraela\u201c (Rim. 9:6); i na\u0161 je Gospodin prepoznao istu \u010dinjenicu kada je rekao o Natanaelu, \u201eEvo pravog Izraelca, u kojem nema prijevare,\u201c i tako\u0111er kad je u vrijeme \u017eetve on odvojio stvarno od nominalnog, i ono prvo nazvao vrijednom p\u0161enicom, a ovo potonje samo pljevom\u2014iako, je relativo, p\u0161enice bila samo \u0161a\u010dica, a pljeva je uklju\u010divala gotovo svu naciju. U sli\u010dnom omjeru, i pod istom slikom, su bili istaknuti nominalni i stvarni pripadnici Duhovnog Izraela evan\u0111eoskog doba<\/em>; i njihovo razdvajanje je tako\u0111er u vremenu \u017eetve\u2014na kraju evan\u0111eoskog doba<\/em>. Tada \u0107e samo p\u0161enica\u2014relativno mali broj, \u201emalo stado\u201c\u2014biti odvojena od masa nominalnog Duhovnog Izraela, dok \u0107e velika ve\u0107ina, budu\u0107i su kukolj a ne prava p\u0161enica, biti odba\u010deni kao nedostojni glavne milosti za koju su bili pozvani, i ne\u0107e ih se ubrojiti me\u0111u Gospodinove dragulje. (Rim. 9:27; 11:5; Luka 12:32; Mat. 3:12; 13:24-40)<\/p>\n

Poglavar tjelesne ku\u0107e bio je Jakov, prozvan Izrael (knez); i kroz svojih dvanaest sinova on je osnovao dom koji nosi njegovo ime, Dom Jakovljev, Ku\u0107a Izraelova. Jednako je tako i s Duhovnim Domom: njegov osniva\u010d, Krist, uspostavio ga je kroz dvanaest apostola; i ovaj dom tako\u0111er nosi ime svog osniva\u010da\u2014Crkva Kristova. U odre\u0111enom trenutku Bog je najprije pozvao Tjelesni Izrael, ali s obzirom na milost, i u vrijeme shva\u0107anja, Duhovni Izrael je do\u0161ao na prvo mjesto. Tako prvi postaje posljednji, a posljednji prvi. (Luka 13:30) Sveto Pismo jasno ukazuje na ta dva doma Izraelova kao na tjelesno potomstvo Abrahamovo i duhovno potomstvo Jehove\u2014Nebeskog Oca kojeg je Abraham predo\u010davao.<\/p>\n

Neki su zaslijepljeni s obzirom na va\u017ene istine pretpostavkom da izraz, \u201eoba doma Izraelova,\u201c ukazuje na dvije podjele Tjelesnog Izraela, nakon raskola u danima, Salamunovog sina Rehoboama. Takve treba samo podsjetiti da je nakon zarobljeni\u0161tva u Babilonu, po njihovoj obnovi u Palestini, svim Izraelcima svih plemena tada zarobljenima po cijelom podru\u010dju vladanja Medo-Perzije, uklju\u010duju\u0107i zemlju Sirije ili Babilonije, bila dana sloboda da se vrate u svoju zemlju ako to \u017eele. (Ezra 1:1-4) Mnogi vjerni Izraelci iz svih plemena, koji su imali po\u0161tovanje prema Bo\u017ejim obe\u0107anjima povezanima sa svetom zemljom i svetim gradom, vratili su se u razli\u010dite Palestinske gradove. Pleme Judino, glavno pleme, kojem je bila povjerena kraljevska slu\u017eba, i na \u010dijem je podru\u010dju bio lociran Jeruzalem, glavni grad, prirodno je preuzeo vodstvo u njegovoj obnovi; me\u0111utim nakon tog povratka iz Babilona, Izrael vi\u0161e nije bio podjeljena nacija, nego su kao isprva \u017eivjeli zajedno, kao jedan narod, i bili su poznati po svom izvornom imenu, Izrael. (Vidi Neh. 11:1, 20; Ezra 2:70)<\/p>\n

To je nadalje nagla\u0161eno u Novom Zavjetu. Gospodin i apostoli govorili su o Tjelesnom Izraelu kao o jednom. Pavao ka\u017ee da je Izrael tra\u017eio, ali samo da se \u201eostatak\u201c na\u0161ao dostojnim. (Rim. 10:1-3; 9:27; 11:5-12, 20-25; Djela 26:7) Na\u0161 je Gospodin rekao da je bio \u201eposlan nikome osim [svim] izgubljenim ovcama [jednog] doma Izraelova\u201c; stoga kada nije dopustio svojim u\u010denicima da idu van Palestine da ih tra\u017ee (Mat. 10:5, 6; 15:24), o\u010dito je da su oni koji su \u017eivjeli u Palestini predstavljali sav Izrael. Petar, tako\u0111er govori o tjelesnom Izraelu kao jednom domu; i obra\u0107aju\u0107i se ljudima u Jeruzalemu on je rekao, \u201eStoga neka sav Izrael pouzdano zna,\u201c itd. Jakov tako\u0111er govori o dvanaest plemena kao o jednom narodu. (Djela 2:36; Jak. 1:1) Mnogi iz svih plemena \u017eivjeli su u Palestini, i mnogi od svih plemena \u017eivjeli su u okolnim zemljama. Tako je Pavao susreo i propovijedao Izraelcima u gotovo svakom gradu kojeg je posjetio u Maloj Aziji i Italiji, me\u0111utim oni su uvijek bili prepoznati kao jedan narod, tako da je Duhovni Izrael bio jedini drugi Izrael.<\/p>\n

Bog je dao posebne saveze ili obe\u0107anja obima ovim ku\u0107ama Izraelovim. Obe\u0107anja tjelesno\u00a0 domu bila su sva zemaljska, dok su ona duhovnom domu bila sva nebeska. Iako su obe\u0107anja tjelesnom domu bila (i jo\u0161 uvijek jesu) veli\u010danstvena i dragocjena, obe\u0107anja duhovnom domu su okarakterizirana kao \u201ebolja obe\u0107anja,\u201c i \u201edragocjena i najveli\u010danstvenija obe\u0107anja.\u201c (Hebr. 8:6; 2. Pet. 1:4) Tjelesnom domu bilo je re\u010deno, \u201eBudete li vjerno slu\u0161ali glas moj i dr\u017eali savez moj, bit \u0107ete najdra\u017ee vlasni\u0161tvo moje izme\u0111u svih drugih naroda, jer moja je sva zemlja. I bit \u0107ete mi kraljevstvo sve\u0107enika i sveti narod.\u201c I premda je sav Izrael odgovorio i rekao, \u201eSve \u0161to ti je govorio Gospod \u010dinit \u0107emo\u201c (2. Mojs. 19:5-8), i zatim proma\u0161ili dr\u017eati njegov savez, ipak vjerni me\u0111u njima, koji su u svojoj slabosti gorljivo nastojali dr\u017eati ga, biti \u0107e u milenijskom dobu \u201ekne\u017eevi po svoj zemlji,\u201c \u010dlanovi zemaljskog dijela Kraljevstva Bo\u017ejeg. (Vidi prvi svezak, 14. poglavlje)<\/p>\n

Duhovnom je domu, ba\u0161 naprotiv, re\u010deno, \u201evi se ugra\u0111ujete u duhovnu ku\u0107u<\/strong>, sveto sve\u0107enstvo, da prinesete \u017ertve*<\/a> ugodne Bogu po Isusu Kristu… Vi ste izabrani rod, kraljevsko sve\u0107enstvo, sveti narod, narod koji je vlasni\u0161tvo Bo\u017eje, da bi ste objavljivali vrline onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo. Jer nekada niste bili narod, a sada ste NAROD\u00a0 BO\u017dJI.\u201c (1. Pet. 2:5, 9, 10)<\/p>\n

Tjelesni je Izrael Bo\u017ejim postavljenjem imao Tabernakul na\u010dinjen rukama, koji je bio predod\u017eben i u sebi i u svim\u00a0 svojim slu\u017ebama. (Hebr. 9:1, 2, 9,10) Me\u0111utim Duhovni Izrael ima, \u201e\u0161ator [u protuslici] istinski, koji podi\u017ee Gospodin, a ne \u010dovjek.\u201c (Hebr. 8:2) Za slu\u017ebe predod\u017ebenog Tabernakula bilo je<\/p>\n

*<\/a> Rije\u010d duhovne<\/em> ispred rije\u010di \u017ertve izostavljena je u najstarijem Gr\u010dkom manuskriptu\u2014Sinajskom. Ispravnost tog propusta je o\u010dita kada razmislimo da nisu \u017ertvovane duhovne stvari, nego zemaljske ili ljudske prednosti, prava, itd.<\/p>\n

postavljeno predod\u017ebeno sve\u0107enstvo, kojemu je Aron bio glava, koje je prina\u0161alo predod\u017ebene \u017ertve za grijehe predod\u017ebenog naroda, i ostvarilo predod\u017ebeno o\u010di\u0161\u0107enje ili opravdanje svake godine. Tabernakul u protuslici ima svoje sve\u0107enstvo, koje prina\u0161a bolje \u017ertve (Hebr. 9:23), koje u stvarnosti i zauvijek poni\u0161tavaju grijehe cijelog svijeta. Ovom sve\u0107enstvu je na\u0161 Gospodin Isus glavni sve\u0107enik\u2014velesve\u0107enik na\u0161ega ispovijedanja [ili reda]\u2014Crkva koja je njegovo tijelo su podsve\u0107enici. Cijela nominalna crkva nije to sve\u0107enstvo\u2014nego prava Crkva, vjerni u Kristu Isusu, koji slijede\u00a0 stope na\u0161eg Velesve\u0107enika u \u017ertvi.<\/p>\n

Drugo zna\u010dajno obilje\u017eje ovog podudaranja predslike i protuslike, istaknuto u Svetom Pismu, je da su oba doma Izraelova (tjelesni i duhovni) bili odvedeni kao zarobljenici u Babilon. To \u0107e se jo\u0161 jasnije vidjeti kada u sljede\u0107em poglavlju budemo osmatrali \u201eBabilon Veliki, Majku bludnicama.\u201c (Otkr. 17:5, 6) Mi samo ovdje zapa\u017eamo podudaranje. Tjelesni je Izrael bio odveden u zarobljeni\u0161tvo u doslovni Babilon, koji je bio izgra\u0111en na doslovnoj rijeci Eufratu, dok je u evan\u0111eoskom dobu, misti\u010dni ili simboli\u010dni Babilon, odveo u zarobljeni\u0161tvo Duhovni Izrael, koji je prikazan kako sjedi na misti\u010dnom Eufratu. U predslici, zlatne posude Hrama bile su odne\u0161ene i oskvrnute od doslovnog Babilona: u protuslici, dragocjene, bo\u017eanske (zlatne) istine, koje se odnose na slu\u017ebu pravog Hrama, Crkve (1. Kor. 3:16, 17; Otkr. 3:12), su bile daleko uklonjene od svog ispravnog mjesta, izopa\u010dene i pogre\u0161no primjenjene od strane misti\u010dnog Babilona. Doslovni Babilon budu\u0107i izgra\u0111en na rijeci Eufratu, koja je materijalno doprinijela njegovom bogatstvu i resursima, je bio svrgnut skretanjem tih voda. Jednako tako misti\u010dni Babilon sjedi na, ili ga podr\u017eavaju, mnogim vodama (ljudi, nacije) i njegov je pad predskazan, kroz skretanje njegovih pristalica i onih koji ga podr\u017eavaju, ljudi. (Otkr. 16:12)<\/p>\n

\u00a0Vremenske paralele \u2013 Mjerenje \u2013 Sjena i Stvarnost \u2013 Predslika i Protuslika<\/strong><\/p>\n

Mi sada dolazimo do razmatranja tog predivnog obilje\u017eja ovog predod\u017ebenog podudaranja, naime, vremenskog elementa, koji u svakom slu\u010daju podr\u017eava i potvr\u0111uje datume na koje ukazuju Jubileji, Kronologija, i prore\u010deni zavr\u0161etak Vremena Neznabo\u017eaca. Upravo je iz tog razloga ta tema ovdje uvedena\u2014da snaga ovih sna\u017enih paralelizama mo\u017ee pove\u0107ati i potvrditi vjeru Bo\u017eje djece u vremenski element njegovog plana, kao \u0161to je i bila svrha toga. (Hebr. 9:9, 23; 10:1)<\/p>\n

Od svih proro\u010danstava i vremenskih dokaza nijedan nije toliko upe\u010datljiv i uvjerljiv kao ovaj. Pouka koju nau\u010dava je zapanjuju\u0107a zbog same svoje jednostavnosti, i prenosi uvjerenje u srca poniznih. Nisu samo Tjelesni Izrael i njegovi obredi bili predod\u017ebeni, nego je \u017eidovsko doba <\/em>predo\u010davalo evan\u0111eosko doba<\/em>. Ona su to\u010dno iste duljine, i odgovaraju jedno drugome; tako da shva\u0107aju\u0107i i cijene\u0107i \u017eidovsko doba<\/em>, njegovu duljinu, i specifi\u010dnosti njegove \u017eetve ili zavr\u0161etka, mi mo\u017eemo znati to\u010dnu duljinu evan\u0111eoskog doba<\/em>, njegove protuslike, i mo\u017eemo razumjeti \u010demu se mo\u017eemo nadati, i kada, u \u017eetvi evan\u0111eoskog doba<\/em>. No \u017eelimo sada pokazati ovo; jer premda bi smo mogli uzeti zdravo za gotovo op\u0107enita na\u010dela, i re\u0107i da kao \u0161to se razli\u010dita obilje\u017eja \u017eidovskog sistema podudaraju sa onima evan\u0111eoskog doba<\/em>, tako se i vrijeme treba podudarati, ipak Bog nas nije ostavio da to sami zaklju\u010dimo, nego nam je to jasno premda neizravno rekao.<\/p>\n

Pavao nam ka\u017ee da je Bog uskratio svoju naklonost tjelesnom domu kad ga je odbacio, tijekom vremena u kojem se izabire duhovni dom; i kad duhovni dom bude bio izabran, tada \u0107e se Bo\u017eja naklonost vratiti tjelesnom domu. On ka\u017ee: \u201eJer ne \u017eelim, bra\u0107o, [bra\u0107a u Crkvi, ili duhovni Izrael] da budete u neznanju u pogledu svete tajne, kako ne bi ste sami sebe smatrali razboritima: nekima od Izraela [prirodnom ili tjelesnom] otvrdnulo je srce dok<\/strong> ne u\u0111e puni broj ljudi iz drugih naroda.*<\/a><\/p>\n

*<\/a> Ne bi se trebalo mije\u0161ati \u201epuni broj ljudi iz drugih naroda\u201c (ili \u201eneznabo\u017eaca\u201c) sa \u201evremenima neznabo\u017eaca,\u201c koja su spomenuta ranije. \u201eVremena neznabo\u017eaca,\u201c kao \u0161to je bilo pokazano, je vremensko razdoblje tijekom kojega je neznabo\u0161cima dopu\u0161teno da vladaju svijetom; dok se \u201e puni broj ljudi iz drugih naroda \u201c odnosi na puni broj koji \u0107e biti izabran iz grupe neznabo\u017eaca, da upotpune evan\u0111eosku crkvu\u2014koji \u0107e, sa \u201eostatkom\u201c izabranim iz Izraela (\u0161to treba uklju\u010divati apostole) sa\u010dinjavati Kristovu Crkvu, Sveti Narod, Kraljevsko Sve\u0107enstvo, Kraljevstvo Bo\u017eje, kojima \u0107e biti predano kraljevstvo i vlast nad zemljom.<\/p>\n

Kao \u0161to je napisano: [obe\u0107ani] Izbavitelj [Krist\u2014na\u0161 Gospodin, glava, i preostali ili nekolicina vjernih od oba nominalna doma Izraelova, koji \u0107e sa\u010dinjavati njegovo tijelo, Crkvu] \u0107e do\u0107i sa Siona i odvratit \u0107e bezbo\u017ena djela od Jakova. I tako \u0107e sav Izrael biti spa\u0161en (i ovo je savez koji \u0107u sklopiti s njima) kad uklonim grijehe njihove. <\/strong>U pogledu dobre vijesti [nebeski poziv ovog doba] oni su neprijatelji [odba\u010deni], za va\u0161u dobrobit [kako bi ste vi mogli imati prednost i naslijediti najbiranije, duhovne dijelove obe\u0107anja], ali u pogledu Bo\u017ejeg izbora [po kojem su bili izabrani da prime posebne zemaljske naklonosti od Boga, obe\u0107ane njihovom ocu Abrahamu i njegovom prirodnom potomstvu] oni su ljubljeni zbog svojih praotaca. Jer Bog ne\u0107e po\u017ealiti zbog svojih darova i poziva.\u201c Ono \u0161to je Bog obe\u0107ao sigurno \u0107e se ispuniti. Znaju\u0107i kraj od po\u010detka, Jehova nikada nije sklopio savez kojeg bi trebao ili \u017eelio raskinuti.<\/p>\n

U ovom proro\u010danstvu Apostol daje nagovje\u0161taj trajanja evan\u0111eoskog doba<\/em>, pokazuju\u0107i da je po\u010delo sa odbacivanjem Tjelesnog Izraela, i da \u0107e zavr\u0161iti sa ponovnim vra\u0107anjem naklonosti Izraelu. Stavljaju\u0107i Pavlove i Petrove izjave (Rim. 11:27 i Djela 3:19-21) zajedno, mi u\u010dimo da \u0107e vrijeme povratka naklonosti Izraelu biti na po\u010detku Vremena Obnove, kod drugog dolaska na\u0161eg Gospodina. Pavao ka\u017ee da \u0107e povratak naklonosti tom narodu biti kada Bog ukloni njihove grijehe, \u0161to Petar ka\u017ee da \u0107e On u\u010diniti u vremenima okrepe ili obnove koja \u0107e do\u0107i kada na\u0161 Gospodin do\u0111e po drugi puta, kada ga nebesa vi\u0161e ne\u0107e zadr\u017eavati.<\/p>\n

Mi smo ve\u0107 pokazali da je datum drugog dolaska na\u0161eg Gospodina, i svanu\u0107a Vremena Obnove, 1874 A.D. Mi bi smo prema tome trebali o\u010dekivati da vidimo neke znakove vra\u0107anja Bo\u017eje naklonosti Tjelesnom Izraelu kratko nakon 1874 A.D., kao jedno od prvih obilje\u017eja djela obnove. I ono \u0161to je sasvim dovoljno, mi vidimo da im se naklonost po\u010dinje vra\u0107ati. I svaki svje\u017ei dokaz uklanjanja otvrdnu\u0107a Izraela, i bo\u017eanske naklonosti prema njima, je, mjereno po Apostolovim rije\u010dima, svje\u017ei dokaz da evan\u0111eosko doba<\/em> zavr\u0161ava i da \u0107e \u201emalo stado\u201c biti potpuno. Me\u0111utim mi imamo daljnji dokaz koji nam daje to\u010dan datum kada se naklonost treba po\u010deti vra\u0107ati Izraelu. Do sada smo vidjeli da je mjera stanja odba\u010denosti Tjelesnog Izraela mjera vremena posebne naklonosti drugima, za pozivanje ljudi iz Nacija (Pogana) da budu sunasljednici s Kristom, koji poziv zavr\u0161ava s po\u010detkom Vremena Obnove; ali ne (druga proro\u010danstva pokazuju) na samom njihovom po\u010detku.<\/p>\n

Ali zastanimo na trenutak\u2014neka ne bude krivog shva\u0107anja po ovom pitanju: Kada poziv ka visokoj prednosti postajanja \u010dlanom Crkve, nevjeste i sunasljednika Krista, prestaje, to nipo\u0161to ne zna\u010di da su svi oni koji su ve\u0107 pozvani sigurni da ih se smatra dostojnima, pa stoga i izabranima; jer \u201eMnogo je pozvanih, ali malo izabranih,\u201c jer\u00a0 samo nekolicina udovoljava uvjetima poziva. Niti to podrazumijeva da onima koji su od tada pozvani k tom \u201enebeskom pozivu\u201c ne\u0107e biti ponu\u0111ene nikakve druge naklonosti. \u010cinjenica je, da kada taj \u201enebeski poziv\u201c prestaje, to je zbog toga \u0161to je veliki Tvorac plana vjekova gotovo zavr\u0161io taj dio svog plana koji je trebao biti ostvaren u evan\u0111eoskom dobu\u2014naime: odabir evan\u0111eoske Crkve, nevjeste Kristove. Svi ljudi nisu bili pozvani k toj velikoj \u010dasti. Mi smo posebno obavje\u0161teni da je Bo\u017eji dizajn bio izabrati u tu svrhu samo ograni\u010deni broj, \u201emalo stado,\u201c u usporedbi sa masom \u010dovje\u010danstva. Nakon \u0161to je dovoljan broj bio pozvan i vrijeme za pozivanje zavr\u0161i i vi\u0161e nije prikladno da se taj poziv upu\u0107uje drugima, jo\u0161 uvijek \u0107e biti mogu\u0107e za one koji su ve\u0107 pozvani, koji su prihvatili poziv, da u\u010dine sigurnim svoj poziv i izbor, vjerno\u0161\u0107u njihovom savezu potpunog posve\u0107enja, \u010dak do u smrt; i jo\u0161 uvijek \u0107e biti mogu\u0107e da oni ne uspiju u tome. Ovaj poziv, koji mora zavr\u0161iti kada je dovoljan broj bio pozvan da se iz njega upotpuni favorizirano \u201emalo stado,\u201c tijelo Kristovo, je daleko od toga da bude granica Bo\u017eje ljubavi i naklonosti i poziva. Njegov \u0107e kraj samo zatvoriti \u201enebeski poziv.\u201c Jer tamo gdje ovaj poziv zavr\u0161ava, gdje se ova vrata prilike i naklonosti zatvaraju, druga se vrata po\u010dinju polako otvarati\u2014vrata prilike da se u\u0111e na uzvi\u0161eni put svetosti, i da se ide njime\u2014ne k bo\u017eanskoj prirodi, ka kojoj je evan\u0111eoska Crkva bila pozvana, nego k vje\u010dnom \u017eivotu i savr\u0161enosti kao ljudska bi\u0107a. Vidi Prvi Svezak, poglavlja 10 i 11.<\/p>\n

Ali sada glede to\u010dnog datuma povratka naklonosti Izraelu, \u0161to ozna\u010dava to\u010dan kraj nebeskog poziva\u2014od kojeg datuma \u0107e Izrael postupno po\u010deti shva\u0107ati, i imati pove\u0107ane dokaze da im se vra\u0107a bo\u017eanska naklonost, i od kojeg datuma \u0107e tako\u0111er prestati Bo\u017eji poziv ka nebeskim \u010dastima, i samo \u0107e oni koji su ve\u0107 bili pozvani imati prednost osvojiti tu nagradu sa vjerno\u0161\u0107u da zavr\u0161etka svog \u017eivota:<\/p>\n

Tjelesni je Izrael, poput Duhovnog Izraela, bio pozvan od Boga da bude njegova naro\u010dita svojina, mimo svih drugih naroda (zemaljsko blago, i predslika drugog, koji je nebesko blago). Odvojeni od svijeta, oni su bili primatelji posebne naklonosti od Boga tisu\u0107u osamsto i \u010derdesest i pet (1845) godina. Ovo je razdoblje po\u010delo s po\u010detkom \u017eivota njihove nacije, kad je Jakov umro, kada su po prvi puta bili prepoznati kao nacija, i nazvani nacionalnim imenom \u201eDvanaest Plemena Izraelovih.\u201c (Vidi 1. Mojs. 49:28; 46:3; 5. Mojs. 26:5) Tih tisu\u0107u osamsto i \u010detrdeset i pet godina nacionalnog \u017eivota i naklonosti zavr\u0161ilo je s njihovim odbacivanjem Mesije\u201433.A.D.\u2014kada im se on, pet dana prije svog raspe\u0107a, predstavio kao njihov kralj, i budu\u0107i nije bio prihva\u0107en, objavio, \u201eEvo, va\u0161 se dom napu\u0161ta i ostavlja vama.\u201c (Mat. 23:38) To, kraj njihove naklonosti, bila je to\u010dka njihovog pada, \u0161to se nastavilo trideset i sedam (37) godina, i zavr\u0161ilo 70 A.D. u totalnom uni\u0161tenju njihovog nacionalnog poredka, isto tako kao i njihovog grada, hrama, itd. Me\u0111utim, trebalo bi zapaziti da je Bog nastavio pokazivati svoju naklonost pojedincima iz te nacije, nakon \u0161to je ta nacija, kao nacija, bila odrezana; jer je evan\u0111eoski poziv bio ograni\u010den na pojedince iz te nacije tri i pol godine nakon Pedesetnice, nakon Kristove smrti\u2014ne dose\u017eu\u0107i do Kornelija, prvog Neznabo\u017eca kojemu je bila iskazana ta naklonost (Djela 10), sve do tog vremena. To je bio potpuni kraj sedamdeset tjedana naklonosti obe\u0107anih po Danijelu, kao \u0161to je bilo napisano, \u201eI on \u0107e jedan tjedan zadr\u017eati na snazi savez za mnoge.\u201c Taj sedamdeseti godi\u0161nji tjedan po\u010deo je s kr\u0161tenjem na\u0161eg Gospodina; njegov je kri\u017e, kao \u0161to je prore\u010deno, ozna\u010dio njegovu sredinu; i naklonost je bila ograni\u010dena na Tjelesni Izrael sve do njegovog zavr\u0161etka.<\/p>\n

Tijekom njihovog dugog razdoblja (1845 godina) nacionalne naklonosti, tijekom kojeg su drugi narodi bili ignorirani, Izrael je do\u017eivljavao i stegu i blagoslove. Me\u0111utim \u010dak i te njihove stege zbog grijeha bile su dokaz i elementi Bo\u017eje naklonosti i o\u010dinske brige za njih. On je poslao nevolju na njih, i redovito je dopu\u0161tao da ih se odvede u zarobljeni\u0161tvo, kad su ga zaboravili i bili mu neposlu\u0161ni; ipak kad bi se pokajali i povikali ka Gospodinu on bi ih uvijek usli\u0161ao i izbavio ih. Cijela povijest tog naroda, kako je zabilje\u017eena u Drugoj Mojsijevoj, Jo\u0161ui, Sucima, Ljetopisima i Samuelu, svjedo\u010di \u010dinjenicu da Bog nije dugo skrivao svoje lice od njih, i da je njegovo uho uvijek bilo otvoreno njihovom pokajni\u010dkom vapaju\u2014sve do dana kad je njihov dom ostao napu\u0161ten. \u010cak i tada, Bog im je opra\u0161tao vi\u0161e nego ikada, i poslao im davno obe\u0107anog Mesiju, Izbavitelja, u osobi na\u0161eg Gospodina, svog Sina. Neprikladnost tog naroda da du\u017ee bude njegova naro\u010dita svojina, ili da u bilo kojoj mjeri predstavlja Bo\u017eje Kraljevstvo na zemlji, o\u010ditovala se njihovim odbacivanjem svetog, nedu\u017enog, neokaljanog, i \u0161to su umjesto njega \u017eeljeli ubojicu.<\/p>\n

Stoga, zbog njihove neprikladnosti, dan njihove najve\u0107e naklonosti postao je danom njihovog odbacivanja i gubitka te naklonosti. I velika naklonost postajanja sunasljednicima s Mesijom, koju je Izrael, osim vjernog \u201eostatka\u201c (Iza. 1:9; 10:22, 23; Rim. 9:28, 29; 11:5) propustio zbog svoje sljepo\u0107e i tvrdo\u0107e srca, bila je ponu\u0111ena vjeruju\u0107im Neznabo\u0161cima: ne Neznabo\u017ea\u010dkim narodima, nego opravdanim vjernicima svake nacije\u2014premda je naklonost isprva, tri i pol godine, bila ograni\u010dena isklju\u010divo na vjernike iz Izraelskog naroda. Kao narod zasljepljeni nacionalnim predrasudama, velika nagrada koja je najprije bila ponu\u0111ena njima, ali koje nisu bili dostojni, oti\u0161la je k svetom narodu, naro\u010ditoj svojini, sastavljenom od dostojnog \u201eostatka\u201c njihove nacije, s drugima pozvanima iz ljudi iz drugih naroda, koje su oni jednom u svom arogantnom ponosu prezirali kao \u201epse.\u201c I Bo\u017eja obe\u0107ana naklonost ne\u0107e im se vratiti kao narodu, da ukloni njihovu sljepo\u0107u, i da ih kao prvine naroda vodi u zemaljske blagoslove, sve dok puni broj \u201enaro\u010dite svojine\u201c ne bude bio pozvan iz Nacija\u2014sve dok punina Pogana na do\u0111e u tu uzvi\u0161eniju naklonost.<\/p>\n

Stoga, kao \u0161to je Pavao objavio (Rim. 11:7), Tjelesni Izrael nije dobio ono \u0161to je tra\u017eio, naime, glavnu naklonost. Pretpostavljaju\u0107i za zemaljske blagoslove da su glavna naklonost, i u svom ponosu srca tvrde\u0107i da je glavni blagoslov njihov kao nacionalno prvorodstvo, i nadalje kao zaslu\u017een njihovim djelima oni su se slijepo spotakli i odbacili ga kao naklonost kroz Krista. Kao \u0161to je David prorekao, njihov stol\u2014tako obilato prostrt sa bogatim obe\u0107anjima i blagoslovima ponu\u0111enima kroz Krista\u2014postao im je \u201estupica i zamka i kamen spoticanja i pla\u0107a,\u201c zbog tvrdo\u0107e njihova srca. (Rim. 11:9, 10; Ps. 69:22-28) Krist, koji je do\u0161ao otkupiti ih i da bi ih uzdigao na polo\u017eaj slave preko njihove sposobnosti da \u017eele ili zamisle, bio je njihovom ponosu \u201ekamen spoticanja i stijena posrtanja.\u201c (Rim. 9:32, 33; Iza. 8:14)<\/p>\n

Ipak Izraelova sljepo\u0107a bila je samo \u201edjelomi\u010dna,\u201c i ne totalni gubitak vida; jer svjedo\u010danstvo Zakona, proroci i apostoli bili su otvoreni svima, bilo \u017didovu bilo Neznabo\u0161cu; i tijekom evan\u0111eoskog doba<\/em> bilo koji \u017didov koji bi odlu\u010dno izbrisao prevlake predrasude i ponosa, i ponizno i zahvalno prihvatio naklonost Bo\u017eju sa svojim Neznabo\u017ea\u010dkim bratom, mogao je to u\u010diniti. Ipak samo ih je nekolicina to ikada bila u stanju; i nikakva im naklonost ne\u0107e biti ukazana, i nikakav poseban napor da ih se kao narod uvjeri u istinu, ili da pobjede svoje predrasude, ne\u0107e im biti pokazano, sve dok ne u\u0111e punina Pogana; ili drugim rije\u010dima, dok Duhovni Izrael ne bude bio potpun.<\/p>\n

Od njihovog odbacivanja Mesije\u2014od kad je njihov dom bio ostavljen opusto\u0161en\u2014Izrael nije imao znakove Bo\u017eje naklonosti. \u010cak sami \u017didovi moraju priznati da su njihove suze i jecaji pro\u0161li neusli\u0161eni; i kao \u0161to su prorekli njihovi proroci, oni su bili \u201eposlovica i poruga\u201c svim nacijama. Premda je Bog prethodno \u010duo njihove molitve, i zabilje\u017eio njihove suze, i vratio ih u njihovu vlastitu zemlju, i stalno im pokazivao naklonost, od tada ih vi\u0161e ne slu\u0161a i ne pokazuje im naklonost. Od kad su rekli, \u201eKrv njegova neka padne na nas i na djecu na\u0161u,\u201c bili su pod stalnom kaznom: bili su raspr\u0161eni i prognani me\u0111u sve narode, kao \u0161to je prore\u010deno. To su \u010dinjenice koje svi mogu \u010ditati na stranicama povijesti. Okrenimo se sada prorocima i pogledajmo kako su naro\u010dito te \u010dinjenice bile prore\u010dene, i \u0161to ti isti proroci imaju za re\u0107i glede njihove budu\u0107nosti.<\/p>\n

Kroz proroka Jeremiju (poglavlje 16), nakon \u0161to je rekao Izraelu kako su ga ostavili, Gospodin ka\u017ee: \u201eZato \u0107u vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koju ne poznajete, koju nisu poznavali ni oci va\u0161i, i ondje \u0107ete slu\u017eiti drugim bogovima [vladarima] danju i no\u0107u, jer vam se ne\u0107u smilovati.\u201c (reci 9-13) Ti su dani do\u0161li kada su odbacili Mesiju. Svatko mo\u017ee prosuditi koliko se doslovno ova prijetnja ispunila, i oni sami moraju priznati. Ovo se proro\u010danstvo ne mo\u017ee odnositi na bilo koje od njihovih prija\u0161njih zarobljeni\u0161tava kod okolnih naroda\u2014Sirija, Babilon, itd. Na takav zaklju\u010dak sna\u017eno upu\u0107uje izraz, \u201eu zemlju koju ne poznajete, koju nisu poznavali ni oci va\u0161i.\u201c Abraham je do\u0161ao iz Ura Kaldejskog\u2014Babilonija\u2014i Jakov iz Sirije. (5. Mojs. 26:5) Izraelovo raspr\u0161ivanje me\u0111u sve narode od kraja njihovih 1845 godina naklonosti, i nijedno od njihovih drugih zato\u010deni\u0161tava, na uklapa se u ovaj iskazani izraz–u zemlju koju ne poznajete, koju nisu poznavali ni oci va\u0161i. Stoga to, zajedno s gubitkom naklonosti, jasno ozna\u010dava ovo proro\u010danstvo kao ono koje se odnosi na sada\u0161nju ra\u0161trkanost Izraela me\u0111u svim narodima.<\/p>\n

No premda im je na neko vrijeme uskratio svu svoju naklonost, Bog ih nije ostavio odba\u010denima zauvijek, nego ka\u017ee\u2014Jer. 16:13-15: \u201eZato, evo, dolaze dani, rije\u010d je Gospodnja, kad se vi\u0161e ne\u0107e govoriti: Tako \u017eiv bio Gospod koji sinove Izraelove izvede iz zemlje Egipatske, nego: Tako \u017eiv bio Gospod koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne [Rusija, gdje gotovo jedna polovica Hebrejske rase \u017eivi] i iz svih zemalja kamo ih bija\u0161e prognao. Jer ja \u0107u ih vratiti u njihovu zemlju \u0161to sam je dao ocima njihovim.\u201c<\/p>\n

Mi mo\u017eemo namno\u017eiti citate iz proroka i od apostola \u0161to se ti\u010de kona\u010dnog povratka Bo\u017eje naklonosti Jakovu, ili Izraelu po tijelu, nakon izabiranja punog broja za \u201etijelo Kristovo\u201c iz Neznabo\u017eaca, ali istra\u017eiva\u010d to mo\u017ee u\u010diniti kori\u0161tenjem Konkordancije ili\u00a0 Biblije sa dodacima. Me\u0111u vrlo istaknutim ukazivanjima da \u0107e ta naklonost biti obnovljena Izraelu, u Novom Zavjetu, je ono od Jakova, Djela 15:14-16, i od Pavla, Rim. 11:26. Ali najprije oni moraju piti i zadnji talog njihove kazne; i to je stoga izra\u017eeno u ovom znamenitom proro\u010danstvu (redak 18); \u201eI prvo [prije nego \u0107e naklonost do\u0107i] \u0107u im dvostruko naplatiti bezakonje njihovo i grijeh njihov.\u201c Hebrejska rije\u010d ovdje prevedena sa \u201edvostruko\u201c je mi\u0161neh, i ozna\u010dava drugi dio, ponavljanje. Tako shva\u0107eno, Prorokova je objava, da od vremena kad su bili odba\u010deni od sve naklonosti pa sve do vremena njihovog povratka u naklonost treba biti ponavljanje, ili duplikat u vremenu, njihove prija\u0161nje povijesti, tijekom kojeg vremena su u\u017eivali bo\u017eansku naklonost.<\/p>\n

Kao \u0161to je pokazano u popratnom dijagramu, razdoblje njihove naklonosti, od po\u010detka njihovog postojanja kao nacije od vremena Jakovljeve smrti, pa sve do kraja te naklonosti kod Isusove smrti, 33. A.D., bilo je tisu\u0107u osamsto \u010detrdeset i pet (1845) godina; i tamo je njihovih \u201edvostruko\u201c (mi\u0161neh)\u2014ponavljanje ili duplikat iste vremenske du\u017eine, tisu\u0107u osamsto i \u010detrdeset i pet (1845) godina, bez naklonosti\u2014po\u010delo. Tisu\u0107u osamsto i \u010detrdeset i pet godina od 33 A.D. pokazuje 1878 A.D. kao kraj razdoblja tokom kojeg su bili u nemilosti. 33 A. D. plus 1845 = 1878 A. D.<\/p>\n

Sve te proro\u010danske to\u010dke u pro\u0161losti su jasno ozna\u010dene, i mi bi trebali o\u010dekivati neki dokaz da se Bo\u017eja naklonost vra\u0107a Tjelesnom Izraelu (\u201eJakovu\u201c) oko te 1878 godine. Mi to nalazimo, u \u010dinjenici da su \u017didovima sada dozvoljene povlastice u Palestini a koje su im bile uskra\u0107ene za pro\u0161lih stolje\u0107a. I upravo te godine\u20141878 A.D. kad se napunilo njihovih \u201edvostruko,\u201c\u00a0 do\u0161lo vrijeme povratka Bo\u017eje naklonosti tom narodu\u2014da je bio odr\u017ean \u201eBerlinski Kongres Naroda,\u201c na kojem je Lord Bekonsfild (\u017didov), tada premijer Engleske, bio sredi\u0161nja li\u010dnost i preuzeo vode\u0107u ulogu. Engleska je tada prezuela op\u0107eniti protektorat nad Azijskim provincijama Turske, me\u0111u kojima je Palestina; i Turska je vlada izmjenila zakone o strancima, koji su uvelike ubla\u017eili stanje \u017didova koji su tada \u017eivjeli u Palestini, isto tako kao i djelomi\u010dno otvorili vrata za druge da se nastane tamo, s predno\u0161\u0107u zadr\u017eavanja nekretnina. Prethodno su \u017didovi bili samo \u201epas,\u201c vezan lancima, udaran nogama i zlostavljan od svojih muslimanskih vladara, i bile su im uskra\u0107ene neke od osnovnih prednosti postojanja, u zemlji koja im je bila sveta sa sje\u0107anjima na pro\u0161lost, i sa obe\u0107anjima u odnosu na budu\u0107nost.<\/p>\n

\n

U isto vrijeme kad su se vrata Palestine tako otvorila pred njima, \u017eestoko progonstvo nastalao je u Rumunjskoj i Njema\u010dkoj, i posebno u Rusiji, gdje se jo\u0161 uvijek nastavlja\u2014rastu\u0107i. S jednim propisom za drugim bili su li\u0161eni prava i prednosti od strane tih vlada, isto tako kao i zlostavljani od svojih bli\u017enjih, sve dok bisu bili prisiljeni oti\u0107i odatle u velikom broju. Me\u0111utim to progonstvo je nema sumnje tako\u0111er naklonost prema njima, jer te\u017ei, navesti ih da gledaju prema Jeruzalemu i savezima, i podsjetiti ih da su nasljednici izvjesnih bogatih zemaljskih obe\u0107anja.<\/p>\n

Me\u0111utim moramo se sjetiti da je godina 1878 A.D. bila samo prekretnica kada se naklonost po\u010dela vra\u0107ati Tjelesnom Izraelu. Ve\u0107 smo nau\u010dili, iz na\u0161eg prou\u010davanja \u201eVremena Neznabo\u017eaca,\u201c da \u0107e Jeruzalem i njegov narod nastaviti biti ga\u017een\u2014upravljan i potla\u010den od Neznabo\u017eaca\u2014\u201edok ne zavr\u0161e vremena neznabo\u017eaca,\u201c i stoga, premda je tada bilo vrijeme za naklonost i koja je po\u010dela 1878 A.D., \u017didovi ne\u0107e biti potpuno vra\u0107eni u naklonost sve do nakon 1915. Tako \u0107e njihovo ustajanje prema naklonosti biti postepeno, isto tako kao \u0161to je bio i njihov pad. Izvanredno je tako\u0111er, da su ta dva razdoblja njihovog padanja i ustajanja to\u010dno iste du\u017eine\u2014padanje je bilo postupno, s vrhuncem, u trajanju od trideset i sedam godina, od 33 A.D. kada je prestala naklonost prema njima kao naciji, do 70 A.D. kada im je do\u0161ao kraj kao naciji, zemlja je bila opusto\u0161ena i Jeruzalem totalno uni\u0161ten. Povijest tako bilje\u017ei po\u010detak i kraj njihovog pada, dok proro\u010danstvo ozna\u010dava oba kraja njihovog ustajanja\u20141878 i 1915\u2014pokazuju\u0107i to\u010dnu paralelu od trideset i sedam godina. To je daljnji dio njihove mi\u0161ne<\/em> (\u201edvostruko\u201c) koju je spomenuo prorok.<\/p>\n

Premda su prekretnice \u017eidovskog<\/em> i evan\u0111eoskog doba<\/em> tako jasno ozna\u010dene 33 A.D i 1878 A.D. odnosno, odbacivanjem Izraela i vra\u0107anjem naklonosti, ipak djelo svakog od tih doba preklapa se sa dobom koje ga slijedi. Tako je prekretnica \u017eidovskog doba<\/em> bila dostignuta, njihovo se doba preklapalo sa otvaranjem evan\u0111eoskog doba<\/em>, ba\u0161 kao \u0161to vra\u0107anje njihove naklonosti, \u0161to je jedno od uvodnih obilje\u017eja milenijskog doba<\/em>, preklapa se sa zavr\u0161etkom ili \u017eetvom evan\u0111eoskog doba<\/em>. Kroz trideset i sedam godina (od 33 A.D., kraja naklonosti prema njima kao naciji, do 70.A.D. njihovog potpunog svrgavanja) Izrael je, izuzev vjernog ostatka, padao, a vjeruju\u0107i iz ljudi iz Nacija su ustajali\u2014\u017eidovsko doba<\/em> je zavr\u0161avalo, a evan\u0111eosko<\/em> je doba po\u010dinjalo; i kroz trideset i sedam godina (od 1878 A.D. do 1915 A. D.) evan\u0111eosko doba<\/em> je zavr\u0161avalo, i neprijatelji su se pripremali i do\u0161li na tzv. kr\u0161\u0107anstvo, osim vjernog ostatka, dok se djelo obnove za Izrael i za sve ljude pripremalo. Datumi 33 A.D. i 1878 A.D. znak su kada djelo odgovaraju\u0107eg novog po\u010dinje, premda je djelu \u017eetve prethodnog doba, i uni\u0161tavanju otpada, bilo dopu\u0161teno da se nastavi trideset i sedam godina u novo, u oba slu\u010daja. Tako su preklapanja doba, isto tako kao i ozna\u010deni krajevi svakoga, jasno definirani.<\/p>\n

Svako\u00a0 od tih preklapaju\u0107ih razdoblja pripada dvostruko djelo: ru\u0161enje starog i uspostava novog ure\u0111enja ili doba. I budu\u0107i su \u017eidovski narod i doba bili predod\u017ebe ili sjene, mi moramo o\u010dekivati da \u0107e rezultati sada biti mnogo opse\u017eniji nego onda; i stoga mi \u0107emo ih na\u0107i. To dvostruko djelo je prikazano u izjavi proroka Izaije\u2014\u201eJer (1) dan osvete je u srcu mojemu, do\u0161la je (2) godina otkupljenja za one koji su moji.\u201c (Iza. 63:4) Niti je to lukavo smi\u0161ljena sli\u010dnost, napravljena tako da odgovara \u010dinjenicama; jer mnoge od tih paralela, i drugih istina, bile su vi\u0111ene u proro\u010danstvu, i o njima se propovjedalo kako je ovdje predstavljeno, nekoliko godina prije 1878 A.D.\u2014za tu je godinu bilo objavljivano da je ona vrijeme povratka naklonosti Izraelu, prije nego je do\u0161lo, i prije nego je ikoji doga\u0111aj to obilje\u017eio. Autor ovgo sveska objavio je te zaklju\u010dke izvu\u010dene iz Svetog Pisma, u obliku bro\u0161ure, u prolje\u0107e 1877 A.D.<\/p>\n

Svjedo\u010danstvo je jedva moglo biti sna\u017enije, a ipak biti dr\u017eano tajnom sve do sada\u0161njeg vremena kad je vrijeme za pove\u0107anje spoznaje, i za razborite [u doista nebeska u\u010denja] da razumiju. To\u010dnu godinu odbacivanja Izraela\u2014da, \u010dak i sam dan\u2014mi znamo; da su oni trebali imati mi\u0161nu ili dvostruko, Prorok jasno objavljuje; da je to paralelno razdoblje dugo tisu\u0107u osamsto i \u010detrdeset i pet godina, i mi smatramo da smo jasno pokazali da ono zavr\u0161ava 1878 A.D.; i da je to ozna\u010deno sa naklono\u0161\u0107u neosporna je \u010dinjenica. I imaj na umu tako\u0111er, da je od kraja njihovog \u201edvostruko\u201c prof. Delitzsch objavio svoj Hebrejski prijevod Novog Zavjeta, koji je ve\u0107 u rukama tisu\u0107a Hebreja i da budi puno zanimanja. I nadalje, sjeti se da najve\u0107i kr\u0161\u0107anski pokret me\u0111u \u017didovima jo\u0161 od dana apostola, na \u010delu sa Rabinowitzscem i drugima, sada napreduje u Rusiji. I imao je svoj po\u010detak nekako nedugo nakon 1878 A.D. kada je zavr\u0161ilo Izraelovih \u201edvostruko,\u201c kao \u0161to je bilo vrijeme bu\u0111enja me\u0111u Neznabo\u0161cima nakon odbacivanja Izraela 33.A.D.<\/p>\n

Sada se sjeti Apostolovih rije\u010di koje jasno pokazuju da su bili odba\u010deni od bo\u017eanske naklonosti, i od ZEMALJSKIH SAVEZA , JO\u0160 UVIJEK NJIHOVIH, dok ne u\u0111e punina odnosno potpuni broj Pogana\u2014sve do kraja evan\u0111eoskog poziva\u2014i tada \u0107e\u0161 vidjeti da je 1878 ozna\u010den datum, od dubokog zna\u010daja za Duhovni Izrael\u2014ni\u0161ta manje va\u017enosti Tjelesnom Izraelu.<\/p>\n

Me\u0111utim, kao \u0161to nitko bez na\u0161eg Gospodina Isusa nije znao va\u017enost kraja doba Zakona<\/em> i po\u010detka evan\u0111eoskog doba<\/em> (\u010dak su i apostoli znali samo djelomi\u010dno i vidjeli su nejasno sve do nakon Pedesetnice), tako i mi sada mo\u017eemo o\u010dekivati da samo tijelo Kristovo, pomazani sa istim Duhom, vidi jasno kraj evan\u0111eoskog doba<\/em> i njegovu te\u017einu. Jadni \u017didovi i mnogi navodni Kr\u0161\u0107ani jo\u0161 uvijek ne znaju za veliku razdiobenu promjenu koja se dogodila prilikom prvog dolaska\u2014zavr\u0161avanje \u017eidovskog doba <\/em>i otvaranje evan\u0111eoskog doba. I sli\u010dno tome sada, nekolicina zna, ili \u0107e saznati, kada \u0107e to vanjski dokazi pokazati njihovom doslovnom vidu, da smo mi sada na kraju ili \u201e\u017eetvi\u201c evan\u0111eoskog doba<\/em>, i da je 1878 A.D. ozna\u010dila va\u017enu prekretnicu. Nije niti bila namjera da drugi osim\u00a0 vjerne nekolicine vide i znaju, i da ne budu u tami sa svijetom\u2014\u201eVama je dano da znate,\u201c rekao je na\u0161 Gospodin.<\/p>\n

No neki mo\u017eda mogu re\u0107i, premda je Jeremija bio uistinu prorok Gospodnji, \u010dije bi se svjedo\u010danstvo o \u201emi\u0161ni\u201c ili duplikatu Izraelskih iskustava trebalo uva\u017eavati, mi \u0107emo dokaz smatrati jo\u0161 sna\u017enijim ako je i neki drugi prorok spomenuo istu stvar. Takvima odgovaramo da je izjava jednog pouzdanog proroka dobar i dovoljan temelj za vjeru; ipak, Bog, koji je bogat milosr\u0111em i veoma suosje\u0107ajan, uzeo je u obzir na\u0161u slabost vjere, i usli\u0161io je unaprijed molitvu na\u0161ih srca, pru\u017eaju\u0107i vi\u0161e od jednog svjedo\u010danstva.<\/p>\n

Otvori sada Zaharijino proro\u010danstvo (9:9-12). U proro\u010danskoj viziji on je hodao pored Isusa dok je on jahao u Jeruzalem\u201433 A.D.\u2014pet dana prije njegovog raspe\u0107a (Ivan 12:1-12), i Prorok vi\u010de narodu, \u201eRaduj se veoma, k\u0107eri Sionska! Kli\u010di pobjedni\u010dki, k\u0107eri Jeruzalemska! Evo kralj tvoj dolazi k tebi! On je pravedan i spa\u0161en, ponizan je i ja\u0161e na magarcu, na magaretu, mladuncu magari\u010dinu.\u201c Zapazi jasno ispunjenje ovih rije\u010di\u2014Mat. 21:4-9, 43; Ivan 12:12-15; Luka 19:40-42. Svaka stavka bila je ispunjena \u010dak i klicanje. Kada su ljudi uzvikivali Hosana! farizeji su tra\u017eili od Isusa da ih prekori, ali on je to odbio, govore\u0107i, \u201eKa\u017eem vam ako ovi u\u0161ute, kamenje \u0107e vikati.\u201c Za\u0161to? Zato \u0161to je bilo prore\u010deno da \u0107e biti klicanja, a svaka stavka proro\u010danstva mora se ispuniti. Neka nam ova posebnost detalja u ispunjenju proro\u010danstva da pouzdanje u daljnje izjave ovoga i drugih proroka.<\/p>\n

Nakon kratkog isticanja zlih posljedica koje slijede njihovom odbacivanju njihovog kralja (Zah. 9:10), Prorok, govore\u0107i za Jehovu, obra\u0107a se njima ovako (redak 12): \u201eVratite se u utvrdu [Krist], zato\u010denici puni nade. I danas ti javljam: DVOSTRUKO \u0107u ti vratiti.\u201c Rije\u010d dvostruko ovdje, je ista rije\u010d koju je koristio Jeremija\u2014\u201emi\u0161ne\u201c\u2014ponavljanje, ili drugi jednaki dio. Izrael je ve\u0107 godinama bio pod Rimskim jarmom, me\u0111utim oni su bili \u201ezato\u010denici puni nade,\u201c nadaju\u0107i se dolaze\u0107em kralju koji bi ih izbavio i uzvisio do obe\u0107ane zemaljske vlasti. Sada je njihov kralj do\u0161ao, njihova utvrda, ali toliko krotak i ponizan da ga u svom ponosu srca nisu mogli prepoznati kao takvog izbavitelja. I \u010dak \u0161tovi\u0161e oni su bili zato\u010denici Grijeha, i ovaj je Izbavitelj namjeravao tako\u0111er to ve\u0107e oslobo\u0111enje. Na\u0161 je Gospodin bio s njima tri i pol godine, ispunjavaju\u0107i Sveto Pismo u njihovoj sredini, i sada je do\u0161ao posljednji i kona\u010dni ispit\u2014ho\u0107e li ga primiti, Gospodinovog Pomazanika, kao njihovog kralja? Bo\u017eje predznanje, da budu odbacili Mesiju, pokazano je Prorokovim rije\u010dima\u2014\u201eI danas ti javljam: Dvostruko \u0107u ti vratiti.\u201c<\/p>\n

Ovo proro\u010danstvo ne samo da nas ostavlja van svake sumnje da postoji to dvostruko\u2014duplikat kazne dodan iskustvu Izraela zbog njihovog odbacivanja Mesije\u2014nego tako\u0111er ozna\u010dava to\u010dno i dan kad je to po\u010delo, i \u010dini zaklju\u010dke izvu\u010dene iz Jeremijinog proro\u010danstva, i odre\u0111ene rije\u010dima na\u0161eg Gospodina, \u201eEvo, va\u0161 se dom napu\u0161ta i ostavlja vama,\u201c duplo sna\u017enijima , to\u010dnima i jasnima.<\/p>\n

Prisjeti se rije\u010di na\u0161eg Gospodina u to vrijeme i s tim u vezi\u2014\u201eJeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija\u0161 proroke i kamenuje\u0161 one koji su poslani k tebi! Koliko sam puta htio skupiti djecu tvoju, kao \u0161to kvo\u010dka skuplja pili\u0107e svoje pod krila! A vi niste htjeli. Evo va\u0161 se dom napu\u0161ta i ostavlja vama. Jer ka\u017eem vam, odsada me ne\u0107ete vidjeti dok ne ka\u017eete: Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodinovo!\u201c (Mat. 23:37-39) Tako\u0111er \u010ditamo da posljednjeg dana njihovog ispita, \u201ekad se pribli\u017eio [ja\u0161u\u0107i na magaretu] i vidio grad, zaplakao je nad njim i rekao: O da si barem u ovaj dan spoznao \u0161to ti je potrebno da bi mir imao! Ali sada [od sada]je to skriveno od o\u010diju tvojih.\u201c (Luka 19:41, 42) Hvala Bogu, sada je njihovih \u201edvostruko\u201c izvr\u0161eno, i mi mo\u017eemo vidjeti da se po\u010dinje otklanjati njihova sljepo\u0107a. I to daje svecima povoda za radost isto tako, jer shva\u0107aju da se pribli\u017eava proslavljenje Tijela Kristovog.<\/p>\n

Me\u0111utim, na\u0161 bri\u017eni Otac, koji je o\u010dito \u017eelio podmiriti i utvrditi na\u0161a srca van svake sumnje, \u010dak i kad je rije\u010d o malim stvarima koje odlu\u010duju i dokazuju toliko mnogo, nam je poslao rije\u010d glede Izraelovog \u201edvostruko\u201c po jednom drugom od svojih naj\u010dasnijih slugu\u2014po proroku Izaiji.<\/p>\n

Ovaj prorok zauzima svoje stanovi\u0161te upravo na tom kraju, u vrijeme kada se \u201edvostruko\u201c (mi\u0161ne<\/em>) bilo ispunilo\u20141878 A.D.; i obra\u0107aju\u0107i se nama, koji sada \u017eivimo, on nam daje Bo\u017eju poruku, govore\u0107i: \u201eTje\u0161ite, tje\u0161ite moj puk, govori Bog va\u0161. Govorite srcu Jeruzalema i doviknite mu da se zavr\u0161ila borba njegova, da mu se bezakonje oprostilo, jer je iz ruke Gospodnje primio DVOSTRUKO*<\/a> za sve gijehe svoje.\u201c (Iza. 40:1, 2)<\/p>\n

Istra\u017eiva\u010d proro\u010danstva trebao bi primjetiti da proroci mjenjaju svoje kuteve izri\u010daja, ponekada govore\u0107i o budu\u0107im doga\u0111ajima kao o budu\u0107nosti, a ponekada zauzimaju\u0107i budu\u0107i polo\u017eaj i govore\u0107i iz tog zauzetog stanovi\u0161ta; kao na primjer, Izaija, govore\u0107i o ro\u0111enju na\u0161eg Gospodina, pretpostavlja da stoji pored jasala gdje je bilo polo\u017eeno dijete Isus, kada on<\/p>\n

*<\/a> Hebrejska rije\u010d ovdje prevedena sa \u201edvostruko\u201c je kefel<\/em>, \u0161to ozna\u010dava ne\u0161to dvostruko<\/em>, u smislu da je stvar bila preklopljena na sredini.<\/p>\n

ka\u017ee, \u201eJer rodilo nam se dijete, sina smo dobili, kojem \u0107e vlast kne\u017eevska biti na ramenu,\u201c itd (Iza. 9:6). Knjigu Psalama se ne mo\u017ee \u010ditati inteligentno ako se ne prepozna to na\u010delo. Nema boljeg primjera tog na\u010dela razli\u010ditih proro\u010danskih stajali\u0161ta od ova tri proro\u010danstva koja se odnose na Izraelsko \u201edvostruko\u201c a koja smo ve\u0107 zapazili. Jeremija je prorekao da trebaju do\u0107i dani kada \u0107e ih Bog rasuti po narodima, i da, kada prime \u201eDVOSTRUKO,\u201c ponovno \u0107e ih okupiti s mnogo sna\u017enijim o\u010ditovanjem mo\u0107i u njihovu korist nego onda kada su iza\u0161li iz Egipatskog ropstva. Zaharija govori kao da \u017eivi u vrijeme Kristovog prino\u0161enja sebe Izraelu kao njihovog kralja, i govori nam, da tada, u sam taj dan, njihovo \u201edvostruko\u201c se po\u010dinje brojati. Izaija stoji pored nas 1878 A.D., i skre\u0107e nam pa\u017enju na \u010dinjenicu da je Bog imao unaprijed odre\u0111eno vrijeme za pokazivanje naklonosti Izraelu, i da je to odre\u0111eno vrijeme bilo nakon dvostrukog, ili duplikata, njihove prija\u0161nje naklonosti; i on nam govori da bi smo mi sada trebali dati Izraelu tu utje\u0161nu poruku da se njihovo dvostruko napunilo\u2014njeno odre\u0111eno vrijeme se ostvarilo. Zaista bilo bi jako te\u0161ko odlu\u010diti koje je od ova tri proro\u010danstva ja\u010de i va\u017enije. Svako je va\u017eno, i bilo bi sna\u017eno samo za sebe; ali kombinirani zajedno oni su trostruko u\u017ee predivne snage poniznom, studioznom, povjerljivom djetetu Bo\u017ejem.<\/p>\n

Snaga ovih proro\u010danskih iskaza pove\u0107ava se kada se sjetimo da ti proroci nisu samo \u017eivjeli i pisali u razmaku od nekoliko stotina godina, nego da su pisali stvari koje su bile potpuno suprotne \u017eidovskom o\u010dekivanju. Zaista nevjerni i spori u srcu povjerovati svemu \u0161to je Bog govorio preko proroka jesu oni koji ne mogu u tome vidjeti jasno i skladno svjedo\u010danstvo prstiju i djela Bo\u017ejeg.<\/p>\n

Ako bi bilo tko prigovorio, da Berlinski kongres i njegove akcije nisu dovoljno ozna\u010den po\u010detak vra\u0107anja Bo\u017eje naklonosti Izraelu, mi odgovaramo da je to bio daleko vi\u0161e ozna\u010den povratak naklonosti nego je bio postupak na\u0161eg Gospodina kad je ujahao u Jeruzalem znak nemilosti. Nijedno, u vrijeme svog odvijanja, nije bilo prepoznato kao ispunjenje proro\u010danstva. I danas postoji tisu\u0107a vi\u0161e koji znaju za ispunjenje dvostrukog nego su na Pedesetnicu znali da je dvostruko po\u010delo onda. Tako vidimo da se dijete za koje je \u0160imun rekao da je postavljeno za pad i ustajanje mnogih u Izraelu (Luka 2:34) dokazalo padom ili kamenom spoticanja Tjelesnom Izraelu kao narodu; i mi smo vidjeli kako \u0107e, kao Glava i Zapovijednik Duhovnog Izraela, on biti Izbavitelj, koji \u0107e ponovno podi\u0107i tjelesni dom, i obnoviti sve stvari nakon \u0161to je njihovo \u201eodre\u0111eno vrijeme,\u201c njihovo \u201edvostruko\u201c ispunjeno; i mi sada vidimo da je to dvostruko ispunjeno i po\u010detak vra\u0107anja naklonosti Izraelu. Kada zapazimo ta ispunjenja Rije\u010di na\u0161eg Oca, na\u0161a srca mogu dobro pjevati,<\/p>\n

\u201eKako \u010dvrsti temelj, o vi sveti Gospodinovi,<\/em><\/strong><\/p>\n

Je polo\u017een va\u0161oj vjeri u njegovoj izvrsnoj Rije\u010di.\u201c<\/em><\/strong><\/p>\n

Zapa\u017eaju\u0107i tako pad Izraela iz naklonosti i njihov naknadni gubitak, i uzrok svega toga, nemojmo zaboraviti da su oni u tome tako\u0111er bili predslika nominalnog Duhovnog Izraela, i da su isti proroci prorekli spoticanje i pad oba doma Izraelova\u2014\u201eOn \u0107e biti kao kamen o koji \u0107e udariti i kao stijena o koju \u0107e se spotaknuti oba doma Izraelova.\u201c (Iza. 8:14)<\/p>\n

Ba\u0161 kao \u0161to je doista bilo odsjecanje i pad nominalnog Tjelesnog Izraela, kao \u0161to smo vidjeli, isto \u0107e tako biti i odbacivanje i pad nominalnog Duhovnog Izraela, nominalne evan\u0111eoske Crkve, i zbog istih razloga. Odbacivanje i pad jednoga je jednako \u017eivo prikazano u Svetom Pismu kao i ono od drugog. I ba\u0161 kao \u0161to je nedvojbeno, tako\u0111er ostatak Tjelesnog Izraela bio spa\u0161en od sljepo\u0107e i pada kroz krotkost i vjeru, jednako \u0107e isto tako ostatak nominalnog Duhovnog Izraela biti spa\u0161en od sljepo\u0107e i pada nominalne mase u \u201e\u017eetvi\u201c ili zavr\u0161etku ovog doba. Tako \u0107e posljednji \u010dlanovi prave Crkve, tijela Kristovog, biti odvojeni od nominalne crkve\u2014da budu pridru\u017eeni Glavi, proslavljeni. Ti (ostatak izabran od Tjelesnog Izraela kod njegovog pada, i vjerna nekolicina iz evan\u0111eoskog doba<\/em>, uklju\u010duju\u0107i \u017eivi ostatak pri njegovom zavr\u0161etku) sa\u010dinjavaju pravi \u201eIzrael Bo\u017eji.\u201c Oni su Izabrani\u2014opravdani vjerom u Kristovo otkupiteljsko djelo, pozvani na su\u017ertvu i sunasljedstvo s Kristom, izabrani kroz vjeru u istinu i posve\u0107enje kroz duh istine, i vjerni sve do u smrt. Sa dovr\u0161enjem odabira te grupe, u \u017eetvi ovog doba, mo\u017ee se o\u010dekivati dosta kome\u0161anja me\u0111u p\u0161enicom i kukoljem; jer mnoge bo\u017eanske naklonosti, posebno odobrene zbog vjerne nekolicine, biti \u0107e povu\u010dene od nominalne mase, kada je malo stado, zbog \u010dijeg su razvoja bili odobreni, bilo upotpunjeno.<\/p>\n

Mi trebamo o\u010dekivati da redoslijed ovdje bude, kao i u predod\u017ebenoj \u017eidovskoj \u017eetvi, djelo razdvajanja, ispunjavaju\u0107i rije\u010di Proroka, \u201eSkupite mi svece moje, koji su u\u010dinili sa mnom zavjet na \u017ertvi.\u201c (Ps. 50:5) I kao \u0161to je 33. A.D ozna\u010dila predavanje nominalnog \u017eidovskog doma, kao sistema, u nemilost, raskol, i svrgnu\u0107e, tako je i podudaraju\u0107i datum, 1878 A.D. ozna\u010dio po\u010detak nemilosti, raskola i svrgnu\u0107a nominalnog Duhovnog Izraela, o \u010demu imamo vi\u0161e za re\u0107i u narednim poglavljima.<\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0Matemati\u010dki Prikaz<\/strong><\/p>\n

Pretpostavljaju\u0107i da je navedeni dokaz kona\u010dan i zadovoljavaju\u0107, mi sada nastavljamo sa kronolo\u0161kim prikazom: Prvo, da je \u017eidovsko doba<\/em>, od Jakovljeve smrti pa do vremena kada je njihov dom bio ostao napu\u0161ten kada se njihovo dvostruko ili drugi dio po\u010delo brojati, bilo dugo tisu\u0107u osamsto i \u010detrdeset i pet (1845) godina; i drugo da je dvostruko zavr\u0161ilo 1878 A.D. i da je tada bilo vrijeme da po\u010dne naklonost\u2014dokazuju\u0107i tako zavr\u0161etak naklonosti evan\u0111eoskog doba<\/em>.<\/p>\n

Druga stvar zaista ne zahtijeva demonstraciju; jer budu\u0107i je \u010dinjenica da je na\u0161 Gospodin umro 33.A.D. postaje lako dodati tisu\u0107u osamsto i \u010detrdeset i pet godina na 33.A.D. i nalazimo da je godina 1878 A.D. godina kada je trebala po\u010deti naklonost Izraelu, pod uvjetom da mo\u017eemo dokazati na\u0161u prvu tvrdnju, da je razdoblje tokom kojeg je Izrael pod milo\u0161\u0107u \u010dekao na ispunjenje Bo\u017ejih obe\u0107anja bilo tisu\u0107u osamsto i \u010detrdeset i pet godina.<\/p>\n

Duljina ovog razdoblja je u potpunosti navedena u poglavlju o Kronologiji izuzev jedne stavke, razdoblja od Jakovljeve smrti do izlaska iz Egipta. To je razdoblje umjesto toga bilo posebno skriveno, ili pokriveno sve do nedavno; sve dok to nije zapa\u017eeno duljina \u017eidovskog doba<\/em> bila je nepoznata; i bez toga se ne bi moglo izmjeriti dvostruko, \u010dak i kad bi se zapazilo i razumjelo proro\u010danstva \u0161to se ti\u010de dvostrukog. Kronologija te\u010de glatko sve do Jakovljeve smrti, ali od tog datuma pa sve do izlaska iz Egipta, ne postoji potpuni izvje\u0161taj. Dani su razli\u010diti vremenski komadi\u0107i, ali ne i povezana nit po kojoj bi smo to mogli znati. Iz tog smo razloga u tom trenutku na plo\u010di Kronologije bili prisiljeni pogledati u Novi Zavjet. Tamo smo primili pomo\u0107 od nadahnutog Apostola, koji nam je dao kariku koja povezuje. Tako smo nau\u010dili da je pro\u0161lo razdoblje od \u010detiri stotine i trideset (430) godina od Saveza, od smrti Teraha, Abrahamovog oca, do izlaska Izraela iz Egipta.<\/p>\n

Prona\u0161li smo skriveno razdoblje izme\u0111u Jakovljeve smrti i izlaska Izraela iz Egipta, to\u010dno, najprije\u00a0 ra\u010dunaju\u0107i razdoblje od Terahove smrti\u00a0 do smrti Jakova, i onda oduzimaju\u0107i taj broj godina od \u010detiri stotine i trideset godina, razdoblja od Terahove smrti do izlaska iz Egipta. Stoga:<\/p>\n

Abraham je bio sedamdeset i pet (75) godina star kad je s njim sklopljen Savez, kod Terahove smrti (1. Mojs. 12:4), i Izak je bio ro\u0111en dvadeset i pet (25) godina kasnije (1. Mojs. 21:5). Iz toga slijedi:\u2014<\/p>\n

\n

\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
Od Saveza do ro\u0111enja Izaka<\/td>\n25 godina<\/td>\n<\/tr>\n
Od Izakovog do Jakovljevog ro\u0111enja (1. Mojs. 25:26)<\/td>\n60 godina<\/td>\n<\/tr>\n
Od Jakovljevog ro\u0111enja do smrti (1. Mojs. 47:28)<\/td>\n147 godina<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
Ukupno godina od Abrahamskog Saveza do Jakovljeve smrti<\/td>\n232 godine<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
Od Saveza do dana kad je Izrael napustio Egipat (2.Mojs. 12:41) Pasha<\/td>\n430 godina<\/td>\n<\/tr>\n
Od toga oduzeto razdoblje saveza do Jakovljeve smrti<\/td>\n232 godine<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
Razdoblje od Jakovljeve smrti do Izlaska je stoga<\/td>\n198 godina<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

\n

\n

Tako nestaje sva pote\u0161ko\u0107a u odnosu na duljinu postojanja Izraela kao nacije. Skriveno razdoblje od Jakovljeve smrti do Izlaska je bez sumnje bilo namjerno skriveno, sve dok nije do\u0161lo vrijeme da bude vi\u0111eno. Mi tome sada dodajemo razdoblja predstavljena u Kronolo\u0161koj Tabeli, kako slijedi:<\/p>\n

\n

\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
Razdoblje od Jakovljeve smrti do Izlaska<\/td>\n198 godina<\/td>\n<\/tr>\n
Izrael u pustinji<\/td>\n40 godina<\/td>\n<\/tr>\n
Podjela Kanaana<\/td>\n6 godina<\/td>\n<\/tr>\n
Razdoblje sudaca<\/td>\n450 godina<\/td>\n<\/tr>\n
Razdoblje kraljeva<\/td>\n513 godina<\/td>\n<\/tr>\n
Razdoblje opusto\u0161enja<\/td>\n70 godina<\/td>\n<\/tr>\n
Od prve godine Kira do 1.A.D<\/td>\n536 godina<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
Ukupno godina od Jakovljeve smrti do Anno Domini<\/td>\n1813 godina<\/td>\n<\/tr>\n
Od 1.A.D. do raspe\u0107a, Pashe u Prolje\u0107e 33 A.D.\u2014pune godine, \u017eidovsko vjersko vrijeme*<\/a><\/td>\n32 godine<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
Ukupno razdoblje \u010dekanja na kraljevstvo, pod bo\u017eanskom naklono\u0161\u0107u i priznanjem<\/td>\n1845 godina<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Da bi se prona\u0161lo mjeru njihovog dvostrukog, kada je vrijeme da po\u010dne naklonost prema njima, i kada treba prestati prema nominalnom Duhovnom Izraelu, mi brojimo tisu\u0107u osamsto i \u010detrdeset i pet (1845) godina od Prolje\u0107a 33.A.D., i dobijemo datum Pashe, 1878 A.D.\u00a0 Njihovo ponovno ustajanje od 1878 A.D. do 1915 A.D. (zavr\u0161avanje Vremena Neznabo\u017eaca), pod naklono\u0161\u0107u Kralja kojega su odbacili, i kojega \u0107e u to vrijeme prepoznati, odgovara njihovima trideset i sedam godina padanja, od dana kada je njihov dom ostao napu\u0161ten, 33.A.D. pa do njihovog kona\u010dnog kraja kao naroda, 70.A.D.<\/p>\n

*<\/a> \u017didovska vjerska godina po\u010dinje u prolje\u0107e, a Pasha se prema tome odr\u017eava svakog 15 dana prvog mjeseca nove (vjerske) godine<\/p>\n

Ve\u0107 smo razmotrili mnoge zna\u010dajne paralele izme\u0111u sjene \u017eidovskog doba<\/em>, ili predslike, i stvarnosti evan\u0111eoskog doba<\/em>, ili protuslike, i ovdje smo upravo dokazali jo\u0161 jednu: Duljina dvaju doba se to\u010dno podudara\u2014evan\u0111eoska je Crkva bila pozvana tijekom Izraelske \u201emi\u0161ne\u201c ili dvostruke nemilosti. I dok su druge sli\u010dnosti zapanjuju\u0107e, posebne su zavr\u0161ne zna\u010dajke dvaju doba\u2014njihove \u201e\u017eetve,\u201c njihovi \u017eeteoci, njihovo djelo i posve\u0107eno vrijeme, sve slu\u017ei da nam da jasne naznake zavr\u0161nog djela koje treba biti ostvareno u \u017eetvi koja je kraj ovog doba. Zapazi pa\u017eljivo sli\u010dnosti tih dvaju \u017eetvi, dok ih budemo kratko sumirali<\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0Pregled paralela \u017eetvi<\/strong><\/p>\n

\u017didovsko doba<\/em> je zavr\u0161ilo je sa \u201e\u017eetvom,\u201c u kojoj su na\u0161 Gospodin i apostoli vr\u0161ili djelo \u017eetve plodova, \u010dije su sjeme posijali Mojsije i proroci. \u201ePodignite o\u010di i pogledajte (rekao je Isus) polja, kako su zrela za \u017eetvu.\u201c \u201eJa sam vas poslao da \u017eanjete ono oko \u010dega se niste trudili. Drugi su se trudili, a vi ste se okoristili trudom njihovim.\u201c (Ivan 4:35-38) Kraj evan\u0111eoskog doba<\/em> je tako\u0111er nazvan \u017eetva\u2014\u201e\u017detva je svr\u0161etak ovoga poretka\u201c (doba). \u201eU vrijeme \u017eetve re\u0107i \u0107u \u017eeteocima: Skupite najprije kukolj i sve\u017eite ga u snopove…a zatim skupite p\u0161enicu u moju \u017eitnicu.\u201c (Mat. 13:39, 30)<\/p>\n

Ivan je prorekao djelo i u\u010dinak \u017eidovske \u017eetve, govore\u0107i (Mat. 3:12), \u201eU ruci mu je vija\u010da i o\u010distit \u0107e gumno svoje i skupiti p\u0161enicu [prave Izraelce] svoju u \u017eitnicu [kr\u0161\u0107ansku Crkvu], a pljevu [otpad nacije] \u0107e spaliti vatrom neugasivom\u201c\u2014(nevolja koja je ih je pro\u017edrla kao naciju). Ovdje je bilo kr\u0161tenje svetim Duhom i vatrom\u2014sveti Duh dolazi na \u201eprave Izraelce\u201c na Pedesetnicu, a vatra nevolje na sve druge, tijekom trideset i sedam godina koje su uslijedile nakon njihovog odbacivanja (Mat. 3:11) U toj je nevolji Izrael bio uni\u0161ten kao nacija, me\u0111utim ne kao pojedinci. Ivan govori o \u017eetvi ovog doba sa o\u0161trim srpom istine, zato \u0161to je do\u0161lo vrijeme da se \u017eanje, i pokazuje dvostruko djelo, dio kojega se odnosi na lozu zemaljsku, kao razli\u010ditu od prave loze O\u010deve sadnje, Krista Isusa i njegovih udova ili mladica. (Ivan 15:1-6) Za \u017eetvu ovog doba je re\u010deno da je \u017eetva p\u0161enice i kukolja (Mat. 13:24-30; 36-39): ona \u017eidovskog doba<\/em> je nazvana \u017eetvom p\u0161enice i pljeve. I kao \u0161to je pljeva tamo uglavnom prevladavala, analogija i paralelizam tako ozna\u010deni u svakom drugom obilje\u017eju podrazumijevaju da \u0107e kukolj biti mnogo izobilniji nego p\u0161enica u ovoj \u017eetvi.<\/p>\n

\u017eidovska \u017eetva, u svemu razdoblje od \u010detrdeset godina, po\u010dela je sa slu\u017ebom na\u0161eg Gospodina i zavr\u0161ila sa odbacivanjem i svrgavanjem nominalnog Izraela, i uni\u0161tenja njihovog grada, ostvarenog po Rimljanima, 70 A.D. I \u017eetva ovog doba po\u010dela je sa prisutno\u0161\u0107u na\u0161eg Gospodina na po\u010detku Zemljinog Velikog Jubileja, 1874, kao \u0161to je pokazano u 6 poglavlju, i zavr\u0161ava sa svrgavanjem Neznabo\u017ea\u010dke mo\u0107i\u20141914. A.D., isto razdoblje od \u010detrdeset godina\u2014jo\u0161 jedna od prekrasnih paralela dvaju doba.<\/p>\n

Dok je \u017eidovska \u017eetva po\u010dela sa slu\u017ebom na\u0161eg Gospodina i Bo\u017eja naklonost odstupila od njihovog nominalnog sistema tri i pol godine kasnije, nakon \u010dega je uslijedilo trideset i sedam godina nevolje na taj sistem, ipak posebna se naklonost nastavila pokazivati pojedincima iz te nacije, i poziv za visoki polo\u017eaj sunasljedstva sa Kristom bio je dan isklju\u010divo njima tri i pol godine nakon \u0161to su odbacili Gospodina i bili odba\u010deni\u2014potvr\u0111uju\u0107i tako obe\u0107anje dano Danijelu (Dan. 9:27), da \u0107e naklonost biti pokazana njegovom narodu do punog kraja sedamdesetog tjedna, u sred kojeg je Mesija bio posje\u010den. To je obe\u0107anje bilo ispunjeno na svoj pravoj p\u0161enici, dok je sistem koji je dr\u017eao tu p\u0161enicu bio osu\u0111en i odsje\u010den u sred tjedna. \u017detva p\u0161enice \u017eidovskog doba<\/em> trajala je nekoliko godina, po\u010dev sa slu\u017ebom na\u0161eg Gospodina, iako je posebna naklonost prestala tri i pol godine nakon Kristove smrti. Nevolja (vatra) je za tu naciju po\u010dela gorjeti ranije, me\u0111utim nije dosegla svoju zastra\u0161uju\u0107u \u017eestinu sve dok p\u0161enica te nacije nije bila sva po\u017enjevena.<\/p>\n

Sli\u010dna su razdoblja ozna\u010dena u \u017eetvi ovog doba koje sada zavr\u0161ava, odgovaraju\u0107i obilje\u017ejima te \u017eetve. Kraj 1874 A.D. kada Jubilejski ciklusi isti\u010du da je vrijeme da na\u0161 Gospodin bude prisutan, odgovara vremenu njegovog kr\u0161tenja i pomazanja Svetim Duhom kada je postao Mesijanskim Vo\u0111om (Dan. 9:25), i po\u010deo svoje djelo berbe \u017eidovske \u017eetve. Prolje\u0107e 1878 A.D. (tri i pol godine kasnije) odgovara datumu kada je na\u0161 Gospodin preuzeo du\u017enost kralja, ujahao na magaretu, o\u010distio hram od mjenja\u010da novca, i plakao i predao opusto\u0161enju tu nominalnu crkvu ili kraljevstvo; i to ozna\u010dava datum kada su nominalni crkveni sistemi bili \u201eizbljuvani\u201c (Otkr. 3:16), i od kojeg vremena (1878 A.D.) oni nisu Bo\u017eji glasnogovornici, niti u bilo kojoj mjeri od njega priznati.<\/p>\n

I tri i pol godine koje su slijedile nakon prolje\u0107a 1878 A.D.,i koje su zavr\u0161ile u Listopadu, 1881 A.D., odgovaraju onim tri i pol godine nastavljene naklonosti prema pojedina\u010dnim \u017didovima u posljednjoj polovici njihovog sedamdesetog tjedna naklonosti. I kao \u0161to je u predslici taj datum\u2014tri i pol godine nakon Kristove smrti\u2014ozna\u010dio kraj svake posebne naklonosti \u017didovima i po\u010detak naklonosti prema Neznabo\u0161cima, tako mi prepoznajemo 1881 A.D. koja ozna\u010dava kraj posebne naklonosti prema Neznabo\u0161cima\u2014kraj \u201enebeskog poziva,\u201c ili poziva ka blagoslovima koji su svojstveni ovom dobu\u2014da\u00a0 postanu sunasljednicima s Kristom i sudionicima bo\u017eanske prirode. I, kao \u0161to smo vidjeli, to ozna\u010dava veliki pokret me\u0111u \u017eidovskim narodom prema Kr\u0107anstvu, poznatog kao \u201eKi\u0161enev Pokret.\u201c I sada nevolja predstoji nominalnom Kr\u0107anstvu, ali oluja je zadr\u017eana sve dok p\u0161enica nije po\u017enjevena, sve dok Bo\u017eji glasnici ne zape\u010date njegove sluge na njihova \u010dela (umove) sa istinom. (Otkr. 7:3)<\/p>\n

Zna\u010dajke ove \u017eetve koje odgovaraju onima \u017eidovske \u017eetve bile su veoma ozna\u010dene tako\u0111er i \u0161to se ti\u010de u\u010dinjenog propovijedanja. U prve tri i pol godine \u017eidovske \u017eetve, Gospodin i njegovi u\u010denici imali su za svoje posebno vrijeme, i \u010dinjenicu Mesijine prisutnosti. Njihova je objava bila, \u201eNavr\u0161ilo se vrijeme,\u201c Izbavitelj je do\u0161ao. (Marko 1:15; Mat. 10:7) Jednako je tako bilo i sa ovom \u017eetvom: sve do 1878 A.D. na\u0161a je poruka bila vremenska proro\u010danstva i \u010dinjenica o Gospodinovoj prisutnosti, u biti kako je ovdje predstavljeno, premda manje jasno. Od tada se djelo pro\u0161irilo, i gledanje na druge istine postalo je svjetlije i jasnije; ali iste \u010dinjenice i biblijski reci, u\u010denje o istom vremenu i proro\u010danstvu, ostalo je neopovrgnuto i neosporno. I kao \u0161to namjera naklonosti koja se nastavila prema pojedina\u010dnim Izraelcima, nakon nakon \u0161to je njihov nominalni dom bio odba\u010den i izgubio naklonost, nije bila da obrati ili obnovi njihov nominalni crkveni sistem, niti dana u nadi da \u0107e se njihova pljeva promjeniti u p\u0161enicu, tako i u ovoj \u017eetvi cilj nastavljene i izobiluju\u0107e naklonosti (svjetla istine) sada nije osmi\u0161ljena da obrati cijele sekte ili da radi nacionalnu reformu, nego ba\u0161 naprotiv da odvoji klasu p\u0161enice od klase kukolja. Oni su zajedno rame uz rame rasli stolje\u0107ima, i \u010dista, ili sekta u kojoj je bila samo p\u0161enica bila je nepoznata; ali sada u \u017eetvi mora do\u0107i razdvajanje, i naprezanje \u0107e biti u\u017easno. Zna\u010dit \u0107e, u mnogim slu\u010dajevima, iskorijenjivanje zemaljskih prijateljstava i razdvajanje mnogih bliskih veza; i istina \u0107e vr\u0161iti razdvajanje. Gospodinovo predskazanje glede \u201e\u017eetve\u201c kod prvog dolaska biti \u0107e ponovno istina u sada\u0161njoj \u017eetvi. (Vidi Mat. 10:35-38; Luka 12:51-53) Kao \u0161to je tada istina postavila oca protiv sina, k\u0107er protiv majke, tako je opet, \u010dovjekovi \u0107e neprijatelji \u010desto biti oni iz njegovog vlastitog ku\u0107anstva. To se ne mo\u017ee izbje\u0107i. Oni koji vole mir vi\u0161e od istine biti \u0107e ispitani, i oni koji vole istinu iznad svega biti \u0107e prihva\u0107eni i priznati kao \u201epobjednici\u201c\u2014ba\u0161 kao i u \u017eidovskoj \u201e\u017eetvi.\u201c<\/p>\n

U \u017eidovskoj \u201e\u017eetvi\u201c glasnici izabrani i poslani kao vjesnici Kralja i nadolaze\u0107eg Kraljevstva, bili su ponizni, ljudi bez naslova, i oni koji su se suprotstavili poruci bilo Velikih sve\u0107enika, Pismoznanaca, Farizeja i Teologa; i kao \u0161to bi smo trebali o\u010dekivati nalazimo to ovdje: najsljeplji su vo\u0111e slijepih, koji poput njihove \u017eidovske predslike, \u201ene prepoznaju da je Bog do\u0161ao ispitati kakva su im djela.\u201c (Luka 19:44)<\/p>\n

Prisutnost je bila jedna od glavnih to\u010daka ispita tamo, a kri\u017e je bio druga. Ivan Kr\u0161tavatelj vikao im je, \u201eMe\u0111u vama stoji jedan kojeg vi ne poznajete.\u201c Ipak samo su pravi Izraelci bili u stanju shvatiti \u010dinjenicu Mesijine prisutnosti; i od tih su se mnogi spotaknuli o kri\u017e; jer premda su bili spremni prihvatiti Mesiju kao Izbavitelja, njihov ih je ponos u\u010dinio nespremnima primiti ga kao Otkupitelja, tako\u0111er. Tako je i sada, sli\u010dno, Kristova prisutnost, \u201e\u017eetva\u201c koja napreduje, i odbacivanje nominalne mase takozvanih, spotaklo mnoge; i mnogi nisu spremni priznati velikog Izbavitelja, za \u010diji su se dolazak i kraljevstvo mnogi molili (kao i \u017didovi). Ponovno je istina, \u201eMe\u0111u vama stoji jedan kojeg vi ne poznajete.\u201c I ponovno Kristov kri\u017e postaje ispitom i kamenom spoticanja ili ku\u0161njom \u0161to nitko nije mogao o\u010dekivati; i mnogi,mnogi sada padaju preko njega, govore\u0107i, Mi \u0107emo prihvatiti Krista kao na\u0161eg Izbavitelja, ali \u0107emo ga odbaciti kao na\u0161eg Otkupitelja ili Iskupitelja.<\/p>\n

Zacijelo svi koji \u0107e pa\u017eljivo razmotriti stvar moraju priznati da je dokaz da je na\u0161 Gospodin sada prisutan (duhovno bi\u0107e, stoga nevidljiv) ve\u0107i i jasniji od dokaza kojeg su \u017didovi imali o njegovoj prisutnosti u tijelu kod prvog dolaska. I nisu samo proro\u010danski dokazi Gospodinove pristutnosti sada jo\u0161 potpuniji i brojniji, nego su znakovi vremena posvuda oko nas, pokazuju\u0107i da djelo \u017eetve napreduje, daleko o\u010ditiji i uvjerljiviji, onima \u010dije su o\u010di pomazane (Otkr. 3:18), nego su bile okolnosti prvog dolaska, kad je na\u0161 Gospodin Isus, sa \u0161a\u010dicom sljedbenika, kroz mnogo protivljenja i pod mnogim nepovoljnim okolnostima, objavio, \u201eNAVR\u0160ILO se vrijeme. Pokajte se i vjerujte dobru vijest\u201c\u2014Mesija je do\u0161ao, Glasnik velikog Jehove, da vam ispuni sva obe\u0107anja dana o\u010devima. Nikakvo \u010dudo da su samo ponizni mogli prihvatiti poniznog Nazare\u0107anina kao velikog Izbavitelja, i ponizne i bez naslova ljude s njim kao dio njegovog izabranog kabineta\u2014kao one koji su trebali biti kne\u017eevi pod njim. Samo je nekolicina mogla vidjeti u onome koji je jahao na magaretu i plakao nad Jeruzalemom velikog Kralja za kojega je Zaharija prorekao da ga Sion treba primiti kao Kralja sa usklicima radosti.<\/p>\n

Prilikom svog prvog dolaska on se ponizio, uzev\u0161i oblik i prirodu \u010dovjeka (Hebr. 2:9,14), kako bi time ostvario na\u0161e otkupljenje daju\u0107i sebe kao na\u0161u otkupnu cijenu. On je sada visoko uzvi\u0161en, i vi\u0161e ne umire; i kod svog drugog dolaska, obu\u010den u svu mo\u0107 (Filip. 2:9), on \u0107e uzvisiti svoje \u201etijelo,\u201c i\u00a0 zatim darovati svijetu blagoslov obnove kojeg je kupio za njih kod svog prvog dolaska sa svojom vlastitom dragocjenom krvlju. Sjeti se, on vi\u0161e nije tijelo, nego duhovno bi\u0107e, i uskoro \u0107e promjeniti, i proslaviti sve svoje vjerne sljedbenike, kao udove svog tijela i sunasljednike.<\/p>\n

\u017eidovskom domu Isus se predstavio u tri lika\u2014kao \u017denik (Ivan 3:29), \u017detelac (Ivan 4:35,38) i Kralj (Mat. 21:5, 9, 4). kr\u0161\u0107anskoj se ku\u0107i on predstavlja sa ista tri lika. (2. Kor. 11:2; Otkr. 14:14, 15; 17:14) \u017eidovskoj je ku\u0107i do\u0161ao kao \u017denik i \u017detelac na po\u010detku njihove \u017eetve (po\u010detak njegove slu\u017ebe); i upravo pred svoje raspe\u0107e predstavio im se kao njihov Kralj, pokazuju\u0107i kraljevski autoritet u izricanju presude nad njima, ostavljaju\u0107i njihov dom napu\u0161tenim, i u predod\u017ebenom \u010dini \u010di\u0161\u0107enja njihovog hrama. (Luka 19:41-46; Marko 11:15-17) Upravo je tako bilo u ovoj \u017eetvi: prisutnost na\u0161eg Gospodina kao \u017denika i \u017deteoca bila je prepoznata tijekom prve tri i pol godine, od 1874 A.D. do 1878 A.D. Od toga je vremena bilo izrazito o\u010dito da je do\u0161lo vrijeme 1878 A.D. kada kraljevski sud treba po\u010deti od doma Bo\u017ejega. Ovdje se primjenjuje Otkr. 14:14-20, i na\u0161 je Gospodin otkriven kao okrunjeni \u017detelac. Godina 1878 A.D. budu\u0107i paralela njegovom preuzimanju mo\u0107i i autoriteta u predslici, jasno ozna\u010dava vrijeme za stvarno preuzimanje mo\u0107i kao Kralj kraljeva, od strane na\u0161eg prisutnog, duhovnog, nevidljivog Gospodina\u2014vrijeme kada on uzima u ruke svoju veliku mo\u0107 da vlada, koje je u proro\u010danstvu usko povezano sa uskrsnu\u0107em vjernih, i po\u010detkom nevolje i gnjeva na nacijama (Otkr. 11:17,18) Ovdje, kao i u predslici, po\u010dinje sud nominalnoj crkvi, osu\u0111uju\u0107i na uni\u0161tenje nominalne sisteme (ne ljude), koji izvanjski predstavljaju pravu Crkvu \u2013 \u201etijelo.\u201c Tu je tako\u0111er i \u010di\u0161\u0107enje pravog hrama, prave Crkve, tijela Kristovog \u2013 posve\u0107ene klase. (1.Kor. 3:16; Otkr. 3:12) Ova posve\u0107ena ili klasa hrama u nominalnoj crkvi stoji povezana sa nominalnom crkvom, kao cjelinom, kao \u0161to je doslovni hram stajao povezan sa svetim gradom Jeruzalemom, kao cjelinom. Nakon \u0161to je grad bio predan hram je bio o\u010di\u0161\u0107en: tako sada klasa hrama mora biti o\u010di\u0161\u0107ena: svaka sebi\u010dna, tjelesna misao i sva svjetovnost moraju biti odba\u010deni, kako bi hram mogao biti \u010dist, prebivali\u0161te Bo\u017ejeg svetog Duha \u2013 hram \u017eivog Boga.<\/p>\n

Posebno djelo od 1878 A.D. bila je objava Kraljeve zapovijedi, \u201eIzi\u0111ite iz nje [Babilon], narode moj, da ne budete sudionici u grijesima njezinim i da vas ne zadese nevolje njezine.\u201c (Otkr. 18:4) \u201eOdlazite, odlazite, izi\u0111ite odatle, ne doti\u010dite ni\u0161ta ne\u010disto! Izi\u0111ite iz njega, \u010disti budite, [kraljevsko sve\u0107enstvo] vi koji nosite pribor iz doma Jehovina!\u201c (Iza. 52:11)<\/p>\n

Jo\u0161 jedna zna\u010dajna to\u010dka sli\u010dnosti koja je pratila prvi i drugi dolazak je prevladavaju\u0107i osje\u0107aj potrebe za izbaviteljem, i rasprostranjeni dojam me\u0111u narodima da izbavljenje mora na neki na\u010din uskoro do\u0107i \u2013 ideje nekih \u010dak su se pribli\u017eile istini o toj stvari. Ali u svakom slu\u010daju samo je nekolicina bila u stanju prepoznati Izbavitelja i svrstati se pod njegovu zastavu u slu\u017ebi istine. U \u017eidovskoj je \u017eetvi bilo izla\u017eenje mnogih da sretnu Gospodina kada su svi bili \u201e u i\u0161\u010dekivanju\u201c njega (Luka 3:15), u vrijeme njegovog ro\u0111enja, trideset godina prije njegovog pomazanja kao Mesije na po\u010detku njegove slu\u017ebe; i jednako je tako bilo odgovaraju\u0107e o\u010dekivanje i pokret od strane mnogih (kasnije nazvanih Adventistima) predvo\u0111enih uglavnom od Baptisti\u010dkog brata imenom Wiliam Miller, u ovoj zemlji (SAD), i od Gospo. Wolfa i drugih u Europi i Aziji. Vrhunac toga je bila godina 1844 A.D., upravo trideset godina prije 1874 A.D., kad je Krist \u017denik i \u017detelac u stvarnosti do\u0161ao, kako je pokazano sa Jubilejskim u\u010denjem. U tome nalazimo jo\u0161 jednu upe\u010datljivu vremensku paralelu izme\u0111u tih doba; jer tih trideset godina odgovara to\u010dno trideset godina od ro\u0111enja bebe Isusa do Mesije Pomazanika \u2013 kr\u0161tenog, i predstavljenog\u00a0 kao \u017denika i \u017deteoca, u dobi od trideset. (Mat. 3:11; Ivan 3:29)<\/p>\n

U oba slu\u010daja bilo je razo\u010daranja i vrijeme odugovla\u010denja od trideset godina, tijekom kojega su svi zaspali, i samo ih se nekoliko u svakom slu\u010daju probudilo u pravo vrijeme i prepoznalo Mesijinu prisutnost. Velika nominalna masa u oba doma nije uspjela prepoznati vrijeme ispitivanja, jer su bili preoptere\u0107eni i mlaki, zanemaruju\u0107i zapovijed da se pazi i bdije. Tako \u0107e biti ispunjeno predskazanje Proroka\u2014\u201eali bit \u0107e kao kamen o koji \u0107e udariti i kao stijena o koju \u0107e se spotaknuti oba doma Izraelova.\u201c (Iza. 8:14) Tjelesni dom se spotaknuo zato \u0161to su poni\u0161tili zakon Bo\u017eji kroz poklanjanje pa\u017enje tradicijama (Marko 7:9,13), i tako nisu imali ispravno poimanje na\u010dina i svrhe prvog dolaska. Iz tog razloga nisu bili pripremljeni primiti ga na na\u010din kako je do\u0161ao, i tako su se spotaknuli o njega i njegovo djelo \u017ertve. Masa nominalnog duhovnog Izraela se sada spoti\u010de o istu stijenu, i iz istog razloga. Oni su oslijepljeni ljudskim tradicijama i sekta\u0161kim predrasudama koji spre\u010davaju ispravno prosvjetljenje Rije\u010dju Bo\u017ejom; posljedi\u010dno tome nemaju ispravno shva\u0107anje na\u010dina ili svrhe Gospodinovog drugog dolaska. I ovdje tako\u0111er Kristov kri\u017e, u\u010denje o otkupnini, postaje ispitom za sve. Vrijedno je pomne pa\u017enje da, se nijedan dom ne bi mogao spotaknuti ili pasti o stijenu koja nije prisutna. Stijena je sada prisutna, i nominalni se sistemi spoti\u010du, padaju i razbijaju na komadi\u0107e; dok sada, kao i kod prvog dolaska, \u201epravi Izraelci\u201c kao pojedinci prepoznaju i prihva\u0107aju Stijenu, i penju\u0107i se po toj istini oni se duhovno uzdi\u017eu daleko iznad masa koje se spoti\u010du i odbacuju to.<\/p>\n

Oni \u010dije su o\u010di razumijevanja prosvjetljene se ne spoti\u010du; ali kako se penju po Stijeni, sa njenog uzvi\u0161enijeg stanovi\u0161ta oni vide mnogo jasnije i pro\u0161lost i budu\u0107nost bo\u017eanskog plana\u2014neke stvari koje se ne mo\u017ee izre\u0107i, \u0161to se ti\u010de dolaze\u0107e slave Crkve i slavnog dana zemlje. Oni koji se pouzdaju u Gospodina nikada se ne\u0107e postidjeti.<\/p>\n

Puna se snaga tog paralelizma ne dobiva osim ako nije zapa\u017eeno da jubilejski ciklusi i \u201evremena neznabo\u017eaca\u201c ozna\u010davaju razdoblja koja se tako to\u010dno podudaraju s ovima u \u017eidovskim paralelama. Nije ma\u0161ta da su \u017eidovsko i kr\u0161\u0107ansko doba<\/em> predslika i protuslika\u2014apostoli i proroci svjedo\u010de o njihovoj podudarnosti. Niti se mi samo oslanjamo na paralele kao dokaz djela \u017eetve kr\u0161\u0107anskog doba koja je sada u toku: ta \u017eetva, kao \u0161to je ve\u0107 pokazano, je druga\u010dije obilje\u017eena\u2014i njezin po\u010detak i njen kraj. Jubilejski ciklusi dokazuju da je na\u0161 Gospodin Isus trebao biti prisutan i zapo\u010deti djelo obnove krajem 1874 A.D. i paralelizam na kojeg smo gore ukazali pokazuje da se datum (1874) to\u010dno podudara sa pomazanjem Isusa kao Mesije, na po\u010detku \u017eidovske \u201e\u017eetve,\u201c prilikom prvog dolaska. \u201eVremena neznabo\u017eaca\u201c dokazuju da sve dana\u0161nje vladavine moraju biti svrgnute s krajem 1915 A.D.; i gornji paralelizam pokazuje da se to razdoblje to\u010dno podudara s godinom 70 A.D. koja je svjedo\u010dila padu \u017eidovskog poretka. Razumno je pitanje, s obzirom na sve to, jesu li te vremenske podudarnosti samo slu\u010dajnost, ili su dio istog bo\u017eanskog planiranja za koje smo vidjeli da je uredilo i druge stvari tjelesnog doma kao sjene stvarnosti ovog doba?<\/p>\n

Ne to nisu slu\u010dajnosti: nedvojbeno je da je isti Svemudri koji nas je pou\u010dio kroz Kronologiju da je \u0161est tisu\u0107a godina od stvaranja Adama pro\u0161lo sa 1872 A.D., i da je tada po\u010delo sedmo tisu\u0107lje\u0107e, milenijsko doba<\/em>; koji nas je kroz Jubilejske cikluse pou\u010dio da \u0107e Gospodin biti prisutan i da \u0107e Vremena Obnove po\u010deti s krajem 1874; i koji nam je kroz Vremena Neznabo\u017eaca pokazao da ne mo\u017eemo o\u010dekivati da se te stvari dese na brzinu, nego da naizgled prirodnim sredstvima pokriva razdoblje od \u010detrdeset godina, ima u tim paralelnim dobima ozna\u010denima sa Izraelskim \u201edvostruko\u201c dani dokaz koji ne samo da sam po sebi pou\u010dava jasno Gospodinovu prisutnost, \u017eetvu i obnovu (po\u010dev s naklono\u0161\u0107u prema tjelesnom domu), nego i u isto vrijeme pru\u017ea dokaz ispravnosti drugih proro\u010danskih dokaza i Kronologije. Trebalo bi jasno primjetiti da ako bi Kronologija, ili bilo koje od tih vremenskih razdoblja, bilo promjenjeno za jednu godinu, ljepota i snaga tog paralelizma bila bi uni\u0161tena. Na primjer, ako bi Kronologija bila promjenjena za jednu godinu, manje ili vi\u0161e\u2014ako bi dodali jednu godinu razdoblju Kraljeva ili Sudaca, ili ako bi ih skratili za jednu godinu\u2014pokvarili bi paralelizam. Ako bi dodali jednu godinu to bi onda u\u010dinilo prvo od Izraelskih razdoblja 1846 godina dugo, i tada bi duplo ili druga polovica njega bili ba\u010deni jednu godinu kasnije, dok bi s druge strane, s takvom promjenom Kronologije Jubilejski ciklusi bili ba\u010deni jednu godinu ranije, naime 1873 A.D.; i u\u010dinilo bi da 6000 godina zavr\u0161ava 1871 A.D. dok Vremena Neznabo\u017eaca ne bi uop\u0107e bila pogo\u0111ena s tim. Svi mogu vidjeti da bi sklad ili paralelizam tako bio potpuno uni\u0161ten. Ili, ako bi jedna godina bila oduzeta od kronolo\u0161kog ra\u010dunanja\u00a0 zbunjenost bi bila jednako velika, promjene nekoliko razdoblja bile bi u suprotnom smjeru. Tako se ta razli\u010dita vremenska proro\u010danstva sla\u017eu jedno s drugim, dok paralelizam dvaju razdoblja potkrepljuje njihovo svjedo\u010danstvo.<\/p>\n

Od onih koji su skroz upoznati sa ra\u010dunanjima u\u010dinjenim od strane \u201eDrugih Adventista\u201c i drugih u odnosu na proro\u010danska razdoblja itd., biti \u0107e zapa\u017eeno, da je ta metoda bavljenja sa tim temama vrlo druga\u010dija od njihove. Oni obi\u010dno poku\u0161avaju napraviti da sva proro\u010danstva zavr\u0161e na jednom datumu. Njihova su ih pogre\u0161na o\u010dekivanja dovela do toga. Oni o\u010dekuju da \u0107e u samo nekoliko trenutaka svjedo\u010diti cijelom programu koji \u0107e u stvarnosti trajati tisu\u0107u godina\u2014Gospodinov dolazak, uskrsnu\u0107e, i sud svijetu.<\/p>\n

I njihovo o\u010dekivanje glede tih nekoliko trenutaka je da \u0107e oni zavr\u0161iti sa spaljivanjem svijeta. Da bi se cjenilo i prihvatilo proro\u010danstva koja ukazuju na razli\u010dite datume za razne korake u Bo\u017ejem velikom planu, oni bi najprije trebali razumjeti \u201ePlan Vjekova\u201c i pravi na\u010din Gospodinovog drugog dolaska. Me\u0111utim velika je ve\u0107ina previ\u0161e zaslijepljena sa njihovim teorijama i predrasudama da bi to u\u010dinili. Njihovi poku\u0161aji da primjene proro\u010danstvo na svoja la\u017ena o\u010dekivanja \u010desto dovode do izvrtanja, rastezanja ili rezanja, ve\u0107 prema potrebama slu\u010daja, u nastojanju da postignu to da sva proro\u010danstva zavr\u0161e na nekom datumu. Ti bi se prijatelji trebali probuditi s obzirom na njihovu pogre\u0161ku u tom pravcu; jer se njihova o\u010dekivanja jedno za drugim propala, dok i mi i oni znamo da neka od proro\u010danstava koja su koristili se ne mogu rastegnuti u budu\u0107nost, nego su u pro\u0161losti, te su ih sada napustili. Ona su se ispunila, ali druga\u010dije od onog \u0161to su oni o\u010dekivali, i oni to ne znaju.<\/p>\n

Naprotiv, proro\u010danstva koja su ovdje predstavljena, i ona koja \u0107emo jo\u0161 razmotriti, su nenapregnuta, bez izvijanja ili rezanja. Mi ih jednostavno predstavljamo onakvima kakva smo ih na\u0161li u Bo\u017ejoj Rije\u010di; i imaju\u0107i ispravna o\u010dekivanja iz Bo\u017ejeg velikog \u201ePlana Vjekova,\u201c za one koji ga jasno vide lako je zapaziti kako se razli\u010dite proro\u010danske karike uklapaju u njega i mjere ga. Oni ga ozna\u010davaju, neki na jednoj va\u017enoj to\u010dki, drugi na drugoj; i onima koji to vide puno, ovaj paralelizam \u017eidovskog<\/em> i kr\u0161\u0107anskog doba<\/em> pokazuje i dokazuje izvan svake razumne sumnje ispravnost svih drugih.<\/p>\n

Izjava vremenskih razdoblja Bo\u017ejeg plana, data kroz proro\u010danstva, je vrlo sli\u010dna specifikcijama arhitekte; i paralele \u017eidovskog doba<\/em> nalikuju obrisima njegovog crte\u017ea. Pretpostavimo da smo imali specifikacije arhitekte za ku\u0107u, bez ikakvih crte\u017ea, i onda smo sjeli da napravimo crte\u017e iz specifikacija, i nakon toga bi primili od arhitekte njegove skicirane crte\u017ee potencijalne zgrade\u2014ako bi uspore\u0111ivanje toga sa na\u0161im vlastitom skicom, u\u010dinjenom od specifikacija, pokazalo da su svi uglovi i mjere upravo iste, bili bi smo dvostruko uvjereni u na\u0161e ispravno razumijevanje specifikacija. Tako i ovdje, crte\u017e, predslika ili sjena evan\u0111eoskog doba<\/em> data nam u \u017eidovskom dobu, i podudarnost proro\u010danstava i doga\u0111aja sa tim sjenama, daje nam sna\u017eno jamstvo o ispravnosti na\u0161ih zaklju\u010daka koje bi se moglo tra\u017eiti, dok mi i dalje \u201ehodimo po vjeri a ne po gledanju.\u201c<\/p>\n

Druga proro\u010danska svjedo\u010danstva koja \u0107emo jo\u0161 razmotriti tako\u0111er \u0107e se na\u0107i u savr\u0161enom skladu sa tim paralelama. Jedno od njih, dani iz Danijela, isti\u010du veliki blagoslov na posve\u0107ene koji budu \u017eivjeli 1875 A.D. pa nadalje\u2014blagoslov koji se zasigurno ispunio u veli\u010danstvenom razotkrivanju istina iz Bo\u017eje rije\u010di od toga vremena. Njemu neka je hvala koji nas je pozvao iz tame u svoje \u010dudesno svjetlo.<\/p>\n

Nemojte zaboraviti da je \u010detrdeset godina \u017eidovske \u017eetve zavr\u0161ilo u listopadu, 69 A.D. i nakon toga je uslijedilo potpuno svrgavanje te nacije; i da \u0107e sli\u010dno tome \u010detrdeset godina \u017eetve evan\u0111eoskog doba<\/em> zavr\u0161iti u listopadu, 1914, i da se treba o\u010dekivati da \u0107e odmah poslije toga uslijediti svrgnu\u0107e \u201enazovikr\u0161\u0107anstva.\u201c Sud \u0107e do\u0107i \u201eu jedan \u010das\u201c na nju. (Otkr. 18:10, 17, 19)<\/p>\n

Pa\u017enju \u010ditatelja \u017eelimo usmjeriti na Tabelu podudarnosti koja slijedi, koja zahtijeva pa\u017eljivo prou\u010davanje.<\/p>\n

KLIKNITE OVDJE ZA VIDJETI TABELE SA STR.219 \u00a0I 246,247<\/p>\n

TABELA STR.219<\/a><\/p>\n

TABELA 246,247<\/a><\/p>\n

\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":3480,"menu_order":70,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-5245","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5245","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5245"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5245\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5248,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5245\/revisions\/5248"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/3480"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5245"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}