{"id":5515,"date":"2015-06-03T14:21:55","date_gmt":"2015-06-03T12:21:55","guid":{"rendered":"http:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/?page_id=5515"},"modified":"2017-08-05T08:26:37","modified_gmt":"2017-08-05T06:26:37","slug":"9-studija","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/knige\/blizu-je-vrijeme\/9-studija\/","title":{"rendered":"9. STUDIJA"},"content":{"rendered":"

\u010cOVJEK BEZAKONJA \u2014 ANTIKRIST<\/strong><\/p>\n

Antikrist se mora pojaviti, biti otkriven i udaren prije Gospodinovog Dana\u2014Razmotreno suprotno gledi\u0161te o ovoj temi\u2014Proro\u010dansko ocrtavanje\u2014Ro\u0111enje Antikrista\u2014Njegov brzi razvoj\u2014Povijesna slika i biblijski opis se sla\u017eu\u2014Njegovo kraljevstvo krivotvorina\u2014Njegova glava i usta zna\u010dajni\u2014Njegove velike rije\u010di hule\u2014Njegova bogohulna u\u010denja\u2014Njegovo zatiranje svetaca najvi\u0161ega\u2014Njegova milenijska vladavina\u2014Antikrist udaren ma\u010dem duha\u2014Njegova kona\u010dna borba i kraj<\/em><\/p>\n

“<\/em>Neka vas nitko ne zavede ni na koji na\u010din, jer taj dan ne\u0107e do\u0107i dok najprije ne do\u0111e otpad i ne otkrije se \u010dovjek bezakonja, sin propasti\u201c 2. Sol. 2:3<\/em><\/p>\n

S obzirom na ove istaknute rije\u010di Apostola Pavla, koje pokazuju da lik kojeg on ozna\u010dava \u201e\u010dovjekom bezakonja\u201c mora prethoditi dolasku Dana Gospodinovog, za kojeg smo ve\u0107 dokazali da je po\u010deo svitati, va\u017eno je vidjeti, dali se je takav lik ve\u0107 pojavio. Jer ako\u00a0 takav lik kojega su Pavao i drugi tako pa\u017eljivo opisali jo\u0161 nije do\u0161ao, gornje bi se rije\u010di trebalo razumjeti kao Pavlova blokada za sva druga svjedo\u010danstva \u0161to se ti\u010de Gospodinove prisutnosti i uspostavljanja njegovog Kraljevstva sada. I ta blokada mora ostati kao nepobitan argument sve dok \u010covjek Bezakonja ne bude bio prepoznat, podudaraju\u0107i se u svakoj pojedinosti sa proro\u010danskim opisom.<\/p>\n

Jasno je navedeno, ne samo da taj \u010covjek Bezakonja treba najprije ustati, nego da se mora razviti i napredovati, prije nego do\u0111e Gospodinov dan. Prije Kristovog dana napredak i utjecaj te sile dosegnut \u0107e svoj vrhunac i onda \u0107e biti u padu; i kroz blje\u0161tavo svijetljenje Gospodinove prisutnosti kod njegovog drugog dolaska taj \u010covjek Bezakonja \u0107e biti posve uni\u0161ten. Mi moramo razmotriti ove prore\u010dene okolnosti, da bi smo vidjeli da li je upozorenje Crkvi u Pavlovim danima i dalje primjenjivo u na\u0161im danima. Sada, nakon osamnaest stolje\u0107a, ponovno je izne\u0161ena tvrdnja da je dan Kristov do\u0161ao; i javlja se va\u017eno pitanje, Dali i\u0161ta \u0161to je Pavao rekao ispravljaju\u0107i pogre\u0161ku Solunjana stoji kao prigovor toj tvrdnji sada?<\/p>\n

Iz Apostolovih poticaja Crkvi, da \u010deka na Gospodinov povratak, poklanjaju\u0107i pa\u017enju pouzdanoj proro\u010danskoj rije\u010di, i iz njegove brige u isticanju znakova Kristove prisutnosti, karaktera njegovog djela u to vrijeme, itd., o\u010dito je da je on bio jednako zabrinut da Crkva bude bila u stanju prepoznati Gospodinovu prisutnost kada on do\u0111e, kao i da ne bude ni na koji na\u010din zavedena u pogre\u0161ku da je on ve\u0107 do\u0161ao, prije vremena njegove prisutnosti. Pad u potonju zabludu, u ranom dijelu doba, izlo\u017eila je one koji su je prihvatili prijevarama Antikristovog na\u010dela koje je tada ve\u0107 bilo na djelu; dok proma\u0161aj da se prepozna Dan Gospodinov, i njegova prisutnost onda kada je vrijeme za nju, izla\u017ee one koji proma\u0161uju prepoznati ga daljnjim prijevarama i la\u017enim u\u010denjima Antikrista, i zasljepljuje ih s obzirom na veli\u010danstvene istine i posebne prednosti tog vremena. Iz toga razloga Apostolova zabrinutost za Crkvu na oba kraja doba, i njegovo upozorenje\u2014\u201eNeka vas nitko ne zavede ni na koji na\u010din.\u201c Iz tog razloga isto tako i to\u010dan opis \u010covjeka Bezakonja, da bi mogao biti prepoznat u svoje vrijeme.<\/p>\n

Dok su kr\u0161\u0107ani na kraju ovog doba skloni zaboraviti \u010dak i obe\u0107anje o Gospodinovom povratku, a, kad ga se i sjete, razmi\u0161ljaju o njemu jedino sa strahom i zlom slutnjom, rana Crkva gledala je na to sa nestrpljenjem, i sa radosnim o\u010dekivanjem, kao na ostvarenje svih svojih nada, nagradu za svu svoju vjernost i kao na kraj svih svojih boli. Stoga su vjernici toga vremena bili spremni marljivo poslu\u0161ati bilo koje u\u010denje koje je tvrdilo da je Dan Gospodinov ili vrlo blizu ili da je ve\u0107 prisutan; i stoga su bili u opasnosti da budu zavedeni po tom pitanju ako ne budu bili pa\u017eljivi istra\u017eiva\u010di u\u010denja apostola o toj temi.<\/p>\n

Crkva u Solunu\u00a0 koja je bila pod dojmom pogre\u0161nih u\u010denja nekih, o tome da je Gospodin ve\u0107 bio do\u0161ao, i da su oni \u017eivjeli u njegovom danu, o\u010dito je pretpostavljala da je ideja bila u skladu sa Pavlovim u\u010denjem u njegovoj prvoj poslanici njima, gdje je rekao (1. Sol. 5:1-5) da \u0107e se Dan Gospodinov potkrasti tiho i neopa\u017eeno, kao lopov u no\u0107i, i da, premda ga drugi ne\u0107e biti svijesni, sveci \u0107e biti u svijetlu glede njega. Saznav\u0161i za ozbiljnu pogre\u0161ku u koju su pali, pretpostavljaju\u0107i da je dan Gospodinove prisutnosti ve\u0107 do\u0161ao, Pavao im je napisao drugu poslanicu, a sredi\u0161nja misao koje je ispravljanje te pogre\u0161ke. On ka\u017ee: \u201eA \u0161to se ti\u010de prisutnosti na\u0161ega Gospodina Isusa Krista i na\u0161ega skupljanja k njemu, molimo vas bra\u0107o, ne dajte se brzo pokolebati u svom prosu\u0111ivanju niti uznemiriti nekom nadahnutom izjavom ni nekom rije\u010dju ni nekim navodno na\u0161im pismom, o tome da je Gospodinov dan [enestemi] ve\u0107 ovdje. Neka vas nitko ne zavede ni na koji na\u010din, jer taj\u00a0 dan ne\u0107e do\u0107i dok najprije ne do\u0111e otpad i ne otkrije se \u010dovjek bezakonja, sin propasti. On je protivnik i uzvisuje se iznad svakoga koga se naziva bogom [mo\u0107ni vladar] ili ga se \u0161tuje, te sjedi u hramu Bo\u017ejem prikazuju\u0107i se Bogom. Ne sje\u0107ate li se da sam vam to govorio dok sam jo\u0161 bio s vama?<\/p>\n

I tako sada znate \u0161to ga zadr\u017eava, kako bi se [Krist] otkrio tek u svoje vrijeme. Uistinu, tajna ovog bezakonja [prema Kristu] ve\u0107 djeluje, ali ostat \u0107e tajnom samo dok ne bude uklonjen onaj koji ga sada zadr\u017eava. Tada \u0107e se okriti\u00a0 bezakonik. Njega \u0107e Gospodin Isus ubiti dahom svojih usta i uni\u0161titi o\u010ditovanjem svoje [parousia] prisutnosti.\u201c Pavao je mogao tako izravno pisati o razvoju \u010covjeka Bezakonja prije Dana Gospodinovog, zbog svog prou\u010davanja Danijelovog proro\u010danstva, na koje je na\u0161 Gospodin tako\u0111er ukazao (Mat. 24:15); i vjerovatno zbog toga \u0161to je samom Pavlu u njegovim \u201evizijama i otkrivenjima,\u201c bilo pokazano veliko pusto\u0161enje koje je taj lik trebao napraviti u Crkvi.<\/p>\n

Trebalo bi zapaziti da Pavao ne koristi argumente kakve su neki danas skloni koristiti protiv tvrdnje da je dan Gospodinov po\u010deo. On ne ka\u017ee, O bezumni Solunjani, ne znate li da \u0107ete vidjeti Krista kad bude dolazio, i va\u0161e \u0107e u\u0161i \u010duti zastra\u0161uju\u0107i zvuk trube Bo\u017eje? I da \u0107ete imati daljnji dokaz toga u grobovima koji se otvaraju i iz njih izlaze sveci? Zar nije o\u010dito da ako bi takav kriticizam\u00a0 bio ispravan, da bi Pavao\u00a0 bio brz iskoristiti argument koji je toliko jednostavan i lagan za shvatiti? I \u010dak \u0161tovi\u0161e, zar \u010dinjenica da on ne koristi taj argument onda nije dokaz da takav argument nije, i ne mo\u017ee biti, utemeljen na istini?<\/p>\n

Iz \u010dinjenice da je Pavao, u svom sna\u017enom naporu da ispravi pogre\u0161ku, pru\u017eio samo ovu jedno primjeddbu na njihovu tvrdnju, on je time o\u010dito potvrdio kao ispravno njihove op\u0107enite ideje o Danu Gospodinovom\u2014da bi on mogao zapo\u010deti dok bi drugi mogli biti u nezanju o njemu, da bi mogao do\u0107i bez izvanjskog o\u010ditovanja da ga ozna\u010di. Me\u0111utim jedini temelj za njegovu primjedbu bio je, da najprije mora do\u0107i otpadanje, i kao posljedica tog otpada, razvoj \u010covjeka Bezakonja\u2014koji, tko god to bio (bilo pojedinac, ili veliki Antkristov sistem kojeg on tako personificira) najprije mora ustati, cvijetati i po\u010deti propadati\u2014prije dana Gospodinove prisutnosti. Prema tome, ako ta jedna primjedba koju je Pavao dao, vi\u0161e ne stoji na putu–ako mi jasno mo\u017eemo vidjeti lik u stvarnom postojanju \u010dija se povijest u svakoj pojedinosti sla\u017ee sa proro\u010danskim opisom \u010covjeka Bezakonja, od po\u010detka njegovog postojanja pa sve do sada\u2014tada Pavlova primjedba, koja je bila dobro primljena u njegovim danima, i njegova jedina, vi\u0161e nije valjani prigovor protiv sada\u0161nje tvrdnje da mi \u017eivimo u Danu Gospodinovom, danu Gospodinove prisutnosti. I nadalje, ako se \u010covjeka Bezakonja mo\u017ee jasno razlu\u010diti, ako je njegov ustanak, razvoj i padanje jasno vidljivo, tada ta \u010dinjenica postaje jo\u0161 jedan dokaz u\u010denja prethodnih poglavlja, \u0161to pokazuje da smo mi sada u Danu Gospodinovom.<\/p>\n

Njegovo proro\u010dansko ocrtavanje<\/strong><\/p>\n

Istra\u017eiva\u010d proro\u010danstva \u0107e uvrditi da je \u010covjek Bezakonja izrazito istaknut kroz svete zapise, ne samo kroz davanje jasnog opisa njegovog karaktera, nego tako\u0111er pokazuju\u0107i vremena i mjesta njegovog po\u010detka, napretka i pada.<\/p>\n

Taj je lik je vrlo sna\u017eno ocrtan \u010dak i u imenima koja nadahnuti pisci primjenjuju na njega. Pavao ga naziva \u201eTaj Zli,\u201c \u201e\u010covjek Bezakonja,\u201c \u201eTajna Bezakonja,\u201c \u201eAntikrist,\u201c \u201eSin Propasti\u201c;Prorok Danijel ga zove \u201eGadost koja pusto\u0161i\u201c (Dan. 11:31; 12:11); i na\u0161 Gospodin ukazuje na isti lik kao na \u201eGadost koja pusto\u0161i, o kojoj je govorio prorok Danijel\u201c (Mat. 24:15), i opet kao \u201eZvijer\u201c (Otkr. 13:1-8). Ovaj je isti lik tako\u0111er bio nagovje\u0161ten sa malim rogom, ili silom, iz u\u017easne zvijeri koju je Danijel vidio u svojoj proro\u010danskoj viziji, koji je imao o\u010di, i usta koja govore velike stvari, i koji je napredovao i ratovao sa svetima, i pobjedio ih. (Dan. 7:8, 21) Ivan je tako\u0111er vidio i upozorio Crkvu na taj lik, govore\u0107i, \u201ekao \u0161to ste \u010duli da \u0107e do\u0107i antikrist.\u201c On je zatim savjetovao kako se mo\u017ee umaknuti Antikristovom utjecaju. (1. Ivan. 2:18-27)\u00a0 I knjiga Otkrivenje, je u velikoj mjeri detaljno simboli\u010dno proro\u010danstvo glede tog istog Antikrista\u2014premda \u0107emo se toga ovdje samo malo dotaknuti, ostavljaju\u0107i mnogo konkretnije razmatranje o njemu za idu\u0107i svezak.<\/p>\n

Ovi razli\u010diti nazivi i kratki opisi ukazuju na podlu, prepredenu, licemjernu, prijevarnu, tiransku i okrutnu li\u010dnost, razvijenu usred kr\u0161\u0107anske Crkve; isprva polagano i vrlo postupno, i zatim brzo rastu\u0107i do mo\u0107i i utjecaja sve dok ne dostigne vrhunac zemaljske mo\u0107i, bogatstva i slave\u2014u me\u0111uvremenu vr\u0161e\u0107i svoj utjecaj protiv istine, i protiv svetaca, i radi svog uljep\u0161avanja, tvrde\u0107i do zadnjeg, naro\u010ditu svetost i autoritet i mo\u0107 od Boga.<\/p>\n

Svrha ovog poglavlja je pokazati da je taj \u010covjek Bezakonja sistem, a ne neki pojedinac, kao \u0161to mnogi izleda zaklju\u010duju; da kao \u0161to se Krist sastoji od pravog Gospodina i prave Crkve, tako se i Antikrist koji je krivotvoreni sistem sastoji od la\u017enog gospodina i otpadni\u010dke crkve, kojoj je na neko vrijeme dozvoljeno da krivo prikazuje istinu, da se slu\u017ei obmanom i da krivotvori autoritet i budu\u0107u vladavinu pravog Gospodina i njegove Crkve, i da opije narode sa la\u017enim tvrdnjama i pretpostavkama.<\/p>\n

Nadamo se da \u0107emo dokazati, na zadovoljstvo svakog savjesnog \u010ditatelja, da je taj veliki otpad kojeg je spomenuo Pavao ve\u0107 do\u0161ao, i da se je taj \u010covjek Bezakonja razvio, da je\u00a0 sjeo \u201eu hramu Bo\u017ejem\u201c (pravom, ne predod\u017ebenom), da je ispunio sva predvi\u0111anja apostola i proroka glede svog karaktera, djela, itd., da je bio otkriven, i da je sada, od 1799 A.D. polako uni\u0161tavan duhom iz Gospodinovih usta (istina), i da \u0107e biti u potpunosti uni\u0161ten tijekom dana Gospodinovog gnjeva i otkrivenja sa plamenom ognjenim od odmazde, ve\u0107 po\u010delo.<\/p>\n

Bez ikakve \u017eelje da se povr\u0161inski postavimo prema mi\u0161ljenjima drugih, mi ipak smatramo potrebnim istaknuti \u010ditatelju nekoliko apsurda povezanih sa op\u0107im gledi\u0161tem u\u00a0 svezi Antikrista, kako bi se time ispravno procijenila dostojanstvo i razumnost istine o toj temi, za razliku od ograni\u010dene tvrdnje da \u0107e se sve \u0161to Sveto Pismo predskazuje u svezi te li\u010dnosti ostvariti po jednom doslovnom \u010dovjeku. Tvrdi se da \u0107e taj \u010dovjek toliko op\u010darati svijet da \u0107e si u samo nekoliko godina osigurati po\u010dast i obo\u017eavanje svih ljudi, koji \u0107e tako lako biti navedeni da pretpostave da je taj \u010dovjek Bog, i da \u0107e ga u ponovno sagra\u0111enom\u00a0 \u017didovskom hramu, obo\u017eavati kao Svemogu\u0107eg Jehovu. Sve \u0107e se to dogoditi brzinom munje\u2014tri i pol godine, ka\u017eu oni, pogre\u0161no tuma\u010de\u0107i simboli\u010dno vrijeme, kao \u0161to su pogre\u0161no protuma\u010dili i simboli\u010dnog \u201e\u010dovjeka.\u201c<\/p>\n

Pri\u010de iz fantastike i najapsurdnije ma\u0161te iz djetinjstva nisu ni\u0161ta u usporedbi sa ekstremnim gledi\u0161tima nekih od Bo\u017eje drage djece koji se spoti\u010du preko doslovnog tuma\u010denja Pavlovog jezika, i time zasljepljuju i sebe i druge za mnoge dragocjene istine, koje su oni, zbog zablude o ovoj temi, nespremni vidjeti u svjetlu bez predrasuda. Bez obzira koliko bi smo mnogo mogli suosje\u0107ati s njima, njihova \u201eslijepa vjera\u201c tjera osmjeh dok oni ozbiljno pri\u010daju o razli\u010ditim\u00a0 simbolima Otkrivenja, krivo ih primjenjuju\u0107i doslovno na svog predivnog \u010dovjeka. U tom, najskepti\u010dnijem dobu koje je svijet ikada vidio, on \u0107e, oni tvrde, za kratko vrijeme od tri i pol godine, imati cijeli svijet pred svojim nogama, obo\u017eavaju\u0107i ga kao Boga, dok su Carevi, Aleksandar, Napoleon, Muhamed i drugi plovili kroz krvava mora i potro\u0161ili mnogo puta tri i pol godine, bez da su ostvarili i tisu\u0107iti dio onog \u0161to se tvrdi za ovog \u010dovjeka.<\/p>\n

A ipak ti su osvaja\u010di imali sve prednosti totalnog neznanja i praznovjerja ljudi da im pomogne, dok danas \u017eivimo pod uvjetima najnepovoljnijim za takav razvoj obmane i prijevare: u vrijeme kada se sve \u0161to je skriveno razotkriva kao nikada prije; u vrijeme kada je prijevara o kakvoj se tvrdi previ\u0161e apsurdna i smje\u0161na za razmatranje. Zaista, tendencija na\u0161eg vremena je prema nedostatku po\u0161tovanja za ljude, bez obzira koliko bili dobri, talentirani i sposobni, ili koji polo\u017eaj od povjerenja i autoriteta oni mogli zauzimati. To je istina do te mjere, kao nikada prije, da je tisu\u0107u puta ve\u0107a vjerojatnost da \u0107e cijeli svijet zanijekati da ima Boga, nego da \u0107e ikada obo\u017eavati svoje bli\u017enje ljudsko bi\u0107e kao Svemogu\u0107eg Boga.<\/p>\n

Jedna velika prepreka za mnoge, u razmatranju ovog predmeta, je utana\u010dena ideja op\u0107e prihva\u0107ena o zna\u010denju rije\u010di bog. Oni ne uspijevaju zapaziti da se gr\u010dki teos <\/em>(bog)\u00a0 ne odnosi uvijek na Jehovu. Ona ozna\u010dava nekog tko je mo\u0107an, vladar, i posebno vjerski ili sve\u0107eni\u010dki vladar. U Novom zavjetu, teos se rijetko koristi za ne\u0161to drugo izuzev Jehove, zato, jer su u svojim govorima, apostoli govorili rijetko i malo o la\u017enim vjerskim sistemima, pa se stoga rijetko mo\u017ee zapaziti njihove svete vladare ili bogove; ipak u sljede\u0107im tekstovima rije\u010d bog (teos<\/em>) se koristila s ukazivanjem\u00a0 na druge mimo vrhovnog bi\u0107a, Jehove\u2014naime: Ivan 10:34,35; Djela 7:40,43; 17:23; 1. Kor. 8:5)<\/p>\n

Prepoznaju\u0107i \u0161irinu gr\u010dke rije\u010di teos, odmah \u0107e se vidjeti da Apostolova izjava \u0161to se ti\u010de Antikrista\u2014da \u0107e on sjesti u hramu Bo\u017ejem, pokazuju\u0107i se da je bog\u2014ne zna\u010di nu\u017eno da \u0107e Anitkrist se poku\u0161ati uzvisiti iznad Jehove, \u010dak niti da \u0107e poku\u0161ati zauzeti Jehovino mjesto. To jednostavno podrazumijeva da \u0107e se taj pokazati kao vjerski vladar, tvrde\u0107i i iskazuju\u0107i autoritet nad i iznad svih drugih vjerskih vladara, \u010dak do te mjere da \u0107e se uzvisiti u Crkvi, koja je pravi Hram Bo\u017eji, i tamo tvrde\u0107i i iskazuju\u0107i lordovski autoritet kao njen glavni i ovla\u0161teni vladar. Gdje se god u nekoj re\u010denici koristila gr\u010dka rije\u010d teos a gdje bi zna\u010denje moglo biti dvosmisleno, prethodi joj odre\u0111eni gr\u010dki \u010dlan, ako ukazuje na Jehovu; na hrvatskom zato zapo\u010dinje velikim slovom Bog. U gornjim tekstovima, koji se odnose na druge bogove, i u ovom tekstu (2. Sol. 2:4), koji ukazuje na Antikrista, nema takvog nagla\u0161avanja.<\/p>\n

Kada to jasno vidimo, uklonjena je velika prepreka, i um je spreman da gleda na prave stvari kao ispunjenja ovog proro\u010danstva: ne na Antikrista koji tvrdi da je Jehova i koji kao takav zahtijeva obo\u017eavanje, nego na onoga koji tvrdi da je glavni, najvi\u0161i vjerski u\u010ditelj u Crkvi; koji tako poku\u0161ava uzurpirati Kristov autoritet, kao bo\u017eanski imenovane Glave, Gospodina i U\u010ditelja.<\/p>\n

Za\u010dudo, tako\u0111er, oni koji uzimaju takvo doslovno gledi\u0161te o \u010covjeku Bezakonja su op\u0107enito oni koji vjeruju u Gospodinov predmilenijski dolazak, koji se raduju i o\u010dekuju Gospodina da do\u0111e \u201eu bilo kojem trenutku.\u201c Za\u0161to ne mogu svi shvatiti Apostolov smisao, kada on izravno izjavljuje da Dan Gospodinov (Dan njegove prisutnosti) nemo\u017ee do\u0107i i ne mo\u017ee ga se o\u010dekivati sve do ne bude razotkriven \u010covjek Bezakonja? Da bi se izgradilo prija\u0161nji \u017didovski hram trebalo je oko \u010detrdeset godina, i jednako bi tako sigurno bilo potrebno najmanje deset do dvadeset godina da se izgradi, s vi\u0161e od nekada\u0161nje veli\u010danstvenosti, novi hram u Jeruzalemu, gdje o\u010dekuju da \u010covjek Bezakonja treba biti ustoli\u010den i obo\u017eavan kao Bog. Za\u0161to bi stoga oni koji vjeruju trebali o\u010dekivati da Gospodin do\u0111e u bilo kojem trenutku? Takvo je gledi\u0161te van svakog razuma i isto tako ne sla\u017ee se sa Apostolovim proro\u010danstvom. Dosljednost zahtijeva ili da odustanu od toga da o\u010dekuju Gospodina u svakom trenutku, ili da odustanu od o\u010dekivanja budu\u0107eg \u010covjeka Bezakonja; jer Dan Gospodinove prisutnosti ne mo\u017ee do\u0107i sve dok se ne desi otpad (otpadni\u0161tvo), i dok se ne razvije\u00a0 iz otpada i ne razotkrije \u010covjek Bezakonja.<\/p>\n

Me\u0111utim kad dobijemo ispravno gledi\u0161te o Apostolovim rije\u010dima, zajedno s ispravnim idejama o na\u010dinu Gospodinovog dolaska, mi ne nalazimo takve nedosljednosti i proturje\u010dja, nego uvjerljivi sklad i dosljednost. I mi sada predstavljamo takvo gledi\u0161te. \u010citatelj si mora dokazati da je to biblijski.<\/p>\n

Razli\u010dite titule primjenjene na taj sistem su o\u010dito simboli\u010dne. Kao imena ne odnose se na jednog pojedinca, nego kao karakterni opisi iskvarenog vjerskog i civilnog spoja, razvijenog unutar nominalne kr\u0161\u0107anske crkve, koja, sa svojim podmuklim protivljenjem Kristu, Glavi, i njegovoj pravoj Crkvi, njegovom tijelu, pa dobro zavre\u0111uje ime Antikrist. Takav sistem mo\u017ee ispuniti sva proro\u010danstva u vezi Antikrista, ili \u010covjeka Bezakonja, dok pojedinac to ne mo\u017ee. O\u010dito je, \u0161tovi\u0161e, da taj sistem Antikrista nije nijedna od poganskih sistema religija, kao \u0161to su Muslimani i Brahmanisti; jer kr\u0161\u0107anska crkva nikada nije bila pod kontrolom nijednog od takvih sistema, niti ijedan od tih sistema potje\u010de od kr\u0161\u0107anske crkve. Oni su sada, i uvijek su bili, neovisni od kr\u0161\u0107anske crkve.<\/p>\n

Sistem koji u potpunosti odgovara nadahnutom opisu mora biti po izja\u0161njenju kr\u0161\u0107anski, i mora sadr\u017eavati veliku ve\u0107inu onih koji se izja\u0161njavaju da su kr\u0161\u0107ani. I mora biti onaj koji ima svoj po\u010detak kao otpadni\u0161tvo, ili otpadanje od kr\u0161\u0107anske vjere\u2014otpad, koji je isto tako bio tajan i ne\u010dujan, sve dok okolnosti nisu bile povoljne za preuzimanje mo\u0107i. Njegov ne\u010dujan po\u010detak je bio u danima apostola\u2014u \u017eelji nekih u\u010ditelja da budu najve\u0107i. Ne trebamo dugo tra\u017eiti da na\u0111emo li\u010dnost koja se savr\u0161eno uklapa u sve zahtijeve; onaj \u010diji izvje\u0161taj, pisan od svjetovnih povjesni\u010dara isto tako kao i od njegovih zavedenih slugu, kao \u0161to \u0107emo vidjeti se to\u010dno sla\u017ee sa proro\u010danskim opisima Antikrista. Me\u0111utim kada mi navodimo da je jedan i jedini sistem \u010dija se povijest sla\u017ee sa tim proro\u010danstvima papinstvo, neka nas nitko ne shvati pogre\u0161no da mislimo da je svaki Rimokatolik \u010covjek Bezakonja; niti da su sve\u0107enici, \u010dak niti pape rimske Crkve, ili su bili, Antikrist. Nijedan \u010dovjek nije \u201eAntikrist,\u201c \u201e\u010covjek bezakonja,\u201c opisan u proro\u010danstvu. Pape, biskupi i drugi su u ve\u0107ini samo dijelovi ili \u010dlanovi Antikristovog sistema, ba\u0161 kao \u0161to su svi od Kraljevskih sve\u0107enika jedini \u010dlanovi pravog Krista, pod Isusom njihovom\u00a0 glavom, i da su na isti na\u010din ti isti u svom sada\u0161njem stanju svi zajedno Ilija u protuslici, premda nijedan od njih nije Ilija ili prore\u010deni Krist. Zapazi nadalje, da rimska Crkva kao crkveni sistem nije \u201e\u010covjek Bezakonja,\u201c i nikada nije predstavljena pod bilo kojim likom \u010dovjeka. Ba\u0161 naprotiv, \u017eena je uvijek bila kori\u0161tena kao simbol za takvu crkvu odvojenu od njene glave i gospodina. Prava crkva je simbolizirana sa \u201e\u010destitom djevicom,\u201c dok je otpadni\u010dka crkva, koja je otpala od izvorne \u010disto\u0107e i vjernosti Gospodinu, simboli\u010dki nazvana \u201ebludnicom.\u201c Kao \u0161to je prava \u201edjevi\u010danska\u201c Crkva nastavila biti takvom sve do kraja doba, kada treba biti ujedinjena sa njenim Gospodinom i uzeti njegovo ime\u2014Krist\u2014tako i otpadni\u010dka crkva nije bila Antikrist, ili \u010covjek Bezakonja, sve dok nije bila ujedinjena sa njenim gospodinom i glavom, papom, koji tvrdi da je Kristov namjesnik, i postala vjerskim carstvom, la\u017eno nazvanim kr\u0161\u0107anstvo\u2014\u0161to ozna\u010dava Kristovo Kraljevstvo.<\/p>\n

Papinstvo je ime tog la\u017enog kraljevstva; i bilo je izgra\u0111eno na pogre\u0161no primjenjenoj istini\u2014istini da je Crkva bila pozvana biti kraljevima i sve\u0107enicima Bogu i vladati na zemlji. Me\u0111utim vrijeme za vladanje jo\u0161 nije do\u0161lo: Evan\u0111eosko doba nije bilo odre\u0111eno za to, nego za odabir, razvoj, stegu, poni\u017eenje i \u017ertvu Crkve, koja slijedi stope njenog Gospodina i strpljivo \u010deka i ustraje sve do vremena odre\u0111enog za obe\u0107ano uzvi\u0161enje i slavnu vladavinu\u2014Milenijsko doba.<\/p>\n

Gospodin je predvidio da se nominalno kr\u0161\u0107anstvo treba pro\u0161iriti po svem svijetu, i da \u0107e postaju\u0107i popularnim, biti prihva\u0107eno od mnogih koji \u0107e cijeniti njegovu formu bez da ulaze u duh njegove institucije. On je predvidio da kako se brojni od tih budu poistovje\u0107ivali sa Crkvom, s njima \u0107e do\u0107i i svjetovni duh, koji je suprotan duhu samoodricanja i samopo\u017ertvovnosti; i da tako ulaze\u0107i sebi\u010dnost i \u017eelja da se bude velikim i da se vlada, ne \u0107e trebati dugo \u010dekati da iskoristi priliku; i da \u0107e Crkva tako nastojati vladati svijetom prije vremena\u2014ili, bolje re\u010deno, da svjetovni element koji treba u\u0107i u Crkvu i u\u010diniti da se osje\u0107a njihov utjecaj, i u ime prave Crkve zgrabiti civilnu zemaljsku mo\u0107 koju je Bog predao Neznabo\u0161cima, i koja ne mo\u017ee u potpunosti pre\u0107i u ruke prave Crkve sve do kraja Vremena Neznabo\u017eaca, 1914. A.D.<\/p>\n

I tako se u stvarnosti i dogodilo: kako je po\u010dela broj\u010dano rasti nominalna je crkva po\u010dela otpadati pod ujecajem u\u010denja i primjerom ambicioznih ljudi \u010dije su ideje sve vi\u0161e i vi\u0161e bile naklonjenije mo\u0107i i svjetovnom utjecaju koje su broj i bogatstvo donijeli sa sobom. Duh Crkve je postepeno postao svjetovan i po\u010delo se \u017euditi za stvarima svijeta. Prijedlog ambicije je bio\u2014\u201eKada bi veliko Rimsko Carstvo, sa svom svojom mo\u0107i i utjecajem, svojim vojskama i bogatstvom, dalo podr\u0161ku Crkvi, kako bi tada \u010dasno i plemenito bilo biti kr\u0161\u0107aninom! Kako bi brzo tada prestala progonstva od strane pogana! Tada bi bilo u na\u0161oj mo\u0107i ne samo da ih dr\u017eimo u strahu, nego da ih prisilimo na privr\u017eenost Crkvi i kri\u017eu i imenu Kristovom. O\u010dito nije Bo\u017eji plan da Crkva stalno bude podlo\u017ena svijetu i progonjena od njega: Apostolove rije\u010di, \u201eNe znate li da \u0107e sveti suditi svijetu? Isto tako kao i obe\u0107anja na\u0161eg Gospodina da \u0107emo mi vladati s njim, i mnoga proro\u010danstva koja ukazuju na vladavinu Crkve, jasno ukazuju da je Bo\u017eji plan takav. Istina, Apostol je\u00a0 napisao da se Gospodin najprije treba vratiti i uzvisiti Crkvu, i poticao je da bi smo trebali \u201e\u010dekati\u201c na Gospodina; me\u0111utim pro\u0161lo je nekoliko stolje\u0107a, i mi ne vidimo nikakav znak Gospodinovog dolaska. Mi moramo razumjeti da su apostoli u odre\u0111enoj mjeri pogrije\u0161ili. Nama se \u010dini jasnim da mi mo\u017eemo i da bi smo se trebali slu\u017eiti svim sredstvima da se uhvatimo civilne vlasti i da osvojimo svijet za Gospodina. Tako\u0111er mora biti, da bi crkva trebala imati imati glavu\u2014nekoga tko \u0107e predstavljati odsutnog Gospodina i predstavljati Crkvu pred svijetom\u2014nekoga komu \u0107e se svijet pokloniti, tko \u0107e iskazivati Kristov autoritet, i vladati svijetom sa \u017eeljeznom palicom, kao \u0161to je Prorok David prorekao.\u201c Tako je postupno polaganim procesom razmi\u0161ljanja tijekom stolje\u0107a, stvarna nada Crkve u uzvisenje da vlada i blagoslovi svijet\u2014naime, drugi Kristov dolazak\u2014bila izgubljena iz vida, i nova je nada zauzela njeno mjesto: nada u uspjeh bez Gospodina, pod poglavarstvom i vodstvom linije papa. I tako je, po dosluhu, intrigama i izmjenom naklonosti sa svijetom, nada Crkve postala la\u017enom nadom, prijevarnom zamkom s kojom je Sotona vodio iz jedne zablude i zla u drugo, i u doktrini i praksi.<\/p>\n

To\u010dka kada se je otpadni\u0161tvo razvilo u \u201e\u010covjeka Bezakonja\u201c bila je kada se je papinska hijerarhija uzvisila pod poglavarstvom ure\u0111ene linije papa, i pozvalo se i nastojalo zadobiti zemaljsku vlast u ime, i pretvaraju\u0107i se da je, Kristovo Milenijsko Kraljevstvo. Bila je to la\u017ena, obmanjuju\u0107a tvrdnja, bez obzira koliko temeljito neki od njenih prista\u0161a vjerovali u to. Bilo je to la\u017eno, krivotvoreno kraljevstvo, bez obzira koliko iskreni bili njegovi organizatori i prista\u0161e. Bilo je to Antikristovo, bez obzira koliko mnogo se tvrdilo i vjerovalo da je to prava Kristova slava i kraljevstvo i mo\u0107 na zemlji. Pogre\u0161ka je pretpostavljati da biti savjestan uvijek zna\u010di biti u pravu. Nema sumnje da svaki sistem zablude ima jednako toliko savjesnih zalu\u0111enih pristalica kao \u0161to ima licemjera, ili vi\u0161e. Savjesnost je moralno po\u0161tenje i ne ovisi o spoznaji. Pogani, pogre\u0161no obavje\u0161teni, savjesno obo\u017eavaju i \u017ertvuju idolima; Savao, pogre\u0161no obavje\u0161ten, savjesno je progonio svete; i jednako tako su, mnogi papisti, pogre\u0161no obavje\u0161teni, savjesno napravili nasilje proro\u010danstvima, progone\u0107i prave svece i organizirav\u0161i veliki sistem Antikrista. Stotinama godina papinstvo nije samo zavelo kraljeve zemlje s obzirom na svoju mo\u0107 i bo\u017eanski autoritet, i vladalo nad njima, nego je \u010dak i u Crkvi, Bo\u017ejem Hramu, gdje bi se jedino Krista trebalo priznati za Glavu i U\u010ditelja, sjelo i tvrdilo da je ono jedini u\u010ditelj i zakonodavac; i ovdje je prevarilo sve, osim nekolicine, sa svojim fenomenalnim uspjehom i oholim tvrdnjama. \u201eSav je svijet bio zadivljen\u201c\u2014zapanjen, prevaren, smeten\u2014\u201eime nikoga od njih nije zapisano u svitku \u017eivota Janjeta,\u201c a mnogi \u010dija su imena bila zapisana kao svetaca Bo\u017ejih bili su ozbiljno zbunjeni. I ova je prijevara tim vi\u0161e ja\u010da zbog vrlo postupnog oblikovanja tih ambicioznih planova i njihove jo\u0161 postupnije realizacije. To se produ\u017eilo kroz stolje\u0107a, i, kao ambicija, ve\u0107 je tajno bilo na djelu u Pavlovim danima. Bio je to proces postupnog dodavanja gre\u0161ke na gre\u0161ku\u2014dopunjuju\u0107i ambicozne objave jednog \u010dovjeka sa onima drugog i tako dalje kroz struju vremena. Tako je, podmuklo, Sotona posadio i zalijevao sjeme zablude, i razvio najve\u0107i i najutjecajniji sistem kojeg je svijet ikada poznavao\u2014Antikrista.<\/p>\n

Ime \u201eAntikrist\u201c ima dvostruko zna\u010denje. Prvo je protiv (naime, u suprotnosti) Krista: drugo zna\u010denje je umjesto (naime na mjestu ) Krista. Prvi smisao je izraz koji je op\u0107enit, koji se mo\u017ee primjeniti na bilo kojeg neprijatelja koji se suprotstavlja Kristu. U tom su smislu Savao (kasnije nazvan Pavao), i svaki \u017didov, i svaki Musliman, i svi Poganski carevi i narod Rima, bili antikristi\u2014protivnici Krista. (Djela 9:4)\u00a0 Me\u0111utim Sveto Pismo ne koristi u tom smislu ime Antikrist. Ono prelazi preko svih takvih neprijatelja, i primjenjuje naziv Antikrist u smislu danom gore, a \u0161to je sada njegovo sekundarno zna\u010denje, naime\u2014kao protiv, u smislu krivog prikazivanja, krivotvorenja, zauzimanja mjesta pravog Krista. Stoga Ivan primje\u0107uje, \u201ekao \u0161to ste \u010duli da \u0107e do\u0107i antikrist, ve\u0107 sada su se pojavili mnogi antikristi.\u201c (1. Ivan. 2:18, 19) [gr\u010dki pravi razliku izme\u0111u jednog odre\u0111enog Antikrista i brojnih manjih.]\u00a0 I Ivanova kasnija zapa\u017eanja pokazuju da on ne ukazuje na sve protivnike Krista i Crkve, nego na izvjesnu klasu, koja je i dalje izjavljuju\u0107i da je Kristovo tijelo, Crkva,\u00a0 napustila temeljna na\u010dela istine, i time nije samo krivo prikazivala istinu, nego su, u o\u010dima svijeta, preuzeli mjesto i ime prave Crkve\u2014time zaista krivotvorina pravih svetih. Ivan ka\u017ee o njima, \u201eIza\u0161li su od nas, ali nisu bili od nas:\u201c oni nas ne predstavljaju, premda mogu varati sebe i svijet o tome. U istoj poslanici Ivan objavljuje da oni koje on\u00a0 spominje kao mnoge antikriste imaju duh Antikrista. Ovdje je stoga ono \u0161to bi smo trebali o\u010dekivati, i \u0161to nalazimo u papinstvu: ne protivljenje Kristovom imenu, nego neprijatelja ili protivnika Krista, me\u0111utim neprijatelja ili protivnika Krista u smislu \u0161to la\u017eno nosi njegovo ime, krivotvori njegovo kraljevstvo i autoritet, i krivo prikazuje njego karakter i planove i doktrine pred svijetom\u2014uistinu najsmrtonosniji neprijatelj i protivnik\u2014gori od otvorenog neprijatelja. I to je istina, sjetimo se toga, premda neki od tih koji su povezani s tim sistemom su savjesno skrenuli\u2014\u201ezavode\u0107i druge i bivaju\u0107i zavedeni.\u201c<\/p>\n

S tim naznakama s obzirom na identitet i karakteristike \u010covjeka Bezakonja, i gdje, i kada, i pod kojim okolnostima, ga tra\u017eiti, mi mo\u017eemo nastaviti sa ispitivanjem nekih od povijesnih dokaza, dokazuju\u0107i, mi smatramo van svake razumne sumnje, da se svako proro\u010danstvo u vezi Antikrista ispunilo na papinskom sistemu, na na\u010din i u mjeri, s prosvjetljenjem na\u0161eg vremena koje se treba uzeti u obzir, svi moraju priznati na koji se vi\u0161e ne mo\u017ee ponoviti. Prostor nas ovdje obavezuje da se ograni\u010dimo samo na obris velike mase povijesnog svjedo\u010danstva. Tako\u0111er smo se ograni\u010dili na povjesni\u010dare priznate to\u010dnosti, i u mnogo slu\u010dajeva idu\u0107i k rimokatoli\u010dkim piscima za njihovo svjedo\u010danstvo ili priznanja.<\/p>\n

Okolnosti koje su dovele
\ndo ro\u0111enja \u010dovjeka bezakonja<\/strong><\/p>\n

VELIKI OTPAD. Mi kao prvo pitamo, Da li povijest bilje\u017ei ispunjenje Pavlovog proro\u010danstva o velikom otpadu od prvobitne jednostavnosti i \u010disto\u0107e doktrina i \u017eivota kr\u0161\u0107anske Crkve, i o tajnom radu bezakonitog, ambicioznog ujtecaja u Crkvi, prije razvoja papinstva, \u010covjeka Bezakonja\u2014naime, prije priznavanja pape kao poglavara Crkve?<\/p>\n

Da, vrlo jasno: papinska hijerarhija nije do\u0161la u postojanje nekoliko stolje\u0107a nakon \u0161to su Gospodin i apostoli utemeljili Crkvu. I o tom vremenu izme\u0111u \u010ditamo*<\/a>:<\/p>\n

\u201eKako je crkva rasla u broju i bogatstvu, bile su gra\u0111ene skupe gra\u0111evine za obo\u017eavanje; slu\u017ebe su postale detaljno razra\u0111ene; kiparstvo i slikanje bili su uvr\u0161eni u djelo za pru\u017eanje pomo\u0107i za obo\u017eavanje. Relikvije svetaca i mu\u010denika po\u010dele su se njegovati kao sveti posjedi; vjerski obredi su se umno\u017eili; i crkva pod kr\u0161\u0107anskim carevima [u \u010detvrtom stolje\u0107u], sa svojom lepezom sve\u0107enstva i impozantnih ceremonija, preuzela je mnogo od veli\u010danstvenosti i vidljivog sjaja koji su pripadali poganskom sistemu kojeg su zamjenili.\u201c<\/p>\n

Drugi ka\u017ee,\u2020<\/a> \u201eIstovremeno s uspostavom [kr\u0161\u0107anstva kao religije carstva u \u010detvrtom stolje\u0107u] bio je napredak velike i op\u0107e iskvarenosti koja je nastala dva stolje\u0107a ranije. Praznovjerje i neznanje opremilo je sve\u0107enstvo sa mo\u0107i koju je iskoristilo za vlastito boga\u0107enje.\u201c<\/p>\n

Rapin primje\u0107uje da je, \u201eu petom stolje\u0107u kr\u0161\u0107anstvo bilo pokvareno sa velikim brojem ljudskih izuma; jednostavnost njegove vladavine i stege bila je smanjena na sistem sve\u0107eni\u010dke vlasti; i njegovo je obo\u017eavanje bilo iskvareno sa obredima posu\u0111enima iz poganstva.\u201c<\/p>\n

Mo\u0161eim, u svom djelu Povijest kr\u0161\u0107anstva<\/em>, prati otpadanje Crkve od njene izvorne jednostavnosti i \u010disto\u0107e, korak po korak, sve do njenog dubokog propadanja vrhunac kojeg je bilo razvoj \u201e\u010covjeka Bezakonja.\u201c Bilo da je prepoznao ili ne da se Antikrist pojavljuje, on je na majstorski na\u010din pratio djelovanja \u201eTajne bezakonja,\u201c u Crkvi, sve do po\u010detka \u010detvrtog stolje\u0107a\u2014kad je njegovo djelo iznenada bilo prekinuto smr\u0107u. Prostor nam ovdje ne dozvoljava citirati iz njegovog izvrsnog i opse\u017enog djela, me\u0111utim mi preporu\u010dujemo djelo u cijelini kao vrlo pou\u010dno u odnosu na ovu temu.<\/p>\n

Citiramo iz, Lordovog \u201eStarog rimskog Svijeta\u201c, kratkog i ciljanog ske\u010da povijesti Crkve tijekom prva \u010detiri stolje\u0107a, koji jasno i jezgrovito pokazuje njen postupni otklon, i njeno brzo kvarenje nakon \u0161to je bila ukonjena prepreka na koju je ukazao Apostol. On ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eU prvom stolje\u0107u nije bilo pozvano mnogo mudrih ili plemenitih. Do nas nisu prene\u0161ena neka velika imena; nema filozofa, niti dr\u017eavnika, ili plemi\u0107a, ili generala, ili upravitelja, ili sudaca, ili magistrata. Kr\u0161\u0107ani u prvom stolje\u0107u nisu bili od velike va\u017enosti da bi bili op\u0107enito progonjeni od vlade. Oni \u010dak nisu zaslu\u017eili niti pa\u017enju javnosti. Nitko nije pisao protiv njih, \u010dak niti gr\u010dki filozofi. Mi ne \u010ditamo niti o prosvijedima ili isprikama samih kr\u0161\u0107ana. Oni nisu imali velike ljude u svojim redovima, bilo u\u010denih, ili talentiranih, ili bogatih, ili na dru\u0161tvenom polo\u017eaju. Ni\u0161ta u povijesti nije toliko neplodno koliko anali Crkve u prvom stolje\u0107u, barem kad se radi o velikim imenima. Ipak u tom stolje\u0107u obra\u0107enici su se umno\u017eili u svakom gradu, i tradicija ukazuje na mu\u010deni\u0161tvo onih koji su bili istaknuti, uklju\u010duju\u0107i gotovo sve apostole.<\/p>\n

\u201eU drugom stolje\u0107u nema ve\u0107ih imena od Polikarpa, Ignacija, Justina Mu\u010denika, Klementa, Melita i Apolonija, tihih biskupa ili neustra\u0161ivih mu\u010denika, koji su se u gornjim odajama obra\u0107ali svojim stadima, i koji nisu bili svjetskog ranga, slavni jedino po njihovoj svetosti i jednostavnosti karaktera, i spomenuti jedino po njihovim patnjama i vjeri. Mi \u010ditamo o mu\u010denicima, od kojih su neki napisali vrijedne rasprave i apologije; ali me\u0111u njima nismo na\u0161li ljude s polo\u017eajem. U o\u010dima otmjenih i mo\u0107nih bilo je sramota biti kr\u0161\u0107aninom. Rana kr\u0161\u0107anska literatura je uglavnom apologetska, i doktrinarni karakter je jednostavan i prakti\u010dan. Postojali su sukobi u Crkvi, intenzivan vjerski \u017eivot, velike aktivnosti, velike vrline, ali ne i izvanjski sukobi,<\/p>\n

nema svjetovne povijesti. Oni jo\u0161 nisu napadali vladavinu ili velike dru\u0161tvene institucije carstva. Bila je to mala grupa \u010distih i besprijekornih ljudi, koja nije te\u017eila k tome da upravlja dru\u0161tvom. Me\u0111utim oni\u00a0 su privukli pa\u017enju vlade i bilo je dovoljno razloga da ih se progoni. Na njih se gledalo kao na fanatike koji su tra\u017eili da uni\u0161te obo\u017eavanje postoje\u0107ih institucija.\u201c<\/p>\n

[Organizirani za vlast]<\/strong><\/p>\n

\u201eU ovom je stolje\u0107u Crkveni poredak bio tiho organiziran. Postojalo je organizirano zajedni\u0161tvo me\u0111u \u010dlanovima; biskupi su postali utjecajni, ne u dru\u0161tvu, nego me\u0111u kr\u0161\u0107anima; bile su uspostavljene biskupije i \u017eupe; postojala je razlika izme\u0111u gradskih i seoskih biskupa; delegati crkava su se sastajali kako bi diskutirali o stvarima vjere i suzbijanju novoro\u0111enih krivovjerja; bio je razvijen biskupijski sistem, i po\u010dela je crkvena centralizacija; \u0111akoni se po\u010delo ra\u010dunati me\u0111u vi\u0161im sve\u0107enstvom; bilo je skovano oru\u017eje isklju\u010denja; bili su izvr\u0161eni misionarski napori; bili su stvoreni crkveni blagdani; mnogi vode\u0107i umovi prigrlili su Gnosticizam; katehetske \u0161kole sistematski su pou\u010davale o vjeri; formule kr\u0161tenja i sakramenata postale su od velike va\u017enosti; i postalo je popularno mona\u0161tvo. Crkva je tako polagala temelj za svoj budu\u0107i poredak i vlast.<\/p>\n

\u201eTre\u0107e je stolje\u0107e vidjelo Crkvu mnogo sna\u017eniju kao instituciju. U velikim gradovima carstva redovito su se okupljali sabori; mitropolitski sistem je sazrio; kanoni Crkve su bili svakako nabrojani; velike teolo\u0161ke \u0161kole privla\u010dile su znati\u017eeljne umove; doktrine su bile sistematizirane [naime, definirane, ograni\u010dene, i oblikovane u kreda i ispovijesti vjere]. Kr\u0161\u0107anstvo se toliko intenzivno pro\u0161irilo da ga se trebalo ili progoniti ili legalizirati; veliki biskupi vladali su rastu\u0107om crkvom; veliki doktori [bo\u017eanstva] naga\u0111ali su o pitanjima [filozofija i la\u017eno nazvana znanost] koja su mu\u010dila gr\u010dke \u0161kole; crkvene gra\u0111evine bile su pro\u0161irene i bili su pokrenuti domjenci u \u010dast mu\u010denika. Crkva je brzo napredovala prema polo\u017eaju koji je iznudio pozornost \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

\u201eTek od \u010detvrtog stolje\u0107a\u2014kada je bilo zaustavljeno Carsko progonstvo; kada se je [Rimski Car] Konstantin preobratio; kada se Crkva udru\u017eila sa Dr\u017eavom; kada je rana vjera postala iskvarena; kada su praznovjerje i isprazna filozofija u\u0161li u redove vjernih; kada su biskupi postali dvorjani; kada su crkve postale i bogate i sjajne; kada su sabori bili dovedeni pod politi\u010dki utjecaj; kada su monasi [redovnici] uspostavili la\u017eno na\u010delo kreposti; kada su politika i dogma i\u0161le ruku pod ruku, i carevi silom provodili odluke [crkvenih] koncila\u2014su ljudi od polo\u017eaja u\u0161li u Crkvu. Kada je kr\u0161\u0107anstvo postalo religijom dvora i otmjenih klasa, bilo je kori\u0161teno za podr\u0161ku istih onih zala protiv kojih je prvobitno prosvjedovalo. Crkva ne samo da je bila ispunjena sa zabludama Poganske filozofije, nego je i usvojila i mnoge obrede isto\u010dnja\u010dkog obo\u017eavanja, koji su bili i minuciozni i veli\u010danstveni. Crkve su postale, u \u010detvrtom stolje\u0107u, jednako impozantne kao i stari idolopokloni\u010dki hramovi. Blagdani su postali redoviti i propisani. Ljudi su ih se dr\u017eali zato jer su dobili uzbu\u0111enje i prestanak od rada. \u0160tovanje mu\u010denika sazrelo je u uvo\u0111enje likova\u2014budu\u0107i izvor popularnog idolopoklonstva. Kr\u0161\u0107anstvo je bilo ukra\u0161eno sa sve\u010danim obredima. \u0160tovanje svetaca otprilike je postalo ravno njihovoj deifikaciji, i praznovjerje je uzvisilo majku na\u0161eg Gospodina u predmet apsolutnog obo\u017eavanja. Stolovi pri\u010desti postali su impozantnim \u017ertvenicima tipi\u010dnima \u017didovskim \u017ertvama, i relikvije mu\u010denika bile su \u010duvane kao svete amajlije. Mona\u0161ki \u017eivot je tako\u0111er sazrio u veli\u010danstveni sistem pokore i pokajni\u010dkih obreda. Vojske redovnika oti\u0161le su u sumorna i izolirana mjesta i prepustili se rapsodijama i postovima i samopokori. To je bio turoban i fanati\u010dan skup ljudi, koji previ\u0111aju prakti\u010dne ciljeve \u017eivota.<\/p>\n

\u201eSve\u0107enstvo, ambiciozno i svjetovno, te\u017eilo je za polo\u017eajem i razlikom. \u010cak su se gurali na kne\u017eevske dvorove i te\u017eili za materijalnim po\u010dastima. Vi\u0161e se nisu uzdr\u017eavali sa dobrovoljnim prilozima vjernih, nego prihodima dobivenima od vlade, ili imanjem naslije\u0111enim od starih [poganskih] hramova. Bogati su dali velike ostav\u0161tine Crkvi, i sve\u0107enstvo je time upravljalo. Te su ostav\u0161tine postale izvorima neiscrpnog bogatstva. Kako se bogatstvo pove\u0107alo i bilo povjereno sve\u0107enstvu, oni su postali ravnodu\u0161ni na \u017eelje naroda\u2014vi\u0161e nisu bili izdr\u017eavani od njih. Postali su lijeni, bahati i neovisni. Ljudi su bili isklju\u010deni iz vladavine Crkve. Biskup je postao velika li\u010dnost koji je upravljao i imenovao svoje sve\u0107enstvo. Crkva se povezala sa Dr\u017eavom, i vjerske su dogme bile nametnute ma\u010dem suca.<\/p>\n

Uspostavljena nametnuta hijerarhija razli\u010ditih redova, koja
\nna kraju kulminira sa postavljanjem rimskog biskupa<\/strong><\/p>\n

\u201eCar je odlu\u010dio o to\u010dkama vjere, i sve\u0107enstvo je bilo izuzeto od tere\u0107enja dr\u017eave. Do\u0161lo je do velikog hrljenja u sve\u0107eni\u010dku slu\u017ebu kad je sve\u0107enstvo rukovalo s tako velikom mo\u0107i i postalo toliko bogato; i ljudi su bili uzvi\u0161eni do velikog ugleda [biskupija], ne zbog svoje pobo\u017enosti ili talenata, nego svog utjecaja kod velikih. Zadatak crkve bio je izgubljen iz vida u poni\u017eavaju\u0107em savezu s Dr\u017eavom. Kr\u0161\u0107anstvo je bilo parada, ritualizam, ruka Dr\u017eave, isprazna filozofija, praznovjerje, formula.\u201c<\/p>\n

Tako je veliki pad od vjere, kojeg je prorekao Apostol Pavle, ustanovljena povijesna \u010dinjenica. Svi povjesni\u010dari svijedo\u010de o tome, \u010dak i oni koji odobravaju preuizamanje mo\u0107i i hvale glavne aktore u sustavu. \u017dao nam je \u0161to prostor ograni\u010dava na\u0161e citate na neke od najistaknutijih izraza. Budu\u0107i je to padanje pokrivalo razdoblje od stolje\u0107a, bilo je toliko postupno pa je bilo manje zamjetljivo onima onima koji su tada \u017eivjeli usred toga, nego nama koji to sada vidimo u cijelosti; i to je bilo tim vi\u0161e obmanjuju\u0107e, jer je svaki korak u organizaciji, i svaki napredak prema utjecaju i autoritetu u Crkvi i nad svijetom, bio u\u010dinjen u ime Krista, i po njihovom izja\u0161njavanju da se njega proslavi i ispuni njegove planove zabilje\u017eene u Svetom Pismu. Tako je bio razvijen veliki Antikrist\u2014najopasniji, najpodmukliji i najuporniji protivnik pravog kr\u0161\u0107anstva, i naj\u0111avolskiji progonitelj pravih svetaca.<\/p>\n

Prepreka uklonjena<\/strong><\/p>\n

Apostol Pavao je prorekao da to na\u010delo bezakonja treba raditi tajno neko vrijeme, dok \u0107e neka suprotststavljaju\u0107a stvar stajati na putu, sve dok, prepreka ne bude bila uklonjena, i to ne bude imalo slobodan, prostor, i napredovalo brzo k razvoju Antikrista. On ka\u017ee, \u201esamo dok ne bude uklonjen onaj koji ga sada zadr\u017eava.\u201c (2. Sol. 2:7) \u0160to povijest ima za pokazati u vezi ispunjenja ovog predvi\u0111anja? Ona pokazuje da je stvar koja je ko\u010dila brzi razvoj Antikrista bila \u010dinjenica da je mjesto za kojim se te\u017eilo ve\u0107 bilo popunjeno od drugih. Rimsko Carstvo nije samo osvojilo svijet i dalo mu politiku i zakone, nego, priznavaju\u0107i vjerska praznovjerja kao najsna\u017enije lance kojima se dr\u017ei i kontrolira ljude, usvojilo je plan koji je imao svoje porijeklo u Babilonu, na vrhuncu njegove mo\u0107i kao vladara svijeta. Taj plan je bio, da\u00a0 bi se cara trebalo smatrati upraviteljem i vladarem, u vjerskim isto tako kao i u civilnim stvarima. U prilog tome, tvrdilo se da je car bio polubog, u nekom smislu si\u0161ao od svojh poganskih bo\u017eanstava. Kao takvog njega se obo\u017eavalo, i \u0161tovalo njegov polo\u017eaj; i kao takvog nazivalo ga se Pontifeks Maksimus\u2014naime Glavni Sve\u0107enik ili veliki Vjerski Vladar.\u00a0 I sama ta titula koja je bila dana vrhovnim sve\u0107enicima ili papama rimske hijerarhije od kad je Antikrist dobio \u201emo\u0107 i prijestolje i vlast veliku\u201c biv\u0161eg vladara Rima. (Otkr. 13:2)<\/p>\n

Me\u0111utim drevni Poganski Rim i Babilon bili\u00a0 su samo kostur sve\u0107eni\u010dke mo\u0107i u usporedbi sa slo\u017eenim i razra\u0111enim strojem doktrina i prakse papinskog Rima, trijumfalnog nasljednika njihovog plana, koji sada, nakon stolje\u0107a lukavosti i vje\u0161tine, ima\u00a0 mo\u0107 koja je tolika da \u010dak i danas, kad je njegova snaga izvanjski slomljena i li\u0161en je civilne vlasti, vlada svijetom i tajno upravlja kraljevstvima, pod krinkom, mnogo temeljitije od toga kako su rimski carevi ikada vladali kraljevima koji su im bili podre\u0111eni.<\/p>\n

O njihovoj zasluzi je bilo zabilje\u017eeno da nijedan od rimskih careva, kao Pontifex Maximus ili Glavni Vjerski Vladar, nikada nije iskazivao tiraniju poput nekih od njihovih nasljednika na papinskom prijestolju. O tome Gibbon ka\u017ee*<\/a>: \u201eDozvolite da ka\u017eemo da je broj Protestanata koji su bili pogubljeni u jednoj pokrajini i jednom kraljevstvu, daleko prema\u0161io onaj od ranih mu\u010denika u prostoru od tri stolje\u0107a i [cijelog] Rimskog Carstva.\u201c Prema obi\u010daju njihova vremena oni su pogodovali najpopularnijim bogovima, ali gdje god su njihove vojske oti\u0161le, bogovi i obo\u017eavanje pokorenih naroda obi\u010dno se po\u0161tivalo. To je bilo pokazano u Palestini, u kojoj su, premda pod rimskom upravom, vjerska sloboda i sloboda savjesti bili op\u0107enito po\u0161tovani od carskog Pontifex Maximusa, koji je kao vjerski vladar tako pokazao pomilovanje prema narodu, i njegov sklad sa svim popularnim bogovima.<\/p>\n

Stoga, sada shva\u0107amo, da je ono \u0161to je spre\u010davalo rani razvoj Antikrista bila \u010dinjenica da je presti\u017eno sjedi\u0161te duhovne nadmo\u0107i bilo popunjeno predstavnicima najsna\u017enijeg carstva koje je svijet ikada znao; i da ako bi bilo tko poku\u0161ao otvoreno pokazati ambiciju u tom pravcu da bi bio izlo\u017een gnjevu gospodara svijeta. Stoga je ova nepravi\u010dna ambicija isprva djelovala tajno, pori\u010du\u0107i bilo kakvu namjeru da stekne mo\u0107 ili autoritet, sve dok se nije pokazala povoljna prilika\u2014nakon \u0161to je nominalna crkva postala velikom i utjecajnom i carska mo\u0107 bila razbijena politi\u010dkim razmiricama i po\u010dela propadati.<\/p>\n

Mo\u0107 Rima brzo je slabila, i njegova snaga i jedinstvo bili su podijeljeni izme\u0111u \u0161estorice koja su se pozivala na carsku \u010dast, kada je Konstantin postao carem. I razumna je pretpostavka, makar djelomi\u010dno to\u010dna, da je on prihvatio kr\u0161\u0107anstvo da oja\u010da i ujedini svoje carstvo. Povijest o tome ka\u017ee: \u201eJe li Konstantin prigrlio [kr\u0161\u0107anstvo] iz uvjerenja da je istinito, ili zbog politike, stvar je rasprave. Sigurno je da se ta religija, premda primaju\u0107i od rimske vlasti tihu klevetu, ili aktivno progonstvo, ra\u0161irila me\u0111u narodom, tako da se je sam Konstantin oja\u010dao u naklonosti vojnika prihva\u0107aju\u0107i ju…Svjetovna ambicija odredila je pravac kojeg je car slijedio izja\u0161njavaju\u0107i se da je Kr\u0107\u0161\u0107anin, a ne duh Krista, koji je rekao, Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Konstantin ga je u\u010dinio religijom carstva, i otada nalazimo njegov utjecaj uprljanim sa zemaljskim stvarima…Nijednog naro\u010ditog biskupa nije se smatralo glavom cijele Crkve, nego zapravo cara kao takvog. U tom je svojstvu on sazvao koncil u Niceji, imaju\u0107i polemiku izme\u0111u Atanazija i Arija, zauzimaju\u0107i stranu protiv ovog posljednjeg. Koncil se slo\u017eio sa carem.*<\/a><\/p>\n

\u201eBez obzira koje se prednosti mogle izvu\u0107i iz dobitka carskog obra\u0107enika, njega se odlikovalo po purpurnoj rasko\u0161i, umjesto po superiornosti mudrosti ili vrline, od mnogih tisu\u0107a njegovih podanika koji su prigrlili u\u010denja kr\u0161\u0107anstva… Ista godina njegove vladavine u kojoj je sazvao koncil u Niceji bila je pokvarena ubijanjem njegovog najstarijeg sina. Zahvalnost Crkve uzvisila je vrline i ispri\u010dala slabosti velikodu\u0161nog za\u0161titnika koji je posjeo kr\u0161\u0107anstvo na prijestolje rimskog svijeta.\u201c\u2020<\/a><\/p>\n

Ovdje, dakle, pod Konstantinovom vla\u0161\u0107u protivljenje carstva kr\u0161\u0107anstvu ustupilo je mjesto naklonosti, i Carski Pontifex Maximus postao je za\u0161titnikom navodne ali zapravo otpadni\u010dke Kristove Crkve; i uzimaju\u0107i ju za ruku pomogao joj je da do\u0111e na mjesto popularnosti i rasko\u0161i s kojeg je kasnije bila u stanju, kada je imperijalna sila oslabila, staviti svoje vlastite predstavnike na vjersko prijestolje svijeta kao Glavnog Vjerskog Vladara\u2014Pontifex Maximus<\/em>.<\/p>\n

Me\u0111utim pogre\u0161ka je pretpostaviti, kao \u0161to mnogi \u010dine, da je Crkva u to vrijeme bila \u010dista (djevica) crkva, izenada podignuta na polo\u017eaj dostojanstva i mo\u0107i \u0161to joj je postalo zamkom. Upravo je suprotno istina. Kao \u0161to je ve\u0107 navedeno, dogodio se veliki pad, od izvorne \u010disto\u0107e i jednostavnosti u kredima vezane, ambiciozne frakcije, \u010dije su zablude i obredi, poput onih iz poganskih filozofija, ukra\u0161ene s nekim istinama bile stavljene na snagu i osvajale sa u\u010denjem o vje\u010dnom mu\u010denju, dovele u crkvu veliku vojsku, \u010diji su broj i utjecaj postali vrijedni Konstantinu, i po\u0161tivalo ih se i koristilo sukladno tome. Nijedan takav svjetski \u010dovjek nikada nije ozbiljno razmi\u0161ljao o prihva\u0107anju stvari poniznog Kristu sli\u010dnog \u201emalog stada\u201c\u2014istinski posve\u0107ene Crkve, \u010dija su imena zapisana na nebesima. Popularnost s njenim vojnicima, koje spominju povjesni\u010dari, vrlo je razli\u010dita od popularnosti s pravim vojnicima kri\u017ea.<\/p>\n

Kao dokaz toga citirat \u0107emo ovdje iz povijesti, glede stanja religioznog dru\u0161tva pod Dioklecijanom, Konstantinovom prethodniku, koji je, prema kraju svoje vladavine, vjeruju\u0107i da su mu kr\u0161\u0107ani nastojali uni\u0161titi \u017eivot, postao ogor\u010den na njih i progonio ih narediv\u0161i uni\u0161tenje Biblija, protjerivanje biskupa, i na koncu osu\u0111uju\u0107i na smrt sve one koji se suprotstavljaju tim aktima. Gibbon*<\/a> o tom razdoblju ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eDioklecijan i njegovi drugovi \u010desto su dogovarali najva\u017enije slu\u017ebe onim osobama koje su javno priznale ga\u0111enje prema obo\u017eavanju bogova, ali koji su pokazali sposobnost prikladnu za slu\u017ebu dr\u017eavi. Biskupi su dr\u017eali \u010dastan polo\u017eaj u svojim pokrajinama, i s njima se ophodilo s distance i s po\u0161tovanjem, ne samo od strane naroda, nego i od strane samih magistrata. Gotovo u svakom gradu, drevne su crkve utvrdile da su nedovoljne da prime rastu\u0107i broj obra\u0107enika; i na njihovom su mjestu bile podignute veli\u010danstvenije i prostrane gra\u0111evine za javno obo\u017eavanje vjernih. Korupcija manira i na\u010dela, na \u0161to je Euzebije tako sna\u017eno jadikovao, mo\u017ee se smatrati ne samo kao posljedica nego i dokaz slobode koju su kr\u0161\u0107ani u\u017eivali i koja je bila zloupotijebljena pod vladavinom Dioklecijana. Napredak je opustio snagu stege. Prijevara, zavist i zloba prevladali su u svakoj skup\u0161tini. Obra\u0107enici su te\u017eili za biskupskom slu\u017ebom, koja je svakim danom postajala ciljem mnogo vrednijim njihove ambicije. Biskupi, koji su se me\u0111usobno natjecali za crkvenom premo\u0107i, izgledalo je da svojim pona\u0161anjem zahtijevaju svjetovnu i tiransku vlast u crkvi; i \u017eiva vjera koja je jo\u0161 uvijek razlikovala kr\u0161\u0107ane od Neznabo\u017eaca bila je pokazana mnogo manje u njihovim \u017eivotima nego u njihovim spornim zapisima.<\/p>\n

\u201ePri\u010da o Pavlu iz Samostate, koji je zauzimao gradsku (biskupsku) stolicu Antiohije dok je Istok bio u rukama Odenata i Zenobije, mo\u017ee slu\u017eiti da ilustrira stanje i karakter tih vremena. [270] Pavao je smatrao slu\u017ebu u crkvi vrlo unosnom strukom. Njegova crkvena nadle\u017enost bila je potkupljiva i gramziva: on je znao iznuditi \u010deste priloge od najrasko\u0161nijih me\u0111u vjernicima, i pretvoriti u vlastitu upotrebu znatan dio javnih prihoda.\u00a0 [Kriti\u010dari tvrde, ka\u017ee Gibbon, da je Pavao bio na du\u017enosti Carskog Dukenariusa, ili prokuratora, s godi\u0161njom pla\u0107om od dvijesta Sestertiusa\u201477 000 USD.]\u00a0 Zbog svojg ponosa i luksuza, kr\u0161\u0107anska je religija bila smatrana odvratnom u o\u010dima neznabo\u017eaca. Njegov savjet, komora, i njegovo prijestolje, sjaj s kojim se pojavljivao u javnosti, preklinju\u0107a publika koja je tra\u017eila njegovu pozornost, mno\u0161tvo pisama i molbi za koja je diktirao svoje odgovore, i trajno po\u017eurivanje poslova u koje je bio uklju\u010den, bile su okolnosti koje bi najbolje odgovarale stanju dr\u017eavnog magistrata umjesto poniznosti primitivnog biskupa. Kad je dr\u017eao govor svom narodu sa propovijedaonice, na Pavla je utjecalo figurativni stil i teatralne geste Azijskih nadrimudraca, dok je katedrala odjekivala sa najekstravagantnijim klicanjem u hvalu njegove bo\u017eanske rije\u010ditosti. Prema onima koji su se opirali njegovoj mo\u0107i, ili odbijali laskati njegovoj ta\u0161tini,\u00a0 prelat Antiohije bio je arogantan, krut i nemilosrdan, ali popustio je stegu i obasuo sa crkvenim blagom sve\u0107enstvo koje je ovisilo o njemu.\u201c<\/p>\n

Tako je pod Konstantinovom vladavinom bila u potpunosti uklonjena sva smetnja, i, kao \u0161to \u0107emo utvrditi, organizacija papinstva\u2014nominalna crkva pod poglavarstvom rimskog biskupa kao pape\u2014bila je brzo izvr\u0161ena.<\/p>\n

Ubrzani razvoj Antikrista<\/strong><\/p>\n

Brzi razvoj papinske hijerarhije nakon pristupanja Konstantina je vrlo zna\u010dajno obilje\u017eje njegove povijesti. \u201eVladar ovog svijeta\u201c pokazao se istinitim u odnosu na svoje obe\u0107anje da \u0107e dati mo\u0107 i vlast kao nagradu za obo\u017eavanje njega i poslu\u0161nost. (Mat. 4:8,9) Milanskim ediktom, Konstantin je dao pravnu sigurnost posjedima Crkve, i vratio kr\u0161\u0107anima zemlju koja im je prethodno bila oduzeta. Drugi edikt, 321 A.D., dao je slobodu zavje\u0161tanja imovine Crkvi, dok je sam Konstantin dao primjer dare\u017eljivosti i obasuo ne \u0161tede\u0107i se bogatstvom kr\u0161\u0107ansko sve\u0107enstvo. Taj primjer Cara slijedilo je na tisu\u0107e njegovih podanika, \u010diji su prinosi za \u017eivota i \u010dije su ostav\u0161tine u \u010dasu smrti tekle u crkvenu riznicu. White ka\u017ee:*<\/a>:<\/p>\n

\u201eRimska crkva po\u010dela je rano preuzimati vlast nad drugima [nad crkvama drugih gradova i zemalja] isto tako kao i nad brojem i bogatstvom svojih obra\u0107enika sa svog polo\u017eaja u glavnom gradu. Mnoge okolnosti doprinijele su pove\u0107anju utjecaja njenog biskupa, iako su njegova uzurpacija i ambicija neko vrijeme bili sna\u017eno potisnuti. Prijenos sjedi\u0161ta mo\u0107i [od Konstantina, iz Rima u Konstantinopol, 334 A.D.] pove\u0107alo je mo\u0107 zapadne crkve dodijeljuju\u0107i glavnu upravu biskupu. Tome se mora dodati sankcija dana od Gracijana i Valentinijana obi\u010daju \u017ealbi Rimu, i \u010destim hodo\u010da\u0161\u0107ima grobovima sv. Petra i sv. Pavla i drugim mu\u010denicima.\u201c<\/p>\n

Nakon Konstantinove smrti razli\u010diti udesi u Rimskom Carstvu su izgleda sura\u0111ivali za napredak otpadni\u010dke crkve i razvoj Antikrista; jer savez pod jednom glavom ili papom, uva\u017eenog kao predstavnika, namjesnika Kristovog, jo\u0161 nije bio izveden. Carevi koji su bili nakon Konstantina, sve do Teodozija, nastavili su se smatrati poglavarima Crkve, \u0161to je bio glavni bo\u017eanski autoritet. Premda nijedan od tisu\u0107u i osamsto biskupa carstva jo\u0161 nije bilo spremno da zahtijeva priznanje kao poglavara, ili pape, o\u010di nekolicine su bile na tom trofeju, i carevi su pokazali plitkost s obzirom na njihove zahtijeve na titulu Pontifex Maximus, s argumentom da s obzirom da su oni obo\u017eavali mrtve svece oni su dugovali sli\u010dno po\u0161tovanje njihovim \u017eivim predstavnicima\u2014biskupima. Ipak, carevi su u svojim odlukama opetovano ukazivali na carstvo kao na bo\u017eansku hijerarhiju i na sebe kao na bo\u017eanske likove.*<\/a><\/p>\n

Mo\u0107 i poglavarstvo rimskog biskupa do\u0161li su \u017eurno: unutar pedeset godina od vremena kad je kr\u0161\u0107anstvo bilo pravno legalizirano, njegovo bogatstvo i \u010dast, kao biskupa glavnog grada svijeta, bilo je jako veliko. Amanije, povjesni\u010dar tog vremena, opisuju\u0107i njegovo bogatstvo i \u0161epurenje, ka\u017ee, \u201eOn je nadma\u0161io kraljeve u sjaju i veli\u010danstvu, vozio se na otmjenim kolima, bio je zaodjenut u najfinije ruho, i isticao se po luksuzu i ponosu.\u201c Micanje sjedi\u0161ta carstva u Konstantinopol, izlaganje grada Rima invaziji barbara sa sjevera, stalne promjene generala i upravitelja u sada brzo padaju\u0107em carstvu, ostavilo je biskupa rimske crkve kao najtrajnijeg i najvi\u0161e po\u010da\u0161\u0107enog slu\u017ebenika tamo; i postupno pove\u0107anje njegovog presti\u017ea bilo je jednako tako poja\u010dano uklanjanjem suparni\u010dkih velikana na carskom dvoru u Konstantinopolu, kao i sa po\u0161tovanjem pridanom samom imenu Rim, me\u0111u svim narodima svijeta.<\/p>\n

Kao primjer toga, zapa\u017eamo da je kada su, 455 A.D., u Rim upali i oplja\u010dakali ga Vandali, i kada je po svukuda bila tjeskoba i pusto\u0161enje, Leo, rimski biskup, iskoristio priliku da ostavi pod dojmom sve, i barbare i Rimljane, kroz svoju tvrdnju o duhovnoj mo\u0107i. Primitivnim i praznovjernim barbarima, ve\u0107 uvelike impresioniranima onim \u0161to su vidjeli oko sebe, rimsku veli\u010dinu i bogatstvo, Leo, obu\u010den u svoje papinske haljine, uzviknuo je: \u201ePazi te! Ja sam nasljednik sv.\u00a0 Petra, kojemu je Bog dao klju\u010deve kraljevstva nebeskog i koju crkvu ne mogu nadvladati ni vrata pakla; ja sam \u017eivi predstavnik bo\u017eanske mo\u0107i na zemlji; Ja sam Cezar, kr\u0161\u0107anski Cezar, koji vlada u ljubavi, kojemu svi kr\u0161\u0107ani duguju svoju odanost; Ja dr\u017eim u svojim rukama prokletstva pakla i bla\u017eenstva neba; Ja razrje\u0161ujem sve podanike od njihovih obaveza prema kraljevima; Ja dajem i oduzimam, bo\u017eanskim pravom, sva prijestolja i vrhovni\u0161tva kr\u0161\u0107anstva. Pazite kako ne bi ste oskvrnuli ba\u0161tinu datu mi od va\u0161eg nevidljivog kralja; da, polo\u017eite mi svoje vratove i molite se da se izbjegne gnjev Bo\u017eji.\u201c<\/p>\n

Rimski biskup, koji je uskoro po\u010deo tvrditi svoju nadmo\u0107 nad svim drugim biskupima, upraviteljima i vladarima, je aktivno iskoristio \u0161tovanje mjesta i imena. Uskoro je po\u010deo tvrditi ne samo crkvenu vlast nad svijetom, nego tako\u0111er i civilnu vlast: da je pravo da okruni i neokruni, da stvori i sru\u0161i bilo koje ili sve vladare starog Rimskog Carstva bilo je pravo i naslje\u0111e rimske Crkve, koju je, kako se tvrdilo, Bog tako darovao sa vla\u0161\u0107u na zemlji. Te se tvrdnje opetovano ponavljalo, i opetovano su bile demantirane od drugih biskupa koji su se suprotstavljali, tako da je gotovo nemogu\u0107e utvrditi to\u010dnu godinu kao datum njegovog po\u010detka. \u0160to se ti\u010de samog papinstva, ono je tvrdilo da je bilo organizirano jo\u0161 u danima apostola, i da je Petar bio prvi papa; me\u0111utim to nije samo bez dokaza, nego se i najizravnije suproti svoj povijesti, koja pokazuje da premda je tajna bezakonja tajno djelovala ve\u0107 neko vrijeme, bila je sprije\u010dena od razvijanja u Antikrista, i od takvih otvorenih tvrdnji, sve dok se Rimsko Carstvo nije po\u010delo raspadati.<\/p>\n

Od tada se bavimo sa Antikristom, \u010diji je postepeni razvoj i organizacija iz ambicije koja je potajno radila prikladan uvod u u\u017easan karakter koji se pokazao nakon \u0161to se zgrabilo pohlepnu mo\u0107\u2014od 539 A.D. do 1799 A.D., 1260 godina. Prvih tri stotine tog razdoblja obilje\u017eava uspon njegove zemaljske mo\u0107i; posljednje tri obilje\u017eavaju njeno slabljenje pod utjecajem Reformacije i civilizacije; a razdoblje od sedam stolje\u0107a izme\u0111u obuhva\u0107a najslavnije dane papinstva i \u201emra\u010dne vijekove\u201c svijeta, pune prijevara i obmana u ime Krista i prave religije.<\/p>\n

Rimokatoli\u010dki pisac u potpunosti potvr\u0111uje ono \u0161to smo mi ustanovili o toj temi, i mi predstavljamo njegove rije\u010di bez obzira na njihov sjaj, kao potkrepljuju\u0107e svjedo\u010danstvo. Daju\u0107i, sa goru\u0107im entuzijazmom, opis uspona papinstva do zemaljske mo\u0107i, opisuju\u0107i ga kao nasad nebeskog porijekla, pa stoga brzog rasta i visokog uzvi\u0161enja u svijetu, on ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eUspon papi na polo\u017eaj zemaljske mo\u0107i predstavlja umu jedan od najneobi\u010dnijih fenomena koje nam nude anali ljudske rase za na\u0161e \u010du\u0111enje i divljenje. Posebnom kombinacijom podudarnih okolnosti rasli su nova mo\u0107 i nova vlast, tiho i postojano, na ru\u0161evinama tog Rimskog Carstva, koje je bilo pro\u0161irilo svoju vlast, i bilo po\u0161tovano, od gotovo svih naroda, naroda i rasa koji su \u017eivjeli u razdoblju njegove snage i slave; i ta nova sila, skromnog porijekla, pustila je dublji korijen, i uskoro iskazivala \u0161iri autoritet, nego carstvo \u010dije su se divovske ru\u0161evine pred njom razbile na komadi\u0107e i smrvile se u prah. U samom Rimu je mo\u0107 Petrovog nasljednika rasla rame uz rame sa, i pod za\u0161titni\u010dkom sjenom, samog cara; i takav je bio sve ve\u0107i utjecaj pape, da je veli\u010danstvo vrhovnog Pontifa\u00a0 bilo naskoro u magli\u00a0 sjaja purpura.<\/p>\n

\u201eUklanjanje od strane Konstantina sjedi\u0161ta carstva od Zapada na Istok, od povijesnih obala Tibera do prekrasnih pla\u017ea Bospora, polo\u017eilo je \u0161iroki temelj suvereniteta koji u stvarnosti po\u010dinje od tog trenutka promjene. Prakti\u010dki, gotovo od tog dana, Rim, koji je svjedo\u010dio ro\u0111enju, mladosti, sjaju, i propadanju, mo\u0107ne rase s kojom je njegovo ime bilo no\u0161eno s njenim orlovima do najudaljenijih podru\u010dja tada poznatog svijeta, bio je postepeno napu\u0161ten od nasljednika njegovog imena; i njegov narod, napu\u0161ten od careva, lak plijen za plja\u010dke barbara kojima se vi\u0161e nisu usudili suprotstaviti, gledali su u rimskog biskupa njihovog \u010duvara, njihovog za\u0161titnika, njihovog oca. Iz godine u godinu zemaljska vlast papi rasla je u oblik i otvrdnula u snagu, bez nasilja, bez prolijevanja krvi, bez prijevare, snagom neodoljivih okolnosti, oblikovanih, kao da je vidljivo, rukom Bo\u017ejom.\u201c<\/p>\n

Iako Rimokatolici tako predstavljaju uspon papinstva na ru\u0161evinama Poganskog Rima kao pobjedu kr\u0161\u0107anstva, oni koji su upoznati sa pravim duhom kr\u0161\u0107anstva uzalud nastoje tra\u017ee da prona\u0111u ijedan trag tog duha u prostituciji Crkve i njenjog nesvetog saveza sa svijetom. Niti pravi kr\u0161\u0107anin mo\u017ee vidjeti u prednostima omogu\u0107enima neznanjem, praznovjerjem, stradanjima i razli\u010ditim okolnostima tog vremena koje je rimska Crkva iskoristila, bilo koji dokaz bo\u017eanskog uplitanja u njenu korist. Niti pak mo\u017ee otkriti, u uzvi\u0161enju rimske Crkve do zemaljske mo\u0107i i slave, biko kakovu potvrdu Gospodinovog obe\u0107anja pravoj Crkvi, da ju uzvisi u pravo vrijeme\u2014nakon \u0161to je Antikrist do\u0161ao i oti\u0161ao; jer uzvi\u0161enje prave Crkve ne\u0107e biti krvlju obojeno i zlo\u010dinom uprljano prijestolje, kakvo je bilo prijestolje papinstva od samog\u00a0 njegovog po\u010detka: niti \u0107e pravi Krist ikada trebati zvati zemaljske kraljeve da uspostave ili obrane njegovu mo\u0107. Znakovi koji razlikuju krivotvoreno od pravog Kristovog kraljevstva su lako prepoznatljivi onima koji su kroz Sveto Pismo upoznati sa pravim Kristom i njegovim tijelom, pravom Crkvom, s na\u010delima na kojima \u0107e njegovo kraljevstvo biti uspostavljeno, i sa ciljem radi kojega treba biti uspostavljeno.<\/p>\n

Me\u0111utim neka nitko ne pretpostavi da je prava Kristova Crkva, \u010dak i u ovim iskvarenim vremenima, bila uga\u0161ena ili izgubljena iz vida. \u201ePoznaje Gospodin one koji su njegovi\u201c u svakom dobu i pod svim uvjetima. Kao p\u0161enici bilo im je dopu\u0161teno da rastu usred polja kojeg je kukolj prekora\u010dio; kao zlato oni su bili u pe\u0107i, bili su isku\u0161ani i pro\u010di\u0161\u0107eni i \u201eosposobljeni za dioni\u0161tvo u ba\u0161tini svetih u svjetlosti.\u201c Istina, pravac mno\u0161tva, koji su se nazivali kr\u0161\u0107anima, zauzima najistaknutije mjesto na stranicama povijesti; ali nesumnjivo vjerna nekolicina kroz sva progonstva, i usred svih obmanjuju\u0107ih vje\u0161tina Tajne Bezakonja, hodila je dostojno njihovog vi\u0161njeg poziva, bili su odlo\u017eeni na po\u010dinak i predbilje\u017eeni od Boga kao nasljednici krune koja ne vene, sa\u010duvane na nebesima za njih.<\/p>\n

Tako je, jasno, na stranicama povijesti, istaknuta \u010dinjenica da je taj \u010covjek Bezakonja, Antikrist, bio ro\u0111en u Rimu; i premda mu je isprva bio pru\u017een otpor, on se postepeno uzdignuo do mo\u0107i; ili, kako je to izra\u017eeno u Danijelovom proro\u010danstvu, kao \u201emali rog,\u201c koji je izlazio iz glave te stare rimske zvijeri, te \u201estra\u0161ne i jezovite zvijeri,\u201c kojoj Danijel nije mogao na\u0107i ime, a koja je imala takvu mo\u0107 da naudi i uni\u0161ti. I, kako budemo nastavili dalje, utvrdit \u0107emo da Antikristova povijest to\u010dno odgovara, ne samo Danijelovom proro\u010danstvu, nego svim proro\u010danstvima koja su zapisana o njemu.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Lik Antikrista u povijesti<\/strong><\/p>\n

Nakon \u0161to smo locirali Antikrista, u nastavku \u0107emo usporediti karakter papinstva sa zapisanim proro\u010danstvima, a koja opisuju lik i djelo Antikrista ili \u010covjeka Bezakonja.<\/p>\n

Neki mogu pitati dali bi bilo u redu pre\u0107i preko rimskih careva (koji su tvrdili da su Vrhovni vjerski vladari), bez nazivanja njihovog sistema Antikristom, i primjeniti tu titulu skroz i u potpunosti na organizirani papinski sistem. Mi odgovaramo, to je svakako u redu; i mi opet skre\u0107emo pa\u017enju \u010ditatelju na definiciju Antikrista koja je ve\u0107 dana, a kako ju se koristilo u Svetom Pismu, naime, na mjestu, umjesto, naime, da bude duhovno carstvo: ono mora tvrditi da vlada zemaljskim kraljevstvima sa tim duhovnim autoritetom; ono mora biti ne samo antagonist nego i krivotvorina, pogre\u0161no prikazuju\u0107i i la\u017eno se predstavljaju\u0107i kao Kristovo kraljevstvo, i pokazivati ono \u0161to \u0107e u od Boga odre\u0111eno vrijeme biti autoritet pravog Krista, proslavljena crkva pod jedinom pravom Glavom i Gospodinom\u2014pravim Pontifex Maximus.<\/p>\n

Papinstvo ne samo da tvrdi da je proslavljeno kraljevstvo Kristovo koje je obe\u0107ao na\u0161 Gospodin, apostoli i proroci, nego primjenjuje na sebe i na svoje uzastopne poglavare (pape, koji tvrde, da su zauzeli Kristovo mjesto, kao Pontif, Poglavar, ili kralj tog kraljevstva) sve one odlomke iz proroka koji opisuju Milenijsku slavu Krista. I, \u201ezavode\u0107i [druge] i bivaju\u0107i zavedenima,\u201c \u02d9(s njihovim la\u017enim teorijama, koje su se polagano razvijale kroz gre\u0161nu ambiciju za veli\u010dinom, tijekom stolje\u0107a, pape su dio po dio ure\u0111ivali titule svih povezanih u hijerarhiji, njihovu prekrasnu odje\u0107u, njihove impozantne obrede, njihove veli\u010danstvene katedrale sa sve\u010danim slu\u017ebama, koje izazivaju strahopo\u0161tovanje, u takvim razmjerima da to odgovara \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e njihovim tvrdnjama\u2014rasko\u0161na okolina i odje\u0107a i ceremonije podudaraju se, najbolje \u0161to mogu, slavama i sjaju kojeg su opisali proroci.<\/p>\n

Naprimjer, Psalam 2:12 ka\u017ee, \u201eLjubite Sina da se ne razgnjevi, o vi kraljevi, te ne propadnete na putu kad uskoro plane srd\u017eba njegova.\u201c To nije zapovijed doslovnog ljubljenja, nego da se spremno, radosno podlo\u017ei na\u0161em Gospodinu, i primjenuje se na na\u0161e vrijeme, kada su, u pripremi za veliku i pravu Milenijsku vladavinu pravog Krista, kraljevi ili velika\u0161i zemaljski, politi\u010dki, dru\u0161tveni, financijski\u00a0 i crkveni, stavljeni na ispit u pogledu njihove spremnosti ili nespremnosti da se poklone pravednim propisima za koje je sada vrijeme da ih se stavi u pogon. Oni koji se opiru pravednosti\u00a0 opiru se \u017eezlu ovog Kralja slave, i svi \u0107e takvi biti svrgnuti u velikom vremenu nevolje koja uvodi Milenijsku vladavinu novog Kralja: biti \u0107e pogubljeni svi oni koji ne \u017eele da on vlada nad njima. (Luka 19:27) \u201eNeprijatelji njegovi lizat \u0107e pra\u0161inu\u201c\u2014nestat \u0107e.<\/p>\n

Krivim primjenjivanjem ovog proro\u010danstva na njegovo krivotvoreno kraljevstvo, Antikristova predstavni\u010dka glava, papa, u cvatu\u0107im danima svog napretka \u010dinio je da su mu se klanjali kraljevi i carevi, kao pred Kristom, i da ljube njegov veliki prst\u2014primjenjuju\u0107i isto kao ispunjenje ovog proro\u010danstva.<\/p>\n

Pisci i istra\u017eiva\u010di proro\u010danstva op\u0107enito lagano prelaze preko takvih tvrdnji dok istra\u017euju i posebno zapa\u017eaju nemoral; me\u0111utim oni u tome uvelike grije\u0161e, jer kaznenih je djela bilo u izobilju u svakom dobu, i ne trebaju takve posebne, proro\u010danske opise koji su dati Antikristu. Kada bi se i dokazalo da su oni povezani sa papinskim sistemom\u00a0 bili sami uzori morala, ne bi bili ni\u0161ta manje identi\u010dni karakteru zapa\u017eenom u Svetom Pismu kao veliki Antikrist\u2014krivotvorini koji si je prisvojio titule, prednosti, mo\u0107i i po\u0161tovanja koji pripadaju Gospodinovom Pomazaniku. Kao krivotvorina, on je tako\u0111er pogre\u0161no prikazao Bo\u017eji plan s obzirom na odabir \u201emalog stada,\u201c\u00a0 ili Crkve, u sada\u0161nje vrijeme; i u potpunosti je ostavio po strani pravu nadu Crkve, i Gospodinovu pripremu za blagoslivljanje svijeta tijekom Kristove Milenijske vladavine\u2014koje on predstavlja kao da je ispunjeno u njegovoj vladavini.<\/p>\n

Lo\u0161i u\u010dinci takvog iskrivljavanja i krivo predstavljanja Bo\u017ejeg plana te\u0161ko se mogu procijeniti. Oni su bili izravan izvor iz kojeg su iznikle sve iskvarene doktrine, koje su, jedna za drugom, bile uvedene da podr\u017ee tvrdnje i dodaju dostojanstvu Antikrista. I premda je Reformacija, prije neka tri stolje\u0107a, uvela eru prou\u010davanja Biblije i slobode misli, i vodila do odbacivanja mnogih zala i pogre\u0161aka, ipak krivotvorina je bila takvih razra\u0111enih proporcija, toliko potpuna u svim svojim djelovima i pripremama, i toliko je temeljito zavela cijeli svijet da, \u010dak nakon \u0161to su Luter i mnogi drugi prepoznali papinstvo kao ishod velikog otpadanja\u2014Antikrista proro\u010danstva\u2014oni su se, premda ga osudiv\u0161i kao sistem, dr\u017eali la\u017ene teorije koja je vodila do njenih posebnih pogre\u0161aka u u\u010denju i praksi. Do dana\u0161njeg dana velika ve\u0107ina Prostestanata svih denominacija podr\u017eavaju teoriju Antikrista, da je Kristovo Kraljevstvo bilo uspostavljeno. Neki su nastojali u\u010diniti ono \u0161to je papinstvo u\u010dinilo\u2014organizirati njihovu crkvu pod jednom osobom kao njenim poglavarem\u2014dok su drugi nadomjestili mjesto tog poglavara sa koncilom ili sinodom; me\u0111utim svi su pod zabludom nametnutom sa la\u017enim i obmanjuju\u0107im tuma\u010denjima biblijskih u\u010denja koje je zapo\u010deo Antikrist\u2014da je sada, a ne u budu\u0107nosti, vladavina Kristovog Kraljevstva; i nije\u010du\u0107i dolaze\u0107e doba, kao \u0161to Antikrist \u010dini, oni su poput tog sistema, bezbri\u017eni \u0161to se ti\u010de razvoja svetosti me\u0111u vjernicima i radije su revni za ostvarenje sada djela idu\u0107eg doba (obra\u0107enje svijeta)\u2014i to toliko, da su \u010desto spremni krivo prikazati Bo\u017eji plan i Rije\u010d, i izmi\u0161ljati teorije da zapla\u0161e i odvedu svijet u ispovijedanje pobo\u017enosti; i spremni su tako\u0111er pribje\u0107i upitnim i svjetovnim metodama da dodaju svojoj privla\u010dnosti, kako bi u\u010dinili svoje razli\u010dite sisteme jo\u0161 primamljivijima\u00a0 neobra\u0107enima, a na koje su, poput Antikrista, spremni ra\u010dunati radi ponosa i radi dobrog prikazivanja.<\/p>\n

Takvima je te\u0161ko vidjeti da je papinstvo Antikrist. Kako bi i mogli, dok im vjera jo\u0161 uvijek nije slobodna od otrova, a razum jo\u0161 uvijek zaslijepljen sa samom biti Antikristove pogre\u0161ke. Najprije moramo vidjeti veli\u010dinu, rasko\u0161 i nu\u017enost Kristovog Milenijskog Kraljevstva i njegovog djela blagoslivljanja svih naroda na zemlji, prije nego mo\u017eemo ocjeniti veli\u010dinu Antikristove krivotvorine, ili ispravno procjeniti njeno opusto\u0161enje istine i njen pusto\u0161e\u0107i i zaga\u0111uju\u0107i utjecaj u nominalnoj crkvi ili hramu Bo\u017ejem.<\/p>\n

Nitko ne bi trebao biti iznena\u0111en zbog potpunosti te krivotvorine, kada se sjetimo da je to Sotonino majstorsko djelo, te da je bilo oblikovano prema predslikama i slikama budu\u0107e slave predstavljenima u Svetom Pismu. Vide\u0107i da je do\u0161lo vrijeme za odabir Crkve, i da su istine koje su zasadili Gospodin i apostoli, dobile brzi napredak me\u0111u svim poganskim religijama, tra\u017ee\u0107i krotke gdje god bi do\u0161le, veliki je protivnik nastojao uni\u0161titi \u010disto\u0107u Crkve i pretvoriti je u druge i la\u017ene kanale tako da mi to ne bi mogli zaustaviti. Tako je trijumf Antikrista, isto tako kao i njegove sada\u0161nje mo\u0107i, zaista bio Sotonin uspjeh. Me\u0111utim mi ovdje gledamo Bo\u017eju mudrost; jer premda uspjeh Antikrista \u010dini se nagovje\u0161\u0107uje poraz Bo\u017ejeg plana bilo je to zaista, premda nesvjesno, sura\u0111ivanje kako bi se osiguralo uspjeh njegovog plana; jer se ni na koji drugi na\u010din nije moglo toliko temeljito ispitati uistinu posve\u0107ene, i njihova vjernost Bo\u017ejoj rije\u010di biti toliko temeljito isku\u0161ana, kao s dopu\u0161tanjem te velike krivotvorine.<\/p>\n\n\n\n
CRKVA BO\u017dJA,
\n<\/strong>KRALJEVSKO SVE\u0106ENSTVO<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

——————-PREDSLIKA<\/strong>STVARNOST<\/strong><\/p>\n

TIJEKOM MILENIJA<\/strong>KRIVOTVORINA<\/strong>Aron
\n<\/strong>i nasljednici\u2014Glavni ili Visoki sve\u0107enik, glava i predstavnik i glasnogovornikKrist Isus
\n<\/strong>na\u0161 Gospodin i Glava i predstavnik; Visoki sve\u0107enik na\u0161eg ispovijedanja ili redaPape<\/strong>
\ni Visoki sve\u0107enici papinske hijerarhije; njihov gospodin, glava i glasnogovornikPodsve\u0107enici \u010dija slu\u017ebena \u010dast i prava i prednosti slu\u017ebe proizlaze od Arona, \u010dije tijelo oni predstavljaju, predo\u010davaju\u0107i Kristovu crkvuProslavljena Crkva, Tijelo Kristovo, sudionici njegove slave, veli\u010danstva i slu\u017ebe vladara: \u010dije \u0107e se slu\u017ebe razlikovati kao \u0161to se zvijezda razlikuje od zvijezde u slavi.Rimska Crkva sastoji se od biskupa i prelata, koji dijele \u010dasti hijerarhije, premda se razlikuju u stupnjevima \u010dasti\u2014kardinali, biskupi, itd.Podlo\u017eni gornjoj hijerarhiji su pomo\u0107nici:<\/em><\/strong>Leviti koji su vr\u0161ili slu\u017ebe povezane sa predod\u017ebenim \u0160atorom\u2014pou\u010davanje, itd., itd. Ni\u017ei red sve\u0107enika kojima nije bilo dopu\u0161teno da u\u0111u u Svetinju nad svetinjama Sveti\u0161ta (predod\u017eba duhovne prirode), niti da pogledaju unutra.Zemaljska faza Kraljevstva Bo\u017ejeg; kroz koje \u0107e proslavljena Crkva imati vi\u0161e izravniji kontakt sa svijetom, u pou\u010davanju, upravljanju, itd. i koji \u0107e tako\u0111er imati bli\u017ei kontakt sa duhovnom Crkvom u slavi.Podsve\u0107enici papinstva, nisu dio ili \u010dlanovi crkve ili hijerarhije, ali nazvani \u201eBra\u0107om\u201c i \u201eSestrama.\u201c Od njih su u\u010ditelji, medicinske sestre, itd., u izravnom kontaktu s ljudima isto tako kao i s hijerarhijom.Sav Izrael je bio pou\u010davan i vo\u0111en s gore opisanom hijerarhijom. I u Mojsiju, koji je bio predslika potpunog Krista, oni su imali ujedinjenog proroka, sve\u0107enika i kralja, predod\u017eba Kristove Milenijske vlasti (Djela 3:22).Svijet \u0107e biti pou\u010davan, vo\u0111en, vladan i pomagat \u0107e mu se preko gore opisanog Kraljevstva Bo\u017ejeg i njegovih zemaljskih predstavnika, koji \u0107e imati svu mo\u0107, i morat \u0107e ih se slu\u0161ati: i svi koji ne budu slu\u0161ali biti \u0107e \u201eistrijebljeni\u201c (Djela 3:23).Papinstvo zahtijeva poslu\u0161nost svijeta njegovoj vladavini i u\u010denjima\u2014kao da su Kraljevstvo Bo\u017eje. Ni\u017ee sve\u0107enstvo su njegovi zastupnici. Kad je bilo u mo\u0107i, nastojalo je nametnuti svoje zakone, i \u201eistrijebiti\u201c one koji nisu slu\u0161ali.<\/p>\n

Popratna tabela slu\u017eit \u0107e tome da poka\u017ee koliko je potpuno bilo krivotvorenje budu\u0107e organizacije Kristovog kraljevstva u papinstvu, i kako je bilo izvu\u010deno iz \u017didovskog predod\u017ebenog sve\u0107enstva.<\/p>\n

Mo\u0161eim, obja\u0161njavaju\u0107i uspon hijerarhijskog sistema u Crkvi, vrlo jasno pokazuje to krivotvorenje, u ovim rije\u010dima, 1. svezak, str. 337:<\/p>\n

\u201eDok je ostala i najmanja vjerovatnost da bi Jeruzalem mogao u jednom ili drugom trenutku podi\u0107i svoju glavu iz pra\u0161ine, kr\u0161\u0107anski u\u010ditelji i starje\u0161ine nisu preuzeli na sebe nikakve titule ili razli\u010ditosti, ili barem najskromnije i najponiznije; me\u0111utim kad je sudbina tog grada bila zape\u010da\u0107ena od Hadrijana [135 A.D], i kada \u017didovi vi\u0161e nisu mogli niti najudaljeniju nadu, vide\u0107i ponovno uspostavljenu svoju drevnu vladavinu, ti su isti pastori i sve\u0107enici za\u010deli \u017eelju, naime htjeli su da njihova stada vjeruju da su oni sami naslijedili prava \u017didovskog sve\u0107enstva. Biskupi su si prema tome dali posao da usade ideju da su oni bili ukra\u0161eni sa karakternom sli\u010dno\u0161\u0107u velikom Prvosve\u0107eniku \u017didova, i da su stoga posjedovali sva ta prava za koja je bilo priznato da su pripadaju \u017didovskom Pontifu. Na sli\u010dan na\u010din su i funkcije obi\u010dnog \u017eidovskog sve\u0107enika bile navedene da su bile prene\u0161ene premda u mnogo savr\u0161enijem obliku, na prezbitere kr\u0161\u0107anske Crkve: i na koncu su \u0111akoni bili postavljeni za paralelu s Levitima, ili ni\u017eih sve\u0107enika.\u201c<\/p>\n

Antikristova glava i usta
\ni njegove visokozvu\u010dne rije\u010di<\/strong><\/p>\n

Papa (svaki papa u svom redu) je glava la\u017ene crkve, koja je njegovo tijelo, ba\u0161 kao \u0161to je Krist Isus glava prave Crkve, koja je njegovo tijelo. Budu\u0107i je glava predstavnik tijela, i njena usta govore za tijelo, nalazimo, \u0161to je i za o\u010dekivati, da se na to obilje\u017eje Antikrista dosta ukazuje u Svetom Pismu. U Danijelu 7:8,11,25 i Otkr. 13:5,6, posebno nam je skrenuta pa\u017enja na usta Antikrista kao vode\u0107u karakteristiku. Danijel ka\u017ee da je taj rog imao \u201eo\u010di kao o\u010di \u010dovjekove\u201c\u2014simbol inteligencije i dalekovidne razboritosti. Taj \u201erog\u201c je trebao biti razli\u010dit od svih drugih sila; trebao je biti jo\u0161 mudriji, vi\u0161e lukaviji, od drugih carstava koja su poku\u0161aval vladati svijetom; njegova sila je trebala biti sila ustiju (izgovor) vo\u0111en svojim o\u010dima (spoznaja) , umjesto fizi\u010dka sila. I nitko tko je upoznat sa povije\u0161\u0107u papinstva ne mo\u017ee pore\u0107i da su ilustracije kori\u0161tene da prika\u017eu njegovu mo\u0107 i metode izrazito dobre.<\/p>\n

\u201eI dana su joj usta, da govori velike rije\u010di, I otvori usta svoja, da psuje Boga, da psuje ime njegovo, i \u0161ator njegov, i one, koji stanuju u nebu.\u201c \u201eOn \u0107e govoriti drske govore proti Svevi\u0161njemu\u201c Otkr. 13:5, 6; Dan. 7:8, 25<\/em><\/strong><\/p>\n

Ne bi trebalo zaboraviti da su to simboli\u010dni izrazi koji opisuju karakter i tvrdnje simboli\u010dne \u201ezvijeri\u201c(vladavine) i \u201eroga\u201c (sile) iz stare rimske zvijeri ili carstva. U nekim pogledima, papinstvo je bilo nova vladavina (\u201ezvijer\u201c) razli\u010dita od starog Rimskog Carstva; i u drugima, ono je bilo rog ili sila me\u0111u drugima iz tog carstva, koje je na neko vrijeme dr\u017ealo vrhovnu kontrolu iznad drugih rogova ili sila. Ono je prikazano u simbolu sa oba ova stajali\u0161ta tako da bi ga se skroz moglo locirati i ozna\u010diti.<\/p>\n

Antikristove visokozvu\u010dne rije\u010di, ili huljenja, pokrivaju cijelo razdoblje njegove duge karijere. Izrazu \u201ehuljenje,\u201c u na\u0161im je danima dato, obi\u010dno samo nepristojno zna\u010denje, kao da je jedino povezan sa najvi\u0161e vulgarnih oblika proklinjanja i psovki. Me\u0111utim, u svom pravom zna\u010denju, rije\u010d \u201ehula\u201c je primjenjiva na bilo koju uvredu prine\u0161enu Bogu. Bouvier je definira ovako: Huljenje zna\u010di pripisati Bogu ono \u0161to je suprotno njegovoj prirodi, i \u0161to mu ne pripada\u2014i nijekati ono \u0161to da. Vidi Websterov Cjeloviti Rje\u010dnik pod naslovima Huljenje i Bogohulno. I kao dokaz da je to smisao u kojoj se\u00a0 rije\u010d \u201ehula\u201c koristila u Svetom Pismu zapazi na\u010din na koji ju je koristio na\u0161 Gospodin i Farizeji: \u201eZbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: \u0161to ti – \u010dovjek – sebe Bogom pravi\u0161.\u201c Isus im je odgovorio: \u201e kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet mo\u017eete re\u0107i: `Huli\u0161!` – zbog toga \u0161to rekoh: `Sin sam Bo\u017eji!`\u201c Ivan 10:33, 36. Vidi tako\u0111er Marko 14:61-64<\/p>\n

S tim, ispravnom definicijom \u201esvetogr\u0111a,\u201c pred nama, kako mora biti o\u010dito \u010dak i najjednostavnijim umovima da su papinske visokozvu\u010dne rije\u010di i hvalisave tvrdnje, sve, bile svetogr\u0111a. Uspostava krivotvorenog Kraljevstva Bo\u017ejeg bilo je kleveta na Bo\u017eju vladavinu, grozno svetogr\u0111e, pogre\u0161no predstavljanje njegove osobnosti i plana i\u00a0 rije\u010di. Bo\u017eja osobnost, naime, njegovo \u201eime,\u201c je bilo pohuljeno s tisu\u0107ama monstruoznih edikata, bula i papinskih naredbi izdanih u njegovo ime, dugom linijom onih koji su tvrdili, kao namjesnici, da predstavljaju njegovog Sina; i Bo\u017eji \u0160ator, prava Crkva, bila je pohuljena s la\u017enim sistemom koji je tvrdio da je zauzeo njeno mjesto\u2014koji su tvrdili da su njeni vjerni bili pravi i jedini \u0161ator, ili Crkva Bo\u017eja. No, moramo dopustiti povijesti da nam ka\u017ee o tim visokozvu\u010dnim rije\u010dima, tim pogrdnim pretpostavkama, koje su uzastopni pape, kao poglavari Antikrista, izgovorili i odobrili.<\/p>\n

U djelu naslovljenom, \u201epapa, Kristov Namjesnik, Poglavar Crkve,\u201c od proslavljenog Rimokatolika, Monsinjora Kapela, ima lista od ni\u0161ta manje nego \u0161ezdeset i dvije bogohulne titule primjenje na papu; i, valja zapaziti, to nisu samo mrtve titule iz pro\u0161losti, jer one su bile ure\u0111ene od jednog \u017eivu\u0107eg najistaknutijeg papinskog pisca. Mi citiramo tu listu kako slijedi:<\/p>\n

\u201eNajbo\u017eanstveniji od svih Poglavara.\u201c<\/p>\n

\u201eSveti Otac O\u010deva.\u201c<\/p>\n

\u201eVrhovni Pontif nad svim Prelatima.\u201c<\/p>\n

\u201eNaglednik kr\u0161\u0107anske Religije.\u201c<\/p>\n

\u201eGlavni Pastor\u2014Pastor nad pastorima.\u201c<\/p>\n

\u201eKrist Pomazanjem.\u201c<\/p>\n

\u201eAbraham po Patrijarhatu.\u201c<\/p>\n

\u201eMelkizedek po Redu.\u201c<\/p>\n

\u201eMojsije u Autoritetu.\u201c<\/p>\n

\u201eSamuel u Sudskoj Slu\u017ebi.\u201c<\/p>\n

\u201ePrvosve\u0107enik, Vrhovni Biskup.\u201c<\/p>\n

\u201eKnez Biskupa.\u201c<\/p>\n

\u201eApostolski nasljednik; Petar u Mo\u0107i.\u201c<\/p>\n

\u201eNosilac Klju\u010deva Kraljevstva nebeskog.\u201c<\/p>\n

\u201eImenovani Pontif sa Izobilnom Mo\u0107i.\u201c<\/p>\n

\u201eKristov Namjesnik.\u201c<\/p>\n

\u201eSuvereni Sve\u0107enik.\u201c<\/p>\n

\u201ePoglavar svih Svetih Crkava.\u201c<\/p>\n

\u201ePoglavar Unverzalne Crkve.\u201c<\/p>\n

\u201eBiskup Biskupa, to jest, Suvereni Pontif.\u201c<\/p>\n

\u201eVladar Doma Gospodinovog.\u201c<\/p>\n

\u201eApostolski Gospodin i Otac O\u010deva.\u201c<\/p>\n

\u201eGlavni Pastor i U\u010ditelj.\u201c<\/p>\n

\u201eLije\u010dnik Du\u0161a.\u201c<\/p>\n

\u201eStijena koju ne\u0107e nadvladati ponosna vrata Pakla.\u201c<\/p>\n

\u201eNepogre\u0161ivi papa.\u201c<\/p>\n

\u201ePoglavar svih Svetih Sve\u0107enika Bo\u017ejih.\u201c<\/p>\n

Uz dugi popis titula od koji su gornji samo neke, autor pru\u017ea sljede\u0107e citate iz pisma kojeg je napisao sv. Bernard, Opat iz Clairvauxa, papi Eugeniju III, 1150 A.D. : \u201eTko si ti? Veliki Sve\u0107enik,\u00a0 Vrhovni Biskup. Ti si Knez Biskupa, ti si Nasljednik Apostola. Ti si Abel po Prvenstvu, Noa po vladavini, Abraham po patrijarhalnom poretku, po redu Melkizedek, po \u010dasti Aron, po autoritetu Mojsije, Samuel po sudskoj slu\u017ebi, Petar po mo\u0107i, KRIST PO POMAZANJU. Ti si onaj kojem su dati klju\u010devi neba, kojem su ovce povjerene. Postoje zaista drugi \u010duvari vrata neba, i drugi pastiri stada; ali ti si najslavniji, u tolikoj mjeri \u0161to si prije svih njih naslijedio oba imena, na druga\u010diji na\u010din…Mo\u0107 drugih je ograni\u010dena sa odre\u0111enim granicama: tvoje se prote\u017eu \u010dak i nad one koji su primili autoritet nad drugima. Ne mo\u017ee\u0161 li stoga, kad se zato pojavi razlog, zatvoriti vrata neba biskupu, svrgnuti ga sa biskupske slu\u017ebe, i predati ga Sotoni? Stoga je tvoja prednost nepromjenjiva, kako u klju\u010devima koji su ti povjereni tako i u ovcama koje su ti povjerene tvojoj brizi.\u201c<\/p>\n

Sve te bogohulne laskave titule bile su primjenjene na rimske pontife i primljene sa ugodno\u0161\u0107u i ozna\u010denim zadovoljstvom, kao one koje im s pravom pripadaju.<\/p>\n

Od pape Bonifacija VIII imamo sljede\u0107u papinsku naredbu, koja jo\u0161 uvijek postoji u op\u0107em zakonu: \u201eMi objavljujemo, ka\u017eemo, definiramo, progla\u0161avamo neophodnim za spasenje svakog ljudskog stvorenja da se mora podlo\u017eiti rimskom pontifu.\u201c Papa Grgur VII, koji je 1063 odredio da papa treba biti nazvan ocem o\u010deva, izvla\u010d sljede\u0107e iz 1. Mojs. 1:16, da podr\u017ei papinske pretenzije: \u201eBog je stvorio dva velika svjetla na svodu nebeskom; ve\u0107e svjetlo da vlada danom a manje da vlada no\u0107u; oba su velika, ali jedno je ve\u0107e. \u201eNa svodu nebeskom,\u201c to jest, univerzalnoj crkvi \u201eBog je stvorio dva velika svjetla\u201c; on je utemeljio dva dostojanstva, koja su papinski autoritet i kraljevska mo\u0107; ali ono koje predsjeda nad danom, to jest, duhovnim, je ve\u0107e; ali ono koje predjseda nad tjelesnim stvarima je manje; jer kao \u0161to se sunce razlikuje od mjeseca, tako se i pape razlikuju od kraljeva.\u201c Drugi pape su usvojili to tuma\u010denje, \u0161to je mnogo doprinijelo da stavi na snagu ideju o papinskoj nadmo\u0107i.<\/p>\n

Sv. Antonije, nadbiskup Florence, citirav\u0161i Psalam 8:4-8, \u201eTa u\u010dini ga malo manjim od an\u0111ela,\u201c itd., i primjenjuju\u0107i na Krista, prenosi to na papu u sljede\u0107im rije\u010dima:<\/p>\n

\u201eI zato \u0161to nas je tjelesno napustio, ostavio je svog vikara [zamjenu] na zemlji, naime, glavnog pontifa, koji je nazvan papa, \u0161to zna\u010di otac o\u010deva; tako da te rije\u010di mogu biti prikladno protuma\u010diti papu. Jer papa je, kao \u0161to je Hostenzije rekao, ve\u0107i od \u010dovjeka ali manji od an\u0111ela, zato \u0161to je smrtan; ipak on je ve\u0107i u autoritetu i mo\u0107i. Jer an\u0111eo ne mo\u017ee posvetiti tijelo i krv Krista, niti osloboditi ili vezati, najvi\u0161i stupanj koje mo\u0107i pripada papi; niti an\u0111eo mo\u017ee zarediti ili odobriti oproste. On je okrunjen sa slavom i \u010da\u0161\u0107u; slavom pohvale, ne samo zato \u0161to je nazvan blagoslovljenim, nego najblagoslovljenijim. Tko mo\u017ee posumnjati da ga nazove blagoslovljenim kojega je sam vrh takve velike \u010dasti uzvisio? On je okrunjen sa \u010da\u0161\u0107u \u0161tovanja, tako da vjerni mogu ljubiti njegova stopala. Ne mo\u017ee postojati ve\u0107e \u0161tovanje. \u201ePoklonite se podno\u0161ku nogu njegovih.\u201c (Ps. 99:5) On je okrunjen sa snagom autoriteta, zato \u0161to on mo\u017ee suditi svima, ali njemu nitko, osim ako se nije utvrdilo da odstupa od vjere [vjere Antikrista, naravno]. Stoga je on okrunjen sa trostrukom, zlatnom krunom, i \u201evlast mu dade nad djelima ruku svojih,\u201c da raspola\u017ee svim podre\u0111enima. On otvara nebesa, \u0161alje okrivljene u pakao, potvr\u0111uje carstva, upravlja cijelim klerom.\u201c<\/p>\n

Lateranski koncil na svom prvom zasjedanju dao je papi titulu \u201eKnez Svemira\u201c; na svom drugom zasjedanju nazvali su ga \u201eKraljem i Sve\u0107enikom, kojemu se svi ljudi trebaju diviti, i koji je poput samog Boga\u201c; i na svojoj petoj sjednici primjenili su\u00a0 proro\u010danstva o Kristovoj slavnoj vladavini na vladavinu pape Lea X sa ovim terminima: \u201eNe pla\u010di k\u0107eri Sionska, jer gle, Lava iz plemena Jude, korijena Davidovog: gle, Bog ti je podignuo spasitelja.\u201c<\/p>\n

Iz Ferarrijevog Crkvenog Rije\u010dnika, standardnog rimokatoli\u010dkog autoriteta, citiramo sljede\u0107i sa\u017eeti pregled papinske mo\u0107i naveden pod rije\u010di papa, drugi \u010dlanak: \u201ePapa je takvog dostojanstva i Visosti da on jednostavno nije \u010dovjek nego, kao \u0161to i je, Bog, i vikar [predstavnik] Boga…Stoga je papa okrunjen sa trostrukom krunom, kao kralj neba, zemlje i pakla. Dapa\u010de, papina izvrsnost i mo\u0107 nisu samo iznad nebeskih, zemaljskih i paklenih stvari, nego on je tako\u0111er i iznad an\u0111ela, i njihov je nadre\u0111eni; stoga ako bi se dogodilo ili bilo mogu\u0107e da an\u0111eli naprave pogre\u0161ku u vjeri, ili osje\u0107ajima suprotnima vjeri, papa bi im mogao suditi i isklju\u010diti ih…On je takve velike \u010dasti i mo\u0107i da zauzima jedan te isti tribunal s Kristom; tako da \u0161to god papa u\u010dini izgleda kao da izlazi iz usta Bo\u017ejih… papa je, kao \u0161to je i bio, Bog na zemlji, jedini knez vjernih u Kristu, najve\u0107i kralj od svih kraljeva, posjeduje obilje mo\u0107i; kome je povjerena vladavina zemaljskog i nebeskog kraljevstva.\u201c On nadalje dodaje: \u201ePapa je tako velikog autoriteta i mo\u0107i da on mo\u017ee mijenjati, proglasiti ili tuma\u010diti bo\u017eanski zakon.\u201c \u201ePapa se ponekada mo\u017ee suprotstaviti bo\u017eanskom zakonu ograni\u010davanjem, obja\u0161njavanjem, itd.\u201c<\/p>\n

Tako, Antikrist ne samo da je nastojao uspostaviti Crkvu u mo\u0107i prije Gospodinovog vremena, nego je bio i dovoljno smion da se poku\u0161a \u201esuprostaviti\u201c i \u201emijenjati\u201c bo\u017eanske zakone da odgovaraju njegovim vlastitim zamislima. Kako je samo jasno na takav na\u010din ispunio proro\u010danstvo koje je prije vi\u0161e tisu\u0107a godina objavilo\u2014\u201eImat \u0107e namjeru promjeniti vremena i zakon.\u201c (Dan. 7:25)<\/p>\n

U buli, ili proglasu Siksto V objavljuje:<\/p>\n

\u201eAutoritet dat sv.\u00a0 Petru i njegovim nasljednicima, ogromnom mo\u0107i vje\u010dnog Kralja, nadma\u0161uje svu mo\u0107 zemaljskih kraljeva i kne\u017eeva. On prenosi nekontroliranu kaznu na sve njih. I utvrdi li da se bilo koji od njih opire Bo\u017ejoj uredbi, on izvr\u0161ava mnogo ozbiljniju osvetu nad njima, zbacuju\u0107i ih s njihovih prijestolja, koliko god mo\u0107ni bili, ru\u0161e\u0107i ih sve do najni\u017eih dijelova zemlje kao sluge ambicioznog Lucifera.\u201c<\/p>\n

Bula pape Pija V, naslovljena \u201eOsuda i izop\u0107enje Elizabete, engleske kraljice, i njenih prista\u0161a\u2014s dodatkom drugih kazni,\u201c glasi kako slijedi:<\/p>\n

\u201eOnaj koji vlada na visini, kome je data sva mo\u0107 na nebu i na zemlji, povjerio je jednu svetu, katoli\u010dku, i apostolsku crkvu (mimo koje nema spasenja) samo jednome na zemlji, naime, Petru, Knezu apostola, Petrovom nasljedniku, rimskom biskupu, da upravlja s puninom mo\u0107i. Samo je njega postavio knezom nad svim narodom i nad svim kraljevstvima, da \u010dupa, uni\u0161ti, raspr\u0161i, razori, posadi, i izgradi.\u201c<\/p>\n

Sveti Bernard potvr\u0111uje da \u201enitko osim Boga nije poput pape, bilo na nebu bilo na zemlji.\u201c<\/p>\n

\u201eCar Konstantin,\u201c ka\u017ee papa Nikola I, prenio je Bo\u017eje imenovanje na papu; kojemu, budu\u0107i je Bog, ne mo\u017ee suditi nijedan \u010dovjek.\u201c<\/p>\n

Papa Inocent III, rekao je\u2014\u201ePapa zadr\u017eava mjesto pravog Boga\u201c; i kanonski zakon, u sjaju ozna\u010dava papu\u2014\u201ena\u0161im Gospodinom Bogom.\u201c<\/p>\n

Inocent i Jakobitus navode da \u201epapa mo\u017ee \u010diniti gotovo sve \u0161to Bog mo\u017ee,\u201c dok Decije odbacuje rije\u010d gotovo, kao nepotrebnu. Jakobitus i Duran tvrde da \u201emu se nitko ne usu\u0111uje re\u0107i ni\u0161a vi\u0161e nego Bogu\u2014Gospodine, \u0161to ho\u0107e\u0161? I Antonije je napisao:<\/p>\n

\u201eNjemu [papi] pripada da odredi one stvari koje se odnose na javno dobro, i da ukloni one stvari koje spre\u010davaju taj cilj, kao poroke, zloupotrebe koje otu\u0111uju ljude od Boga…I to u skladu s Jeremijom 1:10 [Ovdje se opet na Antikrista primjenjuje proro\u010danstvo koje se odnosi na Kristovu Milenijsku vladavinu]: \u201eGle, postavljam te danas nad narodima i kraljevstvima da iskorijenjuje\u0161 i ru\u0161i\u0161, da uni\u0161tava\u0161 i obara\u0161,\u201c to jest \u0161to se ti\u010de poroka; da gradi\u0161 i sadi\u0161,\u201c to jest \u0161to se ti\u010de vrlina…U odnosu na mo\u0107 pape nad onima u paklu, koji su ozna\u010deni ribama u moru (Psalam 8)\u2014zato, jer kao \u0161to su ribe stalno potresane s valovima mora, tako su\u00a0 i oni u \u010distili\u0161tu stalno u pokretu kroz muke kazni\u2014Bog je podlo\u017eio papi tako\u0111er i ribe u moru, to jest, one u \u010distili\u0161tu, da ih oslobodi oprosnicama.<\/p>\n

\u201ePogani su podlo\u017eni papi, koji predsjeda svijetom namjesto Krista. Me\u0111utim Krist ima potpunu mo\u0107 nad svakim stvorenjem. Papa je Kristov namjesnik, i\u00a0 nitko se ne mo\u017ee zakonito povu\u0107i od poslu\u0161nosti Bogu… Papa mo\u017ee kazniti pogane i barbarske narode…I premda pogani ne mogu biti ka\u017enjeni sa sa duhovnom kaznom izop\u0107enja i sli\u010dno, ipak mogu biti ka\u017enjeni od crkve sa nov\u010danom kaznom, i od knezova sa tjelesnom kaznom tako\u0111er…Crkva mo\u017ee kazniti, neizravno, \u017didove s duhovnom kaznom, izop\u0107uju\u0107i kr\u0161\u0107anske kne\u017eeve kojima su \u017didovi podlo\u017eni, ako ih zanemare kazniti s materijalnom kaznom kada bilo \u0161to u\u010dine protiv kr\u0161\u0107ana…Ako bi se \u017eeljelo ne\u010dije obra\u0107enje, mo\u017ee ih se prisiliti sa u\u017easima i udarcima, ne da uistinu prime vjeru, nego da ne bi predstavljali nikakvu prepreku tvrdoglavoj volji. Za obra\u0107enje nevjernika, trebalo bi opona\u0161ati sud Bo\u017eji.\u201c<\/p>\n

Ovdje je primjer kako pogre\u0161ka u doktrini proizvodi nepravednost. Ljude se brzo mo\u017ee odvesti u svaki oblik okrutnosti\u00a0 i tla\u010denja, ako se isprva uvjere da su u pokazivanju takvih izopa\u010denosti jo\u0161 vi\u0161e sli\u010dniji Bogu\u2014opona\u0161atelji Boga. Pravo je \u010dudo da su ljudi ljubazni i umjereni kakve ih nalazimo, uza sve u\u017easne, la\u017ene ideje i doktrine \u0161to se ti\u010de Bo\u017ejeg plana za \u010dovje\u010danstvo, s kojima ih je Sotona zaslijepio i obmanuo kroz papinski izvor pogre\u0161ke, vode\u0107i ih pravcem koji je srodan njihovoj paloj prirodi. Nastavljaju\u0107i, isti pisac dodaje: \u201eMo\u0107 pape je pokazana i nad hereticima i \u0161izmaticima, ozna\u010denima tako\u0111er kao volovi, zato \u0161to se opiru istini s rogom ponosa. Bog je tako\u0111er podlo\u017eio takve pod papine noge da budu ka\u017enjeni na \u010detverostruki na\u010din, naime, sa izop\u0107enjem, svrgnu\u0107em, li\u0161avanjem zemaljskih dobara i vojnim progonstvom. Me\u0111utim za heretike ih se treba smatrati samo ako\u00a0 odbiju promjeniti njihove opasne doktrine, i ako su ih spremni uporno braniti… Papa mo\u017ee izabrati ili odabrati cara. Car je slu\u017ebenik [sluga] pape,to jest on je sluga Bo\u017eji u tome, jer papa ispunjava njegovo mjesto; jer Bog je odredio cara kao slu\u017ebenika pape…Pretpstavljam da bi se moglo re\u0107i kao istinu, da papa, vikar Kristov, ima univerzalnu nadle\u017enost nad duhovnim i materijalnim stvarima, u cijelom svijetu, na mjestu Boga \u017eivoga.\u201c<\/p>\n

Sljede\u0107i iskazi papi, izvu\u010deni iz Foxovog \u201eDjela i Spomenici,\u201c od H. G. Guinness, zapa\u017eenog engleskog pisca, zaslu\u017euju istaknuto mjesto;\u00a0 i mi se mo\u017eemo od srca slo\u017eiti sa komentarima tog pisca o sistemu \u010dija su usta izrekla takve iskaze, kada on ka\u017ee\u2014\u201eAko \u201e\u0107e onaj koji se uzvisuje biti poni\u017een,\u201c kakvo je onda poni\u017eenje srazmjerno takvom samouzvisivanju?\u201c<\/p>\n

\u201eStoga, vide\u0107i takvu mo\u0107 koja je dana Petru, i meni u Petru, jer sam njegov nasljednik, tko je stoga taj u cijelom svijetu tko ne bi trebao biti podlo\u017ean mojim uredbama, koji imam takvu mo\u0107 na nebu, u paklu, na zemlji, nad \u017eivima i nad mrtvima… Nadle\u017eno\u0161\u0107u kojeg klju\u010da je punina moje mo\u0107i tako velika, dok su svi ostali podanici\u2014da, i sami carevi trebaju svoja pogubljenja pokoriti meni\u2014jedino ja nisam podlo\u017ean nijednom stvorenju, ne, niti sebi; stoga moje papinstvo zauvijek ostaje na najvi\u0161oj razini; iznad svih ljudi, kojeg sve osobe trebaju slu\u0161ati i slijediti, kojemu nijedan \u010dovjek nemo\u017ee suditi ili ga optu\u017eiti za bilo koji zlo\u010din, nitko ga ne mo\u017ee svrgnuti osim on sam. Nijedan me \u010dovjek ne mo\u017ee izop\u0107iti, da, premda ja mogu komunicirati sa izop\u0107enima; jer nijedan kanon me ne ve\u017ee; kojemu nijedan \u010dovjek ne smije lagati, jer onaj koji la\u017ee za mene je heretik, i izop\u0107ena osoba. Stoga se dakle \u010dini da je veli\u010dina sve\u0107eni\u0161tva po\u010dela u Melkizedeku, bila je slavljena u Aronu, usavr\u0161ena u Kristu, predstavljena u Petru, uzvi\u0161ena u sveop\u0107oj nadle\u017enosti, i o\u010ditovana u papi. Stoga mi se \u010dini\u00a0 da je kroz tu nadmo\u0107nost mog sve\u0107eni\u0161tva, imaju\u0107i sve podlo\u017eeno meni, potvr\u0111eno ono \u0161to je re\u010deno za Krista, \u201eSve si podlo\u017eio pod noge njegove.\u201c<\/p>\n

\u201eI sli\u010dno tome, treba se smatrati da je biskup takve crkve uvijek dobar i svet. Da, premda on mo\u017ee pasti u ubojstvo ili preljub, on mo\u017ee pogrije\u0161iti, ali ipak on ne mo\u017ee biti otpu\u017een, nego umjesto toga izuzet sa ubojstvima Samsona, kra\u0111om Hebreja, itd. Cijela je zemlja moja biskupija, i ja sam obi\u010dan od svih ljudi, imaju\u0107i autoritet Kralja nad svim kraljevima nad podanicima. Ja sam sve u svemu, i iznad svega, tako da sam Bog, i Ja, vikar Bo\u017eji , obojica imamo jedan konzistorij, i ja sam u stanju \u010diniti gotovo sve \u0161to i Bog mo\u017ee \u010diniti. U svim stvarima koje navodim moja je volja da stojim za razum, jer ja sam u stanju staviti zakon iznad zakona, i od pogre\u0161nog napraviti pravedno u ispravljanju zakona i mjenjanju istih. Prema tome, ako je re\u010deno za stvari koje ja radim da su od Boga a ne od \u010dovjeka\u2014\u0160TO ME MO\u017dE U\u010cINITI NEGO BOGOM? I opet, ako se prelate crkve mo\u017ee nazvati i smatrati ih se od Konstantina za Bogove, ja stoga, budu\u0107i sam iznad svih prelata, \u010dini mi se razumnim trebam biti IZNAD SVIH BOGOVA. Prema tome, nemoj se \u010duditi ako je u mojoj mo\u0107i mijenjati vremena i razdoblja, mijenjati i opozivati zakone, odmjeravati sve, da, sa Kristovim propisima; jer gdje je Krist pozvao Petra da izvu\u010de svoj ma\u010d, i opominje svoje u\u010denike da ne koriste bilo kakvu izvanjsku silu u osve\u0107ivanju samih\u00a0 sebe, ne\u0107u li ih onda ja papa Nikola, pi\u0161u\u0107i biskupima Francuske, potaknuti da izvuku svoje materijalne ma\u010deve?…I dok je sam Krist bio prisutan na svadbi u Kani Galilejskoj, zar \u0107u ja, papa Martin, u svojoj odli\u010dnosti, sprije\u010diti duhovno sve\u0107enstvo da bude prisutno na svadbenim gozbama, i tako\u0111er da vjen\u010daje? Osim toga, kada nam Krist zapovijeda da posu\u0111ujemo bez nade u dobitak, zar ne\u0107u ja, papa Martin, dati razdiobu za isto? \u0160to da govorim o ubojstvu, \u010dine\u0107i ga da ne bude ubojstvo ili umorstvo da pogubim one koji trebaju biti izop\u0107eni? Sli\u010dno tome, protiv zakona prirode, predmet protiv apostola, tako\u0111er protiv kanona apostola, ja mogu i oprostit \u0107u; jer gdje oni, u njihovom kanonu, zapovijedaju da se razrje\u0161i sve\u0107enika koji je napravio blud, Ja, kroz autoritet Silvestra, mijenjam strogost tog ustava, uzimaju\u0107i u obzir da su umovi i tijela tako\u0111er ljudi sada slabiji nego \u0161to su bili onda…Ako vam se svi\u0111a da kratko \u010dujete cijeli broj svih takvih slu\u010dajeva koji se ispravno odnose na moju papinsku razdiobu, koji dolazi od jedan do pedeset to\u010daka, s \u010dim se nijedan \u010dovjek ne mo\u017ee mije\u0161ati osim mene, ja \u0107u ih nabrojiti. [Ovdje slijedi popis]<\/p>\n

\u201eNakon \u0161to sam sada dovoljno objavio moju mo\u0107 na zemlji, na nebu, u \u010distili\u0161tu, koliko je velika, i koja je punina u vezivanju, razrje\u0161ivanju, zapovijedanju, dopu\u0161tanju, biranju, potvr\u0111ivanju, odmjeravanju, \u010dinjenju i ne\u010dinjenju, itd. Govorit \u0107u sada malo o mojim bogatstvima i o mojim velikim posjedima, da svaki \u010dovjek mo\u017ee vidjeti moje bogatstvo i obilje svega\u2014rente, desetine, lje\u017eja; moju svilu, moje purpurne mitre, krune, zlato, srebro, bisere i dragulje, zemlji\u0161ta i gospodarstva. Meni prije svega pripada carski grad Rim; Lateranska pala\u010da, kraljevstvo Sicilije je ispravno za mene; i da Abua i Kapua budu moje. I zar kraljevstva Engleske i Irske, nisu, i zar ne bi trebala biti moji obveznici? S njima se ja tako\u0111er zdru\u017eujem, pored drugih pokrajina i zemalja, i\u00a0 na Zapadu i na Orijentu, tim gospodstvima po imenu. [Ovdje slijedi dugi popis]. \u0160to bih trebao govoriti ovdje o mojim svakodnevnim prihodima, o mojim prvinama, ukrasima, pla\u0161tevima, oprostima, bulama, ispovijedaonicama, posebnim papinskim pismima i proglasima, oporukama, razdiobama, prednostima, izborima, nadarbinama, vjerskim domovima, i sli\u010dnome, a \u0161to dolazi ne u maloj masi novca?… \u0161to dolazi u moje blagajne djelomi\u010dno se mo\u017ee pretpostaviti… Ali \u0161to da ka\u017eem o Njema\u010dkoj, kad je cijeli svijet moja biskupija, \u0161to moji kanonici ka\u017eu, i svi su mi ljudi obavezni vjerovati. Zato, kao \u0161to sam po\u010deo, tako \u0107u i zaklju\u010diti, zapovjedaju\u0107i, objavljuju\u0107i, i izri\u010du\u0107i, da se\u00a0 zbog potrebe spasenja, od svakog ljudskog stvorenja o\u010dekuje da mi bude podlo\u017eno.\u201c<\/p>\n

Mnogi danas pretpostavljaju da\u00a0 ta hvalisanja papinstva pripadaju dalekoj pro\u0161losti, i da je u kasnijim vremenima taj sistem do\u017eivio veliku promjenu; me\u0111utim malo razmi\u0161ljanja i opa\u017eanja dokazuje da su ti osje\u0107aji papinstva i dalje nepromjenjeni. Trebali bi smo imati na umu isto, da je stalna tvrdnja papinstva da su njegova u\u010denja nepromjenjiva: da su odluke njegovih papi i koncila nepogre\u0161ive; i da su te odluke, koje odi\u0161u svetogr\u0111em prema Bogu, i progonstvom protiv njegovih svetaca, i dalje dr\u017eane svetima od Rimokatoli\u010dke Crkve sada\u0161njeg vremena. Promjena u papinstvu bila je samo gubitak mo\u0107i kojeg je donijelo bu\u0111enje Reformacije. Oni i dalje imaju volju, ali snaga za napraviti to je ograni\u010dena s pove\u0107anjem spoznaje i slobode u \u010demu je Biblija bila glavni \u010dimbenik. Antikrist je postepeno bio \u201eraspojasan\u201c od strane pravog Krista\u2014\u201eduhom njegovih ustiju\u201c\u2014njegovom Rije\u010dju. Uskoro \u0107e \u017earko svjetljenje Emanuelove prisutnosti u potpunosti uni\u0161titi sujetnu krivotvorinu, i u potpunosti osloboditi svijet iz lanaca njegovih obmanjuju\u0107ih tvrdnji i pogre\u0161ki.<\/p>\n

Za primjer prisvajanja kasnijeg vremena, zapazi \u010dinjenicu da je sada\u0161nji papa, po usponu na papinsko prijestolje uzeo titulu Leo VIII, i kratko nakon toga potpisao se\u00a0 “Leo de tribus Juda”\u2014naime, Lav iz plemena Jude\u201c; \u0161to je jedna od titula prave Glave. Zasigurno stoga u tim oholim tvrdnjama, on nimalo ne zaostaje za onima koji su zauzimali istu du\u017enost u mra\u010dnim vjekovima.<\/p>\n

Sljede\u0107e, nazvano Klanjanje, je i dalje dio obreda povezanog sa postavljanjem novog pape. Novi papa, obu\u010den u bijelo, opto\u010den sa mnogim sjajnim draguljima, i nose\u0107i crvene cipele sa velikim zlatnim kri\u017eevima za kop\u010de, je vo\u0111en do oltara, gdje kle\u010di. Tada\u2014\u201epapa ustaje, i nose\u0107i svoju mitru, kardinali ga podi\u017eu i stavljaju ga prijestolje na oltaru da tamo sjedi. Jedan od biskupa kle\u010di, i po\u010dinje pjevanje Te Deum [Hvalimo te o Bo\u017ee]. U me\u0111uvremenu kardinali ljube stopala i ruke i lice pape.\u201c Nov\u010di\u0107 koji predstavlja tu ceremoniju, napravljen u papinskoj kovnici, nosi rije\u010di, \u201eKoga oni stvaraju, oni mu se klanjaju.\u201c<\/p>\n

Kardinal Manning, papinski glavni predstavnik u Engleskoj, podr\u017eava i skre\u0107e pa\u017enju javnosti na sljede\u0107u klauzulu Katoli\u010dke vjere:<\/p>\n

\u201eMi objavljujemo, potvr\u0111ujemo, odre\u0111ujemo, i progla\u0161avamo neophodnim za spasenje, da se svako ljudsko bi\u0107e treba podlo\u017eiti rimskom papi.\u201c I u javnom predavanju on predstavlja papu kako ka\u017ee, \u201eJa tvrdim da sam Vrhovni Sudac i Upravitelj savjesti ljudi; od seljaka koji obra\u0111uje zemlju, i kneza koji sjedi na prijestolju; od ku\u0107anstva koje \u017eivi u sjeni privatnosti, i Parlamenta koji donosi zakone za kraljevstva. Ja sam jedini, posljednji, Najvi\u0161i Sudac onog \u0161to je ispravno i pogre\u0161no.\u201c<\/p>\n

Sigurno je tako\u0111er, da u promatranju suvremenih slu\u010dajeva papinskih \u201erazmetljivih i ispraznih rije\u010di,\u201c ne bi smo trebali previdjeti istaknuti dekret Ekumenskog Koncila, odr\u017eanog u Rimu 1870 A.D., koji objavljuje nepogre\u0161ivost pape. Istina je, tvrdilo se sada i onda u pro\u0161losti, od uobra\u017eenih papa, da su bili nepogre\u0161ivi; i biskupi i kne\u017eevi \u017eeljni laskanja svom ponosu su ih prakti\u010dki proglasili takvima, u izjavi, \u201eTi si drugi bog, na zemlji\u201c; me\u0111utim preostalo je papinskom Koncilu u ovom prosvjetljenom devetnaestom stolje\u0107u da hladno i otvoreno obavjesti svijet koliko je velik taj \u201ebog na zemlji\u201c\u2014da je on savr\u0161en gotovo kao i onaj drugi Bog, na nebu; da on ne mo\u017ee grije\u0161iti kao ni onaj drugi; da je papa u svojim ex cathedra izjavama, nepogre\u0161iv\u2014neproma\u0161iv.<\/p>\n

Glasovanje vije\u0107a bilo je 13 srpnja 1870, i 18 je odluka bila slu\u017ebeno objavljena, sa ceremonijom, u velikoj katedrali sv.\u00a0 Petra u Rimu. Vjerujemo da \u0107e se sa zanimanjem \u010ditati sljede\u0107i opis doga\u0111aja, po Dr. J. Cummingsu, iz Londona. On ka\u017ee:<\/p>\n

\u201ePapa je imao veli\u010danstveno prijestolje podignuto pred isto\u010dnim prozorom u Katedrali, i zaodjenuo se u savr\u0161eni sjaj dragog kamenja, i okru\u017eio se sa kardinalima i patrijarsima i biskupima u rasko\u0161noj odje\u0107i, za veli\u010danstven spektakularan prizor. Izabrao je rane jutarnje sate i isto\u010dni prozor\u2014da izlaze\u0107e sunce zasvjetli u potpunosti sa svojim zrakama na njegovu veli\u010danstvenost, i njime \u0107e njegovi dijamanti, rubini i smaragdi, lomiti tu svjetlost i odra\u017eavati je tako da on ne\u0107e izgledati kao \u010dovjek, nego ono \u010dime ga je uredba proglasila, nego kao onaj koji ima svu slavu Bo\u017eju… Papa se postavio u rane sate na isto\u010dni prozor,…me\u0111utim sunce je odbilo…sjati. Turobno svanu\u0107e brzo je potamnilo u sve dublju i dublju tamu. Nije se moglo proizvesti blje\u0161tavilo slave. Ostarjele o\u010di navodnog Boga nisu mogle vidjeti \u010ditati po dnevnoj svjetlosti, pa je poslao po svije\u0107e. Svjetlo svje\u0107e napelo je \u017eivce njegove vizije previ\u0161e, pa je predao \u010ditanje kardinalu. Kardinal je po\u010deo \u010ditati usred sve crnje tame, me\u0111utim nije pro\u010ditao mnogo redova prije nego \u0161to je\u00a0 takav sjaj grozne vatre prasnuo sa crnih nebesa kako se nikada prije nije desilo u Rimu. U\u017eas je pao na sve njih. \u010citanje je stalo. Jedan je kardinal posko\u010dio drhte\u0107i sa svoje stolice, i uzviknuo, \u201eTo je glas Bog koji govori, gromovi Sinaja.\u201c<\/p>\n

Me\u0111u bogohulnim pretenzijama Antikrista trebali bi smo imati na umu nekoliko od njegovih u\u010denja, posebno doktrinu o Misi, o \u010demu \u0107emo vi\u0161e u idu\u0107em svesku. Prolaze\u0107i po obo\u017eavanju svetaca i Marije, zapa\u017eamo neke od jo\u0161 gorih pogre\u0161aka.<\/p>\n

Nepogre\u0161ivost Crkve bila je jedna od prvih, koja je utrla put drugima. To se tvrdilo prije nego je bila priznata slu\u017eba pape. To je bila vrlo ozbiljna pogre\u0161ka, te je zaprije\u010dila put ispravljanju pogre\u0161ki kada su kasnije bile otkrivene. To je stavilo odluke crkvenih koncila preko kontradikcija i dovo\u0111enja u pitanje, bilo razumom ili Svetim Pismom, i u\u010dinilo je ljudsko neznanje i slabosti i zablude standardima vjere umjesto Rije\u010d Bo\u017eju\u2014Bibliju; jer kada se jednom priznalo da je glas crkvenog koncila bio nepogre\u0161iv (neproma\u0161iv), sve mora biti prisiljeno da odgovara tome; i svaki se koncil osje\u0107ao vezanim donositi odluke koje nisu u suprotnosti sa prethodnim koncilima; i oni koji su u\u010dinili druga\u010dije riskirali su da ih se odbaci. Stoga pogre\u0161ka kad je jednom potvr\u0111ena ne mo\u017ee se pore\u0107i \u010dak niti ispustiti, i Biblija i razum trebaju biti protuma\u010deni i iskrivljeni da odgovaraju nepogre\u0161ivim odlukama pogre\u0161ivih ljudi. Nikakvo \u010dudo da je utvr\u0111eno da se zahtijevalo vrlo stru\u010dne teologe da tuma\u010de Sveto Pismo tako da bi se slagalo sa takozvanim nepogre\u0161ivim odlukama.\u00a0 Nikakvo to nije \u010dudo, sa svrsishodnosti, Antkrist\u2014<\/p>\n

Propisana Biblija. Povijest papinstva jasno pokazuje, da dok su ispovijedali po\u0161tovanje prema Bibliji kao Rije\u010di Bo\u017ejoj, dr\u017eali su je u pozadini a svoje vlastite nepogre\u0161ive rije\u010di u prvom planu. I ne samo to, nego su propisali Bo\u017eju Rije\u010d u potpunosti, kao neprikladnu za \u010ditanje i opasnu za narod, kako bi njihova vlastita nepogre\u0161iva rije\u010d mogla imati punu kontrolu. Dobro su znali da je Biblija bila opasna za njihovu mo\u0107, i stalno omalova\u017eavanje njihovih bogohulnih te\u017enji.<\/p>\n

U danima papinske mo\u0107i, posjedovanje ili \u010ditanje Biblije od strane naroda smatralo se kaznenim djelom. Umije\u0107e tiskanja i op\u0107e o\u017eivljavanje u\u010denja koje je time rezultiralo, oko \u0161esnaestog stolje\u0107a, osiguralo je uskrsnu\u0107e Biblije iz groba mrtvih jezika gdje ju je Antikrist dugo dr\u017eao skrivenu, zabranjuju\u0107i njeno prevo\u0111enje pod te\u0161kim kaznama. I kada ju je duh neovisnosti koji se je tada budio po\u010deo \u0161iriti na \u017eivim jezicima me\u0111u narodom, spaljivanje Biblija nije bila neuobi\u010dajena stvar; i duga su i glasna bila nemilosrdna prokletstva koja su izi\u0161la iz Vatikana protiv oholih gre\u0161nika koji su se usudili prevoditi, objavljivati ili \u010ditati Rije\u010d Bo\u017eju.<\/p>\n

Kada je Wycliffe objavio svoj prijevod, papa Grgur poslao je bulu na Sveu\u010dili\u0161te Oxford osu\u0111uju\u0107i prevoditelja kao onog koji \u201etr\u010di u odvratnu vrstu zlo\u0107e.\u201c Tyndaleov prijevod tako\u0111er je bio osu\u0111en; i kada je Luter izdao svoj Njema\u010dki prijevod, papa Leo X izdao je bulu protiv njega. Ipak, djelo je oti\u0161lo\u00a0 veli\u010danstveno i postojano napred: Bibija je trebala imati potpuno uskrsnu\u0107e, i bilo joj je su\u0111eno da prosvjetli ljude svakog naroda i jezika. Rimska je Crkva to polako po\u010dela shva\u0107ati, pa je stoga odlu\u010dila, dopustiti prijevod Svetog Pisma na suvremene jezike, od Katoli\u010dkih prevoditelja, popra\u0107ene sa Katoli\u010dkim bilje\u0161kama. Me\u0111utim, nije ih se davalo ljudima, osim ako je postojala opasnost da prime Protestantske prijevode. Rhemish prijevod to izjavljuje.<\/p>\n

Sljede\u0107e pokazuje karakter nekih od Bilje\u0161ki Rhemish prijevoda\u2014koji je, me\u0111utim, u posljednjih nekoliko godina bio istisnut od sa Douay prijevodom, vrlo sli\u010dnim, me\u0111utim sa manje istaknutim bilje\u0161kama. Bilje\u0161ka za Matej 3 glasi: \u201eHeretici mogu biti ka\u017enjeni i potisnuti; i mogu i trebali bi, od strane javne vlasti, bilo duhovne ili zemaljske biti progonjeni ili pogubljeni.\u201c Za Gal. 1:8 glasi: \u201eKatolici ne bi smjeli po\u0161tedjeti ni svoje roditelje ako su heretici.\u201c Za Hebr. 5:7 bilje\u0161ka glasi: \u201ePrevoditelji Protestantske Biblije trebali bi biti premje\u0161teni u dubine pakla.\u201c I za Otkr. 17:6 komentar glasi: \u201eMe\u0111utim krv Protestanata se ne treba zvati krvlju svetaca, ni\u0161ta vi\u0161e od krvi lopova, \u010dovjeko-ubojica, i drugih zlo\u010dinaca, za prolijevanje koje, po nalogu pravde, nijedno gra\u0111anstvo ne\u0107e odgovarati.\u201c<\/p>\n

Slijede neka od ograni\u010denja koja su bila nametnuta kada se utvrdilo da se \u010ditanje Biblije nije moglo u potpunosti sprije\u010diti. \u010cetvrto pravilo Indeksa Expurgatoris glasi:<\/p>\n

\u201eAko bilo tko ima oholost da \u010dita ili posjeduje Bibliju bez pismenog dopu\u0161tenja, on ne\u0107e primiti oprost sve dok najprije nije predao takvu Bibliju ordinarijatu. Prodava\u010di knjiga koji \u0107e prodavati ili druga\u010dije raspolagati\u00a0 s Biblijama na vulgarnom jeziku, bilo kome tko nema takvo dopu\u0161tenje, potisnut \u0107e vrijednost knjiga,…i bit \u0107e podvrgnut biskupu drugim takvim kaznama kakve \u0107e biskup smatrati ispravnima, u skladu sa kvalitetom kaznenog djela.<\/p>\n

Tridentski sabor je na svojoj sjednici 1546 A.D., rekao: \u201eDa bi se ograni\u010dilo drske umove, koncil odlu\u010duje da u stvarima vjere i morala, i svega \u0161to se odnosi na odr\u017eavanje kr\u0161\u0107anske doktrine, nitko, tko se oslanja na svoj vlastiti sud, ne smije se usuditi pridati Svetom Pismu nekakav svoj smisao suprotno onome kojega je dr\u017eala i jo\u0161 uvijek dr\u017ei sveta majka crkva, \u010dije je jedino pravo da prosu\u0111uje njegovo pravo zna\u010denje.\u201c<\/p>\n

Citiramo iz Bule Pija VII, protiv biblijskih dru\u0161tava, izdane 29 lipnja, 1816, Nadbiskupu Poljske:<\/p>\n

\u201eBili smo uistinu \u0161okirani sa tim vrlo lukavim izumom, s kojim su uzdrmani sami temelji religije; i prenijeli smo na koncil s na\u0161om \u010dasnom bra\u0107om, kardinalima svete rimske Crkve, zbog velike va\u017enosti predmeta, i s najve\u0107om pa\u017enjom i brigom, mjere ispravne da ih usvoji na\u0161 papinski autoritet, naime da se otkloni i ukine ta po\u0161ast koliko je vi\u0161e mogu\u0107e…Vi ste ve\u0107 pokazali sa svojom voljom gorljivu \u017eelju da otkrijete i svrgnete bezbo\u017ene spletke tih inovatora; ipak u skladu s na\u0161im uredom, mi vas uvijek iznova poti\u010demo da sve \u0161to mo\u017eete posti\u0107i silom, omogu\u0107iti vije\u0107em, ili u\u010dinkom vlasti, vi \u0107ete dnevno izvr\u0161avati s navje\u0107om gorljivosti…Biblije \u0161tampane od heretika trebaju biti ubrojene me\u0111u ostale zabranjene knjige, suglasno pravilima Indeksa.\u201c<\/p>\n

Isti je papa, godine 1819, izdao bulu protiv kori\u0161tenja Svetog Pisma u Irskim \u0161kolama. Citiramo iz nje:<\/p>\n

\u201eDo svete kongregacije doprla je informacija da su bile\u00a0 uspostavljene biblijske \u0161kole, uz financijsku pomo\u0107 heterodoksnih u gotovo svakom dijelu Irske; u kojima su uposleni neiskusni oba spola s kobnim otrovom izopa\u010denih u\u010denja…Treba biti u\u010dinjen svaki mogu\u0107i napor, da se omladinu dr\u017ei podalje od tih destruktivnih \u0161kola…Ulo\u017eite svoj trud sa svom svojom snagom da sa\u010duvate ortodoksnu omladinu da se ne iskvare s njima\u2014stvar, koja \u0107e, nadam se biti lako izvedena sa uspostavom Katoli\u010dkih \u0161kola kroz cijelu va\u0161u biskupiju.\u201c<\/p>\n

Ovdje imamo iskreno priznanje stvarnog cilja za uspostavu Katoli\u010dkih \u017eupnih \u0161kola u Velikoj Britaniji i Sjevernoj Americi,naime,: da za\u0161tite svoje redove. Antikrist nema drugog cilja u pru\u017eanju obrazovanja obi\u010dnom narodu. Neznanje i praznovjerje su papinske utvrde; i stolje\u0107a njegove mo\u0107i, uklju\u010duju\u0107i ono \u0161to je poznato kao \u201emra\u010dni vjekovi,\u201c to dokazuje. Obrazovanje sve\u0107enstva pod \u201eograni\u010denjima\u201c nije bilo zanemareno; ali, da nije bila u\u010dinjena nikakva priprema za obrazovanje naroda, grozno neznanje svih zemalja starog Rimskog Carstva je sna\u017ean dokaz. \u0160kole i Biblije su uvijek bili Antikristovi nepodno\u0161ljivi neprijatelji, i ne bi ih se toleriralo, osim ako bi postali potreba\u2014na koji na\u010din bi la\u017eno svjetlo moglo biti pu\u0161teno za o\u010duvanje Antikristovog postojanja.<\/p>\n

Citiramo iz bule Lea XII rimokatoli\u010dkom sve\u0107enstvu Irske, 1825 A.D.:<\/p>\n

\u201eNije vam tajna, \u010dasna bra\u0107o, da se izvjesno dru\u0161tvo, vulgarno nazvano Biblijsko Dru\u0161tvo, smjelo \u0161iri po cijelom svijetu. Prezrev\u0161i tradicije svetih otaca, i suprotno dobro poznatoj odluci Koncila u Trentu, ovo je Dru\u0161tvo skupilo sve svoje snage, i usmjerilo sva sredstva ka jednom cilju: u prijevod, ili bolje re\u010deno izokretanje, Biblije na pu\u010dke jezike\u00a0 svih naroda.\u201c<\/p>\n

\u010cak je i zadnji papa Pio IX izrazio tjeskobu svog srca u pogledu pobjede na svim stranama ovog velikog neprijatelja Antikrista\u2014Biblije. On je rekao, \u201eProkleta bila ta vrlo lukava i zavodni\u010dka dru\u0161tva nazvana Biblijska Dru\u0161tva, koji su stavili Bibliju u ruke neiskusne omladine.\u201c<\/p>\n

Istina je, bilo je odlu\u010deno na Plenarnoj sjednici rimokatoli\u010dkog vije\u0107a u Baltimoru, 1886 A.D. da \u0107e biti dopu\u0161tena odobrena Biblija u Katoli\u010dkim \u0161kolama u Sjedinjenim Dr\u017eavama. To me\u0111utim nije navjestilo promjenu u stvarnom osje\u0107anju Antikrista; to je samo jo\u0161 jedan udarac njegove dalekose\u017ene politike, iz po\u0161tovanja prema duhu slobode u ovoj zemlji, koji ne podnosi takva ograni\u010denja. Me\u0111utim, oni dobro znaju da je \u017eeljena sloboda a ne Biblija; i istraga otkriva da sada, dvije godine kasnije ovdje vi\u0161e nema Biblija u Katoli\u010dkim \u0161kolama.<\/p>\n

U\u010denje o prirodnoj, uro\u0111enoj besmrtnosti \u010dovjeka (da kad \u010dovjek jednom po\u010dne postojati vi\u0161e ne mo\u017ee prestati) bilo je jo\u0161 jedna plodonosna pogre\u0161ka, posu\u0111ena iz gr\u010dke filozofije. I budu\u0107i je to bilo priznato, to je prirodno vodilo do zaklju\u010dka da ako se postojanje mora nastaviti zauvijek, tada se biblijske izraze glede uni\u0161tenja onih koji su na koncu namjerni gre\u0161nici, druga smrt, itd., mora tako konstruirati da zna\u010de suprotno od onoga \u0161to ka\u017eu, naime, vje\u010dni \u017eivot u nekakvom stanju. Kao sljede\u0107e, bilo je lako odlu\u010diti da zlima to mora biti \u017eivot patnje; i na zidovima crkava \u010desto su bile prikazane patnje isto tako kao i rije\u010di revnih sve\u0107enika i redovnika. Tu je pogre\u0161ku bilo veoma lako utisnuti na obra\u0107enike zato jer su gr\u010dki filozofi (tada vo\u0111e svijeta u znanosti, religiji i filozofiji\u2014\u010dije su ideje, kako Josip pokazuje, \u010dak po\u010dele bojati Judaizam) dugo dr\u017eali i nau\u010davali kaznu za zle u smrti. Me\u0111utim, njima na zaslugu, treba zapaziti da se nisu spustili na u\u017easna svetogr\u0111a Bo\u017eje osobnosti i vladavine koja je Antikrist nau\u010davao svijetu. Sljede\u0107e je po redu, trebalo rije\u0161iti mjesto za to mu\u010denje i nazvati ga pakao, i tra\u017eiti odlomke u Svetom Pismu koji ukazuju na \u0161eol i hades i gehenu koji ukazuju na stvarnu pla\u0107u za grijeh\u2014prva i druga smrt\u2014i vje\u0161to ih primjeniti i usporedbe na\u0161eg Gospodina i simbole Otkrivenja, kako bi zavarali sebe i cijeli svijet na ovu temu i \u0161to je jo\u0161 groznije oklevetati i pogrditi Bo\u017eju osobnost i plan, na\u0161eg svemudrog i milostivog Nebeskog Oca.<\/p>\n

Bilo je uvedeno \u010distili\u0161te<\/strong>, da ubla\u017ei i u\u010dini podno\u0161ljivim tu u\u017easnu dozu u\u010denja, i ujedno dati Antikristu \u010dvr\u0161\u0107i stisak naroda. Tvrdilo se da on dr\u017ei klju\u010deve neba i pakla i da ima mo\u0107 da oslobodi boli \u010distili\u0161ta: ne samo adamske kazne, i slabosti time naslije\u0111enih, nego tako\u0111er kazni svjesnih, namjernih grijeha. Mo\u017ee se lako zamisliti kakvu je to polugu mo\u0107i dalo, nad narodom koji je u neznanju\u2014posebno kada carevi i glavni ljudi zemlje priznaju zavodnika i klanjaju mu se.<\/p>\n

Uslijedile su mise za mrtve; i bogati i siroma\u0161ni jednako osje\u0107ali su du\u017enost platiti, \u010dime bi ih imali. Tvrdilo se da je u\u010dinkovitost misa, za ubla\u017eavanje patnji u \u010distili\u0161tu svemogu\u0107a\u2014tako da niti Jehova\u00a0 niti Krist to nisu mogli ometati. To je postalo sredstvom velikog prihoda Antikristu; jer sve\u0107enici nisu bili spori da podsjete bogate na samrti, o ispravnosti ostavljanja dobrovoljnih ostav\u0161tina za mise za sebe\u2014osim ako oni koji su naslijedili njihovo bogatstvo ne bi zanemarili stvar. I zaista, unutar sada\u0161nje godine pojavila su se upozorenja sli\u010dne vrste u rimokatoli\u010dkim \u010dasopisima, pozivaju\u0107i da manje novca treba biti potro\u0161eno na pogrebno cvije\u0107e, kako bi ga se vi\u0161e moglo potro\u0161iti na mise za mrtve.<\/p>\n

Do\u0161li su oprosti, neko vrijeme prije \u201eKri\u017earskih ratova\u201c: mi znamo da su oprosti bili ponu\u0111eni, kao dar, da osiguraju dragovoljce za te \u201eKri\u017earske ratove\u201c ili \u201eSvete ratove.\u201c Papinskom odredbom, tko bi god u\u010destvovao u tim svetim ratovima, ne bi samo imao opro\u0161tenje pro\u0161lih grijeha, nego tako\u0111er zaslugu za poravnavanje budu\u0107ih grijeha; i tako bi im se zajam\u010dilo za\u0161titu od izvjesnih patnji u \u010distili\u0161tu. Ti oprosti, ka\u017eu nam Rimokatolici, nisu bili osmi\u0161ljeni da budu dozvola za po\u010diniti grijehe, nego su nagrade koje izravnavaju ili otpisuju izvjestan broj dana ili godina tjeskobe u \u010distili\u0161tu: tako da ako bi grijesi nekoga, u\u010dinili tog \u010dovjeka odgovornim za tisu\u0107u godina patnje, i ako bi on, jednom, ili u razli\u010dita vremena, si osigurao oprost u koli\u010dini za tisu\u0107u godina, bilo novcem, ili kroz slu\u017ebe koje je vr\u0161io za papinstvo, ili kroz u\u010dinjene pokore, mogao je i\u0107i slobodan; ako bi imao na svom kreditu devetsto godina oprosta, trebao bi pretprpjeti samo stotinu godina patnje;\u00a0 i ako bi se oprosti ra\u010dunali da idu preko njegovih kazni, vjerojatno bi ga se smatralo svecem, od posebnog utjecaja na nebu, kojemu bi se trebalo moliti i \u0161tovati ga. Luj, kralj Francuske, Kri\u017ear bio bi primjer tog reda. On je bio kanoniziran, i sada ga se \u0161tuje i molimu se kao Svetom Luju.<\/p>\n

Postoji zaista razlika izme\u0111u ovog gledi\u0161ta o Oprostima i dozvole da se po\u010dine grijesi; a ipak je vrlo blaga, jer papinstvo je pridalo razli\u010ditim op\u0107im grijesima izvjesnu koli\u010dinu patnje; i ne bi samo pro\u0161li grijesi tako bili izravnati i otpisani, nego oni koji su imali razloga razmi\u0161ljali su da mogu po\u010diniti izvjesne grijehe, u budu\u0107nosti, da bi mogli tako unaprijed omogu\u0107iti zaslugu da ih se otpi\u0161e. Pored toga, neki, nazvani \u201eplenarnim [potpunim, u cijelosti] oprostima,\u201c razumjelo se da pokrivaju sve grijehe, pro\u0161le i budu\u0107e.<\/p>\n

Praksa koja se \u010dak i danas \u010dini jedva vjerodostojnom. Romanisti imaju izvjesne molitve, ponavljanje kojih sa\u010dinjava temelj za oprost za ograni\u010deno razdoblje; i mnoge dodane zajedno, oni tvrde, \u0107e za\u0161titi od gnjeva na dugo vrijeme. Tako je onima koji ka\u017eu \u201eZdravo Sveta Kraljice\u201c dano \u010detrdeset dana oprosta, dok za izgovaranje \u201eLitanije Bla\u017eene Djevice\u201c postoji oprost od dvije stotine dana; a onima koji ka\u017eu \u201eBla\u017eeno bilo Sveto, Bezgre\u0161no i Naj\u010di\u0161\u0107e Za\u010de\u0107e Djevice Marije,\u201c dano je stotinu godina oprosta, itd., itd. U \u201enajmra\u010dnijim vjekovima\u201c kada su se oprosti slobodno nudili za novac\u00a0 i za slu\u017ebe u proganjanju nevjernika i heretika, lako se mo\u017ee zamisliti ka kakvom iskvarenju je ta bogohulna ideja odvela.<\/p>\n

Zlo\u010dinima koje su op\u0107enito po\u010dinili\u00a0 bogati, koji mogu platiti dare\u017eljivo, bile su pridodane ogromne kazne, dok su najni\u017ea kr\u0161enja pravde, \u010de\u0161\u0107a me\u0111u siroma\u0161nijim klasama, bila lagano isrpi\u010dana. Tako je brak sa prvim ro\u0111akom ko\u0161tao 5000$, dok je ubojstvo \u017eene ili roditelja ko\u0161talo jedino 20$.\u00a0 Spanheim ka\u017ee: \u201eustanova Oprosta bila je kovnica koja je kovala novac za rimsku Crkvu; zlatni rudnici za ne\u0107ake raspiku\u0107e i prirodnu djecu papi; \u017eivci papinskih ratova; sredstva za uklanjanje duga, i neiscrpan izvor luksuza za pape.\u201c<\/p>\n

Da bi se reguliralo taj promet bila je pridodana ljestvica kazni za razli\u010dite grijehe\u2014toliko mnogo dana ili godina u \u010distili\u0161tu za svakoga; i tako\u0111er je bila pripremljena odgovaraju\u0107a skala cijena, tako da se one koji dobivaju oprost za ubojstvo ili kra\u0111u, za \u010dedomorstvo, ili preljub, ili la\u017eno svjedo\u010denje, ili druge grijehe, moglo teretiti po razli\u010ditim cijenama. Posredstvom toga pokore su bile otpisane i mu\u010denja \u010distili\u0161ta ubla\u017eena ili okon\u010dana, na zadovoljstvo Antikristovih zastupnika. Nikakv \u010dudo\u00a0 da ljudi brzo po\u010dinju razumijevati da je toliko mnogo novca pla\u0107eno za toliko mnogo grijeha.<\/p>\n

Zlo\u010din je bio pove\u0107an sa tim oprostima do te mjere, da je gnjev boljih klasa dru\u0161tva podigao pobunu protiv crkve. O\u010di ljudi po\u010dele su se otvarati, i oni su vidjeli sve\u0107enstvo, od najuzvi\u0161enijih dostojanstvenika crkve pa sve do najdonjih redova slu\u017ebenika, ogrezlih u bezakonju.<\/p>\n

Ba\u0161 kao \u0161to najtamniji sat prethodi oluji, tako je i prije velikog Reformacijskog pokreta bio, moralno, najtamniji sat Antikristove mra\u010dne vladavine. Tada je otvorena i sramna prodaja oprosta prouzrokovala mu\u010dninu, i navelo Lutera i druge revne papiste da dovedu u pitanje i da ispitaju cijeli sistem, kako u njegovim moralnim, tako kasnije i u njegovim doktrinarnim aspektima. Kasnije je Luter zadao udarac sa pravom idejom\u2014da je papinstvo zapravo bilo Antikrist. I nakon \u0161to je to otkrio, on je neustra\u0161ivo istaknuo neke od simbola Otkrivenja, i pokazao njihovu primjenjivost i djelomi\u010dno ispunjenje na papinskoj hijerarhiji.<\/p>\n

O tome citiramo slijede\u0107e iz pera dobro poznatog sve\u0107enika, Lyman Abbotta. On ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eMe\u0111u ostalim uvjetima, za koje su u pro\u0161losti bili davani oprosti vi\u0161e nego sada, bio je doprinos novca crkvi. Ovaj promet dosegao je svoj vrhunac na po\u010detku \u0161esnaestog stolje\u0107a, pod Leo X, koji je objavio oprost svima koji budu davali doprinose za podizanje Katedrale sv. Petra u Rimu. Njegov glavni zastupnik za prodavanje oprosta u Njema\u010dkoj bio je izvjesni John Tetzel. Zloglasni poroci koje je Tetzel imao nisu sprije\u010dili da bude izabran kao nositelj tih pomilovanja drugim \u010di\u0161\u0107im du\u0161ama, i nikakvo mu se pretjerivanje nije \u010dinilo prevelikim, tako da donese novac u njegove blagajne. On je izjavio da je crveni kri\u017e, koji ga je pratio gdje god je i\u0161ao, imao jednaku u\u010dinkovitost kao i Kristov kri\u017e\u2014da nije postojao grijeh koji je tako velik a da ga on nije mogao otpustiti. Oprosti spa\u0161avaju ne samo \u017eive, oni tako\u0111er spa\u0161avaju i umrle. Istog trenutka kada novac padne na dno \u0161krabice, du\u0161a bje\u017ei iz \u010cistili\u0161ta i bje\u017ei slobodna u nebo. Takve su bile neke od njegovih bogohulnih izjava. Bila je uspostavljena redovita ljestvica cijena. Poligamija ko\u0161ta \u0161est dukata; svetogr\u0111e i kleveta, devet; ubojstvo, osam; vra\u010danje, dva. Takva otvorena i besramna prodaja, vi\u0161e je od bilo \u010dega drugog, vodila do Reformacije. Oprosti su se nastavili davati, ne samo za \u010din obo\u017eavanja, nego tako\u0111er i za priloge novca crkvi; me\u0111utim javna i otvorena prodaja oprosta sada je zabranjena, uglavnom, od strane rimske Crkve.\u201c<\/p>\n

Jedan drugi pisac citirao je nadalje Tetzelov jezik:<\/p>\n

\u201ePribli\u017eite se i ja \u0107u vam dati pisma uredno zape\u010da\u0107ena, posredstvom \u010dega \u0107e vam grijesi koje odsada po\u017eelite napraviti biti svi opro\u0161teni. Ne postoji grijeh koji je tako velik kojeg oprost ne bi mogao otpustiti. Platite, samo platite puno i bit \u0107e vam opro\u0161teno. Vi sve\u0107enici, vi plemenita\u0161i, vi obrtnici, vi \u017eene, vi djevice, vi mladi\u0107i, poslu\u0161ajte va\u0161e preminule roditelje i prijatelje, koji vas zovu sa dna ponora, \u201eMi trpimo u\u017easno mu\u010denje; i mala milostinja \u0107e nas osloboditi. Vi mo\u017eete dati, zar ne? Sa deset gro\u0161a mo\u017eete osloboditi va\u0161ega oca iz \u010distili\u0161ta. Na\u0161 Gospodin Bog vi\u0161e se ne ophodi s nama kao Bog\u2014On je dao svu mo\u0107 papi.\u201c<\/p>\n

Sljede\u0107e je dano kao preslika praznine koju je koristio Tetzel\u2014popunjavalo se sa imenom kupca, njegovih grijeha, itd.:<\/p>\n

\u201eNa\u0161 Gospodin Isus Krist smilovao ti se…i osloba\u0111a te sa zaslugama svojih najsvetijih patnji. Ja na temelju Apostolske mo\u0107i koja je mi je povjerena, razrje\u0161ujem te od svih…ekscesa, grijeha i zlo\u010dina koje si mo\u017eda napravio, koliko god veliki i ogromni oni mogli biti, i koje god vrste…Osloba\u0111am te boli koje si trebao trpjeti u \u010distili\u0161tu,…Ja te obnavljam do nedu\u017enosti i \u010disto\u0107e tvog kr\u0161tenja, tako da \u0107e, u trenutku smrti, vrata mjesta mu\u010denja biti zatvorena od tebe, i vrata raja \u0107e ti biti otvorena. I bude\u0161 li \u017eivio dugo, ova \u0107e milost ostati nepromjenjena sve do tvog kraja. U ime Oca, i Sina, i Svetog Duha, Amen. Brat John Tetzel, povjerenik, potpisao je ovo sa vlastitom rukom._____________.\u201c<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de neposredne sada\u0161njosti mi ne mo\u017eemo re\u0107i, ali znamo da, su samo nekoliko godina od tada, tiskani oprosti sa pripadaju\u0107im cijenama bili dr\u017eani za prodaju, na stolovima, u nekima od velikih rimokatoli\u010dkih crkava u Meksiku i Kubi.<\/p>\n

\u201eI bilo joj je dano da se zarati sa svetima i da ih pobjedi\u201c\u2014\u201eUgnjetavat \u0107e svete sluge Najvi\u0161ega\u201c<\/strong><\/p>\n

Da li je papinsko krivotvoreno kraljevstvo dr\u017ealo i pokazivalo mo\u0107 nad uistinu posve\u0107enom djecom Bo\u017ejom, i pobjedilo ih\u2014\u201eugnjetavaju\u0107i ih\u201c kroz dugo razdoblje tla\u010denja, ili drobe\u0107i ih, kao \u0161to hebrejski tekst podrazumijeva? Mi odgovaramo, Da: svako sredstvo koje se mo\u017ee zamisliti bilo je uposleno da slomi sam duh pravog kr\u0161\u0107anstva (Ivan 8:36; Gal. 5:1; 2.Kor. 3:17),\u00a0 i da se zamjeni sa duhom, u\u010denjima, i formama Antikrista. U po\u010detku je to bio manje otvoren napad na vjerne, a vi\u0161e polagani, uporni, melju\u0107e tla\u010denje, koje se to\u010dnije bavilo sa protivni\u010dkim u\u010diteljima; i iscrpljivanje strpljenja i tako\u0111er vjere mnogih. To uporno umaranje, i ugnjetavanje, dobro su ilustrirani sa uspostavom Ispovijedanja, u kojemu Antikrist nije samo uzeo na znanje svaki kriticizam, i svaku rije\u010d prigovora na taj sistem, izgovorenu na saslu\u0161avanju onog koji se ispovijeda, nego ga je pod prijetnjom budu\u0107ih kazni primorao da prizna i da se pokaje za bilo koju protivni\u010dku misao ili postupak. To je uskoro dobilo podr\u0161ku civilnih vlasti, i to u tolikoj mjeri da se je izustiti bilo kakav protest protiv crkve moglo protuma\u010diti kao izdaja civilne vlasti, a \u0161to je bilo potvr\u0111eno papinskim autoritetom.<\/p>\n

U prvom mlazu papinskog zanosa, ljudi su kao cijelina bili nominalni \u010dlanovi crkve ili ina\u010de pogani; i od svih koji su ispovijedali Krista o\u010dekivalo se da se prilagode obi\u010dajima i propisima postupno samo-uzvisuju\u0107e hijerarhije. Pogre\u0161ka, uvijek popularnija od istine, kada se izdigla do utjecaja i mo\u0107i, tjerala je, propisivala i u\u010dinila ozlogla\u0161enom istinu, i sve koji su je dr\u017eali. Bilo je to vrijeme kada je, kako je prikazano u Otkrivenju, prava Crkva (\u017eena) pobjegla u pustinju\u2014u izoliranost (Otkr. 12:6)\u2014izop\u0107enje zbog njene vjernosti istini, i pravom Gospodinu i Glavi Crkve. U to vrijeme, kada su se otpadnici uzvisili kao kne\u017eevi, ponizni su sveci do\u017eivljavali ono na \u0161to ih je Gospodin upozorio, kao i sve koji \u017eele \u017eivjeti pobo\u017eno (u ovo sada\u0161nje vrijeme), da trebaju o\u010dekivati, naime, progonstvo. Snaha je bila protiv svekrve, otac protiv sina, i brat protiv brata; i \u010dovjekovi su neprijatelji \u010desto uistinu bili oni iz njegovog ku\u0107anstva. Mo\u017ee li i\u0161ta biti koncipirano mnogo sli\u010dnije\u00a0 ugnjetavanju i zatiranju svetaca Svevi\u0161njega od takvog pravca postpupanja, na kojem se ustrajalo stolje\u0107ima?<\/p>\n

Da bi smo dobili ideju o okrutnosti i nemilosrdnosti ovog progonstva, ponovno moramo otvoriti stranice povijesti.<\/p>\n

Progonstva kr\u0161\u0107ana pod poganskim Rimom nisu bila dostojna usporedbe s onima pod papinskim Rimom, bila su rje\u0111a, ograni\u010denija u opsegu i manje ozbiljnijima. Navedeno je, po autoritetu ranih kr\u0161\u0107ana, da se je ve\u0107ina rimskih sudaca koji su u provincijama provodili autoritet cara, ili od senata, i u \u010dijim su rukama bili \u017eivot i smrt, pona\u0161ala poput ljudi poliranih manira i liberalnog obrazovanja, koji su po\u0161tovali pravila pravde. Oni su \u010desto odbijali omra\u017eeni zadatak progonstva, odbacivali optu\u017ebe protiv kr\u0161\u0107ana s prezirom (poput Pilata i Heroda koji su to nastojali u slu\u010daju na\u0161eg Gospodina\u2014Luka 23:14-16, 20, 22; Mat. 27:24), ili su predlagali otpu\u017eenim kr\u0161\u0107anima neku pravnu izliku. Kada je to bilo mogu\u0107e, oni su \u010de\u0161\u0107e koristili svoju mo\u0107 za olak\u0161anje a ne za tla\u010denje kr\u0161\u0107ana; i poganski su tribunali \u010desto bili sigurno uto\u010di\u0161te od njihovih \u017didovskih optu\u017eitelja.*<\/a> Okrutno progonstvo pod odvratnim tiraninom Neronom, koji je spalio neke od kr\u0161\u0107ana da odvrati javnu sumnju na sebe, predstavlja neke od najmra\u010dnijih stranica u povijesti Poganskog Rima; me\u0111utim \u017ertava je bilo relativno nekolicina. \u017drtve poganskog progonstva nisu bile zajednice op\u0107enito, nego ugledni pojedinci. Ta progonstva vode\u0107ih predstavnika, \u010dak, nisu niti bila toliko mnogo odre\u0111ena, uporna odlu\u010dnost protivljenja od strane vladavine\u00a0 ve\u0107 kao posljedica nekontrolirane popularne buke, probu\u0111ene praznovjerjem, pa se vladarima \u010dinilo potrebnim napraviti zadovolj\u0161tinu u interesu mira i reda. Nekoliko slu\u010dajeva koji to ilustriraju prona\u0111eni su u karijeri Apostola Pavla, isto tako kao i drugih proroka. Vidi Djela 19:35-41; 25:24-27; 26:2, 3, 28<\/p>\n

\u010cak i oni vi\u0161e op\u0107enitiji progoni, pod rimskim carevima, trajali su samo kratka razdoblja, osim ono pod Dioklecijanom, koje je trajalo s razli\u010ditom o\u0161trinom deset godina. Izme\u0111u tih progonstava \u010desto su bila duga razdoblja mira i ti\u0161ine. Pod carevima, premda znatno maltretirano, kr\u0161\u0107anstvo nije bilo uni\u0161teno, nego kao \u0161to smo vidjeli, uvelike je napredovalo.<\/p>\n

Koliko su druga\u010dija papinska progonstva, koja nisu bila usmjerena samo na ugledne protivnike ve\u0107 na sve, i koja progonstva nisu trajala samo jedino nekoliko mjeseci, nego neprestano! \u0160to je pod Poganskim carevima bilo prolazni bijes ili ludilo, pod papama je bilo smanjeno na redoviti sistem, o\u017eivljen vjerskim fanatizmom i spletkarskom ambicijom\u2014nadahnuto Sotonskom revno\u0161\u0107u, snagom i okrutno\u0161\u0107u koja je bez premca u analima povijesti. Otpadni\u010dka crkva odlo\u017eila je ma\u010d duha, i uhvativ\u0161i se mi\u0161ice carstva, okrenula svoja fizi\u010dka oru\u017eja sa nemilosrdnim bijesom na svakog slabijeg protivnika koji je stajao na putu njenoj ambiciji; dok se udvarala, laskala i zavodila one na vlasti sve dok nije zadobila njihovo povjerenje i uzurpirala njihovo mjesto i mo\u0107.<\/p>\n

I poganstvo i hereza tada su postali podlo\u017eni progonstvu\u2014posebno potonje. Nazovikr\u0161\u0107ansko sve\u0107enstvo, ka\u017ee Edgar, \u201epogre\u0161no je primjenilo zakone \u017didovske teokracije, i transakcije \u017didovskih anala, za nekr\u0161\u0107ansku i baznu svrhu bu\u0111enja demona progonstva protiv propadaju\u0107ih ostataka gr\u010dkog i rimskog [poganskog] praznovjerja…Oni su rastopili drevno tkivo Politeizma i prenijeli njegove prihode na kori\u0161tenje crkvi, vojsci i dr\u017eavi…Poganstvo je bilo izba\u010deno sa rimskog teritorija…Prisila je op\u0107enito bila zamjenjena za uvjerenje, i strah za evan\u0111elje. Neko porumeni od stida kada \u010dita\u00a0 Symmachusa i Libaniusa, dvojice poganskih govornika, koji mole za razum i uvjeravanje u propagiranju vjere, dok Teodozijei Ambrozije, kr\u0161\u0107anski car i kr\u0161\u0107anski biskup, pozivaju na nasilje i ograni\u010denje.<\/p>\n

Po usponu Konstantina do suvereniteta Rima, on je bio sklon tolerirati sve religije, kao \u0161to je bilo pokazano proslavljenim Milanskim ediktom, koji je dao vjersku slobodu svakom pojedincu u Rimskom Carstvu. Takva mjera trebala je biti pozdravljena s rado\u0161\u0107u od kr\u0161\u0107anske Crkve, koja je toliko \u010deznula za slobodom od prethodnih progonstava; ali to nije bilo slu\u010daj. Pravi duh kr\u0161\u0107anstva odstupio je, i sada je ambicija crkve bila uzvisiti se \u0161to je br\u017ee mogu\u0107e drobe\u0107i svaku iskru slobode i podla\u017eu\u0107i sve pod svoje noge. U skladu s tim, Gibbon*<\/a> ka\u017ee, \u201eNjegovi [Konstantinovi] crkveni slu\u017ebenici uskoro su prona\u0161li na\u010din da smanje nepristranost magistrata, i da probude revnost sljedbenika;… i on je ugasio nadu mira i tolerancije, od trenutka kad je okupio tri stotine biskupa unutar zidova pala\u010de.\u201c Car je bio uvjeren da objavi da se oni koji se suprotstavljaju sudu ovog sve\u0107eni\u010dkog tijela u stvarima vjere trebaju pripremiti za neposredno progonstvo. Bilo je objavljeno da su njihove odluke bile bo\u017eanskog autoriteta. Ovaj duh netolerancije uskoro je sazrio u gorko i nemilosrdno progonstvo. Konstantin je izdao dva kaznena zakona protiv hereze, i njegov su primjer slijedili sljede\u0107i carevi\u2014Valentinijan, Gracijan, Teodozije, Arkadije, i Honorije. Teodozije je objavio petnaest, Arkadije dvanaest, i Honorije ne manje od osamnaest od tih odredbi. Ti su zapisani u Teodozijevim i Justinijanovim kodeksima, na sramotu njihovih sve\u0107eni\u010dkih i carskih autora.<\/p>\n

Ono \u0161to je Antikristu bilo milo zvati herezom (ve\u0107ina \u010dega je bila istina i pravednost koje su nastojali zgaziti) bila je svrstana kao gora od nevjere, i kraljevi, carevi i teolozi su se suprotstavljali oboma; i Inkvizicija je progonila i jedno i drugo, posebno ono prvo. Kada je s po\u010detkom trinaestog stolje\u0107a, do\u0161lo do o\u017eivljavanja u\u010denja, i ljudi su se po\u010deli buditi od sna i uznemiravaju\u0107ih snova \u201emra\u010dnih vjekova,\u201c oni iz \u010dijih\u00a0 umova istina nije bila u potpunosti izbrisana bili su stimulirani, i standard istine bio je podignut kao otpor groznim pogre\u0161kama Antikrista. Tada je progoniteljski duh Antikrista bio izazvan na \u017eestoko djelovanje, da zdrobi oporbu.<\/p>\n

Kraljevi i kne\u017eevi koji su drhtali za sigurnost svojih kruna, da ne bi u bilo kojoj mjeri izazvali papino nezadovoljstvo, i \u010dija su kraljevstva mogla biti stavljena pod zastra\u0161uju\u0107a isklju\u010denja iz crkve, ako bi oni i njihov narod odbili pru\u017eiti apsolutnu poslu\u0161nost papinim zapovijedima, zakleli su se da \u0107e iskorijeniti herezu, i bili su napu\u0107eni\u00a0 da o\u010diste iz svojih provincija hereti\u010dku izopa\u010denost, sa strahom da im se ne otme njihova vlast; i onim grofovima koji nisu pru\u017eili pomo\u0107 u djelu progonstva bila su oduzeta njihova imanja. Kraljevi i kne\u017eevi, nisu stoga kasnili u svojim naporima da se usklade sa nalazima papinstva, i grofovi i njihovi vazali bili su u njihovoj slu\u017ebi, da pomognu u djelu uni\u0161tenja.<\/p>\n

\u010cak i prije tog bu\u0111enja, jo\u0161 630. A.D. Koncil u Toledu primorao je kralja \u0160panjolske, pri njegovom zauzimanju prijestolja, da se zakune da ne\u0107e tolerirati nikakve hereti\u010dke podanike na \u0160panjolskim podru\u010djima vlasti; i bilo je objavljeno da bi suveren koji bi prekr\u0161io takvu zakletvu \u201ebio proklet u o\u010dima vje\u010dnog Boga, i postao gorivom vje\u010dnog ognja.\u201c Me\u0111utim zastra\u0161uju\u0107a va\u017enost takvih zahtijeva bila u punijoj mjeri ostvarena kada je bu\u0111enje po\u010delo, i kada je Antikrist bio na vrhuncu svoje mo\u0107i.<\/p>\n

Vije\u0107e u Oksfordu 1160 predalo je grupu Valdenza, koji su emigrirali iz Gaskonija u Englesku, k svjetovnoj mi\u0161ici za kaznu. U skladu s time, Kralj Henrik II naredio je da ih se, mu\u0161karce i \u017eene, javno i\u0161iba, \u017eigo\u0161e na lice sa u\u017earenim \u017eeljezom, i odvu\u010de, polugole, izvan grada usred \u010dice zime; i nikome nije bilo dopu\u0161teno da im poka\u017ee samilost ili im uka\u017ee i najmanju milost.<\/p>\n

Frederik, Njema\u010dki car, 1224. A.D. osudio je heretike svakog opisa, \u017eive, na plamen, konficirao njihovu imovinu, i njihovo potomstvo, osim ako ne postanu progonitelji, na sramotu. Luj, kralj Francuske, 1228. A.D., izdao je zakone za istrebljenje hereze, i proveo njihovo izvr\u0161enje. Prisilio je Raymonda, grofa iz Toulousea, da poduzme istrebljenje hereze sa podru\u010dja svoje vlasti bez da po\u0161tedi prijatelja ili vazala.<\/p>\n

Od najranijeg prisvajanja mo\u0107i koje se postupno razvilo u papinski sistem, bio je napravljen otpor; me\u0111utim taj je otpor do\u0161ao od samo nekolicine vjernih, \u010diji je utjecaj ostavio mali dojam na neodoljivi val svjetovnosti koji je zapljusnuo crkvu. Postupno, kako su razabrali pogre\u0161ku, neki su se tiho povukli od velikog otpada, da obo\u017eavaju Boga u skladu s diktatom savjesti, \u010dak pod rizikom progonstva. Me\u0111u njima su bili zna\u010dajni neki, kasnije nazvani Valdenzi, Albigenzi, Wycliffiti i Hugenoti. Oni su, premda nazvani sa razli\u010ditim imenima imali , ve\u0107 prema onome koliko mi mo\u017eemo prosuditi, zajedni\u010dko porijeklo i zajedni\u010dku vjeru. \u201eValdenzijanizam,\u201c ka\u017ee\u00a0 Rainerous (3.4), poznati Inkvizitor iz trinaestog stolje\u0107a, \u201e je najdrevnija hereza; i postojala je, prema nekima, od dana [pape] Silvestra, a prema nekima, od dana apostola.\u201c Silvestar je bio papa kad je Konstantin bio car i priznao kr\u0161\u0107anstvo; i tako vidimo da istina nije bila bez svojih prista\u0161a od po\u010detka, koji su se, premda skromni i nepopularni, odlu\u010dno oduprli papinstvu, i papinskim doktrinama \u010distili\u0161ta, \u0161tovanja likova, zazivanja svetaca, obo\u017eavanja Djevice Marije, molitve za mrtve, transupstancijacije, celibatu sve\u0107enstva, indulgencijama, misi, itd., i nisu odobravali hodo\u010da\u0161\u0107a, blagdane, paljenje tamjana, sveti ukop, kori\u0161tenje svete vodice, sve\u0107eni\u010dko ruho, mona\u0161tvo, itd., i dr\u017eali su da bi se trebalo primiti u\u010denje Svetog Pisma, nasuprot tradicijama i tvrdnjama rimske Crkve. Oni su smatrali papu kao poglavara svih pogre\u0161ki,i tvrdili su da se otpu\u0161tenje grijeha mo\u017ee dobiti jedino kroz zasluge Gospodina Isusa.<\/p>\n

Vjera i djela tog naroda bila su temelj za reformaciju, i protest protiv pogre\u0161ke, davno prije Luterovih dana;\u00a0 i oni su, i drugi protivnici Rimokatolicizma, bili lovina i omra\u017eeni i proganjani s nemilosrdnim bijesom, od strane papinskih izaslanika. Valdenzi i Albigenzi bili su me\u0111u najbrojnijim tijelima Protestanata protiv papinstva; i kada je do\u0161lo doslovno bu\u0111enje u trinaestom stolje\u0107u, svjetlo je zasjalo uglavnom od njih, premda se odra\u017eavalo i poja\u010dalo iskazima\u00a0 Wycliffa, Hussa, Luthera, i drugih. I njihova u\u010denja, potpomognuta sa jednostavno\u0161\u0107u i moralom, zasjala su s ve\u0107im sjajem za razliku od pompoznog ponosa i o\u010diglednih nemoralnosti tada uzvi\u0161enog papinstva.<\/p>\n

Tada su pape, koncili, teolozi, kraljevi, kri\u017eari i inkvizitori kombinirali svoje \u0111avolske snage da istrijebe svakog protivnika, i da ugase i najmanju zraku svjetla svitanja. Papa Inocent III prvi je poslao misionare u okruge u kojima su u\u010denja Albigenza stekla upori\u0161te, da propovijedaju Rimokatolicizam, \u010dine \u010duda, itd.,; no utvrdiv\u0161i da su ta nastojanja bila bezuspje\u0161na, on je objavio kri\u017earski rat protiv njih i ponudio svima koji budu sudjelovali u njemu oprost od svih grijeha i neposrednu putovnicu za nebo bez prolaska kroz \u010distili\u0161te. S punom vjerom u papinu mo\u0107 da daruje obe\u0107ane nagrade, pola milijuna ljudi\u2014Francuza, Njemaca, i Talijana\u2014okupilo se oko znaka kri\u017ea, za obranu Katolicizma i istrebljenje hereze. Zatim je uslijedila serija bitki i opsada pokrivaju\u0107i prostor od dvadeset godina. Upali su u grad Beziers i uzeli ga 1209. i gra\u0111ane, bez obzira na dob ili spol, poginuli su od ma\u010da njih negdje oko \u0161ezdeset tisu\u0107a, kako su izvjestili neki povjesni\u010dari. Krv onih koji su pobjegli u crkve, i tamo bili ubijeni od svetih kri\u017eara, natopila je \u017ertvenike i tekla ulicama.<\/p>\n

Lavaur je bio opkoljen 1211. A.D.. Upravitelj je bio obje\u0161en na vje\u0161alima, i njegova \u017eena je bila ba\u010dena u zdenac i zdrobljena kamenjem. Gra\u0111ani su svi bili bez diskriminacije pogubljeni, \u010detiri stotine ih je bilo \u017eivo spaljeno. Cvatu\u0107a zemlja Languedoc bila je opusto\u0161ena, njezini gradovi zapaljeni, a njezini stanovnici odne\u0161eni vatrom i ma\u010dem. Procijenjeno je da je stotinu tisu\u0107a Albigenza palo u jednom danu; i tijela su im bila skupljena na hrpu i spaljena.<\/p>\n

Sav ovaj nered u krvi i podlosti bili su u\u010dinjeni u ime religije: po izja\u0161njenju na slavu Bo\u017eju i za \u010dast crkve, ali u stvarnosti kao podr\u0161ka Antikristu, koji sjedi u hramu Bo\u017ejem [crkvi], pokazuju\u0107i se da je bog\u2014mo\u0107ni\u2014sposoban da pobijedi i uni\u0161ti svoje neprijatelje. Sve\u0107enstvo je zahvaljivalo Bogu za djelo uni\u0161tenja, i bila je komponirana i otpjevana himna hvale Bogu za slavnu pobjedu kod Lavaura. Stra\u0161no krvoproli\u0107e kod Beziersa smatralo se kao \u201evidljivi sud s neba\u201c na herezu Albigenzijanizma. Kri\u017eari su prisustvovali velikoj misi u jutro, i nastavili su kroz cijeli dan pusto\u0161iti zemlju Languedoc i ubijati njene stanovnike.<\/p>\n

Imajmo na umu, me\u0111utim, da su ti otvoreni kri\u017earski ratovi, protiv Albigenza i Valdenza, bili poduzeti jednostavno zbog toga \u0161to je tzv. \u201ehereza\u201c uhvatila korijena u velikim djelovima tih zajednica. Bila bi velika pogre\u0161ka pretpostaviti da su kri\u017earski pohodi bili jedino progonstva: tiha, postojana gnje\u010denja pojedinaca, sve skupa broje\u0107i tisu\u0107e, po cijelom papinskom podru\u010dju vladanja, nastavila su se\u2014zatiru\u0107i svece Najvi\u0161ega.<\/p>\n

Karlo V, Njema\u010dki Car i Kralj \u0160panjolske i Nizozemske, progonili su prijatelje Reformacije po cijelom svom ogromnom podru\u010dju vladanja. Uz podr\u0161ku Sabora iz Wormsa, on je izop\u0107io Lutera, njegove sljedbenike i njegove spise; i osudio je sve koji bi pomogli Luteru ili \u010ditali njegove knjige, na konfiskaciju njihove imovine, zabranu carstva i kaznu za veleizdaju. U Nizozemskoj su trebali odrubiti glave ljudima koji su slijedili Lutera, i \u017eene su trebale biti \u017eive spaljene ili ako su bile tvrdoglave da budu predane plamenu. Premda je ovaj veliki zakon bio suspendiran, rad smrti u svim njenim u\u017easnim oblicima nastavio se. Vojvoda od Alve hvalio se pogubljenjem 18 000 Protestanata u \u0161est tjedana. Paolo procijenjuje broj koji je u Nizozemskoj bio pogubljen zbog njihove religije na 50 000; i Grotius daje listu Belgijskih mu\u010denika od 100 000. Karlo je na svojoj samrti, u posljednjem dahu, potaknuo svog sina Filipa II, da nastavi i dovr\u0161i djelo progonstva i uni\u0161tenja hereze koje je on bio zapo\u010deo\u2014koji je savjet Filip odmah poslu\u0161ao. On je s bijesom stimulirao duh progonstva, predavaju\u0107i Protestante plamenu bez diskriminacije ili samilosti.<\/p>\n

Franjo i Henrik, Francuski kraljevi, slijedili su primjer Karla i Filipa u njihovoj revnosti za Katolicizam i istrebljenje hereze. Masakri u Merindolu, Oran\u017eu i Parizu su sna\u017eni primjeri njihove revnosti za Antikristovu stvar. Masakr u Merindolu, kojeg je planirao Francuski kralj i odobrio Francuski parlament, bio je predan predsjedniku, Opedi, na izvr\u0161enje. Predsjednik je bilo povjereno da pogubi populaciju, spali gradove i razru\u0161i dvorce Valdenza, kojih je veliki broj \u017eivio u tom djelu. Rimokatoli\u010dki povjesni\u010dari priznaju da su u skladu s tim zadatkom tisu\u0107e, uklju\u010duju\u0107i mu\u0161karce, \u017eene i djecu, bili masakrirani, dvadeset i \u010detiri grada uni\u0161tena, i zemlja je ostala prazna i opusto\u0161ena. Mu\u0161karci, \u017eene i djeca pobjegli su u \u0161ume i planine radi sigurnosti i progonili su ih i pogubili ma\u010dem. Mnogi koji su ostali u gradovima suo\u010dili su se sa istom ako ne i gorom sudbinom. Pet stotina \u017eena bilo je ba\u010deno u staje koje su bile zapaljene, i kada bi tko sko\u010dio s prozora oni bi ga do\u010dekali na vrhovima kopalja. \u017dene su bile silovane i djeca mu\u010dena pred svojim roditeljima, koji su bili bespomo\u0107ni da ih za\u0161tite. Neki su bili ba\u010deni kroz provalije i tako bili raskidani a druge su vukli razgoli\u0107ene po ulicama.<\/p>\n

Masakr u Oran\u017eu, 1562. A.D. bio je sli\u010dnog karaktera kao i onaj u Merindolu i katoli\u010dki su ga pisci detaljno opisali. Talijanska vojska koju je poslao papa Pio IV dobila je zapovijed da pogubi mu\u0161karce, \u017eene i djecu; i zapovjed je bila izvr\u0161ena sa u\u017easnom okrutno\u0161\u0107u. Bespomo\u0107ni heretici bili su pogubljeni ma\u010dem, strmoglavljivani sa stijena, bacani na kuke i bode\u017ee, vje\u0161ani, pe\u010deni na sporoj vatri i izlo\u017eeni sramoti\u00a0 i mu\u010denju svakakve vrste.<\/p>\n

Masakr u Parizu na Dan sv. Bartolomeja, 24. kolovoza 1572. A.D., bio je jednak po okrutnosti, ali ve\u0107i u opsegu, masakrima u Merindolu i Oran\u017eu. Katoli\u010dki povjesni\u010dari su i to detaljno opisali, od koji ga je jedan, Thuanus, stigmatizirao kao \u201edivlju okrutnost, koja je bez presedana u cijeloj antici.\u201c Zvonjava zvona u pono\u0107, 23. kolovoza, dala je znak za uni\u0161tenje, i zastra\u0161uju\u0107e scene Merindola i Oran\u017ea po\u010dele su se ponovno redati protiv omra\u017eeih Hugenota. Karneval smrti trajao je sedam dana; gradom je tekla ljudska krv; dvori\u0161te je bilo puno poklanih u hrpama po kojima su kralj i kraljica gazili sa ekstremnim zadovoljstvom. Tijelo Admirala Colignya bilo je vu\u010deno po ulicama; i rijeka Seina bila je prekrivena sa plutaju\u0107im mrtvim tijelima. Izvje\u0161taji o broju ubijenih variraju od 5 000 do 10 000. Djelo uni\u0161tenja nije bilo ograni\u010deno na Pariz, nego se ra\u0161irilo nadaleko kroz cijelu Francusku dr\u017eavu. Prethodnog su dana u svim pravcima bili izaslani posebni glasnici sa zapovijedi o sveop\u0107em masakru Hugenota. Sli\u010dne su se scene ponavljale u gotovo svim provincijama, i procjene broja ubijenih variraju od 25 000 do 70 000.<\/p>\n

U tim u\u017easnim scenama krvoproli\u0107a Antikrist je na\u0161ao ekstremno zadovoljstvo. Papa i njegov dvor likovali su zbog pobjede Katolicizma nad Valdenzijanizmom kod Merindola, i opaki Opeda bio je nazvan \u201ebraniteljem vjere i herojem kr\u0161\u0107anstva.\u201c Francuski je kralj oti\u0161ao na misu, i prinio sve\u010dane zahvale Bogu za pobjedu nad i masakr Hugenota u Parizu. To krvoproli\u0107e, odobreno od Francuskog kralja i parlamenta i rimokatoli\u010dkih podanika, bilo je vjerovatno na izravan poticaj pape i papinske hijerarhije. Da je to bilo nadasve odobravano, u najmanju ruku, o\u010dito je iz \u010dinjenice da su na papinskom dvoru vijesti bile primljene sa velikim radovanjem. Papa, Grgur XIII, oti\u0161ao je u veli\u010danstvenoj procesiji u crkvu sv. Luja da iska\u017ee zahvalnost Bogu za tu zna\u010dajnu pobjedu. On je odmah proglasio jubilej, i poslao nuncija na Francuski dvor, koji je u papino ime pohvalio \u201ejuna\u010dko djelo o kojem se toliko dugo razmi\u0161ljalo i koje se tako sretno izvr\u0161ilo za dobro vjere.\u201c Kralj je dao napraviti medalju u sje\u0107anje na masakr, koja je nosila natpis, \u201ePietas Excitavit Justitiam”\u2014Pobo\u017enost Uzbu\u0111uje Pravdu.<\/p>\n

Medalje koje su bile spomen na doga\u0111aj bile su skovane u papinskoj kovnici pa papinoj naredbi. Jedna od tih je sada izlo\u017eena u Memorial Hall, Philadelphia, Pa. Njezino nali\u010dje predstavlja povi\u0161eni kip pape i skra\u0107eni natpis, “Gregorius XIII, Pontifex Maximus Anno I,” prva godina njegovog pontifikata, naime, 1572 A.D. Na pole\u0111ini te medalje je prikaz an\u0111ela uni\u0161tavatelja, koji nosi u lijevoj ruci kri\u017e, i u desnoj ruci ma\u010d, pred kojim, je prikazana oborena i bje\u017ei, grupa Hugenota, mu\u0161karaca, \u017eena i djece, \u010dija lica i figure izra\u017eavaju u\u017eas i o\u010daj. Pod tim se nalaze rije\u010di, “Ugonottorum Strages 1572″\u2014\u0161to zna\u010di, \u201ePokolj Hugenota, 1572.\u201c<\/p>\n

Slika sv.bartolomejskog masakra obje\u0161ena je u Vatikanu. Imala je svitak na vrhu, na kojem su bile upisane, na Latinskom, rije\u010di koje zna\u010de, \u201ePontif odobrava udes Kolignija.\u201c Koligni je bio istaknuti vo\u0111a Hugenota i jedan od prvih koji je trebao biti smaknut. Nakon \u0161to je bio ubijen, bila mu je otkinuta glava sa tijela i poslana kraljici (ona ju je balzamirala i poslala kao trofej u Rim), dok mu je tijelo bilo vu\u010deno kroz Pari\u0161ke ulice. Kralj je ubrzo nakon toga bio zahva\u0107en sa u\u017easima kajanja od \u010dega se nikada nije oporavio. Zabilje\u017eeno je da je rekao jednom od svojih povjerljivih lije\u010dnika, \u201eJa ne znam \u0161to mi se de\u0161ava, ali u\u00a0 umu i tijelu tresem se kao od groznice. \u010cini mi se da mi se svakog trenutka, bilo da hodam ili spavam, prikazuju ta izmasakrirana tijela sa stra\u0161nim licima i prekrivena krvlju.\u201c On je umro u velikoj agoniji, prekriven sa krvavim znojem.<\/p>\n

Antikrist je 1641. proglasio \u201erat religiji\u201c u Irskoj, i pozvao je narod da masakrira Protestante sa svim raspolo\u017eivim sredstvima koja su im na raspolaganju. Zalu\u0111eni narod \u010duo je tu zapovijed kao glas Bo\u017eji, i nisu bili spori da izvr\u0161e svoj zadatak. Protestantska krv tekla je slobodno cijelom Irskom, ku\u0107e su im\u00a0 bile pretvorene u pepeo, gradovi i sela bili su gotovo uni\u0161teni. Neki su bili prisiljeni ubiti vlastite ro\u0111ake, a potom da se sami ubiju\u2014posljednje rije\u010di koje su \u010duli u svojim u\u0161ima bila su jamstva sve\u0107enika, da su njihove smrtne agonije samo po\u010detak vje\u010dnog mu\u010denja. Tisu\u0107e su umrle od hladno\u0107e i gladi, dok su nastojali emigrirati u druge zemlje. Kavana, put je koji je sve zajedno bio umrljan nekih 20ak km sa krvavim tragovima ranjenih bjegunaca; \u0161ezdeset djece bilo je ostavljeno u bijegu, od strane roditelja koje su \u017eestoko lovili, i bilo je objavljeno da bi\u00a0 ako bi bilo tko pomogao tim malima bio pokopan pokraj njih. Sedamdeset odraslih bilo je \u017eivo spaljeno kod Fermaugha, i sedamdeset dvoje kod Kilkennya. Samo u pokrajini Ulster, bilo je ili izmasakrirano ili protjerano iz Irske oko 154 000 Prostestanata.<\/p>\n

O’Niel, nadbiskup Irske, proglasio je to \u201epobo\u017enim i zakonitim ratom,\u201c i papa (Urban VIII) je Svibnja, 1643. izdao bulu, odobravaju\u0107i, \u201epotpuni i apsolutni otpust svih njihovih grijeha,\u201c svima onima koji su uzeli udjela u \u201egalantnom vr\u0161enju onog \u0161to je le\u017ealo pred njima, kako bi istrijebili i potpuno iskorijenili zarazan kvasac hereti\u010dke zaraze.\u201c<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Inkvizicija ili \u201eSveti ured\u201c<\/strong><\/p>\n

Dominiku, vode\u0107em duhu u ovom kri\u017earskom pohodu, pripisana je \u010dast za izmi\u0161ljanje paklene Inkvizicije, iako je Benediktu, koji je revan u pripisivanju \u010dasti sv. Dominiku da je bio prvi Inkvizicijski General, dvojbeno da li je ideja sama najprije predlo\u017eila papi Inocentu ili Svetom Dominiku. Prvi je put bila uspostavljena od pape Inocenta III, 1204 A.D. Sv. Dominik bio je \u010dudovi\u0161te, li\u0161eno svakog osje\u0107aja samilosti, koji kao da je pronalazio svoj glavni u\u017eitak u scenama mu\u010denja i patnje. Tijekom kri\u017earskog pohoda protiv Albigenza, sa raspelom u ruci on je predvodio i ohrabrivao svete ratnike na djela smrti i uni\u0161tenja. Inkvizicija ili Sveti Ured je danas sud u Rimokatoli\u010dkoj Crkvi za otkrivanje, suzbijanje i ka\u017enjavanje hereze i drugih kaznenih djela protiv Crkve u Rimu.*<\/a> Me\u0111utim u danima Dominika nije postojao pravni sud, niti su instrumenti mu\u010denja bili dovedeni do savr\u0161enstva sve do kasnijih dana. Me\u0111utim, Dominik, je bez takve ma\u0161inerije, prona\u0161ao obilje sredstava za mu\u010denje, u dislociranju zglobova, trganju \u017eivaca, u razdiranju udova svojih \u017ertvi, i u spaljivanju na loma\u010di onih \u010dija su uvjerenja bila nikakvim sredstvima neuzdrmana, i koji se ne bi odrekli svoje vjere i slobode.<\/p>\n

Dobiv\u0161i zadatak od pape Inocenta, da kazni s konfiskacijom, progonstvom i smr\u0107u heretike koji ne bi primili njegovo evan\u0111elje, Dominik je stimulirao civilne sudove i stanovni\u0161tvo da masakriraju hereti\u010dke Valdenze; i on je u jednoj prilici predao plamenu stotinu i osamdeset Albigenza. Zbog takve vjernosti u slu\u017ebi Antikrista bio je kanoniziran kao svetac, i danas ga Rimokatolici \u0161tuju i mole mu se. Rimski brevijar (ne\u0161to poput molitvenika), ukazuju\u0107i na sv. Dominika, hvali, \u201enjegove zasluge i u\u010denja koja su prosvjetlila crkvu, njegovu domi\u0161ljatost i vrlinu s kojima je svrgnuo Tuluske heretike, i mnoga njegova \u010duda koja su i\u0161la toliko daleko da je \u010dak podizao mrtve.\u201c Rimski Misal (koji obuhva\u0107a slu\u017ebe povezane sa upravljanjem Gospodinovom ve\u010derom) veli\u010da njegove zasluge, i moli za materijalnu pomo\u0107 po\u00a0 njegovom zagovoru. Tako Antikrist i dalje podupire i nagra\u0111uje \u010da\u0161\u0107u svoje vjerne heroje. Bilo bi nemogu\u0107e ukratko prenijeti bilo koje odgovaraju\u0107e poimanje u\u017easa Inkvizicije, ili u\u017easnog straha kojeg je ona nadahnula me\u0111u ljudima. Oni koji nisu bili glasni u slavljenju Antikrista, ili su se odva\u017eili kritizirati njegove metode, bili su osumnji\u010deni za herezu; i takve su osobe, bez upozorenja ili zadovolj\u0161tine, bili podlo\u017eni zatvaranju u tamnici za nedogledno vrijeme do povoljnog razdoblja za su\u0111enje\u2014i tu\u017eitelj i tu\u017eba bili su im jednako nepoznati. Postupci ovih su\u0111enja bili su vo\u0111eni u tajnosti, i \u010desto je bilo kori\u0161teno mu\u010denje kako bi se iznudilo priznanja. Nane\u0161ena mu\u010denja bila su gotovo previ\u0161e u\u017easna da ih se prizna u ovom dobu i zemlji slobode, ipak njihova je realnost potvr\u0111ena dokazom kojeg \u010dak niti Katoli\u010dki povjesni\u010dari ne mogu pore\u0107i; i njihovi uzaludni poku\u0161aji da se ispri\u010daju za njih imaju tendenciju da samo potkrijepe dokaz. Instrumenti mu\u010denja, relikvije Inkvizicije, jo\u0161 uvijek postoje \u0161to bi u\u010dinilo uzaludnim bilo kakav demant. \u201eSveti Ured\u201c je \u010dak bio uposlio lije\u010dnike da promatraju proces mu\u010denja i da ga zaustave kada bi se \u010dinilo vjerovatnim da bi smrt mogla osloboditi patnika; i \u017ertvi je bilo omogu\u0107eno da se djelomi\u010dno oporavi, da bi mu\u010denje moglo biti primjenjeno drugi ili \u010dak tre\u0107i puta. Ta mu\u010denja nisu uvijek bila nanesena kao kazne za djelo krivovjerja: ona su op\u0107enito bila u svrhu poticanja optu\u017eenog da prizna, odvrati druge ili uka\u017ee na ulogu drugih, kao \u0161to je mogao biti slu\u010daj.<\/p>\n

\u010cak unutar ovog stolje\u0107a, nakon \u0161to je Inkvizicija mnoge od svojih strahota, jo\u0161 uvijek je u\u017easna. Povjesni\u010dar Napoleonskih ratova, opisuju\u0107i zauzimanje Toleda od njegove vojske, usput spominje otvaranje Inkvizicijskih zatvora, i ka\u017ee:<\/p>\n

\u201e\u010cinilo se kao da su se otvorili grobovi, i blijedi likovi poput duhova izi\u0161li su iz tamnica koje su imale grobni miris. \u010cupave brade visile su preko prsiju, i nokti su narasli poput pti\u010djih kand\u017ei, unaka\u017eeni kosturi, koji su udisali sa trudom u prsima, po prvi puta nakon toliko mnogo godina, svje\u017ei zrak. Mnogi od njih bili su svedeni na invalide, s glavom nagnutom prema naprijed i ramenima i rukama koje su visile krute i bespomo\u0107ne. Oni su bili zato\u010deni u jazbinama koje su bile tako niske da se nisu mogli uspraviti, i unato\u010d svoj brizi [vojnih] kirurga mnogi su od njih izdahnuli istog dana. Sljede\u0107eg je dana General Lasalle detaljno pregledao mjesto, pra\u0107en sa nekoliko \u010dasnika svog osoblja. Broj strojeva za mu\u010denje zaprepastio je \u010dak i ljude koji su navikli na bojno polje, sa u\u017easom.\u201c<\/p>\n

\u201eU udubljenju u podzemnoj grobnici, susjedno od privatne dvorane za ispitivanja, stajao je drveni lik kojeg su napravile ruke redovnika a koji je predstavljao Djevicu Mariju. Pozla\u0107ena slava obuhva\u0107ala je njenu glavu, i u svojoj desnoj ruci dr\u017eala je stijeg. Ono \u0161to je zapanjilo sve na prvi pogled kao ne\u0161to sumnjivo, je da bez obzira na njene svilene haljine, silaze\u0107i na svakoj strani s dovoljno pregiba od njenih ramena, ona bi nosila neku vrstu oklopa. Kad pogledamo izbliza izgleda da je prednji dio tijela bio popunjen sa iznimno o\u0161trim \u010davlima i malim uskim o\u0161tricama no\u017eeva, i koji su bili okrenuti prema promatra\u010du. Mi\u0161ice i ruke bile su spojene, i stroj iza pregrade stavio je figuru u pokret. Jedan od slugu Inkvizicije bio je na zapovjed Genenerala potaknut da radi s tim strojem kako mu je nalo\u017eeno. Kada bi figura ra\u0161irila svoje mi\u0161ice, kao da bi pritisnula nekoga s puno ljubavi prema svom srcu, dobro popunjena naprtnja\u010da Poljskog grenadira bila je napravljena da popuni mjesto \u017eive \u017ertve. Lik bi je grlio sve bli\u017ee i bli\u017ee, i kada bi sluga, u skladu sa zapovijedima, u\u010dinio da figura ra\u0161iri svoje ruke i vrati se u prija\u0161nji polo\u017eaj, naprtnja\u010da je bila probu\u0161ena do dubine od 5 do 7 cm, i ostala bi visiti na vrhovima \u010davala i o\u0161trica no\u017eeva.\u201c<\/p>\n

Bili su izumljeni \u201estalci\u201c razli\u010ditih vrsta, i primjenjeni kao sredstva za mu\u010denje. Jedna od naj jednostavnijih metoda obja\u0161njena je ovako: \u017drtva, s koje je bila svu\u010dena odje\u0107a, imala je svoje ruke pri\u010dvr\u0161\u0107ene sa tvrdim konopcem iza le\u0111a, s kojim je, djelovanjem remenice, bila podignuta sa svojih nogu, na koje su bili stavljeni utezi. Patnik bi nekoliko puta pao, i zatim naglim trzajem bio podignut, \u0161to bi dislociralo zglobove njegovih ruku i nogu, dok bi konopac s kojim je bio zaustavljen prodirao kroz drhtaju\u0107e meso do same kosti.<\/p>\n

Nedavno je javnosti skrenuta pa\u017enja na podsjetnik na takve strahote u\u010dinjene u ime Kristovo. Prostori \u0161tamparskih ureda biblijskih dru\u0161tava u Rimu bili su prebukirani, pa su morali iznajmiti ve\u0107i prostor blizu Vatikana. Veliki i osebujan prsten privukao je pa\u017enju, i ispitivanje je otkrilo \u010dinjenicu da je soba u kojoj su sada bili zaposleni sa tiskanjem Biblije\u2014\u201ema\u010d duha, to jest rije\u010d Bo\u017eja,\u201c s kojom je Antikrist bezuspje\u0161no poku\u0161avao tla\u010diti i ugnjetavati svece\u2014bila soba jednom kori\u0161tena od Inkvizicije kao komora za mu\u010denje; remenica prstena koja je bila na njemu vjerojatno se koristila vje\u0161anje\u00a0\u00a0 mnogih\u00a0 jadnih , patnika koji su imali za\u010depljena usta.<\/p>\n

Oni koji su bili okrivljeni za herezu ponekada su bili osu\u0111eni na ono \u0161to je bilo nazvano \u201e\u010cin Vjere.\u201c Crkveni je autoritet prenio osu\u0111enog svjetovnoj vlasti, dok je sve\u0107enstvo, glume\u0107i milosr\u0111e, molilo sud da poka\u017ee samilost osu\u0111enom, i dr\u017ee\u0107i u ruci kri\u017e, molilo \u017ertvu da se pokaje i spasi svoj sada\u0161nji i budu\u0107i \u017eivot. Suci su jako dobro poznavali svoju ulogu, i nisu pokazivali milosr\u0111e nikome izuzev pokajnicima ; i tako stje\u010du\u0107i blagoslove i titule \u201eBranitelj Vjere,\u201c i \u201eIstrebljiva\u010d Heretika.\u201c Osu\u0111eni \u201eheretik,\u201c\u00a0 obu\u010den u \u017eutu odje\u0107u oslikanu sa razli\u010ditim likovima pasa, zmija, plamena i \u0111avola, bio je vo\u0111en na mjesto pogubljenja, svezan na stup i predan plamenu.<\/p>\n

Torquemada, jo\u0161 jedan slavni General Inkvizicije, dao je zna\u010dajan primjer duha Antikrista. Rimokatoli\u010dki pisci priznaju da je on prouzro\u010dio smrt deset tisu\u0107a dvije stotine i dvadeset (10 220) osoba, ljudi i \u017eena, koji su bili spaljeni \u017eivi. Llorente, koji je tri godine bio Generalni Tajnik Inkvizicije, i imao pristup svim dokumentarnim dokazima, u svojim je Izvje\u0161tajima, izdanim 1817 A.D. (4 sveska) pokazuje da je izme\u0111u 1481 i 1808 godine, naredbom samog \u201eSvetog Ureda\u201c, ne manje od 31 912 osoba bilo \u017eivo spaljeno, i gotovo 300 000 bilo mu\u010deno i osu\u0111eno da\u00a0 slu\u017ee pokore. Svaka Katoli\u010dka zemlja u Europi, Aziji i Americi imala je svoju Inkviziciju.<\/p>\n

Mi ne mo\u017eemo ovdje u\u0107i u trag Antikristovim progonstvima svega \u0161to je sli\u010dilo reformama, slobode savjesti ili politi\u010dke slobode. Dovoljno je re\u0107i, da se to progonstvo pro\u0161irilo na svaku zemlju gdje je papinstvo imalo upori\u0161te\u2014na Njema\u010dku, Holandiju, Poljsku, Italiju, Englesku, Irsku, \u0160kotsku, Francusku, \u0160panjolsku, Portugal, Etiopiju, Indiju, Kubu, Meksiko, i neke ju\u017enoameri\u010dke dr\u017eave. Prostor nam\u00a0 ne dozvoljava da recitiramo pojedina\u010dne slu\u010dajeve koji bi slu\u017eili da poka\u017eu da su mnogi od mu\u010denika bili pravi sveci i heroji, koji su pod najstra\u0161nijim patnjama imali dovoljno milosti, i \u010desto bili u stanju, dok su umirali centimetar po centimetar, pjevati himne hvale i zahvaljivati pravoj Glavi prave Crkve, i poput njega, moliti se za svoje neprijatelje, koji su ih, kao \u0161to je on i prorekao, progonili njemu za volju.*<\/a><\/p>\n

Niti \u0107emo mi, iz istih razloga, i\u0107i u pojedinosti svih zastra\u0161uju\u0107ih, mu\u010dnih, mu\u010denja mrcvarenjem, nane\u0161enima nekima od Gospodinovih dragulja, zbog njihove vjernosti njihovim uvjerenjima. Procjenjeno je, od onih kojima je o\u010dito bio dat predmet temeljite istrage, da je papinstvo, tijekom pro\u0161lih tisu\u0107u tri stotine godina, izravno i neizravno prouzro\u010dilo smrt pedeset milijuna ljudi. I sigurno se mo\u017ee re\u0107i da su Sotonska i ljudska genijalnost bili oporezovani do krajnosti kako bi se izmislilo nova i zastra\u0161uju\u0107a mu\u010denja, i za politi\u010dke i vjerske protivnike Antikrista; potonji\u2014Heretici\u2014bili su proganjani s deset puta vi\u0161e bijesa. Pored op\u0107enitih oblika progonstva i smrti, kao \u0161to su vje\u0161anje, spaljivanje, utapanje, probadanje, izgladnjivanje i ga\u0111anje sa strijelama i oru\u017ejem, \u0111avolska su srca razmi\u0161ljala kako mogu utjecati na najdelikatnije i osjetljivije dijelove tijela, koji su sposobni za najve\u0107u bol; rastaljeno olovo bilo je izlijevano u u\u0161i; jezici su bili odsje\u010deni i olovo izliveno u usta; bili su pripremljeni kota\u010di na koje su bile stavljene o\u0161trice no\u017eeva tako da je \u017ertva mogla biti lagano sjeckana na komadi\u0107e; kuke i klije\u0161ta bili su ugrijani do crvenog usijanja i potom kori\u0161teni na osjetljivim dijelovima tijela; iskopali su o\u010di; nokti sa prstiju su bili \u010dupani sa \u017eeljezom koje je bilo usijano; \u0161upljine na koje su \u017ertve bile vezane bile su provrtavane kroz pete; neki su bili prisiljeni da sko\u010de sa visine na duge \u0161iljke koji su bili dolje utvr\u0111eni, gdje su drhte\u0107i od bola, polako umirali. Nekima su napunili usta sa barutom, koji kada je bio zapaljen, je raznio njihove glave na komadi\u0107e; drugi su bili lupani sa \u010deki\u0107em i razbijeni na komade na nakovnju; u druge su koji su bili pripojeni na mijeh, upuhivali zrak sve dok se ne bi rasprsnuli; drugi su bili ugu\u0161eni do smrti sa raskomadanim komadima njihovih tijela; drugi sa urinom, izmetom, itd., itd.<\/p>\n

Gotovo da se ne bi i povjerovalo u neka od tih \u0111avolskih zvjerstava da nisu bila dobro potvr\u0111ena. Oni slu\u017ee da poka\u017eu na kakvu se zastra\u0161uju\u0107u izopa\u010denost mo\u017ee spustiti ljudsko srce; i kako slijep na ispravno, i na svaku dobru namjeru \u010dovjek mo\u017ee postati pod utjecajem krive, krivotvorene religije. Duh Antikrista je razgradio i pokvario svijet kao \u0161to duh pravog Krista i mo\u0107 i utjecaj pravog Kraljevstva Bo\u017ejeg treba uzvisiti i oplemeniti srca i postupke ljudi\u2014kao \u0161to \u0107e i u\u010diniti, tijekom Milenija. To je u jednoj manjoj mjeri dobro prikazano s napretkom civilizacije, i porastom pravde i milosr\u0111a, od kad se mo\u0107 Antikrista po\u010dela smanjivati, a rije\u010d se Bo\u017eju po\u010delo slu\u0161ati i primjenjivati makar i malo.<\/p>\n

Zaista, nijedno sredstvo koje mo\u017eemo zamisliti nije toliko prora\u010dunato zavodilo i tla\u010dilo \u010dovje\u010danstvo. Svaki izopa\u010deni stav i slabost palih ljudi koristilo se kao prednost; stimuliralo se i pozivalo svaku nisku strast, i zadovoljenje tih strasti je bilo nagra\u0111eno. Pokvareni su tako bili namamljeni i uvr\u0161teni kao njeni poklonici, dok su oni plemenitije grupe bili anga\u017eirani na drugi na\u010din\u2014s izvanjskim i licemjernim pokazivanjem pobo\u017enosti, samoodricanja i ljubavi pokazanim u njihovim redovni\u010dkim institucijama, koja su me\u0111utim slu\u017eila jedino tome da odvedu mnoge takve sa staza vrline. Veseli i neozbiljni na\u0161li su dovoljno zadovoljenja u njenoj paradi i pokazivanju, njenoj pompi i ceremonijama; poduzetni i galantni u njenim misijama i kri\u017earskim pohodima; rasipni u njenim indulgencijama; i okrutni slijepi prista\u0161e u njenom poduzimanju tla\u010denja njenih protivnika.<\/p>\n

U u\u017easu i \u010du\u0111enju pitamo se, Za\u0161to su kraljevi, i knezovi, i carevi, i narod u cijelini, dopustili takva zvjerstva? Za\u0161to davno prije nisu ustali i smaknuli Antikrista? Odgovor nalazimo u Svetom Pismu (Otkr. 18:3): Nacije su bile opijene (o\u0161amu\u0107ene), izgubili su svoje osjete piju\u0107i pomije\u0161ano vino (u\u010denje, pravo i la\u017eno pomije\u0161ano) koje im je dala otpadni\u010dka crkva. Oni su bili zavedeni tvrdnjama papinstva. I, da ka\u017eemo istinu, oni su se samo djelomi\u010dno probudili iz svog bunila; jer premda ambasadori kraljeva, padaju\u0107i pred papom, ne \u010dine to kao u pro\u0161losti obra\u0107aju\u0107i mu se kao \u201eJanje Bo\u017eje koje oduzima grijeh svijeta,\u201c niti ga smatraju \u201eBogom koji ima mo\u0107 nad svime na nebu i na zemlji,\u201c oni su ipak jo\u0161 uvijek daleko od toga da shvate istinu\u2014da je papinstvo bilo, i da je, Sotonina krivotvorina pravog Kraljevstva.<\/p>\n

Premda su kraljevi\u00a0 i vojnici umorni od takvog nehumanog rada, nije tako sa svetom (?) hijerarhijom; i mi nalazimo da Generalno vije\u0107e Sienne, 1423. A.D. objavljuje da se \u0161irenje hereze u razli\u010ditim djelovima svijeta doga\u0111a zbog popu\u0161tanja Inkvizitora\u2014na uvredu Bogu, \u0161tetu Katolicizmu i propasti du\u0161a. Kne\u017eevi su bili podbu\u0111eni, milosr\u0111em Bo\u017ejim, da istrijebe herezu da bi tako mogli umaknuti bo\u017eanskoj osveti; i plenarni oprosti bili su darovani svima onima koji budu u\u010destvovali u djelu uni\u0161tenja ili dali oru\u017eje u tu svrhu.<\/p>\n

Ti su akti bili izdavani u crkvama svakog \u0160abata. I rimokatoli\u010dki teolozi i povijesni\u010dari nipo\u0161to nisu bili nekolicina koji su mahali svojim pisaljkama u nesvetoj stvari opravdavanja, preporu\u010divanja i hvaljenja progonstva hereze. Bellarmine, na primjer, objavljuje da su se \u201eapostoli suzdr\u017eali od pozivanja svjetovne mi\u0161ice jedino zbog toga \u0161to u njihovim danima nije bilo kr\u0161\u0107anskih kne\u017eeva.\u201c Doktor Dens, slavni rimokatoli\u010dki teolog, izdao je djelo o teologiji 1758, koje papisti danas smatraju kao standardni autoritet, posebno na njihovim fakultetima, gdje rangira kao\u00a0 \u0161to Blackstone \u010dini za engleski civilni zakon. Cijelo ovo dijelo odi\u0161e progonstvom. Ono osu\u0111uje pokrovitelje hereze na oduzimanje imovine, protjerivanje iz zemlje, zatvaranje u zatvor, pogubljenje i li\u0161avanje kr\u0161\u0107anskog pogreba.<\/p>\n

Jedno od ovla\u0161tenih prokletstava izdano u Romish Pontifical, da bude kori\u0161teno protiv Protestanata, glasi kako slijedi:<\/p>\n

\u201eNeka ih Svemogu\u0107i Bog i svi njegovi sveti prokunu s prokletstvom s kojim su \u0111avo i njegovi an\u0111eli prokleti. Neka budu uni\u0161teni iz zemlje \u017eivih. Neka najgora smrt do\u0111e na njih, i neka ih \u017eive strovali u jamu. Neka njihovo potomstvo bude uni\u0161teno sa zemlje\u2014s gla\u0111u, sa \u017ee\u0111i, i golotinjom i svom tjeskobom neka propadnu. Neka imaju sav jad i po\u0161ast i mu\u010denje. Neka sve \u0161to imaju bude prokleto. Uvijek i svugdje\u00a0 neka su prokleti. I kada govore i kada \u0161ute neka su prokleti. Izvana i iznutra neka su prokleti. Od tjemena glave pa do stopala noge neka su prokleti. Neka oslijepe, neka oglu\u0161e, neka zanijeme, neka im se jezik zalijepi za nepce, neka im ruke ne rukuju, i neka im noge na hodaju. Neka svi udovi njihovog tijela budu prokleti. Prokleti neka su, stojali ili le\u017eali, od sada pa zauvijek; i neka stoga njihova svjetiljka bude uni\u0161tena u prisutnosti Boga, na dan suda. Neka budu pokopani sa psima i magarcima. Neka gladni vukovi pojedu njihove le\u0161eve. Neka \u0110avo i njegovi an\u0111eli budu njihovi prijatelji zauvijek. Amen, Amen; neka tako bude, neka tako bude.<\/p>\n

To je duh papinstva; i svi koji posjeduju duh pravog Krista trebali bi spremno prepoznati tu bazu krivotvorine.<\/p>\n

S obzirom da pogre\u0161ke doktrina le\u017ee u samim temeljima tih pogre\u0161ki u vladanju, nema razloga posumnjati da ako bi okolnosti ponovno bile povoljne, doktrine nepromjenjene, da bi se njihov lo\u0161 duh i lo\u0161i plodovi za kratkim ponovno pokazali, u sli\u010dnim postupcima nepravde, tla\u010denja, praznovjerja, neznanja i progonstva; i bilo koje i sva zamisliva\u00a0 sredstva bila bi upotrijebljena da se posegne za obnovom, podr\u017eavanjem i pro\u0161irenjem krivotvorenog Kraljevstva Bo\u017ejeg. Kao dokaz toga citirat \u0107emo nekoliko slu\u010dajeva koje smo nedavno slu\u010dajno primjetili, kako slijedi:<\/p>\n

U Ahuehuetitlanu, Guererro, Mexico, 7 kolovoza, 1887, Protestantski misionar domorodac, po imenu\u00a0 Abraham Gomez, i dvojica pomaga\u010da, bili su hladnokrvno ubijeni od strane domorodaca, na nagovor rimokatoli\u010dkog sve\u0107enika, Oca Vergara, koji je, slave\u0107i misu prethodnog dana, pozivao svoje ljude kako se izvje\u0161tava da \u201enaprave primjer od tog sluge Sotoninog\u201c koji je do\u0161ao me\u0111u njih; dodaju\u0107i da ga mogu \u201eubiti\u201c sa svom sigurno\u0161\u0107u ra\u010dunaju\u0107i na za\u0161titu \u0161efa policije isto takao kao i sve\u0107enika. Sve\u0107enikova rije\u010d bila je zakon zaslijepljenim ljudima, i civilnim vlastima. Osaka\u0107eno tijelo jadnog misionara, ustrijeljeno i rasje\u010deno na komade, vu\u010deno je po ulicama, podvrgnuto svm vrstama poni\u017eenja, upozorenje drugima. Zato se nije mogla dobiti zadovolj\u0161tina.<\/p>\n

New York Independent je skrenuo pa\u017enju na taj krvavi masakr, pa je slijedio odgovor od Freemana, utjecajnog New York\u0161kog rimokatoli\u010dkog \u010dasopisa:<\/p>\n

\u201eOni [protestantski misionari] vide iskrene ljude kako kle\u010de, na zvuk Angelusa, u \u010dast Navje\u0161tenja i Utjelovljenja. Biblija, \u0107e oni ka\u017eu, uskoro \u201eizbrisati\u201c takvo \u201epraznovjerje.\u201c Svije\u0107a gori pred likom Majke Bo\u017eje. \u201eHa!\u201c vi\u010de misionar, \u201eMi \u0107emo uskoro pou\u010diti neprosvje\u0107ene da razbiju taj simbol!\u201c itd. Ako bi ubijanje nekoliko takvih misionara dr\u017ealo takve kao oni kod ku\u0107e, mi bi smo bili gotovo\u2014mi papisti smo toliko zli!\u2014skloni re\u0107i: \u201eIdemo plesati; radost neka bude neograni\u010dena.\u201c<\/p>\n

Sve\u0107enik po imenu C. G. Moule pri\u010da bolnu pri\u010du, koja je obi\u0161la tisak, o progonstvu, u Madeiri, Roberta Kelleya i onih koji su se obratili kroz njegov trud, a koji su, zajedno sa svojom djecom, gotovo jedna tisu\u0107a ljudi, pretrpjeli protjerivanje zbog primanja djeli\u0107a istine.<\/p>\n

U tzv. \u201eProtestanstkoj Prusiji,\u201c Pastor Thummel je bio uhi\u0107en zbog \u201evrije\u0111anja Rimokatoli\u010dke Crkve.\u201c On je izdao pamflet koji kritizira papinstvo, u kojem je jedno od \u201euvredljivih\u201c zapa\u017eanja bilo u smislu da je papinstvo otpad \u201eizgra\u0111en na praznovjerju i idolopoklonstvu.\u201c<\/p>\n

Nedavno su Karolini bili u sporu izme\u0111u Prusije i \u0160panjolske, i papa se imenovao arbitrom ili sucem, da rije\u0161i spor. (Mnogo nas od toga podsje\u0107a na njegovu prija\u0161nju mo\u0107 i vlast kao arbitra ili najvi\u0161eg suca nacijama.) Papa je odlu\u010dio u korist \u0160panjolske. Ratnici, pedeset vojnika i \u0161est sve\u0107enika bili su otpremljeni iz \u0160panjolske; i po njihovom dolasku Mr. Doane, ameri\u010dki misionar, bio je zatvoren i odsje\u010den od svakog kontakta sa svojim obra\u0107enicima, bez razloga, osim \u0161to je odbio predati svoje misijsko djelo i imovinu sve\u0107enicima; i budu\u0107i da otoci sada pripadaju \u0160panjolskoj, a \u0160panjolska pripada papi, ne mo\u017ee se tolerirati nijednu izuzev papinske religije.<\/p>\n

Jedan gospodin, biv\u0161i Rimokatolik, pi\u0161\u010dev prijatelj, navodi da je nedavno, kad je putovao u Ju\u017enu Ameriku, bio napadnut s kamenjem i da je bilo nu\u017eno da pobjegne kako bi spasio svoj \u017eivot, jer nije skinuo kapu s glave niti kle\u010dao s mno\u0161tvom, kada su rimski sve\u0107enici nosili raspelo i vojska prolazila ulicom. I nema sumnje da je svima koji \u010ditaju dnevne novine jo\u0161 uvijek svje\u017e u mislima, sli\u010dan slu\u010daj, u kojem su tri Amerikanca bili udareni od strane sve\u0107enika, napadnuti od strane svjetine i uhi\u0107eni u gradu Madridu, \u0160panjolska, za istu uvredu.<\/p>\n

Converted Catholic citira sljede\u0107e iz Watchman<\/em>, rimokatoli\u010dkog \u010dasopisa koji se objavljuje u St. Louisu, Mo.:<\/p>\n

\u201eProtestantizam! \u017delimo ga privu\u0107i i ra\u0161\u010detvoriti. \u017deljeli bi ga nabiti na kolac i objesiti ga na gnijezdo vrana. \u017deljeli bi ga rastrgati sa klije\u0161tima i zapaliti sa vru\u0107im \u017eeljezom. Ispunili bi ga sa otopljenim olovom, i uronili ga u paklenu vatru stotinu hvati duboku.\u201c<\/p>\n

U svijetlu pro\u0161losti, sasvim je vjerovatno da bi sa takvim duhom, kada bi posjedovali mo\u0107, Urednik Watchmana bi uskoro pro\u0161irio svoje prijetnje preko \u201eProtestantizma\u201c na osobe Protestante.<\/p>\n

Nedavno je u Barceloni, \u0160panjolska, po nalogu vlade, bio zapaljen veliki broj primjeraka Biblija\u2014naravno na poticaj rimske crkve. Sljede\u0107e, prevedeno sa Catholic Banner, tamo\u0161njem organu papinstva, pokazuje da su oni odobrili i cijenili taj postupak. Re\u010deno je:<\/p>\n

\u201eHvala Bogu da smo se kona\u010dno okrenuli prema vremenima kada su oni koji su propagirali hereti\u010dka u\u010denja bili ka\u017enjeni s uzornim kaznama. Uskoro se treba dogoditi ponovna uspostava Svetog Suda Inkvizicije. Njena \u0107e vladavina biti jo\u0161 slavnija i plodnija u rezultatima nego u pro\u0161losti. Na\u0161a Katoli\u010dka srca prelijevaju se sa vjerom i entuzijazmom; i ogromna radost koju do\u017eivljavamo, kako po\u010dinjemo \u017eeti plod na\u0161e sada\u0161nje kampanje, prelazi svu ma\u0161tu. Kakav \u0107e to dan u\u017eitka biti za nas, kada vidimo Antiklerikalce kako se savijaju u plamenu Inkvizicije!\u201c<\/p>\n

Kako bi ohrabrili na drugi kri\u017earski pohod, isti \u010dasopis ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eMi vjerujemo da je u redu izdati imena tih svetih ljudi od \u010dijih su ruku toliki mnogi gre\u0161nici trpjeli, kako bi dobri katolici mogli iskazivati \u010dast sje\u0107anju na njih:<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
\u017drtve Torquemade<\/strong><\/td>\n<\/tr>\n
Mu\u0161karci i \u017eene \u017eivi spaljeni<\/td>\n10,220<\/td>\n<\/tr>\n
Simboli\u010dno spaljeni (slika ili lik te osobe)<\/td>\n6,840<\/td>\n<\/tr>\n
Osu\u0111eni na druge kazne<\/td>\n97,371<\/td>\n<\/tr>\n
\u017drtve Diega Deze<\/strong><\/td>\n<\/tr>\n
Mu\u0161karci i \u017eene \u017eivi spaljeni<\/td>\n2,592<\/td>\n<\/tr>\n
Simboli\u010dno spaljeni (slika ili lik te osobe)<\/td>\n829<\/td>\n<\/tr>\n
Osu\u0111eni na druge kazne<\/td>\n32,952<\/td>\n<\/tr>\n
\u017drtve kardinala Jimineza de Cisnerosa<\/strong><\/td>\n<\/tr>\n
Mu\u0161karci i \u017eene \u017eivi spaljeni<\/td>\n3,564<\/td>\n<\/tr>\n
Simboli\u010dno spaljeni (slika ili lik te osobe)<\/td>\n2,232<\/td>\n<\/tr>\n
Osu\u0111eni na druge kazne<\/td>\n48,059<\/td>\n<\/tr>\n
\u017drtve Adriana de Florencie<\/strong><\/td>\n<\/tr>\n
Mu\u0161karci i \u017eene \u017eivi spaljeni<\/td>\n1,620<\/td>\n<\/tr>\n
Simboli\u010dno spaljeni (slika ili lik te osobe)<\/td>\n560<\/td>\n<\/tr>\n
Osu\u0111eni na druge kazne<\/td>\n21,835<\/td>\n<\/tr>\n
———-<\/td>\n<\/tr>\n
“Ukupno \u017eivih spaljenih ljudi za vrijeme 45 godina,
\ndjelovanja Generala Inkvizicije<\/td>\n		35,534<\/td>\n<\/tr>\n
Ukupno simboli\u010dno spaljenih<\/td>\n18,637<\/td>\n<\/tr>\n
Ukupno osu\u0111enih na druge kazne<\/td>\n293,533<\/span><\/td>\n<\/tr>\n
Sveukupno:<\/strong><\/td>\n347,704<\/strong><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Papinski Milenij<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to pravo Kraljevstvo pravog Krista treba trajati tisu\u0107u godina, tako se i papinska krivotvorina osvr\u0107e unatrag na razdoblje svog najve\u0107eg napretka, koje je po\u010delo 800 A.D. i zavr\u0161ilo u svanu\u0107e sada\u0161njeg stolje\u0107a, u ispunjenju Milenijske vladavine prore\u010dene u Otkr. 20. i razdoblje od tada, u kojem je papinstvo postepeno izgubilo svu svoju zemaljsku mo\u0107, pretrpjelo mnoga poni\u017eenja od nacija koje su ih prije podr\u017eavale, i izgubilo veliki dio svojih teritorija, prihoda i sloboda na koje su se dugo pozivali i posjedovali ih, Romanisti smatraju kao \u201emalo vremena\u201c iz Otkr. 20:3, 7, 8, na kraju Milenija, tijekom kojeg Sotona treba biti odvezan.<\/p>\n

I datumi koji obilje\u017eavaju po\u010detak i kraj papinskog Milenija neznanja, praznovjerja, i prijevare jasno su pokazani u povijesti. rimokatoli\u010dki pisac*<\/a> tako ukazuje na po\u010detak tog vjerskog carstva: \u201eKrunidba Karla Velikog kao Cara Zapada, od pape Lea 800 A.D, bilo je zaista po\u010detak Svetog Rimskog Carstva.\u201c\u2020<\/a><\/p>\n

Premda je papinstvo bilo organizirano, kao vjerski sistem, davno prije, i \u010dak bilo \u201epodignuto\u201c na zemaljsku mo\u0107 539. A.D. ipak je Karlo Veliki bio taj koji je prvi u stvranosti darovao i formalno priznao zemaljsku vlast pape. Kao \u0161to je Karlo Veliki bio prvi car nad \u201eSvetim Rimskim Carstvom,\u201c 800. A.D., tako je Franjo II bio posljednji, i on je dobrovoljno predao svoju titulu 1806. A.D.*<\/a> Kao \u0161to je prije godine 800. papinstvo ustajalo, podr\u017eano od rimske \u201ezvijeri\u201c (ljudi) i od njenih \u201erogova\u201c (sila), tako je i od 1800. bilo odrezano od zemaljskog autoriteta nad kraljevima i narodima,\u00a0 i bilo je rastrgano i oplja\u010dkano od onih koji su mu prethodno pru\u017eali podr\u0161ku. (Otkr. 17:16, 17) Danas, premda jo\u0161 uvijek prima \u010dast, i jo\u0161 uvijek posjeduje \u0161iroki utjecaj nad savjestima ljudi, papinstvo oplakuje svoj gubitak svega nalik zemaljskoj vlasti.<\/p>\n

Pa\u017eljivi \u0107e istra\u017eiva\u010d zapaziti \u010detiri razdoblja, manje ili vi\u0161e ozna\u010dena, u razvoju i uzvi\u0161enju Antikrista, i isti broj izri\u010dito ozna\u010dava njegov pad. U njegovom razvoju ovo su \u010detiri datuma:<\/p>\n

    \n
  1. U Pavlovim danima, oko 50. A.D. startovao je po\u010detak tajnog djelovanja nepravedne ambicije.<\/li>\n
  2. Papinstvo \u201e\u010covjek Bezakonja,\u201c je bilo organizirano kao hijerarhija; naime, ckrva je do\u0161la u organizirano stanje, i pape se prepoznalo kao Glave, koji predstavljaju Krista, vladaju\u0107i u crkvi i nad narodima, postupno od 300. do 494. A.D.\u2021<\/a><\/li>\n
  3. Vrijeme kada pape po\u010dinju iskazivati civilni autoritet i mo\u0107, kako \u0107e kasnije biti pokazano, 539. A.D. (tre\u0107i svezak, pogl. III) Vrijeme uzvi\u0161enja, 800. A.D., kada je, kao \u0161to je ve\u0107 pokazano, bilo formirano \u201eSveto Rimsko Carstvo,\u201c i papa, krunidbom Karla Velikog, bio sam priznat kao Kralj kraljeva, Car careva, \u201edrugi Bog, na zemlji.\u201c<\/li>\n<\/ol>\n

    Slijede \u010detiri razdoblja pada papinskog utjecaja:<\/p>\n

      \n
    1. Razdoblje Reformacije, za koje se mo\u017ee re\u0107i da je po\u010delo oko 1400. A.D., sa zapisima Wycliffa\u2014nakon kojih su slijedili Huss, Luter i drugi.<\/li>\n
    2. Razdoblje Napoleonovog uspjeha, propadanje papa, i kona\u010dno odbacivanje njihove titule \u201eCara Svetog Rimskog Carstva,\u201c od strane Franje II, 1800-1806 A.D.<\/li>\n
    3. Kona\u010dno odbacivanje pape kao vladara nad Rimom, i tzv. papinskim dr\u017eavama Italije, od strane papinskih podanika i Kralja Italije, 1870. A.D., kroz \u0161to je Antikrist ostavljen bez i najmanjeg zemaljskog autoriteta.<\/li>\n
    4. Kona\u010dan kraj te krivotvorene hijerarhije, pred kraja \u201eDana Gnjeva\u201c i suda koji je va\u0107 po\u010deo\u2014koji \u0107e zavr\u0161iti, kako je pokazano sa \u201eVremenima Neznabo\u017eaca,\u201c s godinom 1914.<\/li>\n<\/ol>\n

      Ima li mjesta za sumnju?<\/strong><\/p>\n

      Pratili smo uspon Antikrista, iz otpadni\u0161tva ili \u201eotpadanja\u201c u kr\u0161\u0107anskoj Crkvi; \u010duli smo njegovu bogohulnu tvrdnju da je Kristovo Kraljevstvo i da je njegov papa Namjesnik Kristov\u2014\u201edrugi Bog, na zemlji\u201c; \u010duli smo njegove visokozvu\u010dne rije\u010di svetogr\u0111a, nepravedno si prisvajaju\u0107i titule i mo\u0107i koji pripadaju pravom Gospodaru gospodara i Kralju kraljeva; vidjeli smo kako je u\u017easno ispunio predvi\u0111anje, \u201eUgnjetavat \u0107e svete\u201c; vidjeli smo kako je istina, slomljena i izokrenuta bila u potpunosti pokopana u zabludu, praznovjerje i mje\u0161anje crkve u svjetovne poslove, da Gospodin u pravom trenutku nije podigao reformatore, poma\u017eu\u0107i tako svojim svecima\u2014kao \u0161to je pisano, \u201eUmnici u narodu pou\u010davat \u0107e mno\u0161tvo, ali \u0107e ih jedno vrijeme zatirati ma\u010dem i ognjem, izgnanstvom i plja\u010dkanjem. Dok ih budu zatirali, samo \u0107e im nekolicina pomagati.\u201c (Dan. 11:33, 34)<\/p>\n

      S obzirom na svo ovo svjedo\u010danstvo, ima li prostora za sumnju da su u vezi papinstva apostoli i proroci bili nadahnuti da napi\u0161u, opisuju\u0107i do u tan\u010dine kao \u0161to i jesu njegove istaknute karakteristike? Mi smatramo da ne bi trebalo ostati nimalo sumnje u svakom nepristranom umu da je papinstvo Antikrist, \u010covjek Bezakonja; i da nijedan \u010dovjek ne bi mogao eventualno ispuniti predvi\u0111anja. Neusporedivi uspjeh papinstva, kao krivotvorenog Krista, koji obmanjuje cijeli svijet, je obilno ispunio predvi\u0111anje na\u0161eg Gospodara, kada je on, nakon \u0161to je ukazao na svoje odbacivanje, rekao, \u201cDo\u0111e li [hvale\u0107i se] neki drugi u svoje vlastito ime, vi \u0107ete ga prihvatiti!\u201c (Ivan 5:43)<\/p>\n

      Primjetit \u0107e se, nedvojbeno sa iznena\u0111enjem, kod mnogih, da smo u na\u0161em razmatranju teme koju imamo op\u0107enito izostavili ukazivanje na lopovluk, te\u0161ki nemoral, od strane papa\u00a0 i drugih slu\u017ebenika, i mra\u010dna djela \u201edjelotvornosti\u201c koja su \u010dinili jezuiti i drugi tajni redovi, koji su \u010dinili sve vrste detektivskog rada za papinstvo. Mi smo ih izostavili namjerno, ne zato \u0161to su neistiniti, jer \u010dak i rimokatoli\u010dki pisci priznaju mnoga od njih; nego zbog toga \u0161to na\u0161 pravac argumentiranja ne zahtijeva te dokaze. Pokazali smo da je papinska hijerarhija (\u010dak i da je bila sastavljena od najmoralnijih i ispravnih ljudi\u2014\u0161to nije slu\u010daj, kao \u0161to cijela povijest svjedo\u010di) \u010covjek Bezakonja, Antikrist, krivotvorina i krivi prikaz Kristovog Milenijskog Kraljevstva, vje\u0161to ure\u0111ena da obmane.<\/p>\n

      Rije\u010di Macaulaya, engleskog povjesni\u010dara, slu\u017ee da poka\u017eu kako netko bez posebnog proro\u010danskog svjetla mo\u017ee vidjeti papinski predivan sistem\u2014krivotvorinu najdivnijeg od svih sistema, Kraljevstva Bo\u017ejeg, koje ima do\u0107i.<\/p>\n

      On ka\u017ee:<\/p>\n

      \u201eNemogu\u0107e je zanijekati da je oblik vladavine rimske Crkve pravo remek djelo ljudske [treba li bi re\u0107i Sotonske] mudrosti. U stvari, ni\u0161ta drugo nego takav sustav nije moglo, unato\u010d takvim napadima, izroditi takve doktrine. Iskustvo tisu\u0107u i dvjesta sudbonosnih godina, domi\u0161ljatost i strpljiva briga \u010detrdeset generacija dr\u017eavnika, pobolj\u0161alo je taj sistem do takve savr\u0161enosti, da me\u0111u tvorevinama koje su politi\u010dke sposobnosti ono zauzima najuzvi\u0161enije mjesto.\u201c<\/p>\n

      Antikristov kona\u010dni kraj<\/strong><\/p>\n

      Pratili smo papinstvo sve do sada\u0161njeg vremena, do Dana Gospodinovog\u2014vremena Emanuelove prisutnosti. Taj \u010covjek Bezakonja bio je razvijen, u\u010dinio je svoje stra\u0161no djelo, bio je udaren sa ma\u010dem Duha\u2014Rije\u010dju Bo\u017ejom. Duh Kristovih usta u\u010dinio ga je nemo\u0107nim da otvoreno i op\u0107enito progoni svete, bez obzira koliko bila jaka \u017eelja; i sada mi pitamo, \u0160to je sljede\u0107e? \u0160to ka\u017ee Apostol u vezi Antikristovog kraja?<\/p>\n

      U 2. Sol. 2:8-12, Apostol Pavao objavljuje \u0161to se ti\u010de Antikrista: \u201ekojega \u0107e Gospodin Isus ubiti dahom usta svojih i uni\u0161titi sjajem dolaska (prisutnosti) svojega.\u201c Svjetlo istine \u0107e prodrijeti u svaki predmet. Razotkrivanje ispravnog i pogre\u0161nog vodit \u0107e u veliki sukob izme\u0111u tih na\u010dela, i izme\u0111u ljudskih nosioca svakog\u2014prouzro\u010duju\u0107i veliko vrijeme nevolje i srd\u017ebe. U toj bitci, pogre\u0161no i zlo \u0107e pasti, a ono \u0161to je pravo i istinito \u0107e pobijediti. Me\u0111u ostalim zlima koja sada trebaju biti kona\u010dno i potpuno uni\u0161tena je Antikrist, s kojim je gotovo svako zlo, u teoriji i praksi, manje ili vi\u0161e izravno povezano. I upravo \u0107e taj sjaj, to sun\u010devo svijetlo od Gospodinove prisutnosti, koje \u0107e prouzro\u010diti \u201edan nevolje,\u201c zbog \u010dega \u0107e i u kojem \u0107e, Antikrist, sa svakim drugim zlim sistemom, biti uni\u0161ten.\u201c \u201eNjega koji djelovanjem Sotoninim [Sotonina mo\u0107 i djelovanje] dolazi sa [popratno ili tijekom] svom silom, la\u017enim znamenjima i \u010dudesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga \u0161to ne prihvati\u0161e ljubavi prema istini da bi se spasili. Zato je njima Bog poslao jednu mo\u0107nu zabludu koja ih je navela povjerovati u la\u017e, da budu osu\u0111eni svi oni koji nisu vjerovali u istinu ve\u0107 su na\u0161li zadovoljstvo u nepravdi,\u201c nedostojni da imaju udjela u Milenijskom Kraljevstvu kao sunasljednici s Kristom.<\/p>\n

      Mi razumijemo da te rije\u010di podrazumijevaju da \u0107e u vrijeme Gospodinove prisutnosti (sada\u0161nje vrijeme–od 1874), kroz taj sistem Antikrista (jedan od glavnih Sotoninih zastupnika za zavo\u0111enje i upravljanje svijetom), isto tako kao i kroz sva svoja druga zastupstva, \u0111avo pru\u017eiti naj o\u010dajniji otpor novom sistemu stvari koji treba biti uspostavljen. On \u0107e iskoristiti svaku i malu okolnost, i sve naslje\u0111ene slabosti i sebi\u010dnost ljudske obitelji, da regrutira njihova srca i ruke i pisaljke u toj kona\u010dnoj bitki protiv slobode i punog razja\u0161njenja istine. Predrasude \u0107e biti upaljene tamo gdje, ukoliko bi se istina jasno vidjela, nijedna ne bi postojala; bit \u0107e prizvana strastvena revnost, i bit \u0107e formirani strana\u010dki sindikati, koji \u0107e varati i zavesti mnoge. I to \u0107e biti tako, ne zato \u0161to Bog nije u\u010dinio istinu dovoljno jasnom da vodi sve poptuno posve\u0107ene, nego zbog toga \u0161to oni koji \u0107e biti zavedeni nisu bili dovoljno gorljivi u tra\u017eenju\u00a0 i kori\u0161tenju istine pru\u017eene kao \u201ehrana u pravo vrijeme.\u201c I tako \u0107e biti o\u010ditovano da klasa koja je zavedena nije primila istinu u ljubavi prema njoj, nego umjesto toga kroz obi\u010daj, formalnost ili strah.<\/p>\n

      I izgleda da je Apostolovo zasiguranje da \u0107e, u toj kona\u010dnoj smrtonosnoj bitci, bez obzira \u0161to \u0107e Antikrist pove\u0107ati mo\u0107 u svijetu kroz nova lukavstva, prijevare i kombinacije svega toga, pravi Gospodin zemlje, Kralj kraljeva, u vrijeme svoje prisutnosti, prevladati; i da \u0107e na koncu, tijekom velikog vremena nevolje, u potpunosti uni\u0161titi Antikrista i zauvijek uni\u0161titi njegovu mo\u0107 i prijevare.<\/p>\n

      \u0160to se ti\u010de to\u010dnog oblika u kojem bi trebali o\u010dekivati taj zavr\u0161ni sukob, mi mo\u017eemo jedino predlo\u017eiti kako bi se stvari mogle odvijati, uglavnom temeljeno na simboli\u010dkim gledi\u0161tima o istome, datima u Otkrivenju. Mi o\u010dekujemo postupno formiranje po cijelom svijetu dvije velike grupe\u2014iz kojih \u0107e se vjerni i pobjedni\u010dki sveci izdvojiti. Ove \u0107e dvije velike grupe biti sastavljene s jedne strane od Socijalista, Slobodoumnih, Nevjernika, nezadovoljnih, i istinskih ljubitelja slobode \u010dije su se o\u010di po\u010dele otvarati \u010dinjenicama koje se odnose na vjersku lo\u0161u upravu i despotizam: s druge strane \u0107e se postupno pridru\u017eiti protivnici ljudske slobode i jednakosti\u2014Carevi, Kraljevi, Aristokrate; i u bliskoj sklonosti njima \u0107e stajati krivotvorina Bo\u017ejeg Kraljevstva, Antikrist, podr\u017eavaju\u0107i i primaju\u0107i podr\u0161ku od zemaljskih civilnih despota. Mi tako\u0111er o\u010dekujemo da \u0107e Antikristova politika biti pomalo uskla\u0111ena i omek\u0161ana u nastojanju da povrati natrag u naklonost i prakti\u010dku suradnju (ne stvarni savez) ekstremiste iz svih Protestanstkih denominacija, koji \u010dak i sada dah\u0107u za nominalnim savezom i jedni s drugima i sa Rimom\u2014zaboravljaju\u0107i da je jedini pravi savez onaj koji je nastao i koji se nastavlja kroz istinu, a ne kreda, konvencijama i zakonima. Koliko se god nekima \u010dinila nevjerojatnom ova suradnja Protestanata i Katolika, mi vidimo nepogre\u0161ive znakove o njenom brzom pribli\u017eavanju. Bila je ubrzana sa tajnim djelovanjem papinstva\u00a0 me\u0111u njegovim narodom, pri \u010demi su takvi politi\u010dari koji su spremni sura\u0111ivati sa papinstvom promaknuti na istaknute polo\u017eaje u dr\u017eavnim poslovima.<\/p>\n

      Uskoro se mogu o\u010dekivati zakoni kroz koje \u0107e, postupno, osobna sloboda biti ograni\u010dena, pod izgovorom nu\u017ede i javnog dobra; sve dok, korak po korak, na koncu ne formira nekakav \u201ejednostavan vjerki zakon\u201c; i tako \u0107e Crkva i Dr\u017eava biti u znatnoj mjeri ujedinjeni, u upravljanju Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama. Ti zakoni, \u0161to jednostavniji mogu biti napravljeni, da odgovaraju tzv. \u201efundamentalnim\u201c (naime, popularnim) vjerskim gledi\u0161tima, biti \u0107e kalkulirani tako da potisnu i sprije\u010de daljnji rast u milosti, i u spoznaji sada \u201ehrane u pravo vrijeme.\u201c Prigovor \u0107e najvjerojatnije biti, sa\u010duvanje socijalizma, nevjere, i politi\u010dke erupcije od ni\u017eih i neovisnih klasa.<\/p>\n

      O\u010dito \u0107e u bliskoj budu\u0107nosti, kao dio njegove nevolje, i \u010dak i prije nego se o\u0161trina velike nevolje ovog \u201edana srd\u017ebe\u201c svali na svijet i uni\u0161ti cijelo tkivo dru\u0161tva na zemlji (priprema za novo i bolje obe\u0107ano pod pravim Kristom), biti ozbiljan \u010das ku\u0161nje i ispitivanja istinski posve\u0107ene Crkve, uvelike kao \u0161to je bilo u danima papinskog trijumfa; samo \u0161to \u0107e sada metode progonstva biti vi\u0161e profinjenije i biti \u0107e vi\u0161e u skladu sa vi\u0161e civiliziranim metodama sada\u0161njeg vremena; \u0161iljci i klije\u0161ta i vje\u0161ala vi\u0161e \u0107e imati oblik sarkazma i prijetnji, ograni\u010denja slobode, i dru\u0161tveni,\u00a0 financijski i politi\u010dki bojkot. Me\u0111utim \u0161to se ti\u010de toga, i novih kombinacija koje \u0107e Antikrist\u00a0 formirati u tom kona\u010dnom sukobu protiv uspostave pravog Milenijskog Kraljevstva, govorit \u0107emo neki drugi put.<\/p>\n

      Na kraju ovog poglavlja \u017eelja nam je ponovno istaknuti na\u0161im \u010ditateljima \u010dinjenicu da je papinstvo Antikrist, ne zbog njegove moralne kosine, nego zato \u0161to je krivotvorina pravog Krista i pravog Kraljevstva. Upravo zbog propusta da to shvate mnogi \u0107e Protestanti biti zavedeni u suradnju s papinstvom protive\u0107i se tako pravom Kralju Slave.<\/p>\n

      Vjeran do smrti<\/em><\/strong><\/p>\n

      \u00a0<\/em><\/p>\n

      \u201eJesam li ja vojnik kri\u017ea,<\/em><\/p>\n

      Sljedbenik Janjeta?<\/em><\/p>\n

      Ho\u0107u li se bojati stati za njegovu stvar,<\/em><\/p>\n

      Ili se bojati govoriti u njegovo ime?<\/em><\/p>\n

      \u00a0<\/em><\/p>\n

      \u201eMoram li biti no\u0161en u Raj<\/em><\/p>\n

      Na cvijetnim lijehama lako\u0107e,<\/em><\/p>\n

      Dok se drugi bore da osvoje nagradu,<\/em><\/p>\n

      I plove kroz krvava mora?<\/em><\/p>\n

      \u00a0<\/em><\/p>\n

      \u201eNisu li tamo neprijatelji s kojima se moram suo\u010diti?<\/em><\/p>\n

      Ne moram li zaustaviti potop?<\/em><\/p>\n

      Je li ovaj isprazni svijet prijatelj milosti,<\/em><\/p>\n

      Da mi pomogne do Boga?<\/em><\/p>\n

      \u00a0<\/em><\/p>\n

      \u201eZasigurno moram se boriti \u017eelim li vladati.<\/em><\/p>\n

      Pove\u0107aj moju hrabrost Gospodine.<\/em><\/p>\n

      Ja \u0107u podnijeti te\u0161ko\u0107e, trpjeti bol,<\/em><\/p>\n

      Podr\u017ean tvojom Rije\u010dju.<\/em><\/p>\n

      \u00a0<\/em><\/p>\n

      \u201eTvoji \u0107e sveci u svem ovom slavnom ratu<\/em><\/p>\n

      Pobijediti, premda umiru.<\/em><\/p>\n

      Oni iz daljine vide pobjedu,<\/em><\/p>\n

      Vjerom si ju pribli\u017eavaju.<\/em><\/p>\n

      \u00a0<\/em><\/p>\n

      \u201eKada tvoj slavni dan do\u0111e,<\/em><\/p>\n

      I svi tvoji sveci zasvjetle,<\/em><\/p>\n

      I povici pobjede zaore nebesima,<\/em><\/p>\n

      Slava \u0107e Gospodine, biti tvoja.\u201c<\/em><\/p>\n

      \u00a0<\/strong><\/p>\n


      \n<\/strong><\/p>\n

      \u00a0<\/strong><\/p>\n

      *<\/a> Fisherova Op\u0107a povijest<\/em>, 193. str.<\/p>\n

      \u2020<\/a> Whiteova Op\u0107a povijest<\/em>, 156. str.<\/p>\n

      *<\/a> 2. svezak, 85. stranica<\/p>\n

      *<\/a> Willardova Op\u0107e povijest<\/em>, 163. str.<\/p>\n

      \u2020<\/a> Gibbon, 2. svezak, 269. str.<\/p>\n

      *<\/a> 2. svezak, stranice 53. i 57.<\/p>\n

      *<\/a> Whiteova Op\u0107a povijest<\/em>, 155. str.<\/p>\n

      *<\/a> Vidi Gibbona, 2. svezak, 108. str.<\/p>\n

      *<\/a> Gibbon, 2. svezak, stranice 31-33.<\/p>\n

      *<\/a> 2. svezak, 236. str.<\/p>\n

      *<\/a> Stolica svetog Petra<\/em>, 589. str.<\/p>\n

      *<\/a> Za one koji \u017eele potpuniji izvje\u0161taj o tim zastra\u0161uju\u0107im vremenima i scenama preporu\u010damo Macaulay’s History of England<\/em>; Motley’s Dutch Republic<\/em>, D’Aubigne’s History of the Reformation<\/em>; White’s Eighteen Christian Centuries<\/em>; Elliot on Romanism<\/em>; i Fox’s Book of Martyrs<\/em>.<\/p>\n

      *<\/a> Stolica svetog Petra<\/em><\/p>\n

      \u2020<\/a> \u201eSveto Rimsko Carstvo\u201c bio je naziv velike politi\u010dke institucije srednjih vjekova. Imalo je svoj po\u010detak sa Karlom Velikim. Fisherova Sveop\u0107a Povijest opisuje ga ovako: \u201eU teoriji bio je to savez svjetske dr\u017eave i svjetske crkve\u2014nepodijeljena zajednica pod Carem i Papom, njegovo nebo\u2014imenovane [?] svjetovne i duhovne glave.\u201c I s obzirom da pape, kao umjesto Krista, imenuju careve, slijedi da su oni bili njihove prave glave.\u201c<\/p>\n

      *<\/a> \u201cBitkom kod Marenga, 1800. i Austerlitza, 1805. Njema\u010dka je dva puta bila polo\u017eena pod Napoleonove noge. Glavni rezultat kasnijeg poraza bila je uspostava Federacije Rajne, pod protektoratom Francuskog vladara. Taj je doga\u0111aj okon\u010dao staro Njema\u010dko ili [Sveto] Rimsko Carstvo, nakon trajanja od tisu\u0107u godina.\u201d White’s Universal History, str. 508.<\/p>\n

      \u2021<\/a> Papinsko dostojanstvo dugo se borilo za gospodarenje kao glava crkve, i postepeno je dobilo priznanje i vlast; i da je ta vlast op\u0107enito bila prepoznata jo\u0161 494. A.D., je jasno pokazano od rimokatoli\u010dkog pisca Stolice sv.Petra<\/em>, str. 128. Daju\u0107i najprije u detaljima priznanja Rimskom Biskupu kao najvi\u0161em pontifu kroz razli\u010dite koncile, biskupe, careve, itd., on sa\u017eima ovako: \u201eOve su rije\u010di bile napisane jo\u0161 davne 494. A.D….U cijelini, stoga je jasno, iz gornjeg autenti\u010dnog dokaza, da se primat Stolice sv. Petra [Rimska biskupija] do sada razvio u petom stolje\u0107u, da je papa tada bio op\u0107enito po\u0161tovan kao centar Kr\u0161\u0107anskog jedinstva\u2014Vrhovni Vladar i U\u010ditelj Bo\u017eje crkve, Knez Biskupa, Kona\u010dni Sudac \u017ealbi u crkvenim stvarima iz svih djelova svijeta, i Sudac i Posrednik Op\u0107ih Koncila, nad kojima on predsjeda kroz svoje izaslanike.\u201c<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

      \u010cOVJEK BEZAKONJA \u2014 ANTIKRIST Antikrist se mora pojaviti, biti otkriven i udaren prije Gospodinovog Dana\u2014Razmotreno suprotno gledi\u0161te o ovoj temi\u2014Proro\u010dansko ocrtavanje\u2014Ro\u0111enje Antikrista\u2014Njegov brzi razvoj\u2014Povijesna slika i biblijski opis se sla\u017eu\u2014Njegovo kraljevstvo krivotvorina\u2014Njegova glava i usta zna\u010dajni\u2014Njegove velike rije\u010di hule\u2014Njegova bogohulna … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":3480,"menu_order":90,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-5515","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5515","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5515"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5515\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5517,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5515\/revisions\/5517"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/3480"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5515"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}