{"id":6777,"date":"2015-11-05T11:30:56","date_gmt":"2015-11-05T09:30:56","guid":{"rendered":"http:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/?page_id=6777"},"modified":"2017-08-05T08:32:29","modified_gmt":"2017-08-05T06:32:29","slug":"studija-2","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/knige\/neka-dode-kraljevstvo-tvoje\/studija-2\/","title":{"rendered":"STUDIJA 2"},"content":{"rendered":"

STUDIJA 2<\/strong><\/p>\n

\u201eVRIJEME SVR\u0160ETKA\u201c<\/strong><\/p>\n

ILI\u00a0 \u201eDAN NJEGOVE PRIPREME\u201c<\/strong><\/p>\n

–DAN. XI<\/em>\u2014<\/p>\n

Vrijeme Svr\u0161etka\u2014Njegov Po\u010detak, A.D. 1799\u2014Njegov Kraj, A.D. 1914\u2014\u0160to Treba Biti Pripremljeno, i Cilj\u2014Povijest Svijeta Proro\u010danski Pra\u0107ena kroz Njegove Glavne Vladare\u2014Od 405 pr. Kr. do Ovog Dana Pripreme\u2014Po\u010detak Vremena Svr\u0161etka Sigurno Ozna\u010deno, ipak Bez Imena ili Datuma.<\/p>\n

\n

\u201eVRIJEME SVR\u0160ETKA,\u201c razdoblje od sto i petnaest (115) godina, od A.D. 1799 do A.D. 1914. je posebno ozna\u010deno u Svetom Pismu. \u201eDan\u00a0 Njegove Pripreme\u201c je drugo ime dato tom istom razdoblju, zato \u0161to u njemu op\u0107i porast znanja, rezultiraju\u0107i u otkri\u0107ima, izumima, itd. utire put dolaze\u0107em Mileniju milosti, pripremaju\u0107i mehani\u010dke ure\u0111aje koji \u0107e u\u0161tedjeti rad, i dati svijetu u cjelini vrijeme i udobnost, koji \u0107e pod Kristovom vladavinom pravednosti biti blagoslov svima i pomo\u0107i u ispunjavanju zemlje sa spoznajom o Gospodinu. To je tako\u0111er dan ili razdoblje pripreme u jednom drugom smislu; kroz pove\u0107anje znanja me\u0111u masama, daju\u0107i svima okus slobode i luksuza, prije nego je uspostavljena Kristova vladavina da ispravno vlada svijetom, ti \u0107e blagoslovi postupno postati sredstva mo\u0107nih i rezultirat \u0107e sa podizanjem masa i svrgavanjem udru\u017eenih Korporacija, itd., s kojima \u0107e tako\u0111er pasti i sve sada\u0161nje zemaljske vlasti, civilne i crkvene. I tako je sada prisutan\u00a0dan pripreme (kroz takvo svrgavanje) za uspostavu sveop\u0107e vlasti Kraljevstva Bo\u017ejeg za koje se dugo molilo.<\/p>\n

Posljednjih \u010detrdeset godina Vremena Svr\u0161etka je nazvano \u201eKraj\u201c ili \u201e\u017detva\u201c Evan\u0111eoskog doba, kako \u010ditamo, \u201e\u017dETVA je SVR\u0160ETAK svijeta.\u201c (Mat. 13:39) Mi \u0107emo za kratkim pokloniti posebnu pa\u017enju prore\u010denom op\u0107em karakteru i doga\u0111ajima ovog razdoblja, dok smo posebna obilje\u017eja \u017eetve, me\u0111utim, ostavili za idu\u0107e poglavlje.<\/p>\n

Iako smo na\u0161u informaciju koja isti\u010de datum tog razdoblja dobili iz Danijelovog proro\u010danstva, mi znamo da on nije razumio ni\u0161ta u svezi toga, kao \u0161to je i rekao: \u201e\u010cuh ali ne razumjeh.\u201c (Dan. 12:8) U odgovoru na njegova tjeskobna raspitivanja bilo mu je re\u010deno da su rije\u010di bile zatvorene i zape\u010da\u0107ene sve do Vremena Svr\u0161etka. Iz toga slijedi, da nitko nije mogao razumjeti proro\u010danstvo prije 1799; i prije nego zavr\u0161imo pokazat \u0107emo da proro\u010danstvo ukazuje da ga se ne\u0107e po\u010deti shva\u0107ati prije 1829, a niti da ne\u0107e dosegnuti jasno razvijanje sve do 1875 godine.<\/p>\n

Jedanaesto poglavlje Danijelovog proro\u010danstva je posve\u0107eno tim zna\u010dajnim doga\u0111ajima koji vode do tog razdoblja, Vremena Svr\u0161etka, dok poglavlje XII vodi odatle do Kraja ili \u017detve. Istra\u017eiva\u010di proro\u010danstva \u0107e zapaziti poseban na\u010din na koji je datum po\u010detka Vremena Svr\u0161etka dan\u2014na\u010din zna\u010dajan ne samo po svojoj to\u010dnosti u odre\u0111ivanju datuma, nego tako\u0111er i po svom sakrivanju, sve do vremena koje je odre\u0111eno da ga se razumije. I nakon \u0161to je ta vremenska to\u010dka tako posebno ozna\u010dena u poglavlju XI, bez da je navedeno ime i datum, poglavlje XII proizvodi tri vremenska razdoblja, 1260, 1290 i 1335 proro\u010danskih dana, koji potvr\u0111uju i ustanovljuju lekciju poglavlja XI, da je po\u010detak Vremena Svr\u0161etka bilo godine 1799.<\/p>\n

I premda se, poglavlje XI doti\u010de nekih od\u00a0najistaknutijih likova i doga\u0111aja u povijesti, kao \u0161to \u0107emo pokazati, ipak njegovo je svjedo\u010danstvo jo\u0161 uvijek zape\u010da\u0107eno za vrlo mnogo istra\u017eiva\u010da proro\u010danstva zato \u0161to je sredi\u0161nja tema u proro\u010danstvu, a o kojoj puno ovisi, ve\u0107 imala navodno ispunjenje. Ovaj na\u010din pokrivanja ili skrivanja proro\u010danstva sve do odre\u0111enog vremena kad treba biti otkriveno nipo\u0161to nije neuobi\u010dajeno. I neki su se istra\u017eiva\u010di proro\u010danstva u pro\u0161losti osje\u0107ali toliko sigurnima da se je ta sredi\u0161nja tema ve\u0107 ispunila, da u na\u0161im Engleskim Biblijama, op\u0107a verzija, marginalna bilje\u0161ka glasi\u2014\u201eIspunjeno 171 do 168 Pr.Kr.\u201c Odlomak (Dan. 11:31) glasi, \u201eI mi\u0161ice \u0107e stajati na njegovoj strani, i oskvrnut \u0107e sveti\u0161te snage, i ukinut \u0107e svagda\u0161nju [doslovno stalnu] \u017ertvu i postaviti grozotu koja pusto\u0161i.\u201c<\/p>\n

Tvrdi se da je to proro\u010danstvo bilo ispunjeno po Antiohu Epifanu, Sirijskom kralju, kada je on nasilno u\u0161ao u Jeruzalem i zaustavio \u017ertvovanja Bogu u Hramu, u postavio u hramu idol Jupitera Olimpa.<\/p>\n

Ovo naizgledno ispunjenje proro\u010danstva je dovoljno da zadovolji povr\u0161nog istra\u017eiva\u010da, zadovljnog da vjeruje u ono \u0161to mu je re\u010deno; i to prouzro\u010duje da gubi zanimanje za proro\u010danstvo kao jedno koje je ispunjeno u dalekoj pro\u0161losti i nije mu od posebnog interesa. Me\u0111utim gorljivi \u0107e istra\u017eiva\u010d zapaziti da je bilo prore\u010deno (14 redak) da \u0107e naslinici iz Danijelovog naroda poku\u0161ati ispuniti viziju (ili\u00a0 je naizgled ispuniti), ali im ne\u0107e uspjeti; i nadalje, da je Vrijeme Svr\u0161etka bilo to\u010dno odre\u0111eno vrijeme (redak 35); i da se puno i ispravno tuma\u010denje ne budo imalo sve do tada. Stoga takvi ne\u0107e o\u010dekivati ispravna tuma\u010denja iz pro\u0161losti. I niti \u0107e pa\u017eljvi istra\u017eiva\u010d previdjeti \u010dinjenicu da je na\u0161 Gospodin skrenuo pa\u017enju na to proro\u010danstvo dvjesto godina nakon njegovog navodnog ispunjenja, i rekao nam da o\u010dekujemo njegovo ispunjenje u budu\u0107nosti, rekav\u0161i, \u201eKada dakle ugledate [budu\u0107nost] grozotu pusto\u0161i, gdje stoji\u00a0na svetome mjestu.\u201c (Mat. 24:3,15) Na\u0161 je Gospodin \u010dak dodao upozorenje, da bi smo trebali obratiti pa\u017enju, i ne biti u zabludi \u0161to se ti\u010de stvarne grozote, rekav\u0161i, \u201etko \u010dita, neka razumije.\u201c<\/p>\n

Vjerujemo da su dokazi predstavljeni u prethodnom svesku razjasnili \u010dinjenicu da je veliki Papinski sistem grozota pusto\u0161i koja je stolje\u0107ima pusto\u0161ila i svijet i Crkvu, u ime Kristovog kraljevstva. Zaista dugo je \u201estajala na svetome mjestu\u201c\u2014u hramu Bo\u017ejem, Kr\u0161\u0107anskoj Crkvi. Hvala Bogu za prednost vi\u0111enja njenih odvratnih karakteristika sve jasnije, da mo\u017eemo pobje\u0107i od svih njenih pogre\u0161ki. Hvala Bogu da su njeni dani odbrojani, i da \u0107e o\u010di\u0161\u0107eno sveti\u0161te (Dan. 8:14) uskoro biti uzvi\u0161eno i ispunjeno sa slavom Bo\u017ejom.<\/p>\n

Sa ovim uvodom, mi nastavljamo razmatrati Danijela XI po redu.<\/p>\n

Drugi redak<\/strong> po\u010dinje sa Medo-Perzijskim carstvom, \u010diji je \u010detvrti i posljednji kralj bio Darije III Kodoman.<\/p>\n

Mo\u0107an kralj iz 3 retka<\/strong> je Aleksandar Veliki, iz Gr\u010dke, glede kojega \u0107emo \u010ditati sa zanimanjem sljede\u0107i komadi\u0107 povijesti od Willarda. On ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eNapav\u0161i Judeju, Aleksandar Veliki je poslao mandat u Jeruzalem da opskrbi njegovu vojsku sa zalihama i vojnicima. Jaddus, tada prvosve\u0107enik, vratio mu je odgovor, da se on zakleo na vjernost kralju Perzije, i da ne mo\u017ee to poni\u0161titi sve dok je on \u017eiv. Aleksandar, \u010dim je dovr\u0161io sa opsadom Tira, mar\u0161irao je prema Jeruzalemu da se osveti za to odbijanje. Upoznat s njegovom namjerom, i posve u nemogu\u0107nosti boriti se s njim, prvosve\u0107enik je u svojoj tjeskobi povikao prema nebu za za\u0161titu. Pou\u010den u viziji po no\u0107i, on je otvorio vrata grada i posuo po putu cvije\u0107e. Obukav\u0161i se u prekrasne haljine Levitskog sve\u0107enstva, izi\u0161ao je u susret osvaja\u010du, slijedili su ga svi sve\u0107enici obu\u010deni u bijelo. Aleksandar mu je do\u0161ao u susret, naklonio mu se i iskazao mu \u0161tovanje. Upitan od svog zapanjenog prijatelja za\u0161to bi se on, kojega drugi\u00a0\u0161tuju, trebao pokloniti prvosve\u0107eniku, on je odgovorio, \u201eJa ne \u0161tujem njega, nego Boga \u010diji je on sluga. Prepoznao sam ga, \u010dim sam vidio njegov obi\u010daj, da je to isti onaj kojeg sam vidio u viziji u Makedoniji, kada sam razmi\u0161ljao o osvajanju Perzije; i on mi je tada zajam\u010dio da \u0107e njegov Bog i\u0107i preda mnom i dati mi uspjeh.\u201c Aleksandar je zatim zagrlio sve\u0107enike, hodao s njima i u\u0161ao u Jeruzalem; gdje je na najsve\u010daniji na\u010din prinio \u017ertve u hramu. Prvosve\u0107enik mu je zatim pokazao Danijelovo proro\u010danstvo, i protuma\u010dio mu ga da predskazuje da \u0107e on svrgnuti Perzijsku silu.<\/strong>\u201c<\/p>\n

Premda je Aleskandar osvojio svijet u kratkom periodu od trinaest godina, kraljevstvo se nije nastavilo kao jedne nacije u njegovoj obitelji nakon njegove smrti, nego je bilo podjeljeno izme\u0111u njegova \u010detiri generala i razlomljeno u djelove op\u0107enito, kako je navedeno u retku 4.<\/strong><\/p>\n

Zapazi ovdje podudarnost ovog proro\u010danstva s onim iz Dan. 8:3-9,20-25. Ovdje je pokazano da iz jednog od podjela Aleksandrovog carstva (usporedi retke 8,9 i 21) treba izi\u0107i \u201emali rog\u201c ili sila, koja \u0107e postati nadasve velika. To se o\u010dito odnosi na Rim, koji je postao mo\u0107an na ru\u0161evinama Gr\u010dke. Od toga \u0161to je bio bezna\u010dajan podanik \u010diji su se ambasadori po\u017eurili priznati Gr\u010dku premo\u0107, i \u0161to je postao djelom carstva kod nogu Aleksandra Velikog, Rim se postepeno uzdigao na polo\u017eaj nadmo\u0107i.<\/p>\n

Povijest koja je ispri\u010dana u nekoliko rije\u010di u Dan. 8:9,10 je povezana sa detaljnijim poglavljem 11:5-19. U tom detaljnijem izvje\u0161taju, o Egiptu se govorilo kao o Kralju Juga; dok su Grci, i poslije Rimljani, njihovi nasljednici u sili, ili novi rog iz Gr\u010dke, ozna\u010deni kao Kralj Sjevera. Utkana izme\u0111u tih, povezana sada s jednim sada s drugim, je povijest Bo\u017ejeg naroda\u2014Danijelovog naroda\u2014u \u010diji je kona\u010dni blagoslov, kako je Bog obe\u0107ao, Danijel vjerovao. Zamorno je i nije neophodno pratiti tu povijest u njenim mnogim detaljima sukoba izme\u0111u\u00a0Aleksandrovih generala i njihovih nasljednika, sve do retka 17, <\/strong>koji se odnosi na Kleopatru, kraljicu Egipta. I budu\u0107i se svi sla\u017eu do tud, ne trebamo i\u0107i dalje u pro\u0161lost.<\/p>\n

Kod retka 18 <\/strong>oni koji tvrde da se redak 31<\/strong> odnosi na Antioha Epifana nastavljaju primjenjivati proro\u010danstvo na male sva\u0111e i borbe izme\u0111u Seleuka, Filopatera, Antioha Epifana i Ptolemeja Filomatera sve do kraja poglavlja\u2014kako su se \u017didovi bili navikli primjenjivati. \u017didovi, nastavljaju\u0107i to tuma\u010denje poglavlja XI, imali bi jake razloga za o\u010dekivati skoro izbavljenje od Mesije; i tako \u010ditamo da je u vrijeme ro\u0111enja na\u0161eg Gospodina \u201esav narod bio u i\u0161\u010dekivanju\u201c njega, i kroz njega, njihovog izbavljenja od Rimskog jarma. Me\u0111utim od retka 18 pa nadalje, mi koji vidimo pravu \u201egrozotu,\u201c odvajamo se od njih, i razumijemo da se proro\u010danstvo doti\u010de samo istaknutih likova sve do Papinstva; i zatim, doti\u010du\u0107i se njega i identificiraju\u0107i ga, prelazi na kraj njegove mo\u0107i da progoni, i obilje\u017eavaju\u0107i taj datum sa detaljnim izvje\u0161tajem o jednom od najistaknutijih povijesnih likova\u2014Napoleona Bonapartea.<\/p>\n

Ali netko mo\u017ee pitati, za\u0161to ta promjena svojstvene metode prethodnih redaka, da se doti\u010de samo istaknutih povijesnih likova? Mi odgovoramo, to je bilo dijelom Bo\u017eje metode zape\u010da\u0107ivanja i zatvaranja proro\u010danstva. Osim toga, sve u proro\u010danstvu je bilo tako ure\u0111eno da ne spotakne Izrael kod prvog dolaska. Da su detalji i pojedinosti od dvadeset stolje\u0107a bili rasprostrti kao \u0161to je to proro\u010danstvo sadr\u017eavalo u recima 3 do 17 ovog poglavlja, tada bi bilo dugo, zamorno i izvan shva\u0107anja; i dalo bi \u017didovima i ranoj Kr\u0161\u0107anskoj crkvi ideju o duljini vremena prije nego je Kraljevstvo Bo\u017eje trebalo do\u0107i; a to nije bila Bo\u017eja namjera.<\/p>\n

Nastavljaju\u0107i dakle dalje, mi shva\u0107amo da se reci 17-19 primjenjuju na vremena i doga\u0111aje u koje su bili uklju\u010deni Marko Antonije i\u00a0Kleopatra, kada je Antonije pao, i Egipat (\u201eKralj Juga\u201c) bio progutan od Rimskog carstva. Redak 20<\/strong> mi primjenjujemo na Augusta Cezara, koji je bio poznat po svom sistematskog skupljanju velikih poreza od svih vazalnih nacija, i iznu\u0111ivanje poreza od kojih, u Judeji i po cijelom tada\u0161njem civiliziranom svijetu, je\u00a0 bilo zapa\u017eeno u Svetom Pismu u povezanosti s ro\u0111enjem na\u0161eg Gospodina. (Luka 2:1) Izjava, \u201eU one dane izi\u0111e odredba cara Augusta da se popi\u0161e sav svijet,\u201c vjerno odgovara opisu\u2014\u201ezatim \u0107e namjesto njega ustati jedan koji \u0107e u slavu kraljevstva dizati poreze.\u201c Ovaj posljednji opisa tako\u0111er se to\u010dno uklapa; jer razdoblje vladavine Augusta Cezara je u povijesti poznato kao najslavnija epoha velikog Rimskpg carstva, i nazvano je \u201ezlatnim dobom Rima.\u201c<\/p>\n

Drugi prijevod retka 20 glasi: \u201ei na mjesto \u0107e njegovo ustati jedan koji kroz krasno kraljevstvo<\/strong> \u0161alje onoga koji prikuplja danak.\u201c Ovo se \u010dini se posebno primjenjuje na Palestinu, i uklapalo bi se to\u010dno u Lukin izvje\u0161taj. Obje primjene su to\u010dne: Bilo je to slavno vrijeme Rimskog Carstva, i sakuplja\u010di poreza bili su poslani kroz zemlju Palestinu\u2014krasnu zemlju kraljevstva. Osim toga, treba napomenuti da je August Cezar bio prvi vladar koji je uveo u svijet usustavljeno oporezivanje.<\/p>\n

\u010citamo nadalje o tom istaknutom vladaru\u2014\u201eno on \u0107e u nekoliko dana biti uni\u0161ten, ali ne u srd\u017ebi, ni u boju.\u201c O Augustu Cezaru je napisano da je umro mirnom smr\u0107u, dok je njegov prethodnik i njegovih sedam nasljednika u carskoj mo\u0107i umrlo nasilnom smr\u0107u. On je umro unutar nekoliko godina nakon \u0161to je dosegnuo vrhunac svoje mo\u0107i i \u201ekroz krano krasno kraljevstvo poslao onoga \u0161to prikuplja danak.\u201c<\/p>\n

Redak 21<\/strong> prikladno opisuje Tiberija Cezara, Augustovog nasljednika: \u201eNamjesto njega ustat \u0107e jedna opaka\u00a0osoba kojoj ne\u0107e dati kraljevsku \u010dast; no on \u0107e do\u0107i miroljubivo i laskanjem \u0107e se domo\u0107i kraljevstva.\u201c Zapazimo ovdje kako se povijesni izvje\u0161taj sla\u017ee sa gornjim proroka.<\/p>\n

White ka\u017ee: \u201eTiberije je bio pedeset i \u0161est godina star kad je uza\u0161ao na prijestolje, ispovijedaju\u0107i veliku nespremnost da preuzme na sebe njegove va\u017ene brige…Sve ograni\u010denje sada je bilo uklonjeno, tiranin se tada prepustio svojim okrutnim i osjetilnim strastima.\u201c<\/p>\n

Willard ka\u017ee: \u201eOn se isprva pretvarao i \u010dinilo se da vlada sa umjereno\u0161\u0107u; ali maska je ubrzo pala…Senat, kojem je on prenio sva politi\u010dka prava naroda, postao je degradiran, i tako je sluganski kaznio njegove postupke i prinio kad trajnog laskanja \u010dovjeku koji je ispunio njihove ulice s krvlju. Pod upravom tog najprezrenijeg od svih ljudi, na\u0161 Gospodin Isus Krist bio je razapet u Judeji.\u201c<\/p>\n

Te se slike to\u010dno uklapaju u prorokov opis, i nadalje su potvr\u0111ene sa sljede\u0107im retkom\u201422<\/strong>. \u201eMi\u0161icama potopa bit \u0107e oni [svi protivnici] pred njim otplavljeni i razbijeni; jest, i knez saveza.\u201c Ova posljednja izjava se \u010dini nepogre\u0161ivo odnosi na na\u0161eg Gospodina Isusa, koji je, kao \u0161to je gore povjesni\u010dar naveo, bio razapet pod upravom Tiberija po njegovom predstavniku, Pilatu, Rimskom upravitelju Judeje, i po Rimskim vojnicima.<\/p>\n

\u201eNakon \u0161to sklope savezni\u0161tvo s njim, [Senat ga priznaje kao cara] on \u0107e djelovati prijevarno; jer \u0107e uza\u0107i i s malim \u0107e narodom oja\u010dati. [Tiberije je organizirao Pretorijansku stra\u017eu, isprva 10 000, kasnije ih je udvostru\u010dio. Taj mali narod, kao carska stra\u017ea, stalno je bio u Rimu ipod njegovom kontrolom. On je s njima pobudio strahopo\u0161tovanje kod naroda i senata, ukinuo popularne izbore, skupove itd.] \u00a0Miroljubivo \u0107e u\u0107i u najplodnije dijelove pokrajine i u\u010dinit \u0107e ono \u0161to nisu u\u010dinili ni njegovi oci ni o\u010devi\u00a0njegovih otaca; me\u0111u njima \u0107e rasuti grabe\u017e, plijen i bogatstvo: jest, neko vrijeme smi\u0161ljat \u0107e i osnove protiv utvr\u0111enih mjesta.\u201c (reci 23,24)<\/strong><\/p>\n

Politika i Augusta i njegovih nasljednika je bila miroljubivo sa\u010duvati vlast nad prethodno zadobivenim podru\u010djima, umjesto da dalje nastave sa osvajanjima; i da bi u tome uspjeli, njihova je politika bila dijeliti plijen daju\u0107i mjesnim upraviteljima, \u010dast i autoritet, a \u010diji je polo\u017eaj opet bio napravljen takvim da ovisi o sa\u010duvanju reda u njihovim provincijama, o njihovoj vjernosti Carevima i brzom prikupljanju poreza. Oni vi\u0161e nisu, kao isprva, slijedili politiku pusto\u0161enja i plja\u010dkanja svijeta samo da donose plijen kao trofeje u Rim. S takvom diplomatskom politikom, s takvim \u201erasipanjem grabe\u017ea,\u201c Rim je sada vladao svijetom mnogo potpunije i s ve\u0107im presti\u017eom nego kada su njegove vojske i\u0161le ovamo i onamo.<\/p>\n

Trebalo bi priznati da iako je proro\u010danstvo opisalo do u pojedinosti, i u slu\u010dajevima Augusta i Tiberija individualiziralo izvje\u0161taj, ipak to je samo bilo sredstvo do cilja. Cilj kojeg je trebalo ostvariti je obilje\u017eiti vrijeme prijenosa univerzalne vlasti, sa Gr\u010dke na Rim, sa \u010detiri Aleksandrova generala, koji predstavljaju \u010detiri podjele tog carstva (\u201e\u010detiri roga\u201c Gr\u010dkog \u201ejarca\u201c spomenutog u Danijelu 8:8), na Rimsko carstvo koje je u to vrijeme bilo a i prije dio Gr\u010dke. Ova \u010detiri generala koji su naslijedili Aleksandra Velikog nisu ni\u0161ta manje izrazito obilje\u017eena u povijesti nego u proro\u010danstvu.* Povjesni\u010dar+ ka\u017ee:<\/p>\n

\u201e[Gr\u010dko] carstvo je sada bilo razdijeljeno na \u010detiri dijela, i jedan dio bio je dodjeljen svakome od generala koji su oformili ligu. Ptolemej je preuzeo kraljevsku mo\u0107 u Egiptu; Seleuk,<\/p>\n

———————————————————————————————————-<\/p>\n

*Podjela izme\u0111u tih \u010detiri je izrazito navedena u Dan. 8:8 i 11:4,5.<\/p>\n

+Willardova Op\u0107a Povijest, C100<\/p>\n

\n

u Siriji i Gornjoj Aziji; Lizimah, u Trakiji i Maloj Aziji sve do Taurusa; i Kasandar je uzeo svoj udio u Makedoniji.\u201c<\/p>\n

U toj podjeli Italija je pripala Kasandrovom dijelu, \u0161to je bila sjeverna podjela, ozna\u010dena \u201eKralj Sjevera,\u201c dok je Egipat bio ju\u017ena podjela, ili \u201eKralj Juga.\u201c Utjecaj Rima je postepeno prevladao,i komad po komad teritorija kojeg su izvorno dr\u017eali Seleuk, Lizimah i Kasandar bili su dovedeni u pokornost Rimu, koji je bio dio sjeverne podjele, i jedino je ostao Egipat, ju\u017ena podjela. Taj kralj juga, Egipat bio je pokoren mo\u0107i sjeverne podjele, kako je gore navedeno, u danima Kleopatre, Antonija i Augusta Cezara, dijelomice voljom Kleopatrinog oca, koji je umiru\u0107i dok su mu djecca jo\u0161 bila mala, ostavio kraljevstvo pod za\u0161titom Rimskog Senata, i dijelom porazom Marka Antonija. Na neko vrijeme, \u201eKralj Juga,\u201c Egipat, zaista je bio dosta mo\u0107an kao i \u201eKralj Sjevera,\u201c Rim. Povjesni\u010dari nam ka\u017eu da je \u201ebio najve\u0107i trgova\u010dki narod koji je tada postojao\u201c; da je imao \u201e33 000 gradova\u201c; i da je njegov godi\u0161nji prihod \u201ebio izra\u010dunat na 14 800 srebrnih talenata,\u201c \u0161to je oko 20 000 000 USD.<\/p>\n

Prepoznaju\u0107i smisao i izgled proro\u010danstva, mi ne bi smo trebali o\u010dekivati detaljne, personalizirane izvje\u0161taje o monarsima tih kraljevstava, nego bi smo pod \u201eKraljem Sjevera\u201c mi trebali podrazumjevati predstavnika Rimskog carstva, i pod \u201eKraljem Juga\u201c predstavnika Egipatskog kraljevstva. Imaju\u0107i na umu to obja\u0161njenje nastavljamo s proro\u010danstvom.<\/p>\n

Redak 25: \u201eVelikom vojskom podi\u0107i \u0107e [Rim] svoju snagu i svoju hrabrost protiv kralja juga. I krenut \u0107e kralj juga [Egipat] u boj s vrlo velikom i mo\u0107nom vojskom, ali ne\u0107e odoljeti: jer \u0107e oni [prijevarno] smi\u0161ljati osnove protiv njega.\u201c<\/p>\n

Od godine 30 pr.Kr., kada je August Cezar u\u010dinio Egipat Rimskom provincijom, nikakva se neprijateljstva nisu dogodila izme\u0111u dvije zemlje sve dok kraljica Zenobija, potomak Kleopatre, oko 269 A.D.\u00a0 nije zahtjevala i iskazivala upravu nad njim. Njena je vladavina bila kratka; Aurelijan, Rimski car, pokorio ju je 272 A.D. Povjesni\u010dar ka\u017ee: \u201eSirija, Egipat i Mala Azija priznali su vlast Zenobije, Kraljice Palmire. Me\u0111utim ona se morala nositi sa superiornijom silom carstva i vojnom vje\u0161tinom prvog zapovjednika tog vremena. Ipak, Aurelijan pi\u0161e o njoj, \u201eRimski narod govori s prezirom o ratu, kojeg vodim protiv \u017eene. Oni su u neznanju i o karakteru i o slavi Zenobije. Nemogu\u0107e je opisati njene ratoborne pripreme i njenu o\u010dajnu hrabrost.\u201c Firmus, Zenobijin saveznik u Egiptu, brzo je bio pora\u017een i pogubljen, i Aurelijan se vratio u Rim prekriven s \u010da\u0161\u0107u i s velikim bogatstvom kako je opisano u retku 28<\/strong>\u2014\u201eTada \u0107e se on vratiti u svoju zemlju s golemim bogatstvom, a srce \u0107e njegovo biti protiv svetog saveza; i izvr\u0161it \u0107e [razli\u010dite] pothvate i vratiti se u vlastitu zemlju.\u201c<\/p>\n

Kao dokaz bogatstva kojeg je skupio, zapazite izvadak iz Gibonovog izvje\u0161taja o njegovom mar\u0161u pobjede kroz ulice Rima. On ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eBogatstvo Azije, oru\u017eje i zastave osvojenih zemalja, veli\u010danstvena plata i ratna odora Sirijske kraljice, bili su izlo\u017eeni i u to\u010dnoj simetriji ili vje\u0161tom neredu…Prekrasan lik Zenobije bio je svezan u lance od zlata; rob je podr\u017eavao zlatan lanac koji je okru\u017eivao njen vrat, i ona je gotovo klonula pod nepodno\u0161ljivom te\u017einom dragulja. Ona je idu\u0107i pje\u0161ice prethodila veli\u010danstvena kola u kojima se je jednom nadala u\u0107i kroz vrata Rima.\u201c<\/p>\n

U vezi Prorokove izjave, da se njegovo srce po njegovom povratku bude okrenulo protiv svetog saveza [Kr\u0161\u0107anstvo], Mo\u0161eim ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eAurelijan, premda neskromno predan idolopoklonstvu, i posjeduju\u0107i jaku averziju prema Kr\u0161\u0107anima, ipak tokom \u010detiri godine nije osmislio nikakvu mjeru da im naudi. Me\u0111utim u petoj godini svoje vladavine, bilo iz svog vlastitog praznovjerja, ili potaknut praznovjerjem drugih, pripremio se da ih progoni: i, da je po\u017eivio, toliko je okrutan i nemilosrdan bio njegov stav, i toliko je puno bio pod utjecajem sve\u0107enika i \u0161tovatelja bogova, da bi njegovo progonstvo bilo jo\u0161 okrutnije od bilo kojeg od prethodnih. Me\u0111utim prije nego su njegovi novi ukazi dostigli sve provincije on je bio ubijen; i stoga je samo nekolicina Kr\u0161\u0107ana patila zbog svoje pobo\u017enosti pod njim.\u201c*<\/p>\n

Ovaj progonila\u010dki duh protiv Kr\u0161\u0107anstva o\u010ditovao se nakon njegovog povratka sa osvaja\u010dkog pohoda, kako je i ukazano u proro\u010danstvu. Aurelijan je bio \u0161tovatelj sunca, i on je svoju pobjedu nad Zenobijom pripisao suncu; i odmah je nakon pobjede popravio veli\u010danstveni hram, posve\u0107en suncu, kako bi priznao tu milost. Budu\u0107i su Kr\u0161\u0107ani smatrali sunce nedostojnim obo\u017eavanja, pretpostavlja se da je njihovo odbijanje da u\u010destvuju u tom \u0161tovanju sunca bilo provokacija njegovog iznenadnog i nasilnog protivljenja.<\/p>\n

Redak 26<\/strong>: \u201eJest, uni\u0161tit \u0107e ga oni koji se hrane obrokom od njegova jela, i njegova \u0107e vojska preplaviti; i mnogi \u0107e pasti pobijeni.\u201c Aurelijana su ubili njegovi vlastiti generali; njegova je vojska bila uspje\u0161na, iako su mnogi pobijeni.<\/p>\n

Redak 27<\/strong> se ne primjenjuje na Rim i Egipat, nego na dva kralja ili sile u Rimskom carstvu\u2014Carska je snaga postepeno odumirala, a sve\u0107eni\u010dka je snaga polagano dolazila u \u017eivot i ambicija. Svaki je tra\u017eio koristiti drugoga za svoje vlastite sebi\u010dne ciljeve, pritom negiraju\u0107i takve planove. On glasi: \u201eU oba ta kralja srca \u0107e biti sklona \u010diniti zlo, i govorit \u0107e la\u017ei za istim stolom; ali ne\u0107e uspjeti [tada], jer \u0107e svr\u0161etak ipak biti u vrijeme koje je odre\u0111eno.\u201c Ili da izrazimo misao malo vi\u0161e jasnije, bilo je odre\u0111eno izvjesno razdoblje od 1260 godina<\/p>\n

———————————————————————————————————-<\/p>\n

*Povijest Kr\u0161\u0107anstva, Svezak II, C101<\/p>\n

od Boga kao duljina Papinske progoniteljske mo\u0107i; stoga savez ili liga izme\u0111u sve\u0107enstva i civilne vlasti \u201enije uspjela,\u201c tada, zato \u0161to bi 1260 godina brojanih od tog datuma dovele \u201esvr\u0161etak\u201c prerano; stoga je to moralo biti odlo\u017eeno, ili zadr\u017eano, i dopu\u0161teno da do\u0111e postupno propadanjem carstva u Italiji. Mi vidimo na stranicama crkvene povijesti planiranje Kr\u0161\u0107anskih biskupa da se do\u010depaju mo\u0107i u Rimskom carstvu; i o\u010digledno su carevi mnogo me\u0111usobno raspravljali bi li im bilo na korist da priznaju novu religiju. O\u010dito je Konstantin jednostavno ispoljio u djelu, u zrelijim vremenima, ono o \u010demu su drugi manje ili vi\u0161e razmi\u0161ljali. Me\u0111utim \u010dak je i Konstantin bio sprije\u010den raspolo\u017eenjem ljudi od toga da ostvari odjednom i onoliko brzo koliko je htio \u017eeljeni savez snaga crkve i dr\u017eave.<\/p>\n

Mi gledamo na retke 29 i 30<\/strong> kao na umetak, uba\u010den da sakrije zna\u010denje na neko vrijeme prekidaju\u0107i redoslijed pripovijesti, i vjerujemo da se primjenjuje na tada u daljoj budu\u0107nosti sukob izme\u0111u predstavnika Rimskog carstva i Egipta. Nikakav sukob izme\u0111u njih ne\u0107e se dogoditi izuzev jednog, i to \u0107e biti upravo u \u201eodre\u0111eno vrijeme\u201c\u2014vrijeme svr\u0161etka, 1799. Iz tog \u0107emo razloga ostaviti razmatranje tih redaka sve do razmatranje posljednje bitke izme\u0111u njih, kako je to detaljnije opisano u recima 40-45.<\/strong><\/p>\n

Redak 31 se povezuje sa misli iz retka 27, i mi to prepoznajemo kao ukazivanje na vi\u0161e uspje\u0161niju od dvije sile Rimskog carstva\u2014Papinstvo. Prativ\u0161i povijest kroz zna\u010dajne pojedina\u010dne vladare sve do Aurelijana, i predstaviv\u0161i nam dvije neprijateljske vlade\u2014civilnu i crkvenu\u2014koja je ustala ubrzo poslije, kao sljede\u0107e je istaknuto dominacija Papinstva, njegov\u00a0 karakter i njegovo djelo, u povezanosti sa Bo\u017ejom istinom i Crkvom\u2014bio je predstavljen kao jedan kralj ili sila, bez obzira na njegove razli\u010dite i mjenjaju\u0107e pape ili poglavare. Mi znamo da je u borbi izme\u0111u civilnih i vjerskih vladara Papinstvo bilo\u00a0pobjedonosno; i proro\u010danstvo glasi, \u201eI mi\u0161ice \u0107e stajati na njegovoj strani [ili \u201eustat \u0107e mi\u0161ice koje on \u0161alje\u201c\u2014NS], i oskrnut \u0107e sveti\u0161te snage, i ukinut \u0107e svagda\u0161nju \u017ertvu i postaviti grozotu koja pusto\u0161i.\u201c<\/p>\n

Mi ovo tuma\u010dimo da zna\u010di, da premda niti crkva niti civilna mo\u0107 nisu uspjeli u gutanju jedno drugog, a \u0161to se u jednom trenutku \u010dinilo mogu\u0107im, ipak \u201emi\u0161ice\u201c su ustale, koje su one\u010distile temeljna na\u010dela i civilne vladavine i tako\u0111er prave religije. \u201eSveti\u0161te snage,\u201c svete oblasti civilne vlasti, koje je na neko vrijeme Bog predao Poganima, kraljevstvima ovog svijeta, bilo je ugro\u017eeno od onih u Crkvi koji su \u017ee\u0111ali za sada\u0161njom vla\u0161\u0107u, i koji su na svaki na\u010din tra\u017eili domo\u0107i se civilne vlasti za pomo\u0107 njihovih crkvenih planova; i sveti\u0161te Bo\u017eje (njegovo sveto prebivali\u0161te\u2014Crkva) bilo je oskvrnjeno i degradirano sa upornim nastojanjima tih \u201emi\u0161ica\u201c da steknu vlast sa civilnim vladarima, i broj, i utjecaj na ljude. To je bilo Papinstvo u embriju, spletkare\u0107i da se postavi na vlast kao sve\u0107eni\u010dko carstvo.<\/p>\n

Ne \u010dudimo se da te tvrdoglave \u201emi\u0161ice,\u201c zanemariv\u0161i Bo\u017eji plan, koji predvi\u0111a na\u0161u sada\u0161nju podlo\u017enost \u201evlastima\u201c (koje su odre\u0111ene od Boga za na\u0161e sada\u0161nje ku\u0161anje i na\u0161u pripremu za budu\u0107e uzvi\u0161enje u mo\u0107, slavu i vlast nad svijetom) i odlu\u010div\u0161i da vladaju, ako je mogu\u0107e, prije Bo\u017ejeg vremena, toliko nisu bili u skladu sa Bo\u017ejim planom da su izgubili samu bit i sr\u017e istine, i zadr\u017eali samo formu, vanjski izgled. Veoma odlu\u010duju\u0107i korak otpadni\u0161tva bilo je \u201eukidanje svagda\u0161nje \u017ertve.\u201c To, vrhunac doktrinarnog kvarenja, predstavljeno u Rimskim u\u010denjima o Transupstancijaciji i \u017drtvi Mise, mi samo spominjemo ovdje, ostavljaju\u0107i to za potpunije razmatranje \u00a0u povezanosti s jednim drugim proro\u010danstvom u kasnijem poglavlju. Od uvo\u0111enja te kobne i svetogrdne pogre\u0161ke, Bog naziva sistem grozotom; i na njegov kasniji uspon na polo\u017eaj mo\u0107i ovdje se ukazuje kao na \u201epostavljanje grozote koja pusto\u0161i.\u201c Kako je Papinstvo samo dobro zaradilo to ime, i kako je iskvaruju\u0107 bio njegov poguban utjecaj, dobro je potvr\u0111eno s povije\u0161\u0107u \u201emra\u010dnih vjekova,\u201c kratki pregled \u010dega smo dali u prethodnom svesku.<\/p>\n

Redak 32<\/strong>: \u201eI takve koji postupaju opako protiv saveza iskvarit \u0107e laskanjima.\u201c Oni u Crkvi koji su propustili \u017eivjeti u skladu sa svojim savezom s Gospodinom pali su kao lak plijen laskanjima, priznanjima, titulama itd., koje je Papinska hijerarhija kad je po\u010dela imati utjecaj dr\u017eala pred njima. No premda su mnogi popustili pred pogre\u0161kama, nisu svi; jer \u010ditamo, \u201eali \u0107e narod koji poznaje svoga Boga biti jak i poduzimati pothvate; oni u narodu koji razumiju, mnoge \u0107e pou\u010diti.\u201c Tako je pokazana podjela Crkve na dvije obilje\u017eene klase, istaknute u Dan. 8:11-14 kao sveti\u0161te i vojska: jedna klasa, iskvarena sa laskaju\u0107im priznanjima svijeta, povrijedila je svoj savez s Bogom, dok je druga klasa zaista bila oja\u010dana s progonstvima kojima ih je izlo\u017eila njihova lojalnost Bogu. Me\u0111u tom potonjom klasom bilo je nekih koji su razumjeli situaciju, i pou\u010davali vjerne da je tako bilo zapisano u Svetom Pismu da se bude razvio Antikrist, ili \u010covjek Grijeha, od velikog otpadanja u Crkvi.<\/p>\n

Brojke i mo\u0107 bili su u rukama onih koji su ostavili savez, koji su se pridru\u017eili carstvu; i nekolicina vjernih bila je progonjena\u2014lovljeni, zatvarani, batinjani, mu\u010deni, i pogubljivani na stotine odvratnih na\u010dina, kako stranice povijesti otvoreno potvr\u0111uju, i kako je ovdje prore\u010deno od proroka, koji je rekao, \u201eipak \u0107e mnogo dana od ma\u010da padati, od ognja, od su\u017eanjstva i od plja\u010dke,\u201c [Ovdje drugi\u00a0umetci u retku 34 i djelom u\u00a0 retku 35 prekidaju]\u2014\u201esve do vremena svr\u0161etka: jer je to ipak [budu\u0107nost] za odre\u0111eno vrijeme.\u201c Koliko se je dugo to progonstvo trebalo nastaviti ovdje nije navedeno, osim da \u0107e se zaklju\u010diti kad je odre\u0111eno, u Vrijeme Svr\u0161etka. Iz drugih biblijskih redaka mi u\u010dimo da je to bilo razdoblje od 1260 godina, koje je zavr\u0161ilo sa 1799 A.D. datumom kojeg je istaknuo Danijel i Apostol Ivan u Otkrivenju isto tako\u00a0 kao i povijest.<\/p>\n

Reci 34,35<\/strong>: \u201eA kada budu padali, slaba \u0107e im pomo\u0107 biti pru\u017eena.\u201c Puno razdoblje progoniteljske (Papinske) mo\u0107i, 120 godina, nije se trebalo zavr\u0161iti sve do 1799; ali prije njegovog kraja Bog je pru\u017eio malo pomo\u0107i kroz Reformacijski pokret, koji je, premda isprva jo\u0161 pove\u0107ao progonstvo, nakon toga dao ne\u0161to utjehe i za\u0161tite onima koji su padali zbog vjernosti Bo\u017ejoj Rije\u010di. Reformacija je sprije\u010dila potpuno istiskivanje istine iz svijeta. Ali ajme, s malo pomo\u0107i ponovno je do\u0161lo i \u201elaskanje.\u201c \u010cim je progonstvo po\u010delo jenjavati protivnik je pribjegao istom lukavstvu, s kojim je prethodno uspio u kvarenju i izopa\u010denju crkve, da sada nadvlada reformski pokret. Kraljevi i kne\u017eevi po\u010deli su davati \u010dasti i titule Protestantima i ujedinjavati se s Protestantizmom; i to je dovelo do ozbiljnih zlih posljedica i otklona od saveza, kao \u0161to \u010ditamo: \u201ejer \u0107e mnogi prionuti uz njih s laskanjem. I neki od tih razumnih [vo\u0111e, reformatori, u\u010ditelji, koji su bili u stanju pou\u010diti mnoge \u0161to se ti\u010de Papinskih pogre\u0161ki] \u0107e pasti, da ih se isku\u0161a [vjernu nekolicinu], i pro\u010disti, i ubijeli.\u201c<\/p>\n

Prate\u0107i proro\u010danstvo nadalje, mi nalazimo da kao \u0161to prethodni reci odsje\u010dno opisuju vode\u0107e li\u010dnosti istaknuto povezane s prijenosom vlasti na Gr\u010dku i zatim na Rim, i zatim lukavo, postupno, potajno na Papinstvo kao silu koja je izrasla iz civilnog\u00a0Rima, tako isto i kada dolazi na vrlo va\u017enu to\u010dku ukazivanja gdje je Papinska vlast bila slomljena,* razumno je za o\u010dekivati da bi Napoleon, vode\u0107a li\u010dnost povezana sa tom promjenom, trebao biti ozna\u010den; i da to isto tako, ne sa opisom njegovog osobnog izgleda, nego sa opisom njegovih osebujnih svojstava bude nagovje\u0161teno, kao i kod Augusta Cezara i Tiberija. Mi nalazimo takav opis; i karijera Napoleona Bonapartea to\u010dno se sla\u017ee s tim opisom. Reci 31-35 opisuju Papinstvo, njegove pogre\u0161ke i gadosti, i Reformaciju i njenu \u201emalu pomo\u0107\u201c ipak djelomi\u010dnu neuspje\u0161nu kroz laskanja; i ti nas reci dovode do \u201eVremena Svr\u0161etka,\u201c i pokazuju nam da, bez obzira na datu malu pomo\u0107, neki trebaju pasti kroz progonstvo sve do Vremena Svr\u0161etka. I tako je i bilo: u svim zemljama podlo\u017enima Papinstvu\u2014\u0160panjolskoj, Francuskoj, itd.\u2014nastavilo se progonstvo kroz u\u017easnu Inkviziciju, sve dok po Napoleonu nije bilo djelotvorno slomljeno.<\/p>\n

Dalje slijede reci koji opisuju Napoleona, instrument kojeg je Providnost upotrijebila da razbije Papinsku mo\u0107 i da po\u010dne njeno mu\u010denje, koje \u0107e u kona\u010dnici zavr\u0161iti s njegovim potpunim uni\u0161tenjem, koje \u0107e biti ostvareno kasnije; kao \u0161to je napisano, \u201eNjega \u0107e Gospodin uni\u0161titi o\u010ditovanjem svoje prisutnosti.\u201c (2.Sol. 2:8)<\/p>\n

*Ispravno je re\u0107i da je Papinska vlast pro\u0161la na po\u010detku ovog stolje\u0107a; jer nakon Francuske Revolucije autoritet Rima na vladarima i kraljevstvima (i \u010dak i nad svojim vlastitim teritorijem u Italiji) bio je samo nominalan a ne stvaran. Trebalo bi imati na umu, tako\u0111er, da je Francuska bila, od svih nacija, najvjernija i podlo\u017ena Papinskom autoritetu. Njeni su kraljevi i knezovi i plemi\u0107i i narod bili ti koji su najspremnije slu\u0161ali zapovijedi pape\u2014organizirali kri\u017earske pohode, odlazili u rat, itd., itd., u poslu\u0161nosti papinoj zapovijedi, i koji su bili toliko lojalni da nisu dopu\u0161tali Protestantima da \u017eive na njihovoj zemlji nakon masakra Bartolomejske no\u0107i. Prema tome, nijedna druga nacija nije mogla zadati tako zapanjuju\u0107 i razoran udarac kao Francuska.<\/p>\n

Javna karijera Napoleona Bonapartea, koji je bio prepoznat \u010dak i u svojim danima kao \u201e\u010dovjek sudbine,\u201c je tako jasno prikazana u proro\u010danskoj izjavi tako da izri\u010dito odredi datum \u201eodre\u0111enog vremena.\u201c Ova metoda odre\u0111ivanja datuma je to\u010dna. I ako poka\u017eemo da se doga\u0111aji ovdje spomenuti u proro\u010danstvu sla\u017eu sa Napoleonovom karijerom u povijesti, mi mo\u017eemo odrediti datum jednako sigurno kao \u0161to bi smo mogli po\u010detak vladavine Augusta Cezara, ili Tiberija, ili Kleopatre\u2014opisanih u recima 17,20 i 21. Napoleonova karijera, u svijetlu proro\u010danstva, ozna\u010dila je 1799 A.D. kao zavr\u0161etak 1260 godina Papinske mo\u0107i, i po\u010detak razdoblja nazvanog \u201eVrijeme Svr\u0161etka.\u201c Proro\u010danski opis ide ovako:<\/p>\n

Redak 36<\/strong>: \u201eTaj \u0107e kralj postupati po svojoj volji i sebe \u0107e uzvisiti, i uzveli\u010dat \u0107e sebe povrh svakoga boga, i govoriti zapanjuju\u0107e rije\u010di protiv Boga\u00a0 nad bogovima, i uspjevati dve dok se ne navr\u0161i gnjev; jer \u0107e biti izvr\u0161eno ono \u0161to je odre\u0111eno.\u201c Napoleon nije bio kralj, me\u0111utim naziv kralj je op\u0107enit i ukazuje na mo\u0107nog vladara. On je mogu\u0107e, \u201epostupao po svojoj volji,\u201c kao i bilo koji \u010dovjek koji je ikada \u017eivio; on je bio zapa\u017een po svojoj samovolji i odlu\u010dnosti, koja je osvojila gotovo nepremostive pote\u0161ko\u0107e. Da\u00a0 bi se dobilo ispravno zna\u010denje gornjeg retka, trebamo se sjetiti da rije\u010d \u201ebog\u201c ozna\u010dava mo\u0107nog; i da je \u010desto kori\u0161tena u Svetom Pismu u odnosu na kraljeve i vladare, kao i u ovom retku, \u201eBog nad bogovima.\u201c* Ovdje se rije\u010d \u201ebogovi\u201c odnosi na vladare, kraljeve i kne\u017eeve, i izraz, \u201eBog nad bogovima,\u201c ili vladar vladara, odnosi se na papu. Ve\u0107ina ljudi je priznala neke vjerske nadre\u0111ene, me\u0111utim Napoleon nije priznao nikoga. On je imao svoju vlastitu volju, svoj vlastiti plan, a to je bilo da uzvisi samoga sebe iznad svakog drugog vladara. \u010cak se i \u201eBogu nad bogovima\u201c (naime vladara vladara\u2014papu) on obratio na\u00a0 nevjerovatan<\/p>\n

—————————<\/p>\n

*Vidi STUDIJE SVETOG PISMA, Svez 2, str. 274 i 275<\/p>\n

na\u010din; zapovjedaju\u0107i njegovu poslu\u0161nost kao svog sluge, na na\u010din koji je \u0161okirao praznovjerja svijeta tog vremena, i dostojanstvo papinske hijerarhije tako\u0111er. I, kao \u0161to je ovdje objavljeno, on je napredovao sve dok nije ostvario svoj zadatak bi\u010devanja Papinstva i razbijanja njegovog utjecaja nad umovima ljudi. Kao dokaz toga, povijest* ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eDok su svjetovni kne\u017eevi koji su bili zaklju\u010dili sporazume sa Francuzima podr\u017eavaju\u0107i ih u dobroj vjeri, i pla\u0107aju\u0107i propisane doprinose, suvereni Pontif bio je kriv za najnemudrija kr\u0161enja svojih dogovora. Okru\u017een sa sve\u0107enicima koji su mu bili jedini savjetnici, Papa je imao za svoj izvor pomo\u0107i stara pomagala lukavstva i pobo\u017ene prijevare; i bili su u\u010dinjeni veliki napori da se rasplamsa umove ljudi protiv Francuza…Sve\u0107enici su se pretvarali da se nebo umje\u0161alo, i bilo je izravno potvr\u0111eno da su se dogodila \u010duda u raznim crkvama u opravdanju svete katoli\u010dke vjere Papinske nadmo\u0107i, pokazuju\u0107i nezadovoljstvo neba nad vladanjem Francuza. Bonaparte, shva\u0107aju\u0107i takvu zalu\u0111enost Rimskog Suda da \u0107e svi njegovi napori za mir biti uzaludni, preduzeo je izravne korake da dovede \u201eNjegovu svetost\u201c k razumu.<\/p>\n

\u201eOn je zapovjedio generalu Viktoru da napadne Papinske teritorije, koji je raspr\u0161io Papinsku vojsku poput pljeve pred vjetrom, i ra\u0161irio op\u0107u paniku kroz crkvene dr\u017eave…\u201cNjegova Svetost,\u201c uvrdiv\u0161i da mu Sv. Petar nije dao nikakvu pomo\u0107 u njegovoj hitnoj potrebi…odaslao je opunomo\u0107enike Bonaparteu da moli za mir. Mir je bio dobiven, me\u0111utim na temelju uvjeta dovoljno poni\u017eavaju\u0107ih: Uz po\u0161tivanje privremenog sporazuma u kojeg se u\u0161lo ranije i prekr\u0161enog od Pape, on je bio du\u017ean ustupiti dio svog teritorija i platiti sumu novca u iznosu od oko \u0161est milijuna dolara, kao pomirenje za zadnji prekr\u0161aj.\u201c<\/p>\n

To, dodano prvoj procjeni, \u010dini u cjelosti oko deset<\/p>\n

———————————————————————————————————<\/p>\n

*Kampanje Napoleona, str.89, 95,96<\/p>\n

milijuna dolara koje je Papa platio Francuskoj u zlatu i srebru, pored ostalih dragocjenosti\u2014kipova, slika, itd. Rimokatoli\u010dki pisac izjavljuje da je \u201eIspunjenje tih uvjeta dovelo Papu na rub propasti.\u201c Taj je sporazum bio zaklju\u010den 19 Velja\u010de, 1797.<\/p>\n

Moglo bi se pomisliti da je ovaj rezime i uspje\u0161no svrgavanje Papinske mo\u0107i bilo dovoljno da doka\u017ee svijetu da su njegove tvrdnje o bo\u017eanskom pravu da vlada kraljevima, itd., bile samo pretpostavke; ali ako ne, zasigurno bi to zavr\u0161ni dodiri koji su bili dodani idu\u0107e godine, kada je Francuski general, Berthier, u\u0161ao u Rim, organizirao tamo Republiku, 15 Velja\u010de, 1798, i pet dana kasnije odveo Papu kao zarobljenika u Francusku, gdje je on umro idu\u0107e godine. Od tog vremena pa sve do sada, Papinska vlast nad kraljevstvima na zemlji bila je samo sjena od one nekada\u0161nje. Od tada, ona je jedva spomenula svoje pretpostavljeno pravo da postavlja i skida kraljeve. U stvari, papa je koji je naslijedio 1800, pod imenom Pio VII, \u201eizdao je govor u kojem je objavio da je to u\u010denje evan\u0111elja da svi trebaju slu\u0161ati postavljene vladavine,\u201c \u0161to je naravno uklju\u010divalo i njega.<\/p>\n

Redak 37<\/strong>: \u201eNe\u0107e cijeniti Boga [vladara] svojih otaca ni \u017eudnju \u017eena, niti \u0107e mariti za ikojega drugoga boga [vladara], jer \u0107e sebe uzvisiti iznad svih.\u201c<\/p>\n

Ne samo da Napoleon nije cijenio boga svojih otaca, Papinstvo, on nije povoljno gledao ni na jednu od Protestantskih sekti, ovdje predstavljenih kao \u017eene.* U stvari, njime nije upravljalo ni\u0161ta doli njegova osobna ambicija.<\/p>\n

Redak 38<\/strong>: \u201eUmjesto njega [umjesto bilo kojeg od tih bogova] \u010dastit \u0107e Boga sila [vojna mo\u0107]: boga kojega nisu poznavali njegovi oci \u010dastit \u0107e zlatom, i<\/p>\n

———————————————————————————————————-<\/p>\n

*Kao \u0161to je jedina prava Crkva simboli\u010dki nazvana Nevjestom Kristovom, i kao \u0161to je Rimska Crkva u nevjernom saveza sa zemaljskim carstvom nazvana bludnicom, tako su i razli\u010dite Protestantske sekte bile nazvane \u201e\u017eenama.\u201c<\/p>\n

srebrom, i dragim kamenjem, i onime \u0161to je ugodno.\u201c<\/p>\n

Drugi su veliki ratnici odali neko priznanje nekim nadnaravnim silama za postignute pobjede. Aleksandar Veliki je posjetio poganske hramove, i tako proslavio pobjede; tako su \u010dinili i Cezari; i u kasnijim vremenima, pod Papinstvom, bio je obi\u010daj da se obje strane u ratu mole Bogu, svecima, Djevici i papama za blagoslove i pobjedu; i u najmanju se ruku pretvarati da prihva\u0107aju pobjedu kao Bogom danu. Me\u0111utim Napoleon nije u\u010dinio ni\u0161ta takvoga: on je pripisao svoj uspjeh sebi i vlastitoj genijalnosti.<\/p>\n

Vojske su bile njegov oslonac; pouzdao se u\u00a0 hrabre mu\u017eeve, brzo manevriranje i sposobne generale; i njima je upu\u0107ivao svoje molbe. Oblik zakletve Francuskom \u201eVije\u0107u Drevnih,\u201c preuzimaju\u0107i zapovjedanje vojskama Francuske po svom povratku iz Egipta, pokazuje da se on oslanjao na sebe i svoje vojske. On se nije zaklinjao niti Bogom, niti Biblijom, niti Papom, niti Francuskom; nego je rekao: \u201eZaklinjem se! Zaklinjem se u svoje vlastito ime, i u ime svojih hrabrih drugova!\u201c Slu\u017ee\u0107i svojoj vlastitoj ambiciji, tvrdio je da slu\u017ei narodu; i blaga Rima, i od drugih gradova i zemalja koja je zaplijenio, bila su predana narodu Francuske, o kojega su on sam i njegovi vojnici bili dio.<\/p>\n

Redak 39<\/strong>: \u00a0\u201eTako \u0107e u ve\u0107ini tvr\u0111ava \u010diniti s tu\u0111im [novim] bogom, kojega \u0107e priznavati i veli\u010dati sa slavom; i dat \u0107e im da nad mnogima vladaju i razdijelit \u0107e zemlju zbog dobitka[uz odre\u0111enu cijenu].\u201c<\/p>\n

Napoleon je postavio svoje prijatelje i pouzdane generale na polo\u017eaje mo\u0107i me\u0111u svim osvojenim nacijama Evrope. Ti su polo\u017eaji bili njegovi darovi, ipak oni su bili dr\u017eani na temelju uvjeta vjernosti njemu. Oni jesu bili \u201edobitak,\u201c ali ipak uz cijenu njihove lojalnosti njemu. Povijest* o tome ka\u017ee:<\/p>\n

———————————————————————————————————-<\/p>\n

*Willardova Sveop\u0107a Povijest, C452.<\/p>\n

\u201eNapoleonova ambiciozna gledi\u0161ta postala su jo\u0161 o\u010ditijima. Nizozemska je pro\u0161le godine postala kraljevstvom, nad kojim je njegov brat, Luj Bonaparte, postavljen kraljem. Napulj je sada bio dan Josipu Bonaparteu, starijem bratu, koji je tako\u0111er bio zaodjenut titulom Kralja dvaju Sicilija. Nekoliko je provincija sa\u010dinjavalo vojvodstva ili velikim lenskim dobrima carstva, i dana su Carevim ro\u0111acima i njegovim najdra\u017eima. Njegova sestra Paulina postala je kneginjom Gastalije; njegov svak, Murat, velikim vojvodom Berga i Klevea; dok je Eugene Beauharnais, sin njegove Carice Jozefine iz pro\u0161log braka, bio poslan kao ban Italije. \u010cetrnaest provincija na jugu i zapadu Njema\u010dke bile su formirane u Rajnsku Konfederaciju. Oni su bili odvojeni od tijela Njema\u010dke, i priznali su Napoleona kao svog poglavara, pod titulom Za\u0161titnik…\u0160vicarska je tako\u0111er bila dovedena pod vlast Francuske, Napoleon je proglasio sebe njenim \u201ePosrednikom.\u201c<\/p>\n

Napoleonov smjer ga je vodio i do toga da je ustanovio razli\u010dite \u010destite i po\u010dasne redove izme\u0111u \u010dasnika i vojnika, takve kao \u0161to su, na primjer, \u201eLegija \u010casti,\u201c \u201eRed \u017deljezne Krune,\u201c itd., itd.<\/p>\n

Urediv\u0161i tako temelje za ustanovljenje identiteta tog lika (Napoleon), \u010dija djela ozna\u010davaju po\u010detak \u201eVremena Svr\u0161etka,\u201c proro\u010danstvo nastavlja pokazivati koji poseban doga\u0111aj tog vremena se treba shvatiti kao sigurno ozna\u010davanje to\u010dnog datuma po\u010detka \u201eVremena Svr\u0161etka.\u201c Pokazano je da je taj doga\u0111aj Napoleonova invazija na Egipat, \u0161to pokriva razdoblje od godinu dana i skoro pet mjeseci. On je otplovio u Svibnju, 1798, i vrativ\u0161i se, iskrcao se u Francusku 9 Listopada, 1799. Ta je kampanja slikovito opisana u nekoliko rije\u010di u recima 40-44.<\/p>\n

Redak 40<\/strong>: \u201eU [odre\u0111eno] doba svr\u0161etka kralj juga [Egipat] \u0107e navaliti na nj, a kralj sjevera [Engleska] do\u0107i \u0107e protiv njega kao vihor, s kolima, i s jaha\u010dima [egipatski Mameluci itd.],\u00a0i s mnogim la\u0111ama [Engleske snage sastojale su se od mornarice pod Admiralom Nelsonom]; i u\u0107i \u0107e [Napoleon] u zemlje, preplaviti i prije\u0107i [pobjedonosno].\u201c<\/p>\n

Povijest nas obavje\u0161tava da je Egipatska vojska pod Murat Begom \u201enakon vrlo odlu\u010duju\u0107e borbe bila odbijena;…uspjeh Francuske preplavila je strahom Aziju i Afriku; i okolna plemena pokorila su se osvaja\u010du…Me\u0111utim sre\u0107a mu je pripremala u\u017easan obrat. Nelson, Engleski admiral, nakon duge potjere kona\u010dno je kod Luke Abukir prona\u0161ao njegovu flotu, koja se sastojala od trinaest brodova ratne linije [ratni brodovi], pored fregate i napao ga uve\u010der 1 Kolovoza, 1798, sa stupnjem snage i okretnosti [\u201ekao vihor\u201c] \u0161to nikada nije bilo nadma\u0161eno u mornari\u010dkom ratovanju.\u201c<\/p>\n

Reci 41-43<\/strong>: \u201eU\u0107i \u0107e i u slavnu zemlju [Palestinu] i mnoge \u0107e zemlje biti oborene, ali \u0107e ove izmaknuti iz njegove ruke: Edom, Moab i glavnina djece Amonove [Napoleon se dr\u017eao obale, i nije ulazio nego je pro\u0161ao te zemlje]. Ispru\u017eit \u0107e svoju ruku i nad zemljama; i zemlja egipatska ne\u0107e umaknuti. Ali imat \u0107e vlast nad riznicama zlata i srebra i nad svim dragocjenostima Egipta; i Libijci i Etiopljani bit \u0107e mu za stopama.\u201c<\/p>\n

Reci 44,45<\/strong>: \u201ePrebivali\u0161ta svoje pala\u010de [svoje rasko\u0161ne \u0161atore] postavit \u0107e izme\u0111u mora na slavnoj svetoj gori.\u201c Ova bi se izjava\u00a0 mogla odnosti na jednu od dvije gore\u2014Goru Tabor i Goru Sinaj\u2014obje se mo\u017ee nazvati slavnima i svetima. Na Gori Tabor, slavnoj i svetoj kao mjestu preobra\u017eenja na\u0161eg Gospodina, i koju je Petar nazvao \u201esvetom gorom,\u201c bili su podignuti Napoleonovi \u0161atori, tamo se vodila jedna od njegovih najva\u017enijih bitki. Napoleon i njegovi \u201eznanstveni korpusi\u201c i odabrana stra\u017ea posjetili su i Goru Sinaj, svetu i slavnu budu\u0107i je to mjesto\u00a0gdje je bio ratificiran Savez Zakona izme\u0111u Boga i Izraela.<\/p>\n

\u201eAli uznemirit \u0107e ga vijesti s istoka i sa sjevera; stoga \u0107e s velikim gnjevom po\u0107i da uni\u0161ti i potpuno zatre mnoge [narode]. No ipak \u0107e do\u0107i do svog svr\u0161etka, i nitko mu ne\u0107e pomo\u0107i.\u201c<\/p>\n

Dok je bio u Egiptu Napoleon je dobio vijesti o svje\u017eem savezu protiv Francuske, i odmah je krenuo za Francusku. S obzirom na to povijest* ka\u017ee, \u201eIzvje\u0161taj iz Evrope sada \u00a0ga je potaknuo da napusti Egipat; i ostavljaju\u0107i svoju vojsku pod Kleberom, on se vratio u Francusku u tajnosti i hitnosti…U stvarima Francuske sre\u0107a se preokrenula, formirao se drugi savez protiv Francuske, sastavljen od Engleske, Rusije, Napulja, i Otomanskog carstva i Austrije.\u201c Usporedi ove rije\u010di povijesti sa onima proro\u010danstva: \u201eAli uznemirit \u0107e ga vijesti s istoka i sa sjevera; stoga \u0107e s velikim gnjevom po\u0107i da uni\u0161ti i potpuno zatre mnoge [narode].\u201c Dobro su poznati Napoleonov veliki bijes, i njegov poku\u0161aj uni\u0161tavanja svih nacija Evrope, da ih ovdje ne treba ponavljati. On je bio gotovo uspio u svojim ambicioznim projektima; ipak, kao \u0161to je Prorok predvidio, u nekoliko je godina ovaj vrlo zna\u010dajan \u010dovjek u svom vremenu umro kao izgnanik, zaboravljen od svih.<\/p>\n

Kao \u0161to redak 40 objavljuje da ta invazija na Egipat treba biti \u201eu doba svr\u0161etka\u201c ili (kao \u0161toDouay\u00a0 verzija prevodi) \u201eu unaprijed odre\u0111eno vrijeme,\u201c tako i retci 29 i 30, koji ukazuju na isti doga\u0111aj \u00a0a koji su prethodno bili uvedeni kao umetci. Trebalo bi imati na umu da smo utvrdili kako reci 25-28 ukazuju na prethodnu invaziju na Egipat; i u recim 29 i 30 je nagovje\u0161teno da sljede\u0107a velika invazija na Egipat treba biti \u201eu odre\u0111eno vrijeme,\u201c naime u \u201eVrijeme Svr\u0161etka,\u201c kako je bilo opisano u recima 40-45.<\/p>\n

——————————————————————————————————–<\/p>\n

*Willardova Op\u0107a Povijest, C446<\/p>\n

\u201eU odre\u0111eno \u0107e se vrijeme vratiti i krenuti prema jugu; ali to ne\u0107e biti kao ono ranije, ili kao kasnije\u201c invazije. Napoleonova invazija na Egipat nije rezultirala niti poput one u danima Kleopatre, ili poput one u danima njenog nasljednika, Kraljice Zenobije. Napoleon, premda uspje\u0161an kao general u Egiptu, nije postigao takve pobjede kao njegovi prethodnici; i razlog je opisan u idu\u0107em retku\u2014\u201eJer do\u0107i \u0107e protiv njega kitimske [Douay \u201eod Rimljana\u201c] la\u0111e.\u201c Engleska mornarica uznemiravala je Napoleona i spre\u010davala njegovo osvajanje. Budu\u0107i su Engleska isto tako kao i Francuska bile dijelom starog Rimskog Carstva, i budu\u0107i je Francuska bila u ratu s ostatkom tog carstva, nastoje\u0107i ga osvojiti, mi vidimo da je prikladno te brodove nazvati Rimskima. \u201eStoga \u0107e [Napoleon] biti o\u017ealo\u0161\u0107en i vratiti se, i razgnjeviti se protiv svetog saveza; tako \u0107e u\u010diniti.\u201c<\/p>\n

Po svom povratku iz Egipta, Napoleon je napustio svoju prija\u0161nju politiku nasilnog protivljenja Papinstvu, i potpisao Konkordat ili sporazum s papom, s kojim je Rimokatoli\u010dka religija bila ponovno uspostavljena u Francuskoj. To je bila akcija protiv istine; ali izgleda da je on shva\u0107ao da s tom politikom mo\u017ee najbolje uspjeti u svrgavanju Republike i uspostavljanju sebe na polo\u017eaj mo\u0107i kao Cara. I on je \u201etako i u\u010dinio.\u201c Me\u0111utim nakon \u0161to se on domogao carske mo\u0107i ta se politika nije dugo odr\u017eala: on je uskoro ponovno po\u010deo raditi protiv tog sistema nazvanog \u201e\u010covjek Grijeha,\u201c kao \u0161to i proro\u010danstvo opisuje u sljede\u0107im rije\u010dima: \u201evratit [promjeniti] \u0107e se [Napoleon] protiv onih koji napu\u0161taju sveti savez\u201c; naime, on je po\u010deo spletkariti i djelovati protiv otpadni\u010dke Rimske crkve. U tome je tako\u0111er uspjevao.<\/p>\n

Tako Danijel XI nagla\u0161eno prati svjetsku povijest, po njezinim najzna\u010dajnijim likovima, od kraljevstva Perzije pa sve do svrgavanja Papinske vlasti. Pokrivaju\u0107i tako\u00a0dugo razdoblje od dvije tisu\u0107e \u010detiristo godina, ostvaruje svoju svrhu jasno ozna\u010davaju\u0107i samu godinu po\u010detka Vremena Svr\u0161etka\u20141799. S tom godinom prestaje granica od Papinskih 1260 godina mo\u0107i da tla\u010di, i po\u010dinje Vrijeme Svr\u0161etka. I neka se ne bi previdjelo da je to tako\u0111er bila posljednja godina Papinskog milenija, ili tisu\u0107ugodi\u0161nje vladavine, koja je bila po\u010dela, kao \u0161to je pokazano u prethodnom svesku, s godinom 800. Me\u0111utim 1799 je samo bio po\u010detak razdoblja poznatog kao \u201eVrijeme Svr\u0161etka,\u201c unutar granica kojeg \u0107e svaki trag tog sistema pro\u0107i.<\/p>\n

Zapazi kako je u nekoliko rije\u010di u recima 34 i 35 bio opisan pad Reformacije i njegov uzrok. Ljubav prema svijetu i \u017eelja za polo\u017eajem mo\u0107i, utjecajem i udobnosti bili su zamke koje su najprije zavele crkvu i izvele Papinstvo; i iste su \u017eelje i nastojanja presjekle Reformaciju. Luter i njegovi drugovi su isprva odva\u017eno osudili, uz sve druge papinske pogre\u0161ke, savez crkve i dr\u017eave; ali kada je, nakon nekoliko godina hrabrog otpora sna\u017enom protivljenju, Reformacija po\u010dela imati neki utjecaj zbog svog broja, kada su kraljevi i kne\u017eevi po\u010deli laskati reformatorima, i pred njima se otvorili putevi dru\u0161tvenog i politi\u010dkog unapre\u0111enja, zlo saveza crkve i dr\u017eave, koje su jednom vidjeli i suprotstavljali se Papinstvu, bila su izgubljena iz vida. Reformirane crkve u Njema\u010dkoj, \u0160vicarskoj, itd., stupile su u cipele Rima, i stajale su da se ujedine sa i da iska\u017eu naklonost bilo kojoj politi\u010dkoj stranci, ili knezu, ili vladavini, spremni da ih posjeduju i priznaju. Tako su neki od razumnih pali,\u00a0 i od nekada\u0161njih vo\u0111a reforme postali su vo\u0111e koje vode u isku\u0161enje. Tako je reformacijski pokret, koji je dobro po\u010deo, bio uvelike obustavljen.<\/p>\n

Me\u0111utim sve to nije moglo osujetiti Bo\u017eji plan. Njegova je mudrost intervenirala i okrenula sve na dobro. To je slu\u017eilo, kako je Papinska pogre\u0161ka\u00a0u\u010dinila, da dalje ispita prave svece, da se poka\u017ee jesu li oni zaista sljedbenici ljudi ili od Boga. To je slu\u017eilo toj svrsi sve od tada, od tog vremena pa do sada\u2014\u201eda ih se isku\u0161a, i pro\u010disti, i ubijeli.\u201c<\/p>\n

Ako smo u pravu u svezi stavljanja po\u010detka Vremena Svr\u0161etka na 1799, trebali bi smo o\u010dekivati da bi tada padanje u pogre\u0161ku saveza crkve i dr\u017eave trebalo u zna\u010dajnoj mjeri prestati, iako bi to moglo zahtjevati dugo godina za puni oporavak od zamke \u0111avla. Gledaju\u0107i unatrag, mi nalazimo da\u00a0 \u010dinjenice to\u010dno odgovaraju tome. Od tog datuma bilo je razdvajanja izme\u0111u carstava i crkava, ali ne novih saveza. Zaista, taj datum ozna\u010dava novu reformaciju na vi\u0161e zna\u010dajnijoj osnovi. Utjecaj Papinstva nad kraljevstvima Evrope prethodno je bio toliko velik da su se narodi u\u017easavali njegovog prokletstva kao isu\u0161uju\u0107e snijeti, a\u017eeljeli su njegove blagoslove za nacionalni napredak. Kada su se Protestanti odvojili od Papinstva, oni su bili primljeni od svijeta kao da su bili samo manje iskvarena zamjena za Papinstvo; i njihovu se naklonost, savjet ili sankciju \u010desto vrlo sli\u010dno tra\u017eilo. Me\u0111utim kada je Napoleon odva\u017eno ignorirao i blagoslove i prokletstva Papinstva, a ipak fenomenalno napredovao, njegov pravac postupanja ne samo da je uvelike oslabio Papinski utjecaj nad civilnim vladavinama, nego je tako\u0111er oslabio utjecaj razli\u010ditih Protestantskih sistema, u civilnim i politi\u010dkim stvarima \u2013 koji utjecaj je bio porastao vrlo jakim u dva i pol stolje\u0107a.<\/p>\n

Nova reformacija, koja je datirala od Napoleonovih dana, nije bila ni\u0161ta manje temeljitom od reformacije Lutera i njegovih drugova, premda nije bila vjerski pokret, niti je na ikoji na\u010din bila animirana vjerskom revno\u0161\u0107u; niti su njeni akteri bili svjesni \u010dinjenice da ostvaruju djelo koje je za njih bilo ozna\u010deno u proro\u010danstvu stolje\u0107ima prije. Napoleon i njegovi suradnici bili su bezbo\u017eni ljudi, animirani vlastitim sebi\u010dnim ambicijama za mo\u0107i;\u00a0nego je Bog, njima nepoznat, utjecao na njihov pravac i prouzro\u010dio da rade na ostvarenju njegovih projekata, \u0161to su oni u\u010dinkovito u\u010dinili. Da se reformacija koju je Bog najprije zapo\u010deo unutar same Crkve nastavila, da su reformatori i njihovi potomci nastavili biti vjernima Istini, njegovi bi se veliki projekti bili ostvarili njihovim po\u010da\u0161\u0107enim oru\u0111em. Me\u0111utim kada su podlegli laskanjima svijeta, Bog je pokazao da ima druge na\u010dine i sredstva za ostvarenje svojih nauma.<\/p>\n

Napoleonovo djelo, zajedno s Francuskom Revolucijom, razbilo je \u010daroliju vjerskog praznovjerja, ponizilo ponos samouzvi\u0161enih vjerskih gospodara, probudilo u svijetu puniji osje\u0107aj mo\u0107i i isklju\u010divih prava \u010dovje\u010danstva i razbilo Papinsku vlast kojoj je vjerska Reformacija prethodno bila zadala smrtni udarac, koji je poslije zacijelio. (Otkr. 13:3) Era koja je zavr\u0161ila sa A.D. 1799, ozna\u010dena sa Napoleonovom kampanjom protiv Egipta, zape\u010datila je i definirala limit Papinske vlasti nad nacijama. Tada je, odre\u0111eno vrijeme (1260 godina mo\u0107i) isteklo, i zapo\u010deo je prore\u010deni sud protiv tog sistema, koji na koncu mora biti \u201edo kraja uni\u0161ten i razoren.\u201c (Dan. 7:26)<\/p>\n

Ovaj datum tako\u0111er jasno ozna\u010dava po\u010detak nove ere slobode misli, i shva\u0107anja individualnih prava i prednosti, i ve\u0107 se bila odlikovala po svom brzom napretku prema potpunom ostvarenju djela koje je bilo zacrtano za ovo Vrijeme Svr\u0161etka. Za jednu ilustraciju, zapazite uspon i rad razli\u010ditih Biblijskih Dru\u0161tava\u2014\u201ezaraznih Biblijskih Dru\u0161tava,\u201c kako ih Rim naziva, premda ih sada ne mo\u017ee ometati. I sveti svezak koji je jednom bio zatvoren u lancima, \u010duvan prekriven mrtvim jezicima, i bio zabranjen da ga \u010ditaju njegovim zalu\u0111enim podanicima, sada je ra\u0161iren u milijunima u svakoj naciji i jeziku. Britansko i Inozemno Biblijsko Dru\u0161tvo bilo je uspostavljeno 1803;<\/p>\n

New Yor\u0161ko Biblijsko Dru\u0161tvo 1804; Berlinsko-Prusko Biblijsko Dru\u0161tvo 1805; Filadelfijsko Biblijsko Dru\u0161tvo 1808; i Ameri\u010dko Biblijsko Dru\u0161tvo 1817. Razmjer djela u\u010dinjenog od tih dru\u0161tava tijekom ovog stolje\u0107a je predivan. Biblije su godi\u0161nje izdane u milijunima i prodane po niskim cijenama, i mnoge tisu\u0107e su bile poklonjene siroma\u0161nima. Te\u0161ko je procjeniti \u0161iri utjecaj tog djela. Premda je mnogo u to nema sumnje izgubljeno, op\u0107eniti rezultat je slomiti okove ropstva i praznovjerja, politi\u010dkog i crkvenog. Njeno tiho u\u010denje \u2013 da pape, sve\u0107enici i laici, isto tako kao i kraljevi, generali i prosjaci, svi moraju polo\u017eiti ra\u010dun jednom Gospodinu \u2013 je najve\u0107i od svih ravnalaca i izjedna\u010dava\u010da.<\/p>\n

Iako je vjerski reformacijski pokret kroz cijelu Evropu ozbiljno uzdrmao Papinski utjecaj, ipak su reformirane crkve tako blisko opona\u0161ale njegovu politiku dr\u017eavni\u0161tva, priklju\u010denja zemaljskim carstvimam i tvrdnje sve\u0107eni\u010dkog autoriteta nad ljudima (da \u201esve\u0107enstvo\u201c sa\u010dinjava posebnu od Boga imenovanu upravu u svijetu), da je prvi u\u010dinak te reformacije postao uvelike preina\u010den, i ostavio ljude i civilne vladare uglavnom pod praznovjernim strahopo\u0161tovanjem i podlo\u017enosti svemu \u0161to se zvalo crkvenim autoritetom. Reforma je podjelila me\u0111u nekoliko sekti puno toga od praznovjernog i nezdravog \u0161tovanja koje je prije bilo koncentrirano samo na Papinstvo. Me\u0111utim politi\u010dka reforma kojoj smo svjedo\u010dili tijekom Devetnaestog Stolje\u0107a, datiraju\u0107i posebice od 1799, \u201eVrijeme Svr\u0161etka,\u201c premda vrlo druga\u010dija od prija\u0161nje, nije ni\u0161ta manje reformacija. Revolucija i neovisnost Ameri\u010dkih kolonija\u2014uspje\u0161na uspostava napredne Republike, vladavine od ljudi i za ljude, bez uplitanja bilo plemstva ili sve\u0107enstva\u2014postavilo je novu lekciju pred narod koji se sada budi, koji su toliko mnogo stolje\u0107a spavali u neznanju o njihovim od Boga danim\u00a0pravima, pretpostavljaju\u0107i da je Bog imenovao crkvu za vrhovnog vladara zemlje, te da su oni bili du\u017eni slu\u0161ati te kraljeve i careve odobrene od crkve, bez obzira koliko bili nepravedni njihovi zahtijevi, zato \u0161to je ona objavila da su oni bili imenovani od Boga, preko nje.<\/p>\n

Dugo ga\u017eenim i od sve\u0107enika jahanim ljudima, Amerika je postala izvor \u010du\u0111enja. Bilo je uistinu kao da \u201eSloboda prosvjetljuje svijet.\u201c Kona\u010dno, potla\u010deni od sve\u0107eni\u010dkog mje\u0161anja u politiku, plemi\u0107ke ekstravagancije, itd., nadopunjeno sa ponavljanim neuspjelim usjevima, \u0161to ih je osiroma\u0161ilo i dovelo do ruba gladi, narod Francuske je ustao u o\u010daju i ostvario je tu najstra\u0161niju revoluciju koja je trajala \u010detrnaest godina, od 1789 do 1804.<\/p>\n

Iako su te scene nasilja i anarhije bile stra\u0161ne, one su bile samo legitiman plod, reakcionarni u\u010dinak, bu\u0111enja dugo potla\u010denog naroda u shva\u0107anje njihovog srama i poni\u017eenja. Bila je to \u017eetva vihora za civilne i vjerske sile, koji su\u00a0 ime Boga i istine zaslijepili i vezali, za svoje boga\u0107enje, ljude za koje je Krist umro.<\/p>\n

Naravno takva reakcija iz takvog razloga bila bi nevjera. Francuska je iznenada postala potpunom bezvjernom pod utjecajem Voltairea i njegovih drugova, koji su preplavili zemlju sa svojim spisima, bacaju\u0107i prezir i ismijavanje na Kr\u0161\u0107anstvo, odnosno na otpadni\u010dku Rimsku Crkvu,\u00a0 \u0161to je bilo jedino Kr\u0161\u0107anstvo s kojim je narod Francuske bio upoznat. Oni su istaknuli njihove la\u017ei, njihove apsurde, njihovo licemjerje, njihovu nemoralnost, njihove okrutnosti i svu njihovu zlo\u0107u, sve dok narod Francuske nije postao zapaljen u svojoj revnosti da istrijebe Katolicizam i svu religiju koje su prethodno revno podr\u017eavali. I jadna, zavedena Francuska, koja je tisu\u0107u godina bila pod utjecajem Papinstva,\u00a0Pretpostavljaju\u0107i da je pravi Krist a ne Antikrist bio njen prezira vrijedni gospodar, povikala je rije\u010dima Voltairea, \u201eDolje s bjednikom\u201c; i njihovi napori da sru\u0161e odvratnog Antikrista rezultirali su sa svim strahotama Francuske Revolucije \u2013 prekrasan primjer osvetni\u010dke pravde gledane u odnosu na stra\u0161ne masakre no\u0107i Sv. Bartolomeja, i sli\u010dnih prigoda poticanih od Papinstva i koji su im se radovali.<\/p>\n

Bezvjerna Francuska iznenada je ustala u svojoj mo\u0107i, uni\u0161tila Bastilju, izdala deklaraciju o pravima \u010dovjeka, pogubila kralja i kraljicu i objavila rat protiv svih kraljeva i simpatiju sa svim revolucionarima posvuda. U me\u0111uvremenu vladari svijeta uzdisali su u strahu da revolucionarni zanos ne bi izbio me\u0111u njihovim podanicima; i u strahu od svijetom ra\u0161irene anarhije, organizirali su koalicije za njihovu me\u0111usobnu za\u0161titu od njihovih podanika, koji su zaista bili jedva suzdr\u017eani. Francuska se odrekla Kr\u0161\u0107anstva, i zaplijenila je sve ogromne posjede i prihode Rimo Katoli\u010dke Crkve, isto tako kao i posjede kralja i plemstva. Ulicama Pariza ponovno je tekla krv, ali bila je to krv sve\u0107enika i plemi\u0107a i njihovih prista\u0161a, umjesto ona Protestanata. Broj pogubljenih je procjenjen na 1, 022, 000. Ti su propali od stotina procesa izmi\u0161ljenih za tu prigodu. Tijekom lova i pokolja, sve\u0107enici su bili ismijavani s podsjetnicima na sli\u010dno postupanje Papista prema Protestantima, i njihovom nauku\u2014da \u201ecilj opravdava svrhu.\u201c \u017deljeni cilj Revolucionara imao je biti ljudska sloboda, politi\u010dka i vjerska; i da je smrt onih koji su se protivili bila neophodna, kao jedino sigurno sredstvo.<\/p>\n

Kao i sve takve stvari, Francuska je Revolucija bila veliko zlo, i prouzro\u010dila je puno nevolja milijunima ljudi; ipak, poput nekih drugih isto tako, bila je djelomi\u010dna zadovolj\u0161tina od velike nepravde; i, poput nekih drugih, na nju je utjecao Bog za dobro, za porast\u00a0spoznaje i proslje\u0111ivanje njegovih planova kako je istaknuto u proro\u010danstvu. \u017delimo ovdje napomenuti da je Francuska Revolucija vidljivo istaknuta u Knjizi Otkrivenje, koja jasno pokazuje da je zavr\u0161na nevolja na svim nacijama tzv. Kr\u0161\u0107anstva bila ilustrirana s tom vladavinom u\u017easa. Ta po\u0161ast Nevjere i Anarhije, koja se iz Fancuske pro\u0161irila po cijelom svijetu, bila je pothranjivana i tovljena\u00a0 s la\u017enim, nebiblijskim doktrinama i praksi tzv. Kr\u0161\u0107anstva, predstavljenog ne samo s Papinstvom nego i Fundamentalizmu op\u0107enito. Nominalno Kr\u0161\u0107anstvo nije izlije\u010dilo ovu bolest, i bespomo\u0107no je sprije\u010diti njeno budu\u0107e izbijanje, prore\u010denom u Svetom Pismu da \u0107e biti najve\u0107om nevoljom koja se ikada dogodila na zemlji.<\/p>\n

Utjecaj Francuskih nevjernika odne\u0161en je po cijeloj Evropi po vojskama pod Napoleonom, i uvelike je oslabio mo\u0107 i kraljeva i sve\u0107enika. Me\u0111utim grubo postupanje Napoleona sa Papinstvom, djeluju\u0107i kao glava i predstavnik Nevjerni\u010dke Francuske, doseglo je vrhunac, i vi\u0161e nego i\u0161ta drugo pomoglo razbiti okove praznovjernog obo\u017eavanja, s kojim je \u201esve\u0107eni\u010dka\u201c klasa toliko dugo dr\u017eala \u201eobi\u010dan narod\u201c pod sobom. Me\u0111utim kad je neustra\u0161ivi Napoleon ne samo prkosio prokletstvima Pape Pija VI nego stavio kazne na njega zbog kr\u0161enja njegovih (Napoleonovih) odredbi, i na kraju ga prisilio da vrati natrag Francuskoj papinske teritorije dobivene tisu\u0107ama godina prije preko Karla Velikog (Napoleon je tvrdio da je njegov nasljednik), otvorilo je o\u010di ljudima isto tako kao i monarsima Evrope glede neistinitosti Papinske tvrdnje autoriteta. Velika revolucija javnog mi\u0161ljenja tog vremena, \u0161to se ti\u010de papinskog autoriteta, mo\u017ee se vidjeti u \u010dinjenici da Napoleon, po preuzimanju naslova i progla\u0161avanju sebe Rimskim Carem i nasljednikom Karla Velikog,*nije oti\u0161ao u Rim<\/p>\n

——————————————————————————————————-<\/p>\n

*Napoleonovi veliki Evropski ratovi bili su samo njegovi poku\u0161aji da ponovno ujedini carstvo kakvo je postojalo po Karlu Velikom.<\/p>\n

da ga Papa kruni\u0161e, poput Karla Velikog i drugih, nego je zapovjedio papi da do\u0111e u Francusku i prisustvuje njegovoj krunidbi. I \u010dak i tada uspje\u0161ni poglavar, koji je vi\u0161e nego jednom oplja\u010dkao, osiroma\u0161io i ponizio Papinstvo, ne bi pristao da ga papa okruni, i da tako prihvati carsko dostojanstvo s bilo kakvim priznanjem papinskog autoriteta, nego da je papa (Pio VI) samo prisutan, da opravda i prizna obred, i da blagoslovi krunu koju je Napoleon tada uzeo sa oltara i stavio na svoju glavu. Povjesni\u010dar ka\u017ee, \u201eOn je tada stavio krunu na glavu svoje carice, da poka\u017ee da je njegov autoritet bilo dijete njegovih vlastitih postupaka\u201c\u2014rezultat njegovih civilnih i vojnih uspjeha. Niti se od pape od tada ikada zahtijevalo da podari krunu Rimskog carstva. Rimokatoli\u010dki pisac* ka\u017ee o ovoj krunidbi<\/p>\n

\u201ePostupaju\u0107i druga\u010dije od Karla Velikog i drugih monarha koji bi u sli\u010dnim prilikama odlazili u Rim, on [Napoleon] je u svojoj aroganciji inzistirao da bi sveti otac trebao do\u0107i u Pariz da ga kruni\u0161e. Papa se osje\u0107ao izuzetno nespremnim da tako napusti drevni obi\u010daj. U stvari, on je to smatrao poni\u017eavaju\u0107im za svoju uzvi\u0161enu slu\u017ebu.\u201c<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de poni\u017eenja koja je Napoleon nagomilao na Papinstvo, povijest+ ka\u017ee:<\/p>\n

\u201ePrimirje je bilo zaklju\u010deno [Lipanj 23, 1796] sa Papom [Pio VI], uslovi kojega su bili dovoljno poni\u017eavaju\u0107i za poglavara crkve, nekada najmo\u0107nijeg suverena Evrope. Pontif, koji je jednom gazio vratove kraljeva, postavljao i skidao vladare, gospodario dr\u017eavama i kraljevstvima, i, kao prvosve\u0107enik i namjesnik Svemogu\u0107ega na zemlji, uspostavio autoritet najmjerodavnijeg vladara, bio je prisiljen ispiti do dna \u010da\u0161u poni\u017eenja.<\/p>\n

———————————————————————————————————-<\/p>\n

*Stolica Sv. Petra, C433<\/p>\n

+Napoleonove kampanje, str.89,90<\/p>\n

Ako je gutljaj bio gorak, bio je to onaj kojeg su njegovi prethodnici dare\u017eljivo davali drugima. Bio je prisiljen otvoriti svoje luke za Francuska plovila i da odstrani zastave svih naroda koje su bile u ratu s tom Republikom; da dopusti Francuskoj vojsci da i dalje u posjedu imaju Bolognu i Feraru; da preda tvr\u0111avu u Ankoni; da da Francuskoj 100 slika, bista, vaza ili kipova koje su povjerenici poslani iz Pariza u Rim izabrali; tako\u0111er 500 (drevnih i vrijednih) manuskripata sli\u010dno izabranih; i, \u0161e\u0107er na kraju, njegova je svetost trebao platiti Republici 21,000,000 Francuskih franaka, ve\u0107ina kojeg novca je trebala biti u kovanicama, ili zlatnim i srebrnim polugama.\u201c<\/p>\n

Za momentalno ne izvr\u0161avanje tih kazni, novac je bio povi\u0161en na 50, 000,000 franaka, i morali su ustupiti Francuskoj izvjesne papinske teritorije; i papa je na koncu postao zato\u010denikom i odveden u Francusku, gdje je i umro.<\/p>\n

\u010cak je i\u00a0 Pio VII, kojemu su bile vra\u0107ene papinske po\u010dasti, i koji je 1804 bio prisutan na Napoleonovoj krunidbi, nakon toga Napoleonovom odlukom (1808-1809) bio li\u0161en svakog djeli\u0107a zemaljske mo\u0107i; i spomenici i umjetnine Rima bile su uzete pod Francusku za\u0161titu. Jezik kojeg je koristio Napoleon bio je da je \u201edonacija teritorija po na\u0161em slavnom prethodniku, Karlu Velikom, Svetoj Stolici…Urbino, Ankona, Macerata, treba zauvijek biti ujedinjeno s Kraljevstvom Italije.\u201c<\/p>\n

O va\u017enosti toga Rimokatoli\u010dki pisac* je ispri\u010dao:<\/p>\n

\u201eTome je bilo dodano, da bi papa trebao nastaviti biti Rimskim biskupom iskazuju\u0107i svoje duhovne funkcije\u00a0 kako su njegovi prethodnici \u010dinili u ranim dobima; sve do vladavine Karla Velikog. Slijede\u0107e godine, ohrabren uspjesima svojih mi\u0161ica, Car je odlu\u010dio da papa treba biti li\u0161en svog sada nominalnog suvereniteta\u2014samo sjene zemaljske mo\u0107i, koja je mu preostala<\/p>\n

———————————————————————————————————-<\/p>\n

*Stolica Sv. Petra, str. 439,440<\/p>\n

u njegovom glavnom gradu i susjednim okruzima. [Te je Papinstvo dr\u017ealo godinama prije dara Karla Velikog\u2014od A.D. 539.] U skladu s tim on je izdao novu odredbu, iz pala\u010de Austrijskih Careva, da Rim treba biti Slobodni Carski Grad; da bi njegova civilna uprava trebala biti vo\u0111ena od strane vije\u0107a imenovanog od strane Cara; da njegovi spomenici i umjetnine trebaju biti uzeti pod Francusku za\u0161titu; i da papa, budu\u0107i je prestao vladati, prihod bi trebala rije\u0161iti njegova svetost.\u201c<\/p>\n

Nakon toga, Pio VII je izdao bulu isklju\u010denja Napoleona, i bio je odveden kao zato\u010denik u Francusku, gdje je na koncu potpisao Konkordat u Fontainebleau, datuma 25 Sije\u010dnja, 1813, u kojem je stavio u Napoleonove ruke nominaciju Biskupa i Metropolita, i doslovno opozvao svoj vlastiti autoritet da stavi veto na takva imenovanja. Tako je on zapravo dao Napoleonu autoritet pape, za \u010dime je Napoleon dugo \u010deznuo.<\/p>\n

Niti Rimokatolici nisu propustili zapaziti va\u017enost doga\u0111aja koji su uveli sada\u0161nje stolje\u0107e. Oni ne samo da su priznali gubitke i nane\u0161ena poni\u017eenja, kao \u0161to je gore citirano, me\u0111utim oni su tvrdili da je Milenijska vladavina Papinstva (tisu\u0107u godina od vremena dara Karla Velikog spomenutih dr\u017eava Papinstvu\u2014A.D.800) sa oduzimanjem njegovih ovlasti od strane Napoleona; od kojeg vremea on nije imao vi\u0161e od kostura mo\u0107i. Papinska je tvrdnja, da su oni kao Kristovo\u00a0 Kraljevstvo, ostvarili prore\u010denu vladavinu nad narodima, spomenutu u Otkr. 20:1-4, i da je sada\u0161nje vrijeme nevolje na tom sistemu \u201emalo vremena\u201c kada je Sotona pu\u0161ten, spomenuto u 7 i 9 retku. Jedino oni koji vide u Papinstvu Sotoninu krivotvorinu pravog Krista, i koji prepoznaju pravu Crkvu i pravu vladavinu, mogu to u potpunosti cijeniti.<\/p>\n

Mi smo najvjerovatnije naveli dovoljno da uvjerimo \u010ditatelja kako je razdoblje Francuske Revolucije i Napoleonove mo\u0107i bilo vrlo zna\u010dajno razdoblje u Papinskoj povijesti; i\u00a0Papinski utjecaj, tada slomljen, nikada nije bio povra\u0107en. Premda su s vremenom bile date neke naklonosti, one su bile samo za kratko, i slijedila bi ih obnovljena poni\u017eenja, sve dok 1870 sav zemaljski autoritet papi ponovno nije prestao\u2014mi vjerujemo da vi\u0161e nikada ne\u0107e biti o\u017eivljen. Sjetite se, tako\u0111er, da su Napoleonovi vojnici bili ti koji su slomili otvoren prostor Inkvizicije, i priveli kraju javna mu\u010denja i pogubljenja zbog vjerskih uvjerenja.<\/p>\n

U\u010dinak djelomi\u010dnog sloma mje\u0161anja sve\u0107enstva u politiku i praznovjerja, premda je to dovelo do mnogo otvorenije nevjere, je isto tako, u zbacivanju praznovjernog strahopo\u0161tovanja prema ljudima, dovelo do mnogo inteligentnije misli od strane posve\u0107enog naroda Bo\u017ejeg\u2014od kojih su se mnogi prethodno jedva usudili razmi\u0161ljati, ili prou\u010davati Sveto Pismo za sebe. Stoga je ta revolucija bila povoljna za razvoj istine i pravog Kr\u0161\u0107anstva, poticanjem na prou\u010davanje Biblije. Ona je uistinu nastavila dobro djelo koje je po\u010delo u Reformaciji Luterovih dana, koje je bilo zako\u010deno neznanjem i sluganstvom naroda, i ljubavi prema mo\u0107i, \u010dasti, autoritetu i udobnosti od strane \u201esve\u0107enstva.\u201c<\/p>\n

Mi smo tako pokazali da je 1799 po\u010delo razdoblje nazvano Vrijeme Svr\u0161etka; da u tom vremenu Papinstvo treba biti pro\u017edrto; i da je Napoleon uzeo ne samo darove teritorija Karla Velikog (tisu\u0107u godina nakon \u0161to su bili dati), nego tako\u0111er, nakon toga, Papinsku civilnu nadle\u017enost u gradu Rimu, koja je bila nominalno priznata od dono\u0161enja Justinijanove odluke, A.D. 533, ali u stvarnosti od svrgavanja Ostrogotske monarhije A.D. 539\u2014upravo 1260 godina prije 1799. To je bila to\u010dna granica dva vremena, jednog vremena i pol njegove mo\u0107i, kako je vi\u0161e puta definirano u proro\u010danstvu. I premda je u\u00a0 nekoj mjeri\u00a0to ponovno tvrdilo, Papinstvo je bez traga zemaljskog ili civilnog autoriteta danas, budu\u0107i je bio potpuno \u201epro\u017edrto.\u201c \u010covjek Grijeha, li\u0161en civilne mo\u0107i, jo\u0161 uvijek se name\u0107e i hvali; me\u0111utim civilno nemo\u0107no, on \u010deka potpuno uni\u0161tenje u bliskoj budu\u0107nosti, od ruku razjarenih masa (Bo\u017eji zastupnici koji toga nisu svjesni), kako je jasno pokazano u Otkrivenju.<\/p>\n

Ovo Vrijeme Svr\u0161etka, ili Dan Jehovine pripreme, po\u010dev\u0161i A.D. 1799\u00a0 i zavr\u0161avaju\u0107i A.D. 1914, premda okarakterizirano s velikim porastom znanja u odnosu na pro\u0161le vijekove, treba imati vrhunac u najve\u0107em vremenu nevolje ikada poznato svijetu; ali ipak pripremaju\u0107i i vode\u0107i u to davno obe\u0107ano blagoslovljeno vrijeme, kada \u0107e pravo Bo\u017eje Kraljevstvo, pod upravom pravog Krista, u potpunosti uspostaviti red kroz vladavinu sasvim suprotnu onoj Antikrista. Budu\u0107i da to razdoblje priprema i vodi u Kraljevstvo, ono tako\u0111er vodi i do velikog sukoba izme\u0111u starog i novog ure\u0111enja stvari s kojim \u0107e ovo potonje biti uvedeno. I premda stari poredak stvari mora pro\u0107i, a novi ga zamjeniti, promjeni \u0107e se nasilno suprotstaviti oni koji imaju prednost od sada\u0161njeg ure\u0111enja. Svjetska Revolucija \u0107e biti ishod, rezultiraju\u0107i u kona\u010dnom i potpunom uni\u0161tenju starog ure\u0111enja i uvo\u0111enjem i uspostavom novog.<\/p>\n

Sva otkri\u0107a, izumi i prednosti koje \u010dine na\u0161e vrijeme superiornijim od svakog drugog samo su mnogi elementi koji zajedno rade u ovaj dan pripreme za nadolaze\u0107e Milenijsko doba, kada \u0107e prava i zdrava obnova, i stvarni i brzi napredak u svakom pravcu, biti red, svima i za sve.<\/p>\n

PROBUDI SE IZ SVOJE TUGE!<\/strong><\/p>\n

\u201eK\u0107eri Sionska, probudi se iz svoje tuge!<\/p>\n

Probudi se! Jer te tvoji neprijatelji vi\u0161e ne\u0107e pla\u0161iti.<\/p>\n

Svijetla povrh bre\u017euljaka svi\u010de danja zvijezda radosti:<\/p>\n

Ustani! Jer je no\u0107 tvoje tuge zavr\u0161ena.<\/p>\n

\n

\u201eJaki su bili tvoji neprijatelji, ali ruka koja ih je pokorila,<\/p>\n

I raspr\u0161ila njihove legije, bila je daleko ja\u010da:<\/p>\n

Pobjegli su kao pljeva od po\u0161asti koja ide za njima,<\/p>\n

Ni\u0161tavni su bili njihovi konji i njihova ratna kola.<\/p>\n

\n

\u201eK\u0107eri Sionska, mo\u0107 koja te je spasila,<\/p>\n

Veli\u010dana\u00a0 s harfom i tamburinom treba biti.<\/p>\n

Kli\u010di! Jer je uni\u0161ten neprijatelj koji te je porobljavao,<\/p>\n

Tla\u010ditelj je nestao i Sion je slobodan.\u201c<\/p>\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

STUDIJA 2 \u201eVRIJEME SVR\u0160ETKA\u201c ILI\u00a0 \u201eDAN NJEGOVE PRIPREME\u201c –DAN. XI\u2014 Vrijeme Svr\u0161etka\u2014Njegov Po\u010detak, A.D. 1799\u2014Njegov Kraj, A.D. 1914\u2014\u0160to Treba Biti Pripremljeno, i Cilj\u2014Povijest Svijeta Proro\u010danski Pra\u0107ena kroz Njegove Glavne Vladare\u2014Od 405 pr. Kr. do Ovog Dana Pripreme\u2014Po\u010detak Vremena Svr\u0161etka Sigurno … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":6764,"menu_order":20,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-6777","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6777","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6777"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6777\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6778,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6777\/revisions\/6778"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6764"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6777"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}