{"id":6779,"date":"2015-11-05T11:43:01","date_gmt":"2015-11-05T09:43:01","guid":{"rendered":"http:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/?page_id=6779"},"modified":"2017-08-05T08:32:18","modified_gmt":"2017-08-05T06:32:18","slug":"studija-3","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/knige\/neka-dode-kraljevstvo-tvoje\/studija-3\/","title":{"rendered":"STUDIJA 3"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\"><strong>DANI \u010cEKANJA NA KRALJEVSTVO<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><span style=\"color: #000000;\"><b>TRE\u0106A STUDIJA<\/b><\/span><\/p>\n<ul style=\"text-align: justify;\">\n<li><strong>DANIJEL XII \u2013<\/strong><\/li>\n<\/ul>\n<p style=\"text-align: justify;\">Djelo Kraljevstva Sa\u017eeto\u2014Razdoblje \u010cekanja trebalo je biti Obilje\u017eeno Velikim Porastom Spoznaje i Putovanjem\u2014Newtnovo Predvi\u0111anje i \u017deljeznica\u20141260 Dana\u2014Poplava iz Ustiju Zmaja\u20141290 Dana Obilje\u017eava \u0160irenje Razumijevanja Vizije, Djelomi\u010dno To\u010dno\u2014Razo\u010darenje, Ku\u0161nja i Posljedice\u20141335 Dana\u2014Tada Blagoslov na one koji \u201e\u010dekaju\u201c\u2014Gospodinovo Ukazivanje na Te Dane \u010cekanja, u Usporedbi o Deset Djevica<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">U 11 POGLAVLJU bilo je ukazano na \u201eVrijeme Svr\u0161etka,\u201c dok dvanaesto poglavlje ukazuje na Kraljevstvo, i govori o \u010dekanju, itd., koje \u0107e prethoditi njegovoj uspostavi, tijekom \u201eVremena Svr\u0161etka.\u201c Prva tri retka u nekoliko rije\u010di izra\u017eavaju veli\u010danstveni ishod Bo\u017ejeg plana.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eU ono vrijeme podignut \u0107e se Mihael, veliki knez an\u0111eo, koji za\u0161ti\u0107uje sinove tvojega naroda. Bit \u0107e vrijeme tjeskobe, kakve nije bilo nikada, otkako je naroda, do onoga vremena. Ali \u0107e se tvoj narod spasiti u ono vrijeme, svi, koji se na\u0111u zapisani u knjizi. Mnogi od onih, koji spavaju u prahu zemaljskom, probudit \u0107e a se, jedni na \u017eivot vje\u010dni, drugi na sramotu i prijekor vje\u010dni. Pobo\u017eni \u0107e sjati kao sjajno nebo [Sunce\u2014Mat. 13:43], i oni, koji su mnoge privodili k pravednosti kao zvijezde u sve vjekove.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ako je u jedanaestom poglavlju, sa\u017eetak 2300 godina svjetske povijesti bilo kratko i istaknuto, i to jasno, tada je ovaj sa\u017eetak Mesijanske Milenijske vladavine, u tri retka,\u00a0 to jo\u0161 i vi\u0161e. Ni ipak sve je tamo. Mihael (\u0161to zna\u010di \u201eTko je kao Bog,\u201c ili onoga koji predstavlja Boga) koje je ovdje primjenjeno na na\u0161eg velikog Otkupitelja, koji je uistinu veliki knez postavljen od Boga da stoji za i izbavlja Danijelov narod, Bo\u017eji narod\u2014sve koji ljube Boga u istini i iskrenosti\u2014prave Izraelci. (Rim. 9:6,25,26; Gal. 6:16) On \u0107e ih osloboditi od grijeha, neznanja, boli i smrti, i od svih progonstava i napada Sotoninih zaslijepljenih slugu, koji su ih u pro\u0161losti gotovo svladali. Svi prona\u0111eni u Janjetovoj knjizi \u017eivota bit \u0107e zauvijek izbavljeni, od svih neprijatelja: oni koji su zapisani dostojnima tijekom \u017didovskog i Patrijarhalnog doba isto tako kao i oni zapisani tijekom Evan\u0111eoskog doba, i oni koji \u0107e biti zapisani tijekom Milenijskog doba. Premda \u0107e sav Bo\u017eji narod (svi koji ga vole i slu\u0161aju nakon \u0161to su do\u0161li do spoznaje o njemu) biti izbavljen, ipak su pa\u017eljivo navedeni stupnjevi \u010dasti koji \u0107e nekima biti dani\u2014pobjednici; tako\u0111er i \u010dinjenica da \u0107e neki od velikana pro\u0161losti\u2014Aleksandar, Neron, Napoleon, Cezari, pape, itd.,&#8211;\u010diji su talenti, zlopupotrebljeni i skr\u0161eni dok su zasljepljivali svijet, biti vi\u0111eni u njihovim pravim karakterima, i bit \u0107e posramljeni i obe\u0161\u010da\u0161\u0107eni tijekom tog Milenijskog doba.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Niti ovaj kratak pregled Kristove vladavine izostavlja spominjanje velikog vremena nevolje s kojom \u0107e biti uvedena\u2014vrijeme nevolje s kojom se ne mo\u017ee usporediti nijedna prija\u0161nja revolucija, nevolja u usporedbi s kojom \u0107e i Francuska Revolucija biti mala, doba tjeskobe, kakve ne bija\u0161e nikada otkada je naroda, ne, niti \u0107e je vi\u0161e biti; jer taj veliki knez, Mihael, ne samo da \u0107e osvojiti cijeli svijet, nego \u0107e njegova vlast biti vje\u010dna vlast. Pravda je temelj\u00a0njegovog prijestolja, i kada \u010dovje\u010danstvo jednom okusi koristi od njega velika ve\u0107ina ne\u0107e nikada pristati na drugoga, jer \u0107e njegovo Kraljevstvo biti \u201e\u017eudnja svih naroda.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ovdje se nit ovog proro\u010danstva, dose\u017eu\u0107i svoju punu duljinu, zaustavlja, i preostali reci ovog poglavlja su u svrhu opskrbljivanja (ne Danijela i njegove su sluge onog vremena, nego Bo\u017eju djecu, Danijelove su sluge koji \u017eive u Vremenu Svr\u0161etka) izvjesnih razdoblja od 1260, 1290 i 1335 simboli\u010dnih dana, odnosno, s kojima \u0107e mo mi u pravo vrijeme, biti uvjereni , \u0161to se ti\u010de vremena u kojem \u017eivimo\u00a0 da je to zaista vrijeme \u017detve ili \u201eKraj\u201c Evan\u0111eoskog doba.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Danijel, koji je \u010duo dugi izvje\u0161taj o sukobima me\u0111u kraljevstvima ovo svijeta, i sada na kraju za pobjedu Bo\u017ejeg Kraljevstva u rukama Mihaela, velikog Kneza, \u017earko je \u017eelio znati kada \u0107e on izbaviti Gospodinov narod. Me\u0111utim re\u010dno mu je (redak 4): \u201eA ti, Danijele, zatvori rije\u010di i zape\u010dati knjigu do vremena svr\u0161etka: mnogi \u0107e [tada] juriti amo-tamo, i znanje \u0107e se umno\u017eiti.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ne samo da op\u0107eniti porast spoznaje kojeg se iskusilo potvr\u0111uje u\u010denje Danijela XI, da je Vrijeme Svr\u0161etka po\u010delo 1799, nego tako\u0111er i prore\u010deno jurenje amo-tamo\u2014puno putovanja koja su brza\u2014tako\u0111er to potvr\u0111uje. To sve pripada Vremenu Svr\u0161etka. Prvi parobrod je proradio 1807; prva parna kola 1831; prvi telegraf 1844; danas tisu\u0107e mamutskih automobila i parobroda prevoze mno\u0161tva ovamo i onamo, \u201eamo-tamo.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Gospodin Isaac Newton, slavni astronom iz sedamnaestog stolje\u0107a, bio je jako zainteresiran za ovu izjavu Proroka Danijela, i objavio je svoje vjerovanje da se u ispunjenju iste ljudska spoznaja bude toliko pove\u0107ala da \u0107e ljudi vjerovatno putovati brzinom od oko 80 km na sat.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Voltaire, istaknuti Francuski nevjernik, uhvatio se te izjave i podrugljivo napomenuo:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201ePogledajte sada mo\u0107ni um Newtona, velikog filozofa koji je otkrio zakon gravitacije: kada je za\u0161ao u godine i sna\u0161la ga stara\u010dka iznemoglost, po\u010deo je prou\u010davati knjigu poznatu kao Biblija i da bi pripisao zaslugu njenoj nevjerovatnoj gluposti on bi htio da vjerujemo da \u0107e se spoznaja \u010dovje\u010danstva toliko pove\u0107ati da \u0107emo s vremenom biti u stanju putovati 80 km na sat. Bijedni senilni starac!\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Obojica ovih ljudi umrli su davno prije nego \u0161to je Vrijeme Svr\u0161etka donijelo svoje predivno pove\u0107anje znanja, \u0161to\u00a0 i vi\u0161e nego ispunjava predvi\u0111anje Kr\u0161\u0107anskog filozofa, temeljeno na bo\u017eanskom otkrivenju.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ne na Danijela, nego za Bo\u017eju djecu koja \u017eive tijekom Vremena Svr\u0161etka, se odnosi razgovor, opisan u recima 5-7: \u201eTada ja, Danijel, pogledah, i gle, ondje stajahu druga dvojica, jedan s ove strane rije\u010dne obale<strong>[rije\u010dne bujice Ba],<\/strong> a drugi s one strane rije\u010dne obale. I re\u010de jedan \u010dovjeku odjevenu u lan, koji bija\u0161e nad vodama rijeke: Koliko dugo \u0107e biti do kraja tim \u010dudesima? I \u010duh \u010dovjeka odjevena u lan, koji bija\u0161e nad vodama rijeke, kada je podigao svoju desnicu i svoju ljevicu prema nebu i zakleo se onime koji \u017eivi zauvijek, da \u0107e [kraj] to biti na neko vrijeme, vremena i pola vremena.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Stvar posebnog istra\u017eivanja bila je \u201egrozota koja pusto\u0161i,\u201c u poglavlju 11:31-33, koju je Danijel s pravom povezao sa u\u017easnim likom vi\u0111enim u prethodnim vizijama, zapisanima u poglavljima 7:8-11,21,24-26, i 8:10-12, 24-26.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Vrijeme, vremena i pola vremena, ili tri i pol vremena ili godine (360 x 3 1\/2 = 1260 dana, simboli\u010dno vrijeme\u20141260 doslovnih godina), ovdje spomenuti, drugdje je pokazano da su razdoblje Papinske mo\u0107i. Usporedi Dan. 7:25; 12:7 i Otkr. 12:14\u00a0sa Otkr. 12:6; 13:5. \u201eBujica,\u201c u kojoj ili tijekom koje zavr\u0161ava tih 1260 godina Papinske mo\u0107i\u2014kako je pokazano s an\u0111elom koji stoji ponad bujice, objavljuju\u0107i granicu vremena\u2014simbolizirala je stanje stvari tijekom Francuske revolucije na \u0161to je ve\u0107 ukazano. To je ista bujica spomenuta u Otkr. 12:15,16, gdje je pokazana mnogo potpunije, kako izlazi iz ustiju zmije ili zmaja, i gdje je njen pravi cilj, sa Sotoninog stanovi\u0161ta, obja\u0161njeno da je bilo preplaviti \u201e\u017eenu\u201c (protestiraju\u0107u Crkvu Bo\u017eju), kada su se njenih tri i pol vremena (1260 godina) skrivanja u pustinji bli\u017eila kraju, i ona izlazila sve istaknutijom \u201enaslonjena na [rame] svoga ljubljenoga,\u201c Rije\u010d Bo\u017eju. (Pjesma 8:5)<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kao simbol, voda op\u0107enito predstavlja istinu, i simbol \u010duva svoje zna\u010denje iako mo\u017ee biti re\u010deno da izlazi iz usta zmaja ili zmije. Misao koja je prene\u0161ena s tim simbolom je da istina treba biti done\u0161ena preko zlih zastupnika, i sa zlom namjerom. I mi utvr\u0111ujemo upravo ovo: snaga Francuske revolucije le\u017ei u \u010dinjenici da je bila potaknuta mnogim tvrdim istinama, \u0161to se ti\u010de mje\u0161anja sve\u0107enstva u svjetovne poslove i dr\u017eavni\u0161tva, i \u0161to se ti\u010de individualnih prava i sloboda svih. \u201ePrava \u010dovjeka\u201c su zaista bila lozinka te pobune protiv civilnog i sve\u0107eni\u010dkog ugnjetavanja. Istine \u0161to se ti\u010de ljudskih prava bile su vi\u0111ene i tamo izra\u017eene \u0161to prouzro\u010duje iznena\u0111enje kad uzmemo u obzir neznanje, praznovjerje i sluganstvo tih vremena, pod kojima su mase toliko dugo le\u017eale. Mnoge od istina koje su tada kao \u201ebujica\u201c zahvatile Francusku, plave\u0107i je s krvlju, su sada op\u0107enito prihva\u0107ene me\u0111u svim civiliziranim narodima; me\u0111utim bile su presna\u017ene, i nekako su se previ\u0161e iznenada pojavile, za to vrijeme.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Zaista, proro\u010danstvo jasno pokazuje da zmija, Sotona, nije namjeravao ono \u0161to je pod Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u rezultiralo, nego suprotno. U tome je nadmudrio sam sebe, kao \u0161to je\u00a0u\u010dinio i u drugim prilikama. Sotona nikada ne\u0107e poslati vode istine da blagoslovi i osvje\u017ei i oslobodi iz ropstva: ba\u0161 naprotiv njegov je napor bio da sve zajedno zaslijepi i sigurno sve\u017ee \u010dovje\u010danstvo pod neznanjem i praznovjerjem; i ova iznenadna poplava voda (istine) bila je osmi\u0161ljena da djeluje kao sredstvo za povra\u0107anje, da vodi do izbacivanja hrane slobode koju je narod ve\u0107 bio primio iz Biblije, kao rezultat Reformacije, i da tako prisili vladare i u\u010ditelje da se suprotstave istini kroz strah od anarhije.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Sotonin projekt u poticanju Francuske revolucije bio je da stvori uzbunu kroz cijelu Evropu, posebno me\u0111u utjecajnom klasom, koja je bila nesklona slobodi i da ilustrira u Francuskoj teoriju da, gdje praznovjerja Rima imaju biti svrgnuta i slobodi dat puni zamah, sav zakon i red \u0107e brzo do\u0107i kraju. To je bio majstorski udarac poretka, dostojan svog autora, i osmi\u0161ljen , kao \u0161to prorok pokazuje, da svlada \u201e\u017eenu\u201c (obnovljenu Crkvu), i da vrati sve konzervativne i ljubitelje mira\u2014vladare i podanike\u2014natrag u jedinstvo i sklad s Papinstvom. Neuspjeh plana nije bio zbog nedostatka lukavosti njegovog projektanta, nego zbog Bo\u017eje mo\u0107i koja se uplela, s kojom je on u stanju prouzro\u010diti da sve stvari rade zajedno na dobro.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U ovom se slu\u010daju jasno mo\u017ee pratiti Bo\u017eji plan, za za\u0161titu \u201e\u017eene\u201c (Crkve) od Sotoninih smicalica i zbog prouzrokovanja da se namjerno zlo okrene na dobro, u to\u010dnom ispunjenju predvi\u0111anja koje je dato prije tisu\u0107u i sedamsto godina, naime: \u201eI pomogne zemlja \u017eeni, i otvori zemlja svoja usta i proguta bujicu koju je zmaj izbacio iz svojih usta.\u201c \u201eZemlja,\u201c u simbolu, kao \u0161to je ve\u0107 obja\u0161njeno predstavlja dru\u0161tvo\u2014ljude koji ljube red&#8211;; i povijesna je \u010dinjenica da je bujica istine koja se pro\u0161irila Francuskom\u2014optu\u017eivanjem Papinstva i njegovog sve\u0107enstva koje se mje\u0161a u svjetovne poslove, i monarhije i njene parazitske aristokracije, kao odgovornih uzroka\u00a0 za mnogo neznanja, siroma\u0161tva i praznovjerja kod naroda\u2014bila progutana, ili upijena\u00a0od naroda Evrope op\u0107enito (Rimske \u201ezemlje\u201c). To je bilo slu\u010daj u tolikoj mjeri, da premda su Papinstvo i\u00a0 kraljevska aristokracija bili u potpunosti uzbunjeni, oni su tako\u0111er bili skroz razjedinjeni, padom Papinskog utjecaja isto tako kao i Napoleonovih vojski. I kada je \u201e\u010dovjek sudbine\u201c bio u potpunosti skr\u0161en, i vladari Evrope formirali ono \u0161to je bilo nazvano \u201eSveta Alijansa,\u201c za potiskivanje sloboda naroda i produ\u017eenje njihovih prijestolja, bilo je prekasno da se sputa narod; jer popiv\u0161i bujicu voda, oni se ne bi podlo\u017eili. Bilo je tako\u0111er prekasno razmi\u0161ljati o ponovnoj uspostavi Papinstva, koje je ve\u0107 bilo toliko stra\u0161no poni\u017eeno i \u010dija su prokletstva protiv slobode i Francuske i\u0161la na \u0161tetu njemu samom; pa tako papa nije niti bio pozvan da se pridru\u017ei \u201eSvetoj Alijansi,\u201c\u00a0 od koje bi on prije bio priznat kao glava. Tako je \u201e\u017eeni,\u201c obnovljenoj i napreduju\u0107oj Crkvi Bo\u017ejoj, bilo pomognuto, bila je po\u0161te\u0111ena toga da bude svladana, i tako su sloboda i istina istupile naprijed kao istaknute pred ljudima; i od tog vremena pa nadalje duh slobode i Bo\u017eje Rije\u010di vodio je sve koji su ih bili spremni slijediti, u sve ve\u0107e svjetlo i istinu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ovdje je dakle, bila \u201ebujica\u201c koja je ozna\u010dila i kraj Papinske mo\u0107i i po\u010detak\u00a0 Gospodinovog \u201eDana pripreme\u201c ili \u201eVremena Svr\u0161etka.\u201c Gospodinov je glasnik bio proro\u010danski vi\u0111en kako stoji ponad te bujice, da objavi kraj jednog vremena, dva vremena i pola vremena. I ta je objava bila data kao odgovor na pitanje, \u201eKoliko dugo \u0107e biti do kraja tim \u010dudesima?\u201c \u201e\u010cudesa\u201c na koja se tu ukazuje nisu bile stvari iz poglavlja 12:1-3, koje se odnose na Bo\u017eje Kraljevstvo. To nisu bile \u010dudne ve\u0107 o\u010dekivane stvari. \u201e\u010cudesa\u201c su bile nevolje, progonstva i ku\u0161nje Bo\u017ejeg svetog naroda koje su se dogodile u me\u0111uvremenu, posebno tijekom, i kao rezultat, nadmo\u0107i osobite sile ili \u201eroga,\u201c Papinstva; u vezi \u010dega se Danijel prije posebno raspitivao. (Dan. 7:19-22)<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pitanje je bilo, koliko \u0107e dugo Bog dopu\u0161tati ta nevjerovatna izokretanja istine, tu nevjerovatnu prijevaru njegove djece i nacija? Dani odgovor odmjerava Papinsku mo\u0107, daju\u0107i jasno vrijeme njegovog kraja, i dodaje, \u201eda \u0107e se sve to [\u010dudesa] svr\u0161iti kada on dovr\u0161i rasulo snage svetoga naroda.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U retku 5, Danijelu su pokazane osobe s obje strane \u201ebujice,\u201c kako zajedno pitaju kada \u010dudesa trebaju zavr\u0161iti. \u010cini se da to upu\u0107uje na to da\u00a0 \u010dak i kada Papinska mo\u0107 bude zavr\u0161ena, da \u0107u ljudi biti u sumnji kao i prije, da li je ili ne njegova progoniteljska i tla\u010diteljska mo\u0107 do\u0161la kraju. I nije nikakvo \u010dudo, kada se sjetimo da \u010dak i kada je njegova mo\u0107 bila slomljena, nakon \u0161to mu je \u201eoduzeta vlast,\u201c i \u010dak dok biva gutan, taj \u201erog\u201c nedavno, 1870, izgovorio velike rije\u010di \u0161to se ti\u010de svoje nepogre\u0161ivosti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Danijel, predstavljaju\u0107i svece, ka\u017ee (Dan. 7:11), \u201eTada se zagledah [nakon \u0161to mu je vlast oti\u0161la i on bio bespomo\u0107an da dalje gazi istinu, snagu svetog naroda] zbog glasa velikih rije\u010di \u0161to ih govora\u0161e rog: gledah sve [nije zadobio mo\u0107 nad svetima i nad istinom, ali ima druga\u010diji u\u010dinak] dok zvijer ne bi ubijena, a tijelo njegovo uni\u0161teno i predano ra\u017earenu ognju\u201c\u2014op\u0107oj anarhiji. Tako je pokazano uni\u0161tenje ostatka vladavina u starom Rimskom carstvu, prouzrokovanim sa obmanjuju\u0107im utjecajem nastavljenih Papinskih bombasti\u010dnih izjava, \u010dak i nakon \u0161to mu je vlast bila oduzeta.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Budu\u0107i da kraj vremena Papinske mo\u0107i nije bio tako jasno odre\u0111en, sa zbivanjima tijekom Francuske Revolucije, nego tako\u0111er i sa doga\u0111ajima poglavlja 11:40-44, koji ozna\u010davaju samu godinu 1799, mi mo\u017eemo slobodno mjeriti unatrag 1260 godina da zapazimo kada je Papinska mo\u0107 imala svoj po\u010detak. Ako utvrdimo da je to bilo tada, mi imamo na\u0161 dokaz jednako jasan i sna\u017ean kakvog bi vjera zahtjevala. Idemo to sada potvrditi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Mjerenjem unatrag 1260 godina od 1799 dovelo bi nas do A.D. 539, gdje \u0107emo pokazati da je po\u010dela Papinska mo\u0107. Me\u0111utim Papinski je sistem bio tolika mje\u0161avina dr\u017eavni\u0161tva i mje\u0161anja sve\u0107enstva u politiku, i imao je tako mali i postupan po\u010detak, isto tako kao i postupni zavr\u0161etak, da bi bila razumna isto tako kao i mogu\u0107a razli\u010dita mi\u0161ljenja o njegovom po\u010detku, sve dok ne dobijemo od Boga odre\u0111ene datume za njegov uspon i pad, i vidimo koliko su ispravni. Papinstvo je zahtjevalo nadmo\u0107 u crkvenim i dr\u017eavnim stvarima, i mije\u0161alo se u politiku, prije nego je bilo priznato od svojih protivnika; isto kao \u0161to je tako\u0111er poku\u0161alo iskazivati civilni autoritet, i proglasilo svoju glavu nepogre\u0161ivom, od razdoblja za koje proro\u010danstvo pokazuje da mu je mo\u0107 bila slomljena i po\u010deo njegov zavr\u0161etak. Me\u0111utim Papinstvo nije bilo priznato od Italijanskog naroda provincije Romagne od kad su \u010dini neznanja i praznovjernog strahopo\u0161tovanja bile skr\u0161ene tijekom Francuske Revolucije. Iako je s vremena na vrijeme, izme\u0111u revolucija, papa sjedio kao nominalni vladar Papinskih dr\u017eava, bio je samo kao strani osvaja\u010d, predstavnik Austrije ili Francuske, \u010dije su ga trupe naizmjence \u0161titile u slu\u017ebi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Sada, znaju\u0107i da je 1260 godina po\u010delo A.D. 539, mi smo u stanju utvrditi ono \u0161to prije nije bilo prepoznato. Sami Papisti su vi\u0161e skloni datirati po\u010detak svoje mo\u0107i ili na obra\u0107enje Konstantina i nominalnu kristijanizaciju Rimskog carstva A.D. 328, ili kada je Karlo Veliki darovao Papinske dr\u017eave crkvi A.D. 800. Me\u0111utim, \u010dinjenice stoje, da Konstantin ni u \u010demu nije priznao civilnu mo\u0107 kao pravo ili posjed crkve. Ba\u0161 naprotiv, iako je davao prednost Kr\u0161\u0107anstvu, zapravo je crkva bila ta koja je u\u010dinila cara u najmanju ruku svojoj udru\u017eenom glavom, tako da je car sazivao crkvene sabore i mje\u0161ao se u crkvene stvari. Datum A.D. 539, pokazan proro\u010danskim mjernim \u0161tapom 1260 godina, je gotovo na pola puta izme\u0111u tog\u00a0saveza crkve i carstva A.D. 328, i njegovog punog, potpunog priznanja od Karla Velikog, kao glave sveg autoriteta\u2014djelitelja civilnog isto tako kao i vjerskog autoriteta\u2014A.D. 800.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Od Konstantinovog vremena, Rimski biskupi dr\u017eali su najistaknutiji polo\u017eaj pred svijetom, i naskoro su po\u010deli zahtijevati autoritet nad svima drugima\u2014u crkvi isto tako kao i u svijetu\u2014zahtijeva\u0107i da bi jedna osoba trebala biti priznata kao autritet ili glava u crkvi, i da bi to trebao biti netko od Rimskih biskupa. Oni su tvrdili da su Petar isto tako kao i Pavao \u017eivjeli u Rimu, i da je Rim tako bio konstituiran kao sjedi\u0161te apostolskog autoriteta, i da tako\u0111er zbog toga, \u0161to je dugo bio sjedi\u0161tem Careva i sjedi\u0161te civilne vladavine, on zadr\u017eava mjesto autoriteta u mislima ljudi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Me\u0111utim ovim se izvoljevanjima nije lako popu\u0161talo. Na\u0161iroko je bio duh rivalstva, i ostalo biskupi iz drugih velikih gradova tako\u0111er su zahtjevali nadmo\u0107, neki na jednom a neki na drugom temelju. Rimski biskup tako nije bio priznat od cara, Justinijana, sve do A.D. 533. To je bilo\u00a0 u povezanosti sa toplom vjerskom raspravom u kojoj je car zauzeo stranu Rimskog biskupa, priznaju\u0107i da je Djevica Marija dostojna klanjanja, i raspravljaju\u0107i sa Eutihijancima i Nestorijancima u svezi razlika i spoja u prirodama na\u0161eg Gospodina Isusa. Car se prepao da bi raprava mogla podjeliti crkvu, i tako podjeliti carstvo koje je bilo \u017eeljno jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107eg ujedinjenja; jer \u010dak i u tim ranim danima nominalna crkva i carstvo bili su jedno te isto\u2014\u201eSvijet Kr\u0161\u0107anstva.\u201c U \u017eelji da ima neki autoritet kao standard za rje\u0161avanje rasprava, i da ka\u017ee ljudima u \u0161to da vjeruju a u \u0161to ne, i utvrdiv\u0161i da je Rimski biskup ve\u0107 bio najpopularniji od podnositelja zahtjeva na primat (papstvo ili upraviteljstvo), isto tako kao i najortodoksniji\u2014jedan koji je bio gotovo u skladu\u00a0sa carevim gledi\u0161tima o pitanjima\u2014Justinijan, je s dokumentima, ne samo osudio nauke Eutihijanaca i Nestorijanaca, nego, obra\u0107aju\u0107i se Rimskom biskupu kao Glavi svih svetih crkava, i svih svetih sve\u0107enika Bo\u017ejih, ga je tako priznao, i \u017eelio pomo\u0107i papi u otklanjanju hereze i u uspostavljanju jedinstva crkve.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U vezi s tim ukazom, car se tako obratio Papi Ivanu, Rimskom Patrijarhu*:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201ePobjedonosni Justinijan, odani, sretni, poznati, trijumfalni, uvijek august, Ivanu, presvetom nadbiskupu njegovanog grada Rima, i patrijarhu. Iskazuju\u0107i po\u010dast Apostolskoj Stolici i tvojoj Svetosti (\u0161to je uvijek bila i jeste na\u0161a \u017eelja), i \u0161tuju\u0107i tvoju Bla\u017eenost, kako dolikuje ocu, po\u017eurili smo skrenuti pa\u017enju va\u0161oj Svetosti na sve \u0161to je zabrinjavaju\u0107e u vezi stanja crkava, budu\u0107i je uvijek bila na\u0161a velika \u017eelja \u010duvati jedinstvo va\u0161e Apostolske Stolice, i polo\u017eaj svetih crkava Bo\u017ejih, koje se jo\u0161 uvijek odr\u017eava i ostaje neuzdrmano, s ni\u010dim da<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">*&#8221;Victor Justinianus, pius, felix, inclytus, triumphator, semper Augustus,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Joanni sanctissimo Archiepiscopo almae Urbis Romae et Patriarchae.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Reddentes honorem apostolicae sedi, et vestrae sanctitati (quod semper<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">nobis in voto et fuit et est), et ut decet patrem honorantes vestram<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">beatitudinem, omnia quae ad ecclesiarum statum pertinent festinavimus<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">ad notitiam deferre vestrae sanctitatis; quoniam semper nobis<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">fuit magnum studium, unitatem vestrae apostolicae sedis, et statum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">sanctarum Dei ecclesiarum custodire, qui hactenus obtinet, et in commote<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">permanet, nulla intercedente contrarietate Ideoque omnes sacerdotes<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">universi Orientalis tractus et subjicere et unire sedi vestrae sanctitatis<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">properavimus. In praesenti ergo quae commota sunt (quamvis<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">manifesta et indubitata sint et secundum apostolicae vestrae sedis doctrinam<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">ab omnibus semper sacertotibus firme custodita et praedicata) necessarium<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">duximus, ut ad notitiam vestrae sanctitatis perveniant. Nec<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">enim patimur quicquam, quod ad ecclesiarum statum pertinet,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">quamvis manifestum et indubitatum sit, quod movetur, ut non etiam<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">vestrae innotescat sanctitati quae caput est omnium sanctarum ecclesiarum.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Per omnia enim (ut distum est) properamus honorem et auctoritatem<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">crescere vestrae sedis.&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">ga se nadvlada. I stoga smo po\u017eurili uputiti u to Stolicu va\u0161e Svetosti, i ujediniti s njom, sve sve\u0107enike cijele Isto\u010dne oblasti. Stoga smo trenutno dr\u017eali neophodnim skrenuti pa\u017enju va\u0161e Svetosti na stvari koje su u kome\u0161anju, koliko god da su jasne i izvjesne, i koliko god da su uvijek bile \u010duvane i progla\u0161ene od svih sve\u0107enika\u00a0 u skladu s naukom va\u0161e Apostolske stolice. Jer mi ne dopu\u0161tamo da se podi\u017eu bilo kakva pitanja u vezi bilo \u010dega \u0161to se ti\u010de stanja crkava, koliko god da su jasna i izvjesna, a da to nije bilo obznanjeno va\u0161oj Svetosti, koji je Glava svih svetih crkava. Jer u svim stvarima (kao \u0161to je bilo re\u010deno) mi rado dodajemo \u010dasti i autoritetu va\u0161e Stolice.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Sljede\u0107a poslanica ukazuje na izvjesna gledi\u0161ta, nazvana hereti\u010dkima, a koja su uzrokovala kome\u0161anje, i spominje da je careva vjera u skladu sa onom Rimske Crkve. Ona zaklju\u010duje kako slijedi*:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;-<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">*&#8221;Suscipimus autem sancta quatuor concilia: id est, trecentorum decem<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">et octo sanctorum patrum qui in Nicaena urbe congregati sunt: et centum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">quinquaginta sanctorum patrum qui in hac regia urbe convenerunt:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">et sanctorum patrum qui in Epheso primo congregati sunt: et sanctorum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">patrum qui in Chalcedone convenerunt: sicut vestra apostolica sedis<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">docet atque praedicat. Omnes ergo sacerdotes sequentes doctrinam<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">apostolicae sedis vestrae ita credunt et praedicant.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Unde properavimus hoc ad notitiam deferre vestrae sanctitatis per<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Hypatium et Demetrium, beatissimos episcopos, ut nec vestram sanctitatem<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">lateat, quae et a quibusdam paucis monachis male et Judaice secundum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nestorii perfidiam denegata sunt. Petimus ergo vestrum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">paternum afectum; ut vestris ad nos destinatis literis, et ad sanctissimum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">episcopum hujus almae urbis, et patriarcham vestrum fratrem (quoniam<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">et ipse per eosdem scripsit ad vestram sanctitatem, festinans in omnibus<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">sedem sequi apostolicam beatitudinis vestrae), manifestum nobis faciatis,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">quod omnes qui praedicta recte confitentur, suscipit vestra sanctitas,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">et eorum qui Judaice aussi sint rectam denegare fidem, condemnat<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">perfidiam. Plus enim ita circa vos omnium amor, et vestrae sedis crescet<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">auctoritas; et quae ad vos est unitas sanctarum ecclesiarum inturbata<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">servabitur, quando per vos didicerint omnes beatissimi episcopi eorum,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">quae ad vos relata sunt, sinceram vestrae sanctitatis doctrinam. Petimus<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">autem vestram beautitudinem orare pro nobis, et Dei nobis adquirere<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">providentiam.&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eMi sada priznajemo [valjanost] \u010detiri sveta koncila: to jest, onaj iz 318 kad su sve sveti oci okupili u gradi Niceji [Nicejski Koncil], i onaj kad se 140 svetih o\u010deva sakupilo u ovom kraljevskom gradu [Koncil u Konstantinopolu],i od svetih otaca koji su se najprije okupili u Efezu [Efe\u0161ki Koncil], i od svetih o\u010deva koji su se bili sastali u Kalcedonu [Koncil u Kalcedonu], kako va\u0161a Apostolska Stolica nau\u010dava i potvr\u0111uje. Prema tome, svi sve\u0107enici koji slijede nauk va\u0161e Apostolske Stolice, tako vjeruju, i ispovijedaju, i potvr\u0111uju. Stoga smo po\u017eurili javiti va\u0161oj Svetosti, kroz Hipatija i Demetrija, veoma blagoslovljenih biskupa, kako ne bi ostalo skriveno od va\u0161e Svetosti koje\u00a0 su [nauke] bile zlo zanijekane od ne\u0161to malo redovnika, na \u017didovski na\u010din, u skladu s herezom Nestorija.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Mi stoga tra\u017eimo tvoj o\u010dinski obzir, [mole\u0107i] da pismom upu\u0107enim nama i ve\u0107ini svetih biskupa ovog pravi\u010dnog grada, i patrijarhu, tvom bratu (budu\u0107i je i on sam tako\u0111er pisao isto va\u0161oj Svetosti, hite\u0107i da u svemu slijedi Apostolsku Stolicu va\u0161eg Bla\u017eenstva), obznani\u0161 nama da tvoja Svetost prihva\u0107a sve one koji pravovaljano priznaju ono \u0161to je odre\u0111eno, i osu\u0111uje\u0161 herezu onih koji su se usudili, na \u017didovski na\u010din, zanijekati pravu vjeru. Jer tako \u0107e ljubav svih prema tebi i autoritetu tvoje Stolice rasti jo\u0161 ve\u0107om; i bit \u0107e ti sa\u010duvano, jedinstvo svetih crkava, koje je bilo poreme\u0107eno, budu\u0107i \u0107e kroz tebe\u00a0 svi najblagoslovljeniji biskupi nau\u010diti iskreni nauk va\u0161e Svetosti, a s obzirom na to\u010dke na koje ti je bilo ukazano. Mi sada preklinjemo njegovu Svetost da se moli za nas, i da zadobije za nas za\u0161titu\u00a0 neba.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Papa Ivan odgovorio je na gornje pismo, datuma 24 O\u017eujka, A.D. 534.*<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">*Citiramo sljede\u0107e iz njegovog odgovora:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Gloriosissimo et clementissimo filio Justiniano Augusto,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Johannes Episcopus Urbis Romae.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Inter claras saptentiae ac mansuetudinis vestrae laudes, Christianissime<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">principum, puriore luce tanquam aliquod sydus irradiat, quod<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">amore fidei, quod charitatis studio edocti ecclesiasticis disiplinis, Romanae<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">sedis reverentiam conservatis, et ei cuncta subjicitis, et ad ejus deducitis<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">unitatem, ad cujus auctorem, hoc est apostolorum primum,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Domino loquente praeceptum est, <strong>Pasce oves meas<\/strong>: Quam esse omnium<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">Istom prigodom car je napisao patrijarhu Konstantinopola. Citiramo prvi odlomak njegovog pisma, kako slijedi*:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eEpifaniju, najsvetijem i najblagoslovljenijem Nadbiskupu ovog kraljevskog grada, i Ekumenskom Patrijarhu:&#8211;\u017dele\u0107i da je va\u0161a Svetost upoznata sa svime \u0161to se odnosi na stanje crkve, dr\u017eali smo potrebnim iskorisititi te crkvene izvadke, i kroz njih o\u010ditovati koji su pokreti ve\u0107 zapo\u010deli, iako smo mi uvjereni da i vi tako\u0111er znate za to. I budu\u0107i da smo utvrdili da su izvjesni, otu\u0111enici od Svete Katoli\u010dke i Apostolske Crkve, slijedili herezu bezbo\u017enog Nestorija i Eutiha, mi smo proglasili crkvenu odredbu (kao \u0161to va\u0161a Svetost to tako\u0111er zna) u kojoj smo osudili ludost tih heretika. Ni na koji na\u010din \u0161to\u00a0 mi nismo promjenili, ili \u0107emo promjeniti, ili smo mi (kao \u0161to va\u0161a Svetost tako\u0111er zna) pre\u0161li preko<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;-<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">vere ecclesiarum caput, et patrum regulae et principum statuta declarant,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">et pietatis vestrae reverendissimi testantur affatus.*** Proinde<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">serenitatis vestrae apices, per Hypatium atque Demetrium, sanctissimos<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">viros, fratres et coepiscopos meos, reverentia consueta sescepimus: quorum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">etiam relatione comperimus, quod fidelibus populis proposuistis<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">edictum amore fidei pro submovenda haereticorum intentione, secundum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">apostolicam doctrinam, fratum et coepiscoporum nostrorum interveniente<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">consensu. Quod, quia apostolicae doctrinae convenit, nostra<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">auctoritate confirmamus.&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">*&#8221;Epiphanio sanctissimo et beatissimo Archiepiscopo Regiae hujus Urbis<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">et Ecumenico Patriarchae.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Cognoscere volentes tuam sanctitatem ea omnia quae ad ecclesiasticum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">spectant statum: necessarium duximus, hisce ad eam uti divinis<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">compendiis, ac per ea manifesta eidem facere, quae jam moveri coepta<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">sunt, quamquam et illa eandem cognoscere sumus persuasi. Cum itaque<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">comperissemus quosdam alienos a sancta, catholica, et apostolica ecclesia,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">impiorum Nestorii et Eutychetis sequutos deceptionem, divinum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">antehac promulgavimus edictum (quod et tua novit sanctitas) per quod<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">haereticorum furores reprehendimus, ita ut nullo quovis omnino modo<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">immutaverimus, immutemus aut praetergressi simus eum, qui nunc usque,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">coadjuvante Deo, servatus est, ecclesiasticum statum (quemadmodum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">et tua novit sanctitas) sed in omnibus servato statu unitatis<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">sanctissimarum ecclesiarum cum ipso S. S. Papa veteris Romae, ad<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">quem similia hisce perscripsimus. Nec enim patimur ut quicquam eorum,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">quae ad ecclesiasticum spectant statum, non etiam ac ejusdem referatur<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">beatitudinem: quum ea sit caput omnium sanctissimorum Dei<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">sacertotum; vel eo maxime quod, quoties in eis locis haeretici<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">pullularunt, et sententia et recto judicio illius venerabilis sedis<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">coerciti sunt.&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">tog stava Crkve koji je, milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom, jo\u0161 uvijek sa\u010duvan; ali u svim pogledima jedinstvo najsvetije od svih svetih crkava s njenom UZVI\u0160ENOM SVETOSTI, PAPE DREVNOG RIMA (kojemu smo na sli\u010dan na\u010din pisali) bilo je sa\u010duvano. Jer mi ne dozvoljavamo da bilo koja od tih stvari koja se odnosi na stanje crkve ne bude javljena NJEGOVOM BLA\u017dENSTVU, budu\u0107i je on glava ve\u0107ine najvetijih crkava Bo\u017ejih; \u010dak su posebno iz tog razloga, kad god bi heretici iznikli u tim djelovima, bili potisnuti [doslovno, odrezani, kao izdanci drveta] mudro\u0161\u0107u i pravednim odlukama te \u010dasne Stolice.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pisma iz kojih smo dali gornje izvadke mogu se na\u0107i potpuna, zajedno sa Justinijanovom Odredbom* na koju je ukazano, u Svesku Civilnog Zakona. Codicis lib. I tit. I<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">To, prvo slu\u017ebeno priznanje Papinstva, bilo je nakon toga sve vi\u0161e i vi\u0161e priznato i jo\u0161 vi\u0161e istaknuto od Fokusa i daljnjih careva.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Me\u0111utim \u010dak i nakon \u0161to je bio priznat kao vladar, sve\u0107eni\u010dki car, to jo\u0161 neko vrijeme nije bilo od prednosti za Papinstvo, samo isprazno ime; jer Justinijan je bio daleko od<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">*Izvadak iz te odredbe glasi kako slijedi:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Imp. Justinian. A. Constantinopolitis.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8220;Cum Salvatorem et Dominum omnium Jesum Christum verum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Deum nostrum colamus per omnia, studemus etiam (quatenus datum est<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">humanae menti assequi) imitari ejus condescensionem seu demissionem.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Etenim cum quosdam invenerimus morbo atque insania detentos impiorum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nestorii et Eutychetis. Dei et sanctae catholicae et apostolicae ecclesiae<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">hostium, nempe qui detrectabant sanctam gloriosam semper virginem<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Mariam Theotocon sive Deiparam appellare proprie et secundum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">veritatem: illos festinavimus quae sit recta Christianorum fides edocere.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nam hi incurabiles cum sint, celantes errorem suum passim circumeunt<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">(sicut didicimus) et simpliciorium animos exturbant et scandalizant, ea<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">astruentes quae sunt sanctae catholicae ecclesiae contraria. Necessarium<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">igitur esse putavimus, tam haereticorum vaniloquia et mendacia dissipare,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">quam omnibus insinuare, quomodo aut sentiat sancta Dei et<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">catholica et apostolica ecclesia, aut praedicent sanctissimi ejus sacerdotes;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">quos et nos sequuti, manifesta constituimus ea quae fidei nostrae<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">sunt; non quidem innovantes fidem (quod absit) sed coarguantes eorum<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">insaniam qui eadem cum impiis haereticis sentiunt. Quod quidem<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">et nos in nostri imperii primordiis pridem satagentes cunctis fecimus<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">manifestum.&#8221;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">Rima, sa svojim glavnim gradom u Konstantinopolu. Rim i Italija op\u0107enito, bila je pod utjecajem drugog kraljevstva\u2014Ostrogota\u2014koje nije priznalo Rimskog biskupa kao vrhovnog sve\u0107enika; jer oni su po vjeri uglavnom bili Arijanci. Papinstvo je stoga bilo uzvi\u0161eno i povla\u0161teno samo po imenu, carevim priznanjem, sve do pada Ostrogotske Monarhije, kad je njegovo uzvi\u0161enje postalo stvarnom \u010dinjenicom. Ustvari, kao po nekom unaprijed smi\u0161ljenom dogovoru, car je odjednom (A.D. 534) poslao Belisariusa i vojsku u Italiju, i \u0161est godina nakon \u0161to je car priznao papu, Ostrogotska mo\u0107 je i\u0161\u010deznula, i njihov kralj Vitig i cvijet njihove vojske bili su odne\u0161eni zajedno s drugim trofejima ka Justinijanovim nogama. To je bilo A.D. 539, \u0161to je prema tome vremenska to\u010dka od koje bi smo trebali ra\u010dunati \u201epostavljanje Grozote koja pusto\u0161i.\u201c Papinstvo je tada imalo svoj mali po\u010detak. Tada se je mali, osobiti \u201erog\u201c kojeg smo zapazili u Danijelovom proro\u010danstvu (Dan. 7:8,11,20-22,25), tek po\u010deo probijati na Rimskoj zvijeri. On se po\u010deo formirati ili pu\u0161tati korijen dva stolje\u0107a ranije, i u dva stolje\u0107a nakon svoje skromne pojave on je \u201eizgledom bio krupniji negoli njegovi drugovi\u201c\u2014drugi rogovi, autoriteti ili sile, na podru\u010dju starog carstva\u2014i njegove o\u010di, i njegova usta koja govore nadasve velike stvari, po\u010deli su se razvijati; i po\u010deo ja vladati nad drugim rogovima, tvrde\u0107i da ima bo\u017eansko pravo na to.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Prorok je rekao da tri roga trebaju biti i\u0161\u010dupana, ili iskorijenjena, da naprave\u00a0 mjesta ili pipreme put za tu osobitu silu ili \u201erog.\u201c I tako je i bilo: Konstantin je izgradio Konstantinopol, i preselio tamo svoj glavni grad; to, premda je bilo povoljno za razvoj Papinstva u sjedi\u0161tu careva, nije bilo povoljno za carstvo; i uskoro se smatralo korisnim podjeliti carstvo, i Italija je od tad bila\u00a0poznata kao Zapadno Carstvo, \u010dije je sjedi\u0161te ili glavni grad bio u Raveni. To je bio jedan od \u201erogova\u201c: on je pao, A.D. 476, od ruku Herulija, drugoga od rogova, koji se podigao na njegovim ru\u0161evinama. Kao sljede\u0107e je do\u0161lo Ostrogotsko kraljevstvo, drugi \u201erog,\u201c obaraju\u0107i Herulija i uspostavljaju\u0107i sebe kao vladara Italije, A.D. 489. I kao \u0161to smo upravo vidjeli, tijekom mo\u0107i tog \u201eroga\u201c (tre\u0107eg koji je trebao biti i\u0161\u010dupan da napravi mjesto za papinski rog) je Justinijan priznao papinsku nadmo\u0107; i njegovim naredbama, i njegovim generalom i njegovom vojskom, on je bio i\u0161\u010dupan. I, kao \u0161to smo vidjeli, njegovo uklanjanje bilo je neophodno za napredak Papinstva na polo\u017eaj mo\u0107i, kao svojevrsne mje\u0161avine politi\u010dke i vjerske mo\u0107i\u2014osobitog \u201eroga,\u201c koji se razlikuje od svojih drugova. Doista \u010dinilo se nevjerovatnim da je Papinstvo\u00a0 tajno doprinijelo padu svakoga od tih \u201erogova\u201c ili sila, nadaju\u0107i si tako otvoriti put za vlastito uzvi\u0161enje, ba\u0161 kao \u0161to je u kona\u010dnici i bilo.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">S ru\u0161enjem Ostrogota, Rimski je car bio priznat na neko vrijeme kao vladar Italije, i bio je predstavljen po Eksarzima; ali budu\u0107i su oni imali njihov glavni grad u Raveni, a ne u Rimu, i budu\u0107i da su priznali Papinstvo na pokazani na\u010din, slijedi da je od A.D. 539 Papinstvo bilo priznato kao glavni autoritet u gradu Rimu; i da je od tog datuma (kad je bilo \u201epostavljeno\u201c) po\u010delo rasti i napredovati kao \u201erog\u201c ili sila me\u0111u drugim \u201erogovima\u201c ili silama, predstavljaju\u0107i prethodno ujedinjenu Rimsku silu. \u010cinjenica znatno poreme\u0107enog stanja u Italiji, i posebno u Rimu, u tom razdoblju, koji je bio izlo\u017een plja\u010dki osvaja\u010da sa Sjevera, isto tako kao i te\u0161kim porezima kojekakvih gospodara tog vremena, potpomoglo je razbijanju politi\u010dke lojalnosti carskoj sili u Konstantinopolu; tako da su crkveni vladari koji su uvijek bili s njima, govore\u0107i isti jezik, i djele\u0107i njihove prednosti i gubitke, bili spremno prihva\u0107eni\u00a0od naroda kao savjetnici, za\u0161titnici i vladari grada Rima i njegove okolice.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Nema sumnje, zaista, da je cilj Justinijanovog priznanja prava koje je\u00a0 Rimski biskup polagao na nadmo\u0107 nad drugima djelom bilo kako bi dobio njegovu suradnju u ratu kojeg je trebao voditi protiv Ostrogota, da povrati Italiju kao dio Isto\u010dnog Rimskog Carstva; jer\u00a0 utjecaj pape i crkve \u010dak i tada nisu bili neznatni; i imati ih na svojoj strani u ratu bilo je kao pola dobivene pobjede, na samom po\u010detku.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Iako su se Goti pobunili protiv carstva, i opusto\u0161ili grad Rim, oni nisu ponovno uspostavili svoju vlast, tako da je njegova jedina vladavina bila ona od crkve. I iako je uskoro do\u0161lo Lombardsko kraljevstvo i uspostavilo svoju vlast nad ve\u0107inom Italije, \u010dak svrgavaju\u0107i vladavinu Isto\u010dnog carstva koju je Justinijan uspostavio rukama Ekzarha, ipak treba pa\u017eljivo zapaziti da su Lombardi priznali autoritet Papinstva u Rimu. Sve do kraja tog kraljevstva, u osmom stolje\u0107u, nisu bili u\u010dinjeni nikakvi ozbiljni poku\u0161aji protiv Papinskog autoriteta, pri\u010da o \u010demu slu\u017ei samo tome da uspostavi \u010dinjenicu da su pape u stvari bili Rimski stvarni vladari, po tvrdnjama \u201enasljednici Cezara\u201c\u2014\u201eduhovni Cezari\u201c\u2014iako su se pozivali na za\u0161titu vladavine u Konstantinopolu toliko dugo dok im je to koristilo.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kada su Lombardi kona\u010dno poku\u0161ali zaposjesti Rim, papa je molio Francuskog kralja da za\u0161titi crkvu (Papinstvo), i da ih odr\u017ei u njihovoj dugoj neprekinutoj kontroli onog \u0161to su zvali \u201eBa\u0161tina Sv. Petra,\u201c za koju su tvrdili* da je bila darovana crkvi od Konstantina.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;-<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">*Da su te tvrdnje bile la\u017ene, i temeljene na krivotvorinama\u2014\u201eKrivotvoreni Ukazi\u201c\u2014sada je slobodno priznato, \u010dak i od Rimokatolika. Konstantin nije bio dao takav dar: Papinstvo je izraslo do svoje mo\u0107i i uprave u Rimu, kako smo ovdje opisali.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Francuski kraljevi, Pepin i Karlo Veliki, svaki je u svom redu doveo svoju vojsku za za\u0161titu Papinske vlasti, i porazio Lombarde. Potonji od tih je bio taj koji je A.D. 800 slu\u017ebeno prestavio Papinstvu nekoliko dr\u017eava poznatih kao \u201ePapinske Dr\u017eave,\u201c na koje je ve\u0107 ukazano\u2014osim grada i pregra\u0111a Rima, koje je Papinstvo ve\u0107 dr\u017ealo od A.D. 539. Stoga, tada, Lombardsko kraljevstvo ili \u201erog\u201c nije sprije\u010dilo, niti zauzelo mjesto, papinskog roga, kako su neki naga\u0111ali, iako ga je ponekad naguravalo.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">O tom napadu Lombarda na Rim, Gibbon ka\u017ee:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eZnameniti primjer pokajanja i pobo\u017enosti bio je pokazan od Lutipranda, kralja Lombarda. Pod oru\u017ejem, na vratima Vatikana, osvaja\u010d je slu\u0161ao glas Grgura I, povukav\u0161i svoju vojsku, odrekao se osvajanja, s po\u0161tovanjem posjetio crkvu Sv.Petra, i, izvr\u0161iv\u0161i svoje pobo\u017enosti, prinio svoj ma\u010d i bode\u017e, svoj oklop i pla\u0161t, svoj srebrni kri\u017e i zlatnu krunu, na grob apostola.\u201c Me\u0111utim \u201eNjegov nasljednik, Astolphus, proglasio je sebe jednakim neprijateljem cara i pape:&#8230;Rim je bio pozvan da prizna pobjedonosnog Lombarda kao svoje zakonitog vladara&#8230;Rimljani su oklijevali; oni su molili; \u017ealili se; i prijete\u0107i barbari bili su ko\u010deni oru\u017ejem i pregovorima sve dok pape nisu uklju\u010dili\u00a0 prijateljstvo saveznika i osvetnika s one strane Alpa.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Papa (Stjepan III) posjetio je Francusku, i uspio u dobivanju potrebne pomo\u0107i; i, ka\u017ee Gibbon, vratio se kao osvaja\u010d na \u010delu Francuske vojske koju je osobno vodio kralj [Pepin]. Lombardi, nakon tjedan dana otpora, pristali su na neslavan mir, i zakleli se vratiti posjede i po\u0161tivati svetost Rimske Crkve.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kao primjer tvrdnji papa i vrste mo\u0107i s kojom su zahtjevali i dr\u017eali vlast, mi ponovno citiramo od Gibbona pismo Pape Stjepana III,\u00a0poslanog u to vrijeme kralju Francuske. Lombardi su ponovno napali Rim, kratko nakon \u0161to se Francuska vojska povukla, i papa je \u017eelio svje\u017eu pomo\u0107. On je pisao u ime Apostola Petra, govore\u0107i:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eApostol uvjerava svoje usvojene sinove, kralja, sve\u0107enstvo i plemstvo Francuske, da, mrtav u tijelu, on je jo\u0161 uvijek \u017eiv u duhu; da oni sada \u010duju, i da moraju poslu\u0161ati, glas osniva\u010da i \u010duvara Rimske crkve; da Djevica, an\u0111eli, sveci, mu\u010denici, i\u00a0 sva nebeska vojska jednoglasno zahtjevaju, i da \u0107e priznati obavezu; da \u0107e bogatstvo, pobjeda i raj biti kruna njihovog pobo\u017enog poduzimanja, i da \u0107e vje\u010dno prokletstvo biti kazna njihovog zanemarivanja, ako dopuste da njegov grob, njegov hram i njegov narod padnu u ruke nevjernih Lombarda.\u201c I Gibbon dodaje, \u201eDrugi Pepinov pohod nije bio ni\u0161ta manje br\u017ei i sretniji od prvog: Sv. Petar bio je zadovoljan; Rim je ponovno bio spa\u0161en.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kako je po\u010detak Papinske vlasti bio nejasan, a ipak va\u017eno da ga se jasno prepozna, izgleda da se zahtjeva pa\u017eljivo ozna\u010davanje poput ovog gore. I zaklju\u010duju\u0107i dokaz, da je A.D. 539 bio datum proro\u010danski istaknut, mi citiramo podudarno svjedo\u010danstvo iz Rimokatoli\u010dkih zapisa, kako slijedi:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eNakon pada Zapadnog Rimskog carstva politi\u010dki utjecaj papa u Italiji postao je od jo\u0161 ve\u0107e va\u017enosti, iz \u010dinjenice da su pape morali uzeti pod svoju za\u0161titu nesretnu zemlju, i to posebno Rim i njegovu okolicu, koji su tako \u010desto mjenjali gospodare i stalno bili izlo\u017eeni invazijama grubih i brutalnih osvaja\u010da. Dok su nasljednici Sv. Petra bili toliko sna\u017eno zainteresirani za dobrobit stanovnika Italije potonji su bili potpuno zanemareni od careva Isto\u010dnog Carstva koji su jo\u0161 uvijek tvrdili da vladaju zemljom. \u010cak i nakon \u0161to je Justinijan I ponovno osvojio dio Italije [A.D. 539] i pretvorio to u Gr\u010dku provinciju, udes stanovnika nije bio bolji; jer su Bizantski carevi jedino mogli iscrpsti porezima egzarhiju\u00a0Ravene, ali joj ni na koji na\u010din nisu mogli priu\u0161titi potrebnu za\u0161titu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201ePod tim se okolnostima dogodilo da su&#8230;carevi&#8230;izgubili svu stvarnu mo\u0107, i ostali su samo po imenu gospodari vladavine, dok su pape, temeljem potreba trenutka, prakti\u010dki do\u0161li u posjed te nadmo\u0107i nad Rimskom oblasti&#8230;Taj spontani rezultat velikodu\u0161nog napora bio je u kasnijim vremenima priznat kao zakonito stjecanje [od Pepina i Karla]&#8230;Pepin je&#8230;kako su to onovremeni pisci izrazili \u201eobnovio\u201c osvojeno podru\u010dje za Apostolsku Stolicu. Ta donacija ili obnova od Pepina bila je potvr\u0111ena i pro\u0161irena od njegovog Sina Karla Velikog, koji je A.D. 774 okon\u010dao vladu Lombarda u Italiji. Na taj legitiman na\u010din, SVJETOVNA MO\u0106 I SUVERENITET PAPI, bila je, bo\u017eanskom providno\u0161\u0107u, postepeno uspostavljena.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Gornji citati su iz \u201ePovijest Katoli\u010dke Crkve,\u201c od H. Brueck, D.D. Svezak I, str. 250,251. Budu\u0107i je to standardno djelo me\u0111u Rimokatolicima, kori\u0161teno na njihovim sveu\u010dili\u0161tima i sjemeni\u0161tima, i priznato od papinskih dostojanstvenika, njegovo svjedo\u010danstvo je od vrijednosti, dodiruju\u0107i postupan uspon zemaljske mo\u0107i Papinstva, i vrijeme njegovog po\u010detka bilo je favorizirano okolnostima. To dokazuje da je pad Ostrogotskog kraljevstva A.D. 539 bio, kao \u0161to je jasno bilo nazna\u010deno proro\u010danskom mjerom (1260 godina), to\u010dan trenutak kada je taj u Bo\u017ejim o\u010dima, pusto\u0161e\u0107i, odvratni sistem bio \u201epodignut.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U skladu sa istim pravcem razmi\u0161ljanja, i u nastojanju da se jasno utvrdi \u010dinjenica da je Papinski autoritet po\u010deo prije vremena Karla Velikog, drugo Katoli\u010dko djelo, The Chair of St. Peter, u poglavlju o \u201eRast zemaljske mo\u0107i\u201c (C173), ka\u017ee: \u201eRimom je samo nominalno vladao Patricij imenovan od cara, dok su u stvarnosti, silom prilika, pape postali vrhovni gospodari grada.\u201c Kao dokaz tog autoriteta i vladanja, pisac nastavlja citirati povijesne dokaze o mo\u0107i papa, i o bespomo\u0107nosti\u00a0nominalnih vladara. On ukazuje na Papu Grgura Velikog (A.D. 590\u2014samo pedeset godina nakon \u0161to je Papinstvo bilo \u201epostavljeno\u201c) kao primjer o mo\u0107i koju su pape ve\u0107 posjedovale, govore\u0107i:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eNalazimo ga kako otprema Leontija kao upravitelja Nepija u Etruriju, nare\u0111uju\u0107i stanovnicima da ga trebaju slu\u0161ati kao \u0161to bi njega samoga. On ponovno imenuje Konstancija na va\u017enu du\u017enost upravitelja Napulja. On kao sljede\u0107e pi\u0161e biskupima o obrani i opremanju njima pripadaju\u0107im gradovima; izdaje naredbe vojnim zapovjednicima&#8230;Jednom rije\u010dju, on postaje stvarnim vladarem i za\u0161titnikom Italije; tako da je u potpunosti opravdan kada ka\u017ee, \u201e Tko god dolazi na moje mjesto kao pastor ozbiljno je zaokupljen sa vanjskim brigama, tako da \u010desto postane neizvjesno da li on izvr\u0161ava funkcije pastora ili zemaljskog kneza.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Tako je veliki bio rast zemaljske mo\u0107i u kratkom vremenu od pedeset godina od svojih malih po\u010detaka, A.D. 539. Mi se stoga mo\u017eemo osje\u0107ati sigurnima da je 1260 godina, ili tri i pol vremena, papinske vlasti, dobro i jasno ozna\u010deno na oba kraja.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Danijel, koji je \u010duo limit koji je bio postavljen na mo\u0107 gadosti da pusto\u0161i Crkvu i da gazi istinu, snagu Gospodinovog naroda, vidio je da to ne\u0107e jo\u0161 odmah uvesti kraljevstvo Mihaela (Krista), i uzvisiti svece na polo\u017eaj mo\u0107i, nego da ih to samo bude oslobodilo od njihovog tla\u010ditelja. To prema tome, jo\u0161 uvijek nije bilo razumijevanje koje je on \u017eelio: \u201e\u010cuh, ali [jo\u0161] ne razumjeh. Tada rekoh: Gospodine moj, \u0161to \u0107e biti svr\u0161etak [nakon] toga? On re\u010de: Idi svojim putem, Danijele[beskorisno ti je da poku\u0161ava\u0161 shvatiti stvar]; jer su te rije\u010di zatvorene i zape\u010da\u0107ene do razdoblja svr\u0161etka. Od dana kad bude ukinuta svakodnevna \u017ertva i postavljena grozota koja pusto\u0161i[A.D. 539], bit \u0107e tisu\u0107u dvjesto i devedeset dana[godina. Tada]. Mnogi \u0107e se o\u010distiti[odvojiti], ubjeliti i proku\u0161ati, ali \u0107e\u00a0zli zlo postupati i nitko od zlih ne\u0107e razumjeti; no mudri \u0107e razumjeti[tada]. Blagoslovljen je onaj tko \u010deka i do\u010deka tisu\u0107u tristo i trideset i pet dana[1335]. A ti idi svojim putem dok ne bude svr\u0161etak; jer \u0107e\u0161 otpo\u010dinuti i stati na svoju ba\u0161tinu [nagradu] na svr\u0161etku dana.\u201c <strong>(Dan. 12:8-13)<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pa\u017eljivi \u0107e istra\u017eiva\u010d zapaziti da tih 1290 i 1335 proro\u010danskih dana, doslovnih godina, imaju istu startnu to\u010dku kao i 1260 godina papinske mo\u0107i da satire, naime, od vremena kad je grozota koja pusto\u0161i bila \u201epostavljena\u201c\u2014A.D. 539. Kada se ta dva doga\u0111aja zbivaju u razli\u010dito vrijeme je spomenuto, kao i ovom slu\u010daju\u2014ukidanjem \u201esvakodnevne\u201c ( ili mnogo to\u010dnije, svakida\u0161nje \u017ertve), i postavljanjem grozote\u2014mi uvijek moramo ra\u010dunati od vremena kada je oboje bilo istina. Ukidanje \u201esvakida\u0161nje \u017ertve,\u201c kao \u0161to \u0107emo pokazati u idu\u0107em poglavlju, dogodilo se nekoliko godina prije postavljanja grozote 539; i bila je to va\u017ena stavka \u0161to je prouzro\u010dilo da bude nazvano \u201egrozotom.\u201c Mi bi smo trebali i u\u010dinit \u0107emo to, stoga, ra\u010dunati \u201epostavljanje\u201c grozote od posljednjeg od ta dva doga\u0111aja.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">I zapazite nadalje, da su obje ove mjere bile dane u odgovoru na Danijelovo pitanje o tome \u0161to se treba dogoditi Bo\u017ejim svetima nakon \u0161to njihova snaga (istina) bude bila oslobo\u0111ena od Papinskog gnje\u010denja, (to jest, nakon 1799), i prije podizanja kraljevstva Mesije\u2014Mihaela. Odgovor je u biti bio da se Danijel ne treba nadati da \u0107e nadalje razumjeti, nego da u trideset godina nakon po\u010detka Vremena Svr\u0161etka (1260 + 30 = 1290), treba zapo\u010deti zapo\u010deti djelo \u010di\u0161\u0107enja, ubjeljivanja i pro\u010di\u0161\u0107avanja\u00a0 me\u0111u svetim narodom, u povezanosti s \u010dime \u0107e mudrima me\u0111u proku\u0161anom, o\u010di\u0161\u0107enom, odvojenom klasom biti dano razumijevanje proro\u010danstva; me\u0111utim spoznaja \u0107e biti tako prene\u0161ena da bezbo\u017eni i nepro\u010di\u0161\u0107eni ju ne budu primili ili\u00a0joj vjerovali. Nadalje je bilo pokazano, da \u0107e pravo razumijevanje vizije biti daleko od potpunog ili punog; u stvari biti \u0107e manjkavo u nekima od svojih glavnih elemenata sve do nakon 45 godina (1290 + 45 = 1335), ili 75 godina nakon po\u010detka Vremena Svr\u0161etka, A.D. 1799 (1260 + 75 = 1335). Na to je jasno ukazano u Hebrejskom tekstu, koji predstavlja stvar kao da stra\u017eari, koji su ve\u0107 vidjeli ne\u0161to, i koji strpljivo \u010dekaju, budu iznenada (kada \u201e1335 dana\u201c pro\u0111e) dobili puno, jasnije gledi\u0161te, daleko iznad njihovih o\u010dekivanja. \u201eBlagoslovljeni su oni!\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ra\u010dunaju\u0107i od A.D. 539, 1290 simboli\u010dnih dana zavr\u0161ilo je 1829, i 1335 dana na kraju 1874. Neka \u010ditatelj pa\u017eljivo prosudi kako to\u010dno ti datumi ozna\u010davaju razumijevanje vizije, i svih proro\u010danstava povezanih sa Vremenom Svr\u0161etka, i odvajanja, \u010di\u0161\u0107enja, i pro\u010di\u0161\u0107avanja kao vatrom, da se dovede Bo\u017eju djecu do djetetu sli\u010dnog, poniznog, povjerljivog stanja misli i srca, potrebnih kako bi mogli biti spremni primiti i cijeniti Bo\u017eje djelo na Bo\u017eji na\u010din i u njegovo vrijeme.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Vjerski je pokret do\u017eivio vrhunac 1844, sudionici u kojemu su tada, i od tada, bili op\u0107enito poznati kao \u201eDrugi Adventisti\u201c i \u201eMileriti,\u201c zaro \u0161to su o\u010dekivali da se drugi dolazak Gospodinov treba dogoditi tog datuma, i zato \u0161to je Gosp.William Miller bio vo\u0111a i glavni pokreta\u010d. Pokret, koji je po\u010deo oko 1829, privukao je prije 1844 (kada su o\u010dekivali Gospodinov povratak) pa\u017enju svih klasa Kr\u0161\u0107anskog svijeta, posebno u Isto\u010dnom i Srednjem djelu SAD-a u kojima je izazvao uzbu\u0111enje. Dugo prije toga Prof. Bengel, u Tubingenu, Njema\u010dka, po\u010deo je skretati pa\u017enju na proro\u010danstva i dolazak Mesijanskog Kraljevstva, dok je slavni misionar Wolf \u010dinio isto u Aziji. Sredi\u0161ta djela, me\u0111utim, bila je Amerika, gdje su dru\u0161tvene, politi\u010dke i vjerske\u00a0prilike bile povoljne, vi\u0161e nego drugdje, neovisnost u prou\u010davanju Biblije isto tako kao i u drugim stvarima; ba\u0161 kao \u0161to je prvi adventni pokret bio ograni\u010den na Judeju, premda su svi pobo\u017eni Izraelci , posvuda, \u010duli manje ili vi\u0161e za njega. (Djela 2:5)<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Svi znaju ne\u0161to o neuspjehu o\u010dekivanja Brata Millera. Gospodin nije do\u0161ao 1844, i svijet nije\u00a0 bio spaljen sa vatrom, kako je on o\u010dekivao i u\u010dio druge da o\u010dekuju; i bilo je to veliko razo\u010darenje za one od \u201esvetog naroda\u201c koji su sa toliko pouzdanja o\u010dekivali Krista (\u201eMihaela\u201c) da se tada pojavi i da budu uzneseni s njim u mo\u0107i i slavi. Me\u0111utim, bez obzira na razo\u010darenje, pokret je imao svoje osmi\u0161ljene u\u010dinke\u2014bu\u0111enje zanimanja za temu o Gospodinovom povratku, i bacanje poruge na tu temu zbog pogre\u0161nih o\u010dekivanja. Mi ka\u017eemo osmi\u0161ljene u\u010dinke zato \u0161to je bez sumnje Gospodinova ruka bila u tome. To ne samo da je u\u010dinilo djelo koje odgovara onome prvog adventnog pokreta, kada je na\u0161 Gospodin bio ro\u0111en, kada su mudraci do\u0161li s istoka i kada \u201eje narod bio u i\u0161\u010dekivanju\u201c (Mat. 2:1,2; Luka 3:15), nego mu tako\u0111er odgovara i vremenski, dogodiv\u0161i se ba\u0161 trideset godina prije pomazanja na\u0161eg Gospodina, kad je imao trideset godina, na po\u010detku njegovog djela kao Mesije. Taj \u201eMillerov Pokret\u201c kako ga se blago naziva, donio je tako\u0111er individualni blagoslov \u201esvetom narodu\u201c koji je sudjelovao u njemu; to je vodilo do pa\u017eljivog istra\u017eivanja Svetog Pisma, i ka pouzdanju u Bo\u017eju Rije\u010d vi\u0161e nego u ljudske tradicije; i zagrijao je i nahranio i ujedinio srca Bo\u017eje djece u nesekta\u0161kom zajedni\u0161tvu; jer oni zainteresirani bili su iz svih denominacija, premda uglavnom Baptisti. Od kad je taj pokret zavr\u0161io, neki od tih su se organizirali i svezali kao nove sekte, zasljepljuju\u0107i se tako za neke od blagoslova svojstvenih \u201e\u017eetvi.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Iako se mi, kao \u0161to \u0107e \u010ditatelji primjetiti, ne sla\u017eemo sa tuma\u010denjima i zaklju\u010dcima Gosp. Millera, na gotovo svakoj to\u010dki\u2014vide\u0107i cilj, isto tako kao i na\u010din i vrijeme, dolaska na\u0161eg Gospodina, u vrlo druga\u010dijem svjetlu\u2014ipak mi priznajemo da je taj pokret bio po Bo\u017ejem planu, izvr\u0161avaju\u0107i vrlo va\u017eno djelo u odvajanju, pro\u010di\u0161\u0107avanju, usavr\u0161avanju, i tako \u010dine\u0107i spremnim, budni narod da bude pripremljen za Gospodina. I ne samo da je izvr\u0161io djelo pro\u010di\u0161\u0107avanja i ispitivanja u svojim danima, nego je, bacaju\u0107i prijekor na studij proro\u010danstva i na nauku o Gospodinovom drugom dolasku, od tada stalno slu\u017eio da ispita i doka\u017ee posve\u0107ene, be obzira na bilo koju povezanost sa gledi\u0161tima i o\u010dekivanjima Gosp Millera. Samo spominjanje teme proro\u010danstva, Gospodinovog dolaska i Milenijskog kraljevstva, sada izaziva prezir od svjetovno mudrih, posebno u nominalnoj crkvi. To je nesumnjivo bila Gospodinova providnost, i to je bilo u istu svrhu kao i slanje djete\u0161ca Isusa na neko vrijeme u Nazaret, \u201eBit \u0107e nazvan Nazare\u0107aninom,\u201c iako je bio ro\u0111en u \u010dasnom gradu Betlehemu. To je o\u010digledno bilo da istina mo\u017ee razdvojiti \u201eprave Izraelce\u201c od pljeve Bo\u017ejeg izabranog naroda. Pljeva je bila odagnana sa izjavom da je na\u0161 Gospodin bio Nazare\u0107anin; jer oni su razmi\u0161ljali, \u201eMo\u017ee li i\u0161ta dobro do\u0107i iz Nazareta?\u201c Ba\u0161 kao \u0161to sada mnogi na\u0161i suvremenici prezirno pitaju, \u201e Mo\u017ee li i\u0161ta dobro do\u0107i iz Adventizma?\u201c i odbacuju ne razmotriv\u0161i svjedo\u010danstvo Gospodina i apostola i proroka. Me\u0111utim ponizni, sveti, mudri u Bo\u017ejim o\u010dima premda bezumni po procjeni svijeta, nemaju takav stav.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Me\u0111utim \u201eMillerov Pokret\u201c bio je vi\u0161e od toga: bio je to po\u010detak ispravnog razumijevanja Danijelovih vizija, i da se u pravo vrijeme uklopi proro\u010danstvo. Primjena Gosp. Millera tri i pol vremena (1260 godina) bila je prakti\u010dki ista kakvu smo mi upravo dali, me\u0111utim on je napraviopogre\u0161ku ne zapo\u010dev\u0161i 1290 i 1335 razdoblja u istom trenutku. Da je to uinio bio bi u pravu. Naprotiv, on ih je zapo\u010deo trideset godina ranije\u2014oko 509 umjesto 539, \u0161to je okon\u010dalo 1335 dana 1844 umjesto 1874.* No ipak, bio je to po\u010detak ispravnog razumijevanja proro\u010danstva; jer, na kraju krajeva, razdoblje 1260, kojeg je on vidio ispravno , bilo je klju\u010d; i propovijedanje te istine (premda u kombinaciji sa pogre\u0161kama i krivim primjenama, i la\u017enim zaklju\u010dcima) imalo je u\u010dinak odvajanja i pro\u010di\u0161\u0107avanja \u201emnogih,\u201c\u00a0 i to u vrijeme kad je Gospodin to prorekao.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ne razumjev\u0161i na\u010din niti cilj Gospodinovog povratka, nego o\u010dekuju\u0107i iznenadno pojavljivanje, i kraj svega u jednom danu, on je cijelo vrijeme pretpostavljao da proro\u010danstva tada moraju zavr\u0161iti; i njego je cilj i napor bio sva ih stjerati u zajedni\u010dki zavr\u0161etak: otud njegov neuspjeh\u2014preko \u010dega Bog nije tada prosvjetlio nikoga, jer tada jo\u0161 nije bilo vrijeme za daljnje prosvjetljenje.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Gosp. Miller bio je gorljivi i cijenjeni \u010dlan Baptisti\u010dke Crkve; i budu\u0107i je bio pa\u017eljivi istra\u017eiva\u010d Svetog Pisma, proro\u010danstva su se po\u010dela otvarati pred njim. Nakon \u0161to se sam najprije temeljito uvjerio, glede ispravnosti svojih primjena, po\u010deo je \u0161iriti svoja gledi\u0161ta me\u0111u ostalim sve\u0107enicima, najprije uglavnom Baptistima, ali kasnije me\u0111u svim klasama i svim denominacijama. Kako se djelo \u0161irilo, on, je s mnogim suradnicima, putovao i opse\u017eno propovijedao. Po\u010detak njegovog djela me\u0111u Baptisti\u010dkim sve\u0107enicima bio je, \u0161to otprilike mo\u017eemo nau\u010diti iz njegovih memoara, 1829, Starje\u0161ina Fuller iz Baptisti\u010dke Crkve u Poultneyu,Vt., bio je prvi obra\u0107enik koji je propovijedao svoja gledi\u0161ta javno. U pismu napisanom nekih tri godine kasnije, Gosp. Miller ka\u017ee:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;-<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">*Nismo bili u mogu\u0107nosti osigurati zapise Gosp. Millera da usporedimo njegova tuma\u010denja. Mi smo samo saznali za datume na koje je on primjenio proro\u010danske brojeve.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eGospodin raspr\u0161uje sjeme. Ja sada mogu ra\u010dunati osim sebe, osam sve\u0107enika koji manje ili vi\u0161e propovijedaju ovu nauku. Znam za vi\u0161e od stotinu bra\u0107e koji ka\u017eu da su prihvatili moja gledi\u0161ta. Neka bude \u0161ta treba biti, \u201eIstina je sna\u017ena i prevladat \u0107e.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Tako se mo\u017ee vidjeti da je djelo razdvajanja kroz \u201eMillerov Pokret\u201c imalo svoj po\u010detak u prore\u010deno vrijeme\u2014na kraju 1290 dana, 1829.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">No \u0161to sada re\u0107i o gorljivom \u010dekanju sve dok 1335 dana ne bude dosegnuto? Tko je tako \u010dekao?<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Neka od Bo\u017eje djece, \u201esveti narod,\u201c uklju\u010duju\u0107i i pisca, iako ne povezani sa \u201eMillerovim Pokretom,\u201c niti sa denominacijom koja je kasnije organizirana, a koja se naziva \u201eCkrva Drugih Adventista,\u201c \u010dekali su i \u201egorljivo i\u0161\u010dekivali\u201c Mihaelovo Kraljevstvo; i mi radosno svjedo\u010dimo o \u201ebla\u017eenstvu\u201c predivnog jasnog razvijanja O\u010devog plana, i to od kraja 1874\u2014kraja 1335 dana.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Rije\u010dima ne mo\u017eemo izraziti to bla\u017eenstvo! Samo oni koji su bili osvje\u017eeni u duhu s tim novim vinom Kraljevstva mogu to cijeniti, ako to mogli opisati. Prema tome to je ne\u0161to \u0161to se trebalo osjetiti, a ne da se ka\u017ee o tome. Tada i od, od kraja tih 1335 proro\u010danskih, simboli\u010dnih dana su dragocjena gledi\u0161ta o Gospodinovoj prisutnosti, i \u010dinjenica da mi \u010dak sada \u017eivimo u vremenu \u201e\u017eetve\u201c ovog Evan\u0111eoskog doba, i u vremenu podizanja Mihaelovog (Kristovog) kraljevstva,\u00a0\u00a0 postalo poznatima.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">O kakvog li bla\u017eenstva tog pogodnog vremena! O kakvog li sklada, ljepote, veli\u010danstvenosti bo\u017eanskog plana kad se po\u010deo razotkrivati kada se navr\u0161ilo 1335 dana! Ova serija STUDIJA SVETOG PISMA je bila izdana, da izrazi, koliko to le\u017ei u na\u0161oj mo\u0107i, to \u201ebla\u017eenstvo\u201c i jo\u0161 punije razotkrivanje bo\u017eanskog plana, budu\u0107i je do\u0161lo pravo vrijeme da to sav \u201esveti narod\u201c koji sada \u017eivi razumije. Nitko osim\u00a0\u201esvetog naroda\u201c to ne mo\u017ee razumjeti. To je dato kao milost. \u201eNitko od zlih ne\u0107e razumjeti\u201c; i oni od \u201esvetog naroda\u201c koji se dru\u017ee sa svjetovnima, koji nemudro stoje na putu gre\u0161nika i sjede u zboru podrugljivaca, ne\u0107e razumjeti, i ne\u0107e biti u stanju da iskuse to bla\u017eenstvo, koje je sada namjenjeno jedino \u201esvetima\u201c uistinu \u201emudrima,\u201c koji u\u017eivaju u zakonu Gospodinovu i o zakonu njegovu razmi\u0161ljaju [prou\u010davaju] dan i no\u0107. (Ps. 1:1,2)<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ova je poruka \u0161to se ti\u010de Mihaelovog kraljevstva, a postepeno se otvara od 1829 pa naovamo, simboli\u010dki predstavljena u knjizi Otkrivenje (pogl. 10:2,8-10) kao \u201eknji\u017eica\u201ca za koju je \u201emudrima\u201c od \u201esvetog naroda\u201c koji je bio predstavljen sa Ivanom, bilo re\u010deno da ju pojedu. I Ivanovo iskustvo, koje je izra\u017eeno u 10 retku, iskustvo je svih koji primaju te istine. One donose \u010dudesnu slatko\u0107u: Oh bla\u017eenstva! Me\u0111utim kasniji su u\u010dinci manje ili vi\u0161e mje\u0161anje gor\u010dine progonstva sa slatko\u0107om. I u\u010dinak na one koji strpljivo ustraju do kraja je da o\u010disti, pro\u010disti i pobolj\u0161a, i da tako u\u010dini nevjestu Kristovu spremnom za vjen\u010danje i uzvi\u0161enje, koje se treba desiti s krajem Dana Pripreme.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Glede tog razo\u010darenja, a za koje smo pokazali da je bilo blagoslovom i po\u010detkom ispravnog tuma\u010denje vizije, Prorok Habakuk je bio potaknut napisati rije\u010d ohrabrenja, govore\u0107i, (pogl. 2:2), \u201eZapi\u0161i vi\u0111enje i u\u010dini ga razumljivim na plo\u010dama[kartama], da mo\u017ee tr\u010dati onaj [koji \u017eeli] tko to \u010dita&#8230;ako se i otegne, \u010dekaj na nj[\u201eBlagoslovljen je onaj tko \u010deka i do\u010deka 1335 dana\u201c]; jer \u0107e svakako do\u0107i, ne\u0107e zakasniti.\u201c Njeno naizgledno otezanje ili oklijevanje nije bilo takvo, nego djelomi\u010dna pogre\u0161ka od strane Gosp. Millera, koju je Gospodin predvidio i dopustio za ispitivanje njegovog \u201esvetog naroda.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kao dokaz posve\u0107enja, prou\u010davanja Biblije i vjere izazvanih s tim pokretom, citiramo iz pisma kojeg je napisao\u00a0Gosp. Miller, nakon razo\u010darenja iz 1844, onima koji su bili razo\u010darani s njim, kako slijedi:<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u201eUvijek zahvaljujemo Bogu za vas, kada \u010dujemo, kao \u0161to smo ve\u0107, da je ovo na\u0161e i va\u0161e razo\u010darenje proizvelo u vama, a nadamo se i u nama tako\u0111er, duboko poni\u017eenje, i pa\u017eljivo preispitivanje srca. I premda poni\u017eeni, i s mjerom boli, izrugivanjima zlog i pokvarenog nara\u0161taja mi nismo ustra\u0161eni ni oboreni. Vi mo\u017eete, svi vi, kad vas se upita za razloge va\u0161e nade, otvoriti va\u0161e Biblije, i sa krotko\u0161\u0107u i strahom pokazati onome tko vas pita za\u0161to se nadate slavnom pojavljivanju velikog Boga i na\u0161eg Spasitelja, Isusa Krista. Vi ne trebate niti u jednom slu\u010daju uputiti takvoga va\u0161em sve\u0107eniku, za razlog va\u0161e vjere. Va\u0161e kredo je Sveto Pismo;&#8230;va\u0161a filozofija je mudrost koja dolazi odozgo od Boga; va\u0161a veza jedinstva je ljubav i zajedni\u0161tvo svetih; va\u0161 u\u010ditelj je Sveti Duh; i va\u0161 je profesor Gospodin Isus Krist&#8230;Mi vas poti\u010demo, sa svom ljubavlju i zajedni\u0161tvom svetih, da se \u010dvrsto dr\u017eite te nade. Ona je zajam\u010dena sa svakim obe\u0107anjem u Rije\u010di Bo\u017ejoj. Ona vam je zajam\u010dena sa dvije nepromjenjive stvari \u2013 rije\u010dju i zakletvom Bo\u017ejom u kojima Bogu nije mogu\u0107e lagati. Ona je potvr\u0111ena i zape\u010da\u0107ena smr\u0107u, krvlju, i uskrsnu\u0107em, i \u017eivotom Isusa Krista&#8230;Ne bojte se bra\u0107o; Bog vam je rekao \u0161to trebate re\u0107i. \u010cinite kako vam je zapovijedio, a on \u0107e se pobrinuti za ostalo. Bog ka\u017ee, \u201enego im reci: Blizu su dani i ostvarenje svakog vi\u0111enja.\u201c [vidi Ezek. 12:22,23]&#8230;Za mene je gotovo o\u010dito pokazano da je Bo\u017eja ruka u toj stvari. Mnoge tisu\u0107e po\u010dele su prou\u010davati Sveto Pismo s na\u0161im propovijedanjem&#8230;Bo\u017eja je mudrost u velikoj mjeri ozna\u010dila na\u0161u stazu, koju je on osmislio za takvo dobro koje \u0107e on ostvariti u svoje vrijeme i na svoj na\u010din.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Jedna od usporedbi na\u0161eg Gospodina bila je izri\u010dito data da prika\u017ee to razdoblje \u010dekanja, od razo\u010darenja 1844 pa do shva\u0107anja na kraju \u201e1335 dana.\u201c Mi ukazujemo na&#8212;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Usporedbu o Deset Djevica<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>&#8211;Mat. 25:1-12\u2014<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ta usporedba po\u010dinje sa \u201eTada,\u201c ukazuju\u0107i tako da nije bila primjenjiva odjednom, u Gospodinov dan, nego u neko vrijeme u budu\u0107nosti. &#8220;Tada \u0107e kraljevstvo nebesko [u svojem embrio stanju\u2014predstavljeno po nekima ili cijelim svetim narodom, kandidatima za nasljedstvo u tom Kraljevstvu] \u00a0biti kao kad deset djevica uze\u0161e svoje svjetiljke i izi\u0111o\u0161e u susret zaru\u010dniku. Pet ih bija\u0161e ludih, a pet mudrih.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Brojevi nisu zna\u010dajni; niti su omjeri. Usporedba u\u010di o pokretu me\u0111u nasljednicima Kraljevstva, u o\u010dekivanju sastajanja sa Zaru\u010dnikom\u2014pokret u kojem \u0107e se o\u010ditovati dvije klase, ovdje nazvane \u201elude\u201c i \u201emudre.\u201c Rije\u010d \u201edjevica\u201c ozna\u010dava ono \u0161to je \u010disto; stoga ti koji su predstavljeni u usporedbi, i ludi i mudri, predstavljaju \u201esveti narod.\u201c U stvari nitko tko ljubi Zaru\u010dnika, \u010deznu\u0107i za susretom sa njim, ne mogu biti ljubitelji grijeha, \u010dak iako su mnogi od njih \u201eludi.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Pokret kojeg je naveo na\u0161 Gospodin u ovoj usporedbi to\u010dno odgovara onome koji je po\u010deo sa \u201eMillerovim pokretom,\u201c i koji je jo\u0161 uvijek u tijeku. To je, iako je po\u010delo sa Baptistom, nedenominacijski pokret, kojem su se uglavnom pridru\u017eili bogobojazni i vjerni iz svih denominacija. Izvje\u0161taji iz tih vremena, o njihovoj \u017earkoj revnosti, itd., ispunjavaju na\u0161a srca sa divljenjem za mu\u0161karce i \u017eene koji su po\u0161teno postupali iz svojih uvjerenja, premda se mi ne mo\u017eemo slo\u017eiti s tim uvjerenjima. Novac je bio izlijevan poput vode, za \u0161tampanje traktata i novina na razli\u010ditim jezicima, i za slanje poruke \u0161irom svijeta. Re\u010deno je da se po\u00a0 crkvama svih denominacija tada bio ra\u0161irio duh o\u017eivljavanja, i da su u nekim skup\u0161tinama, gdje su svi bili pod utjecajem ovog u\u010denja, oni koji su imali u\u0161te\u0111eni novac\u00a0stavljali taj novac u gomile na stol ispred propovjedaonice, gdje su ga svi kojima je trebao mogli uzeti; i iskrenost i revnost vjernika tog vremena bila je takva da je bilo re\u010deno, da novac koji je tako bio posve\u0107en Gospodinu nije trebalo \u010duvati, kao i da oni koji ga ne trebaju da ga ni ne\u0107e taknuti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Sve djevice u usporedbi su bile prikazane da imaju svjetiljke koje su bile o\u010di\u0161\u0107ene i davale im svjetlo. Te svjetiljke predstavljaju Sveto Pismo (\u201eTvoja rije\u010d nozi je mojoj svjetiljka\u201c); i takvo sveop\u0107e pripremanje svjetiljki \u2013 istra\u017eivanje Svetog Pisma \u2013 od svih klasa Kr\u0161\u0107ana vjerovatno se nikad prije nije dogodilo. Ulje predstavlja duh istine. On je tada bio o\u010ditovan, u svjetiljkama svih; ali svi nisu imali duha istine u sebi\u2014\u201eposudama.\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Razo\u010darenje iz 1844 je kratko zabilje\u017eeno u usporedbi, sa izjavom da je \u201emlado\u017eenja okasnio\u201c\u2014naime, to se tako \u010dinilo onima koji su \u010dekali. I zbunjenost i tama koje su svi iskusili, i mnoga la\u017ena i vizionarska gledi\u0161ta koja su u\u0161la u neke koji su tamo bili razo\u010darani,\u00a0 u usporedbi su prikazani sa izjavom: \u201eBudu\u0107i je mlado\u017eenja okasnio, sve su one zadrijemale i zaspale.\u201c Da, i u njihovoj tami i drijeme\u017eu mnogi su sanjali \u010dudne, nerazumne stvari.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Me\u0111utim usporedba pokazuje drugi pokret, sli\u010dan, no ipak druga\u010diji, me\u0111u istim djevicama. Ukazano je na istu op\u0107enitu klasu ali ne nu\u017eno i na iste osobe. Kao \u0161to je prvi pokret bio rezultat svjetla na proro\u010danstvu, \u0161to se ti\u010de vremena za Mesijin drugi dolazak kao Zaru\u010dnika Crkve, tako je bilo i s drugim pokretom. Ali postoji nekoliko razlika. Isprva, svjetiljke svih djevica jednako su gorjele, i grupa koja je o\u010dekivala Zaru\u010dnika bila je mje\u0161ana; dok u drugom pokretu, iako \u0107e se sve probuditi, samo \u0107e oni biti izvedeni koji imaju duha istine u svojim srcima, isto tako kao i Biblijsku spoznaju\u2014pripremljenu svjetiljku. Razo\u010darenje\u00a0je bilo prore\u010deno za prvi pokret, i bilo je nu\u017eno \u010dekanje na 1335 dana; ali drugi nije bio razo\u010darenje, i \u010dekanje vi\u0161e nije bilo potrebno; jer je ispunjenje do\u0161lo to\u010dno na kraju 1335 proro\u010danskih dana\u2014u Listopadu 1874. Ba\u0161 po zavr\u0161etku 1335 dana, razdoblja \u010dekanja, po\u010delo se razabirati \u010dinjenicu o prisutnosti na\u0161eg Gospodina, kako to nau\u010davaju navedena proro\u010danstva. Bilo je veoma rano u jutro novog doba, me\u0111utim bilo je to \u201eu pono\u0107\u201c, barem \u0161to se ti\u010de dubokog spavanja djevica, da je izi\u0161ao povik (koji jo\u0161 uvijek odzvanja), \u201eEvo zaru\u010dnika, iza\u0111ite mu u susret!\u201c\u2014ne Zaru\u010dnik dolazi,\u201c* nego Evo on je do\u0161ao, i mi sada \u017eivimo u \u201e[parousia] prisutnosti Sina \u010covje\u010djega.\u201c I takav je bio karakter sada\u0161njeg pokreta, od tog datuma: objava Gospodinove prisutnosti i djela kraljevstva koje je sada u tijeku. Pisac, i suradnici, objavljivali su \u010dinjenicu o Gospodinovoj prisutnosti, pokazuju\u0107i je iz proro\u010danstva, i na kartama ili plo\u010dama, poput ovih kori\u0161tenih u ovoj knjizi, sve do jeseni 1878, kada su bile u\u010dinjene pripreme za po\u010detak na\u0161eg sada\u0161njeg \u010dasopisa, \u201eSIONSKA STRA\u017dARSKA KULA, i Glasnik Kristove Prisutnosti.\u201c Uz Gospodinov blagoslov, milijuni primjeraka tog \u010dasopisa su ra\u0161irili po svuda radosne vijesti da se vrijeme navr\u0161ilo, i da se Kristovo Kraljevstvo \u010dak sada podi\u017ee, dok se ljudska kraljevstva i sistemi raspadaju idu\u0107i prema\u00a0 svom kona\u010dnom uni\u0161tenju.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Usporedba nas upozorava da, iako sve iz klase djevica pripremaju svoje svjetiljke, sve ne mogu vidjeti. Samo oni koji imaju ulja u svojim posudama (u sebi\u2014potpuno posve\u0107eni) mogu dobiti svjetlo iz svojih svjetiljki, i cijeniti \u010dinjenice. Drugi (svi su \u010disti, djevice) \u0107e nabaviti ulja i svjetla u neko vrijeme, i biti uvelike blagoslovljeni njime; me\u0111utim samo oni koji su ispunjeni<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;&#8212;-<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">*Najstariji Gr\u010dki manuskripti (Sinajski i Vatikanski) izostavljaju dolazi, i glase, \u201eEvo, Zaru\u010dnika!\u201c<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">s uljem, s duhom istine, \u0107e imati svjetlo u pravo vrijeme i dobiti veliki blagoslov. Samo takvi ulaze sa Zaru\u010dnikom na svadbu. Ulje, ili duh posve\u0107enja, i njegovo prate\u0107e svjetlo ne mogu biti prena\u0161ani sa djevice na djevicu. Svatko sam za sebe treba biti ispunjen sa duhom; svatko se mora sam opskrbiti sa tim uljem (Istina, i njen duh posve\u0107enja i svetosti); i cijena je znatna u smislu samoodricanja i krivog prikazivanja i vatrene ku\u0161nje. Iskustvo u velikom vremenu nevolje \u0107e biti trgovina u kojoj \u0107e lude djevice kupiti njihovo ulje. Me\u0111utim tada \u0107e biti prekasno za u\u0107i na svadbu, kao \u010dlanovi Nevjeste, Janjetove \u017eene. Me\u0111utim, Sveto Pismo isti\u010de, da kao posude \u201es manje \u010dasti,\u201c ti, pokajav\u0161i se zbog svoje ludosti, ne\u0107e biti uni\u0161teni; nego, budu\u0107i \u0107e tako biti pode\u0161eni za Gospodarevu upotrebu, one \u0107e mu jo\u0161 poslu\u017eiti u njegovom hramu.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Ponavljaju\u0107i an\u0111elove rije\u010di Danijelu\u2014redak 13 glasi: \u201eA ti idi svojim putem dok ne bude svr\u0161etak; jer \u0107e\u0161 otpo\u010dinuti i stati na svoju ba\u0161tinu[nagradu] na [nakon]svr\u0161etku [1335] dana\u201c\u2014tijekom \u017eetve koja \u0107e tada po\u010deti. U izrazu, \u201eA ti idi svojim putem dok ne bude svr\u0161etak,\u201c trebalo bi zapaziti da je taj \u201esvr\u0161etak\u201c veoma druga\u010dijeg zna\u010denja od \u201eVremena Svr\u0161etka.\u201c \u201e\u017detva je svr\u0161etak svijeta\u201c; i \u017eetva je, kao \u0161to je ve\u0107 pokazano, razdoblje od 40 godina od kraja A.D. 1874, zavr\u0161etka \u201e1335 dana,\u201c pa do kraja A.D. 1914. I Danijel treba primiti svoju ba\u0161tinu, nagradu ili udio u Kraljevstvu Mihaela (Krista), zajedno sa svim svetim prorocima, isto tako kao i sa svecima Evan\u0111eoskog doba, na kraju ovog razdoblja \u201e\u017eetve\u201c; sveci su prvi po redu, isto tako kao i \u010dasti, u tom Kraljevstvu. (Hebr. 11:40) Vidi STUDIJE SVETOG PISMA, Svezak Prvi, str. 288<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">\n<p style=\"text-align: justify;\">\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>DANI \u010cEKANJA NA KRALJEVSTVO TRE\u0106A STUDIJA DANIJEL XII \u2013 Djelo Kraljevstva Sa\u017eeto\u2014Razdoblje \u010cekanja trebalo je biti Obilje\u017eeno Velikim Porastom Spoznaje i Putovanjem\u2014Newtnovo Predvi\u0111anje i \u017deljeznica\u20141260 Dana\u2014Poplava iz Ustiju Zmaja\u20141290 Dana Obilje\u017eava \u0160irenje Razumijevanja Vizije, Djelomi\u010dno To\u010dno\u2014Razo\u010darenje, Ku\u0161nja i Posljedice\u20141335 Dana\u2014Tada &hellip; <a href=\"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/knige\/neka-dode-kraljevstvo-tvoje\/studija-3\/\">Continue reading <span class=\"meta-nav\">&rarr;<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":6764,"menu_order":30,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-6779","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6779","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6779"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6779\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6780,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6779\/revisions\/6780"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6764"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6779"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}