{"id":6832,"date":"2015-11-11T09:25:01","date_gmt":"2015-11-11T07:25:01","guid":{"rendered":"http:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/?page_id=6832"},"modified":"2017-08-05T08:32:09","modified_gmt":"2017-08-05T06:32:09","slug":"studija-4","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/knige\/neka-dode-kraljevstvo-tvoje\/studija-4\/","title":{"rendered":"STUDIJA 4"},"content":{"rendered":"

\u010cI\u0160\u0106ENJE SVETI\u0160TA<\/strong><\/p>\n

2300 DANA\u2014DAN. 8:10-26<\/strong><\/p>\n

Pravo Sveti\u0161te\u2014One\u010di\u0161\u0107enje\u2014Baza ili Temelj\u2014Kako je \u201eOboreno\u201c\u2014Dokazi Toga Citirani iz Rimo Katoli\u010dkih Zapisa\u2014\u010ci\u0161\u0107enje ne\u0107e biti Ostvareno sve do 2300 Godina nakon Vizije\u2014Kako i Kada su Po\u010deli,\u00a0 i Kada je vrijeme da se Dovr\u0161e\u2014\u201eZlatne posude,\u201c Istine, Moraju biti Zamjenjene.<\/p>\n

U prethodnim smo poglavljima vidjeli identitet drskog, osobitog \u201emalog roga\u201c iz Dan. 7:8,11,20-26, s \u201e\u010covjekom Grijeha\u201c iz 2.Sol. 2:3, i sa \u201eGrozotom koja pusto\u0161i\u201c koju je prorekao na\u0161 Gospodin u Mat. 24:15; i tako\u0111er da je na istu papinsku mo\u0107 ukazano u Dan. 8:9,10,23-25. Mi smo razmotrili, dovoljno za na\u0161e sada\u0161nje svrhe i ograni\u010deni prostor njegov uspon, njegov karakter, razbijanje njegove mo\u0107i tla\u010denja, i njegovo kona\u010dno potpuno uni\u0161tenje, koje je jo\u0161 uvijek u budu\u0107nosti.<\/p>\n

Mi sada \u017eelimo razmotriti jedno drugo proro\u010danstvo koje izrazito ukazuje na jedno posebno la\u017eno u\u010denje, ili temeljnu pogre\u0161ku, koja je dovela do toga da je na\u0161 Gospodin u potpunosti odbacio taj sistem, i da je on postao u njegovim o\u010dima grozota koja pusto\u0161i. Proro\u010danstvo koje \u0107emo sada razmotriti pokazuje, nadalje, vrijeme u kojem \u0107e prava Crkva, klasa posve\u0107enih\u2014Sveti\u0161te\u2014biti o\u010di\u0161\u0107ena od groznih one\u010di\u0161\u0107enja koje je uvelo Papinstvo.<\/p>\n

Dok nam je prethodno poglavlje istaknulo izvjesne dane \u010dekanja, i pro\u010di\u0161\u0107avanja te svete ili klase Sveti\u0161ta, ovo proro\u010danstvo isti\u010de datum kada jezgra\u00a0svetih vjernika treba u potpunosti biti oslobo\u0111ena od papinskih one\u010di\u0161\u0107enja, pogre\u0161ki, itd., i kada se zloupotrijebljene \u201ezlatne posude,\u201c ili dragocjene istine, trebaju po\u010deti obnavljati toj svetoj ili klasi Sveti\u0161ta.<\/p>\n

Citiramo Dan. 8:10-26,<\/strong> kako slijedi:<\/p>\n

\u201eOn poraste sve do [kontroliraju\u0107i] Nebeske vojske[cijelu Crkvu], obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. Poraste sve do Zapovjednika Vojske[preuzeo je na sebe priznanja i \u010dasti, i primje nio na sebe proro\u010danstva i titule, koji pripadaju Isusu Kristu, pravom Poglavaru ili Knezu ili Glavi Crkve], oduze mu [Kristu] svagda\u0161nju \u017ertvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. Vojska [narod] se digla na \u017ertvu svagda\u0161nju zbog opa\u010dine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu \u0161to \u010dinja\u0161e.<\/p>\n

Tada \u010duh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govora\u0161e: “Dokle \u0107e trajati ovo vi\u0111enje o svagda\u0161njoj \u017ertvi i o opa\u010dini \u0161to pusto\u0161i i gazi Sveti\u0161te i Vojsku? Odgovori: “Jo\u0161 dvije tisu\u0107e i tri stotine ve\u010deri i jutara[dana]; tada \u0107e Sveti\u0161te biti o\u010di\u0161\u0107eno.<\/p>\n

Kad sam ja, Daniel, gledaju\u0107i ovo vi\u0111enje, tra\u017eio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki \u010dovjek. Za\u010duh glas \u010dovje\u010dji gdje vi\u010de preko [rijeke] Ulaja: “Gabriele, objasni mu to vi\u0111enje! On po\u0111e onamo gdje stajah i kad mi se pribli\u017ei, strah me obuze i padoh na lice. On mi re\u010de: “Sine \u010dovje\u010dji, razumij: jer ovo je vi\u0111enje za vrijeme\u00a0posljednje. On jo\u0161 govora\u0161e, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dota\u010de i uspravi na mom mjestu. I re\u010de: “Evo, kazat \u0107u ti \u0161to \u0107e do\u0107i na kraju gnjeva, najavljeni svr\u0161etak.<\/p>\n

Ovan \u0161to si ga vidio – njegova dva roga \u2013 (ozna\u010dava) to su kraljevi Medije i Perzije. Rutavi jarac jest kralj Gr\u010dke; veliki rog me\u0111u njegovim o\u010dima jest prvi kralj; slomljeni rog i \u010detiri roga \u0161to izbi\u0161e na njegovu mjestu, (ozna\u010davaju da) to su \u010detiri kraljevstva \u0161to \u0107e izi\u0107i iz njegova naroda, ali ne\u0107e imati njegovu mo\u0107. I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navr\u0161e mjeru[usporedi 1.Moj. 15:16], ustat \u0107e kralj[Papinstvo] , drzak[besraman] i lukav. Njegova \u0107e mo\u0107 porasti[postati sna\u017enom], ali ne svojom snagom [Papinstvo se osna\u017eilo kori\u0161tenjem snage razli\u010ditih Evropskih nacija]; nesmiljeno \u0107e pusto\u0161iti, uspijevat \u0107e u svojim pothvatima, zatirat` [kvariti] junake i narod Svetaca. Zbog njegove lukavosti prijevara \u0107e uspijevati (njemu) u njegovoj ruci. On \u0107e se uznijeti u svome srcu, iz \u010dista mira upropastit[uni\u0161titi] \u0107e mnoge. Suprotstavit \u0107e se [kao Antikrist] Knezu nad knezovima, ali \u0107e – ne rukom – biti skr\u0161en. Vi\u0111enje [taj dio] \u00a0o ve\u010derima i jutrima o kojem je bilo govora [da treba biti 2300, do \u010di\u0161\u0107enja] istinito je; no ti ga zape\u010dati, jer je za daleke dane.\u201c<\/p>\n

Ne\u0107emo ulaziti u detaljno obja\u0161njenje ovna, jarca, rogova, itd., spomenutih u ovom i prethodnim recima vjeruju\u0107i da su oni ve\u0107 bili razja\u0161njeni.<\/p>\n

(Vidi C27) Mi smo ve\u0107 vidjeli da je Rim, koji je bio obra\u0111en kao odvojena zvijer sa svojim rogovima, u poglavlju VII, i kao noge i stopala lika, u poglavlju II, je ovdje (poglavlje VIII) obra\u0111en kao jedan od rogova Gr\u010dkog \u201ejarca,\u201c koji je, postav\u0161i velikim prema Jugu i prema Istoku, kao civilni ili carski Rim, do\u017eivio promjenu, i postao Papinski Rim, , \u201eon poraste sve do vojske Nebeske; naime postao je crkvenom silom ili carstvom, nad vojskom ili narodom. I ova ista metoda obra\u0111ivanja Rimskog carstva kao grane ili ogranka iz jednog od podjela Gr\u010dkog carstva, se slijedila u povijesnom proro\u010danstvu poglavlja XI.<\/p>\n

Op\u0107enito se smatralo da svagda\u0161nja \u017ertva koja je ovdje spomenuta ukazuje na svakodnevnu ili stalnu \u017ertvu paljenicu od \u017didova u Jeruzalemu. I za oduzimanje te trajne \u017ertve je bio optere\u0107en Antioh Epifan, kao \u0161to je ve\u0107 re\u010deno. Me\u0111utim, proro\u010danstvo, prelazi preko predod\u017ebenog hrama ili Sveti\u0161ta, i predod\u017ebenih paljenica, i bavi se sa Sveti\u0161tem ili Hramom Bo\u017ejim u protuslici, s Kr\u0161\u0107anskom Crkvom (2.Kor. 6:16), i sa paljenicama u protuslici, Kristovom \u017ertvom zasluge koja je dana jednom za uvijek\u2014trajna, uvijek djelotvorna \u017ertva, za grijehe cijeloga svijeta.<\/p>\n

Kristova stalna \u017ertva nije bila u stvarnosti otkazana ili ukinuta od Papinstva, nego je obila ostavljena po strani sa la\u017enim u\u010denjem kojeg je unapre\u0111ivao taj sistem\u2014koje je postepeno, ali na kraju u punoj mjeri i potpuno, ostavilo na stranu vrijednost Kristove \u017ertve kao one koja je trajna i zauvijek djelotvorna. To la\u017eno u\u010denje je poznato kao Misa, ili \u017drtva Mise.<\/p>\n

Protestanti su u cjelini totalno pogre\u0161no shvatili taj tzv. sakrament. Oni su pretpostavljali da bi samo trebalo biti druga\u010dije slavljenje Gospodinove ve\u010dere, usvojeno od Rimo Katolika. Drugi su do\u0161li na ideju da je to vrsta posebne\u00a0molitve. Me\u0111utim te su ideje posve pogre\u0161ne. Rimo Katoli\u010dko u\u010denje o Misi je ovo: Kristova smrt, oni tvrde, otkazala je Adamski ili prvobitni grijeh, ali nije primjenjiva na na\u0161e svakodnevne nedostatke, slabosti, grijehe i propuste; ona nije trajna \u017ertva, koja uvijek vrijedi za sve na\u0161e grijehe, uvijek dovoljna i u\u010dinkovita da pokrije kao odje\u0107a svakog gre\u0161nika i svaki grijeh, tako da bi omogu\u0107ila skru\u0161enome da se vrati u jedinstvo i zajedni\u0161tvo s Bogom. Za takve je grijehe bila ustanovljena Misna \u017drtva: Papisti ju cijene kao daljnji razvoj Kalvarijske \u017ertve. Svaki puta kada je Misa ponu\u0111ena u \u017ertvu ona je, oni tvrde, svje\u017ea Kristova \u017ertva, za posebne osobe i grijehe na koje je sve\u0107eni\u010dki prinos mentalno primjenjen.<\/p>\n

Krist koji je tako bio \u017ertvovan je morao biti iznova \u201estvoren\u201c od p\u0161eni\u010dnog kruha i vina od strane slu\u017ebuju\u0107eg sve\u0107enika. Oni su obi\u010dno kruh i vino sve dok nisu polo\u017eeni na oltar, kada izvjesne rije\u010di posve\u0107enja, tvrdi se, ne promjene kruh i vino u stvarno tijelo i krv Kristovu. Tada oni vi\u0161e nisu kruh i vinom, iako i dalje imaju takav izgled. Ova promjena je nazvana transubstancijacijom\u2014promjena tvari. Pet magi\u010dnih Latinskih rije\u010di koje, tvrdi se, izvr\u0161avaju tu promjenu kruha i vina u stvaro tijelo i krv, su, “Hoc est autem corpus meum.” Tvrdilo se da svaki sve\u0107enik tako mo\u017ee stvoriti Krista u tijelu, iznova, da se \u017ertvuje iznova. I kada je Krist tako bio stvoren, zvonce je zazvonilo, i sve\u0107enik i narod bi se poklonili i obo\u017eavali i klanjali se kruhu i vino, \u0161to su sada priznavali kao samog Krista. Kad je to u\u010dinjeno, kruh (sada stvarno Kristovo tijelo, zastrto od osjetila, oni ka\u017eu) je slomljen. Krist je tako slomljen ili iznova \u017ertvovan, uzastopno, za posebne grijehe za koje se na ovaj na\u010din tra\u017eilo poni\u0161tenje.<\/p>\n

Provode\u0107i ovu apsurdnu teoriju, i nastoje\u0107i u\u010diniti je dosljednom sa sobom, Rimokatoli\u010dki koncili su izdali brojne i duge odredbe i obja\u0161njenja, i mudri (?) teolozi su napisali tisu\u0107e knjiga. U njima je nau\u010davano da ako i kap \u201ekrvi\u201c (vina) bude prolivena, mora ju se pa\u017eljivo sa\u010duvati i zapaliti, i pepeo pohraniti u svetu zemlju; i sli\u010dno tome kruh (\u201etijelo Kristovo\u201c): niti mrvica od njega ne smije se izgubiti. Bila je pa\u017eljivo u\u010dinjena priprema kako muha ne bi \u00a0uletila u \u00a0\u201ekrv\u201c (vino), ili da u najmanju ruku\u00a0 mi\u0161 ili pas mogu dobiti ne\u0161to od\u00a0\u00a0 slomljenog \u201etijela\u201c (kruh). I Dr. Dens, jedan od njihovih vode\u0107ih teologa, to obja\u0161njava, \u201e Mi\u0161 ili pas jedu\u0107i sakramentalnu vrstu, ne jedu ih sakramentalno; ipak to dokazuje da tada tijelo Kristovo ne prestaje postojati pod vrstama.\u201c* Rimo Katoli\u010dki (Ameri\u010dki) Katekizam navodi ovako nauku:<\/p>\n

\u201ePita. \u0160to je sveta euharistija?<\/p>\n

Odg. To je sakrament koji sadr\u017ei TIJELO i KRV, DU\u0160U i BO\u017dANSTVO, Isusa Krista, pod oblikom i izledom kruha i vina.<\/p>\n

Pita. Nisu li kruh i vino koji su najprije stavljeni na oltar za proslavu Mise?<\/p>\n

Odg. Da, to su uvijek kruh i vino sve dok sve\u0107enik ne izgovori rije\u010di posve\u0107enja tijekom Mise.<\/p>\n

Pita. \u0160to se doga\u0111a s tim rije\u010dima?<\/p>\n

Odg. Kruh je promjenjen u TIJELO Isusa Krista, i vino u njegovu KRV.<\/p>\n

Pita. Kako se naziva tu promjenu?<\/p>\n

Odg. Ona je nazvana transupstancijacijom, odnosno, promjena tvari u drugu.<\/p>\n

Pita. \u0160to je Misa?<\/p>\n

Odg. Misa je trajna [\u201esvakodnevna\u201c ili \u201estalna\u201c] \u017ertva novog zakona, u kojoj Krist na\u0161 Gospodin prinosi sebe s rukama sve\u0107enika, na nekrvav na\u010din, pod izgledom kruha i vina, svom Nebeskom Ocu, kao \u0161to se jednom prinio na kri\u017eu na krvav na\u010din.<\/p>\n

———————————————————————————————————-<\/p>\n

*Dens, Tract. de Euchar., Br. 20, str. 314.<\/p>\n

Pita. Koja je razlika izme\u0111u \u017ertve Mise i \u017ertve Kri\u017ea?<\/p>\n

Odg. \u017drtva Mise je u osnovi ista [vrsta] \u017ertve kao ta na Kri\u017eu; jedina je razlika u na\u010dinu prino\u0161enja.<\/p>\n

Pita. Kakve u\u010dinke ima Misa kao \u017ertva pomirnica [zadovoljenje]?<\/p>\n

Odg. Njome dobivamo bo\u017eansko milosr\u0111e, najprije, Milosti kajanja i pokajanja za opro\u0161tenje grijeha; i drugo, Otpu\u0161tenje privremenih kazni zaslu\u017eenih za grijehe.<\/p>\n

Pita. Na koga su plodovi [koristi] Mise primjenjeni?<\/p>\n

Odg. Op\u0107eniti plodovi su primjenjeni na cijelu Crkvu, i \u017eive i mrtve; posebni su plodovi primjenjeni, kao prvo, Uglavnom na sve\u0107enika koji slavi Misu; idu\u0107e, Na one za koje ju posebno prinosi; i kao tre\u0107e, Na one koji pritom poma\u017eu s pobo\u017eno\u0161\u0107u [naime, one koji prisustvuju Misi kao obo\u017eavatelji].\u201c<\/p>\n

Isti autoritet ka\u017ee: Onaj koji \u017ertvuje je sve\u0107enik; osjetljiva stvar koja je \u017ertvovana nazvana je stradaoc; mjesto na kojem je \u017ertvovana je nazvano oltar. Tih \u010detiri\u2014sve\u0107enik, stradalac, oltar i \u017ertva\u2014nerazdvojni su: svaki od njih treba drugoga.<\/p>\n

Ponovno, obja\u0161njavaju\u0107i obred, on ka\u017ee o sve\u0107eniku:<\/p>\n

\u201eOn zatim izgovara tajnovite rije\u010di Posve\u0107enja, obo\u017eavanja, savijaju\u0107i koljena pred tim, i podi\u017eu\u0107i Sveto Tijelo i Svetu Krv iznad svoje glave. Na zvuk zvonca narod klanja na koljenima, i udaraju se u prsa u znak pokajanja za svoje grijehe. Sve\u0107enik moli Boga da milostivo PRIHVATI \u017dRTVU.\u201c<\/p>\n

Mi zavr\u0161avamo svjedo\u010danstvo o toj temi sa kratkim citatom iz Kanona Koncila u Trentu* kako slijedi:<\/p>\n

Kanon 3. \u201eAko bilo tko ka\u017ee da je Misa samo slu\u017eba hvale i zahvaljivanja, ili samo spomen na \u017ertvu na Kri\u017eu, a ne [u sebi]<\/p>\n

———————————————————————————————————-<\/p>\n

*Concil. Trid., Sess. 22. De Sacrificio Missae.<\/p>\n

\u017ertva pomirnica [naime, \u017ertva koja po sebi pokriva grijehe]; ili da ona samo koristi onome koji ju prima, i da ju ne bi trebalo prinositi i za \u017eive i za mrtve, za grijehe, kazne, zadovoljenja, i druge nu\u017enosti: neka takav [koji tako nije\u010de mo\u0107 ove \u017ertve] bude proklet.\u201c<\/p>\n

Tako jasno vidimo da je Papinstvo zamjenilo la\u017enu ili patvorenu \u017ertvu, za onu vje\u010dnu, potpunu i \u017ertvu koja se vi\u0161e nikada ne\u0107e ponoviti na Kalvariji, prine\u0161enoj jednom za svagda. Tako je Papinstvo oduzelo od Kristovog djela zaslugu koju se s pravom vrednovalo Stalnom \u017drtvom, i stavljaju\u0107i na to mjesto prijevaru, napravljenu od njihovih sve\u0107enika. Nije potrebno ovdje navoditi detalje razloga za\u0161to Papinstvo nije\u010de i ostavlja na stranu pravu Stalnu \u017drtvu, i stavlja na njezino mjesto \u201egrozotu,\u201c Misu; jer ve\u0107ina na\u0161ih \u010ditatelja zna da je ta nauka, da sve\u0107enik\u00a0 pravi na Misi \u017ertvu za grijehe, bez koje oni ne mogu biti poni\u0161teni, ili njihove kazne izbjegnute, sam temelj svih razli\u010ditih spletki Rimske Crkve za cije\u0111enje novca iz naroda, za sve ekstravagancije i rasko\u0161. \u201eOdrije\u0161enja,\u201c\u00a0 \u201eoprosti,\u201c i sve druge navodne koristi, milosti, prednosti i oslobo\u0111enja, bilo za sada\u0161nji bilo budu\u0107i \u017eivot, za \u017eive ili mrtve, su temeljeni na toj bogohulnoj nauci o Misi, temeljnom otpadni\u010dkom u\u010denju. Zbog mo\u0107i i autoriteta koje \u017ertva Mise name\u0107e na sve\u0107enike, njihove su druge bogohulne tvrdnje, da imaju i iskazuju razli\u010dite povlastice koje pripadaju jedino Kristu, odobravane od strane naroda.<\/p>\n

Kao dokaz temeljnog karaktera ove pogre\u0161ke, napomenimo da, premda je Reformacija u Njema\u010dkoj i \u0160vicarskoj po\u010dela sa protivljenjem indulgencijama, ona je uskoro postala pitanjem \u0161to se ti\u010de transubstancijacije\u00a0–\u017ertve Mise. Ugaoni kamen temeljac Reformacije bio je da je, opro\u0161tenje grijeha izvedeno samo po Kristu, i kao posljedica njegove \u017ertve na Kalvariji, a ne kroz indulgencije, ispovijedanja i Mise. U stvari, to pitanje Mise le\u017ei na dnu gotovo svih Rimskih progonstava. Biskup Tilotson zapa\u017ea, \u201eTo [transpupstancijacija \u2013 Misa] je bilo u Rimskoj Crkvi veliko goru\u0107e pitanje; i apsurdno i nerazumno kao \u0161to i je, vi\u0161e je kr\u0161\u0107ana bilo ubijeno za poricanje toga, nego mo\u017eda za sve druge to\u010dke njihove religije.\u201c<\/p>\n

Naravno Romanisti tvrde da su Isus i apostoli ustanovili Misu; me\u0111utim njeno najranije spominjanje smo bili u stanju na\u0107i na Koncilu u Konstantinopolu, A.D. 381. Me\u0111utim, u proro\u010danstvu nije bio posebno naveden datum uvo\u0111enja te one\u010di\u0161\u0107uju\u0107e pogre\u0161ke, osim da je zbog te temeljne pogre\u0161ke Papinstvo postalo \u201eGrozota koja pusto\u0161i,\u201c prije nego je bilo, kao takvo, \u201epostavljeno\u201c u mo\u0107i, a \u0161to je kao \u0161to smo vidjeli bilo A.D. 539.<\/p>\n

Proro\u010danstvo objavljuje, \u201eI Knezu [Kristu] je bila oduzeta svakida\u0161nja \u017ertva,\u201c i i zatim dodaje, \u201e a sveti\u0161te koje je on utemeljio bilo je opusto\u0161eno.\u201c Baza, ili temeljna istina, na kojoj je izgra\u0111ena istinski posve\u0107ena klasa Sveti\u0161ta, je da je na\u0161 Gospodin Isus, sa \u017ertvom, sebe, otkupio sve, i da \u0107e u potpunosti spasiti sve koji po njemu dolaze k Bogu, bez bilo kakvog drugog posrednika, bez sve\u0107enika, bez biskupa, ili pape, i bez bilo koje druge \u017ertve \u2013 ili bilo kojeg drugog bi\u0107a koje je grozota u Bo\u017ejim o\u010dima, kao nau\u010davanje s posljedicom nedovoljnosti Kristove velike Otkupne \u017ertve. (Hebr. 7:25; 10:14)<\/p>\n

To u\u010denje o otkupnini je temelj Sveti\u0161ta ili svetog hrama \u2013 posve\u0107ene Crkve. I kad je to \u201esvakida\u0161nje\u201c\u00a0bilo maknuto, u\u010dinjeno upra\u017enjenim ili svrgnuto s Misom, tada su nastupila zla koja je predskazao prorok. Vojska (Nominalni kr\u0161\u0107ani) bila je oborena u pogre\u0161ku, lako vo\u0111ena od la\u017enog sistema koji se je uzvisio (u osobi njegove glave, pape) \u010dak do kneza vojske ili vladara nas vojskom. \u201eI zbacio je na zemlju istinu,\u201c zajedno s takvima od vojske, i od svjetle\u0107ih svjetlila, ili u\u010ditelja, koji su se dr\u017eali \u010dvrsto istine, i ne bi se udru\u017eili s njim u njegovom pravcu prijestupa. I, kao \u0161to smo vidjeli u prethodnom poglavlju, napredovao je \u010dudesno u svojim djelovanjima.<\/p>\n

Budu\u0107i je temelj prave Kr\u0161\u0107anske vjere tako bio odba\u010den, je li ikakvo \u010dudo da je veliki otpad pao u takve dubine bezakonja? Jedna pogre\u0161ka vodi u drugu, sve dok ne preostanu samo izvanjski oblici istine i pobo\u017enosti; i grozota koja pusto\u0161i posjela se je u hram Bo\u017eji, one\u010di\u0161\u0107uju\u0107i i Sveti\u0161te i vojsku, i uzvisuju\u0107i svoju glavu kao Kristov namjesnik ili predstavnik.<\/p>\n

Usred tih scena uspjeha Grozote Pusto\u0161enja, Danijel \u010duje kako sveti, pitaju, \u201eKako dugo \u0107e trajati to vi\u0111enje u pogledu svagda\u0161nje \u017ertve i prijestupa pusto\u0161enja, da se Sveti\u0161te i vojska dadu gaziti?\u201c Sve vrijeme od kada je grozota bila postavljena, bilo je svetaca koji su manje ili vi\u0161e razlu\u010divo prepoznali njen karakter i njena one\u010di\u0161\u0107enja, i i takvi su tjeskobno \u017eeljeli saznati, vape\u0107i k Bogu, Koliko dugo, o Gospodine! \u0106e istina biti ga\u017eena u glibu, u pogre\u0161ci, svetogr\u0111u i grozotama biti dopu\u0161teno da napreduju? Koliko \u0107e dugo Antikrist, \u201epijan od krvi svetih i od krvi Isusovih mu\u010denika,\u201c i sa fenomenalnim uspjehom, nastaviti opijati i zavoditi narode? (Otkr. 17:2,6; 14:8; 18:3) I predosje\u0107aju\u0107i njihovo, Danijelovo i na\u0161e raspitivanje Bog je unaprijed dao odgovor, kroz svog glasnika. I iako se uvjete nije moglo niti po\u010deti razumjevati\u00a0prije Vremena Svr\u0161etka, ipak je uv\u010dr\u0161\u0107ivanje ili ograni\u010davanje vremena dalo drugima isto tako kao i Danijelu jamstvo da Bog potpuno kontrolira situacijom, tako da se ni\u0161ta ne mo\u017ee dogoditi a \u0161to on ne mo\u017ee i ne\u0107e kontrolirati, i na koncu okrenuti na dobro. Ovaj odgovor obilje\u017eava, ne po\u010detak djela \u010di\u0161\u0107enja, nego razdoblja kada treba biti u jednoj mjeri izvr\u0161eno. Glasi kako slijedi:<\/p>\n

\u201eDo dvije tisu\u0107e i tri stotine dana; tada \u0107e <\/strong><\/p>\n

Sveti\u0161te biti o\u010di\u0161\u0107eno.\u201c<\/strong><\/p>\n

Razmatraju\u0107i to vremensko razdoblje istra\u017eiva\u010d je odjednom suo\u010den s \u010dinjenicom da se tu nije mislilo na doslovne dane; zato jer bi 2300 doslovnih dana bilo manje od osam godina, ali proro\u010danstvo ipak pokriva cijelo dugo razdoblje one\u010di\u0161\u0107ivanja Sveti\u0161ta i ga\u017eenja istine. I opet,\u00a0 i zapa\u017eamo da je prore\u010deno da \u0107e tih 2300 dana zavr\u0161iti u neko budu\u0107e vrijeme u razdoblju nazvanom \u201eVrijeme Svr\u0161etka\u201c; jer Gabrijel je rekao, \u201eRazumij, Sine \u010dovje\u010dji, jer \u0107e to vi\u0111enje biti za razdoblje svr\u0161etka\u201c; i opet, \u201eEvo, obznanit \u0107u ti \u0161to \u0107e biti na samom svr\u0161etku gnjeva; je \u0107e [ispunjenje] u odre\u0111eno vrijeme biti svr\u0161etak.\u201c<\/p>\n

U svojem obja\u0161njenju, Gabrijel prelazi cijelu viziju, obja\u0161njavaju\u0107i djelom razli\u010dite simbole, i zavr\u0161ava s jamstvom da je 2300 dana ispravna mjera svega.<\/p>\n

Danijel, koji je posebno razmi\u0161ljao o Izraelu, i o ispunjenju Bo\u017ejih obe\u0107anja ocima, shvatio je da se sve \u0161to je \u010duo nije moglo dogoditi u 2300 doslovnih dana, posebno kad mu je Gabrijel rekao, \u201estoga zape\u010dati to vi\u0111enje, jer \u0107e ono biti za mnogo dana.\u201c I iako on nije znao koliko \u0107e dugo trajati svaki simboli\u010dan dan, \u00a0srce mu se steglo od misli o toliko mnogo zala\u00a0 koja su trebala do\u0107i na Bo\u017eji narod\u2014premda on nije vidio promjenu tog imena sa tjelesnog na duhovni Izrael. Mi \u010ditamo, \u201eJa Danijel iznemogoh, i bijah bolestan nekoliko dana\u201c; i \u201ebijah zaprepa\u0161ten zbog vi\u0111enja, no nitko to nije shvatio.\u201c I bilo je tako za Danijela, kao i za svu Bo\u017eju djecu od tada pa do Vremena Svr\u0161etka, da zastra\u0161uju\u0107i zna\u010daj te vizije papinske mo\u0107i i progonstva, i o patnji svetih, nije bio jasno razotkriven unaprijed. Na\u0161 milosrdni Nebeski Otac, dok probava svoj narod u pe\u0107i nevolje i progonstva, da bi pripremio narod za izvanrednu i vje\u010dnu te\u017einu obe\u0107ane slave, ophodi se s nama na temelju na\u010dela\u2014\u201eDosta je danu zla njegova.\u201c<\/p>\n

Danijel, kojeg je vi\u0161e zanimao Izrael nego Perzijski \u201eovan,\u201c ili Gr\u010dki \u201ejarac,\u201c znao je iz Jeremijinog proro\u010danstva da je sedamdeset godina zato\u010deni\u0161tva u Babilonu bilo kazna za Izrael za njegove grijehe, i stoga je sada prosudio iz vizije o dolaze\u0107im progonstvima (umjesto uzvi\u0161enju i slavi kako je on o\u010dekivao) da je to nazna\u010dilo grijeh Izraela i Bo\u017eji gnjev; stoga se gorljivo molio za opro\u0161tenje Izraelovih grijeha, i za ispunjenje obe\u0107anja datih ocima. To je ispri\u010dano u nekoliko rije\u010di u Dan. 9:2-19. Danijel nije vidio opseg bo\u017eanskog plana kojeg mi sada mo\u017eemo vidjeti; ipak, njegova gorljivost i vjera u obe\u0107anja bila je ugodna Bogu, koji mu je prema tome otkrio ne\u0161to vi\u0161e \u0161to se ti\u010de te vizije\u2014pove\u0107anje ili daljnje to\u010dnu obradbu iste, u onim obilje\u017ejima koja su se posebno odnosila na tjelesni Izrael. Danijel je pretpostavljao da je kraj sedamdeset godina opusto\u0161enja zemlje Izrael, dok je njen narod bio u Babilonu, tako trebao biti produljen, ili nastaviti se, za mnogih (2300) dana. Bog ispravlja tu pogre\u0161ku \u0161alju\u0107i Gabrijela da ga obavijesti da zarobljeni\u0161tvo bude okon\u010dalo kada se navr\u0161i sedamdeset godina, i da grad Jeruzalem i hram trebaju biti ponovno izgra\u0111eni, premda u te\u0161kom razdoblju, itd.<\/p>\n

Dok se Danijel molio oko vizije o 2300 dana, koje je on razumio da zna\u010de produ\u017eenje\u00a070 godina zato\u010deni\u0161tva u Babilonu, da je Gabrijel bio poslan da dodatno objasni to krivoshva\u0107enu viziju, tako (Dan. 9:21-27):<\/p>\n

\u201eI izvjesti me te prozbori sa mnom i re\u010de: Danijele, izi\u0161ao sam da ti dam umje\u0161nost i razumijevanje. Na po\u010detku tvojih smjernih molitava [nadalje] izi\u0161la je zapovjed [Bo\u017ejeg plana, koji \u0107e sada biti prene\u0161en], i ja ti je do\u0111oh objaviti; jer si ti nadasve ljubljen. Stoga razumij [nadalje] rije\u010d i razmotri vi\u0111enje[o 2300 dana]. Sedamdeset je sedmica [70 x 7 =490 dana] odre\u0111eno [ili odvojenom] nad tvojim narodom\u00a0 [Izraelom]\u00a0 i nad tvojim svetim gradom [Jeruzalemom]\u201c itd.*<\/p>\n

Stvar koju bi ovdje trebalo posebno zapaziti je, da su 490 dana dio 2300 dana\u2014dio ozna\u010den kao od posebnog zanimanja za Danijela, u odgovoru na njegovu molitvu o povratku Izraela iz Babilona (Vidi retke 12, 16-18.) Kako je tih sedamdeset sedmica, ili 490 dana, bilo prednji dio 2300, njihovo ispunjenje ne slu\u017ei nam samo da nam poka\u017ee kada je 2300 po\u010delo, nego tako\u0111er da nam poka\u017ee kakvo je doba (doslovno ili simboli\u010dno) bilo ozna\u010deno. (Vidi 1.Pet. 1:11) I vi\u0161e od toga, ispunjenje tog proro\u010danstva o \u201esedamdeset sedmica\u201c treba slu\u017eiti da stavi pe\u010dat na Danijela kao pravog proroka, i na sva njegova proro\u010danstva; i to bi posebno stavilo pe\u010dat na na tu viziju 2300 dana. I tako je bilo prore\u010deno da sedamdeset tjedana treba izme\u0111u ostalog slu\u017eiti tome da se \u201ezape\u010dati vi\u0111enje i proricanje.\u201c<\/p>\n

Prema tome, priznaju\u0107i da je sedamdeset tjedana, ili 490 dana, ispunjenih u godinama, prednji dio 2300 dana, i\u00a0 Bo\u017eji pe\u010dat ili znak priznavanja te potpune vizije, mi tu po\u010dinjemo mjeriti, da vidimo kako \u0107e cijelo razdoblje biti ispunjeno. Odbijaju\u0107i 490 od 2300, ispunjenih kod prvog dolaska, ostaje nam 1810. Stoga,<\/p>\n

———————————————————————————————————<\/p>\n

*Za razmatranje ovog proro\u010danstva vidi Drugi Svezak, pogl.3. B63<\/p>\n

1810 godina (proro\u010danskih, simboli\u010dnih dana) mora biti mjera od kraja sedamdeset tjedana pa do vremena kada \u0107e klasa Sveti\u0161ta biti o\u010di\u0161\u0107ena od razli\u010ditih one\u010di\u0161\u0107enja Papinstva\u2014grozote koja pusto\u0161i koja je toliko mnogo stolje\u0107a oskvrnjivala hram Bo\u017eji.<\/p>\n

Mesijina smrt, kao \u0161to je pokazano, bila je u prolje\u0107e A.D. 33;* i to je bilo usred ili sredinom zadnjeg tjedna od sedamdeset, puni kraj kojega je prema tome pola tjedna, ili tri i pol godine kasnije\u2014u jesen A.D. 36. Prema tome, 1810 godina od jeseni A.D. 36, naime, jesen 1846, ozna\u010dava kraj vizije 2300 dana, i datum kada je Sveti\u0161te trebalo biti o\u010di\u0161\u0107eno.<\/p>\n

Budu\u0107i je proro\u010danstvo bilo ispunjeno, mi bi smo trebali o\u010dekivati, u tome kao i u drugim slu\u010dajevima ispunjenog proro\u010danstva, na\u0107i \u010dinjenice koje dokazuju njegovo ispunjenje jasno navedene na stranicama povijesti; jer, premda su \u010desto povjesni\u010dari bili oni koji nisu vjerovali u Bibliju i Boga Biblije, ipak, njima nepoznato, Bog je utjecao na njihovo djelo, tako da kada god je proro\u010danstvo bilo ispunjeno, \u010dinjenice su nepogre\u0161ivo oti\u0161le u povijest, i uvijek kroz dobar i pouzdan autoritet. I tako je bilo i u ovom slu\u010daju \u010di\u0161\u0107enja Sveti\u0161ta.<\/p>\n

Mi nalazimo, na autoritetu svih suvremenih povjesni\u010dara, da je ono \u0161to oni nazivaju Velika Reformacija imalo svoj po\u010detak u \u0161esnaestom stolje\u0107u\u2014izuzev Rimokatoli\u010dkih pisaca koji to nazivaju velikom pobunom. I sa tom reformacijom mo\u017ee se datirati da je zapo\u010delo to \u010di\u0161\u0107enje. Imajmo na umu da je Sveti\u0161te bilo one\u010di\u0161\u0107eno sa dono\u0161enjem u njega razli\u010ditih pogre\u0161ki s njima odgovaraju\u0107im zlim sklonostima, d je vrhunac tih bio dosegnut sa uvo\u0111enjem Mise, i da je nakon toga u svjetlu te pogre\u0161ke do\u0161lo najdublje izopa\u010denje vojske (mase<\/p>\n

———————————————————————————————————-<\/p>\n

*Vidi Drugi Svezak, B68<\/p>\n

nominalne crkve), \u0161to je kulminiralo u besramnoj prodaji \u201eoprosta,\u201c \u0161to je u zna\u010dajnoj\u00a0 mjeri izazvalo pokret reformacije. Iako je i klasa Sveti\u0161ta tako\u0111er bila u znatnoj mjeri one\u010di\u0161\u0107ena, to jest, zavedena u tu pogre\u0161ku, zastra\u0161uju\u0107e posljedice otvorile su im o\u010di za to. I, u skladu s time, mi nalazimo da je osnovica Velike Reformacije bilo, Opravdanje vjerom u \u201esvagda\u0161nju \u017ertvu\u201c Krista koja ne treba ponavljanje\u2014za razliku od oprosta za kojeg se pretpostavljalo da je bio osiguran sa pokorama i Misama, na zaga\u0111enim oltarima Antikrista.<\/p>\n

Ovo je bilo pravo mjesto za po\u010detak reformacije: na temelju\u2014opravdanje [\u010di\u0161\u0107enje] vjerom u \u201eneprekidno.\u201c Ipak, zapazite, proro\u010danstvo ne ukazuje na \u010di\u0161\u0107enje vojske u to vrijeme, nego samo klase Sveti\u0161ta. Niti vojska nije bila o\u010di\u0161\u0107ena. Oni su i dalje zadr\u017eali pogre\u0161ku i \u010dine to i danas; me\u0111utim klasa posve\u0107enih, Sveti\u0161te, odreklo se pogre\u0161ke i pretrpjelo je zbog istine, mnogi od njih \u010dak do smrti.<\/p>\n

Me\u0111utim to je bio samo po\u010detak procesa \u010di\u0161\u0107enja; jer ta klasa, sada probu\u0111ena, uskoro su otkrili da su se one\u010di\u0161\u0107uju\u0107e pogre\u0161ke\u00a0 bile umno\u017eile dok je Papinstvo djelovalo i napredovalo. Luter, vode\u0107i duh reformacije, nije stao na jednoj pogre\u0161ci, nego je namjeravao sve ih izbaciti, i pribio je na vrata crkve u Wittenbergum, 31.Listopada, 1517, devedeset i pet teza , od kojih su sve bile prigovori naukama Papinstva, dvadeset i sedma je bila poricanje tvrdnje u navodnu uro\u0111enu besmrtnost \u010dovjeka. Budu\u0107i su ove teze bile osu\u0111ene kao krivovjerje od Pape Lea X, Luter je u svojoj reakciji (A.D. 1520) osudio sa neizmjernim naslovima nauke o transupstancijaciji, ljudskoj besmrtnosti, i tvrdnju pape da je \u201eCar svijeta, kralj neba, i Bog na zemlji,\u201c i ukazao na njih kao na \u201e\u010cUDOTVORNA MI\u0160LJENJA KOJA SE\u00a0 MO\u017dE NA\u0106I NA SMETLI\u0160TU RIMSKIH ODREDBI.\u201c<\/p>\n

Ali, ajme! djelo \u201e\u010di\u0161\u0107enja\u201c tako plemenito i hrabro zapo\u010deto bilo je previ\u0161e radikalno da bi bilo popularno, i prijatelji i \u0161tovatelji Lutera i njegovih suradnika djelomi\u010dno su pobjedili, svladav\u0161i ih s politikom, razborito\u0161\u0107u, \u201elaskanjima,\u201c i obe\u0107anjima pomo\u0107i i uspjeha, oblikuju\u0107i njihov pravac u skladu s diktatima ovog svijeta . (Vidi Dan. 11:34,35.) Nekoliko Njema\u010dkih kne\u017eeva postalo je gorljivim \u0161tovateljima odva\u017enih reformatora, koji su imali i razumijevanje i hrabrost za napasti sistem pred kojim su kraljevi stolje\u0107ima drhtali. Ovi su kne\u017eevi pomogli reformatorima, i ova im se pomo\u0107 \u010dinila neophodnom za uspjeh pokreta. I za uzvrat za pomo\u0107 oni su od reformatora primili priznanje njihovih kraljevskih prava (?).<\/p>\n

Trebali bi smo tako\u0111er imati na umu da je reformski pokret bio pobunane samo protiv vjerske tiranije, nego i protiv politi\u010dke tiranije isto tako. I dvije klase reformatora bili su dovedeni do manje ili vi\u0161e suosje\u0107anja i suradnje. \u0160to se ti\u010de te ere Reformacije, Profesor Fisher* ka\u017ee:<\/p>\n

O \u0160vicarskoj\u2014\u201eZwinglijevi napori kao crkvenog reformatora bili su pomje\u0161ani sa patriotskim \u017earom za moralnim i politi\u010dkim preporodom \u0160vicarske.\u201c<\/p>\n

O vremenu Johna Calvina i \u017denevske vladavine\u2014\u201eNakon gra\u0111anske uslijedila je crkvena revolucija. Protestantizam je bio zakonski upostavljen (1535). Kalvin je postao zbiljskim zakonodavateljem grada. Bila je to crkvena dr\u017eava.\u201c<\/p>\n

O Skandinaviji\u2014\u201eU Skandinavskim zemljama monarhijska mo\u0107 bila je izgra\u0111ena posredstvom reformacije.\u201c<\/p>\n

O Danskoj\u2014\u201eNova [Protestantska] nauka do\u0161la je u zemlju i pro\u0161irila se. Plemi\u0107i koji su hlepili za posjedima crkve [Rimokatoli\u010dke] razotkrili su je.\u201c<\/p>\n

———————————————————————————————————-<\/p>\n

*Fisherova Sveop\u0107a Povijest, str. 402-412<\/p>\n

O \u0160vedskoj\u2014\u201eDogodila se velika politi\u010dka revolucija, koja je tako\u0111er uklju\u010divala vjersku revoluciju.\u201c<\/p>\n

O Njema\u010dkoj\u2014\u201ePrijetnje protiv Protestantskih kne\u017eeva potaknule su ih da osnuju Ligu Smalcald, radi uzajamne obrane. Pokazalo se neprakti\u010dnim izvr\u0161iti mjere represije protiv Luterana.\u201c \u201eNa Saboru u Augsburgu \u00a01555, sklopljen je Vjerski Mir. Svakom knezu bilo je dozvoljeno izabrati izme\u0111u Katoli\u010dke vjere i Augsbur\u0161ke vjeroispovijesti [Reformatora]; i religija kneza trebala je biti religijom zemlje nad kojom je vladao: to jest, svaka je vladavina trebala izabrati vjerski kredo za svoje podanike.\u201c<\/p>\n

U stvari politi\u010dke okolnosti tog vremena, i kombinaciji s \u010dinjenicom da su vo\u0111e obnove bili samo na po\u010detku da probude ne\u0161to od morala i nekoliko od doktrinarnih pogre\u0161ki Papinstva, vodi nas do toga da se \u010dudimo brzom skretanju u desno, umjesto da ih o\u0161tro osudimo jer nisu temeljito napravili \u010di\u0161\u0107enje. Me\u0111utim kad su se Protestantske crkve ujedinile sa dr\u017eavom, napredak je do\u0161ao na mrtvu to\u010dku. Uskoro su bila formirana vjerska kreda \u0161to je bilo gotovo jednaka nepopustljivost i suprotstavljanje rastu u spoznaji kao i uredbe Rima, premda bli\u017ee istini od Rimskih\u2014ropstva ve\u0107eg opsega.<\/p>\n

Tako je\u00a0 ista vrsta unije izme\u0111u crkve i dr\u017eave kakva je nanijela takvu \u0161tetu istini prethodno, u Papinstvu, bila zamka s kojom je protivnik omeo i onemogu\u0107io \u201e\u010di\u0161\u0107enje sveti\u0161ta,\u201c koje je bilo plemenito zapo\u010delo. Reformacija i \u010di\u0161\u0107enje s vremenom su prestali, i umjesto nastavljaju\u0107i s \u010di\u0161\u0107enjem, reformatori su poklonili pa\u017enju svom organiziranju, te rekonstrukciji i poliranju mnogih od starih papskih dogmi, koje su isprva tako glasno osudili. Tako je Sotona namamio reformatore u\u00a0\u00a0isto ono \u201ebludni\u0161tvo\u201c (savez crkve i dr\u017eave) koje su oni bili osudili u Rimskoj Crkvi. I tako je smrtna rana koju je Papinstvo primilo s vremenom bila izlije\u010dena. (Otkr. 13:3)<\/p>\n

Me\u0111utim \u201e\u010di\u0161\u0107enje\u201c koje je tako po\u010delo i bilo prekinuto , mora krenuti iznova i nastaviti dalje; jer sa krajem 2300 godina Sveti\u0161te mora biti o\u010di\u0161\u0107eno. I tako je i bilo. Povratak Bibliji kao jedinom autoritetu za vjeru, s kojim je reformacija bila zapo\u010dela, duboko je zasadilo sjeme koje je od tada klijalo s vremena na vrijeme, i donosilo jednu reformu za drugom, unato\u010d \u010dinjenici da su vode\u0107i reformatori brzo poku\u0161ali sprije\u010diti \u0161irenje reforme preko njihove vlastite mjere, uspostavljaju\u0107i vjerska kreda i bedeme vjere preko kojih, bez obzira na u\u010denja Biblije, nikome nije bilo dozvoljeno i\u0107i, a bez da ne navu\u010de na sebe prokletstvo \u201eheretika.\u201c<\/p>\n

Bacimo li pogled na stazu Crkve, od Luterovih dana pa do sada, mi mo\u017eemo vidjeti da se, korak po korak, reforma ili \u010di\u0161\u0107enje nastavilo; no ipak ista je tendencija obilje\u017eavala svaki korak; jer svaka skupina reformatora, \u010dim bi ostvarili njihov mali komadi\u0107 \u010di\u0161\u0107enja, stali bi i ujedinili se s drugima, u suprotstavljanju svoj daljnjoj reformi ili \u010di\u0161\u0107enju.<\/p>\n

Tako je Crkva u Engleskoj, odbaciv\u0161i neke od u\u017easnih nauka i praksi Rimske Crkve, tvrdila, i jo\u0161 uvijek tvrdi, da je ona jedina prava Crkva, i da njeni biskupi imaju apostolsko nasljedstvo, i stoga vrhovnu kontrolu Bo\u017ejeg nasljedstva. Tako je \u201ek\u0107erka\u201c Rima, ostavljaju\u0107i \u201emajku,\u201c uzela ponu\u0111enu ruku Engleske, i u\u010dinila suverena carstva glavom te crkve. Ipak, kao s Luteranskom k\u0107erkom, \u010dak je i to bila reforma, i u ispravnom pravcu\u2014djelomi\u010dno \u010di\u0161\u0107enje. Kalvin, Knox i drugi otkrili su da je Bo\u017eje predznanje teku\u0107ih doga\u0111aja bilo uvelike izgubljeno iz vida\u00a0pod papinskim sme\u0107em; i odbacivanje ideje da je uspjeh Bo\u017ejih planova u potpunosti ovisio o naporima pogre\u0161ivih ljudi, njihove su nauke pomogle pokazati da Crkva nije bila ovisna o mi\u0161ici dr\u017eave da osvoji uspjeh za njega sa tjelesnim oru\u017ejem. Ti su ljudi u\u010dinili veliko i vrijedno djelo koje je od tada urodilo s mnogo dobrog ploda nego mnogi \u010dini se vide. Ipak, zasljepljeni s drugim one\u010di\u0161\u0107uju\u0107im pogre\u0161kama a koje nisu prepoznali kao takve, oni su bili vo\u0111eni da zagovaraju pogre\u0161ku da su\u00a0 svi koji nisu bili izabrani za nebesko stanje bili osu\u0111eni na vje\u010dno mu\u010denje. Uskoro su njihove nauke postale kristalizirane pod imenom Prezbiterijanizam; i osim prvotnog proglasa o nepromjenjivosti bo\u017eanske uredbe, malo je bilo u\u010dinjeno s njihove strane da potpomognu reformaciju ili \u010di\u0161\u0107enje. I, poput svojih sestara ostalih sekti, Prezbiterijanizam je tako\u0111er u\u010dinio mnogo u pravcu ometanja i spre\u010davanja djela \u010di\u0161\u0107enja.<\/p>\n

Wesleyevi i njihovi suradnici, potla\u010deni prevladavaju\u0107om hladno\u0107om i formalnosti svog vremena, nastojali su odbaciti ne\u0161to od hladnog formalizma koji je prirodno rezultirao iz saveza crkve i dr\u017eave, i pokazati potrebu individualne svetosti kroz osobnu vjeru u i jedinstvo s Kristom\u2014u\u010denje da \u010dinjenica \u0161to je netko bio ro\u0111en pod nazovi Kr\u0161\u0107anskom vladavinom, i da ga se od ro\u0111enja smatralo \u010dlanom te crkveno-dr\u017eavne organizacije, nije Kr\u0161\u0107anstvo. To je bilo izvrsno, i neodvojivi dio djela \u201e\u010di\u0161\u0107enja\u201c; ali umjesto idu\u0107i dalje prema savr\u0161enstvu u jednostavnosti rane crkve, Wesley, je tako\u0111er, uskoro zaklju\u010dio da je djelo \u010di\u0161\u0107enja i reformiranja bilo dovr\u0161eno, i nastavio se s drugima organizirati u Metodizam,i ogra\u0111ivati ga sa vjerskim kredima, formulama i standardima Metodizma kako bi u\u010dinkovito sprije\u010dio daljnji napredak i \u010di\u0161\u0107enje. Unitarizam i Univerzalizam, premda sli\u010dno tome utjelovljuju pogre\u0161ke, tako\u0111er su bila nastojanja da se odbaci one\u010di\u0161\u0107uju\u0107e pogre\u0161ke, \u0161to je vjerovatno bilo srazmjerno isto tako uspje\u0161no i neuspje\u0161no kao i kod drugih.<\/p>\n

Oni koji se nazivaju Baptistima predstavljaju jo\u0161 jedan napor \u010di\u0161\u0107enja Sveti\u0161ta, odbacivanjem jo\u0161 jedne pogre\u0161ke koju je uvelo Papinstvo s obzirom na kr\u0161tenje, i negiraju\u0107i da je \u0161kropljenje nevjeruju\u0107eg dojen\u010deta kr\u0161tenje vjernika, ili da \u0161kropljenje ni na koji na\u010din simbolizira bilo koju Kristovu nauku. Ipak, preko u\u010denja ispravne izvanjske forme ili simbola, Baptisti su jako malo napredovali, i sada ih se \u010desto nalazi s drugima kako prigovaraju na, i spre\u010davaju, bilo kakvo daljnje \u010di\u0161\u0107enje.<\/p>\n

Kasnija reforma je poznata po imenu \u201eKr\u0161\u0107anska Crkva\u201c ili \u201eU\u010denici.\u201c Ovu je sektu osnovao Alexander Campbell 1827. Reforme koje je njihova organizacija posebno zagovarala bile su, Apostolska jednostavnost u crkvenoj vlasti; Biblija samo za vjerski kredo; jednakost svih \u010dlanova Krista pod Njim kao glavom svih; i, nakon toga, ukidanje crkvenih titula, kao \u0161to su Vele\u010dasni, Doktor Bo\u017eanstva, itd., kao Rimskih i suprotno duhu Krista i \u010distog Kr\u0161\u0107anstva, koji ka\u017ee: \u201ejer jedan je va\u0161 U\u010ditelj, a svi ste vi bra\u0107a.\u201c Projekt, i \u010di\u0161\u0107enje koje je do tada napredovalo, bilo je dobro, i donijelo je plod u umovima i slobodu nekima u svim denominacijama. Me\u0111utim ova denominacija, poput drugih, prestala je nastojati k daljnjoj reformi, i duh njene reforme je ve\u0107 mrtav; jer premda nazivaju\u0107i Bibliju kao jedino vjersko kredo, ona je stala na putu, i tamo se vrti bez daljnjeg napretka u istini. Pozivaju\u0107i se na slobodu od vjerskih kreda i okova ljudske tradicije, oni su propustili koristiti tu slobodu, u stvarnosti postali su vezani u duhu, i time nisu uspjeli rasti u milosti i spoznaji.<\/p>\n

Premda ne vezan nikakvim pisanim vjerskim kredima, ipak svojim po\u0161tovanjem za tradicije i \u010dasti od ljudi, isto tako kao i samozadovoljstvom, uskoro su postali ustaljeni, i uspavani u odnosu na djelo daljnjeg \u010di\u0161\u0107enja Sveti\u0161ta, i \u010dak se povla\u010de\u0107i sa svoje prija\u0161nje pozicije.<\/p>\n

Dok smo spomenuli samo nekoliko reformatora i reformskih pokreta, ne bi nas se trebalo razumjeti da odbacujemo ili ignoriramo druge. Daleko od toga: reforma je bila op\u0107a, i svi pravi, iskreni Kr\u0161\u0107ani imali su ne\u0161to udjela u djelu \u010di\u0161\u0107enja. Velika pote\u0161ko\u0107a le\u017ei u \u010dinjenici da prejudicirani sa ranim obrazovanjem i zadivljeni glasnim i odva\u017enim trvdnjama pogre\u0161ke, nekolicina mo\u017ee vidjeti veliku koli\u010dinu pogre\u0161ke, i posljedi\u010dnu potrebu da se nastavi dalje s \u010di\u0161\u0107enjem. I veliki protivnik nije bio spor to iskoristiti kao svoje prednosti u vezivanju svetih i spre\u010davanju djela \u010di\u0161\u0107enja.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna reforma, i u nekim pogledima temeljitija od svih, imala je svoj po\u010detak kratko nakon posljednje spomenute, na \u0161to je kratko ukazano u prethodnom poglavlju. Gosp. William Miller, iz Massachusettsa, povezan sa Baptisti\u010dkom denominacijom , koji je bio instrument kori\u0161ten da zapo\u010dne tu reformu, skrenuo je pa\u017enju Crkve na \u010dinjenicu da Biblija otkriva pone\u0161to o vremenu, isto tako kao i o redu, Bo\u017ejeg plana. On je vidio razdoblja koja su zapisali proroci, popra\u0107ena sa izjavom da ih u odre\u0111eno vrijeme uistinu mudri budu razumjeli, i on je nastojao biti jedan od opisane klase. On je istra\u017eivao, i prona\u0161ao neke stvari od posebnog interesa, davno izgubljene iz vida pod tradicijama Rima, izme\u0111u ostalog da je drugi dolazak na\u0161eg Gospodina bio za davanje Bo\u017ejih blagoslova \u017eivota, vjernicima, kao \u0161to je prvi dolazak bio za kupnju svijeta; u stvari, otkupnina i obnova su dva djela jednog otkupiteljskog plana.<\/p>\n

Za po\u0161teno, iskreno srce shvatiti takve dobre vijesti ne mo\u017ee zna\u010diti ni\u0161ta manje doli objavljivati je; i on je to u\u010dinio. Razotkrivanje te istine vodilo je do odbacivanja izvjesnih pogre\u0161ki, i on je stoga izvr\u0161io djelo \u010di\u0161\u0107enja u svima koji su do\u0161li pod njegov utjecaj. Na primjer, budu\u0107i je drugi dolazak na\u0161eg Gospodina da \u201epodigne\u201c svoje Kraljevstvo i uzvisi svoju Crkvu, o\u010dito je\u00a0da tvrdnje crkava povezane sa zemaljskim kraljevstvima (koja pojedina\u010dni tvrde da su kraljevstva Bo\u017eja, i da su oni stoga sada ovla\u0161teni vladati i upravljati svijetom) su bila puka naklapanja; jer ako Kristovo kraljevstvo jo\u0161 nije bilo \u201epodignuto,\u201c ta koja su sada \u201epodignuta\u201c moraju stoga biti tako povi\u0161ena od \u201ekneza ovog svijeta\u201c (Sotone), i mora da uglavnom rade u njegovom interesu, koliko god njihovi vladari bili u neznanju te \u010dinjenice.<\/p>\n

Druga pogre\u0161ka, do uklanjanja koje je vodilo propovijedanje Gosp. Millera, bila je \u010dovjekova prirodna besmrtnost. Dugo je prevladavala ideja da je \u010dovjeku bila uro\u0111ena besmrtnost: to jest, da kad je jednom stvoren on vi\u0161e ne mo\u017ee umrijeti, i da je smrt samo prijevarna iluzija; da se samo \u010dini da \u010dovjek umire, ali da to u stvarnosti nije tako, nego da samo mijenja oblik i pravi drugi korak u \u201eevoluciji.\u201c Gosp. Miller je poput drugih vjerovao u to; ipak istine na koje je on skrenuo pa\u017enju, posebice u\u010denja o Gospodinovom dolasku i uskrsnu\u0107u mrtvih, prije svega su o\u0161tro razotkrila tu pogubnu pogre\u0161ku\u2014koja pori\u010de uskrsnu\u0107e nau\u010davanjem da nitko nije mrtav, i da su stoga Gospodinov drugi dolazak\u00a0 i uskrsnu\u0107e mrtvih nepotrebni. Me\u0111utim kriti\u010dko razmatranje ove teme ostavljamo za idu\u0107i svezak ovog djela, u kojemu \u0107e biti pokazano da su besmrtnost i vje\u010dni \u017eivot milosti, koje se mogu dobiti samo kroz Krista, i niti su obe\u0107ani a niti ih se mo\u017ee dobiti od strane zlih. Temeljena na i rastu\u0107i iz te ideje o ljudskoj besmrtnosti, je Rimsko u\u010denje o \u010distili\u0161tu, i jo\u0161 mnogo stra\u0161nije Protestanstko u\u010denje o vje\u010dnom jadu na mjestu beskrajnog mu\u010denja; iz prostog razloga, ako \u010dovjek mora \u017eivjeti zauvijek (i ako je besmrtan, \u010dak ga ni Bog ne mo\u017ee uni\u0161titi), on mora \u017eivjeti bilo u vje\u010dnoj sre\u0107i ili vje\u010dnom o\u010daju. I budu\u0107i se, ka\u017eu oni, kod svoje smrti on vra\u0107a u svoje vje\u010dno stanje, velika ve\u0107ina mora tada zapo\u010deti vje\u010dnost u muci, zato \u0161to u nekoliko godina sada\u0161njeg\u00a0\u017eivota oni ili nisu uspjeli dobiti spoznaju o pravom putu, ili, stekav\u0161i spoznaju, oni nisu, kroz naslje\u0111enu slabost, bili u stanju hoditi njime itd.<\/p>\n

Ovaj veliki korijen mnogih pogubnih pogre\u0161ki bio je istrgnut i ba\u010den s propovijedanjem drugog Kristovog dolaska i uskrsnu\u0107a mrtvih za koje se objavljivalo da tada treba biti. Inteligentni i misaoni ljudi po\u010deli su se pitati za\u0161to bi Gospodin uskrsnuo mrtve, ako su oni na nebu ili paklu, i njihov je udes jednom zavijek nepovratno utvr\u0111en. Oni su se tada po\u010deli pitati za\u0161to se za mrtve govorilo da su mrtvi, ako oni doista \u017eive. Oni su se tada pitali za\u0161to na\u0161 Gospodin i apostoli nisu ni\u0161ta rekli o tome da su mrtvi i dalje \u017eivi, nego su ba\u0161 naprotiv stalno ukazivali na uskrsnu\u0107e kao jedinu nadu; \u010dak objavljuju\u0107i da kada ne bi bilo uskrnu\u0107a da bi svi \u201epropali.\u201c (1.Kor. 15:13-18) Tada su rije\u010di na\u0161eg Gospodina, obe\u0107avaju\u0107i bu\u0111enje \u201esvih koji su u grobovima,\u201c po\u010dele imati zna\u010denje; i postepeno se po\u010delo shva\u0107ati da mrtvi nisu \u017eivi, nego da smrt ozna\u010dava suprotnost \u017eivotu. I oni koji su tra\u017eili utvrdili su da je Sveto Pismo u savr\u0161enom skladu sa sobom po tom pitanju, me\u0111utim u izravnoj suprotnosti zajedni\u010dkim tradicijama dana\u0161njice, primljenih od Papinstva.<\/p>\n

Budu\u0107i je korijen pogre\u0161ke tako bio uklonjen, razli\u010dite su se grane uskoro po\u010dele su\u0161iti; i uskoro je bilo shva\u0107eno da umjesto da je vje\u010dni \u017eivot ( u jadu) bio kazna za zle, Biblijska izjava Bo\u017ejeg plana je suprotna; da je vje\u010dni \u017eivot nagrada za pravednost, a da je smrt, odsjecanje od \u017eivota, kazna za namjerne gre\u0161nike.<\/p>\n

Tada se po\u010delo shva\u0107ati \u0161to je mi\u0161ljeno sa prokletstvom smrti koje je do\u0161lo na svu rasu kroz Adamovu neposlu\u0161nost\u2014da je cijela rasa bila osu\u0111ena na izumiranje. Tada se tako\u0111er, po\u010deo podizati veo, pokazuju\u0107i cilj i vrijednost smrti na\u0161eg Otkupitelja, kao pla\u0107e za\u00a0kaznu na rasi, da bi moglo biti uskrsnu\u0107e, vra\u0107anje u \u017eivot i njegovih prava. Ajme, tada se po\u010delo cijeniti otkupninu, kako se gledalo da se s onim koji nije znao grijeha postupalo kao s prokletim; da, budu\u0107i se spremno postavio na na\u0161e mjesto, on je bio u\u010dinjen prokletstvom za nas, s njim se postupalo kao s gre\u0161nikom zbog nas, i umro je, pravedan za nepravedne.<\/p>\n

Tako je kona\u010dno, bio uklonjen veliki sistem i mre\u017ea oskvrnjuju\u0107e pogre\u0161ke, koja je po\u010dela sa oduzimanjem trajne \u017ertve; i budu\u0107i je Sveti\u0161te bilo oslobo\u0111eno ili o\u010di\u0161\u0107eno od toga, na vrijednost \u201esvagda\u0161nje \u017ertve\u201c opet se po\u010delo gledati u obnovljenoj svje\u017eini i ljepti i snazi.<\/p>\n

Kada ka\u017eemo da je Sveti\u0161te bilo o\u010di\u0161\u0107eno od te prljav\u0161tine,\u00a0 moramo imati na umu da se u Svetom Pismu dio Crkve nerijetko odnosi na cijelinu. Grupa, nekolicina, bila je oslobo\u0111ena od one\u010di\u0161\u0107uju\u0107e pogre\u0161ke; i toj nekolicini, Bog je svakodnevno dodavao one koji su u potpunosti pod njegovim vodstvom i pou\u010deni od njega.<\/p>\n

U svom ra\u010dunanju u vezi toga \u0161to se ima dogoditi, Gosp. Miller bio je daleko od istine\u2014pretpostavljaju\u0107i da \u010di\u0161\u0107enje Sveti\u0161ta zna\u010di \u010di\u0161\u0107enje zemlje od zla, sa doslovnom vatrom u kojoj bi zemlja izgorila. Neuspjeh njegovih previ\u0111anja, koji je uslijedio, bilo je bolna ku\u0161nja za one koji su pod utjecajem njegovih u\u010denja nau\u010dili o\u010dekivati Gospodina s neba i ispunjenje molitve, \u201eNeka do\u0111e kraljevstvo tvoje.\u201c Me\u0111utim, iako razo\u010darani sa Zaru\u010dnikovim ka\u0161njenjem, oni su bili uvelike blagoslovljeni. Njihovo iskustvo u istra\u017eivanju Svetog Pismo bilo je vrijedno, i oni su nau\u010dili stavljati Rije\u010d Bo\u017eju iznad ljudskih tradicija. U znatnoj mjeri su se oslobodili sluganstvu \u010dasti i po\u0161tovanju ljudi u razli\u010ditm denominacijama iz kojih su se rastavili, jer oni su bili odvojeni od njihovih grupa zbog poslu\u0161nosti njihovim uvjerenjima u odnosu na temu Gospodinovog povratka. Po\u0161tenje u uvjerenju uvijek donosi neki blagoslov: \u010dak kao kad je Pavao i\u0161ao u Damask, mi smo sreli Gospodina na putu.<\/p>\n

Slijedom toga, mi nalazimo da je me\u0111u tima bilo nekih koji su zauzeli mnogo napredniji stav u djelu \u010di\u0161\u0107enja ili reforme od onih koji su im prethodili. Tako, A.D. 1846, na kraju 2300 dana, kako je gore pokazano, nalazimo neorganiziranu jezgru Kr\u0161\u0107ana, koji se nisu samo slagali sa \u201eU\u010denicima\u201c \u0161to se ti\u010de jednostavnosti crkvene vlasti, odbacivanja svih vjerskih kreda osim Biblije, ukidanja svih titula njenim slugama, nego i sa \u201eBaptistima\u201c u odnosu na izvanjski oblik kr\u0161tenja, i sa Luterom u gledanju na Papinski sistem kao \u010covjeka Grijeha, i pokvarene crkve kao majke bludnicama i gadostima. Oni, stoje\u0107i postrani od bilo kakvog kompromisa ili afiniteta sa svijetom, nau\u010davali su zbiljsku pobo\u017enost, jednostavno pouzdanje u Boga svevladara, i vjeru u njegove nepromjenjive odluke; i osim toga, iako priznaju\u0107i Krista kao Gospodina svega, i sada sudionika bo\u017eanske prirode, oni su bili \u010duvani od nebiblijske* isto tako kao i nerazumne teorije da je Jehova svoj vlastiti Sin i da je na\u0161 Gospodin Isus svoj vlastiti Otac; i oni su po\u010deli shva\u0107ati da vje\u010dni \u017eivot i besmrtnost nisu ne\u0161to \u0161to sada imamo, nego ih se treba o\u010dekivati samo kao darove Bo\u017eje kroz Krista u uskrsnu\u0107u.<\/p>\n

I, iako Bog bude tako uredio stvari da nakon toga uvijek bude bila klasa koja predstavlja o\u010di\u0161\u0107eno Sveti\u0161te, dr\u017eano odvojeno od razli\u010ditih sekti, ta ista godina 1846 svjedo\u010dila je organiziranju Protestantskih sekti u jedan veliki sistem, nazvan Evan\u0111eoska Alijansa. Ta organizacija, svjesna novih gledi\u0161ta (o\u010di\u0161\u0107enog Sveti\u0161ta) jasno je definirala svoju vjeru u ljudsku besmrtnost, dodaju\u0107i to kao deveti \u010dlan svog kreda. Tako se izdvojila, i od tada dr\u017eana odvojenom od drugih Kr\u0161\u0107ana, grupa Bo\u017eje djece\u2014Gospodinovo o\u010di\u0161\u0107eno Sveti\u0161te\u2014sveti\u0161te istine. I od tada su toj klasi o\u010di\u0161\u0107enog Sveti\u0161ta bili dodavani svakodnevno od tada druga krotka i vjerna Bo\u017eja djeca;<\/p>\n

———————————————————————————————————<\/p>\n

*Te su teme potpuno obja\u0161njene u Svesku Pet ove serije STUDIJA SVETOG PISMA, i svi biblijski retci koji se odnose na njih su tamo u potpunosti razmotreni i utvr\u0111eno je da su u potpunom skladu.<\/p>\n

dok su od nje bili uklonjeni takvi koji su izgubili duh krotkosti i ljubavi prema istini. Odr\u017eati njihov polo\u017eaj kao o\u010di\u0161\u0107enog Sveti\u0161ta, protiv organiziranog protivljenja i velikih brojeva, postaje ozbiljan ispit hrabrosti i vjere, koji su izgleda samo nekolicina u stanju izdr\u017eati; ve\u0107ina slijedi pravac njihovih prethodnika, i nastoje se u\u010diniti respektabilnima u o\u010dima svijeta. Postav\u0161i pone\u0161to brojniji, i tra\u017ee\u0107i manje mr\u017enje, neki od tih su organizirali jedan novi sistem, formulirali vjerski kredo, i usvojili jedno novo sekta\u0161ko ime, nazivaju\u0107i se Drugim Adventistima. I umiriv\u0161i se na vjerovanju da je ono \u0161to su nau\u010dili bilo sve \u0161to se moglo nau\u010diti, oni od tada nisu napravili napretka; i, zajedno s drugima koji nisu uspjeli slijediti stazu koja svjetli sve jasnije dok ne svane savr\u0161eni dan, mnogi od njih su pali u bezumne pogre\u0161ke.<\/p>\n

Me\u0111utim premda su se mnogi od onih koji su isprva predstavljali o\u010di\u0161\u0107eno Sveti\u0161te tako ponovno dali u ropstvo, oni koji se i dalje dr\u017ee slobodnima i nastavljaju upoznavati Gospodina i dalje predstavljaju njegovo o\u010di\u0161\u0107eno Sveti\u0161te, i od tada su bili u vlasni\u0161tvu i uvelike blagoslovljeni s njegovim vodstvom.<\/p>\n

Da su sme\u0107e i one\u010di\u0161\u0107uju\u0107e gadosti bili u potpunosti uklonjeni 1846, vrijeme od tada bi bilo razdoblje za postavljanje u red stvari koje su ostale, i za razotkrivanje i razvoj Bo\u017ejeg slavnog plana\u2014\u010dije bi istine ponovno zauzele mjesta upra\u017enjena uklonjenim pogre\u0161kama.<\/p>\n

Sada je pravo vrijeme za to djelo otvaranja istine, i razmatranja i cijenjenja njene ljepote, i bilo je ostvareno. Mi zahvaljujemo Bogu za prednost da smo zajedno s drugima bili uklju\u010deni u djelo dono\u0161enja zlatnih posuda Gospodinovog doma (dragocjene istine) natrag iz zarobljeni\u0161tva (simboli\u010dnog) Babilona Velikog (Ezra 1:7-11; 5:14; 6:5), i njihovog ponovnog stavljanja u Sveti\u0161te.<\/p>\n

I za to veliko djelo mi prinosimo bratske pozdrave svim suradnicima i \u010dlanovima Pomazanog Tijela. Blagoslovljeni su oni sluge koje \u0107e njihov Gospodin , kada do\u0111e, na\u0107i kako daju hranu u pravo vrijeme ku\u0107anstvu.<\/p>\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cI\u0160\u0106ENJE SVETI\u0160TA 2300 DANA\u2014DAN. 8:10-26 Pravo Sveti\u0161te\u2014One\u010di\u0161\u0107enje\u2014Baza ili Temelj\u2014Kako je \u201eOboreno\u201c\u2014Dokazi Toga Citirani iz Rimo Katoli\u010dkih Zapisa\u2014\u010ci\u0161\u0107enje ne\u0107e biti Ostvareno sve do 2300 Godina nakon Vizije\u2014Kako i Kada su Po\u010deli,\u00a0 i Kada je vrijeme da se Dovr\u0161e\u2014\u201eZlatne posude,\u201c Istine, Moraju … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":6764,"menu_order":40,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-6832","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6832","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6832"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6832\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6834,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6832\/revisions\/6834"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6764"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6832"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}