A117<\/b><\/p>\n
STUDIJA 7<\/b><\/span><\/p>\n DOPU\u0160TANJE ZLA I NJEGOVA POVEZANOST S BO\u017dJIM PLANOM<\/b><\/p>\n Za\u0161to je zlo bilo dopu\u0161teno- Na\u010dela dobra i zla- Moralni osje\u0107aj- Bog dopustio zlo i na kraju \u0107e to okrenuti na dobro- Bog nije za\u010detnik grijeha- Adamov ispit nije farsa- Njegova ku\u0161nja ozbiljna- On je sagrije\u0161io namjerno- Kazna za grijeh nije nepravedna, niti preokrutna- Mudrost, ljubav i pravda pokazani kroz osudu svih u Adamu- Bo\u017eji univerzalni zakon.<\/b><\/p>\n Zlo je sve ono \u0161to prouzro\u010duje nezadovoljstvo; sve \u0161to bilo direktno ili indirektno prouzro\u010duje patnju bilo koje vrste- Webster. Mi se ovdje ne\u0107emo samo baviti ljudskim bolestima, tugom, bolima, slabostima i smr\u0107u, nego \u0107emo razmotriti njihov glavni uzrok- grijeh- i njegov lijek. S obzirom da je grijeh uzrok zla, njegovo uklanjanje je jedina metoda, za trajno izlje\u010denje bolesti.<\/p>\n Mo\u017eda se nijedno pitanje toliko ne vrzma po ljudskom umu kao \u0161to je pitanje Za\u0161to Bog dopu\u0161ta sada\u0161nju vladavinu zla? Za\u0161to je dopustio Sotoni da isku\u0161a na\u0161e praroditelje nakon \u0161to ih je stvorio savr\u0161enima i pravednima? Ili za\u0161to je dozvolio da zabranjeno drvo uop\u0107e bude me\u0111u dobrim drve\u0107em? Unato\u010d svem nastojanju da ga se ostavi po strani, pitanje se name\u0107e samo po sebi- Zar Bog nije mogao sprije\u010diti svaku mogu\u0107nost \u010dovjekovog pada?<\/p>\n Pote\u0161ko\u0107a nesumnjivo proizlazi iz nemogu\u0107nosti da se shvati Bo\u017eji plan. Bog je mogao sprije\u010diti dolazak grijeha, ali \u010dinjenica da nije sama je po sebi dovoljan dokaz da je njegovo sada\u0161nje dopu\u0161tanje osmi\u0161ljeno tako da na koncu donese neko uzvi\u0161enije dobro. Kada gledamo Bo\u017eje planove [A118]<\/b> u njihovoj cjelovitosti, pokazuje se mudrost odabranog pravca. Neki se pitaju, pa zar se Bog kojemu ni\u0161ta nije nemogu\u0107e nije mogao povremeno umije\u0161ati i sprije\u010diti potpuno ostvarenje Sotoninog projekta?<\/p>\n Naravno da je mogao; ali takvo bi uplitanje sprije\u010dilo ostvarenje njegovih vlastitih nauma. Njegov naum je bio da o\u010dituje sav\u0161enstvo, veli\u010danstvo i pravedni autoritet svog zakona, i da doka\u017ee i ljudima i an\u0111elima lo\u0161e posljedice koje proizlaze iz njegovog kr\u0161enja. Osim toga neke su stvari po svojoj pririodi nemogu\u0107e \u010dak i Bogu kako to Biblija nau\u010dava. Naime \u201enije mogu\u0107e da bi Bog lagao\u201c (Hebr.6:18) \u201eOn ne mo\u017ee sam sebe pore\u0107i\u201c (2.Tim.2:13) On nemo\u017ee \u010diniti krivo, pa stoga ne mo\u017ee izabrati nego najmudriji i najbolji plan za uvo\u0111enje svojih stvorenja u \u017eivot, premda na\u0161a kratkovidna vizija ne uspijeva uvijek razabrati skrivene izvore beskrajne mudrosti.<\/p>\n Biblija objavljuje da su sve stvari bile stvorene za Gospodinovo zadovoljstvo (Otkr.4:11) \u2013 nema sumnje na zadovoljstvo dijeljenja svojih blagoslova, i u pokazivanju osobina svog slavnog bi\u0107a. I premda je rade\u0107i na svojim dobronamjernim planovima dopustio da zlo i zli ljudi neko vrijeme igraju aktivnu ulogu, to nije zato \u0161to je on zlonamjeran ili u savezu sa zlom; jer on izjavljuje da on nije \u201eBog koji se zlu raduje\u201c (Ps.5:4) Iako se suprotstavlja zlu u svakom smislu, Bog ga je dopustio (nije ga sprije\u010dio) na neko vrijeme, jer je njegova mudrost vidjela na\u010din na koji bi to mogla biti trajna i vrijedna pouka njegovim stvorenjima.<\/p>\n O\u010dita je istina da za svako ispravno na\u010delo postoji odgovaraju\u0107e lo\u0161e na\u010delo; kao naprimjer istina i la\u017e, ljubav i mr\u017enja, pravda i nepravda. Mi razlikujemo ova suprotstavljena na\u010dela ispravnog i pogre\u0161nog po njihovim posljedicama kad budu na djelu. Ono na\u010delo koje kada je na djelu rezultira sa kona\u010dnim redom koji je koristan i produktivan nazivamo ispravnim na\u010delom, [A119]<\/b> i suprotno od toga ono koje prouzro\u010duje neslogu, nesre\u0107u i uni\u0161tenje nazivamo lo\u0161im na\u010delom. Rezultate ovih na\u010dela na djelu nazivamo dobrom ili zlom; i inteligentno bi\u0107e koje je u stanju razabrati ispravno na\u010delo od pogre\u0161nog i dobrovoljno se vodi jednim ili drugim nazivamo \u010destitim ili gre\u0161nim.<\/p>\n Ova sposobnost razlikovanja izme\u0111u ispravnih i pogre\u0161nih na\u010dela nazvana je moralni osje\u0107aj, ili savjest. Upravo tim moralnim osje\u0107ajem kojeg je Bog dao \u010dovjeku mi smo u stanju prosu\u0111ivati Boga, i da prepoznajemo ono \u0161to je dobro. Bog zato uvijek apelira na taj moralni osje\u0107aj kako bi dokazao svoju pravednost ili pravdu; i po tom istom moralnom osje\u0107aju Adam je mogao razabrati grijeh ili nepravednost kao ne\u0161to zlo, \u010daki prije nego je saznao za sve njegove posljedice. Ni\u017ei \u017eivotni oblici Bo\u017ejih stvorenja nisu obdareni sa tim moralnim osje\u0107ajem. Pas ima ne\u0161to inteligencije ali ne u tom stupnju, premda mo\u017ee nau\u010diti da izvjesni postupci donose priznanje i nagradu od njegovog vlasnika, i obrnuto. On mo\u017ee ukrasti ili ubiti, ali ga se ne\u0107e smatrati gre\u0161nikom; ili mo\u017ee za\u0161tititi imovinu i \u017eivot ali zato ne\u0107e biti nazvan \u010destitim\u2014zato \u0161to je on u neznanju glede moralnih kvaliteta svojih postupaka<\/p>\n Bog je mogao napraviti ljude takvima da budu li\u0161eni sposobnosti razabiranja izme\u0111u dobrog i lo\u0161eg ili da budu u stanju samo razabirati i \u010diniti dobro; ali da ih je stvorio takvima bili bi ravnima \u017eivim strojevima i zacijelo ne bi bili mentalna slika svog Stvoritelja. Ili je mogao stvoriti \u010dovjeka savr\u0161enim i sa slobodnom voljom kao \u0161to je i bio i onda ga \u010duvati od Sotoninog isku\u0161enja. U tom bi slu\u010daju ljudsko iskustvo bilo ograni\u010deno samo na dobro, stalno bi bio podlo\u017ean sugestijama na zlo izvana, ili ambicijama iznutra, \u0161to bi njegovu vje\u010dnu budu\u0107nost u\u010dinilo neizvjesnom i uvijek bi postojala mogu\u0107nost za izbijanje neposluha i nereda; pored toga dobro se [A120]<\/b> nikada ne bi tako visoko cijenilo osim kroz kontrast sa zlom<\/p>\n Bog je najprije stvorio svoja stvorenja tako da budu okru\u017eena sa dobrom oko sebe u Edenu; i nakon toga kao kaznu za neposlu\u0161nost dao im je ozbiljno spoznanje zla. Istjerani iz Edena i li\u0161eni zajedni\u0161tva s njim, Bog im je dao da iskuse bolest, bol i smrt tako da zauvijek upoznaju zlo i nepogodnost i ogromnu gre\u0161nost grijeha<\/p>\n Uspore\u0111ivanjem posljedica do\u0161li bi do cijenjenja i ispravnog vrednovanja obojega; \u201eEto, \u010dovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje \u0161to je dobro i zlo.\u201c (1.Moj.3:22) U ovome njihovo potomstvo ima udjela, osim \u0161to oni prvo steknu spoznaju o zlu i nemogu u potpunosti shvatiti \u0161to je dobro sve dok ga ne iskuse u Mileniju, kao posljedica njihovog otkupljenja od onoga koji \u0107e tada biti njihov Sudac i Kralj<\/p>\n Moralni osje\u0107aj, ili sud za ispravno i pogre\u0161no i sloboda da ga koriste koje je Adam posjedovao bila su va\u017ena obilje\u017eja njegove sli\u010dnosti s Bogom. Zakon o ispravnom i pogre\u0161nom bio je upisan u njihovu prirodnu konstituciju. To je bio dio njegove prirode, kao \u0161to je i dio Bo\u017eanske prirode. Ali nemojmo zaboraviti da je ova slika ili prilika Bo\u017eja, ovaj prvobitni zakon upisan u \u010dovjekovu prirodu, izgubio mnogo od svoje jasne konture, kroz stru\u017eu\u0107i i degradiraju\u0107i utjecaj grijeha; stoga on sada nije ono \u0161to je bio u prvom \u010dovjeku. Sposobnost za ljubav podrazumijeva i sposobnost za mr\u017enju; stoga mo\u017eemo misliti da Stvoritelj nije mogao na\u010diniti \u010dovjeka na svoju sliku, sa mogu\u0107nosti da ljubi i da \u010dini pravo, bez odgovaraju\u0107e sposobnosti da mrzi i da \u010dini ono \u0161to je neispravno. Ova sloboda izbora, nazvana slobodnom voljom dio je \u010dovjekovog prvobitnog dara; i to zajedno sa punom mjerom njegovih mentalnih i moralnih sposobnosti \u010dine ga sli\u010dnim njegovom Stvoritelju. Danas, nakon vi\u0161e od 6000 godina propadanja, toliko mnogo od te prvobitne [A121]<\/b> sli\u010dnosti izbrisano je grijehom, tako da vi\u0161e nismo slobodni, nego smo vezani u ve\u0107oj ili manjoj mjeri sa grijehom i njegovom ostav\u0161tinom, pa je stoga sada daleko lak\u0161e napraviti grijeh i dra\u017ei je paloj rasi od pravednosti.<\/p>\n Da je Bog mogao dati Adamu takav \u017eivi dojam mnogih lo\u0161ih posljedica grijeha, kako bi ga odvratio od njega u to nema sumnje, ali mi vjerujemo kako je Bog predvidio da \u0107e stvarno iskustvo sa zlom biti najsigurnija i najtrajnija pouka koja \u0107e zauvijek slu\u017eiti \u010dovjeku; i iz tog razloga Bog nije sprije\u010dio nego je dopustio \u010dovjeku da napravi svoj izbor i da osjeti posljedice zla. Da mu nije bila data prilika da sagrije\u0161i, \u010dovjek se ne bi opirao grijehu, i time niti bi bilo \u010destitosti a niti zasluga za \u010dinjenje dobra. Bog tra\u017ei takve obo\u017eavatelje koji \u0107e ga obo\u017eavati u duhu i istini. On \u017eeli svjesnu i spremnu poslu\u0161nost umjesto nesvjesne, mehani\u010dke slu\u017ebe. On ve\u0107 ima u djelovanju ne\u017eive stvari koje mehani\u010dki ostvaruju njegovu volju, no njegov je dizajn bio na\u010diniti plemenitiju stvar, sebi sli\u010dno inteligentno stvorenje, koje bi gospodarilo zemljom, \u010dija bi se vjernost i pravednost temeljila na cijenjenju onog \u0161to je ispravno i pogre\u0161no, dobro i zlo.<\/p>\n Na\u010dela za ispravno i pogre\u0161no uvijek su postojala i uvijek \u0107e postojati kao na\u010dela; i sva savr\u0161ena, inteligentna stvorenja sli\u010dna Bogu moraju biti slobodna birati izme\u0111u tog dvog, premda \u0107e pravedno na\u010delo jedino nastaviti zauvijek djelovati. Biblija nas obavje\u0161tava da dok je na\u010delu zla bilo dovoljno dugo dopu\u0161teno djelovati da ostvari Bo\u017eji naum, prestat \u0107e zauvijek biti aktivno a isto tako \u0107e i svi oni koji su si dozvolili do\u0107i pod kontrolu zla zauvijek prestati postojati. (1.Kor.15:25,26; Hebr.2:14) Samo \u0107e oni koji postupaju ispravno i pravedno ostati zauvijek.<\/p>\n No pitanje se iznova javlja u drugom obliku: Zar se \u010dovjek nije mogao upoznati sa zlom na neki drugi [A122]<\/b> na\u010din osim kroz iskustvo? Postoje \u010detiri na\u010dina za upoznavanje stvari naime putem intuicije, promatranjem, iskustvom i informacijama primljenima kroz izvore koje se smatra pouzdanima. Intuitivna spoznaja bila bi direktno poimanje, bez procesa razmi\u0161ljanja ili nu\u017enosti dokaza. Takva spoznaja pripada samo Bo\u017eanskom Jehovi, vje\u010dnom izvoru sve mudrosti i istine koji je po samoj prirodi i nu\u017eno superiorniji od svih svojih stvorenja. Stoga \u010dovjekova spoznaja dobra i zla ne mo\u017ee biti intuitivna. \u010covjekova spoznaja mo\u017ee do\u0107i kroz promatranje, ali u tom slu\u010daju postoji potreba za nekakvim pokazivanjem zla i njegovih posljedica za \u010dovjeka da to promatra. To bi uklju\u010divalo dopu\u0161tanje zla negdje, me\u0111u nekim bi\u0107ima, i za\u0161to to ne bi bilo me\u0111u ljudima, i na zemlji kao izme\u0111uostalog i drugdje?<\/p>\n Za\u0161to \u010dovjek ne bi bio primjer, i dobio svoju spoznaju kroz prakti\u010dno iskustvo? I zaista je tako: \u010dovjek stje\u010de prakti\u010dno iskustvo, i daje primjer drugima tako\u0111er \u201ejer smo postali prizor koji gledaju an\u0111eli\u201c.<\/p>\n Adam je ve\u0107 imao spoznaju zla kroz informaciju ali to nije bilo dovoljno da ga sprije\u010di da poku\u0161a eksperiment. Adam i Eva poznavali su Boga kao svog Stvoritelja i stoga kao onoga koji ima pravo da ih kontrolira i upravlja s njima; a Bog je rekao o zabranjenom drvetu, \u201ejer u onaj dan u koji okusi\u0161 s njega, sigurno \u0107e\u0161 umrijeti\u201c. Oni su dakle imali teoretsku spoznaju zla iako ga nikada nisu imali priliku promatrati ili iskusiti njegove posljedice. Zbog toga nisu cijenili Stvoriteljev autoritet pun ljubavi i njegov koristan zakon, niti opasnosti od kojih ih je trebao za\u0161tititi. Oni su stoga popustili isku\u0161enju koje je Bog mudro dopustio, \u010dija je mudrost time utrla put krajnjoj koristi.<\/p>\n Mnogi ne uvi\u0111aju ozbiljnost isku\u0161enja [A123]<\/b> u koje su na\u0161i praroditelji pali, i smatraju da je bo\u017eja pravda bila prekruta za tako laganu uvredu; ali malo razmi\u0161ljanja u\u010dinit \u0107e sve jasnim. Biblija nam pri\u010da jednostavnu pri\u010du o tome kako je \u017eena koja je bila slabija bila prevarena, i tako postala prijestupnik. Njezino iskustvo i poznavanje Boga bilo je ograni\u010denije od Adamovog, jer je on bio stvoren prvi i Bog mu je prije njezinog stvaranja prenio spoznaju o kazni za grijeh, dok je Eva tu informaciju najvjerojatnije dobila od Adama. Dok je okusila plod, pouzdaju\u0107i se u Sotonino prevarljivo krivo prikazivanje, o\u010dito nije shva\u0107ala opseg svog prijestupa, iako je najvjerojatnije imala sumnje i mala strahovanja da sve to nije dobro. Pavao ka\u017ee da je ona prijestupnik premda je bila zavedena.- iako ne toliko kriva kao da je sagrije\u0161ila protiv ve\u0107eg svijetla.<\/p>\n Adam kao \u0161to nam je re\u010deno za razliku od Eve nije bio zaveden (1.Tim.2:14) stoga on mora da je sagrije\u0161io sa potpunim shva\u0107anjem grijeha, i sa kaznom u vidu, znaju\u0107i zacijelo da \u0107e morati umrijeti. Mi sada mo\u017eemo jasno vidjeti \u0161to je bilo isku\u0161enje koje ga je nagnalo da navu\u010de na sebe objavljenu kaznu. Imaju\u0107i na umu da su oni bili savr\u0161ena bi\u0107a, moralno i mentalno sli\u010dni svom Tvorcu, bo\u017eanski element ljubavi pokazao se vrlo istaknuto, kroz savr\u0161enog \u010dovjeka prema njegovoj ljubljenoj dru\u017eici, savr\u0161enoj \u017eeni. Uvi\u0111aju\u0107i grijeh i boje\u0107i se Evine smrti, i tako svog gubitka (i to bez nade u obnovu jer takva nada nije bila data), Adam je u o\u010daju, nesmotreno zaklju\u010dio ne \u017eivjeti bez nje. Smatraju\u0107i da bi mu \u017eivot bio nesretan i bezvrijedan bez njegove dru\u017eice, dobrovoljno joj se pridru\u017eio u \u010dinu neposlu\u0161nosti da bi s njom dijelio i kaznu smrti a za koju je pretpostavljao [A124]<\/b> da odgovornost le\u017ei na njoj. Oboje su bili \u201eu prijestupu\u201c kao \u0161to ka\u017ee Apostol. (Rim.5:14; 1.Tim.2:14) Me\u0111utim Adam i Eva su bili jedno a ne blizanci stoga je Eva dijelila osudu koju je svojim vladanjem podijelila sa Adamom. (Rim.5:12, 17-19)<\/p>\n Bog ne samo da je predvidio da \u0107e \u010dovjek imaju\u0107i slobodu izbora, a u nedostatku punog uva\u017eavanja grijeha i njegovih posljedica, prihvatiti ga, nego je vidio i da \u0107e ga nakon \u0161to ga upozna i dalje ga birati, jer \u0107e to poznavanje toliko naru\u0161iti njegovu moralnu prirodu da \u0107e mu zlo postajati sve dra\u017ee, i mnogo po\u017eeljnije od dobra. Me\u0111utim Bog je planirao dopu\u0161tanje zla, zato \u0161to je imaju\u0107i pripremljeno rije\u0161enje za \u010dovjekovo oslobo\u0111enje od njegovih posljedica, on vidio da \u0107e rezultat biti taj koji \u0107e kroz iskustvo voditi \u010dovjeka do punijeg uva\u017eavanja nevjerojatne gre\u0161nosti grijeha, i neusporedive svjetline \u010destitosti u odnosu na njega- pou\u010davaju\u0107i ga tako da sve vi\u0161e i vi\u0161e ljubi svog Stvoritelja i iskazuje mu \u010dast, koji je izvor i vrelo sve dobrote, i da zauvijek izbjegava ono \u0161to mu donosi toliko mnogo jada i bijede. Prema tome krajnji \u0107e rezultat biti ve\u0107a ljubav prema Bogu, i ve\u0107a mr\u017enja prema svemu \u0161to se protivi njegovoj volji, a time i \u010dvrsto ustanovljenje vje\u010dne pravednosti kod svih onih koji su profitirali od pouka kojima Bog sada pou\u010dava kroz dopu\u0161tanje grijeha i suodnosnih zala. Me\u0111utim mo\u0107i \u0107e se i zapaziti velika razlika izme\u0111u neosporne \u010dinjenice da je Bog dopustio grijeh i ozbiljne pogre\u0161ke nekih koji optu\u017euju Boga kao autora i pokreta\u010da grijeha. Ovo potonje gledi\u0161te je i bogohulno i kontradiktorno \u010dinjenicama iznesenim u Bibliji. Oni koji padaju u tu pogre\u0161ku u op\u0107enitom \u010dine to u nastojanju da prona\u0111u drugi plan spasenja od onoga kojeg je Bog omogu\u0107io kroz Kristovu otkupnu \u017ertvu. Ako uspiju uvjeriti i sebe i druge da je Bog odgovoran za sav grijeh i zlo\u0107u [A125]<\/b> i pokvarenost* i da je \u010dovjek kao nedu\u017ean alat u njegovim rukama bio prisiljen po\u010diniti grijeh tada jasno utiru put za teoriju da za na\u0161e grijehe nije bila potrebna \u017ertva, ni milosr\u0111e u bilo kojem obliku, ve\u0107 jednostavno i samo PRAVDA. Time ujedno pola\u017eu temelj za drugi dio njihove la\u017ene teorije tzv. univerzalizam, tvrde\u0107i da kao \u0161to je Bog prouzro\u010dio sav grijeh i zlo\u0107u i pakost za sve tako \u0107e isto prouzro\u010diti oslobo\u0111enje cijelog \u010dovje\u010danstva od grijeha i smrti. Tvrde\u0107i da je Bog \u017eelio i prouzro\u010dio grijeh i da mu se nitko nije mogao suprotstaviti, jednako tako tvrde da kada on bude \u017eelio pravednost na isti na\u010din \u0107e svi biti nemo\u0107ni suprotstaviti mu se. Ali u svem tom razmi\u0161ljanju, \u010dovjekova najplemenitija osobina, sloboda volje ili izbora, kao najmarkantnije obilje\u017eje njegove sli\u010dnosti Bogu, ostavljena je u potpunosti po strani; i \u010dovjek je prakti\u010dki degradirao [A126]<\/b> na nivo stroja koji djeluje kako ga se uputi. Ukoliko bi to bio slu\u010daj \u010dovjek bi bio na ni\u017eem nivou od insekata a ne gospodarem zemlje; jer oni nesumnjivo imaju volju ili sposobnost izbora. \u010cak je i malom mravu bila data snaga volje kojoj se \u010dovjek sa svojom ve\u0107om mo\u0107i mo\u017ee suprotstaviti i osujetiti je ali ne i uni\u0161titi.<\/p>\n *Da bi se poduprlo ovu teoriju koristi se dva teksta (Iza.54:7 i Amos 3:6) ali u oba se teksta krivo interpretira rije\u010d zlo. Grijeh je uvijek zao, ali zlo nije uvijek grijeh. Potres, po\u017ear, poplava ili po\u0161ast bili bi nevolja, zlo; ali nijedno od njih nije grijeh. Rije\u010d zlo u citiranim tekstovima ozna\u010dava nevolje. Ista hebrejska rije\u010d je prevedena sa nesre\u0107a u Ps.34:19; 107:39; Jer.48:16; Zah.1:15. Kao nevolja je prevedena u Ps.27:5; 41:1; 88:3; 107:26; Jer.51:2; Tu\u017e.1:21. Prevedena je i sa nesre\u0107a, neda\u0107a i tjeskoba u 1.Sam.10:19; Ps.10:6; 94:13; 141:5; Prop.7:14; Neh.2:17. I ista je rije\u010d na mnogim drugim mjestima prevedena sa \u0161teta, nevolja, bol, nesre\u0107a, jad i tuga.<\/p>\n U Iza.54:7 i Amosu 3:6 Gospodin podsje\u0107a Izraelce na Savez kojeg je sklopio s njima kao nacijom\u2014da ako budu slu\u0161ali njegove zakone on \u0107e ih blagosloviti i za\u0161tititi od svih nesre\u0107a koje su zajedni\u010dke svijetu op\u0107enito; ali budu li ga ostavili on \u0107e navu\u0107i na njih nesre\u0107e (zlo) kao kaznu. Vidi 5.Moj.28:1-14, 15-32; 3.Moj.26: 14-16; Jo\u0161.23:6-11, 12-16.<\/p>\n Kada bi te nevolje do\u0161le na njih, oni su bili skloni smatrati ih nesre\u0107ama a ne kao kaznama od Boga. Stoga im je Bog slao rije\u010d preko proroka, podsje\u0107aju\u0107i ih na njihov savez i govore\u0107i im da su te nevolje od njega i njegovom voljom za njihovo ispravljanje. Apsurdno je koristiti te tekstove kako bi se dokazalo da je Bog za\u010detnik grijeha, jer oni uop\u0107e i ne ukazuju na grijeh.<\/p>\n Istina je da Bog ima mo\u0107 prisiliti \u010dovjeka na grijeh ili na pravednost, ali njegova rije\u010d izjavljuje da on tako ne postupa. On ne mo\u017ee \u010dovjeka prisiliti u grijeh jednako kao \u0161to \u201ene mo\u017ee pore\u0107i sam sebe.\u201c Takav pravac postupanja bio bi u suprotnosti sa njegovim pravednim karakterom i kao takvo nemogu\u0107nost. On tra\u017ei obo\u017eavanje i ljubav samo od onih koji to \u010dine u duhu i istini. Iz tog je razloga on dao \u010dovjeku slobodu volje poput svoje, i \u017eeli da on izabere pravednost. Dopu\u0161taju\u0107i \u010dovjeku da bira sam za sebe, dovelo je do njegovog pada od zajedni\u0161tva s Bogom, naklonosti i blagoslova i na koncu do smrti. Kroz svoje iskustvo sa grijehom i smrti \u010dovjek je prakti\u010dki u\u010dio ono \u0161to mu je Bog ponudio u\u010diti ga teoretski, bez da iskusi grijeh i njegove posljedice. Bo\u017eje predznanje o tome \u0161to \u0107e \u010dovjek u\u010diniti nije kori\u0161teno protiv njega, kao izgovor da ga degradira na nivo stroja; ba\u0161 suprotno to je kori\u0161teno u korist \u010dovjeka jer Bog vide\u0107i pravac kojim \u0107e \u010dovjek krenuti budu\u0107i da mu je dato da sam izabere, nije ga sprije\u010dio da okusi grijeh i njegove gorke posljedice eksperimentalno, nego je odmah po\u010deo pripremati sredstva za njegovo oporavljanje od prvog prijestupa pripremaju\u0107i Otkupitelja, velikog Spasitelja, koji \u0107e biti u stanju u potpunosti spasiti one koji se vra\u0107aju Bogu preko njega. S tim ciljem- da \u010dovjek ima slobodnu volju i da mu se omogu\u0107i da profitira kroz svoj prvi propust i zluopotrebu te volje, u neposlu\u0161nosti Gospodinovoj volji- Bog nije samo omogu\u0107io Otkupninu za sve, nego da \u0107e se i u odre\u0111eno vrijeme svima svjedo\u010diti o toj spoznaji o prilici pomirenja s Njim. (1.Tim.2:3-6)<\/p>\n A127<\/b><\/p>\n Ozbiljnost kazne nije bila pokazatelj mr\u017enje i zlobe s Bo\u017eje strane, nego neophodan i neizbje\u017ean, kona\u010dni rezultat zla, kojeg je Bog dopustio vidjeti i osjetiti \u010dovjeku. Bog mo\u017ee podr\u017eavati \u017divot sve dok to smatra prikladnim \u010dak i protiv razorne mo\u0107i stvarnog zla; ali bilo bi nemogu\u0107e podr\u017eavati taj \u017eivot vje\u010dno jer on ne mo\u017ee lagati. Zapravo to je moralno nemogu\u0107e. Takav bi \u017eivot postajao sve vi\u0161e i vi\u0161e izvor \u017ealosti sebi i drugima; stoga je previ\u0161e dobar da podr\u017eava postojanje takvog ne\u010deg beskorisnog i \u0161tetnog i sebi i drugima i zato je njegova podr\u017eavaju\u0107a mo\u0107 povu\u010dena; uslijedit \u0107e uni\u0161tenje kao prirodna posljedica zla. \u017divot je milost, dar od Boga, i nastavit \u0107e se zauvijek za poslu\u0161ne.<\/p>\n Nikakva nepravda nije u\u010dinjena time \u0161to nije omogu\u0107eno pojedina\u010dno su\u0111enje Adamovim potomcima. Jehova ni\u010dim nije bio vezan dovesti nas u postojanje; i dovev\u0161i nas u postojanje nikakav zakon pravi\u010dnosti ili pravde nije ga vezao da produ\u017ei na\u0161e postojanje zauvijek niti \u010dak da nam da su\u0111enje sa obe\u0107anjem vje\u010dnog \u017eivota budemo li poslu\u0161ni. Zapamtimo ovo dobro. Sada\u0161nji \u017eivot, koji je od kolijevke pa do groba proces umiranja je bez obzira na sva svoja zla i razo\u010daranja blagodat, milost, \u010dak i ako ga poslije vi\u0161e nema. Velika ga ve\u0107ina tako cijeni, izuzetaka (samoubojstva) je relativno malo; takve na\u0161i sudovi smatraju mentalno neuravnote\u017eenima jer se ina\u010de nebi odrezali od sada\u0161njih blagoslova. Osim toga pona\u0161anje savr\u0161enog \u010dovjeka, Adama, pokazuje nam kakvo bi bilo pona\u0161anje njegove djece pod sli\u010dnim okolnostima.<\/p>\n Mnogi su usvojili pogre\u0161nu ideju da je Bog stavio na\u0161u rasu na ku\u0161nju za \u017eivot sa alternativom vje\u010dne muke, dok ni\u0161ta takvog on nije ni natuknuo kao kaznu. Milost ili blagoslov od Boga njegovoj poslu\u0161noj djeci je \u017eivot- stalan \u017eivot- bez boli, bolesti, i svakog [A128]<\/b> drugog elementa propadanja i smrti. Adamu je ovaj blagoslov bio dat u punoj mjeri, ali je bio upozoren da bi mogao biti li\u0161en tog dara ukoliko bude bio neposlu\u0161an Bogu- \u201eu onaj dan u koji okusi\u0161 s njega, sigurno \u0107e\u0161 umrijeti.\u201c On nije znao ni\u0161ta o \u017eivotu u mukama, kao kazni za grijeh. Vje\u010dni je \u017eivot obe\u0107an samo poslu\u0161nima. \u017divot je Bo\u017eji dar, i smrt, suprotnost od \u017eivota je kazna koju je on propisao.<\/p>\n O vje\u010dnom se mu\u010denju ne govori nigdje u Starom zavjetu, a u Novom zavjetu imamo nekoliko izjava koje se mo\u017ee ukoliko ih tako konstruiramo pogre\u0161no shavititi da to nau\u010davaju; i njih nalazimo u simbolizmu Otkrivenja, ili me\u0111u usporedbama i tamnim izrekama na\u0161eg Gospodina koje ljudi koji su ih \u010duli nisu razumijeli (Lk.8:10), a koje se malo bolje shva\u0107a danas. \u201eJer pla\u0107a za grijeh je smrt.\u201c (Rim.6:23) \u201eOna du\u0161a koja grije\u0161i, ta \u0107e i umrijeti\u201c (Ezek.18:4)<\/p>\n Mnogi pretpostavljaju da je Bog nepravedan zato \u0161to je dopustio da Adamovo potomstvo ima udijela u njegovoj osudi, umjesto da je svakome od njih omogu\u0107io su\u0111enje i priliku za vje\u010dni \u017eivot sli\u010dno onome \u0161to je Adam u\u017eivao. No \u0161to \u0107e takvi re\u0107i ako se sada poka\u017ee da \u0107e prilika svijeta za su\u0111enje za \u017eivot biti mnogo povoljnija nego Adamova; i to zato \u0161to je Bog usvojio taj plan o dopu\u0161tanju Adamovoj rasi da ima udjela u njegovoj kazni na prirodan na\u010din. Mi vjerujemo da \u0107e to biti slu\u010daj kako \u0107emo kasnije i razjasniti.<\/p>\n Bog nam zasigurava da kao \u0161to je osuda preko Adama pre\u0161la na sve, tako je on pripremio novog poglavara, oca ili \u017eivotodavca ljudskoj rasi, kojemu \u0107e svi biti preneseni vjerom i poslu\u0161no\u0161\u0107u, i da kao \u0161to su u Adamu svi dijelili prokletstvo smrti, tako \u0107e i u Kristu svi imati udjela u blagoslovu obnove; Crkva je bila iznimka. (Rim.5:12,18,19) Tako je smrt Isusa, neokaljanog i bezgre\u0161nog bila kompletna naplata Adamovog grijeha Bogu. Kao \u0161to je jedan [A129]<\/b> \u010dovjek sagrije\u0161io i svi koji su bili u njemu dijelili to prokletstvo, njegovu kaznu, tako je i Isus plativ\u0161i kaznu za tog jednog gre\u0161nika, kupio ne samo Adama, nego svo njegovo potomstvo- sve ljude- koji su po nasljedstvu imali udijela u njegovim slabostima i grijesima i u kazni za njih- smrt. Na\u0161 Gospodin, \u201e\u010dovjek Krist Isus\u201c, sam neokaljan, priznat, i sa jo\u0161 nero\u0111enim savr\u0161enim potomstvom u sebi isto tako neokaljano od grijeha, dao je sav svoj ljudski \u017eivot i naslov potpune otkupne \u017ertve za Adama i za njegovo potomstvo \u0161to je bilo u njemu kada je bio osu\u0111en.<\/p>\n Nakon \u0161to je u potpunosti kupio \u017eivote Adama i njegove rase, Krist se nudi da ih usvoji kao svoje potomstvo, sve od Adamove rase koji budu prihvatili uvjete Novog saveza, i tako \u0107e vjerom i poslu\u0161no\u0161\u0107u do\u0107i u Bo\u017eju obitelj i primiti vje\u010dni \u017eivot.<\/p>\n Tako \u0107e Otkupitelj \u201evidjeti potomstvo svoje (koliko ih god od Adamovog potomstva prihvati usvojenje pod njegovim uvjetima), produ\u017eit \u0107e dane svoje (uskrsnu\u0107e na nivo postojanja ve\u0107i od ljudskog, \u0161to mu je dato od Oca kao nagrada za njegovu poslu\u0161nost)\u201c, i to na mnogo neuobi\u010dajen na\u010din, \u017ertvom svog \u017eivota i potomstva. Stoga je napisano: \u201eJer kao \u0161to u Adamu svi umiru, tako \u0107e i u Kristu svi o\u017eivjeti.\u201c (1.Kor.15:22)<\/p>\n Ozljeda koju smo dobili kroz Adamov pad (nismo pretrpjeli nepravdu) biti \u0107e Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u vi\u0161e nego poravnana sa milo\u0161\u0107u kroz Krista; i svi \u0107e prije ili kasnije (u Bo\u017eje \u201eodre\u0111eno vrijeme\u201c) imati punu priliku biti obnovljeni na isti polo\u017eaj kojeg je Adam u\u017eivao prije nego \u0161to je sagrije\u0161io. Oni koji ne prime potpunu spoznaju i vjerom u\u017eivanje u toj Bo\u017ejoj milosti u sada\u0161nje vrijeme (a takva je velika ve\u0107ina, uklju\u010duju\u0107i djecu i pogane) zasigurno \u0107e te prednosti imati u sljede\u0107em dobu, ili \u201ebudu\u0107em svijetu\u201c, epohi koja slijedi nakon ove. U tu svrhu \u201e\u0107e svi koji su u grobovima …iza\u0107i.\u201c Kada svatko (bilo u sada\u0161njem dobu ili budu\u0107em) postane u potpunosti svjestan otkupnine koju je platio na\u0161 Gospodin Isus i [A130]<\/b> prednosti koje ju slijede, smatra se kao da je na su\u0111enju, kao \u0161to je bio Adam; i poslu\u0161nost donosi beskrajni \u017eivot, a neposlu\u0161nost trajnu smrt- \u201edrugu smrt\u201c. Od nikoga se ne tra\u017ei savr\u0161ena poslu\u0161nost bez savr\u0161ene sposobnosti da ju se iska\u017ee. Pod Savezom milosti, pripadnicima Crkve je kroz Evan\u0111osko doba bila pripisana Kristova pravednost zbog njihove vjere, da prekrije njihove neizbje\u017ene nedostatke kroz slabosti tijela. Bo\u017eanska \u0107e milost raditi na svakome tko god to u svijetu bude \u017eelio u Milenijskom dobu. Moralna \u0107e se savr\u0161enost mo\u0107i o\u010dekivati tek kada se dosegne fizi\u010dka savr\u0161enost (a to \u0107e biti prednost svih prije nego zavr\u0161i Milenijsko doba). To novo su\u0111enje, kao posljedica otkupnine i Novog saveza, razlikovat \u0107e se od su\u0111enja u Edenu, u tome \u0161to \u0107e postupci svakoga ponaosob utjecati na njegovu vlastitu budu\u0107nost.<\/p>\n Ali ne zna\u010di li to da se nekima od ljudske rase daje druga prilika da dobiju vje\u010dni \u017eivot? Mi odgovaramo- prva prilika za vje\u010dni \u017eivot bila je izgubljena i za njega i za njegovo potomstvo \u201ejo\u0161 u njegovim bokovima\u201c kroz Adamovu neposlu\u0161nost. Kroz to prvobitno su\u0111enje \u201eosuda je do\u0161la na sve ljude\u201c i Bo\u017eji plan je bio da Adamu i svima koji su u njegovim bokovima izgubili \u017eivot nakon \u0161to okuse nevjerojatnu gre\u0161nost grijeha i te\u017einu njegove kazne, bude bila data prilika da se obrate k Bogu kroz vjeru u Otkupitelja. Ako to netko \u017eeli zvati \u201edrugom prilikom\u201c slobodno to mo\u017ee; za Adama \u0107e zasigurno biti druga prilika, i na neki na\u010din \u0107e to biti i za otkupljenu ljudsku rasu, ali \u0107e to biti prva individualna prilika za njegove potomke koji su ve\u0107 kod ro\u0111enja bili osu\u0111eni na smrt. Nazovimo to kako \u017eelimo, \u010dinjenice su iste; svi su bili osu\u0111eni na smrt zbog Adamove neposlu\u0161nosti i svi \u0107e u\u017eivati (u Milenijskom dobu) punu priliku dobiti vje\u010dni \u017eivot pod povoljnim uvjetima Novog saveza. [A131]<\/b> To je kao \u0161to je an\u0111eo objavio \u201edobra vijest o velikoj radosti za sve ljude\u201c. I kao \u0161to je apostol Pavao objavio ova milost Bo\u017eja \u2013 da je Isus \u201edao sebe kao otkupninu za sve\u201c- \u201esvjedo\u010dit \u0107e se u svoje vrijeme\u201c. (Rim.5:17-19; 1.Tim.2:4-6) \u010covjek je a ne Bog, ograni\u010dio na Evan\u0111eosko doba ovu priliku postizanja \u017eivota. Bog nam s druge strane ka\u017ee da je Evan\u0111eosko doba jedino za odabir Crkve, Kraljevskog sve\u0107enstva, kroz koje \u0107e tijekom doba koje slijedi svi drugi dobiti mogu\u0107nost ste\u0107i to\u010dnu spoznaju istine i punu priliku da si osiguraju vje\u010dni \u017eivot pod Novim Savezom.<\/p>\n Ali kakva je prednost u tome? Za\u0161to ne dati svim ljudima individualnu \u0161ansu za \u017eivot sada, odjednom, bez dugog procesa Adamovog su\u0111enja i osude, udjela njegovog potomstva u toj osudi i otkupnine svih Kristovom \u017ertvom, i novoj ponudi vje\u010dnog \u017eivota svima pod uvjetima Novog saveza? Ako je zlo moralo biti dozvoljeno zbog \u010dovjekove slobodne volje, za\u0161to je njegovo istrebljenje ostvareno na takav specifi\u010dan i zaobilazan na\u010din? Za\u0161to dozvoliti da toliko mnogo jada do\u0111e na tolike ljude, ako \u0107e svi na koncu primiti dar \u017eivota kao poslu\u0161na Bo\u017eja djeca?<\/p>\n Pa zapravo u tome i je stvar oko koje se vrti ova tema. Da je Bog odredio druga\u010dije \u0161irenje na\u0161e vrste, tako da djeca nemaju udjela u posljedicama grijeha njihovih roditelja \u2013 mentalne, moralne i fizi\u010dke slabosti- i da je Stvotitelj tako uredio stvari da svi imaju povoljne Edenske uvjete za svoje su\u0111enje, i da samo prijestupnici budu osu\u0111eni i odsje\u010deni, pretpostavimo koliko bi ih se pod tim povoljnim uvjetima pokazalo dostojnima, a koliko mnogo nedostojnima \u017eivota?<\/p>\n Ako se taj jedan segment Adamovog \u017eivota uzme kao primjer [A132]<\/b> (i on je u svakom slu\u010daju bio primjer savr\u0161ene \u010dovje\u010dje naravi) zaklju\u010dak bi mogao biti da se nitko ne bi na\u0161ao savr\u0161eno poslu\u0161nim i dostojnim; zato \u0161to nitko ne bi posjedovao tako jasno znanje i iskustvo s Bogom, a \u0161to bi u njima razvilo potpuno pouzdanje u njegove zakone, preko njihovih osobnih prosudbi. Mi smo uvjereni da je Kristu spoznaja o Ocu pomogla da se pouzda u njega i bude mu bezuvjetno poslu\u0161an. (Iza.53:11) Ali pretpostavimo da jedna \u010detvrtina dobije \u017eivot; ili \u010dak \u0161tovi\u0161e pretpostavimo da se jedna polovina na\u0111e dostojnima a da druga polovina trpi pla\u0107u grijeha- smrt. \u0160to tada? Pretpostavimo da druga polovica, poslu\u0161ni, koji nisu iskusili niti svjedo\u010dili grijehu: mo\u017eda ne\u0107e zauvijek osje\u0107ati znati\u017eelju prema zabranjenim stvarima budu suzdr\u017eani jedino zbog straha pred Bogom i od kazne. Njihova slu\u017eba ne bi bila toliko srda\u010dna kao da su upoznali dobro i zlo; a time onda imali i puno cijenjenje dobronamjernih Stvoriteljevih planova u izradi zakona koji upravljaju njegovim pravcem djelovanja isto tako i njegovih stvorenja.<\/p>\n Zatim razmotrimo onu drugu polovinu koja ide u smrt kao posljedicu svojih namjernih grijeha. Oni bi bili zauvijek odrezani od \u017eivota, i njihova bi jedina nada bila u tome da ih se Bog u svojoj ljubavi sjeti kao svojih stvorenja, djela svojih ruku, i pru\u017ei im drugu priliku su\u0111enja. Ali za\u0161to? Jedini razlog bio bi u nadi da ako bi ih se probudilo i sudilo im se, da bi neki od njih zbog svog ve\u0107eg iskustva mo\u017eda tada odabrali poslu\u0161nost i \u017eivjeli.<\/p>\n Ali \u010dak kada bi taj plan bio uspje\u0161an poput onog kojeg je Bog usvojio imali bi smo ozbiljne primjedbe na njega.<\/p>\n Koliko li je samo mudrije ograni\u010diti grijeh na izvjesna ograni\u010denja, kao \u0161to je on u\u010dinio u svom planu. Koliko li je bolje \u010dak koliko na\u0161i ograni\u010deni umovi mogu razabrati imati samo jedan savr\u0161en i nepristran zakon koji objavljuje da je pla\u0107a namjernog grijeha [A133]<\/b> smrt- uni\u0161tenje- odrezanje od \u017eivota. Bog tako ograni\u010dava zlo koje dopu\u0161ta, omogu\u0107uju\u0107i da Milenijska vladavina Krista ostvari potpuno odstranjenje zla, i tako\u0111er svih zlih i da uvede vje\u010dnost pravednosti temeljenu na punoj spoznaji i savr\u0161enoj poslu\u0161nosti iz slobodne volje savr\u0161enih stvorenja.<\/p>\n Ali postoje dva druga prigovora predlo\u017eenom planu su\u0111enja svakog pojedinca ponaosob na po\u010detku. U planu kojeg je Bog usvojio bio je dovoljan jedan Otkupitelj zato \u0161to je samo jedan sagrije\u0161io i samo je jedan bio osu\u0111en. (Drugi su imali udjela u njegovoj osudi) Me\u0111utim ako je prvo su\u0111enje bilo individualno i ako je polovina ljudske rase pogrije\u0161ila i bili pojedina\u010dno osu\u0111eni, to bi onda zahtijevalo \u017ertvu otkupitelja za svakog osu\u0111enog pojedinca. Jedan izgubljeni \u017eivot mogao se otkupiti jednim izgubljenim \u017eivotom, ni\u0161ta vi\u0161e od toga. Jedan savr\u0161eni \u010dovjek \u201e\u010dovjek Krist Isus\u201c koji otkupljuje palog Adama (i na\u0161e gubitke kroz njega) nije mogao biti \u201eodgovaraju\u0107a otkupnina za sve\u201c pod bilo kojim drugim okolnostima mimo onih koje je Bog planirao.<\/p>\n Ako pretpostavimo da je ukupan broj ljudskih bi\u0107a od Adama bio 100 milijardi i da je samo jedna polovina sagrije\u0161ila, to bi onda zahtijevalo od svih 50 milijardi poslu\u0161nih, savr\u0161enih ljudi da umru kako bi dali odgovaraju\u0107u otkupninu za svih 50 milijardi prijestupnika; tako bi i po tom planu smrt pre\u0161la na sve. I takav plan ne bi uklju\u010divao ni\u0161ta manje patnje od one koju smo dosad iskusili.<\/p>\n Drugi prigovor takvom planu bio bi da bi ozbiljno poremetio Bo\u017eje planove u odnosu na izabir i uzvi\u0161enje do bo\u017eanske prirode \u201emalog stada\u201c Kristovog tijela, grupe kojoj je Isus glava i Gospodin. Bog ne bi mogao pravedno zahtijevati od 50 milijardi poslu\u0161nih sinova da daju svoja prava, prednosti i \u017eivote kao otkupnine za gre\u0161nike; jer po njegovom vlastitom zakonu njihova bi poslu\u0161nost [A134]<\/b> osvojila pravo na beskrajni \u017eivot. Stoga ako bi se od tih savr\u0161enih ljudi tra\u017eilo da postanu otkupitelji za pale, onda bi Bo\u017eji plan bio kao i u Isusovom slu\u010daju, da stavi neku posebnu nagradu pred njih, tako da bi oni zbog radosti koja bi im stajala u izgledu mogli podnijeti kaznu svoje bra\u0107e. I ako bi im bila data ista nagrada kao i Isusu, naime da imaju udjela u novoj prirodi, bo\u017eanskoj, i da budu visoko uzvi\u0161eni iznad svakog vrhovni\u0161tva, i vlasti i sile i uprave i svakog imena koje je dano-odmah do Jehove (Efe\u017e.1:20,21) tada bi na bo\u017eanskom nivou postojanja bio golemi broj, kojega o\u010dito Bo\u017eja mudrost ne bi odobravala. Osim toga tih 50 milijardi pod takvim okolnostima bili bi svi jednaki, i nijedan izme\u0111u njih glavni ili poglavar, dok plan kojeg je Bog usvojio zahtijeva samo jednog Otkupitelja, jednog visoko uzvi\u0161enog do bo\u017eanske prirode, i tada \u201emalo stado\u201c onih koji su otkupljeni i koji \u201eslijede njegove stope\u201c patnje i samoodricanja, da dijele njegovo ime, njegovu \u010dast, njegovu slavu i prirodu, kao \u0161to \u017eena dijeli sa svojim mu\u017eem.<\/p>\n Oni koji cijene ovo obilje\u017eje Bo\u017ejeg plana koji osu\u0111uju\u0107i sve u jednom predstavniku, otvara put za otkupninu i obnovu svih kroz jednog Otkupitelja, na\u0107i \u0107e rije\u0161enje za mnoge zamr\u0161enosti. Oni \u0107e vidjeti da je osuda svih u jednome bila obrnuta \u0161teti: bila je velika milost prema svima kad se uzme u obzir Bo\u017eji plan za pru\u017eanje opravdanja za sve kroz \u017ertvu jednog drugog. Zlo \u0107e zauvijek nestati kada se ostvari ono radi \u010dega ga je Bog dopu\u0161tao, i kada koristi otkupnine budu bile u\u010dinjene jednakima kazni za grijeh. Me\u0111utim nemogu\u0107e je ispravno cijeniti ovo obilje\u017eje Bo\u017ejeg plana da se da se potpuno prizna gre\u0161nost grijeha, prirodu kazne za grijeh- smrt, va\u017enost i vrijednost otkupnine koju je dao na\u0161 gospodin Isus, i pozititivnu i potpunu [A135]<\/b> obnovu pojedinca pod povoljnim uvjetima, uvjetima u kojima \u0107e imati potpuno i dovoljno su\u0111enje, prije nego \u0161to bude bio dosu\u0111en dostojnim nagrade (beskrajni \u017eivot) ili kazne (vje\u010dna smrt).<\/p>\n S obzirom na veliki plan otkupljenja te posljedi\u010dne \u201eobnove svega\u201c kroz Krista, mo\u017eemo vidjeti blagoslove koji proizlaze iz dopu\u0161tanja zla a koji se vjerojatno ne bi na neki drugi na\u010din tako potpuno postigli.<\/p>\n Nije samo ljudima kroz svu vje\u010dnost koristilo ste\u010deno iskustvo, i an\u0111elima kroz promatranje ljudskog iskustva, nego su svi u prednosti sa jo\u0161 boljim poznavanjem Bo\u017eje osobnosti koja se o\u010ditovala u njegovom planu. Kad njegov plan bude bio u potpunosti ostvaren mo\u0107i \u0107emo jasno \u010ditati Njegovu mudrost, mo\u0107, pravdu i ljubav. Oni \u0107e vidjeti pravdu koja ne mo\u017ee prekr\u0161iti bo\u017eansku uredbu, niti spasiti pravedno osu\u0111enu rasu bez potpunog otkazivanja njihove kazne kroz spremnog Otkupitelja. Oni \u0107e vidjeti ljubav koja pru\u017ea tu plemenitu \u017ertvu i koja visoko uzvisuje Otkupitelja Bogu zdesna, daju\u0107i mu mo\u0107 i autoritet da obnovi u \u017eivot one koje je kupio svojom dragocjenom krvlju. Tako\u0111er \u0107e vidjeti mo\u0107 i mudrost koji su bili u stanju ostvariti slavni udes za njegova stvorenja i tako odbiti svaki protivan utjecaj \u010dine\u0107i ih bilo spremnim ili nespremnim sredstvima za unapre\u0111enje i kona\u010dno ostvarenje njegovih veli\u010danstvenih planova. Da zlo nije bilo dopu\u0161teno i tako nadvladano bo\u017eanskom providno\u0161\u0107u ne bi smo vidjeli kako bi se postigli ti rezultati. Dopu\u0161tanje zla me\u0111u ljudima neko vrijeme pokazuje dalekovidnu mudrost, koja je obuhvatila sve popratne okolnosti, osmislila rije\u0161enje, i obilje\u017eila kona\u010dni ishod kroz njegovu mo\u0107 i milost.<\/p>\n Tijekom Evan\u0111eoskog doba grijeh i njegova popratna [A136]<\/b> zla bila su dodatno iskori\u0161tena za stegu i pripremu Crkve. Da grijeh nije bio dopu\u0161ten, \u017ertva na\u0161eg Gospodina i njegove Crkve, a nagrada koje je bo\u017eanska priroda, ne bi bila mogu\u0107a. Izgleda o\u010ditim da isti Bo\u017eji zakon koji je sad nad \u010dovje\u010danstvom, poslu\u0161nost kojemu donosi \u017eivot, a neposlu\u0161nost kaznu smrti, mora u kona\u010dnici voditi sva Bo\u017eja inteligentna stvorenja; i taj zakon kako ga je na\u0161 Gospodin definirao obuhva\u0107a jednu rije\u010d a to je Ljubav. \u201eLjubi Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim isvom du\u0161om svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim, i bli\u017enjega svoga kao samoga sebe.\u201c (Lk.10:27) I na kraju kad Bo\u017eji naumi budu ostvareni, slava Bo\u017eje osobnosti bit \u0107e o\u010dita svim inteligentnim stvorenjima i na privremeno dopu\u0161tanje zla svi \u0107e gledati kao na mudar potez Bo\u017eanskog djelovanja. Sada to mo\u017ee biti vi\u0111eno jedino o\u010dima vjere, gledaju\u0107i naprijed kroz Bo\u017eju rije\u010d na stvari koje su izgovorili svi sveti proroci od postanka svijeta- obnova svega.<\/p>\n Blizu je dan<\/p>\n \u201eSiroma\u0161ni, malaksali putni\u010de, dr\u017ei se i dalje \u010dvrsto svog puta\u2014zora je blizu! \u201eNo\u0107 \u017eivota je tu\u017ena, ali gledaj- zora je blizu! \u201eRadostan kroz nadu, tvoj moto dalje mora biti\u2014zora je blizu! A117 STUDIJA 7 DOPU\u0160TANJE ZLA I NJEGOVA POVEZANOST S BO\u017dJIM PLANOM Za\u0161to je zlo bilo dopu\u0161teno- Na\u010dela dobra i zla- Moralni osje\u0107aj- Bog dopustio zlo i na kraju \u0107e to okrenuti na dobro- Bog nije za\u010detnik grijeha- Adamov ispit nije … Continue reading
\n
\n
\nIstina, ti si sada umoran; ali ona svjetla zraka postaje sve jasnija.
\nDr\u017ei se jo\u0161 malo; \u010dekaj na po\u010dinak;
\nNemoj drijemati premda trudom ovladan.<\/p>\n
\nUskoro \u0107e zemaljske tmurne scene i oblici pro\u0107i; ne pla\u0161i se!
\nPlaninski vrh, dugo o\u010dekivan bit \u0107e osvojen
\ni svijetli svijet radosti i mira postignut<\/p>\n
\nKakve \u0107e ti slave taj dan otkriti! Raduj se!
\nOpa\u0161i svoje bokove; sve\u017ei sandale na svojim nogama:
\nput je mra\u010dan i duga\u010dak; kraj mu je sladak.\u201c<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"