{"id":7134,"date":"2015-12-10T16:31:52","date_gmt":"2015-12-10T14:31:52","guid":{"rendered":"http:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/?page_id=7134"},"modified":"2017-08-05T08:31:54","modified_gmt":"2017-08-05T06:31:54","slug":"studija-6","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/knige\/neka-dode-kraljevstvo-tvoje\/studija-6\/","title":{"rendered":"STUDIJA 6"},"content":{"rendered":"

DJELO \u017dETVE<\/strong><\/p>\n

Karakter Djela \u017detve\u2014Sakupljanje P\u0161enice\u2014Objedinjavanje i Vezivanje i Spaljivanje Kukolja\u2014Njihovo Porijeklo i Obilan Rast\u2014Uni\u0161teni poput Pljeve \u017didovske \u017detve\u2014Nagla\u0161ena Vremenska Podudaranja\u2014Odbacivanje, Postupan Pad i Kona\u010dno Uni\u0161tenje Babilona\u2014Pe\u010da\u0107enje Slugu Bo\u017ejih Prije nego Po\u0161asti Do\u0111u na Babilon\u2014Su\u0111enje ili Ispitivanje,\u00a0 i kao Sistema i Pojedina\u010dno\u2014Ispit \u017didovskog Sistema Predod\u017eben\u2014Ispitivanje i Re\u0161etanje P\u0161enice\u2014Mudre, Odvojene od Ludih Djevica, Odlaze na Gozbu\u2014\u201eI vrata su se Zatvorila\u201c\u2014Daljnji Pregled, i Odbacivanje Nekih\u2014Za\u0161to? i Kako?\u2014Kraj \u201eNebeskog Poziva\u201c\u2014Vrijeme je Skra\u0107eno\u2014\u201eNeka ti Nitko ne Uzme Krunu\u201c\u2014Sluge Jedanaestog Sata i Pobjednici.<\/p>\n

\n

\u201e\u017dETVA\u201c je naziv koji daje op\u0107u ideju o tome kakvo bi se djelo trebalo o\u010dekivati da se odvija izme\u0111u datuma 1874 i 1914. To je vrijeme berbe a ne sijanja, vrijeme ispitivanja, obra\u010dunavanja, utvr\u0111ivanja i nagra\u0111ivanja. \u017detva \u017didovskog doba bila je predslika \u017eetve ovog doba, promatranje i usporedba razli\u010ditih obilje\u017eja te \u017eetve donosi vrlo jasne ideje \u0161to se ti\u010de djela koje treba biti ostvareno u sada\u0161njoj \u017eetvi. U toj \u017eetvi, posebna u\u010denja na\u0161eg Gospodina bila su takva da sakupe p\u0161enicu, koji su ve\u0107 bili takvi, i da odvoji pljevu \u017didovske nacije od p\u0161enice. I njegova su u\u010denja tako\u0111er postala sjemenom za novi period, koji je otpo\u010deo (kratko nakon \u0161to je nacija Izrael bila odba\u010dena) na Pedesetnicu.<\/p>\n

Trebalo bi posebno imati na umu rije\u010di na\u0161eg Gospodina njegovim u\u010denicima kad ih je poslao, tijekom svoje slu\u017ebe toj crkvenoj naciji,\u00a0kao daju\u0107i dokaz da je njihovo posebno djelo onda bilo \u017eetva, a ne sijanje. On im je rekao, \u201ePodignite svoje o\u010di i pogledajte polja, jer su ve\u0107 bijela za \u017eetvu. I onaj koji \u017eanje prima pla\u0107u i sabire urod za \u017eivot vje\u010dni.\u201c (Ivan 4.35,36) Kao glavni \u017eetelac u toj \u017eetvi (kao \u0161to je tako\u0111er i u ovoj), Gospodin je rekao pod-\u017eeteocima, \u201eJa sam vas poslao \u017eeti ono oko \u010dega se niste trudili: drugi [patrijarsi i proroci i drugi sveti ljudi davnine] su se trudili, a vi ste u\u0161li u njihov trud\u201c\u2014po\u017eeti plodove tih stolje\u0107a napora, i staviti taj narod na ispit sa porukom, \u201ePribli\u017eilo se kraljevstvo nebesko,\u201c i Kralj je prisutan\u2014\u201eEvo, kralj tvoj dolazi.\u201c (Mat. 10:7; Ivan 12:15; Zah. 9:9)<\/p>\n

U \u017didovskoj \u017eetvi, Gospodin, umjesto da od jaraca pravi ovce, on je tra\u017eio slijepe i raspr\u0161ene ovce Izraela, pozivaju\u0107i sve koji su ve\u0107 bili njegove ovce, kako bi mogli \u010duti njegov glas i slijediti ga. Ova zapa\u017eanja o predslici daju nam nagovje\u0161taj karaktera djela za koje je sada vrijeme u sada\u0161njoj \u017eetvi ili vremenu berbe. Drugo i ve\u0107e sijanje, pod mnogo povoljnijim okolnostima Milenijskog doba i Kraljevstva, uskoro \u0107e po\u010deti: zaista, sjemenje istine o dolaze\u0107oj obnovi, itd., koje \u0107e proizvesti dolaze\u0107i plod, \u010dak je i sada bilo ispu\u0161teno tu i tamo u \u017eude\u0107a, istine gladna srca. Me\u0111utim to je sada samo sporedno djelo; jer, poput svoje \u017didovske predslike, sada\u0161nja je \u017eetva vrijeme za berbu onih koji se nazivaju crkvom (tzv. Kr\u0161\u0107anstvo), da pravi sveci koji su sakupljeni iz nje mogi biti uzvi\u0161eni i pridru\u017eeni svom Gospodinu, ne samo da propovijedaju istinu, nego tako\u0111er da pokrenu veliko djelo obnove svijeta.<\/p>\n

U toj \u017eetvi moraju biti razdvojeni p\u0161enica od kukolja; ipak oboje od tih klasa, prije razdvajanja, sa\u010dinjavaju nominalnu crkvu. P\u0161enica su prava djeca\u00a0Kraljevstva, istinski posve\u0107eni, nasljednici, dok su kukolj nominalna, ali ne prava, Kristova Crkva ili izgledna nevjesta. Kukolj su klasa koju je spomenuo na\u0161 Gospodin, koji ga zovu Gospodinom, ali koji ga ne slu\u0161aju. (Luka 6:46) Po vanjskom izgledu, dvije su klase \u010desto toliko sli\u010dne da se zahtijeva pomno ispitivanje da bi ih se razlikovalo. \u201eNjiva je svijet,\u201c u usporedbi, i p\u0161enica i kukolj zajedno zajedno (kukolj je mnogo brojniji) sa\u010dinjavaju ono \u0161to se ponekad naziva \u201eKr\u0161\u0107anski svijet, \u201ei \u201eTzv. Kr\u0161\u0107anstvo.\u201c Povremenim ili redovitim poha\u0111anjem vjerskih slu\u017ebi, nazivaju\u0107i se Kr\u0161\u0107anima, slije\u0111enjim izvjesnih rituala i obreda, i bivaju\u0107i manje ili vi\u0161e izravno poistovje\u0107eni sa nekim vjerskim sistemom, kukolj izgleda poput, i ponekada i prolazi za, Bo\u017eju od srca posve\u0107enu djecu. U tzv. \u201eKr\u0161\u0107anskim zemljama,\u201c svi se izuzev deklariranih Nevjernika i \u017didova broje kao Kr\u0161\u0107ani; i njihov broj (uklju\u010duju\u0107i nekolicinu u potpunosti posve\u0107enih\u2014svetaca) je procjenjen na stotinu i osamdeset milijuna Grko i Rimo Katolika, i oko stotinu i dvadeset milijuna Protestanata.<\/p>\n

Tijekom Evan\u0111eoskog doba, upute na\u0161eg Gospodina su bile ne poku\u0161avati razdvajanje prave od krivotvorene djece Kraljevstva; jer za posti\u0107i potpuno razdvajanje bi zahtijevalo op\u0107e preokretanje svijeta (polja) naglava\u010dke\u2014op\u0107i poreme\u0107aj p\u0161enice, isto tako kao i kukolja. On je stoga rekao, \u201ePustite oboje neka raste zajedno do \u017eetve.\u201c Me\u0111utim dodao je, \u201eU doba \u017eetve re\u0107i \u0107u \u017eeteocima [an\u0111elima, glasnicima], skupite najprije ljulj i sve\u017eite ga u snopove da se spali, a p\u0161enicu skupite u moju \u017eitnicu.\u201c (Mat. 13:30) Stoga u vrijeme \u017eetve, mi moramo o\u010dekivati op\u0107e djelo razdvajanja, dotad zabranjeno. Iako su oni koji su bili simbolizirani sa p\u0161enicom uvijek bili ohrabrivani da stoje \u010dvrsto u slobodi za koju ih je Krist oslobodio, i da\u00a0izbjegavaju isprepli\u010du\u0107e saveze sa otvorenim prestupnicima i sa vukovima u ov\u010djem ruhu, ipak oni nisu poku\u0161ali povu\u0107i liniju izme\u0111u klase potpuno posve\u0107enih (p\u0161enice, svetih), i kukolja koji ispovijedaju Kristovo ime i u\u010denja, i koji do neke mjere dozvoljavaju da ta u\u010denja utje\u010du na njihovo izvanjsko vladanje, ali \u010dije su \u017eelje srca daleko od Gospodina i njegove slu\u017ebe. To prosu\u0111ivanje srca, motiva, itd., koje je van na\u0161e mo\u0107i, i za koje je Gospodin zapovjedio da ga u potpunosti izbjegavamo, je upravo ono \u0161to \u0161to su razli\u010dite sekte sve nastojale ostvariti; poku\u0161avaju\u0107i odvojiti, staviti p\u0161enicu na ispit, i isklju\u010diti kao kukolj ili kao heretike, sa strogim vjerskim kredima ljudske proizvodnje, sve one koji ispovijedaju Kr\u0161\u0107anstvo a \u010dija se vjera ne uklapa to\u010dno u njihove razli\u010dite la\u017ene mjere. Ipak kako su neuspje\u0161ne bile sve te sekte! One su postavile la\u017ene, nebiblijske norme i u\u010denja, koji su zaista razvili mnogo kukolja i ugu\u0161ili i odvojili p\u0161enicu; na primjer, u\u010denje o vje\u010dnom mu\u010denju svih koji nisu \u010dlanovi Crkve. Premda to sada postaje znatno preina\u010deno, pod utjecajem svjetla na\u0161eg vremena, koje je mno\u0161tvo kukolja ta pogre\u0161ka proizvela, i kako je ugu\u0161ila i zaslijepila i sprije\u010dila p\u0161enicu od ispravnog priznavanja Bo\u017ejeg karaktera i plana. Mi danas vidimo koju su pogre\u0161ku napravile razli\u010dite sekte u neslje\u0111enju Gospodinovog savjeta, da puste da p\u0161enica i kukolj, sveci i oni koji to tvrde, rastu zajedno, bez poku\u0161avanja razdvajanja. Po\u0161teni ljudi u svakoj sekti \u0107e priznati da je u njihovoj sekti mnogo kukolja, onih koji to tvrde a ne svetaca, i da su izvan njihovih sekta\u0161kih zasuna mnogi sveci. Prema tome, nijedna sekta danas niti\u00a0 mo\u017ee ili tvrdi da je u njoj sva p\u0161enica, i da je slobodna od kukolja. Mnogo bi manje bila odva\u017ena bilo koja zemaljska organizacija (izuzev Kristadelfijanaca i Mormona) da tvrdi kako sadr\u017ei svu p\u0161enicu. Dakle, oni su bez ikakvog izgovora za njihove organizacije, teolo\u0161ke ograde, itd. Oni ne razdvajaju\u00a0p\u0161enicu od kukolja, niti to razdvajanje srca mo\u017ee i\u0161ta potpuno i temeljito ostvariti izuzev metode koju je Gospodin odredio a koja \u0107e biti stavljena u izvr\u0161enje u vremenu \u017eetve. To pokazuje potrebu za znanjem kad je vrijeme blizu i kad je pravo vrijeme da po\u010dne razdvajanje djela \u017eetve. I na\u0161 Gospodin, ipuniv\u0161i svoje obe\u0107anje, nije nas ostavio u tami, nego daje tu pravovremenu informaciju, svima \u010dija su srca spremna za nju. \u201eAli vi, bra\u0107o, niste u tami da bi vas taj dan zatekao kao lopov.\u201c (1.Sol. 5:4)<\/p>\n

Istina za koju je sada vrijeme je srp u toj \u017eetvi, ba\u0161 kao \u0161to je sli\u010dan srp bio kori\u0161ten u \u017didovskoj \u017eetvi. \u017deteoci, an\u0111eli* ili glasnici, sada su Gospodinovi sljedbenici, ba\u0161 kao \u0161to je sli\u010dna klasa bila \u017eeteocima u \u017didovskoj \u017eetvi. I iako je drugima, tokom doba, bilo re\u010deno da ne poku\u0161aju razdvajati p\u0161enicu od kukolja, ipak onima koji su sada spremni, dostojni i poslu\u0161ni Gospodinov plan i prirprema \u0107e biti tako jasno pokazani da \u0107e oni prepoznati njegov glas u vrijeme \u017eetve, kako govori, \u201eZamahni srpom\u201c sada\u0161nje istine, i \u201eskupite mi svece moje; one koji \u017ertvom savez sa mnom sklopi\u0161e.\u201c \u201eOni \u0107e biti moji, govori GOSPODIN nad vojskama, u onaj dan kada uredim svoje dragulje.\u201c (Ps. 50:5; Mal. 3:17)<\/p>\n

Ne samo da je to vrijeme za sakupljanje svetih sa istinom (u jedinstvo s njihovim Gospodinom i me\u0111usobno, i iz zajedni\u0161tva sa onima koji samo tvrde da su to, kukoljem), nego je to tako\u0111er vrijeme za \u010di\u0161\u0107enje polja s konzumacijom kukolja, pljeve, korova, itd. u pripremi za novo sijanje. U jednom smislu \u201ep\u0161enica\u201c je sakupljena izme\u0111u kukolja\u2014zbog izobilja kukolja\u2014kao kada Gospodin ka\u017ee, \u201eIzi\u0111ite iz nje, narode moj.\u201c Ipak, u drugom smislu, odvajanje je ispravno predstavljeno sa kukoljem<\/p>\n

______________________________________________________________<\/p>\n

*Rije\u010d \u201ean\u0111eo\u201c zna\u010di glasnik<\/strong><\/p>\n

koji je bio sakupljen od p\u0161enice. Zaista, p\u0161enica ima mjesto s pravom; to je polje p\u0161enice, ne polje kukolja (svijet \u010dovje\u010danstva se smatra zemljom iz koje su p\u0161enica i tako\u0111er i kukolj izrasli i razvili se); stoga tu nema mjesta kukolju i potrebno ga je ukloniti. Gospodin je zapo\u010deo polje p\u0161enice, i p\u0161enica predstavlja djecu Kraljevstva. (Mat. 13:38) I budu\u0107i da je polje ili svijet dano njima, i ve\u0107 im pripada po obe\u0107anju, usporedba pokazuje da stvarno kukolj je taj kojeg se sakuplja i spaljuje, ostavljaju\u0107i polje, i sve na njemu, p\u0161enici. Kukolj je vra\u0107en zemlji (svijetu) od kud je do\u0161ao, i prvine p\u0161enice imaju biti sakupljene u \u017eitnicu, tako da zemlja mo\u017ee donijeti drugi urod.<\/p>\n

P\u0161enica nije trebala biti vezana u snop: zrna su prvobitno bila posa\u0111ena odvojeno i neovisno, da se pove\u017eu kao samo jedna vrsta, pod sli\u010dnim uvjetima. Me\u0111utim usporedba objavljuje da \u0107e jedan od u\u010dinaka \u017eetve biti vezivanje kukolja u snopove prije \u201espaljivanja\u201c ili \u201evremena nevolje.\u201c I to je djelo u tijeku posvuda oko nas. Nikada nije bilo vrijeme poput ovoga za Radni\u010dke Sindikate, Kapitalisti\u010dke Fondove i za\u0161titni\u010dke udruge svake vrste.<\/p>\n

Civilizirani svijet je \u201epolje\u201c usporedbe. U njemu su, tijekom Reformacije, vjetrovi doktrinarnih sva\u0111a, sa svih strana, bacili p\u0161enicu i kukolj zajedno u velike partije (denominacije), jedna naginju\u0107i u jednom pravcu (doktrinarno), a druga u drugom. Ovo je okupilo p\u0161enicu i kukolj skroz zajedno, i uzelo mnogo od individualnosti svih. Doktrinarni vjetrovi su davno pro\u0161li, ali podjele su se dalje nastavile iz navike, i samo se tu i tamo neka glava p\u0161enice poku\u0161ala podi\u0107i ka ispravnosti od te\u017eine mase.<\/p>\n

Me\u0111utim sa vremenom \u017eetve dolazi osloba\u0111anje p\u0161enice od te\u017eine i zapreke kukolja. Srp\u00a0istine priprema tu klasu za slobodu za koju ih je Krist prvobitno sve bio oslobodio, premda isti srp ima suprotan utjecaj na kukolj. Duh kukolja je prema sekta\u0161koj veli\u010dini i pokazivanju, umjesto prema individualnoj poslu\u0161nosti i odanosti Bogu. Stoga, sada\u0161nje istine, za koje se jednom bilo otkrilo da im je skonost osuditi sav sektarijanizam, i da stave na ispit svakog pojedinca, oni odbacuju i sna\u017eno im se protive. I, premda sklone da se me\u0111usobno ujedine, sve se sekte udru\u017euju u suprotstavljanju raspadaju\u0107im tendencijama sada\u0161nje istine, do te mjere da privla\u010de uzice polagano, oprezno, no ipak \u010dvrsto\u00a0 na svo individualno razmi\u0161ljanje i prou\u010davanje vjerskih tema, sve dok se njihove organizacije ne raspadnu na komade, i sva se p\u0161enica oslobodi, ostavljaju\u0107i ni\u0161ta nego kukolj.<\/p>\n

Svaki od klase kukolja \u010dini se da je svjestan da, kad bi ga se pojedina\u010dno ispitalo, da ne bi imao pravo na Kraljevstvo obe\u0107ano bliskim sljedbenicima Janjeta. Kukolj bi radije da razli\u010dite sekte budu su\u0111ene kao tolike mnoge korporacije, i u usporedbi jedna s drugom, nadaju\u0107i se da \u0107e tako uklizati u Kraljevsku slavu na osnovu zasluga p\u0161enice s kojima su povezani. Me\u0111utim oni to ne mogu u\u010diniti: ispit dostojnosti za Kraljevske \u010dasti \u0107e biti individualan\u2014individualne vjernosti Bogu i njegovoj istini\u2014a ne su\u0111enje sektama, da se vidi koja je od njih prava. I \u010dini se da svaka sekta shva\u0107a, u ve\u0107em svjetlu dana\u0161njice, koje raspr\u0161uje maglu zadrtosti i praznovjerja, da druge sekte imaju jednako dobro (i kao malo) pravo kao i same tvrditi da je jedina i prava crkva. Prisiljeni da to priznaju, oni nastoje vezati sve sa dojmom da je za spasenje potrebno biti pridru\u017een jednoj od tih sekti\u2014malo je va\u017eno kojoj. Stoga oni kombiniraju ideju o individualnoj odgovornosti sa sekta\u0161kim ropstvom.<\/p>\n

Kao ilustraciju popularnog u\u017eeta nedavno stegnutog \u010dvrsto od sekta\u0161tva na njegove poklonike, mi izdvajamo naizgled\u00a0bezopasne, i, mnogima, naizgled korisne, Me\u0111unarodne Lekcije Nedjeljne \u0160kole. One daju utisak nesekta\u0161ke suradnje u prou\u010davanju Biblije, me\u0111u svim Kr\u0161\u0107anima. Oni tako \u010dini se poduzimaju veliki korak od, i ispred, starih metoda prou\u010davanja sa sekta\u0161kim katekizmima. Te uniformirane lekcije imaju izgled kao da napu\u0161taju sektarijanizam i okupljaju sve Kr\u0161\u0107ane na prou\u010davanje Biblije u svom vlastitom svjetlu\u2014stvar koju svi prepoznaju da je jedini ispravan pravac, ali koji svi sekta\u0161i odbijaju raditi u stvarnosti; jer, trebalo bi primjetiti, te Me\u0111unarodne Lekcije Nedjeljne \u0160kole samo izgledaju da su nesekta\u0161ke: samo se \u010dini sa one daju slobodu u prou\u010davanju Biblije. Ustvari, svaka denominacija priprema svoje vlastite komentare biblijskih tekstova sadr\u017eanih u lekcijama. I odbor koji bira te lekcije, ciljaju\u0107i na izvanjski izled sklada i jedinstva, bira takve Biblijske odlomke o kojih nema puno razlike u mi\u0161ljenjima.<\/p>\n

Tekstovi i u\u010denja u kojima se ne sla\u017eu, ona o kojima bi trebalo najvi\u0161e raspravljati, da\u00a0 bi se istine i pogre\u0161ke svake sekte mogli o\u010ditovati, a da bi se moglo do\u0107i do pravog jedinstva na temelju \u201ejednog Gospodina, jedne vjere i jednog kr\u0161tenja\u201c\u2014ti su zanemareni u lekcijama, ali ih svaka sekta \u010dvrsto dr\u017ei kao i prije.<\/p>\n

U\u010dinak tih i drugih sli\u010dnih metoda \u201eujedinjavanja\u201c je da u\u010dini Protestantizam mnogo impozantnijim u izgledu, i re\u0107i ljudima u \u010dinjenici, ako ne rije\u010dima: Morate se pridru\u017eiti jednoj od tih sekti, ili ina\u010de uop\u0107e niste djete Bo\u017eje. Zaista, to nije savez kao jedna crkva, nego kombinacija odvojenih i razli\u010ditih organizacija, svaka jednako u strahu kao i uvijek da zadr\u017ei svoju vlastitu organizaciju kao sektu ilin snop, ali svaka spremna da kombinira s drugima da bi u\u010dinila da je pred svijetom ve\u0107a i sjajnijeg izgleda. To je poput gomilanja snopova zajedno u kup snopova. Svaki snop zadr\u017eava svoje vlastito ropstvo ili organizaciju, i bivaju\u0107i tako jo\u0161 vi\u0161e\u00a0stegnuta tako \u0161to je uglavljena i pri\u010dvr\u0161\u0107ena sa drugim snopovima, u velikom i impozantnom snopu.<\/p>\n

Me\u0111unarodni sistem lekcija, u povezanosti sa suvremenim metodama \u201eteku\u0107ih\u201c Nedjeljnih \u0161kola, uvelike poma\u017eu sektarijanizam, i spre\u010davaju stvaran rast u spoznaji istine, na jo\u0161 jedan na\u010din. Predstavljena je toliko op\u0107a lekcija u povezanosti sa \u201evje\u017ebama\u201c \u0161kole, da jedva ima vremena za razmotriti nadzirana, tiskana pitanja, sa pripremljenim odgovorima; i nije ostavljeno vremena za istine gladnog Istra\u017eiva\u010da Biblije, ili da povremeno ozbiljan u\u010ditelj, iznese druga pitanja ve\u0107e va\u017enosti koja sadr\u017ee hranu za razmi\u0161ljanje i korisnu diskusiju. Nekada su se Biblijski razredi sastajali da prou\u010davaju one dijelove Biblije koje su izabrali, i bili su sprije\u010deni u dobivanju istine jedino sa ropstvom svoje vlastite predrasude i praznovjerja, i iskreni, istine gladni uvijek su bili u stanju napraviti neki napredak. Me\u0111utim sada, kada sve ve\u0107e svjetlo osvjetljava svaku temu i raspr\u0161uje maglu predrasuda i praznovjerja, sprije\u010deno je svjetliti na istra\u017eiva\u010da Biblijskog razreda sa samim Me\u0111unarodnim Lekcijama koje tvrde da mu poma\u017eu. Njegovo vrijeme za prou\u010davanje Biblije je vje\u0161to usmjereno, tako da on nemo\u017ee dobiti nove ideje, nego biti stalno\u00a0 zaokupiran u kori\u0161tenju \u201emlijeka rije\u010di\u201c (uvelike razrije\u0111enog sa ljudskim tradicijama), kako bi mu se oduzeo sav apetit za \u201e\u010dvrstom hranom\u201c ili mnogo naprednijom istinom. (Hebr. 5:14) U takvim razredima, svo vrijeme i prilika za okusiti i u\u010diti cijeniti \u201ehranu\u201c je \u017ertvovano, u poslu\u0161nosti rije\u010dima, \u201eMoramo se dr\u017eati na\u0161e lekcije; jer \u0107e sat vremena uskoro iste\u0107i.\u201c Dobro je prorok, isto tako kao i, apostol objavio da, za cijeniti velike Bo\u017eje nauke, toliko neophodne za na\u0161 rast u milosti i spoznaji i ljubavi Bo\u017ejoj, moramo ostaviti po\u010detna na\u010dela i i\u0107i ksa savr\u0161enosti\u2014\u201eodu\u010deni od mlijeka i odbijeni od prsa.\u201c (Hebr. 6:1; Iza. 28:9)<\/p>\n

Premda su metode Nedjeljnih \u0161kola nedavno bile u znatnoj mjeri pobolj\u0161ane, i dalje ne ostavljaju puno za po\u017eeljeti. Oni sadr\u017ee neke od najboljih od Gospodinovog naroda\u2014koji su, \u017eeljni slu\u017eiti Gospodaru, manje ili vi\u0161e smu\u0161eni sa pokazivanjem brojeva i izgledom \u201erada za Gospodina.\u201c Mi priznajemo da je ostvareno ne\u0161to dobra, ali ima svoje manjkavosti. Iskreni su sprije\u010deni od osobne du\u017enosti i napretka, u \u010dinjenju onoga \u0161to je Bog povjerio roditeljima, zanemarivanje \u010dega je \u0161teta i za roditelje isto tako kao i za djecu. Nezreli nalaze kratke sastanke i \u201evje\u017ebe\u201c mnogo dra\u017eima od prou\u010davanja Biblije. Oni su vo\u0111eni do toga da osje\u0107aju da su izvr\u0161ili du\u017enost; i \u017ertva nekoliko trenutaka je napla\u0107ena sa dru\u0161tvenim ogovoranjem i razmjenom koje to pru\u017ea. Mali, isto tako, vole \u201evje\u017ebe,\u201c pjevanje, pri\u010de iz knjige, piknike, poslastice i op\u0107u zabavu; i oni i njihove majke osje\u0107aju se dobro pla\u0107enima za trud odijevanja, za priliku tako pru\u017eenu za pokazivanje njihove lijepe odje\u0107e. I roditeljska odgovornost vjerskog odgoja na domu je uvelike napu\u0161tena u korist patvorine i ma\u0161inerije Nedjeljne \u0161kole. Nedjeljne \u0161kole su bile dobro nazvane vrti\u0107em crkve i mali tako odrasli u vrti\u0107u i pobudi svjetovnog duha jesu mladi izdanci tog obilnog usjeva kukolja koji je potpuno prevladao u Babilonu velikom.<\/p>\n

Gdje god, tu i tamo, postoje Biblijski razredi odraslih, i gdje je u\u010ditelj otvoren i dovoljno neovisan da ostavi propisanu lekciju, i da slijedi mnogo va\u017enije teme, daju\u0107i slobodu kako bi istina do\u0161la na povr\u0161inu, bilo to povoljno ili nepovoljno vjerskom kredu sekte, on je ozna\u010den od svjetovno mudrih pastora ili nadstojnika kao nesiguran u\u010ditelj. Takvi su u\u010ditelji zaista opasni za sektarijanizam, i brzo izgube prednosti u razredima. Takvi u\u010ditelji, i istine koje bi oni dopustili otvorenoj istrazi,\u00a0bi uskoro odsjeklo u\u017eeta i razbilo sekta\u0161ke snopove, pa stoga vi\u0161e nisu po\u017eeljni. Drugi su stoga po\u017eeljniji, koji mogu dr\u017eati razmi\u0161ljanje njihovih razreda, odvra\u0107aju\u0107i ih od \u201e\u010dvrste hrane,\u201c i dr\u017eati ih kao neodbijene od sise bebe, preslabe da stoje sami, i vezane za sisteme koje su nau\u010dili voljeti, i vjeruju da bi umrli bez njih. Mjesto za pravog u\u010ditelja, i mjesto za pravog Istra\u017eiva\u010da Biblije, je izvan svakog ljudskog ropstva, slobodni da istra\u017euju i da se hrane sa svim djelovima dobre Rije\u010di Bo\u017eje, i nesputani da slijede Janje kamo ih god ono vodi. (Ivan 8:36; Gal. 5:1)<\/p>\n

Iako se sloboda pojedinca mora izvana priznati kao nikada prije, mi vidimo da nikada nije bilo vrijeme kada su okovi bili toliko \u010dvrsto stegnuti, da sve\u017eu svu p\u0161enicu i kukolj u mnoge snopove. Nikada nije bilo vrijeme kao sada kada su pripreme bile toliko ogra\u0111ene, i toliko ograni\u010davaju\u0107e, za sve osobne slobode. Svaki slobodan sat revnog sekta\u0161a je popunjen sa nekim od mnogih sastanaka ili projekata, tako da nema vremena za neometano razmi\u0161ljanje i prou\u010davanje Biblije. Glavni plan tih sastanaka, sadr\u017eaja, itd., je rast i snaga sekte; i u\u010dinak je spomenuto ropstvo, toliko \u0161tetno za pravi razvoj posve\u0107enog djeteta Bo\u017ejeg, p\u0161enice. Ti su okovi napravljeni jo\u0161 ja\u010dima, kako prorok nagovje\u0161tava. (Iza. 28:22) Ne\u0161to p\u0161enice i mnogi kukolj sa\u010dinjavaju te snopove, iz kojih svakodnevno postaje sve te\u017ee izi\u0107i.<\/p>\n

Iz onog \u0161to smo vidjeli o maloj koli\u010dini istinski posve\u0107ene p\u0161enice, i velike mase \u201ekr\u0161tenih profesionalaca\u201c (kako je Metodisti\u010dki biskup sna\u017eno opisao klasu kukolja), o\u010dito je da \u0107e spaljivanje kukolja biti va\u017ean doga\u0111aj. Gre\u0161ka je me\u0111utim, koju mnogi prave, pretpostavljati da se spalivanje kukolja u u\u017earenoj pe\u0107i, gdje \u0107e biti pla\u010d i \u0161krgut zubi\u00a0(Mat. 13:42), odnosi na doslovnu vatru, ili na nevolju posije sada\u0161njeg \u017eivota. Cijela usporedba pripada sada\u0161njem dobu. Ne samo da je vatra simbol, isto tako kao i p\u0161enica i kukolj, nego simbolizira uni\u0161tenje kukolja, u velikom vremenu nevolje s kojom ovo doba zavr\u0161ava, i iz koje je klase p\u0161enice obe\u0107ano da \u0107e umaknuti. (Mal. 3:17; Luka 21:36) Velika u\u017earena pe\u0107 simbolizira dolaze\u0107e \u201eveliko vrijeme nevolje,\u201c na kraju ove \u017eetve, na nevjernu klasu kukolja \u201etzv.Kr\u0161\u0107anstva.\u201c<\/p>\n

Niti uni\u0161tenje kukolja podrazumijeva uni\u0161tenje, bilo sada\u0161nje ili budu\u0107e, svih pojedinaca koji sa\u010dinjavaju klasu kukolja. Umjesto toga ono ozna\u010dava uni\u0161tenje la\u017enih pretvaranja ove klase. Njihova tvrdnja ili izjava je da su oni Kr\u0161\u0107ani, dok su jo\u0161 uvijek djeca ovog svijeta. Kada budu bili spaljeni ili uni\u0161teni kao kukolj, biti \u0107e prepoznati po svom pravom karakteru\u2014kao pripadnici svijeta, a ne vi\u0161e la\u017eni Kr\u0161\u0107ani, kao nominalni \u010dlanovi Kristove Crkve.<\/p>\n

Na\u0161 Gospodin obja\u0161njava da je on posijao dobro sjeme Kraljevstva, istinu, iz kojeg je iznikla sva klasa prave p\u0161enice, za\u010deti duhom istine. Nakon toga, tijekom no\u0107i, mra\u010dnih vjekova, Sotona je posijao kukolj. Nema sumnje da je kukolj posijan na sli\u010dan na\u010din kao i p\u0161enica. Oni su potomstvo pogre\u0161ki. Vidjeli smo kako su sveti\u0161te i vojska bili te\u0161ko oskvrnuti od velikog protivnika i njegovih zasljepljenih slugu, i kako je Papinstvo one\u010distilo i zloupotrijebilo dragocjene posude (nauke); i to je samo jedan druga\u010diji na\u010din prikazivanja iste stvari. La\u017ene su nauke za\u010dele la\u017ene ciljeve i ambicije na Gospodinovom polju p\u0161enice, i odvele mnoge u Sotoninu slu\u017ebu, da siju pogre\u0161ne nauke i prakticiraju \u0161to je izrodilo kukolja u izobilju.<\/p>\n

Polje izgleda prekrasnim i cvate mnogima, dok broje stotine milijuna. Me\u0111utim omjer p\u0161enice je zaista vrlo mali, i bilo bi daleko bolje za\u00a0p\u0161enicu, koja je bila ugu\u0161ena i uvelike sprije\u010dena da se razvija od kukolja, da kukolj sa svjetovnim duhom nije bio u Crkvi, nego na svom mjestu u svijetu, ostavljaju\u0107i posve\u0107eno \u201emalo stado,\u201c jedine predstavnike Kristovog duha i u\u010denja, na polju. Tada bi razlika izme\u0111u Crkve i svijeta bila vrlo obilje\u017eena, i njen rast, premda naizgled manje brz, bio bi zdrav. Veliki naizgledni uspjeh o\u010ditovan u brojkama i bogatstvom i dru\u0161tvenim polo\u017eajem, u kojem mnogi toliko u\u017eivaju, je zapravo velika \u0161teta, i ni u kom slu\u010daju blagoslov, bilo za Crkvu ili za svijet.<\/p>\n

Dok razmatramo ovu temu, nalazimo da mnoge od tog kukolja ne treba kriviti za njihov la\u017eni polo\u017eaj kao patvorenu p\u0161enicu. Niti mnogi od njh znaju da kukolj nije prava Crkva; jer oni smatraju malo stado posve\u0107ene p\u0161enice kao ekstremiste i fanatike. I kada su uspore\u0111eni sa mno\u0161tvom kukolja, Gospodin i apostoli i sva p\u0161enica zaista se \u010dine kao da su ekstremisti i fanatici, da je ve\u0107ina, kukolj, u pravu.<\/p>\n

Kukolj je bio toliko temeljito i \u010desto uvjeravan da su oni Kr\u0161\u0107ani\u2014da su svi Kr\u0161\u0107ani izuzev \u017didova, nevjernika i pogana\u2014da se jedva i moglo o\u010dekivati da znaju druga\u010dije. La\u017ene su im nauke zasigurale da postoje samo dvije klase, i da svi koji umaknu vje\u010dnom mu\u010denju trebaju biti sunasljednicima s Kristom. Svaki pogrebni govor, izuzev u slu\u010daju bijedno degradiranih i otvoreno zlih i nemoralnih, jam\u010di prijateljima mir i radost i nebesku slavu preminulom; i da to doka\u017eu, citirani su biblijski retci, koji, iz konteksta, \u0161to bi se trebalo vidjeti se primjenuju jedino na potpuno posve\u0107ene, svece.<\/p>\n

Prirodno skloni koriti sebe, svjesno poricati da su sveci, i odricati se bogatih obe\u0107anja Svetog Pisma za takve, oni su uvjeravani\u00a0da imaju pravo na njih, od njihovih ni\u0161ta bolje obavje\u0161tenih kolega iz kukolja, i na propovjedaonicama i klupama. Oni savjesno osje\u0107aju\u2014doista oni su sigurni\u2014da oni nisu u\u010dinili ni\u0161ta zbog \u010dega bi mogli zaslu\u017eiti vje\u010dno mu\u010denje; i njihova vjera u la\u017ena u\u010denja \u201etzv.Kr\u0161\u0107anstva\u201c vodi ih k nadi, i tvrdnji, da su oni i svi moralni ljudi \u010dlanovi Crkve kojoj pripadaju sva bogata obe\u0107anja. Oni su tako kukolj snagom la\u017enih u\u010denja, i ne samo da sami zauzimaju la\u017ean polo\u017eaj, nego i krivo predstavljaju uistinu visok standard sveta\u010dkog dostojanstva. Pod zabludom pogre\u0161ke, oni imaju osje\u0107aj sigurnosti i zadovoljstva; jer odmjeravaju\u0107i sebe i svoje \u017eivote u usporedbi s onima ve\u0107ine u nominalnoj crkvi, i sa njihovim preminulim prijateljima \u010dije su pogrebne eulogije slu\u0161ali, oni nalaze sebe da su prosje\u010dni\u2014pa \u010dak i dosljednije od mnogih koji glasno izjavljuju. Ipak oni su svjesni da nikada nisu napravili nikakvo pravo posve\u0107enje srca i \u017eivota, vremena i sredstava, talenata i prilika, Bogu i njegovoj slu\u017ebi.<\/p>\n

Ali kao \u0161to je klasa \u201epljeve\u201c \u017didovske nacije bila uni\u0161tena na kraju te \u017eetve (Luka 3:17), tako \u0107e i ova klasa \u201ekukolja\u201c biti pro\u017edrta u ovoj \u017eetvi. Kao \u0161to je pljeva prestala od sveg pretvaranja na bo\u017eansku naklonost kao pobjedni\u010dko Bo\u017eje Kraljevstvo, prije nego je ta \u017eetva zavr\u0161ila u velikoj vatri vjerskog i politi\u010dkog sukoba,\u00a0 koja je pro\u017edrla taj sistem, tako \u0107e biti i sa klasom kukolja \u201etzv. Kr\u0161\u0107anstva.\u201c Oni \u0107e biti pro\u017edrti; oni \u0107e prestati biti kukoljem, prestat \u0107e zavoditi i sebe i druge; prestat \u0107e primjenjivati na sebe nadasve velika i dragocjena obe\u0107anja koja pripadaju samo pobjedni\u010dkim svecima; i, kada njihova razli\u010dita tzv. Kr\u0161\u0107anska kraljevstva, i njihove razlil\u010dite vjerske organizacije, puknu s razdorima izazvanima sa pove\u0107anim svjetlom istine, budu uni\u0161teni u vatri ve\u0107 zapaljenoj \u201evatrom Bo\u017eje ljubomore\u201c (veliko vrijeme nevolje s kojom \u0107e ovo doba zavr\u0161iti\u2014Sef. 3:8), oni \u0107e prestati zvati svoje svjetske sisteme imenom \u201eKr\u0161\u0107anstvo.\u201c<\/p>\n

Nakon \u0161to govori o spaljivanju kukolja, usporedba nadalje objavljuje, \u201eTada \u0107e pravednici [p\u0161enica] svjetliti poput sunca u kraljevstvu svog Oca.\u201c [Koje bolje svjedo\u010danstvo od ovoga mo\u017eemo imati, da prava Crkva jo\u0161 nije podignuta na polo\u017eaj mo\u0107i, kao Bo\u017eje Kraljevstvo, i da ne\u0107e biti tako uzvi\u0161ena sve dok \u017eetva ne zavr\u0161i?] Tada \u0107e to sunce pravednosti (kojega \u0107e Krist Isus uvijek biti sredi\u0161nja slava) iza\u0107i sa izlje\u010denjem na svojim zracima, da blagoslovi, obnovi, o\u010disti i dezinficira od grijeha i pogre\u0161ke cijeli svijet \u010dovje\u010danstva; nepopravljivi \u0107e biti uni\u0161teni u drugoj smrti.<\/p>\n

Zapamtimo \u010dinjenicu da su, u predod\u017ebenoj \u017didovskoj \u017eetvi, pravi Izraelci, isto tako kao i imitatori, sa\u010dinjavali \u017didovski ili Tjelesni Dom Izraelov; da su jedino pravi Izraelci bili izabrani i sakupljeni u evan\u0111eosku \u017eitnicu, i po\u010da\u0161\u0107eni sa istinama koje pripadaju Evan\u0111eoskom dobu; i da svi drugi od te nacije (\u201epljeva\u201c) nisu bili fizi\u010dki uni\u0161teni (premda su naravno mnogi \u017eivoti bili izgubljeni u njihovoj nevolji), nego da su bili odsje\u010deni od svih Kraljevskih \u010dasti u koje su se prije pouzdali i hvalili se njima. Zatim pratite paralelu i pandan toga, u opho\u0111enju sa \u201ekukoljem\u201c u sada\u0161nje goru\u0107e vrijeme.<\/p>\n

Ne samo da nam je Gospodin pokazao \u0161to o\u010dekivati od ove \u201e\u017eetve,\u201c i na\u0161eg udjela u njoj, i u smislu odvajanja sebe i kao \u201e\u017eetelaca,\u201c u kori\u0161tenju srpa istine da pomognemo drugima dobiti slobodu u Kristu i odvajanje od la\u017enih ljudskih sistema i ropstva, nego kako bi nam dao duplu sigurnost da smo u pravu, i da je stiglo razdvajaju\u0107e vrijeme \u017eetve, on nam je pru\u017eio dokaze same godine kad je \u017eetva po\u010dela, njenu du\u017einu, i kada \u0107e zavr\u0161iti. Ti, koje smo ve\u0107 razmotrili, pokazuju da je kraj 1874 obilje\u017eio po\u010detak, kao \u0161to \u0107e kraj 1914 ozna\u010diti\u00a0kraj, te 40 godina duge \u017eetve; dok su svi detalji redoslijeda i rada te \u017eetve bili prikazani u \u017didovskom dobu, njenoj predslici. Neka od tih ozna\u010denih vremenskih obilje\u017eja te predod\u017ebene \u017eetve mi \u0107emo sada ispitati, i zapaziti pouke koje oni nau\u010davaju, koje su primjenjive sada, i koje je na\u0161 Gospodin o\u010dito osmislio za tu svrhu, tako da mi ne bismo bili niti u sumnji niti nesigurni, nego kako bi smo poznavali njegov plan, i biti u stanju postupati u skladu s njime, sa snagom, kao suradnici s njim u izvr\u0161avanju njegove otkrivene volje.<\/p>\n

Sva vremenska obilje\u017eja povezana sa \u017didovskom \u017eetvom (premda se ponekada neizravno odnose na vjerne), imala su svoj izravan utjecaj na velike nominalne mase, i ozna\u010davala su razdoblja njihovih ku\u0161nji, odbacivanja, prevrata i uni\u0161tenja kao sistema ili crkve-nacije. Tako je Gospodin, kao \u017denik i \u017eetelac, do\u0161ao (A.D. 29) ne samo k pravim Izraelcima, nego k cijeloj masi. (Ivan 1:11) Napredak djela \u017eetve je otkrio \u010dinjenicu da su zrna zelog \u017eita prikladna za \u017eitnicu (Evan\u0111eoski period) bili nekolicina, i da je velika masa bila p\u0161enicom jedino po izgledu\u2014u stvarnosti jedino \u201epljeva,\u201c li\u0161ena principa p\u0161enice iznutra. Kada je tri i pol godine kasnije (A.D. 33), na\u0161 Gospodin preuzeo du\u017enost Kralja, i dozvolio (\u0161to je prije bio odbio\u2014Ivan 6:15) da ga ljudi postave na magarca i pozdravljaju kao Kralja, to je ozna\u010dilo to\u010dku u njenoj protuslici, Evan\u0111eoskoj \u017eetvi daleko va\u017enijoj od svoje predslike. Paralela toga, kao \u0161to smo vidjeli, ukazuje na 1874 kao na vrijeme druge prisutnosti na\u0161eg Gospodina kao \u017denika i \u017deteoca, i na Travanj 1878 kao na vrijeme kad je on po\u010deo iskazivati svoju du\u017enost Kralja kraljeva i Gospodara gospodara u samom djelu\u2014ovaj puta kao duhovni Kralj, prisutan sa svom mo\u0107i, premda nevidljiv ljudima.<\/p>\n

Djela na\u0161eg Gospodina, dok je tamo nekoliko sati predod\u017ebeno\u00a0postupao kao Kralj Izraela, duboko su zna\u010dajna za nas, budu\u0107u da neupitno ukazuju, i nagovje\u0161tavaju, \u0161to se mo\u017ee o\u010dekivati ovdje. Kada su ga ljudi gledali u to vrijeme, kako ja\u0161e na magarcu u Jeruzalem kao kralj, i s bi\u010dem istjeruje mjenja\u010de novca iz hrama, mi vidimo kao predod\u017ebu\u2014\u0161to je u\u010dinjemo ovdje u ve\u0107em omjeru, premda su Kralj, i bi\u010d od u\u017eeta, i objava kraljevskog autoriteta, sada o\u010ditovani na veoma druga\u010diji na\u010din, i samo o\u010dima vjere. Me\u0111utim \u017didovska predslika slu\u017ei da skrene pa\u017enju na to ispunjenje, koje mi ina\u010de ne bi bili u stanju cijeniti. Prvo djelo predod\u017ebenog Kralja je bilo odbaciti cijelu crkvu-naciju Izrael kao nedostojnu da bude\u00a0 njegovo Kraljevstvo, ili da ju se vi\u0161e smatra kao njegovo posebno nasljedstvo. To je bilo izra\u017eeno ovako: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija\u0161 proroke i kamenuje\u0161 one \u0161to su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao \u0161to kvo\u010dka okuplja pili\u0107e pod krila, i ne htjedoste. Evo, napu\u0161tena vam ku\u0107a.<\/strong>\u201c (Mat. 23:37-39)<\/p>\n

To, kad je primjenjeno na sada\u0161nju \u017eetvu, u\u010di da kao \u0161to je A.D. 33 predod\u017ebeni Izrael, nakon \u0161to je bio priznat kao Bo\u017eji narod tokom 1845 godina naklonosti, odgajanja stegom, itd., bio odsje\u010den, odba\u010den od Kralja, jer je na\u0111en nedostojnim, nakon ku\u0161nje i pregledavanja tri i pol godine, tako i\u00a0 u sada\u0161njoj \u017eetvi, nakon sli\u010dnih tri i pol godine pregledavanja, i na kraju sli\u010dnog razdoblja 1845 godina naklonosti i odgajanja stegom, nominalno Kr\u0161\u0107anstvo bi bilo odba\u010deno od Kralja kao nedostojno da dalje prima bilo kakve naklonosti od njega, ili da na bilo koji na\u010din bude priznato od njega.<\/p>\n

Me\u0111utim, kao \u0161to odbacivanje nominalnog Tjelesnog Izraela ne podrazumijeva odbacivanje, individualno, bilo kojeg \u201epravog Izraelca,\u201c u kojem nema prijevare, nego umjesto toga jo\u0161 ve\u0107u naklonost takvome (koji su bili oslobo\u0111eni od \u201eslijepih vo\u0111a,\u201c i pou\u010deni mnogo izravnije i savr\u0161enije kroz nove duhovne kanale\u2014apostole), tako i ovdje mi moramo o\u010dekivati isto.<\/p>\n

Duhovne naklonosti, prethodno podarene na nominalnu masu, pripadaju od sada samo vjernima i poslu\u0161nima. Ubudu\u0107e se svjetlo, kad za njega do\u0111e vrijeme, i \u201ehrana u pravo vrijeme za ku\u0107anstvo vjere,\u201c mora o\u010dekivati, ne kroz prija\u0161nje kanale, ni u kakvoj mjeri, nego kroz vjerne pojedince izvan palih, odba\u010denih sistema.<\/p>\n

Tijekom svoje slu\u017ebe, i sve do vremena kad je, kao Kralj, on odbacio \u017didovski sistem, na\u0161 je Gospodin priznao pismoznance i Farizeje kao legitimne u\u010ditelje naroda, iako im je \u010desto predbacivao kao licemjerima koji su zaveli narod. To je o\u010digledno iz Gospodinovih rije\u010di (Mat. 23:2)\u2014\u201eNa Mojsijevu sjedalu sjede pismoznanci i farizeji. Sve \u0161to vam oni nalo\u017ee da dr\u017eite, to dr\u017eite i \u010dinite.\u201c Stoga,\u00a0 sli\u010dno tome, neko su vrijeme veliki vjerski vladari nominalnog Kr\u0161\u0107anstva u Sinodima, Konferencijama, Vije\u0107ima, itd., u jednoj mjeri sjedili na Kristovu sjedalu kao u\u010ditelji naroda, kao \u0161to je \u017didovski Sanhedrin jednom zauzimao Mojsijevo sjedalo. Me\u0111utim kada, nakon A.D. 33, pismoznanci i Farizeji vi\u0161e nisu bili priznati od Gospodina ni u kom smislu, i kada pravi Izraelci vi\u0161u nisu bili pou\u010davani od njih, nego od samog Boga, kroz druge, poniznije, netitulirane i vi\u0161e dostojne zastupnike, koji su bili podiguti izme\u0111u naroda i posebno pou\u010deni od Boga, tako i mi moramo o\u010dekivati na\u0107i ovdje, u ovoj paralelnoj \u017eetvi.<\/p>\n

Preuzimanje kraljevske du\u017enosti od na\u0161eg Gospodina A.D. 33, i njegov prvi slu\u017ebeni \u010din u odbacivanju nacionalne crkve tjelesnog Izraela, uzeto u povezanosti sa svim markantnim paralelama dvaju doba, vrlo jasno pokazuje da je u paralelnom vremenskom trenutku u sada\u0161njoj \u017eetvi, naime, 1878, misti\u010dni Babilon, druga\u010dije nazvan tzv. Kr\u0161\u0107anstvo, protuslika Judaizma, bio odsje\u010den; i tu je izi\u0161la poruka, \u201ePade, pade Babilon veliki, i postade prebivali\u0161tem zlodusima, i tamnicom svakom ne\u010distom duhu, i kavezom svakoj ne\u010distoj i mrskoj ptici.\u201c (Otkr. 18:2)<\/p>\n

Pad, po\u0161asti, uni\u0161tenje, itd., prore\u010deno da \u0107e do\u0107i na misti\u010dni Babilon, bilo je nagovje\u0161teno sa velikom nevoljom i nacionalnim uni\u0161tenjem koje je do\u0161lo na tjelesni Izrael, i koje je zavr\u0161ilo sa potpunim svrgnu\u0107em te nacije A.D. 70. I razdoblje padanja tako\u0111er odgovara; jer od vremena kad je na\u0161 Gospodin rekao, \u201eEvo, ostavljena vam je ku\u0107a opusto\u0161ena,\u201c A.D. 33, do A.D. 70 bilo je 36 i \u00bd godina; i tako je od A.D. 1878 do kraja A.D. 1914 36 i \u00bd godina. I sa krajem A.D. 1914, ono \u0161to Bog naziva Babilonom, a \u0161to ljudi zovu Kr\u0161\u0107anskim svijetom, \u0107e pro\u0107i, kao \u0161to je ve\u0107 pokazano iz proro\u010danstva.<\/p>\n

Judaizam je bio bo\u017eanski odre\u0111ena predslika Milenijskog Kristovog Kraljevstva koje \u0107e upravljati i regulirati svim stvarima; stoga je Judaizam s pravom bio savez crkve i dr\u017eave\u2014vjerska i civilna vladavina. Me\u0111utim, kao \u0161to je ve\u0107 pokazano, Evan\u0111eoska Crkva ni u kom smislu nije imala biti povezanom, ili imati i\u0161ta sa, vladavinom svijeta, sve dok njen Gospodin, Kralj kraljeva, ne do\u0111e, preuzme upravu, i uzvisi je kao svoju nevjestu da sudjeluje u toj vladavini pravednosti. Zanemaruju\u0107i Gospodinove rije\u010di, i slijede\u0107i ljudsku mudrost, teorije i planove, veliki sistem nazvan Kr\u0161\u0107anskim svijetom, obuhva\u0107aju\u0107i sve vladavine i vjerska kreda koja izjavljuju da su Kristova (me\u0111utim bijedna krivotvorina pravog Kristovog Kraljevstva), bio je organiziran prije vremena, bez Gospodina, i od potpuno nepodobnih elemenata. Pad Babilona kao neprikladnog crkveno-dr\u017eavnog sistema, i sakupljanje iz njega dostojne p\u0161enice, prema tome, mo\u017ee biti i dobro je ilustrirano s padom Judaizma.<\/p>\n

Ime Babilon izvorno je zna\u010dilo Bo\u017eji prolaz; ali nakon toga, u podsmjehu , po\u010deo je zna\u010diti mje\u0161avina ili zbrka.\u00a0U knjizi Otkrivenje to je ime posebno primjenjeno na nominalnu crkvu, koja umjesto da je bila prolaz u slavu, je postala prolazom u pogre\u0161ku i zbrku, bijednu mje\u0161avinu sastavljenu uglavnom od kukolja, licemjera\u2014zbunjene mase svjetovnog izjavljivanja u kojoj su pohranjeni Gospodinovi dragulji, i njihova prava ljepota i sjaj skriveni. U simboli\u010dkom proro\u010danstvu, naziv Babilon je neko vrijeme bio primjenjivan jedino na Rimsku Crkvu, nazvanu \u201eBabilon Veliki, Majka Bludnica.\u201c Ime se i moglo stolje\u0107ima primjenjivati samo na nju, toliko dugo dok je bila jedini pomje\u0161ani sistem i ne bi tolerirala druge; me\u0111utim iz nje su izniknuli kroz razli\u010dite poku\u0161ane iako nesavr\u0161ene reforme drugi crkveni sistemi, ne tako veliki kao \u201emajka,\u201c niti toliko zli, niti toliko radikalno u pogre\u0161ci. Budu\u0107i su pogre\u0161ke, kukolj i svjetovnost u tima uglavnom dominirali, ime Babilon je bilo kori\u0161teno kao op\u0107enito ili obiteljsko ime za sve nominalne crkvene sisteme, i sada uklju\u010duje ne samo Rimsku Crkvu, nego sve Protestantske sekte tako\u0111er; jer budu\u0107i je Papinstvo ozna\u010deno maj\u010dinskim sistemom, mi moramo smatrati razli\u010dite Protestantske sisteme koji su potekli od nje kao k\u0107eri\u2014\u010dinjenica koja je op\u0107enito priznata od Protestanata s ponosom.<\/p>\n

Prije vremena \u017eetve, mnogi od Bo\u017ejeg naroda u Babilonu Velikom otkrili su njen pravi dominantan karakter da je grozno antikr\u0161\u0107anski (osobito Valdenzi, Hugenoti i reformatori \u0161esnaestog stolje\u0107a); i, skre\u0107u\u0107i pa\u017enju na \u010dinjenicu, oni su se odvojili od tog maj\u010dinskog sistema i odveli druge za sobom, od kojih su mnogi bili kukolj, kao \u0161to je prorok i predskazao, govore\u0107i, \u201ejer \u0107e mnogi prionuti uz njih s laskanjem.\u201c (Dan. 11:34) Ovdje se dogodilo razdvajanje politi\u010dko-doktrinarnih olujnih vjetrova prije vremena \u017eetve. Me\u0111u tim kukoljem, koji je jo\u0161 uvijek dominirao, formirali su se drugi, premda manje nevaljani Babilonski sistemi.<\/p>\n

Tako je p\u0161enica, premda se s vremena na vrijeme nastoje\u0107i\u00a0osloboditi od mora kukolja (i posebno od groznih pogre\u0161aka koje su potaknule i proizvele kukolj), i iako blagoslovljeni s tim naporima, jo\u0161 uvijek su bili pod njihovim utjecajem, jo\u0161 uvijek pomje\u0161ani sa velikom dominacijom elementa kukolja. Me\u0111utim zbog p\u0161enice Bo\u017eja se naklonost pro\u0161irila \u010dak na te pomje\u0161ane grozdove ili Babilonske sisteme; i sve do Bo\u017ejeg vremena za izazivanje i potpuno i zavr\u0161no odvajanje\u2014u vremenu \u017eetve, 1878\u2014ti sistemi nisu bili potpuno i zauvijek odsje\u010deni od sve naklonosti, i osu\u0111eni na brzo uni\u0161tenje, i svi od Bo\u017ejeg naroda izri\u010dito i zapovjedni\u010dki pozvani iz njih. Na samom po\u010detku doba, Bo\u017eji je narod bio upozoren protiv prijevara Antikrista, i pou\u010den da se dr\u017ei odvojenim od njega; ali ipak, zbog njihovog isku\u0161avanja i ispitivanja, bilo je dopu\u0161teno da u nekoj mjeri budu zavedeni od njega i vi\u0161e ili manje pomje\u0161ani s njim. Svako bu\u0111enje i shva\u0107anje nekr\u0161\u0107anskih na\u010dela, u\u010denja i postupaka, \u0161to je vodilo do reformskih mjera, ispitalo je i dokazalo klasu p\u0161enice, i pomoglo da ih se jo\u0161 vi\u0161e pro\u010disti od Antkristovih zaga\u0111enja. Me\u0111utim to zadnje ispitivanje i jasan poziv, zajedno s potpunim odbacivanjem tih sistema, koji vi\u0161e ne primaju bo\u017eansku naklonost (koju su prethodno primali, zbog p\u0161enice u njima), jeste da se postigne kona\u010dno razdvajanje klase p\u0161enice od svih antikr\u0161\u0107anskih sistema i na\u010dela. Koje god istine da su ti sistemi prethodno dr\u017eali sada brzo otplavljuju od njih, bivau\u0107i zamjenjeni sa ljudskim teorijama, razorne za svaki element bo\u017eanske istine; i bitna pobo\u017enost i pijetet se brzo zamjenjuju sa ljubavlju prema u\u017eicima i duhom svijeta.<\/p>\n

Uz objavu da je Babilon pao tako\u0111er dolazi zapovjed svemu Bo\u017ejem narodu koji je jo\u0161 u njemu, da izi\u0111e van\u2014\u201eI za\u010duh drugi glas s neba gdje govori: Izi\u0111ite iz nje, narode moj, da ne budete dionicima njezinih grijeha\u00a0 i da ne primite od njezinih po\u0161asti.\u201c (Otkr. 18:4) Izraz, \u201ePade Babilon, Izi\u0111ite iz nje, moj\u00a0narode,\u201c jasno obilje\u017eava dvije misli koje bi trebalo izrazito upamtiti. To pokazuje da je Babilon jedno vrijeme imao mjeru Bo\u017eje naklonosti prije pada; bez obzira na njen mje\u0161oviti karakter; da, koliki god bio omjer pogre\u0161ke koju je dr\u017eala, i koliko god malo o\u010ditovala Kristovog duha, ona nije bila u potpunosti izgubila Bo\u017eju naklonost sve do odvajanja u vremenu \u017eetve. On ukazuje da u neko vrijeme treba do\u0107i iznenadno i kona\u010dno odbacivanje na Babilon, kada \u0107e sva naklonost zauvijek prestati, i kada \u0107e otpo\u010deti sudovi\u2014upravo takvo odbacivanje za kakvo smo pokazali da je bilo do\u0161lo vrijeme 1878. On tako\u0111er pokazuje, da bi u vrijeme odbacivanja Babilona mnogi od Bo\u017ejeg naroda trebali biti u i povezani sa Babilonom; jer nakon odbacivanja Babilona, ili kad je izgubila naklonost, da su oni bili pozvani da\u2014\u201eIzi\u0111ite iz nje,\u00a0 moj narode.\u201c<\/p>\n

Suprotnost izme\u0111u mnogih postupnih reformskih pokreta pro\u0161lih \u010detiri stotine godina i ovog kona\u010dnog potpunog odvajanja trebalo bi jasno razabrati: njima su bili dopu\u0161teni poku\u0161aji obnove Babilona, me\u0111utim ovi shva\u0107aju da da njoj nema nade u obnovu\u2014\u201eBabilon je bio zlatna \u010dasa u ruci Gospodnjoj. Svu je zemlju opojio, vina su njegova pili narodi; tako su poludjeli narodi [opijeni s njenim pogre\u0161kama]. Najedanput pade Babilon i razbi se, jau\u010dite za njim! Donesite balzama za njegovu bol; mo\u017eda se dade iscijeliti! “Htjedosmo iscijeliti Babilon, ali se ne mo\u017ee iscijeliti. Ostavite ga, i idimo svaki u postojbinu svoju [ k pravoj Crkvi, ili k svijetu, ve\u0107 \u0161to je slu\u010daj, u skladu s onim \u0161 \u010dim se svaki pokazao da je p\u0161enica ili kukolj], jer do neba dopire sud njegov, dose\u017ee do oblaka.\u201c (Jer. 51:7-9; Usporedi Otkr. 17:4; 14:8; 18:2,3,5,19)<\/p>\n

Neizlje\u010deni Babilon sada je osu\u0111en na uni\u0161tenje: cijeli sistem\u2014sistem sistema\u2014je odba\u010den, i svi od Bo\u017ejeg naroda koji ne odobravaju njena la\u017ena u\u010denja i\u00a0postupke su sada pozvani da se odvoje od nje. Prorok daje razlog za tu osudu odbacivanja, i neuspjeh nekih da ju shvate, govore\u0107i:\u00a0\u201eI roda u zraku zna svoje vrijeme, golub i lastavica i \u017edral dr\u017ee se vremena povratka svojega. A narod moj ne zna pravnoga reda Gospodnjega [oni ne prepoznaju da mora do\u0107i vrijeme \u017eetve za puno i potpuno odvajanje p\u0161enice, od pljeve i kukolja. Oni u tome pokazuju daleko manje rasu\u0111ivanja od ptica selica].”\u00a0 Kako mo\u017eete re\u0107i: “Mudri smo, imamo zakon Gospodnji [kada ne mo\u017eete prepoznati vrijeme \u017eetve i promjenu vremenskih razdioba za koju je tada vrijeme] \u00a0Jest, dobro, ali je to la\u017eju u\u010dinila la\u017eljiva pisaljka knji\u017eevnika [zato \u0161to je rije\u010d Gospodnja preko njegovih apostola i proroka poni\u0161tena, i vi\u0161e joj se nije poklanjala pa\u017enja, i vjerska kreda napravljena u pro\u0161lim \u201emra\u010dnim vjekovima\u201c neosvjetljene su svjetiljke onih koji hode u tami]. Sramiti se moraju mudraci? [u\u010deni], smeteni su[neuspjehom njihovih omiljenih ljudskih nacrta] i pogo\u0111eni. Odbacili su rije\u010d Gospodnju. \u0160to im jo\u0161 preostade od mudrosti [sada]? [Usporedi Izaija 29:10<\/strong>] “Zato dajem \u017eene njihove [crkve] strancima, njive [rada] njihove drugim posjednicima, jer od najmanjega do najve\u0107ega sve misli na vlastitu korist. Proroci [govornici] i sve\u0107enici, svi varaju [Usporedi Iza. 56:10-12; 28:14-20<\/strong>]. Lom naroda mojega [nominalni Sion\u2014Babilon] ho\u0107e da lije\u010de govore\u0107i mu olako Mir, mir, a mira nema [kad je njen cijeli sistem bolestan, i potrebuje temeljito o\u010di\u0161\u0107enje kroz lijek Bo\u017eje Rije\u010di\u2014istine]. Morali bi se stidjeti, \u0161to su \u010dinili gad, ali se ne stide, ne znaju se vi\u0161e zarumeniti. Zato \u0107e [u\u010ditelji] popadati, kad pada sve, i sru\u0161iti se, kad ih kaznim [u vrijeme njihovog poho\u0111enja\u2014\u201eu \u017eetvi\u201c],\u00a0veli Gospod. “Ho\u0107u li kod njih dr\u017eati berbu”, veli Gospod, “nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i li\u0161\u0107e je uvenulo. I ono \u0161to im bijah dao[sve bo\u017eanske naklonosti i prednosti], od njih \u0107e oti\u0107i.\u201c (Jer. 8:7-13)<\/p>\n

Sljede\u0107i redak pokazuje da \u0107e mnogi od odba\u010denih prepoznati da dolaze nevolje, ipak i dalje \u0107e biti slijepi s obzirom na njihov pravi uzrok. Oni \u0107e re\u0107i, Ajdmo se ujediniti i utvrdimo se u jakim gradovima\u00a0 [vladavine], i \u0161utimo ondje. Oni \u0107e nekako shvatiti da niti razum niti Sveto Pismo ne podr\u017eavaju njihova la\u017ena u\u010denja, i da je najmudrija metoda ostati \u0161utjeti, u sjeni starih praznovjerja i pod za\u0161titom takozvanih Kr\u0161\u0107anskih vladavina. Oni su ovdje predstavljeni kako ka\u017eu i to uistinu: \u201ejer nas je GOSPODIN, Bog na\u0161, u\u0161utkao, i dao nam je piti vodu gor\u010dine.\u201c Jedino osvje\u017eenje koje jo\u0161 mo\u017eda imaju je \u010da\u0161a koju su pomje\u0161ali (otrov gorke pogre\u0161ke, \u201eu\u010denja demona,\u201c pomje\u0161ani sa \u010distom vodom \u017eivota, istinom Bo\u017eje Rije\u010di). Ne\u0107e li takvi kakvi jesu i koji vole Babilon, i koji prema tome nisu spremni poslu\u0161ati zapovjed, \u201eIza\u0111ite iz nje,\u201c biti prisiljeni piti iz \u010da\u0161e njihove vlastite mje\u0161avine? Ne\u0107e li takvi biti prisiljeni priznati la\u017enost njihovih u\u010denja? Sigurno da ho\u0107e; i potpuno \u0107e povratiti od nje. Sljede\u0107i redak govori o razo\u010darenju zbog njihovih o\u010dekivanja, a koja su bila da \u0107e njihova gorka (otrovana voda) u\u010denja obratiti svijet i dovesti Milenij. Oni ka\u017eu, \u201eO\u010dekivali smo mir, ali nikakvo dobro ne do\u0111e, i doba zdravlja, a gle nevolje!\u201c Bolest nominalnog Siona brzo \u0107e postajati sve gorom od vremena njegovog poho\u0111enja i odbacivanja, kada \u201epravi Izraelci,\u201c slu\u0161aju\u0107i bo\u017eanski poziv, po\u010dinju izlaziti iz nominalnih sistema.<\/p>\n

Neki se pitaju za\u0161to Gospodin ne pokrene reformu jo\u0161 ve\u0107u od bilo koje u pro\u0161losti, koja se pokazala toliko ispraznom i prolaznom. Oni pitaju, Za\u0161to on ne izlije\u00a0blagoslov na sve velike sekte i sjedini ih sve u jednu, ili na jednu i pro\u010disti je od ne\u010disto\u0107e, i privu\u010de sve druge u nju? Ali, mi pitamo, za\u0161to isto ne ujediniti sva zemaljska krasljevstva u jedno, i pro\u010distiti ga?<\/p>\n

Trebalo bi biti dovoljno za svu Bo\u017eju djecu znati da takvo \u0161to nije ono \u0161to on otkriva kao svoj plan. I daljnje razmi\u0161ljanje, sa stanovi\u0161ta Bo\u017eje Rije\u010di, pokazuje nam nerazumnost takvog prijedloga. Razmotri broj nominalne crkve (na stotine milijuna) i pitaj se, koliko bi od njih tvrdilo da su u potpunosti posve\u0107eni, umom i tijelom, Gospodinu i slu\u017ebi njegovog plana? Va\u0161e bi vas vlastito opa\u017eanje moralo voditi ka zaklju\u010dku da bi odvojiti \u201ep\u0161enicu\u201c od \u201ekukolja,\u201c uklanjanjem \u201ekukolja,\u201c u gotovo svakom slu\u010daju ostavilo malu \u0161a\u010dicu \u010dak i u najve\u0107im crkvenim gra\u0111evinama ili katedralama.<\/p>\n

Razlog za ne poku\u0161avanje pro\u010di\u0161\u0107avanja nominalnih sistema je taj da nikakva koli\u010dina \u010di\u0161\u0107enja ne bi u\u010dinila neposve\u0107ene mase \u201etzv. Kr\u0161\u0107anstva,\u201c i njihovih organizacija, civilnih i crkvenih, prikladne za Gospodinovo djelo, koje sada zapo\u010dinje na zemlji. Tijekom proteklih osamnaest stolje\u0107a on je odabirao uistinu posve\u0107ene, dostojne, i sada sve \u0161to preostaje za napraviti je izabrati izme\u0111u \u017eivih te iz iste klase\u2014i njih je samo nekolicina\u2014kao samo nekolicinu koja nedostaje da upotpuni predodre\u0111eni broj \u010dlanova Kristovog tijela.<\/p>\n

Razlog za odbacivanje svih ljudskih organizacija, i ne reformiranje onih kojima se ima malo za prigovoriti i pozivanje svih drugih u te, sada, pokazan je na\u010dinom na koji se na\u0161 Gospodin ophodio sa razli\u010ditim \u017didovskim sektama u \u017eetvi ili zavr\u0161etku njihovog perioda; jer tada su, kao i sada, svi bili odba\u010deni, i \u201epravi Izraelci,\u201c bili su pozvani izi\u0107i, u slobodu, i da budu pou\u010deni volji i planu Bo\u017ejem preko razli\u010ditih odabranih posuda po Bo\u017ejem vlastitom izboru.<\/p>\n

Ilustriraju\u0107i tu temu \u017didovima, Gospodin je u dvije usporedbe objasnio mudrost svog pravca postupanja: kao prvo, da bi zakrpa od nove tkanine na vrlo starom odjelu otkrila slabu to\u010dku odje\u0107e izra\u017eenijom, i zbog nejednakosti snage rascjep bi postao jo\u0161 ve\u0107i; drugo, da bi novo vino stavljeno u stare vinske mjehove, iz kojih je oti\u0161lo svo rastezanje i elasti\u010dnost, svakako moglo \u0161tetiti, umjesto koristiti, jer rezultat bi bio ne samo da bi brzo pukli i uni\u0161tili stare ko\u017ene mjehove, nego da bi se i tako\u0111er izgubilo i vrijedno novo vino.<\/p>\n

Nova u\u010denja na\u0161eg Gospodina bila su novo vino, dok su \u017didovske sekte bile stari vinski mjehovi. Pretpostavimo da se na\u0161 Gospodin pridru\u017eio jednoj od tih sekti i po\u010deo njihovu reformu: koji bi bio rezultat? Nema sumnje da bi te nove istine, ukoliko bi ih se primilo, razbile tu sektu potpuno. Snaga njihove organizacije, izgra\u0111ena uglavnom na sekta\u0161kom ponosu, i cementirana pogre\u0161kama, praznovjerjima i ljudskim tradicijama, bila bi odmah uni\u0161tena, i nova bi u\u010denja ostala nasukana\u2014zapletena tako\u0111er, sa svim starim pogre\u0161kama i tradicijama te sekte, i dr\u017eana od strane svijeta op\u0107enito odgovornima za njen izvje\u0161taj o pro\u0161losti.<\/p>\n

Iz istih razloga, Gospodin sada, u sada\u0161njoj \u017eetvi, uvode\u0107i punije svijetlo istine, u svanu\u0107u Milenijskog doba, ne stavlja ga kao zakrpu na bilo koji od starih sistema, niti kao novo vino u stare mjehove. Kao prvo, zbog toga \u0161to nijedan od njih nije u prikladnom stanju da bude zakrpan, ili da primi nova u\u010denja. Kao drugo, zato \u0161to bi te nove istine, ako bi bile primljene, uskoro po\u010dele raditi, i razvile bi snagu s kojom bi se bilo koja sekta rasprsnula, bez obzira koliko dobro bila organizirana i vezana. Ako bi se to poku\u0161alo, jedan za drugim, rezultat bi bio isti, i, na kraju, ne bi postojalo ni\u0161ta \u0161to bi sadr\u017eavalo i \u010duvalo to novo vino (u\u010denja).<\/p>\n

Ispravan i najbolji pravac postupanja bio je onaj kojeg je slijedio na\u0161 Gospodin kod svog prvog dolaska. On je napravio potpuno novu odje\u0107u od nove tkanine, i stavio novo vino u nove mjehove; naime, on je pozvao van prave Izraelce (nesekta\u0161ke), i povjerio im tada pravovremene istine. I tako je sada: on poziva iz duhovnog nominalnog Izraela duhovno gladne; i na njima je da prihvate istinu na Gospodinov vlastiti na\u010din, i da sa njim srda\u010dno sura\u0111uju u njegovom planu, bez obzira koje, ili koliko mnogo, je starih mjehova mimoi\u0111eno ili odba\u010deno kao neprikladni da ju sadr\u017ee. Raduj se, umjesto toga, da te se smatralo dostojnim imati to novo vino sada\u0161nje istine koja ti je posvjedo\u010dena, i koju si, \u010dim si si je dokazao, prihvatio i radosno postupao po njoj.<\/p>\n

Oni koji su kod prvog dolaska \u010dekali da saznaju mi\u0161ljenje i da slijede vodstvo istaknutih sekta\u0161a, i koji su pitali, \u201eDa li je itko od pismoznanaca i Farizeja povjerovao u njega?\u201c nisu primili istinu , zato \u0161to su bili sljebenici ljudi umjesto Boga; jer istaknuti sekta\u0161i tada nisu prihvatili Kristovo u\u010denje, i ista je klasa bila, i jo\u0161 uvijek je, najsljepljim vo\u0111ama slijepih. Umjesto da su prihvatili istinu i bili blagoslovljeni, oni su \u201epali\u201c u vrijeme ku\u0161nje. Stara haljina i stari mjehovi su toliko izvan kondicije da su potpuno neprikladni za daljnju uporabu.<\/p>\n

Budu\u0107i je Gospodin taj koji poziva svoj narod iz Babilona, mi ne sumnjamo da \u0107e, \u0161to god on koristio za davanje poziva, svi oni koji su zaista njegov narod \u010duti; i ne samo da \u0107es tim pozivom biti stavljena na ispit njihova poslu\u0161nost, nego tako\u0111er i njihova ljubav prema Babilonu i afinitet prema njenim pogre\u0161kama. Ako oni odobravaju njena u\u010denja, metode, itd., tako da bi ju nerado ostavili , oni se pokazuju nedostojnima sada\u0161nje istine, i zaslu\u017euju njene dolaze\u0107e nevolje. Me\u0111utim rije\u010di poziva pokazuju da\u00a0 Bo\u017eji pravi narod u Babilonu\u00a0ne treba smatrati upletenim u njene grijehe svjetovnosti i ignoriranja bo\u017eanske istine, sve do vremena kada \u0107e shvatiti da je Babilon pao\u2014odba\u010den. Tada, ako nastave biti u njoj, smatrat \u0107e ih se da su od nje, u smislu odobravanja njenih pogre\u0161nih djela i u\u010denja, pro\u0161lih i sada\u0161njih, i ra\u010dunat \u0107e ih se sudionicima njenih grijeha, i da time zaslu\u017euju udio u njenoj kazni, nevolja koje dolaze na\u00a0 nju. (Vidi Otkr. 18:4)<\/p>\n

Kako je sna\u017ean izraz, \u201ei postade prebivali\u0161tem zlodusima, i tamnicom svakom ne\u010distom duhu, i kavezom svakoj ne\u010distoj i mrskoj ptici.\u201c Kako je samo istina, da najodvratniji od dru\u0161tva tra\u017ee i nose odje\u0107u Kr\u0161\u0107anske vjeroispovijesti i ceremonijalizma, u nekima od razli\u010ditih odaja (sekti) Babilona. Svako ne\u010disto na\u010delo i nauka, nekako i negdje, nalazi zastupljenost u njoj. I ona je \u201ekavez\u201c koji sigurno dr\u017ei ne samo Gospodinove krotke i nje\u017ene golubove, nego tako\u0111er i mnoge ne\u010diste i mrske ptice. Od svih prekr\u0161itelja, i zavodnika mu\u0161karaca i \u017eena, koliki mnogi izjavljuju da su \u010dlanovi Kristove Crkve! I koliki mnogi koriste njihovo ispovjedanje kao pla\u0161t pod kojim unapre\u0111uju zle planove! Dobro je poznato da je ve\u0107ina \u010dak nabrutalnijih kriminalaca bila pogubljena u Rimokatoli\u010dkoj zajednici.<\/p>\n

Babilon sadr\u017ei i najbolje i najgore, i kremu i talog, populacije civiliziranog svijeta. Krema je mala klasa istinski posve\u0107enih, na\u017ealost pomje\u0161ana sa velikom masom licemjera i prljavih, taloga kriminalaca; ali pod povoljnim okolnostima klasa kreme bit \u0107e odvojena u sada\u0161njoj \u017eetvi, kao priprema da budu proslavljeni.<\/p>\n

Kao primjer omjera ne\u010distih i mrskih ptica, u i izvan Babilona, zapazi sljede\u0107i slu\u017ebeni izvje\u0161taj o uvjetima dru\u0161tva u odaji polja p\u0161enice gdje su se \u201eOrtodoksni\u201c stolje\u0107ima hvalili\u00a0sa lijepom kvalitetom i \u010disto\u0107om njihove p\u0161enice i nekolicine njihovog kukolja, i gdje je \u201eTzv.Crkva,\u201c bila povezana sa vladavinom u dono\u0161enju zakona i vladanju ljudima:<\/p>\n

Status Dru\u0161tva u Enleskoj i Walesu<\/strong><\/p>\n

Izvje\u0161taj parlamenta iz 1873<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Stanovni\u0161tvo po vjeroispovijedima<\/strong><\/p>\n

Rimokatolici…………………………………………………………1,500,000<\/p>\n

Engleska Crkva……………………………………………………..6,933,935<\/p>\n

Disidenti [protestanti osim Episkopalaca]…………………7,234,158<\/p>\n

Ateisti…………………………………………………………………..7,000,000<\/p>\n

\u017didovi……………………………………………………………………….57,000<\/p>\n

\n

Ukupan broj kriminalaca u zatvorima<\/strong><\/p>\n

Rimokatolici……………………………………………………………..37,000<\/p>\n

Engleska Crkva………………………………………………………….96,600<\/p>\n

Disidenti……………………………………………………………………10,800<\/p>\n

Ateisti…………………………………………………………………………..350<\/p>\n

\u017didovi………………………………………………………………………………0<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ———<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0145,050<\/p>\n

\n

Kriminalci na svakih 100,000 od stanovni\u0161tva<\/strong><\/p>\n

Rimokatolici………………………………………………………………2,500<\/p>\n

Engleska Crkva…………………………………………………………..1,400<\/p>\n

Disidenti……………………………………………………………………….150<\/p>\n

Ateisti……………………………………………………………………………..5<\/p>\n

\u017didovi……………………………………………………………………………..0<\/p>\n

\n

Omjer Kriminalaca<\/strong><\/p>\n

Rimokatolici………………………………………………………….1 na 40<\/p>\n

Engleska Crkva……………………………………………………..1 na 72<\/p>\n

Disidenti……………………………………………………………..1 na 666<\/p>\n

Ateisti…………………………………………………………….1 na 20,000<\/p>\n

\n

Razlog za to pomije\u0161ano stanje je naveden: \u201eJer su se svi narodi opili vinom [duh, utjecaj] gnjeva\u00a0 njezina bluda\u201c\u2014srodstvo sa svijetom. (Otkr. 18:3) La\u017ena u\u010denja \u0161to se ti\u010de karaktera i zadatka Crkve, i tvrdnja da je do\u0161lo vrijeme za njeno uzvi\u0161enje i vladavinu (i posebno nakon velikog procvata uspjeha koju je njena svjetovna ambicija dobila u vrijeme Konstantina, kad je tvrdila da je Kraljevstvo Bo\u017eje podignuto da vlada u mo\u0107i i velikoj slavi), odvela je mnoge u Babilon, koji se nkada ne bi ujedinili s njom da je ona nastavila na uskom putu \u017ertve. Ponos i ambicija vodili su ranu Crkvu da se uhvati svjetovne mo\u0107i. Da bi dobila mo\u0107, bili su potrebni brojevi\u00a0 i svjetovni utjecaj. I da bi se dobilo broj, koji, pod sada\u0161njim uvjetima, istina nikad ne bi privukla, bila su otvorena la\u017ena u\u010denja, i na kraju je postignut uspon iznad svih drugih; i \u010dak istine koje su dotad bile zadr\u017eane bile su unaka\u017eene i iskrivljene. Brojevi su do\u0161li, \u010dak u stotinama milijuna, i prava Crkva, p\u0161enica, i dalje \u201emalo stado,\u201c bila je skrivena me\u0111u milijunima kukolja. Ovdje, kao ovce usred pro\u017ediru\u0107ih vukova, pravo Kraljevstvo Bo\u017eje u embrio stanju pretrpjelo je nasilje, i nasilja ga je uzelo silom; i,\u00a0 poput njihovog Gospodina, \u010dije su tragove slijedili, oni su bili prezreni, ljudi boli i upoznati s tugom.<\/p>\n

Me\u0111utim, sada, kada Milenijsko jutro svi\u010de, i kada su razotkrivene doktrinarne pogre\u0161ke pro\u0161le mra\u010dne no\u0107i, i rasvjetljeni pravi dragulji istine, u\u010dinak mora biti, kako je osmi\u0161ljeno, da se potpuno odvoji p\u0161enica od kukolja. I, kao \u0161to su la\u017ena u\u010denja proizvela neispravan razvoj, tako \u0107e i razotkrivanje istine u svijetlu \u017eetve proizvesti razdvajanje. Me\u0111utim, svi od kukolja i neki od p\u0161enice su stra\u0161ljivi. Njima se \u010dini da bi raspad Babilona bio svrgavanje Bo\u017ejeg djela,\u00a0i neuspjeh njegove stvari. Ali nije tako: kukolj nikad nije bio p\u0161enicom, i Bog nikada nije namjeravao da ih prizna kao takve. On je jedino dopustio, \u201eneka\u201c oboje rastu zajedno do \u017eetve. Bo\u017eji je narod bio pozvan da izi\u0111e iz Babilonskog \u201ekaveza\u201c ne\u010distih ptica, da mogu u\u017eivati slobodu i imati udjela u djelu i svjetlu \u017eetve, i pokazati da nisu u\u00a0 skladu sa njenim pogre\u0161kama i u\u010denjem i praksom, i tako umaknuti njima i njihovoj nagradi\u2014po\u0161astima koje dolaze na sve koji su ostali u njoj.<\/p>\n

Te po\u0161asti ili nevolje, nagovje\u0161tene sa nevoljama na odba\u010denom \u017didovskom domu, prikazane su sa tako jezivim simbolima u knjizi Otkrivenje\u00a0 da mnogi istra\u017eiva\u010di imaju vrlo preuveli\u010dane i\u00a0 divlje ideje o toj temi, i stoga su nepripremljeni za stvarnosti koje sada predstoje. Oni \u010desto simbole tuma\u010de doslovno, pa su stoga nepripremljeni vidjeti ih ispunjene kao \u0161to \u0107e biti\u2014vjerskim, dru\u0161tvenim i politi\u010dkim neprilikama, kontroverzama, prevratima, reakcijama, revolucijama, itd.<\/p>\n

No zapazite sada jednu drugu stvar ovdje. Izme\u0111u vremena kada je Babilon odba\u010den, izgubio naklonost (1878), i vremena kada nevolje ili po\u0161asti dolaze na nju, kratki je interval, tijekom kojeg \u0107e vjerni od Gospodinovog naroda svi biti obavje\u0161teni o tome, i sakupljeni iz Babilona. To je jasno pokazano u istom retku; jer sa porukom, \u201epade Babilon,\u201c je spojen poziv, \u201eIzi\u0111ite iz nje, narode moj, da…ne primite od njezinih [dolaze\u0107ih] po\u0161asti.\u201c Na taj je isti vremenski interval, i na isto djelo koje u njemu treba biti izvr\u0161eno, bilo ukazano u simbolima, u Otkr. 7:3. Glasniku gnjeva bila je dana zapovijed, \u201eNemojte uditi ni zemlji, ni moru, ni drve\u0107u, dok ne ope\u010datimo sluge Boga na\u0161ega na njihovim \u010delima.\u201c Pe\u010da\u0107enje na \u010delima pokazuje da \u0107e mentalno shva\u0107anje istine biti ono \u0161to \u0107e razdvojiti i razlikovati Bo\u017eje sluge od slugu i poklonika\u00a0Babilona. I to se sla\u017ee sa Danijelovim svjedo\u010danstvom: \u201enitko od zlih [nevjerni svom savezu] ne\u0107e razumjeti; no mudri [od tvog naroda] \u0107e razumjeti.\u201c (Dan. 12:10) Stoga klase imaju biti obilje\u017eene i razdvojene prije nego po\u0161asti do\u0111u na odba\u010deni Babilon.<\/p>\n

I da ta spoznaja ima biti sredstvo i za pe\u010da\u0107enje i za razdvajanje imlicirano je u retku kojeg smo prethodno razmotrili; jer je najprije dan proglas da, \u201ePade Babilon,\u201c i da izvjesne nevolje ili kazne dolaze na nju, prije nego je od Gospodinovog naroda bilo o\u010dekivano da poslu\u0161a zapovijed, \u201eIzi\u0111ite iz nje,\u201c temeljeno na toj spoznaji. Zaista, mi znamo, da svi moraju biti dobro \u201eope\u010da\u0107eni na svojim \u010delima\u201c\u2014dobro obavje\u0161teni\u2014\u0161to se ti\u010de Bo\u017ejeg plana, prije nego mogu s pravom cijeniti ili slu\u0161ati tu zapovijed.<\/p>\n

I nije li o\u010dito da je samo to djelo pe\u010da\u0107enja slugu Bo\u017ejih sada u tijeku? Ni smo li biti ope\u010da\u0107eni na svojim \u010delima? i to, isto tako, u vrlo pravo vrijeme? Nismo li bili vo\u0111eni, korak po korak, kao samom Gospodinovom rukom\u2014s Njegovom Rije\u010di\u2014do cijenjenja istine i stvari op\u0107enito sa tog stajali\u0161ta\u2014povla\u010de\u0107i na\u0161a prija\u0161nja gledi\u0161ta izvu\u010dena iz drugih izvora, o mnogim temama? Nije li istina da razli\u010dite podjele ili sljedbe Babilona nisu bili kanali kroz koje je to pe\u010da\u0107enje do\u0161lo do nas, nego da su umjesto toga oni bili prepreke koje su sprije\u010dile njegovo br\u017ee ostvarenje? I zar ne vidimo ispravnost toga, isto tako kao i Gospodinove objave, da se razdvajanje p\u0161enice i kukolja mora dogoditi u \u017eetvi? I zar ne vidimo da je to njegov plan, da otkrije \u010dinjenice njegovim vjernima, i onda o\u010dekivati da oni poka\u017eu njihovo srda\u010dno slaganje sa tim planom sa brzom poslu\u0161nosti? \u0160to ako nas poslu\u0161ati i iza\u0107i obavezuje da ostavimo iza sebe hvalu od ljudi, ili udobne pla\u0107e, ili \u017eupni dvor, ili financijsku pomo\u0107 u poslu, ili doma\u0107i mir, ili \u0161to sve ne?\u2014ipak nemojmo se bojati. Onaj koji nam ka\u017ee \u201eIza\u0111i!\u201c je isti onaj koji je rekao \u201eDo\u0111i!\u201c Petru kad je on hodao po moru. Petar, poslu\u0161av\u0161i, bio bi potonuo, da mu Gospodin nije ispru\u017eio ruku i podr\u017eao ga; i ista mi\u0161ica podr\u017eava dobro one koji sada, na njegovu zapovjed, izlaze iz Babilona. Nemoj gledati na burno more pote\u0161ko\u0107a izme\u0111u, nego, gledaju\u0107i izravno na Gospodina, budi hrabar.<\/p>\n

Zapovije je Do\u0111i,ne Idi; jer izlaze\u0107i iz ropstva ljudskim tradicijama, i vjerskim kredima, i sistemima, i pogre\u0161kama, mi dolazimo izravno na\u0161em Gospodinu, da budemo pou\u010deni i hranjeni od njega, da budemo oja\u010dani i usavr\u0161eni da \u010dinimo sve ono \u0161to mu je ugodno, i da stojimo, a ne da padnemo sa Babilonom.<\/p>\n

Bo\u017eja Rije\u010d otkriva \u010dinjenicu da \u0107e se nominalna crkva, nakon \u0161to izgubi njegovu naklonost i to da bude njegov glasnogovornik (Otkr. 3:16), ustaliti u stanje nevjerovanja, u kojem \u0107e Biblija na koncu biti\u00a0 u stvarnosti u potpunosti ignorirana, premda zadr\u017eana po imenu, i u kojoj \u0107e filozofske \u0161pekulacije raznih nijansi biti stvarna vjerska kreda. Vjerni zape\u010da\u0107eni \u0107e umaknuti od tog pada; jer oni \u0107e se \u201ena\u0107i dostojnima umaknuti svemu tome \u0161to se ima dogoditi i stati\u201c\u2014ne pasti, u vrijeme Gospodinove prisutnosti. (Luka 21:36) U stvari, mnogi se ve\u0107 tako ustaljuju\u2014zadr\u017eavaju formu obo\u017eavanja, i vjeru u Stvoritelja i u budu\u0107i \u017eivot, ali gledaju\u0107i na to uglavnom kroz njihove vlastite ili filozofije i teorije drugih ljudi, i ignoriraju\u0107i Bibliju kao nepogre\u0161ivog u\u010ditelja bo\u017eanskih namjera.<\/p>\n

Oni, premda zadr\u017eavaju Bibliju, nevjeruju u njene pripovijesti, posebno u onu o Edenu i padu. Zadr\u017eavaju\u0107i Isusovo ime, i nazivaju\u0107i ga Kristom i Spasiteljem, oni ga smatraju kao samo izvrsnog no ne i nepogre\u0161ivog primjera, i u potpunosti odbacuju njegovu otkupnu \u017ertvu\u2014njegov kri\u017e. Tvrde\u0107i da je Bo\u017eje o\u010dinstvo pro\u0161ireno na gre\u0161nike oni odbacuju i prokletstvo i Posrednika.<\/p>\n

Nije bilo u cjelini uo\u010deno da je kod prvog dolaska\u00a0tri i pol godi\u0161nja slu\u017eba na\u0161eg Gospodina, sve do odbacivanja \u017didovske nacije (njihova crkva i nacija bili su jedno), bilo su\u0111enje ili ispitivanje tog poretka ili sistema kao cjeline, umjesto ono njihovih pojedina\u010dnih \u010dlanova. Njihova klasa klera\u2014Sve\u0107enici, Pismoznanci, Farizeji\u2014predstavljali su taj sistem u cjelini. Oni su sami naime tvrdili da predstavljaju Judaizam (Ivan 7:48,49), i ljudi su ih po\u0161tivali kao takve; otud snaga u pitanju, Da li je itko od vladara i Farizeja povjerovao u njega? I na\u0161 ih je Gospodin priznao kao takve: on je rijetko prekorio narod za propust \u0161to ga nisu primili, ali je opetovano dr\u017eao odgovornima \u201esljepe vo\u0111e,\u201c koji ne bi sami u\u0161li u Kraljevstvo, niti\u00a0 dopu\u0161taju ljudima, koji bi ina\u010de primili Isusa kao Mesiju i Kralja, da u\u010dine to isto.<\/p>\n

Stalni napor na\u0161eg Gospodina bio je izbjegavati publicitet\u2014kako bi spije\u010dio da njegova \u010duda i u\u010denja ne potaknu narod, da ga silom ne postave za kralja (Ivan 6:15); no ipak je stalno ta svjedo\u010danstva ili dokaze svog autoriteta i Mesijanstva stavljao pred \u017didovsko sve\u0107enstvo, sve do vremema kada je njihovo su\u0111enje kao naciji zavr\u0161ilo, kad je njihov dom ili sistem bio odba\u010den, \u201eostavljen opusto\u0161en.\u201c Tada, su pod njegovim vodstvom i pod apostolskim u\u010denjem, svi napori bili usmjereni prema ljudima individualno; i odba\u010dena crkvena organizacija i njeni slu\u017ebenici, kao takvi, su bili u potpunosti ignorirani.<\/p>\n

Kao dokaz da su tijekom njegove slu\u017ebe, i sve dok njihov sistem nije bio odba\u010den, u\u010ditelji i sve\u0107enici predstavljali isto, zapazi Gospodinov pravac postupanja sa o\u010di\u0161\u0107enim gubavcem, kako je zapisano u Mat. 8:4. Isus mu je rekao, \u201ePazi, nemoj nikome govoriti; nego idi, poka\u017ei se sve\u0107eniku i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije, NJIMA za svjedo\u010danstvo.\u201c Dokaz ili svjedo\u010danstvo bili su skriveni od naroda na neko vrijeme, ali su trebali bez odlaganja biti dani njihovim \u201evladarima,\u201c koji su predstavljali \u017didovsku crkvu \u010dije je su\u0111enje tada bilo u tijeku.<\/p>\n

Posebno bi smo trebali zapaziti cilj i rezultate su\u0111enja \u017didovskoj crkvi kao sistemu, zbog njihovog predod\u017ebenog odnosa sa sada\u0161njim su\u0111enjem Evan\u0111eoskoj Crkvi, isto tako\u00a0 kao i njihovog odnosa prema cijelom Bo\u017ejem planu. Oni su izjavljivali, u skladu s Bo\u017ejim obe\u0107anjima, da su narod spreman za dolaze\u0107eg Mesiju, narod kojeg on bude organizirao, oja\u010dao, usmjerio i koristio kao svoj \u201evlastiti narod,\u201c u blagoslivljanju svih drugih naroda na zemlji, donose\u0107i svima potpunu spoznaju o Bogu i prilike sklada s njegovim pravednim zakonima. Bog, premda kroz svoje predznanje svjestan da Tjelesni Izrael bude bio neprikladan za glavno mjesto u tom velikom djelu, ipak im je dao svaku priliku\u00a0 i prednost isto kao da je bio u neznanju o rezultatima. U me\u0111uvremenu on je objavio svoje predznanje u proro\u010danskim izjavama koje oni nisu mogli shvatiti, kako mi ne bi smo pretpostavljali da je on eksperimentirao, pa onda nije uspio, u svom opho\u0111enju sa \u017didovskim narodom.<\/p>\n

Tako dugo dok je Izrael kao crkva-dr\u017eava tvrdio da je spreman, \u010dekaju\u0107i i oran da izvr\u0161i njihov dio programa, bilo je tako da su trebali biti ispitani, prije nego bi Bo\u017eji daljnji plan stupio na snagu. Taj dajljnji plan bio je, da se kada se prirodno potomstvo Abrahama, bude, njihovim ispitivanjem, pokazalo neprikladnim za glavnu \u010dast koja je bila obe\u0107ana i koju su tra\u017eili, tada bude napravio izbor ili odabir, tijekom Evan\u0111eoskog doba, pojedinaca dostojnih visoke \u010dasti da budu obe\u0107ano potomstvo Abrahamovo, i sunasljednici sa Mesijom u obe\u0107anom Kraljevstvu, koje \u0107e podi\u0107i i blagosloviti sve narode na zemlji. (Gal. 3:16,27-29,14)<\/p>\n

\u201eSedamdeset tjedana\u201c (490 godina) bo\u017eanske naklonosti obe\u0107ane \u017didovskom narodu nije moglo a da se ne ispuni; i stoga ni u kom smislu\u00a0 nisu mogli Neznabo\u0161ci, ili \u010dak Samari\u0107ani, biti pozvani postati u\u010denicima, ili u bilo kojem smislu biti povezani sa Kraljevstvom koje su Krist i apostoli propovijedali. (Djela 3:26) \u201eVama je najprije trebalo govoriti Rije\u010d Bo\u017eju [poziv da sudjeluju u Kraljevstvu],\u201c rekao je Pavao, obra\u0107aju\u0107i se \u017didovima. (Djela 13:46) \u201ePutem pogana nemojte hoditi i ni u koji grad Samarijanaca nemojte ulaziti: nego idite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova\u201c; i opet: \u201ePoslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova,\u201c rekao je U\u010ditelj, \u0161alju\u0107i svoje u\u010denike. (Mat. 10:5; 15:24)<\/p>\n

Cijeli \u201esedamdeseti tjedan,\u201c u sredini kojeg je Krist umro\u2014sedam godina od po\u010detka slu\u017ebe na\u0161eg Gospodina do slanja Petra da propovijeda Korneliju, prvom Neznabo\u017ea\u010dkom obra\u0107eniku\u2014bilo je u Bo\u017ejim pripremama odvojeno za \u017didovsko su\u0111enje. Me\u0111utim umjesto da ih se ispituje kao cjelinu (kao crkvu-dr\u017eavu) svih tih sedam godina, to su\u0111enje je bilo \u201eskra\u0107eno u pravednosti\u201c\u2014to jest, ne njima na \u0161tetu, nego na korist. Me\u0111utim bilo je o\u010dito, ne samo Bogu nego i ljudima tako\u0111er da su Farizeji, sve\u0107enici i pismoznanci ne samo odbacili, nego i do dna mrzili, Gospodina Isusa i tra\u017eili ga ubiti; prema tome, kad je do\u0161lo vrijeme za njega da se javno ponudi kao Kralj, ja\u0161u\u0107i na magaretu, kada nije bio prihva\u0107en od predstavnika crkve-dr\u017eave, Kralj se odmah odrekao tog sistema, premda ga je obi\u010dan narod radosno primio i inzistirao da ga se prizna kao kralja. (Marko 12:37) Tako je na\u0161 Gospodin skratio daljnje beskorisno su\u0111enje, da bi ostatak tog \u201esedamdesetog tjedna\u201c mogao posebno biti potro\u0161en i isklju\u010divo na ljude, pojedince iz tog odba\u010denog sistema\u2014prije nego se napori slugu nove vremenske razdiobe usmjere k svim nacijama. I bilo je tako; jer na\u0161 Gospodin,\u00a0 nakon uskrsnu\u0107a, kada je govorio svojim u\u010denicima da njihovi napori ne trebaju vi\u0161e biti ograni\u010deni samo na \u017didove, nego mogu biti pro\u0161ireni na \u201esve narode,\u201c bio je konkretan da doda\u2014\u201epo\u010dev od Jeruzalema.\u201c (Luka 24:47) I on je dobro znao da \u0107e ih njihove \u017didovske ideje sprije\u010diti od toga da idu preko \u017didova sve dok\u00a0ne bude u odre\u0111eno vrijeme otvorio put\u2014kao \u0161to je i u\u010dinio na kraju njihovog vremena naklonosti, \u0161alju\u0107i Petra Korneliju. Od tog su vremena, i \u017didovi i Pogani pojedina\u010dno djelili prednosti Bo\u017eje naklonosti podjednako, i jedni i drugi su bili podjednako prihvatljivi, u i kroz Krista; jer kod sada\u0161njeg poziva \u201enema razlike\u201c barem \u0161to se ti\u010de Boga\u2014razlika nepovoljna za \u017didove bila je njihova vlastita predrasuda protiv prihva\u0107anja, kao dara kroz Krista, blagoslova koji su im jednom bili prihva\u0107eni pod uvjetom njihovog stvarnog slaganja sa punim pismom i duhom Bo\u017ejeg zakona, kojeg nitko u palom stanju nije mogao ispuniti.<\/p>\n

Taj \u201esedamdeseti tjedan,\u201c sa svim pojedinostima ispitivanja Tjelesnog Izraela, nije samo ostvario svrhu ispitivanja tog sistema, nego je tako\u0111er i to posebno pru\u017eio predod\u017ebeni prikaz sli\u010dnog ispitivanja nominalne Evan\u0111eoske Crkve ili Duhovnog Izraela, nazvanog \u201eSvijet Kr\u0161\u0107anstva\u201c i \u201eBabilon,\u201c tijekom sedam podudaraju\u0107ih godina, s kojima je po\u010dela \u017eetva Evan\u0111eoskog doba\u2014razdoblje od Listopada 1874 do Listopada 1881. \u201eSvijet Kr\u0161\u0107anstva,\u201c \u201eBabilon,\u201c\u00a0 izjavljuje da vidi neuspjeh svoje predslike, Tjelesnog Izraela, i tvrdi da su oni pravo duhovno sjeme Abrahamovo, i da su spremni, i da \u010dekaju i da su orni obratiti poganski svijet, i da pravedno vladaju i pou\u010davaju i blagoslove sve narode, ba\u0161 kao \u0161to je i \u017didovski sistem izjavljivao. Sada\u0161nje je poput predod\u017ebenog doba, tako\u0111er, u \u010dinjenici da su vo\u0111e onda op\u0107enito po\u0161tovali obe\u0107anja o dolasku Mesije kao simboli\u010dne izraze; i samo je prosta klasa ljudi o\u010dekivala osobnog Mesiju. U\u010deni me\u0111u \u017didovima, tada, ignorirali su Mesiju kao pojedinca, i o\u010dekivali su da njihova crkva-dr\u017eava bude trijumfirala nad drugima zbog svojih uzvi\u0161enijih zakona, i tako ispunila sve \u0161to je obi\u010dan narod pretpostavljao da se bude zahtjevalo od Mesije da ostvari. (I to je gledi\u0161te koje \u201eu\u010deni\u201c \u017didovski u\u010ditelji, ili Rabini dr\u017ee, koji tuma\u010de Mesijanska\u00a0proro\u010danstva kao primjenjiva na njihovu crkvu-dr\u017eavu, a ne osobnog Spasitelja svijeta. \u010cak proro\u010danstva koja ukazuju na patnje Kristove oni primjenjuju na njihove patnje kao naroda.) Izvr\u0161avaju\u0107i tako svoju teoriju, oni \u0161alju misionare po cijelom svijetu, da obrate svijet na Mojsijev Zakon, o\u010dekuju\u0107i da \u0107e tako dosegnuti i \u201eblagosloviti sve narode na zemlji,\u201c osim osobnog Mesije. To je bilo do te mjere slu\u010daj, da je na\u0161 Gospodin to primjetio, rekav\u0161i, \u201ejer obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog obra\u0107enika.\u201c<\/p>\n

Kako je tome sli\u010dna teorija nominalnog \u201eKr\u0161\u0107anstva\u201c danas. Obi\u010dan narod, kad im se skrene pa\u017enja na \u010dinjenicu da je Gospodin obe\u0107ao da \u0107e ponovno do\u0107i, i da su apostoli i proroci predskazali da\u00a0 Milenij, ili Vremena Obnove, treba rezultirati kroz drugi Gospodinov dolazak (Djela 3:19-21), sklon je prihvatiti istinu i radovati se u njoj, ba\u0161 kao i sli\u010dna klasa kod prvog dolaska. Me\u0111utim danas, kao i prije tisu\u0107u i osamsto godina, glavni sve\u0107enici i vladari naroda imaju mnogo napredniju (?) ideju. Oni tvrde da se obe\u0107anja Milenijskih bla\u017eenstava, mira na zemlji i dobre volje me\u0111u ljudima, mogu i moraju ostvariti kroz njihove napore, misije, itd., bez osobnog dolaska Gospodina Isusa; i oni tako poni\u0161tavaju obe\u0107anja o drugom dolasku i dolaze\u0107em Kraljevstvu.<\/p>\n

Sada\u0161nji glavni sve\u0107enici i vladari, \u201ekler\u201c \u201etzv. Kr\u0161\u0107anstva,\u201c zavode\u0107i sebe isto tako kao i narod, tvrdi, i izgleda i vjeruje, da njihovi misionarski napori samo \u0161to nisu uspjeli, i da su sada, bez Gospodina, oni uo\u010di uvo\u0111enja u svijet svih Milenijskih blagoslova prikazanih u Svetom Pismu.<\/p>\n

Temelj za tu obmanu le\u017ei dijelom u \u010dinjenici da su pove\u0107anje znanja i jurenje amo-tamo po zemlji, svojstveno ovom \u201eDanu Njegove Priprave,\u201c bili\u00a0posebno povoljni za \u0161irenje trgovine civiliziranih nacija, i posljedi\u010dnog porasta svjetskog napretka. Zaslugu za sve to Babilon hladno pripisuje sebi, ukazuju\u0107i na sve te prednosti kao na rezultate njenih Kristijaniziraju\u0107ih i djelotvornih utjecaja. Ona s ponosom ukazuje na \u201eKr\u0161\u0107ansku naciju\u201c Veliku Britaniju, i na njeno bogatstvo i napredak, kao rezultate njenih Kr\u0161\u0107anskih na\u010dela. Me\u0111utim \u0161to govore \u010dinjenice? Svaki korak napretka kojeg je ta nacija ili bilo koja druga nacija napravila da zbaci sa sebe jaram Babilonskog tla\u010denja. U onoj mjeri u kojoj je Velika Britanija zbacila okove Papinskog pritiska, ona je napredovala; i u onoj mjeri u kojoj se nastavila dr\u017eati i biti pod utjecajem Papinskih u\u010denja saveza crkve i dr\u017eave, bo\u017eanski imenovanog kraljevskog i sve\u0107eni\u010dkog autoriteta, i podlagati se tiraniji pohlepe i sebi\u010dnosti, do te mjere je dalje nastavila propadati.<\/p>\n

Pohlepa za zlatom i ambicija za mo\u0107i bili su skrivena snaga s kojom su se luke poganskih zemalja nevoljko otvorile trgovini tzv. Kr\u0161\u0107anskih nacija, Engleskom i Njema\u010dkom rumu i opijumu, i Ameri\u010dkom viskiju i duhanu. Ljubav prema Bogu i blagoslivljanje poganskih naroda nema mjesta u takvim naporima. Ovdje je naizgled mala stavka teku\u0107e povijesti koja bi trebala osupnuti savjesti tzv. Kr\u0161\u0107anskih nacija, ako ih uop\u0107e i imaju. Muslimanski Emir Nupe, Zapadna Afrika, nedavno je poslao sljede\u0107u poruku Biskupu Crowtheru, u misiji u Nigeriji:<\/p>\n

\u201eNije to duga stvar; to je o barasi [rumu]. Barasa, barasa, barasa! To je uni\u0161tilo na\u0161u zemlju; to je veoma mnogo uni\u0161tilo na\u0161 narod; na\u0161 je narod poludio od toga. Molim vas, Malam Kip, nemojte zaboraviti ovo pismo; zato \u0161to mi svi molimo da on [Crowter] pita velike sve\u0107enike [vije\u0107e Misijskog Dru\u0161tva Anglikanske crkve] da oni\u00a0mole Englesku Kraljicu [Poglavara Engleske Crkve] da zabrani dono\u0161enje barase u ovu zemlju.<\/p>\n

\u201eZbog Boga i zbog Proroka! Za ime Boga i Proroka, njegovog poslanika, on nam mora pomo\u0107i u ovoj stvari\u2014oko te barase. Reci temu, neka ga Bog blagoslovi u njegovom djelu. Ovo su rije\u010di iz usta Malike, Emira Nupe.\u201c<\/p>\n

Komentiraju\u0107i to Baptisti\u010dki \u010dasopis zapa\u017ea:<\/strong><\/p>\n

\u201eOvaj ponizni crna\u010dki vladar otkriva u tom pismu zabrinutost za svoj narod do kojega Kr\u0161\u0107anski monarsi i vladavine jo\u0161 nisu do\u0161li; jer niti jedan Evropski Kr\u0161\u0107anski vladar, i niti jedan Predsjednik Sjedinjenih Dr\u017eava, nikada nisu toliko apelirali u korist svog naroda. U svim obra\u0107anjima kod otvaranja Parlamenata, u svim Predsjedni\u010dkim porukama, ni u jednom odlomku to nikada nije bilo prona\u0111eno. Neka je sram sve Kr\u0161\u0107anske vladare! Dobitak, prokleta glad za zlatom, je zakon kod trgovaca; i oni su miljenici i gospodari vladavina.\u201c<\/p>\n

Zatim u ime istine mi pitamo, Za\u0161to ih nazivati Kr\u0161\u0107anskim vladavinama? I vlada Sjedinjenih Dr\u017eava nije izuzetak, premda toliki mnogi ustraju u tome da ju ozna\u010davaju Kr\u0161\u0107anskom vladavinom, premda s pravom ne zaslu\u017euje tu titulu, premda revni sekta\u0161i ustraju na tome. Iz Bostona, ogromni su tovari ruma bili slati za Afriku, neprovjereni od strane vlade, i s njenim punim dopu\u0161tenjem, dok daje licence desetcima tisu\u0107a da proizvode i da dijele njenim vlastitim gra\u0111anima u\u017easnu \u201evatrenu vodu,\u201c napravljenu dvostruko \u0161tetnom i zavodljivom s onim \u0161to je nazvano pobolj\u0161avanjem, to jest, legaliziranim mje\u0161anjem najja\u010dih otrova. Sve to, \u010dak i vi\u0161e, je opravdano i branjeno od \u201eKr\u0161\u0107anskih\u201c dr\u017eavnika i vladara tzv. Kr\u0161\u0107anskih naroda, za prihod\u2014kao najlak\u0161i na\u010din prikupljanja od ljudi udjela u nu\u017enim tro\u0161kovima vlade. Zasigurno to je prostitucija najni\u017ee i najgore vrste. Svaki misaoni \u010dovjek mora shvatiti da je neumjestan naziv Kr\u0161\u0107anin, kad je primjenjen na \u010dak i najbolju od sada\u0161njih vladavina. Nastojanje da se\u00a0uglavi ime Kr\u0161\u0107anin likovima \u201ekraljevstava ovog svijeta,\u201c vladanima od \u201ekneza ovog svijeta\u201c\u2014Sotone\u2014i pro\u017eetima sa \u201eduhom svijeta,\u201c zbunilo je sva uistinu Kr\u0161\u0107anska srca, zavedena sa pogre\u0161kom pretpostavljanja da su sada\u0161nje vladavine svijeta u bilo kojem smislu Kristovo Kraljevstvo.<\/p>\n

Cannon Farrar ka\u017ee u <\/strong>Contemporary Review:<\/strong><\/p>\n

\u201eStara grabe\u017eljivost trgovine robljem bila je slije\u0111ena sa pohlepnijom i jo\u0161 pogubnijom grabe\u017eljivo\u0161\u0107u prodava\u010da pi\u0107a. Na\u0161i su o\u010devi strgnuli s vrata Afrike jaram od bi\u010deva: mi smo podvrgnuli domorotce jarmu \u0161korpiona. Mi smo otvorili rijeke Afrike za trgovinu, samo da izlijemo niz njih bijesni alkohol, od kojega ni rijeka Pakla nije od krvi crvenija ili prokletija. Je li savjest nacije mrtva?\u201c<\/p>\n

Mi odgovaramo, Ne! Nacija nikada nije bila Kr\u0161\u0107anska, pa stoga nikada nije ni imala Kr\u0161\u0107ansku savjest ili Kr\u0161\u0107anski duh. Najvi\u0161e \u0161to mo\u017ee biti re\u010deno o tome je, da je svjetlo od Bo\u017eje istinski posve\u0107ene djece prosvjetlilo, pro\u010distilo i osramotilo u obliku moralne reforme javnog mnjijenja onih nacija u kojima \u201esvjetle kao svjetla.\u201c<\/p>\n

Na sli\u010dan na\u010din na sli\u010dno groznu trgovinu bile su prisiljene Kina i Japan, protiv njihovog ozbiljnog prosvjeda, od istih Kr\u0161\u0107anskih (?) vladavina. Velika je Britanija 1840 po\u010dela rat s Kinom, nazvan \u201eOpijumskim ratom,\u201c da prisili Kinesku vladu, koja je \u017eeljela za\u0161tititi\u00a0 svoj narod od tog stra\u0161nog prokletstva, da prizna tu robu. Rat je povoljno rezultirao za \u0111avlovu stranu u sukobu. Britanski su brodovi uni\u0161tili tisu\u0107e \u017eivota i domova, i prisilili su poganskog Kineskog vladara da otvori carstvo polaganoj smrti opijuma\u2014opijanju Kine. Neto prihod Britanske vlade od te droge, nakon pla\u0107anja velikih tro\u0161kova za prikupljanje prihoda, iznosila je, prema slu\u017ebenim izvje\u0161tajima izdanima 1872,\u00a0preko $37,000,000 za prethodnu godinu. Tih, $37,000,000 godi\u0161nje, bio je inspiritivan uzrok tog rata, sasvim suprotno od ljubavi bilo za sada\u0161nju ili budu\u0107u dobrobit Kineza. To\u010dka u ugovoru kojom se \u0161titilo Kr\u0161\u0107anske misionare bio je samo zalogaj lukavo ba\u010den da smiri savjesti naroda koji je ljubio pravdu\u2014da u\u010dini kako veliki zlo\u010din izgleda kao milosr\u0111e, u\u010dinjeno u dobroti. U ugovoru na kraju rata, izvjesne su luke bile oslobo\u0111ene za Britansku trgovinu, i uslijedili su sli\u010dni ugovori s drugim dr\u017eavama, i time su bili osigurani neki dobri rezultati. Jedan od njih je bio otvaranje Kine utjecajima civilizacije. Me\u0111utim \u010dinjenica da je nekoliko Kr\u0161\u0107anskih mu\u0161karaca i \u017eena istupilo naprijed da pou\u010dava ljude nekima od na\u010dela pravednosti ne ide na zaslugu Britanske nacije, \u010diji je cilj bio trgovina, i koja je, zbog pohlepe za zlatom, a ne zbog dobrobiti Kineza ili slave Bo\u017eje, vodila nesveti i nepravedan rat protiv ljudi koji nisu toliko bili vje\u0161ti\u00a0 u\u00a0 toj \u0111avolskoj vje\u0161tini.<\/p>\n

Zajedno s drugim porocima, \u201etzv. Kr\u0161\u0107anstvo\u201c nau\u010davalo je nacije najgorem obliku idolopoklonstva, idoliziranju sebe i bogatstva i mo\u0107i, zbog \u010dega su mu\u0161karci i \u017eene koji izjavljuju da su Kr\u0161\u0107ani spremni prevariti, ozljediti i \u010dak i ubiti jedan drugog. Tako\u0111er ih je pou\u010dilo bogohuljenju i svetogr\u0111u na svakom jeziku; jer svaka brodska posada, iz svake navodne Kr\u0161\u0107anske nacije, huli na Kristovo ime. Me\u0111utim, dok je takav bio utjecaj tzv. Kr\u0161\u0107anskih nacija, iz njihove su sredine tako\u0111er izi\u0161li neki plemeniti misionari kri\u017ea, neki pravi sluge Bo\u017eji, i tako\u0111er neki manje plemeniti, sluge ljudi\u2014u svemu, me\u0111utim, \u0161a\u010dica\u2014da govore poganima o Kristu i pravoj civilizaciji.<\/p>\n

Ne gorljivi misionari ve\u0107 krvolo\u010dni doma\u0107i slu\u017ebenici misionarskih dru\u0161tava su bili ti koji u imali, imalo pojma, i \u010desto malo stvarnog interesa za, pravo stanje stranih zemalja, i \u010dija su gledi\u0161ta bila temeljena uglavnom na velikoj\u00a0sumi godi\u0161nje prikupljenoj i potro\u0161enoj, koji misle da je poganski svijet gotovo obra\u0107en, i da \u0107e njihovi napori zavr\u0161iti u obe\u0107anim Milenijskim blagoslovima, bez Gospodinovog drugog dolaska. Misionari koji su bili naprijed priznaju, op\u0107enito, veliko obeshrabrenje, osim kada mogu potaknuti svoju nadu\u00a0 u omjeru stvarnog iskustva i zdrave prosudbe. Tako jedan takav\u2014Vel. J. C. R. Ewing, D. D.\u2014koji je proveo devet godina u misijskom djelu u Indiji, dr\u017ee\u0107i nedavno predavanje pred Udru\u017eenjem Kr\u0161\u0107anskih Omladinaca iz Pittsburga, Pa., priznao je da sada\u0161nji u\u010dinak civilizacije i misionarskog napora nije samo razbiti poganske religije nego ukinuti sve oblike vjerovanja i u\u010diniti ljude nevjenicima. Me\u0111utim njegova je sna\u017ena nada da \u0107e idu\u0107i korak biti od Nevjerstva ka Kr\u0161\u0107anstvu\u2014nerazumna nada, zasigurno, kao \u0161to iskustvo ovdje, u civiliziranim zemljama, zasigurno dokazuje. Mi izvla\u010dimo iz javnog novinskog izvje\u0161\u0107a o njegovom predavanju, kako slijedi:<\/p>\n

\u201eIndija duguje vi\u0161e izravnim i neizravnim utjecajima Kr\u0161\u0107anstva nego bilo kojoj drugoj stvari. U\u010dinilo je mnogo da razbije staru ideju o materijalnim bogovima, i na njihovom mjestu postaviti ideju o jednom vrhovnom Bogu, \u0161to ljudi na Zapadu [Evropa i Amerika] podr\u017eavaju. [Mnogo bi odre\u0111enija izjava trebala biti da oni primaju ideju, zajedni\u010dku Ateizmu, da je Priroda vrhovni i jedini Bog.]<\/p>\n

\u201eMe\u0111u 263,000,000 ljudi u toj zemlji postoji \u00a010,000,000 mladih ljudi koji govore Engleskim jezikom i koji su pou\u010deni Zapadnja\u010dkikm idejama o kojima smo govorili. Vi\u0161a kasta je temeljito pou\u010dena literaturi, religiji i znanosti koji su temelj obrazovanja ljudi ove zemlje. Stara ideja o osvetoljubivom Bogu, kojega se mora umiriti sa brojnim darovima i mnogim molitvama, dala je mjesto suvremenom duhu Nevjerstva. Obrazovani ljudi Istoka vi\u0161e ne vjeruju u bogove svojih otaca. Oni su ih zauvijek ostavili, i zamjenili ih sa u\u010denjima pukovnika Roberta G. Ingersolla,\u00a0Painea, Voltairea, Bradlaugha i svakog drugog ateisti\u010dkog i panteisti\u010dkog u\u010ditelja. Ovo \u0107e skepti\u010dno doba uskoro pro\u0107i, i Zapad \u0107e, kao \u0161to je dao Indiji svoje ideje, dati joj svoju religiju Kr\u0161\u0107anskog Boga.<\/p>\n

\u201eMladi ljudi Indije su dobro obrazovani, akutni promatra\u010di, pametni, dobro upu\u0107eni u sva zbivanja drugih nacija pored njihove, i premda se \u010dini \u010dudnim, dobro su upoznati s na\u0161om Biblijom. Zaista, znaju je tako dobro da nitko doli \u010dovjek koji je temeljito upoznat s njenim u\u010denjima, i sa Kr\u0107anskom teologijom, se mo\u017ee nadati da \u0107e biti u stanju uspje\u0161no odgovoriti na sve prigovore koje iznose protiv nje. Popularna ideja, da misionari sjede u sjeni drveta i pou\u010davaju polugole divljake koji se sakupljaju oko njega, je odba\u010dena. U Indiji misionar susre\u0107e pametne i obrazovane ljude, i on mora biti dobro opremljen kako bi utjecao na njih. Oni su, pored \u0161to su pametni, lijepi ljudi, dragi, uljudni, gospodski, i ophode se sa svim strancima s najve\u0107im uva\u017eavanjem i po\u0161tovanjem.\u201c<\/p>\n

Tvrdokorne \u010dinjenice koje on citira zasigurno ne jam\u010de nerazumne gospodske nade. Iskustvo je zacijelo dokazalo da zbrkani argumenti sektarijanizma, \u010dije pogre\u0161ke iskrivljuju i poni\u0161tavaju ono istine \u0161to imaju, rijetko prave obra\u0107enike bilo od po\u0161tenih ili skeptika koji su izrugiva\u010di. Zasigurno, \u010dak i slijepi mogu vidjeti da ako bi deset stotina milijuna od poganstva bila obra\u0107eno na stanje \u010detiri stotine milijuna* tzv. Kr\u0161\u0107anstva, opet bi bilo otvoreno pitanje, kao \u0161to je bilo u \u017didovskom dobu (Mat. 23:15), ne bi li oni bili dvostruko vi\u0161e prikladniji za uni\u0161tenje nego su bili u svojim prvobitnim poganskim praznovjerjima. Zasigurno nijedan zdrav um ne mo\u017ee tvrditi da bi obra\u0107enje na takvo stanje tzv. Kr\u0161\u0107anstva ispunilo opis Milenijskog mira i dobre volje, prore\u010denog<\/p>\n

______________________________________________________________<\/p>\n

*Od tih 400 000 000 Rimo i Grko Katolika zajedno tvrde 280, 000, 000, dok Protestanti tvrde 120, 000, 000.<\/p>\n

od proroka, ukratko sa\u017eetog u Gospodinovoj molitvi, u rije\u010dima, \u201eNeka do\u0111e kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako u nebu, tako i na zemlji.\u201c (Luka 11:2)<\/p>\n

Da li je ikakvo iznena\u0111enje da se je Gospodin odrekao te mase od \u010detiri stotine milijuna, koji izjavljuju da sa\u010dinjavaju Crkvu Kristovu, i nazivaju se njegovim Kraljevstvom\u2014\u201eKr\u0161\u0107anskim svijetom\u201c\u2014i da im je on dao mnogo prikladnije ime, Babilon (smjesa, zbrka)? I da li je ikakvo \u010dudo da su sa svojim idejama o Kraljevstvu Kristovom, i o na\u010dinu i rezultatima\u00a0 njegovog \u0161irenja po cijelom svijetu, oni bili nepripremljeni za pravo Kraljevstvo, i nespremni da prime novog Kralja, kao \u0161to su, iz sli\u010dnih razloga, vladari predod\u017ebenog doma bili nepripremljeni kod njegovog prvog dolaska? Nema nikakve sumnje da bi ti carevi, kraljevi i kne\u017eevi koji sada koriste mo\u0107 i utjecaj uglavnom za samoboga\u0107enje, i koji opremaju i odr\u017eavaju milijune naoru\u017eanih ljudi da ih za\u0161tite i odr\u017ee u njihovim carskim pretjeranostima i gospodskim polo\u017eajima, radije vidjeli milijune poklanima, i da drugi milijuni postanu udovicama i siro\u010dadi, kao u pro\u0161losti, nego da oni imaju udjela u njihovim sada\u0161njim koristima. Je li ikakvo \u010dudo \u0161to oni niti \u017eele, niti o\u010dekuju, niti vjeruju u vrstu Kraljevstva obe\u0107anog u Svetom Pismu?\u2014kraljevstva u kojem \u0107e visoki i uzvi\u0161eni biti poni\u017eeni, a ponizni uzdignuti na glavni, ispravni i odre\u0111eni stupanj? Dali je ikakvo \u010dudo \u0161to su svi koji odobravaju bilo koju vrstu tla\u010denja , iznude, ili mljeve\u0107eg monopola, uz pomo\u0107 kojeg stje\u010du, ili se nadaju ste\u0107i, nepravednu prednost pred svojim bli\u017enjima, spori vjerovati u Kraljevstvo pravednosti u kojemu nepravda i nadmudrivanje ne\u0107e biti dopu\u0161teni? Posebno, trebali nas \u010duditi da su takvi spori vjerovati da je to Kraljevstvo blizu, pred samim vratima?<\/p>\n

Niti se treba \u010duditi da veliki, velikosve\u0107enici i vladari \u201etzv. Kr\u0161\u0107anstva,\u201c gledaju\u0107i svaki da stekne dobitak iz svog vlastitog kuta ili sekte (Iza. 56:11), ne uspijevaju prepoznati, pa stogaodbacuju, duhovnog Kralja koji je sada prisutan, kao \u0161to su ga u\u010ditelji tjelesnog doma odbacili kad je bio prisutan u tijelu. I kao \u0161to je Gospodin odbacio, odsjekao i odbacio daleko od naklonosti, u vatru nevolje, mnoge od \u201eprirodnih grana\u201c masline, sa\u010duvav\u0161i samo prave Izraelce kao grane, ne vidimo li da, u \u017eetvi ovog doba, ista mudrost testira \u201edivlje grane\u201c tako\u0111er (Rim. 11:21,22), od obacuje od naklonosti i so\u010dnosti korijena [Abrahamsko obe\u0107anje] tu veliku masu nominalnih grana, \u010diji karakter i ciljevi i stavovi su strani i divlji zaista\u2014vrlo druga\u010diji od Bo\u017ejeg obe\u0107anja i plana predstavljenog u korijenu?<\/p>\n

Nije neobi\u010dno da sada\u0161nja \u017eetva svjedo\u010di odvajanju pravih Kr\u0161\u0107ana od onih la\u017enih, kao \u0161to je\u00a0 i u \u017didovskoj \u017eetvi bilo ostvareno odvajanje pravih Izraelaca od onih koji su samo izjavljivali da su to.\u00a0 To je jedino \u0161to smo mogli razumno o\u010dekivati, \u010dak i da nije bilo nikavog otkrivenja danog nama u Bo\u017ejoj Rije\u010di, pokazuju\u0107i \u010dinjenicu odbacivanja mase, kao Babilona. (Usporedi Rim. 11:20-22 sa Otkr. 3:16; 18:4)<\/p>\n

Odbacivanje Babilona (\u201etzv. Kr\u0161\u0107anstva\u201c), 1878, bilo je odbacivanje mase licemjera\u2014\u201evojske,\u201c kako ih je nazvao Danijel, da ih razlikuje od klase sveti\u0161ta ili hrama. Klasa sveti\u0161ta ne\u0107e biti predana, niti ostavljena pustom. Ne, hvala Bogu, sveti\u0161te \u0107e biti proslavljeno; slava \u0107e Gospodinova ispuniti hram, kada njegov posljednji \u017eivi kamen bude bio ispoliran i priznat i stavljen na svoje mjesto. (1.Pet. 2:5,6) Mi smo vidjeli kako je takva klasa sveti\u0161ta postojala kroz cijelo doba, kako je bila oskvrnjena, i njene dragocjene posude (istine) one\u010di\u0161\u0107ene, i kako je njeno \u010di\u0161\u0107enje od pogre\u0161ke bilo postepeno izr\u0161eno. Ta je klasa cijelo vrijeme bila pravom Crkvom, \u010dak i dok su nominalni sistemi bili u nekoj mjeri priznati i donekle kori\u0161teni. Me\u0111utim nakon odbacivanja nominalnih sistema, sada kao i u \u017didovskoj \u017eetvi, jedino je prava Crkva ili klasa Sveti\u0161ta priznata i kori\u0161tena kao Bo\u017eji glasnogovornik. Kajfa, prvosve\u0107enik tjelesnog Izraela, bio je kori\u0161ten kao Bo\u017eji zastupnik da prenese veliku pouku i proro\u010danstvo samo nekoliko dana prije nego je taj sistem bio odba\u010den. (Vidi Ivan 11:50,51,55; 18:14) Ali mi nemamo nikakav nagovje\u0161taj u Svetom Pismu, niti ikakav razlog za pretpostavljanje, da je Bog ikada koristio ili priznao tu crkvu-naciju, njene vladare i predstavnike nakon \u0161to je bila odba\u010dena. I ta bi ista lekcija trebala biti prepoznata, ovdje, u povezanosti s Babilonom. Ona je \u201eizbljuvana\u201c iz Gospodinovih ustiju; i niti glas \u017denika niti glas nevjeste se vi\u0161e ne\u0107e \u010duti u njoj zauvijek. (Otkr. 18:23)<\/p>\n

Uzaludno je \u0161to neki poku\u0161avaju praviti izuze\u0107e od krivnje za njihov dio Babilona, i, dok priznaju\u0107i op\u0107enitu ispravnost proro\u010danske slike, tvrditi da njihova sekta, ili njihova odre\u0111ena skup\u0161tina, je izuzetak od op\u0107eg karaktera Babilona, i da, prema tome, da ih Gospodin ne mo\u017ee pozivati da se povuku iz nje formalno i javno, kad su joj se jednom pridru\u017eili.<\/p>\n

Neka takvi uzmu u obzir da smo mi sada u \u017eetvenom vremenu odvajanja, i neka se sjete Gospodinovog jasnog razloga zbog kojeg nas poziva iz Babilona, naime, \u201eda ne budete dionicima njezinih grijeha.\u201c Razmislite, ponovno, za\u0161to je taj sistem nazvan Babilonom. O\u010dito, zbog njenih mnogih pogre\u0161ki u doktrinama, koje, pomje\u0161ane sa nekoliko elemenata bo\u017eanske istine, prave veliku pomutnju, i zbog pomje\u0161ane grupe dovedene zajedno pomje\u0161anim istinama i pogre\u0161kama. I budu\u0107i \u0107e se oni dr\u017eati pogre\u0161aka pod cijenu istine, potonje je u\u010dinjeno ispraznim, i \u010desto gorim od besmislenog. Ovaj grijeh, dr\u017eanja i nau\u010davanja pogre\u0161ke pod cijenu istine je jedan za koji je kriva svaka sekta nominalne Crkve, bez iznimke. Postoji li sekta koja \u0107e te podr\u017eati u temeljitom istra\u017eivanju Svetog Pisma, da time raste\u0161 u milosti i u\u00a0spoznaji istine? Postoji li sekta koja\u00a0 ne\u0107e spre\u010davati tvoj rast, i u doktrinama i u njihovoj upotrebi? Postoji li sekta u kojoj mo\u017ee\u0161 poslu\u0161ati U\u010diteljeve rije\u010di i pustiti da tvoje svjetlo svijetli? Mi ne znamo ni za jednu.<\/p>\n

Ako bilo koje od Bo\u017eje djece u tim organizacijama ne prepoznaje svoje ropstvo, to je zbog toga \u0161to ne poku\u0161avaju koristiti svoju slobodu, zato \u0161to su zaspali na svojim mjestima du\u017enosti, kad su trebali biti aktivni upravitelji i vjerni stra\u017eari. (1.Sol. 5:5,6) Neka se probude i poku\u0161aju koristiti slobodu za koju misle da ju imaju; neka poka\u017eu svojim suobo\u017eavateljima u \u010demu\u00a0 njihova vjerska kreda ne dosti\u017eu bo\u017eanski plan, gdje se razlikuju od njega i tr\u010de i izravnu suprotnost s njim; neka im poka\u017eu kako je Isus Krist milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom okusio smrt za svakog \u010dovjeka; kako \u0107e se o toj \u010dinjenici, i blagoslovima koji proistje\u010du iz nje, \u201eu svoje vrijeme\u201c svjedo\u010diti svakom \u010dovjeku; kako \u0107e u \u201erazdobljima okrepe\u201c blagoslovi obnove te\u0107i cijeloj ljudskoj rasi. Neka im nadalje poka\u017eu nebeski poziv Evan\u0111eoske Crkve, krute uvjete \u010dlanstva u tom tijelu, i posebni zadatak Evan\u0111eoskog doba da uzme taj osobiti \u201enarod za svoje ime,\u201c koji \u0107e u odre\u0111eno doba biti uzvi\u0161en i vladati s Kristom. Oni koji \u0107e tako poku\u0161ati koristiti svoju slobodu da propovijedaju dobre vijesti u sinagogama danas uspjet \u0107e bilo u obra\u0107anju cijelih skup\u0161tina, ili pak u bu\u0111enju oluje protivljenja. Oni \u0107e vas zacijelo istjerati iz svojih sinagoga, i odvojiti vas od svoje grupe, i re\u0107i kojekakva zla o vama la\u017eno, zbog Krista. I \u010dine\u0107i to, nema sumnje da \u0107e mnogi misliti da slu\u017ee Bogu. Me\u0111utim, ostane\u0161 li vjeran, biti \u0107e\u0161 vi\u0161e nego utje\u0161en sa dragocjenim obe\u0107anjima Izaije 66:5 i Luke 6:22\u2014\u201e\u010cujte rije\u010d GOSPODINOVU vi koji od njegove rije\u010di dr\u0161\u0107ete: Bra\u0107a va\u0161a koja vas mrze, koja vas odbacuju zbog moga imena, reko\u0161e: Neka slavljen bude GOSPODIN [mi to radimo za Gospodinovu slavu]: ali \u0107e\u00a0se on na va\u0161u radost pojaviti, a oni \u0107e biti posramljeni.\u201c \u201eBlagoslovljeni ste vi kada vas ljudi zamrze i kada vas izop\u0107e iz svoga dru\u0161tva i pogrde vas, i izbace va\u0161e ime kao zlo\u010dina\u010dko zbog Sina \u010dovje\u010djega. Radujte se u taj dan i ska\u010dite od veselja, jer evo, pla\u0107a va\u0161a velika je u nebu: jer jednako tako \u010dinili su prorocima oci njihovi.\u201c Ali, \u201ejao vama kada svi ljudi budu govorili dobro o vama! Jer jednako su \u010dinili la\u017enim prorocima oci njihovi.\u201c<\/p>\n

Ako su oni s kojima vr\u0161i\u0161 obo\u017eavanje kao skup\u0161tina sveci\u2014ako su svi p\u0161enica, bez kukolja me\u0111u njima\u2014upoznat \u0107e\u0161 najizvanrednije ljude, koji \u0107e primiti istine \u017eetve radosno. Ali ako ne, mora\u0161 o\u010dekivati da \u0107e sada\u0161nja istina odvojiti p\u0161enicu od kukolja. I vi\u0161e od toga, ti mora\u0161 u\u010diniti svoj dio u predstavljanju samih tih istina koje \u0107e ostvariti razdvajanje.<\/p>\n

Da bi bio jedan od pobjedni\u010dkih svetaca, ti sada mora\u0161 biti jedan od \u201e\u017eetelaca\u201c koji se pouzdaju u srp istine. Bude\u0161 li vjeran Gospodinu, dostojan istine i sunasljedstva s njim u slavi, ti \u0107e\u0161 se radovati sudjelovati sa Glavnim \u017deteocem u sada\u0161njem djelu \u017eetve\u2014bez obzira koliko bio sklon, prirodno, da ide\u0161 niza struju svijeta.<\/p>\n

Ako postoji kukolj me\u0111u p\u0161enicom u skup\u0161tini koje si \u010dlan, kao \u0161to je uvijek slu\u010daj, mnogo \u0107e ovisiti o tome tko je u ve\u0107ini. Ako p\u0161enica prevladava, istina, mudro i s puno ljubavi predstavljena, utjecat \u0107e na njih povoljno; i kukolj ne\u0107e htjeti dugo ostati. Ali ako je kukolj u ve\u0107ini\u2014kao \u0161to op\u0107enito i je devet desetina i vi\u0161e\u2014u\u010dinak vrlo pa\u017eljivog i ljubaznog predstavljanja istine \u017eetve \u0107e biti taj da \u0107e probuditi ogor\u010denje i sna\u017eno protivljenje; i ako bude\u0161 bio uporan u objavljivanju radosnih vijesti, i u razotkrivanju dugo utvr\u0111enih pogre\u0161aka, uskoro \u0107e\u0161 biti \u201eizop\u0107en\u201c\u00a0 zbog dobra sektine\u00a0stvari, ili \u0107e tvoje slobode biti toliko ograni\u010dene da ne\u0107e\u0161 mo\u0107i pustiti svoje svjetlo da svijetli u toj skup\u0161tini. Tvoja je du\u017enost tada jasna: Prenesi tvoje puno ljubavi svjedo\u010danstvo o dobroti i mudrosti Gospodinovog velikog plana vjekova, i mudro, i krotko objasni svoje razloge, javno odstupaju\u0107i od njih.<\/p>\n

Postoje razli\u010diti stupnjevi ropstva me\u0111u razli\u010ditim sektama Babilona\u2014\u201etzv. Kr\u0161\u0107anstva.\u201c Neki koji bi se uvrije\u0111eno oduprli krajnjem i apsolutnom ropstvu savjesti i prosudbe pojedinaca, zahtjevanog od Romanizma, su posve spremni vezati se, i orno vezati druge, vjerskim kredima i dogmama jedne ili druge od Protestantskih sekti. Istina, njihovi su lanci lak\u0161i i du\u017ei od onih Rima u Mra\u010dnim Vjekovima. Barem dotle, to je zasigurno dobro\u2014uistinu reformacija\u2014korak u ispravnom pravcu\u2014prema punoj slobodi\u2014prema stanju Crkve u apostolskim vremenima. Ali za\u0161to uop\u0107e nositi ljudske okove? Za\u0161to uop\u0107e vezati i ograni\u010davati na\u0161e savjesti? Za\u0161to \u010dvrsto ne stajati u slobodi za koju nas je Krist oslobodio? Za\u0161to ne odbaciti sve napore pogre\u0161ivih bli\u017enjih da sputaju na\u0161u savjest i sprije\u010de istra\u017eivanje?\u2014ne samo nastojanja daleke pro\u0161losti, Mra\u010dnih Vjekova, nego nastojanja razli\u010ditih reformatora novije pro\u0161losti? Za\u0161to ne zaklju\u010diti da treba biti kao \u0161to je bila apostolska Crkva\u2014slobodni da rastemo u spoznaji isto tako kao i u milosti i ljubavi, kako Gospodin u \u201esvoje vrijeme\u201c otkriva svoj milostivi plan sve vi\u0161e i potpunije?<\/p>\n

Zasigurno svi znaju da kad god se pridru\u017ee bilo kojoj od tih ljudskih organizacija, prihva\u0107aju\u0107i njihovo Ispovijedanje vjere kao svoje, oni se ve\u017eu vjerovati ni manje ni vi\u0161e od toga \u0161to taj kredo ka\u017ee o temi. Ako, unato\u010d ropstvu na koje su dobrovoljno pristali, oni budu razmi\u0161ljali samostalno, i prime svjetlo iz drugih izvora, unaprijed od svjetla koje su u\u017eivali od sekte kojoj su se pridru\u017eili, oni se moraju pokazati nevjernima prema sekti i njihovom savezu s njom, da ne\u0107e vjerovati ni\u010demu \u0161to je suprotno njenom Ispovijedanju, ili \u0107e ina\u010de\u00a0morati po\u0161teno ostaviti po strani i odbaciti Ispovijedanje koje su nadrasli, i iza\u0107i iz takve sekte. Za u\u010diniti to zahtijeva milost i ko\u0161ta nekog napora, naru\u0161avanja, kao \u0161to je to \u010desto slu\u010daj, ugodnog dru\u0161tva, i izlaganja po\u0161tenog tra\u017eitelja istine glupim optu\u017ebama da je \u201eizdajica\u201c svoje sekte, \u201eotpadnik,\u201c onaj koji nije bio \u201epostojan\u201c itd. Kada se pojedinac pridru\u017ei sekti, za njegov se um pretpostavlja da ga treba u cijelosti dati toj sekti, pa od tada vi\u0161e nije njegov. Sekta se obavezuje da \u0107e odlu\u010divati \u0161to je za njega istina a \u0161to pogre\u0161ka; i on da bi bio istinit, odan, vjeran \u010dlan, mora prihvatiti odluke te sekte, budu\u0107e isto tako kao i pro\u0161le, po pitanju svih religioznih stvari, ignoriraju\u0107i svoju vlastitu individualnu misao, i izbjegavaju\u0107i osobno istra\u017eivanje, da ne bi rastao u spoznaji, i bio izgubljen kao \u010dlan takve sekte. To\u00a0 ropstvo savjesti sekti i vjerskom kredu je \u010desto navedeno u toliko mnogo rije\u010di, kada takav pojedinac objavljuje da on \u201epripada\u201c takvoj sekti.<\/p>\n

Ovi okovi sekta\u0161tva, daleko od toga da su bili ispravno procjenjeni kao okovi i sveze, procjenjeni su i no\u0161eni kao nakit, kao bed\u017eevi po\u0161tovanja i oznaka karaktera. Ta je zabluda oti\u0161la toliko daleko, da bi se mnogi od Bo\u017eje djece posramili da budu prepoznata bez takvih lanaca\u2014laganih ili te\u0161kih, dugih ili kratkih u dopu\u0161tenoj osobnoj slobodi. Oni se srame re\u0107i da nisu u ropstvu bilo kojoj sekti ili kredu, umjesto da \u201epripadaju\u201c samo Kristu.<\/p>\n

Stoga ponekada vidimo kako iskreno, istine gladno djete Bo\u017eje postupno napreduje iz jedne denominacije u drugu, kao \u0161to dijete ide iz razreda u razred u \u0161koli. Ako je bilo u Rimskoj Crkvi, kad su mu se o\u010di otvorile, ono izlazi iz nje, vjerovatno padaju\u0107i u neku granu Metodisti\u010dkih ili Prezbiterijanskih sistema. Ako njegova \u017eelja za istinom nije bila u cijelosti uta\u017eena i njegova duhovna osjetila o\u0161amu\u0107ena s duhom svijeta, mogli biste ga nakon nekoliko godina na\u0107i u nekoj od grana Baptisti\u010dkog\u00a0sistema; i ako on nastavlja rasti u milosti i spoznaji i ljubavi prema istini, i u cijenjenju slobode za koju nas je Krist oslobodio, mogli biste ga\u00a0 na\u0107i izvan svih ljudskih organizacija, pridru\u017eenog samo Gospodinu i njegovim svetima, vezanog samo nje\u017enim ali sna\u017enim svezama ljubavi i istine, poput rane Crkve. (1.Kor. 6:15,17; Efe\u017e. 4:15,16)<\/p>\n

Osje\u0107aj nelagode i nesigurnosti, ako nisi vezan s okovima neke sekte je op\u0107enit. To je za\u010deto s la\u017enom idejom, koju je najprije proglasilo Papinstvo, da je \u010dlanstvo u zemaljskoj organizaciji potrebno,\u00a0 da bi se ugodilo Gospodinu i neophodno za vje\u010dni \u017eivot. Na te se zemaljske, od ljudi organizirane sisteme, toliko druga\u010dije od jednostavnih, nesputanih udru\u017eenja u danima apostola,\u00a0 prisilno i gotovo nesvjesno gledalo od strane Kr\u0161\u0107anskog naroda kao na tolika mnogo Nebeska Osiguravaju\u0107a Dru\u0161tva, ona kojima se redovno mora platiti novcem, vremenom, po\u0161tovanjem itd., da bi se osigurao nebeski po\u010dinak i mir nakon smrti. Postupaju\u0107i po toj la\u017enoj ideji, ljudi su gotovo nervozno zabrinuti da budu vezani s nekom drugom sektom, ako istupe iz jedne, kao kada su kada istekne njihova polica osiguranja, da ju obnove u nekom uglednom dru\u0161tvu.<\/p>\n

Me\u0111utim nijedna zemaljska organizacija ne mo\u017ee izdati putovnicu za nebesku slavu. Najnetrpeljiviji sekta\u0161 (osim Romanista) ne\u0107e tvrditi, da \u0107e \u010dlanstvo u njegovoj sekti osigurati nebesku slavu. Svi su prisiljeni priznati da je prava Crkva ona o kojoj je zapis sa\u010duvan na nebu, a ne na zemlji. Oni zavode narod tvrde\u0107i da je potrebno da do\u0111u Kristu kroz njih\u2014da je potrebno da postanu \u010dlanovi nekog sekta\u0161kog tijela da bi postali \u010dlanovima \u201etijela Kristovog,\u201c prave Crkve. Ba\u0161 naprotiv, Gospodin, dok nije odbacio one koji su mu do\u0161li kroz sekta\u0161tvo, i nije otpustio iskrenog tra\u017eitelja\u00a0Praznog, govori nam da mi ne trebamo takve zapreke, nego da mo\u017eemo u\u010diniti mnogo bolje da do\u0111emo izravno k njemu. On vapi, \u201eDo\u0111ite k meni\u201c; \u201euzmite jaram moj na sebe i u\u010dite od mene\u201c; \u201ejer jaram je moj blag i breme je moje lako, i na\u0107i \u0107ete spokoj svojim du\u0161ama.\u201c Kamo sre\u0107e da poslu\u0161amo njegov glas \u0161to prije. Mogli bi smo izbje\u0107i mnoge od te\u0161kih sekta\u0161kih tereta, mnoge od njegovih mo\u010dvara o\u010daja, mnoge od njegovih utvrda sumnje, njegovih ispraznih sajmova, njegovih lavova svjetovnog razmi\u0161ljanja, itd.<\/p>\n

Mnogi, me\u0111utim, ro\u0111eni u razli\u010ditim sektama, ili premje\u0161teni u njih u ranom djetinjstvu, bez preispitivanja sistema, izrasli su slobodni u srcu, i nesvjesno izvan granica i sveza vjerskih kreda koje kako izjavljuju priznaju i podr\u017eavaju sa svojim sredstvima i utjecajem. Nekolicina je od njih prepoznala prednosti pune slobode, ili nedostatke sekta\u0161kog ropstva. Pravo, potpuno odvajanje nije se u\u017eivalo sve do sada, u vremenu \u017eetve. Sada se mogu \u010duti Gospodinove rije\u010di, Iza\u0111ite izme\u0111u njih:\u010disti budite (slobodni, i od pogre\u0161nih praksi i od pogre\u0161nih u\u010denja), vi koji nosite posude (istine\u2014u\u010denja) Gospodinove. (Iza. 52:11)<\/p>\n

Sada je sjekira polo\u017eena na korijenu nominalnog Kr\u0161\u0107anskog sistema\u2014Babilona, \u201etzv. Kr\u0161\u0107anstva\u201c\u2014kao \u0161to je bilo sa nominalnim \u017didovskim sistemom kod prvog dolaska; i veliki sistem u kojem\u00a0 \u201eptice nebeske\u201c vole po\u010divati, i koji su one \u017ealosno okaljale (Luka 13:18,19), i koji je u stvari postao \u201ekavezom svakoj ne\u010distoj i mrskoj ptici\u201c (Otkr. 18:2), ima biti posje\u010den, i vi\u0161e ne\u0107e zavoditi svijet. Umjesto toga, prava maslina, \u010diji su korijeni u pravim Bo\u017ejim obe\u0107anjima, i \u010dije su grane istinski i potpuno posve\u0107eni i vjerni ovog Evan\u0111eoskog doba, \u010dija su imena \u201ezapisana na nebesima,\u201c biti \u0107e vi\u0111eni da su pravi i jedini sunasljednik i Nevjesta Janjetova. (Otkr. 17:14)<\/p>\n

Ispitivanje i Prosijavanje Klase Sveti\u0161ta <\/strong><\/p>\n

Iako je izlazak iz Babilona jedan korak, i dug, u pravcu potpunog pobje\u0111ivanja, nipo\u0161to nije posljednji; i trebali bi smo se pa\u017eljivo \u010duvati protiv stava odmaranja nakon svakog koraka na putu.<\/p>\n

\u201eNikada ne misli da je pobjeda dobivena,<\/p>\n

Niti jednom opu\u0161teno sjesti:<\/p>\n

Tvoj mukotrpan rad ne\u0107e biti dovr\u0161en<\/p>\n

Dok ne osvoji\u0161 svoju krunu.<\/p>\n

\n

\u201eOblak svjedoka uokolo<\/p>\n

Dr\u017eite na oku,<\/p>\n

Zaboravi korake\u00a0 koje si ve\u0107 utro,<\/p>\n

I dalje nastavi naprijed svojim putem.\u201c<\/p>\n

\n

Izlasku iz Babilona op\u0107enito su prethodili drugi koraci poslu\u0161nosti, koji su pak uvje\u017ebali i oja\u010dali karakter za naknadne sukobe i pobjede. I biti \u0107e popra\u0107en s razli\u010ditim drugim ispitima i prilikama za pobje\u0111ivanje, s obzirom na koje je Pavao (Gal. 5:1) napisao, \u201eU slobodi, dakle, za koju nas je Krist osobodio, stojte \u010dvrsto i nebudite ponovno upregnuti u jaram ropstva.\u201c Svatko tko do\u0111e do shva\u0107anja slobode sinova Bo\u017ejih i potpune slobode od Babilonskog ropstva treba o\u010dekivati da se suo\u010di s drugim nastojanjima velikog protivnika da ga dovede u druga ropstva, ili da ga spotakne. Gospodin dopu\u0161ta ta ozbiljna ispitivanja , kako bi se klasa koju se sada tra\u017ei mogla o\u010ditovati, i pripremiti za njegovu slu\u017ebu u Kraljevstvu slave.<\/p>\n

Primjer tog ispitivanja i prosijavanja dogodio se u \u017didovskoj \u017eetvi, nagovje\u0161taju\u0107i \u0161to mi mo\u017eemo o\u010dekivati ovdje. Gospodinovi su u\u010denici kod prvog dolaska predstavljali klasu hrama ili sveti\u0161ta, o kojima je on rekao, \u201eI vi ste \u010disti, ali ne svi [od vas]\u201c; i nakon odbacivanja nominalnog Izraela (A.D. 33) do\u0161la su ozbiljna ispitivanja onima koji su predstavljali Bo\u017eji hram, \u010distima i ne\u010distima, da ih\u00a0razdvoje. Petar je bio izre\u0161etan i umalo da nije uspio (Luka 22:31; Mat. 26:74,75; Ivan 21:15-17); ali budu\u0107i je bio \u201e\u010dist,\u201c prav u srcu, bio je opremljen da izi\u0111e iz toga kao pobjednik. Juda je tako\u0111er bio ispitan i pokazalo se da je bio ne\u010dist, spreman prodati istinu za zemaljsku prednost, da se odrekne Gospodina zbog novca, \u010dak dok ga je poljubio izjavljuju\u0107i mu ljubav.<\/p>\n

Upravo je tako i sada, u ovoj \u017eetvi, o\u010di\u0161\u0107eno sveti\u0161te, i, blisko povezani s njima, neki koji nisu \u010disti. I od odbacivanja Babilona 1878, i poziva koji je tada iza\u0161ao, da se iza\u0111e iz nje, odvijalo se ispitivanje i prosijavanje me\u0111u onima koji su iza\u0161li. Nema sumnje da su Petar i Juda bili primjeri sli\u010dnih klasa sada, me\u0111u onima koji su iza\u0161li iz Babilona, i koji su bili o\u010di\u0161\u0107eni od mnogih njenih doktrinarnih one\u010di\u0161\u0107enja\u2014klase koja je ostala vjerna Gospodinu i istini, i druge klase koja se pokazala nevjernom, koji ne slijepe pravac upoznavanja Gospodina, nego koji se okre\u0107u zlim i la\u017enim u\u010denjima, \u010desto gorima od onih kojima su ukamnuli.<\/p>\n

Ispitivanje i prosijavanja klase hrama, u ovoj \u017eetvi od 1878, bilo je nagovje\u0161teno sa Gospodinovim predod\u017ebenim \u010dinom \u010di\u0161\u0107enja predod\u017eenog\u00a0 hrama nakon preuzimanja du\u017enosti Kralja i objavljivanja suda protiv nominalne \u017didovske crkve. Objaviv\u0161i da im je ku\u0107a ostavljena napu\u0161tena, on je nastavio prema hramu u Jeruzalemu, predod\u017ebi pravog hrama ili sveti\u0161ta, i napraviv\u0161i bi\u010d od male u\u017eadi, koristio ga je u istjerivanju mjenja\u010da novca; i on je isprevrtao stolove prodava\u010dima golubova.<\/p>\n

Bi\u010d od\u00a0 te male u\u017eadi koji je bio kori\u0161ten u tom predod\u017ebenom \u010dinu predstavljao je razli\u010dite istine, kori\u0161tene u sada\u0161njoj \u017eetvi me\u0111u klasom hrama, da isprave i doka\u017eu, i da odvoje ne\u010disto. Istine koje koje su se sada o\u010ditovale tako jasno otkrivaju savr\u0161enu volju Bo\u017eju, va\u017enost punog posve\u0107enja njegovoj slu\u017ebi, i ograni\u010denost puta kojim moraju putovati\u00a0oni koji hode Gospodarevim stopama, tako da su oni koji su se pridru\u017eili toj klasi iz bilo kojih ne\u010distih motiva bivaju stalno bi\u010devani istinom, sve dok prisiljeni ne napuste klasu sveti\u0161ta.<\/p>\n

Premda nekoliko od usporedbi na\u0161eg Gospodina pokazuju op\u0107enito odvajanje klase \u201esveti\u0161ta\u201c od \u201evojske,\u201c ili op\u0107e mase onih koji ispovijedaju Kr\u0161\u0107anstvo, postoje dvije koje idu dublje i pokazuju ispitivanje i prosijavanje, nakon toga, klase sveti\u0161ta\u2014odvajanje pobjednika, koji \u0107e naslijediti Kraljevstvo (Otkr. 3:21), od drugih koji su se iskreno posvetili, ali koji, svladani duhom svijeta, zanemaruju \u017ertvovanje sada\u0161njih prednosti i \u010dasti od ljudi, za radi uzvi\u0161enijih \u010dasti od ljudi.<\/p>\n

Usporedba o Desest Djevica , dok pokazuje kako je cijela djevi\u010danska ili klasa posve\u0107enih bila odvojena od Babilona, izrazito ozna\u010dava da\u00a0 se i u\u00a0 toj klasi doga\u0111a ispitivanje i razdvajanje\u2014odvajanje mudrih djevica, punih vjere i \u017earke ljubavi brze poslu\u0161nosti, od ludih djevica, koje dozvoljavaju svojoj prvoj ljubavi i gorljivosti duha da ohlade, i svojoj vjeri i brzini poslu\u0161nosti da se shodno tome umanje. Mudre, \u017eive\u0107i u potpunom skladu s njihovim savezom cjelovitog posve\u0107enja Bogu, i gorljivo bdiju\u0107i za Gospodinov obe\u0107ani povratak, su pripremljene cijeniti radosnu poruku \u017eetve, prepoznati prore\u010dene pokazatelje Gospodareve prisutnosti, i izdr\u017eati koje god ispite on smatra prikladnima primjeniti, da doka\u017eu svoju lojalnost i vjernost. Oni, budni i bdiju\u0107i, \u010duju Gospodarevo kucanje, kroz rije\u010di proroka, objavljuju\u0107i njegovu prisutnost; i za njih su sada\u0161nki gubitci i kri\u017eevi, krotko podno\u0161eni zbog istine, dobrodo\u0161li kao navjestitelji mnogo trajnijeg mira i radosti i slave i blagoslova koji \u0107e uslijediti.<\/p>\n

Kada se kucanje proro\u010danstva \u010dulo objavljuju\u0107i\u00a0Gospodinovu prisutnost u jesen 1874, gotovo su ga odmah po\u010deli prepoznavati; i brzo se pro\u0161irio uzvik, \u201eEvo, Zaru\u010dnika! Iza\u0111ite mu u susret.\u201c I taj se uzvik i dalje nastavlja, i nastavit \u0107e se sve dok svi od posve\u0107ene klase djevica ne budu \u010duli, i \u010dija \u0107e vjera i lojalnost time biti stavljeni na ispit. Mudre, sa svjetiljkama (Rije\u010d Bo\u017eja) i o\u010di\u0161\u0107enima i koje gore, i s uljem (sveti duh) u njihovim posudama (njihovim srcima) \u0107e sve prepoznati Gospodinovu prisutnost; i, ure\u0111uju\u0107i njihovo vladanje i poslove u skladu s njihovom vjerom, oni \u0107e \u201eizi\u0107i\u201c u susret ljubljenome Mlado\u017eenji, i sjesti s njime na svadbenoj gozbi.<\/p>\n

Bra\u010dni obi\u010daj u \u017didova \u010dini predivnu ilustraciju zaruka i vjen\u010danja Crkve s njenim Gospodinom. Zaruke ili vjeridba su bile formalni sporazum napravljen sa sve\u010danim zavjetima vjernosti s obje strane. \u017dena bi ostala u domu svog oca sve dok ne bi bila uzeta u dom svog mu\u017ea, obi\u010dno oko godinu nakon zaruka ili vjeridbe. Dovr\u0161enje sjedinjenja sastojalo se\u00a0 primanju \u017eene u dom pripremljen za nju od njenog mu\u017ea, i to je bilo proslavljeno sa velikom gozbom u trajanju od nekoliko dana\u2014nazvanom Svatovima. U odre\u0111eni sat Mlado\u017eenja bi se uputio po svoju nevjestu, koja ga je \u010dekala spremna da ga primi i da ga prati u njihov budu\u0107i dom i na gozbu koju je on pripremio, a pratile bi ju druge djevice njene drugarice sa svjetiljkama i svim potrebnim pripremama.<\/p>\n

U usporedbi se ne spominje mladenka, ali su spomenute sve od \u201emudrih djevica\u201c kao one po koje Mlado\u017eenja dolazi, i koje ga prate i ulaze na pripremljenu gozbu radosti. I to je i ispravno i neophodno; jer Kristova je Nevjesta sa\u010dinjena od mnogih \u010dlanova ili osoba, predivno predstavljenih u mudrim djevicama. Lude djevice koje dobivaju svjetlo i\u00a0iskustvo kasnije, ali koje ne\u0107e uspjeti dobiti visoko uzvi\u0161enje \u201emudrih,\u201c vjerne klase Nevjeste, biti \u0107e bez sumnje klasa spomenuta (Ps. 45:14,15) kao \u201edjevice, pratilje njezine,\u201c kojima \u0107e u svoje vrijeme biti ukazana naklonost, ali ne tako uzvi\u0161ena od Kralja.<\/p>\n

Stav mudrih djevica, spremnih, koje \u010dekaju i koje su orne za \u017denikovim dolaskom, prikladno predstavlja jedini ispravan stav Gospodinove vjerenice, istinski posve\u0107ene Crkve. Jer ako bi nevjesta zanemarila ili bila nepripremljena za taj, najzna\u010dajniji trenutak \u017eivota, bi pokazalo njenu neprikladnost za \u010dast; i tako je s Crkvom: \u201eI svatko tko ima tu nadu u njemu, \u010disti se kao \u0161to je on \u010dist,\u201c tra\u017ei da bude u stavu srca i \u017eivota ugodna Zaru\u010dniku, i \u010dezne i \u010deka za blagoslovljenim sjedinjenjem i gozbom obe\u0107anima od njega koji je rekao, idem vam pripraviti mjesto, i ponovno \u0107u do\u0107i i uzeti vas k sebi.<\/p>\n

Dvije su stvari o\u010dite iz ove usporedbe: kao prvo, da to posebno obilje\u017eje istine (spoznaja o \u017denikovoj prisutnosti) nije namjenjena svijetu op\u0107enito, niti nominalnoj crkvi op\u0107enito, nego jedino posve\u0107enoj klasi djevica; drugo, o\u010dito je da \u0107e ta poruka o \u017denikovoj prisutnosti prouzro\u010diti razdvajanje koje \u0107e ispitati i dokazati svakog pojedinca od klase djevica i jasno o\u010ditovati mudre, vjerne, dostojne od nevjernih, nemudrih djevica.<\/p>\n

O, koje li je bogatstvo milosti sadr\u017eano u toj slavnoj poruci, \u201eEvo, \u017denika!\u201c No, ipak to je velika tajna poznata samo me\u0111u svecima; jer svijet ju ne mo\u017ee primiti. Ona im je ludost, i bit \u0107e, sve dok sve djevice ne \u010duju , i mudre me\u0111u njima u potpunosti ne u\u0111u; sve dok se \u201ene zatvore vrata,\u201c i kada \u0107e \u201eplameni oganj\u201c velikog vremena nevolje koje \u0107e potom uslijediti prouzro\u010diti da svako oko vidi (prepozna) da je po\u010dela Gospodinova prisutnost i vladavina.<\/p>\n

Sa kakvom kraljevskom milo\u0161\u0107u poruka Jehovina dolazi\u00a0njegovim poniznim slugama i slu\u0161kinjama\u2014\u201ePoslu\u0161aj, k\u0107eri, i promisli, i prigni uho svoje; zaboravi i narod svoj i dom [ljudske odnose, nade, ciljeve, ambicije] oca [Adama] svojega. Tako \u0107e kralj [Gospodin Isus Krist] \u017eudjeti za tvojom krasotom: jer On\u00a0 je tvoj Gospodar; njemu se klanjaj.\u201c (Ps. 45:10,11) I tko su ti koji \u0107e primiti takvu \u010dast? To su \u201epozvani, izabrani i vjerni.\u201c \u201eUnutra je sva slavna k\u0107i kraljeva [Jehovina k\u0107i; jer kao takva je Kristova nevjesta posjedovana].\u201c Njezina krasota je krasota svetosti. Izvana, pred svijetom, ona nije slavna: i poput njenog Gospodina u njegovom poni\u017eenju, ona je prezrena i odba\u010dena od ljudi. Ali ona ne\u0107e uvijek biti takva: slijede\u0107i ga u njegovom poni\u017eenju, ona \u0107e tako\u0111er dijeliti i njegovu slavu. Kao novo stvorenje, ona \u0107e u odre\u0111eno vrijeme biti zaogrnuta s bo\u017eanskom prirodom\u2014\u201eOprava [kad je proslavljena] joj je od vezena zlata\u201c\u2014zlato je simbol bo\u017eanske prirode. \u201eDovest \u0107e je kralju u vezenoj haljini\u201c\u2014u jednostavnoj bijeloj haljini koju joj je njen Gospodin pribavio, haljini njegove pravednosti, na kojoj \u0107e ona izvesti, sa mnogo pa\u017eljivosti, prekrasne ukrase Kr\u0161\u0107anskih milosti. I veliko \u0107e biti radovanje na nebu i na zemlji kod njenog bogato potkrijepljenog ulaska u Kraljevu pala\u010du (2.Pet. 1:5-8,11): mnogi \u0107e re\u0107i, \u201eRadujmo se i kli\u010dimo, i dajmo mu slavu: jer do\u0161la je svadba Jaganj\u010deva, i \u017eena se njegova pripravila.\u201c (Otkr. 19:7) \u201eI k\u0107i Tirska [sna\u017eni zemlje] \u0107e biti ondje s darom; i najbogatiji u narodu tra\u017eit \u0107e nakonost tvoju…U\u010dinit \u0107u da se tvoje ime spominje u svim nara\u0161tajima: zbog toga \u0107e te narod slaviti u vijeke vjekova.\u201c (Ps. 45:12-17)<\/p>\n

Uistinu \u0107e se pokazati \u201emudrima\u201c oni od posve\u0107enih koji, zanemaruju\u0107u svjetovne \u010dari, i zemaljske nade i nagrade, i sa srcima \u010deznu\u0107i i \u010dekaju\u0107i za\u00a0Ljubljenim, budu na\u0111eni spremnima i doka\u017eu se dostojnima obe\u0107anog velikog uzvi\u0161enja, kao Nevjeste, Jaganj\u010deve \u017eene.<\/p>\n

\u201eNevjesto Janjetova, tvoje \u010dari<\/strong><\/p>\n

O neka bi smo djelili\u201c<\/strong><\/p>\n

Budu\u0107i da njihovo uzimanje svjetiljki i slije\u0111enje \u017denika predstavlja ostavljanje svega drugog kako bi se slijedilo Krista u ovo vrijeme njegove prisutnosti, jednako je napu\u0161tanju Babilona, gdje su djevice uglavnom i bile; zato \u0161to je istina o\u010ditovana svjetlom \u017eetve jasno pokazala na to odvajanje p\u0161enice od kukolja. Pa\u017eljivo pripremanje otkriva tu \u010dinjenicu mudrim djevicama koje imaju sveti duh posve\u0107enja i poslu\u0161nosti. Takvi koji imaju to \u201eulje\u201c imat \u0107e tako\u0111er i svjetlo; i takvi \u0107e, cijene\u0107i prednost, rado i bez odlaganja \u201epratiti Jaganjca kamo god on po\u0111e.\u201c<\/p>\n

Lude djevice, s druge strane, budu\u0107i im nedostaje dovoljno ulja, ne uspijevaju dobiti jasno svjetlo na temu \u017denikove prisutnosti; i budu\u0107i preoptere\u0107eni s brigama, planovima itd., sada\u0161njeg \u017eivota, propu\u0161taju u potpunosti istra\u017eiti tu temu, i posljedi\u010dno tome su kolebljivi i neodlu\u010dni glede napu\u0161tanja Babilona, i znatno su ravnodu\u0161ni, i u nevjerici s obzirom na cijelu temu. I \u010dak i ako, potaknuti od drugih, nevoljko izi\u0111u, poput Lotove \u017eene, oni su stalno skloni gledati unatrag. Za takve je Gospodin ostavio nalog, \u201eSjetite se Lotove \u017eene.\u201c (Luka 17:32) On je isto rekao, \u201eNitko tko stavi svoju ruku na plug i gleda natrag, nije prikladan za kraljevstvo Bo\u017eje.\u201c<\/p>\n

Nema ni\u010dega u usporedbi \u0161to bi ukazivalo da \u0107e lude djevice biti svjesne svoje ludosti, sve dok prilika da se u\u0111e na gozbu ne pro\u0111e. Tada \u0107e oni shvatiti koliko su bili ludi u o\u010dekivanju da budu u vlasni\u0161tvu Gospodinovom kao njegova Nevjesta i sunasljednici, kada su bili uglavnom mlaki i udaljeni u\u010denici. Mnogi koji su sada \u201evisoko cijenjeni me\u0111u ljudima,\u201c i zapa\u017eeni po svojim \u201epredivnim djelima,\u201c \u0107e biti me\u0111u razo\u010daranima.<\/p>\n

I\u00a0 Vrata su se Zatvorila<\/strong><\/p>\n

Objava Mlado\u017eenjine prisutnosti, da mu izi\u0111u u susret, i ulaska s njim na svadbu, i dalje se nastavlja, i nastavit \u0107e se, sve dok sve mudre djevice ne budu bile \u201eope\u010da\u0107ene na njihovim \u010delima\u201c sa spoznajom istine \u017eetve dovoljnom da ih odvoji od Babilona, i da im omogu\u0107i da u\u0111u s Mlado\u017eenjom na pripremljenu gozbu. Tada, kada sve djevice budu bile ispitane sa tom sada\u0161njom istinom, vrata prilike \u0107e se zatvoriti, i vi\u0161e ne\u0107e biti dopu\u0161teno da se u\u0111e na gozbu; jer, rekao je U\u010ditelj, Ja sam \u201eonaj koji otvara i nitko ne zatvara, i zatvara i nitko ne otvara.\u201c (Otkr. 3:7) I kada lude djevice do\u0111u kucaju\u0107i i tra\u017ee\u0107i prijem, nakon \u0161to se vrata zatvore, govore\u0107i, \u201eGospodine, Gospodine, otvori nam,\u201c on \u0107e im odgovoriti, govore\u0107i, \u201eZaista, ka\u017eem vam, ne poznam vas.\u201c Onih koji su se posramili njega i njegovih rije\u010di sada, i stoga bili ravnodu\u0161ni prema njima, takvih \u0107e se on tada postidjeti, kada se bude imao pojaviti u slavi i sili sa svim svojim svetim, vjernim glasnicima\u2014mudrim djevicama uzvi\u0161enima i proslavljenima s njim.<\/p>\n

Shvatit \u0107e se da zatvorena vrata, nemaju ni\u0161ta sa svjetovnima. To su vrata za svadbenu gozbu; i nikada nisu bila otvorena bilo kome osim posve\u0107enima, klasi djevica. Nijedna druga klasa niije bila pozvana da u\u0111e na njih; i zatvaraju se kada su istine \u017eetve prosijale i odvojile sve tople, gorljive \u010duvare saveza od hladnih, mlakih i preoptere\u0107enih, koji zanemaruju ispuniti svoj zavjet. Hvala Bogu, tu se ne zatvaraju vrata milosr\u0111a, niti \u010dak vrata svake naklonosti; nego vrata te jedne posebne naklonosti da se bude sunasljednikom sa Kristom kao njegova Nevjesta. Me\u0111utim kada se zatvore pred ludim djevicama,\u00a0 i vi\u0161e se ne\u0107e ponovno otvoriti na njihovo kucanje, premda ih se ostavlja stajati vani, izlo\u017eenima velikoj nevolji \u201ezlog dana,\u201c gdje \u0107e biti pla\u010d i \u0161krgut\u00a0zubi, jo\u0161 uvijek ih se ostavlja u mi\u0161icama Bo\u017eje ljubavi i milosr\u0111a, i \u010dak pod njegovom naklono\u0161\u0107u i posebnom brigom; jer velike nevolje kroz koje \u0107e pro\u0107i osmi\u0161ljene su da pro\u010diste i o\u010diste one tada pokajni\u010dke djevice, i da ih se time pripremi kao posude \u010dasti za Gospodarevu upotrebu, iako ne za glavnu \u010dast na koju su prvobitno bili pozvani, ali za koju su se pokazali nedostojnima. Sudjeluju\u0107i\u00a0 u odre\u0111enoj mjeri u duhu Babilona, daju\u0107i joj te\u017einu njihovog utjecaja, koliko god maloga, Bog ih smatra sudionicima njenih grijeha i prema tome nedostojne da umaknu nevoljama koje dolaze na nju. Te su nevolje nu\u017ene, ne samo za uni\u0161tenje Babilona, nego tako\u0111er za pro\u010di\u0161\u0107enje i odvajanje dotad nezrele p\u0161enice koja je preostala u njoj; ludih djevica, u znatnoj mjeri opijenih i nadvladanih s vinom Babilona.<\/p>\n

Ulazak s Gospodinom na svadbu bilo je prekrasno ilustrirano sa radosnom svadbenom povorkom koja je pratila \u017didovsku nevjestu u dom njenog mu\u017ea, sa muzikom i upaljenim svjetiljkama i svakom demonstracijom radosti. Tako je ona u\u0161la u radost njenog Gospodina i na gozbu koju je on pipremio. Tako mudre djevice sada ulaze. Radost po\u010dinje kada prvi puta \u010duju za \u017denikovu prisutnost. Oni rado napu\u0161taju sve radi njegovog dru\u0161tva i pripremljene gozbe. Oni vjerom ve\u0107 u\u017eivaju u dolaze\u0107oj gozbi, kako im prisutni \u017denik obznanjuje nadasve velike i dragocjene stvari koje se \u010duvaju za njegovu izabranu Nevjestu, i otkriva im svoje veliko djelo blagoslivljanja i obnavljanja svijeta, u kojemu \u0107e biti prednost Nevjeste da sudjeluje. Zasigurno, kako ulazimo u sobu za prijem i vidimo dokaze dolaze\u0107e gozbe Kraljevske milosti, mi ve\u0107 ulazimo u radosti na\u0161eg Gospodina. Mi ve\u0107 imamo predokus dobrih stvari koje dolaze. Mi se ve\u0107 gostimo, s najbogatijim blagodatima njegove milosti.<\/p>\n

Mi vjerom ve\u0107 sjedimo za Gospodarevim stolom, i on sam, u skladu s obe\u0107anjem (Luka 12:37), je do\u0161ao i poslu\u017euje nas.<\/p>\n

Ta gozba vjerom sa dragocjenim istinama objavljenima tijekom ovog vremena \u017eetve od 1875, na kraju 1335 dana (Dan. 12:12), na po\u010detku \u017eetve, i tako\u0111er je bla\u017eenstvo prore\u010deno od proroka, govore\u0107i, \u201eBlagoslovljen je onaj tko \u010deka i do\u010deka tisu\u0107u tristo trideset i pet dana.\u201c<\/p>\n

Ispit Svadbene Haljine<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 jedna od usporedbi na\u0161eg Gospodina (Mat. 22:1-14) pokazuje jo\u0161 daljnje ispitivanje klase sveti\u0161ta\u2014ispitivanje i razdvajanje \u010dak i me\u0111u onima koji su \u010duli i prepoznali poruku \u017eetve. \u201eMudre djevice\u201c iz jedne usporedbe, koje ulaze sa \u017denikom na svadbu, i \u201egosti\u201c ove usporedbe, su ista klasa posve\u0107enih, koji su se dosada pokazali vjernima i poslu\u0161nima. U stvari, ta je klasa pokazana sa mnogim razli\u010ditim simbolima, od kojih svaka, kao ilustracija, ima svoju snagu. Oni su prikazani kao mudre djevice, kao sluge koje \u010dekaju povratak svog Gospodara sa svadbe, kao gosti na svadbi, i kao nevjesta. Oni su tijelo Kristovo, budu\u0107a Kristova nevjesta, vojnici pod Kristom njihovim Predvodnikom, mladice na Kristu trsu, gra\u010dnice masline u Kristu, \u017eivo kamenje hrama u kojem je Krist glavni ugaoni kamen, u\u010denici pod Kristom kao njihovim u\u010diteljem, ovce nad kojima je on Pastir, itd., itd. Razmatraju\u0107i te simbole, moramo imati na umu da su oni razli\u010dite i odvojene ilustracije, u potpunosti neovisne jedna od druge, i nastojati prikupiti iz svake pouku koju je osmi\u0161ljena dati. Ako nastojimo uklopiti te ilustracije, i pitamo se kako kamen u hramu mo\u017ee biti mladica na trsu, kako ovce mogu biti vojnici, ili kako gosti na svadbi mogu biti\u00a0sluge, ili nevjesta, ne\u0107emo u potpunosti uspjeti shvatiti ih. U stvarnosti mi nismo pozvani biti gostima na svadbenoj ve\u010deri Janjetovoj, niti slugama koje \u010dekaju na njegov povratak sa vjen\u010danja, nego smo pozvani biti nevjestom, premda u nekim pogledima mi moramo biti poput slugu i poput tih gostiju\u2014poput vjernih slugu u na\u0161oj ornosti i budnosti, i kao gosti u drugom pogledu.<\/p>\n

Ova usporedba slu\u017ei da poka\u017ee ono \u0161to ne bi moglo biti ilustrirano pod simbolom nevjeste, koja predstavlja izabranu crkvu kolektivno kao Kristovog sunasljednika. To pokazuje i karakter zahtjevane spremnosti, i tako\u0111er pregledavanje svakog pojedinca koje \u0107e odbaciti neke i prihvatiti druge. Oni koji su tako pregledani su predstavljeni da su ve\u0107 u gostinskoj sobi. Oni su p\u0161enica koja je po\u017enjevena ili sakupljena izme\u0111u kukolja, mudre djevice odvojene od ludih. Oni su ve\u0107 \u010duli i prihvatili istine \u017eetve, i raduju se vjerom u o\u010dekivanju slave i blagoslova koji imaju uslijediti nakon njihovog potpunog sjedinjenja s Gospodinom. Oni su do sada svi tr\u010dali dobro; ali sve dok ne dosegnu kraj svog pravca, \u201eneka onaj tko misli da stoji, pazi da ne padne.\u201c<\/p>\n

Uvjet prihvatljvosti i spremnosti za svadbu simboliziran je u ovoj usporedbi pod simbolom svadbene haljine. Kod \u017didovskih je vjen\u010danja bio obi\u010daj pobrinuti se da gost dobije sve\u010danu odje\u0107u\u2014bijele lanene haljine\u2014za sve goste; i ako bi bilo koji gost odbacio svadbenu odje\u0107u koju mu je za tu priliku predstavio doma\u0107in, to bi se smatralo sramotnom neprili\u010dno\u0161\u0107u, znakom ponosa i nepo\u0161tovanja svog ugostitelja.<\/p>\n

Kao simbol, svadbena odje\u0107a jasno pokazuje Kristovu pravednost, omogu\u0107enu od na\u0161eg doma\u0107ina, Jehove (Rim. 8:30-34), pripisanu svakomu koji vjeruje i pouzdaje se u njega, bez koje nitko nije prihvatljiv na svadbi\u00a0Janjeta, i bez koje nijedan gost nije priznat. I poziv i svadbena odje\u0107a oboje su potrebni, i usporedba pokazuje da samo oni tako odjeveni i priznati \u010dak i u predsoblju posebne pripreme\u2014u svjetlu sada\u0161nje istine, gdje se nevjesta pripravlja. (Otkr. 19:7) Haljina i poziv primljeni i prihva\u0107eni, ti gosti provode malo vremena netom pred svadbenu gozbu (vrijeme \u017eetve) u pode\u0161avanju njihovih\u00a0 haljina i davanju sebi i jedni drugima zavr\u0161nih dodira pripreme. I dok su zaokupljeni, oni su zajedno ve\u0107 na gozbi, vjerom, s obzirom na izgled pred njima. \u017denik, veli\u010danstveno budu\u0107e djelo, slavno nasljedstvo i sada\u0161nje djelo pripreme su stalne teme njihovih razmi\u0161ljanja i razgovora.<\/p>\n

U tom predsoblju (sada\u0161njem povoljnom vremenu i stanju), sjajno osvjetljenom sa jasnim razja\u0161njenjem bo\u017eanske istine za koju je sada vrijeme, dodijeljeni su objekti za, i nadahnu\u0107e za, kona\u010dno ki\u0107enje i potpunu pripravnost za svadbenu gozbu. No ipak, usporedba pokazuje da \u0107e neki \u010dak i pod tim posebno povoljnim uvjetima, ovdje predstavljeni s \u201cjednim\u201d uvrijediti doma\u0107ina, Kralja, preziranjem i skidanjem svadbene haljine.<\/p>\n

Nepogre\u0161ivo u\u010denje te usporedbe je prema tome da \u0107e kona\u010dni ispit onih \u201cmudrih djevica,\u201d koje su do tada bile spremne i dostojne, i koje su zbog toga bile uvedene u mnogo svjetla \u017eetve, biti ispit njihovog cijenjenja \u010dinjenice, \u010desto posvjedo\u010dene u Svetom Pismu, da su oni prihva\u0107eni na gozbu, ne po svojoj zasluzi, isklju\u010divo, nego prije svega das u njihova golotinja i mnoge nesavr\u0161enosti prekriveni sa zaslugom onoga koji je dao svoj \u017eivot kao njihovu otkupnu cijenu, i \u010dija pripisana pravednost, kao haljina, njih isklju\u010divo \u010dini nao\u010ditima i prihvatljivima pred Kraljem. Svi moraju nositi haljinu. Svatko mo\u017ee izvesti vez na njoj sa dobrim djelima.<\/p>\n

Kako izuzetno i zna\u010dajno da to treba biti veliki, glavni, zavr\u0161ni ispit. Na\u0161 je Nebeski Otac o\u010digledno odlu\u010dio da nitko nemo\u017ee biti od te grupe nevjeste izuzev takvih koji jasno shva\u0107aju svoju vlastitu ni\u0161tavnost, i da je veliki \u017denik njihov Otkupitelj, isto tako kao i njihov Gospodin i U\u010ditelj.<\/p>\n

Isto tako \u010dini se neobi\u010dnim, da\u00a0 bi bilo tko tko je tr\u010dao dobro do tada po tom pitanju pao kada je toliko blizu ostvarenju svoje nade; ipak budu\u0107i da su upozoreni na takvu mogu\u0107nost, prili\u010di svim posve\u0107enima da bdiju i da se mole, kako ne bi pali u isku\u0161enje; jer u ovim posljednim danima dolaze naro\u010dito te\u0161ka vremena koja je Apostol prorekao. (1.Tim. 4:1; 2.Tim. 3:1; 4:3-5) No ipak vremena nisu toliko te\u0161ka da bo\u017eanska milost nije u stanju podr\u017eati one koji se s puno pouzdanja oslanjaju na Mi\u0161icu Svevladara. Uistinu, oni koji ponizno dr\u017ee uski put \u017ertve nikada prije nisu bili toliko dobro podr\u017eani, ili toliko dobro opremljeni sa potpunom Bo\u017ejom bojnom opremom. Me\u0111utim, koliko god da je neobi\u010dno, samo obilje Bo\u017ejih naklonosti, vrlo bistra razja\u0161njenja Gospodinovih milostivih planova (za kori\u0161tenje Crkve tijekom Milenija da blagoslovi sve narode na zemlji), umjesto da vodi k poniznosti i ve\u0107em cijenjenju predivne otkupne cijene, kroz koju je ostvareno oslobo\u0111enje od osude,\u00a0 i zasiguranje na\u0161eg poziva za bo\u017eansku prirodu i sunasljedstvo s Kristom, izgleda da ima suprotan u\u010dinak na neke. Takvi \u010dini se gube iz vida svoju vlastitu nedostojnost, isto tako kao i Gospodinovo neokaljano savr\u0161enstvo; i umjesto da se smatraju da su u najboljem slu\u010daju \u201cbeskorisni sluge,\u201d oni \u010dini se vide, u svojim vlastitim samoodricanjima zbog istine, ne\u0161to predivno\u2014\u0161to je jednako onome \u0161to je na\u0161 Gospodin Isus u\u010dinio\u2014i osje\u0107aju da su jednako kao i on neophodni za izvr\u0161enje velikog plana vjekova kojega Sveto Pismo otkriva. Takvi su krivi jer se ne \u201cdr\u017ee Glave,\u201d i njegovog velikog otkupiteljskog djela, sa\u00a0ispravnim po\u0161tovanjem. ( Kol. 2:19) Oni se vode osu\u0111enima jer \u201cnesvetom smatraju krv saveza, kojom su bili posve\u0107eni ( i prihva\u0107eni) ili kao obi\u010dnu ili uobi\u010dajenu stvar. (Hebr. 10:29) Takvi preziru sam duh Bo\u017eje naklonosti, kada odbacuju \u201cput\u201d\u2014jedini put\u2014I jedino ime dano pod suncem i me\u0111u ljudima, po kojem mo\u017eemo biti spa\u0161eni od Adamske osude i potpuno pomireni s Bogom.<\/p>\n

Takvi su predstavljeni u usporedbi sa jednim \u201csvezanim,\u201d sprije\u010denim da mo\u017ee dalje napredovati prema gozbi, ili \u010dak prema daljnjem cijenjenju njenih blagoslova i radosti; i ti \u0107e na koncu biti odba\u010deni iz svjetla u cijelosti, u \u201ckrajnju tamu\u201d svijeta, da imaju udjela u pla\u010du i \u0161krgutu velikog vremena nevolje. Tima, stoga, same istine koje se sada razotkrivaju, osmi\u0161ljene za na\u0161e dobro i razvoj, postaju razlog za spoticanje, zato \u0161to nisu ispravno uvje\u017ebani s njima. I kao \u0161to je Izrael, toliko dugo u Bo\u017ejoj naklonosti, postao ponosan, i po\u010deo se smatrati u stvarnosti dostojnim tih naklonosti, i neophodnim za bo\u017eanski plan, tako da ih je Bog odbacio od sve naklonosti, tako \u0107e i sada biti s onima koji su, do sada tr\u010dali dobro, po\u010deli misliti o sebi da su dostojni da stoje pred Bogom u svojoj pravednosti, i koji si uzimaju pravo da blaguju na gozbi\u00a0 bez svadbene odje\u0107e Kristove pripisane pravednosti.<\/p>\n

Iako posebno tu\u017eno, ovo obilje\u017eje proro\u010danstva, pokazano u usporedbi koju razmatramo, se tako\u0111er ispunjava pred na\u0161im o\u010dima, formiraju\u0107i jo\u0161 jednu kariku u velikom lancu dokaza da smo mi u \u201c\u017eetvi.\u201d Neki od onih koji u\u017eivaju sada\u0161nje duhovne milosti su tako prezreli i odbacili svadbenu haljinu; i, premda i dalje pri\u010daju o Kristu kao Gospodinu, oni preziru i nije\u010du va\u017enost i u\u010dinkovitost same transakcije po kojoj je on postao Gospodinom, i zbog\u00a0\u010dega su oni postali dostojnima poziva na svadbu. (Rim. 14:9; 5:2) Oni odva\u017eno tvrde da ne\u00a0 trebaju Otkupitelja; i sa podmuklim mudrovanjima i zloupotrebama Svetog Pisma oni su uvjerili sami sebe i druge das u oni do\u0161li u ov\u010dinjak drugim putem bez da su bili otkupljeni\u2014u njihovoj vlastitoj pravednosti, koju Apostol naziva \u201cprljavim dronjcima\u201d; i neki tvrde da oni ne trebaju ni Zastupnika ili Otkupninu, nego da su bili nepovratno izgubljeni od Boga za nebesku slavu.<\/p>\n

Ovo skidanje svadbene haljine, s odbacivanjem vrijednosti Kristove otkupne \u017ertve, najprije se pojavilo me\u0111u onima u svjetlu sada\u0161nje istine u ljeto 1878; i od tog vremena je to bilo ispitivanje svih koji su u\u0161li u svjetlo predsoblja, svjetlo \u017eetve. Pogre\u0161ka je na\u0161la svoje upori\u0161te u samoj prisutnosti \u017denika; i neki stavljaju u stranu nezamjenjivu svadbenu odje\u0107u. I kakvu je to gu\u017evu uzrokovalo me\u0111u gostima! kakvu podjelu! kakvo re\u0161etanje! Oni koji odbacuju haljinu \u010dini se da su orni da i drugi u\u010dine to isto; i ovi se bore dok se vjerni protive; i djelo razdvajanja se nastavlja, \u010dak i u samom predsoblju; i nesumnjivo \u0107e se nastaviti sve do posljednjeg sata prije svadbe.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, nevidljivi ali prisutni \u017denik \u2013 Kralj obilje\u017eava vjerne dostojne koji \u0107e okusiti ve\u010deru; i on dopu\u0161ta, i u usporedbi je to prore\u010deno, taj kona\u010dni ispit. One koji su odbacili haljinu on pita, \u201cPrijatelju [dru\u017ee], kako si u\u0161ao ovamo, a nema\u0161 svadbenu opravu?\u201d\u2014nje\u017ean ali vrlo sna\u017ean podsjetnik da je no\u0161enje oprave bilo sam uvjet njegovog prijema blagodati koje je u\u017eivao, i da je on bio omogu\u0107io jednu gratis. I mi osporavamo bilo koga tko sada nije\u010de vrijednost Kristove smrti kao njihove otkupnine, da ka\u017eu da su do\u0161li u sada\u0161nje svjetlo\u2014spoznaju\u00a0o Gospodinovoj pristnosti i drugim dubinama Bo\u017ejim, koje se sada jasno vide\u2014bez da su u vrijeme, ulaska, bili obu\u010deni u tu haljinu. Nitko nikada nije u\u0161ao bez te oprave: drugi ne mogu vidjeti dubine Bo\u017eje. (1.Kor. 2:7-14) Ba\u0161 kao i u usporedbi, tako i sada, kada se to pitanje postavi onima koji su odbacili opravu, oni \u201czanijeme.\u201d Oni ne mogu zanijekati da su bili priznati dok su nosili opravu; i oni to vole priznati.<\/p>\n

\u201cTada kralj re\u010de poslu\u017eiteljima: Sve\u017eite mu ruke i noge, i odvedite ga i izbacite u krajnju tamu.\u201d \u201cKrajnja tama\u201d je tama koja obavija svjetovno mudre, tama ljudskog rasu\u0111ivanja neusmjerenog Bo\u017ejom Rije\u010di i neuki \u0161to se ti\u010de njegovog otkrivenog plana otkupnine i obnove. Vezanje ili ograni\u010davanje pravi primjer takvih pred grupom posve\u0107enih, i poma\u017ee svima istinski lojalnima da mnogo jasnije vide potrebu i vrijednost oprave u Kraljevom procjenjivanju. Sluge koji su usmjereni da vr\u0161e vezivanje su oni koji imaju istinu o toj temi, i koji mogu vezati utjecaj takvih sa Biblijskim svjedo\u010danstvima o vrijednosti i potrebi dragocjene krvi i haljine pravednosti koju je ona kupila za nas. Bore\u0107i se protiv ovih argumenata Svetog Pisma, oni koji su odbacili opravu su prisiljeni, sa njihovim vlastitim argumentima i naporima opravdavati sebe, iz svjetlosti u \u201ckrajnju tamu.\u201d Njima, kao i svijetu, Kristov kri\u017e je sada kamen spoticanja i ludost; ali vjernima, posve\u0107enima je jo\u0161 uvijek \u201csila Bo\u017eja i mudrost Bo\u017eja.\u201d<\/p>\n

Me\u0111utim nemojmo previdjeti da su oni koji su \u201cvezani\u201d i \u201cba\u010deni u krajnju tamu\u201d prvo morali biti u svjetlu istine \u017eetve; i time su njihova odgovornost i kazna ve\u0107e od onih koji nikada nisu u\u017eivali takvu naklonost. Tisu\u0107e u nominalnoj Crkvi koji \u0107e nesumnjivo slijediti\u00a0u\u010denje istaknutih vo\u0111a me\u0111u njima, u odbacivanju vjere u djelotvornost dragocjene Kristove krvi kao otkupnine za gre\u0161nika, koji ne\u0107e biti odgovorni za taj korak u najpotpunijoj mjeri; zato \u0161to oni nisu bili dovoljno prosvjetljeni u vezi s tim.<\/p>\n

Tisu\u0107e onih koji izjavljuju das u Kr\u0161\u0107ani nikada nisu vjerovali u Krista kao njihovu otkupninu ili zamjenu, i nikada nisu nosili opravu ura\u010dunate pravednosti. Ti, naravno, nisu zapa\u017eeni u usporedbi. Usporedba se odnosi samo na vrlo ograni\u010denu klasu, od kojih su svi jednom jasno cijenili otkupninu, i dok su je tako cijenili, pod milo\u0161\u0107u koju im je ona osigurala, u\u0161li su u posebno svjetlo vremena \u017eetve\u2014vremena Kraljeve prisutnosti, netom pred gozbu. S kakvom se samo brigom trebaju takvi koji su jednom bili prosvjetljeni, i koji su okusili dobru rije\u010d Bo\u017eju i sile doba koje dolazi, \u010duvati protiv samo i prijedloga za takav korak toliko nelojalan, nepravedan i katastrofalan. (Hebr. 10:26-31; 6:4-8)<\/p>\n

Razmatraju\u0107i ove usporedbe, ne smijemo napraviti pogre\u0161ku pretpostavljaju\u0107i da su sve mudre djevice ve\u0107 oti\u0161le na vjen\u010danje\u2014u gostinsku sobu posebne i zavr\u0161ne pripreme\u2014i da su vrata zatvorena prije nego po\u010dne pregled na kojeg se ukazalo u usporedbi. Vrata prilike i dalje su otvorena za sve posve\u0107ene, obu\u010dene vjerom u svadbeno ruho Kristove pravednosti; poruka, \u201cEvo, \u017denika!\u201d i dalje\u00a0 se nastavlja; mudre djevice mu i dalje izlaze u susret, i ulaze s njim na svadbu; i lude se jo\u0161 nisu vratile s uljem u njihovim posudama.<\/p>\n

Me\u0111utim, od kad je \u201cKralj u\u0161ao\u201d (od 1878, vremenska paralela predod\u017ebenom preuzimanju du\u017enosti Kralja \u017didova na\u0161eg Gospodina\u2014Mat. 21:1-13), pregled gostiju i ispitivanje njihovog cijenjenja svadbenog ruha bilo je u tijeku. I dok sve vi\u0161e mudrih djevica i dalje u\u010de o \u017denikovoj\u00a0prisutnosti i radosno dolaze na gozbu, neki od onih koji su se ve\u0107 pokazali nedostojnima da ostanu, i bile sui m , a i dalje jesu, vezane i ruke i noge; i njihovo cijenjenje i shva\u0107anje sada\u0161nje istine\u2014o Gospodinovoj prisutnosti i sada\u0161njem i budu\u0107em djelu\u2014po\u010dinje se sve vi\u0161e mutiti, kako zane\u0161eni la\u017enim zaklju\u010divanjima po la\u017enim pretpostavkama, oni postepeno ili brzo, ve\u0107 prema temperament, gravitiraju prema svjetovnom gledi\u0161tu o stvarima\u2014\u201ckrajnjoj tami\u201d svijeta, u usporedbi sa unutarnjim svjetlom, sada dostupnom ispravno obu\u010denim svecima. I nema sumnje, sve djevice koje dolaze moraju biti ispitane po tom pitanju. Sretni i neustra\u0161ivi, u tom ispitivanju, \u0107e biti svi koji od srca mogu re\u0107i:<\/p>\n

\u201cMoja nada je izgra\u0111ena na ni\u010dem manjem<\/p>\n

Od Isusove krvi i pravednosti.<\/p>\n

Ne usu\u0111ujem se pouzdati u najsla\u0111u gra\u0111u,<\/p>\n

Nego se u potpunosti osloniti na Isusovo ime.<\/p>\n

Na Kristu, \u010dvrstoj stijeni, Ja stojim;<\/p>\n

Svako drugo tlo je tonu\u0107i pijesak.<\/p>\n

\n

I takvi mogu kli\u010du\u0107i pjevati:<\/p>\n

\u201cKnez mog mira sada je prisutan,<\/p>\n

Svjetlo s njegovog lica je na meni,<\/p>\n

O slu\u0161aj! ljubljeni, on govori:<\/p>\n

Svoj ti mir sada dajem.\u201d<\/p>\n

Kri\u017e dobro pokriva moje grijehe;<\/p>\n

Pro\u0161lost je pod krvlju;<\/p>\n

Ja se pouzdajem u Isusa za sve:<\/p>\n

Moja volja je volja mog Boga.\u201d<\/p>\n

\n

Kraj Nebeskog Poziva Nije Zatvaranje Vratiju<\/strong><\/p>\n

Sveto Pismo ne daje to\u010dan datum kada \u0107e se vrata za svadbenu gozbu zatvoriti, premda jasno pokazuje da ne\u0107e biti zatvorena sve dok sve \u201cdjevice\u201d ne\u0107e\u00a0imati priliku da u\u0111u, i nakon \u0161to sve \u201cmudre\u201d ili spremne to u\u010dine.<\/p>\n

Otvorena \u201cvrata\u201d simboliziraju priliku ulaska u izvjesna stanja i prednosti; zatvorena vrata predstavljaju prestanak takve prednosti ili prilike. Prednost, poziv ili prilika Evan\u0111eoskog doba, daju\u0107i, pod restriktivnim uvjetima, vjernicima u Krista, ulazak u sunasljedstvo s njim u nebeskom Kraljevstvu i u bo\u017eansku prirodu, jesu \u201cvrata\u201d po kojima imamo \u201cpristup u ovu milost [naklonost]u kojoj stojimo\u201d; naime, u nadu dijeljenja slave Bo\u017eje.(Rim. 5:2) Ta vrata, koja su stajala otvorenima tokom cijelog doba, u nekom se trenutku imaju zatvoriti; i vrata u usporedbi o djevicama ozna\u010davaju taj kraj\u2014prestanak svih takvih prilika i prednosti. Ova usporedba o djevicama samo prikazuje doga\u0111aje na kraju ovog doba me\u0111u onima od prave Crkve koji \u017eive u to vrijeme.<\/p>\n

\u201cVrata\u201d ove usporedbe predstavljaju da \u0107e izvjesne posebne prednosti, dovr\u0161etak i cilj svih milosti Evan\u0111eoskog doba, biti otvoreni \u201cmudrim djevicama\u201d u vrijeme \u017eetve; i zatvaranje vratiju kada svi od te klase budu iskoristili takve prednosti predstavlja kraj svih milosti i prednosti Evan\u0111eoskog doba; zato \u0161to gozba predstavlja u punini Evan\u0111eoske prednosti i privilegije, budu\u0107i predstavlja veli\u010danstveni dovr\u0161etak ka kojemu sve druge milosti vode\u2014obe\u0107ane slave Kraljevstva.<\/p>\n

Razmotri ta \u201cvrata\u201d prilike i prednosti, koja \u0107e se uskoro zatvoriti. Na\u0161 ih je Gospodin nazvao \u201cuskim vratima,\u201d i rekao je da \u0107e tijekom Evan\u0111eoskog doba biti te\u0161ko na\u0107i ih i u\u0107i kroz njih, i savjetovao nas je da damo sve od sebe da u\u0111emo, da bi smo imali udjela u besmrtnosti i Kraljevskim \u010dastima, ka kojima nijedna druga vrata ne vode. On je stoga rekao, \u201cTrudite se da u\u0111ete na uska vrata: jer \u0107e mnogi, ka\u017eem vam, tra\u017eiti da u\u0111u i ne\u0107e mo\u0107i. Kad jednom gospodar\u00a0ku\u0107e ustane i zatvori vrata. (Luka 13:25) Taj uski put, kao \u0161to smo ve\u0107 vidjeli,* je put samopo\u017ertvovnosti u interesu Gospodinovog plana i djela. Put je u\u010dinjen uskim sa okolnostima sada\u0161njeg vremena, protivljenjem svjetovnog duha protiv istine i pravednosti, tako da \u0107e tko god ide stopama na\u0161eg Vo\u0111e i Predvodnika utvrditi da je put uzak ili kompliciran i da mora trpjeti protivljenje. Hoditi tim putem, kao \u0161to nam je na\u0161 Gospodin ostavio primjer da slijedimo njegove stope, podrazumijeva ne samo pasivnu suglasnost s njegovim stavom ili duhom, nego tako\u0111er i aktivnu, energi\u010dnu revnost u promicanju njegove istine u svim opasnostima. I svi koji hode tim uskim putem, vjerni kao \u0161to je on bio vjeran, do smrti, imaju zajedni\u0161tvo u njegovim patnjama, i tako\u0111er \u0107e u odre\u0111eno vrijeme imati zajedni\u0161tvo u njegovoj slavi, na svadbenoj gozbi\u2014u slavi koja se ima otkriti kod njegovog pojavljivanja i Kraljevstvu. (Filip. 3:10; 1.Pet. 4:13)<\/p>\n

S obzirom na njegov slavni zavr\u0161etak, prilika da se hodi tim uskim putem samopo\u017ertvovnosti zbog istine je najveli\u010danstvenija prednost koja je ikada bila ponu\u0111ena bilo kojem stvorenju. Prednost trpljenja s Kristom i za njegovu stvar, nakon \u0161to smo ga najprije prepoznali kao na\u0161eg Otkupitelja, jesu prema tome vrata,\u00a0 i jedina vrata prilike, po kojima se slava koja slijedi, kao nevjeste i sunasljednika s Kristom, mogu dosegnuti.<\/p>\n

Postoje tri na\u010dina na koja se mo\u017ee prepoznati zatvaranje tih vratiju: kao prvo, odre\u0111enom Biblijskom izjavom o to\u010dnom datumu; kao drugo, s takvim preokretom javnog mnijenja s obzirom na istinu, da se vjernost i revnost u njenoj slu\u017ebi vi\u0161e ne\u0107e suo\u010davati s protivljenjem I kada patnje s Kristom zbog istine (Rim. 8:17) vi\u0161e ne\u0107e biti mogu\u0107e; ili tre\u0107e sa takvim stanjem stvari<\/p>\n

______________________________________________________________<\/p>\n

*Svezak Prvi, A 203<\/p>\n

u svijetu da bi svaka prilika za takvu slu\u017ebu bila djelotvorno sprije\u010dena, ne ostavljaju\u0107i tako nikakve prilike za kandidate da u\u0111u u djelo i da razviju i doka\u017eu svoju ljubav i vjernost s njihovom aktivno\u0161\u0107u i\u00a0 ustrajno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Premda smo nedvosmisleno obavje\u0161teni da \u0107e vrata u neko vrijeme unutar ovog razdoblja \u017eetve ili kraja doba biti zatvorena, Biblija ne daje to\u010dan datum; i iako \u0107e nakon velikog vremena nevolje biti veliki obrat javnog mnijenja u koristi istine i pravde, mi nemamo bilo kakav nagovje\u0161taj da \u0107e takvo stanje stvari biti postignuto sve dok nakon razdoblje \u017eetve potpunosti ne zavr\u0161i. Ali mi imamo jasan nagovje\u0161taj da \u0107e vrata biti zatvorena na na\u010din koji je posljednji imenovan; jer, prije izbijanja Milenijskog dana, mi smo upozoreni na mra\u010dnu no\u0107\u00a0 u kojoj nitko ne mo\u017ee raditi\u2014\u201eJutro dolazi, a i no\u0107.\u201c (Iza. 21:12. Vidi tako\u0111er Svezak Drugi, pogl. 8)<\/p>\n

Uski put koji nam je otvoren prednost je i prilika da sura\u0111ujemo s na\u0161im Gospodinom sada, kada \u0107e o\u010ditovati njegov duh blagosti i lojalnosti Bogu i njegovoj istini biti pod cijenu zemaljske prednosti; kada \u0107e nas obrana njegove stvari i istina koje on unapre\u0111uje, u najmanju ruku, u\u010diniti vrlo nepopularnima; i kada \u0107e na\u0161a nastojanja da iska\u017eemo \u010dast njegovom imenu i blagoslovimo na\u0161e bli\u017enje sa istinom, pu\u0161taju\u0107i na\u0161e svjetlo da svjetli, navu\u0107i na nas prijekor, pogre\u0161no predstavljanje i progonstvo u nekom obliku. I ako, kao \u0161to smo vidjeli, otvoreni uski prolaz zna\u010di prednost takvog \u017ertvovanja, vjerno, sve do smrti, pod svaku cijenu, onda slijedi da bi zatvaranje svake takve prilike za takvo zajedni\u0161tvo slu\u017ebe i trpljenja bilo zatvaranje vrata, ogra\u0111ivanje uskog puta za budu\u0107u slavu i sunasljedstvo; na\u0161e vladanje s Kristom bilo je uvjetovano s na\u0161om vjerno\u0161\u0107u u njegovoj slu\u017ebi, \u0161to sada zna\u010di trpljenje s njim. (Rim. 8:17; 6:8)<\/p>\n

I patnje s Kristom, vidjeli smo, nisu obi\u010dne patnje, zajedni\u010dke svima u palom stanju, nego samo takve patnje koje su rezultat, manje ili vi\u0161e izravno, slije\u0111enja Kristovog primjera, u zagovaranju nepopularnih istina i razotkrivanju popularnih pogre\u0161ki. Takvi su bili uzroci Kristovih patnji; i takvi \u0107e biti uzroci progonstva, patnji i gubitka svima koji slijede njegove stope. Oni \u0107e imati zajedni\u0161tvo u njegovim patnjama sada, i na kraju \u0107e se pokazati dostojnima da sudjeluju u nagradi takve vjernosti na\u010delu. To je, tijekom cijelog Evan\u0111eoskog doba, zna\u010dilo samopo\u017ertvovan trud i trpljenje sramote u sijanju i zalijevanju sjemena Kristovih u\u010denja; i sada, kada doba zavr\u0161ava, to zna\u010di sli\u010dnu vjernost i ustrajnost u djelu \u017eetve koje je sada u tijeku\u2014\u010dak polaganje \u017eivota, ako bi to bilo potrebno s postupnim procesom rada u Gospodarevoj slu\u017ebi, i svakodnevno umiranje, ili naglom iznenadnom mu\u010deni\u010dkom smr\u0107u.<\/p>\n

Dostojnost zaru\u010dene djevice Crkve da bude nevjestom, Jaganj\u010devom \u017eenom, ne sastoji se samo u bezgre\u0161nosti, iako \u0107e ona biti sveta i \u201ebez mrlje ili nabora ili ne\u010dega takvoga\u201c (Efe\u017e. 5:27), postati \u201ebijelja od snijega\u201c u velikom izvoru otkupljuju\u0107e ljubavi, zasluge njenog Otkupitelja. Toliko \u0107e se zahtijevati od svih koji \u0107e ikada biti ra\u010dunati dostojnima trajnog \u017eivota na bilo kojem nivou. Me\u0111utim da bi bila Janjetovom nevjestom, ona mora biti ne samo djevica u \u010disto\u0107i, i osim toga oslobo\u0111ena od gre\u0161nog saveza i koketiranja sa svijetom, nego ona mora biti mnogo, mnogo vi\u0161e od toga. Ona mora toliko blisko nalikovati njenom Gospodinu, i toliko tijesno slijediti njegove stope i njegov savjet, da \u0107e ona na ra\u010dun toga biti patnik, mu\u010denik, kao \u0161to je i bila, i zbog istih na\u010dela istine i pravednosti. Ona mora dokazati da posjeduje izgaraju\u0107u ljubav prema Mlado\u017eenji, i neumornu odanost njegovom imenu i na\u010delima,\u00a0tako da bude spremna biti prezrenom i odba\u010denom od svjetovnih, kao \u0161to je i bila, zbog poslu\u0161nosti njegovim u\u010denjima.<\/p>\n

Da bi razvila i pokazala taj karakter, ona mora biti isku\u0161ana i ispitana. Njeno pouzdanje, njena ustrajnost, njena vjernost njenom Gospodinu, kroz zlo isto tako kao i dobro, mora biti razvijeno i ispitano. I jedino \u0107e takvi koji su tako napredovali i bili ispitani i pokazali se vjernima, biti posjedovani i priznati kao nevjesta i sunasljednik Gospodina, nasljednika svega. Kao \u0161to je napisano, \u201eBlagoslovljen je \u010dovjek koji podnosi ku\u0161nju; jer \u0107e, [tako] proku\u0161an, primiti vijenac \u017eivota koji je Gospodin obe\u0107ao onima koji ga ljube\u201c\u2014tako jako. Prema tome, kada to ispravno shvatimo, sa svakom bi \u00a0se ku\u0161njom na\u0161e vjernosti trebali suo\u010diti radosno kao sa svje\u017eom prilikom da poka\u017eemo Mlado\u017eenji dubinu i snagu na\u0161e ljubavi, i kao jo\u0161 jedan dokaz dostojnosti njegove ljubavi i povjerenja i obe\u0107anog uzvi\u0161enja. Oni koji \u0107e dijeliti s Gospodinom dolaze\u0107u slavu moraju biti ne samo pozvani i prihva\u0107eni, nego tako\u0111er i vjerni, \u010dak do same smrti. (Otkr. 17:14)<\/p>\n

Prema tome vrata prilike da se uklju\u010di, s Kristom na\u0161im Gospodinom, u djelo Evan\u0111eoskog doba, biti \u0107e zatvorena kada \u201edo\u0111e no\u0107, kada nitko ne mo\u017ee raditi.\u201c I svi oni koji prije nisu vjernom slu\u017ebom, razvili neophodan karakter i dokazali svoje odobravanje, odanost, ljubav i revnost za Gospodina i njegovu istinu (Mat. 10:37; Marko 8:38), tada \u0107e im biti kasno za to u\u010diniti. Kao \u0161to je prikazano u usporedbi, oni \u0107e se tako pokazati \u201eludim djevicama,\u201c jer su dopustili da im isklizne velika i slavna prilika da trpe sa i u korist njega s kim bi rado vladali. Do tog \u0107e vremena, puni broj koji je bio predodre\u0111en od Boga da sa\u0161injava i popuni Crkvu biti pozvan, izabran, i ku\u0161njama dokazan vjernim\u2014\u201esubli\u010deni slici njegova Sina.\u201c (Rim. 8:29) \u017detva \u0107e tada biti pro\u0161lost, ljetno vrijeme naklonosti zavr\u0161iti, i jedino \u0107e preostati spaljivanje kukolja, da se o\u010disti polje (svijet \u010dovje\u010danstva) i da ga se pripremi\u00a0u potpunosti za mnogo opse\u017enije sijanje Milenijskog doba.<\/p>\n

Zatvaranje te no\u0107i \u0107e o\u010dito stati na kraj svakom daljnjem naporu \u0161irenja istine, koja \u0107e, krivo shva\u0107ena od javnosti op\u0107enito, vjerovatno biti optu\u017eena da je bila uzrokom mnogo anarhije i smetenosti koji \u0107e tada prevladavati, umjesto da ju se shva\u0107a u njenom pravom svjetlu kako nagovje\u0161taj bo\u017eanskog uma\u00a0 i otkrivenje \u0161to se ti\u010de dolaze\u0107ih svjetskih nevolja i njihovih pravih uzroka. Niti bi smo trebali o\u010dekivati da \u0107e dolazak no\u0107i i zatvaranje no\u0107i biti iznenada, nego da \u0107e to biti postupno ometanje i zatvaranje djela \u017eetve.<\/p>\n

Sada prije nego oluja nevolje izbije je vrijeme za pe\u010da\u0107enje slugu Bo\u017ejih na njihova \u010dela (Otkr. 7:2,3); i svaka bi mudra djevica trebala cijeniti ovu prednost sada, i za svoje intelektualno pe\u010da\u0107enje sa sada\u0161njom istinom, i da tako\u0111er za uklju\u010divanje u djelo \u017eetve pe\u010da\u0107enja drugih od klase p\u0161enice i sakupljanja istih u \u017eitnicu sigurnosti, prije nego do\u0111e no\u0107 i zatvore se vrata prilike za rad.<\/p>\n

Da je sada\u0161nja, mnogo povoljna prilika samo kratka, je o\u010dito iz \u010dinjenice da su preostale jedino dvadeset i \u010detiri godine razdoblja \u017eetve, zavr\u0161etak kojih \u0107e svjedo\u010diti kraju vladavine zla i uvo\u0111enju slavnog Milenijskog dana; i unutar tog razdoblja \u0107e se dogoditi mra\u010dna no\u0107 svjetske najve\u0107e nevolje. Velika tmina koja mora prethoditi slavnom danu je bila ovako ocrtana: \u201ejutro dolazi, a i no\u0107\u201c\u2014\u201evrijeme tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda.\u201c<\/p>\n

Zapazite tako\u0111er da kada ta no\u0107 do\u0111e, kada \u0107e \u017eeteoci morati prestati sa svojim poslom, to \u0107e dokazati da je ovo zavr\u0161no djelo Evan\u0111eoskog doba ostvareno; da je izabrani broj Kristove Nevjeste sav bio \u201eope\u010da\u0107en,\u201c i \u201esakupljen\u201c u\u00a0stanje odvojenosti od svjetovnih \u2013u stanje \u017eitnice (Mat. 13:30); jer Bog ne\u0107e dopustiti ni\u010demu da privede kraju njegovo djelo sve dok nije dovr\u0161eno. Tada, kada \u0107e svi pravi i vjerni sluge Bo\u017eji biti zape\u010da\u0107eni na svojim \u010delima; i djelo Evan\u0111eoskog doba zavr\u0161eno, nitko vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i u\u0107i u to djelo ili \u017eeti njegovu bogatu nagradu, prore\u010denu u \u201enadasve velikim i dragocjenim obe\u0107anjima\u201c kao nagradu vjernih koji su u\u0161li dok su \u201evrata\u201c bila otvorena. (2.Pet. 1:4)<\/p>\n

Me\u0111utim ne bi smo iz toga trebali zaklju\u010diti da \u0107e svi, \u010dim se doka\u017eu vjernima, odjednom u\u0107i u svoju nagradu. Vjerovatno bi takvi mogli nastaviti \u017eivjeti dalje, do znatne mjere u toj mra\u010dnoj no\u0107i nevolje\u2014premda je na\u0161e o\u010dekivanje suprotno. \u201eU tome je postojanost svetih, onih koji \u010duvaju Bo\u017eje zapovjedi i vjeru Isusovu.\u201c Staviv\u0161i na sebe potpunu Bo\u017eju bojnu opremu, i hrabro se suprotstaviv\u0161i pogre\u0161ci sa jasnim i neustra\u0161ivim predstavljanjem i obranom istine, tijekom ovog zlog dana, kada se divovske pogre\u0161ke tako odva\u017eno i prkosno \u0161epire, sveti su potaknuti, \u201ei kada sve obavite, stajati,\u201c obu\u010deni u potpunu opremu, sa ma\u010dem duha uvijek spremni za obranu, i sa budno\u0161\u0107u i ustrajno\u0161\u0107u i molitvom za sve svete. Svima \u0107e trebati strpljenje, da nakon \u0161to izvr\u0161e volju Bo\u017eju oni mogu primiti obe\u0107anje. (Otkr. 14:12; Efe\u017e. 6:13; Hebr. 10:36)<\/p>\n

Zavr\u0161etak nebeskog poziva za sunasljedstvo s na\u0161im Gospodinom Isusom u Kraljevstvu Bo\u017ejem, bi trebalo jasno i razlu\u010divo razumjeti, da to nije zatvaranje vratiju iz usporedbe o djevicama. Iako je op\u0107i \u201epoziv\u201c za tu milost prestao 1881, \u201evrata\u201c su jo\u0161 uvijek otvorena. Poziv je op\u0107e pozivanje Bo\u017eje, svih opravdanih vjernika u Otkupitelja, da slijede njegove stope samopo\u017ertvovnosti, \u010dak do u smrt, i da time doka\u017eu njihovu dostojnost da vladaju s njim u slavi. Ova naklonost imala je svoje odre\u0111eno vrijeme za po\u010detak: u\u010denici koji su \u010dekali bili su prihva\u0107eni u nju na dan Pedesetnice, A.D. 33.<\/p>\n

I ona je imala, kao \u0161to je ve\u0107 pokazano, odre\u0111eno vrijeme zavr\u0161avanja: naime, Listopad 1881.*<\/p>\n

S druge strane, zatvaranje \u201evratiju,\u201c u usporedbi iz Mateja 25, ozna\u010dava puni kraj svake prilike za bilo koga, \u010dak i od \u201epozvanih,\u201c da nakon toga postignu nagradu nebeskog poziva. To ozna\u010dava kraj svake prilike da se doka\u017ee dostojnim nagrade vjerno\u0161\u0107u u slu\u017ebi: svaka prilika za slu\u017ebu tu prestaje, u \u201eno\u0107i, kada nitko ne mo\u017ee raditi.\u201c (Ivan 9:4) Prema tome, o\u010dito je, da vrata, ili prilika, da tako u\u010dvrstimo na\u0161 poziv i izbor, ne zavr\u0161ava nu\u017eno kada poziv, ili op\u0107enito pozivanje svih vjernika da u\u0111u, prestaje izlaziti. I, dok vrata ostaju otvorena, to podrazumijeva da bilo koji vjernik koji je oran da u\u0111e i spreman po\u0161tovati uvjete to mo\u017ee u\u010diniti, iako op\u0107i \u201epoziv\u201c ili pozivanje da se u\u0111e vi\u0161e nije poslan. Da stvar bude jasna, vrata prilike za rad i \u017ertvu jo\u0161 se nisu zatvorila, iako je op\u0107i poziv zavr\u0161io 1881.<\/p>\n

Evan\u0111eosko doba bilo je vrijeme pozivanja\u2014kao prvo, za pozivanje gre\u0161nika na pokajanje i vjeru u Krista Otkupitelja; kao drugo, za pozivanje tih opravdanih u uzvi\u0161enu prednost sunasljedstva s Kristom u njegovom Kraljevstvu, pod uvjetom da se sada slijedi njegove stope samopo\u017ertvovnosti, \u010dak do u smrt\u2014kao uvjet za prihva\u0107anje u djelo Kraljevstva i \u010dasti dolaze\u0107eg Milenijskog doba. Prema tome, kada nam Gospodin govori da \u0107e zavr\u0161no razdoblje doba biti vrijeme \u017eetve, to jasno ukazuje na drasti\u010dnu promjenu\u2014od sjetve na \u017eetvu, od pozivanja do ispitivanja pozvanih i zatvaranje rada koji je po\u010deo s pozivom.<\/p>\n

Kao primjer promjene karaktera djela na kraju Evan\u0111eoskog doba, na\u0161 je Gospodin dao usporedbu o mre\u017ei. (Mat. 13:47-50) \u201e\u00a0Kraljevstvo je<\/p>\n

______________________________________________________________<\/p>\n

*Vidi Svezak Dva, poglavlje 7<\/p>\n

nebesko kao kad mre\u017ea ba\u010dena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je [ribari] na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a lo\u0161e izbace. Tako \u0107e biti na svr\u0161etku svijeta [\u017eetva, Mat. 13:39]. Izi\u0107i \u0107e an\u0111eli [glasnici, sluge Bo\u017eji], odijeliti zle od pravednih i baciti ih u pe\u0107 ognjenu [veliko vrijeme nevolje], gdje \u0107e biti pla\u010d i \u0161krgut zubi.\u201c<\/p>\n

Ova usporedba predstavlja nominalnu Kr\u0161\u0107ansku Crkvu kao nominalno potencijalno Kraljevstvo Bo\u017eje\u2014mre\u017ea ba\u010dena u more (svijet), koja je sakupila ribu (ljude\u2014Mat. 4:19) svake vrste (prave Kr\u0161\u0107ane, napola zavedene i zalu\u0111ene Kr\u0161\u0107ane, i mno\u0161tvo licemjera); koja, kada je puna (u punini Bo\u017ejeg vremena), je izvu\u010dena na obalu. Ona pokazuje da u nominalnu Crkvu sakupljena \u201esvakovrsna riba\u201c nije prikladna za Kraljevstvo, za \u0161to god drugo bila prikladna; da na kraju doba\u2014u vrijeme \u017eetve\u2014poziv za mjesto u Kraljevstvu bude prestao Bo\u017ejom pripremom, \u0161to je predstavljeno izvla\u010denjem mre\u017ee na obalu; i da \u0107e ribari tada zapo\u010deti druga\u010dije djelo\u2014naime, djelo razdvajanja koje \u0107e ostvariti sakupljanje po\u017eeljne vrste i odbacivanje drugih koji su nedostojni naklonosti za koju su bili pozvani; jer \u201emnogi su zvani, ali je malo izabranih.\u201c (Mat. 22:14)<\/p>\n

Djelo razdvajanja iz ove usporedbe je isto kao i ono pokazano u usporedbi o p\u0161enici i kukolju, koja u\u010di da treba o\u010dekivati obustavu sijanja (pozivanja), i promjenu s tog djela na djelo branja. Gospodinovi sluge, koji \u0107e pod njegovim vodstvom, tako promjeniti djelo, su u obe usporedbe nazvani an\u0111elima\u2014posebnim Bo\u017ejim glasnicima. Oni su njegovi vjerni u\u010denici koji, hode\u0107i veoma ponizno, i blizu Gospodina, i vrlo gorljivo\u00a0nastoje\u0107i upoznati njegov plan i sura\u0111ivati u\u00a0 njegovom djelu, nisu ostavljeni u tami \u0161to se ti\u010de njegovih vremena i razdoblja. (Mat. 13:11; 1.Sol. 5:4; Jer. 8:7-12). Naravno, to sakupljanje i berba odnosi se samo na one koji \u017eive u vrijeme \u017eetve, a ne one koji su prethodno umrli; od kojih je svaki, kad je zavr\u0161io svoj put, bio zapa\u017een, i odvojen da \u010deka svoj ispravan polo\u017eaj u ili izvan proslavljenog malog stada, koje je prikladno za Kraljevstvo. (2.Tim. 4:8)<\/p>\n

Mre\u017ea nije bila namjenjena da ulovi svu ribu iz mora. Na\u0161 Gospodin, veliki Glavni Ribar, osmislio je uloviti odre\u0111eni broj ribe odre\u0111ene vrste, bez obzira koliko drugih sorti u\u0161lo s njima u mre\u017eu; i kada je puni broj po\u017eeljne, osobite vrste, u\u0161ao zapovje\u0111eno je da se mre\u017ea izvu\u010de na obalu u svrhu sortiranja i odvajanja. Trebalo bi se razumjeti da kad je zapovje\u0111eno da se mre\u017ea tako izvu\u010de na obalu, zadatak koji je bio dan na po\u010detku doba, da se mre\u017eu baci u more (Mat. 28:19; 24:14), da je do\u0161ao svom kraju; i svi koji bi \u017eeljeli nastaviti biti suradnicima s Gospodinom moraju pokloniti pa\u017enju njegovim uputama, i ne vi\u0161e davati svoje vrijeme op\u0107enitom ribarenju, nego sada\u0161njem djelu izabiranja i sakupljanja. I kao \u0161to je onda pravovremena istina bila sredstvo za pozivanje, tako je istina, \u201esada\u0161nja istina,\u201c istina \u017eetve, sada Gospodinovo sredstvo za ispitivanje i razdvajanje.<\/p>\n

Prema tome, kada Gospodinovi sluge \u010duju njegov glas, kroz njegovu Rije\u010d, koji objavljuje da je do\u0161lo vijeme da prestane sijanje i da po\u010dne berba, da stane lovljenje i da se ide u sortiranje ribe, da stane pozivanje i da se propovijeda pravovremena poruka \u017eetve onima koji su ve\u0107 pozvani, oni \u0107e, ako su vjerni, rado i bez odlaganja poslu\u0161ati. Takvi, stoga, pou\u010deni od Gospodara \u0161to se ti\u010de njegovog plana vjekova, i ne u tami s obzirom na vremena i razdoblja u kojima mi \u017eivimo, vi\u0161e ne bi trebali i\u0107i siju\u0107i dobro sjeme Kraljevstva na polje ili svijet \u010dovje\u010danstva, nego bi trebali\u00a0\u201edavati hranu u pravo vrijeme ku\u0107anstvu vjere\u201c\u2014raspr\u0161uju\u0107i me\u0111u onima koji se smatraju Gospodinovom djecom dobre vijesti o tome\u00a0 da je Kraljevstvo blizu, i o velikoj radosti i blagoslovu koji \u0107e uskoro donijeti svim ljudima.<\/p>\n

I, neobi\u010dno za re\u0107i, ali ta poruka o Bo\u017ejoj punoj ljubavi pripremi, u otkupnini, za obnovu svega, kroz Krista i njegovo proslavljeno tijelo, Bo\u017eje Kraljevstvo (ta poruka, koja bi trebala radovati, osvje\u017eiti i ujediniti sva ljupka Kr\u0161\u0107anska srca), koja treba razviti\u00a0 i privu\u0107i u jedinstvo srca samo pravu klasu, je ta koja \u0107e ih ispitati i odvojiti ih od nominalne mase.<\/p>\n

\u017detva \u0107e ubrzo biti okon\u010dana, i tada \u0107e se i onaj koji je sijao i onaj koji je \u017eeo zajedno radovati. Sada, \u017eeteoci moraju ubrzati rad, i trebali bi se osje\u0107ati toliko zabrinutima oko njegovog ostvarenja tako da se mole Gospodaru \u017eetve, Glavnom \u017deteocu, da po\u0161alje jo\u0161 vi\u0161e radnika u svoju \u017eetvu. Ne\u0107e potrajati dugo i ora\u010d idu\u0107e vremenske razdiobe\u00a0 (prore\u010dena velika nevolja, koja \u0107e pripremiti svijet za sijanje Milenijskog sjemena) \u0107e susti\u0107i \u017eeteoca ove vremenske razdiobe. (Amos 9:13)<\/p>\n

Izraelska Sedamdeseta Sedmica Slika Zavr\u0161etka <\/strong><\/p>\n

Evan\u0111eoskog Doba Naklonosti<\/strong><\/p>\n

Ne smijemo zaboraviti da je Izraelska \u201esedamdeseta sedmica\u201c\u2014posljednjih sedam godina njihove naklonosti\u2014bila vrlo to\u010dno ozna\u010dena na svom po\u010detku, u sredini i na kraju; i mi vjerujemo da je to bilo u svrhu davanja nama jasno odre\u0111enih datuma na kraju Evan\u0111eoskog doba naklonosti Duhovnom Izraelu. Vidjeli smo da je po\u010detak te sedmice bio za Tjelesni Izrael datum po\u010detka njihovog ispitivanja u \u017eetvi, A.D. 29. Bio je obilje\u017een sa kr\u0161tenjem na\u0161eg Gospodina i prepoznavanja kao Mesije na Jordanu, kad je po\u010delo djelo berbe\u2014paralela \u010demu je ovdje, prepoznavanje prisutnosti Gospodinove, A.D. 1874, na po\u010detku ove \u017eetve.<\/p>\n

Sredina tog saveznog tjedna, A.D. 33, bio je datum odbacivanja Izraela kao sistema ili crkve-dr\u017eave, i bila je obilje\u017eena smr\u0107u na\u0161eg Gospodina na kri\u017eu, i sa njegovim rije\u010dima netom prije njegove smrti, \u201eEco, ostavljena vam je ku\u0107a opusto\u0161ena.\u201c Paralela tome ovdje je, odbacivanje iz naklonosti i pad sekta\u0161kih sistema, nazvanih kao tzv. Kr\u0161\u0107anstvo ili \u201eBabilon,\u201c 1878.<\/p>\n

Posljednja polovica Izraelskog saveznog tjedna (3 i \u00bd godine, od A. D. 33 do 36) nije bilo razdoblje nacionalne ili sekta\u0161ke naklonosti, nego individualne naklonosti, daju\u0107i Izraelcima (ne kao prije kroz kanale nominalne Crkve, ako bi oni to primili) sve naklonosti i posebne prednosti Abrahamskog saveza, sve do kraja tih sedamdeset simboli\u010dnih sedmica, granice njihove naklonosti, ozna\u010deno sa slanjem naklonosti Korneliju i Poganima op\u0107enito. Tako je i u paraleli ovdje: 3 i \u00bd godine od Travnja, 1878, kada je tzv. Kr\u0161\u0107anstvo, ili \u201eBabilon,\u201c bilo odba\u010deno od naklonosti, do Listopada, 1881, bilo zavr\u0161no razdoblje naklonosti nebeskog poziva pojedina\u010dnim vjernicima. Tako je op\u0107i \u201epoziv\u201c (naklonost ovog Evan\u0111eoskog doba) prestala s Listopadom, A.D. 1881, kao datumu koji odgovara, Listopadu, A.D. 36, koji je svjedo\u010dio kraju \u017didovske naklonosti.<\/p>\n

\u017didovska naklonost sastojala se u ponudi Izraelu Kraljevstva\u2014poziv prirodnoj djeci Abrahamovoj da se okoriste sa prednostima i prilikama koje su im bile dane pod Savezom Zakona. Taj poziv, naklonost ili prednost prestao je potpuno i zauvijek sa krajem njihovog saveznog tjedna. Evan\u0111eoska naklonost se sastojala u ponudi Kraljevstva (isklju\u010divo) vjernicima u Krista\u2014\u201enebeski poziv\u201c svih koji su pomireni s Bogom pod Savezom Milosti, koji bi se mogli okoristiti sa prilikama koje su im time dane (i postati pripadnicima Abrahamovog \u201esjemena\u201c koje \u0107e blagosloviti svijet) pridru\u017euju\u0107i se Kristu Isusu, njihovom Otkupitelju, u njegovom savezu \u017ertve sebe; ispit\u00a0koji mora pokazati njihovu dostojnost da sudjeluju u Kristovom dolaze\u0107em djelu i slavi. I ta je naklonost, taj \u201epoziv,\u201c za koji smo vidjeli da je prestao, potpuno i zauvijek, u Listopadu 1881, vremenska to\u010dka koja je paralelna kraju \u017didovskog poziva ili naklonosti.<\/p>\n

Valja zapaziti, da je zaustavljanju \u017didovske naklonosti ili poziva slijedio jedan drugi op\u0107i poziv, koji je, ignoriraju\u0107i njih i njihovu pro\u0161lu naklonost, ipak uklju\u010divao bilo koga od njih koji bi potom, postav\u0161i vjernikom, postao dostojan tog svijetom ra\u0161irenog poziva za \u010dast u Kraljevstvu. Zaustavljanje njihove pro\u0161le naklonosti bilo je jednako stvarno kao i kad nisu bili pozvani ni na \u0161ta nakon \u0161to je njihova naklonost prestala; jednako stvarno kao i kad su poslije bili pozvani za ni\u017eu naklonost; ali nije tako zamjetljivo, zato \u0161to je op\u0107i Evan\u0111eoski poziv, koji ih nije isklju\u010divao, bio isti pro\u0161ireni i produbljeni poziv; primjenjiv na sve koji vjeruju u Krista, iz svake nacije.<\/p>\n

Zaustavljanju naklonosti ili \u201epoziva\u201c ovdje, 1881, je slijedio, ili umjesto toga preklapao se, op\u0107i poziv cijelom svijetu za Milenijske blagoslove i naklonosti pod uvjetima vjere i spremne poslu\u0161nosti (me\u0111utim ne \u017ertva u smrt). To je me\u0111utim, ni\u017ei poziv, manja naklonost od one koja je prestala; poziv da se u\u017eiva blagoslove pod Kraljevstvom, ali ne da su bude djelom pomazanika, klase Kraljevstva. I ta promjena\u2014to zaustavljanje uzvi\u0161enije naklonosti i po\u010detak ni\u017ee naklonosti biti \u0107e malo zamje\u0107eno u sada\u0161nje vrijeme, zbog \u010dinjenice da se veliku nagradu Kraljevstva i sunasljedstva s Kristom kao sudionika bo\u017eanske prirode, u Crkvi uglavnom bila izgubila iz vida. Najuzvi\u0161eniji koncept nagrade kojeg su Kr\u0161\u0107ani op\u0107enito u pro\u0161losti dr\u017eali je da \u0107e im kod njihovog uskrsnu\u0107a biti dana savr\u0161ena tijela; i da \u0107e oslobo\u0111eni od bolesti, bola i tuge, u\u017eivati Bo\u017eju naklonost i imati vje\u010dni \u017eivot. I taj koncept, iako daleko od stvarnih\u00a0prednosti pod \u201enebeskim pozivom\u201c Evan\u0111eoskog doba, je zaista lijep koncept blagoslovljenih prednosti koje \u0107e\u00a0 biti dane svijetu op\u0107enito u Milenijskom dobu\u2014onima od njih koji \u0107e tada pokazati poslu\u0161nosti do\u0107i u sklad s Bogom.<\/p>\n

Da stvar bude jasna, stoga, jedini koji vide jasno posebno visoka i veli\u010danstvena obilje\u017eja poziva Evan\u0111eoskog doba\u2014prema tome, jedini koji mogu objaviti ili objasniti taj poziv\u2014su upravo oni koji su tako\u0111er pokazali iz Bo\u017eje Rije\u010di da je vremenski limit tog poziva bio dosegnut u Listopadu, 1881. Drugi, dok citiraju Apostolove rije\u010di \u0161to se ti\u010de \u201evi\u0161njeg poziva Bo\u017ejeg u Kristu Isusu,\u201c zapravo obja\u0161njavaju ni\u017ei poziv koji pripada Milenijskom dobu. Prema tome, op\u0107i Evan\u0111eoski poziv, pravi, je zavr\u0161io. Nitko ga na mo\u017ee produljiti. Neki ne mogu zato \u0161to ga ne razumiju i nemogu ga dati, a neki zato \u0161to ne znaju da je na kraju.<\/p>\n

Me\u0111utim premda je op\u0107i \u201epoziv\u201c prestao, \u201evrata\u201c jo\u0161 nisu zatvorena. Kraj \u201epoziva\u201c i zatvaranje \u201evrata\u201c su zasebni i odvojeni. \u201eVrata\u201c stoje otvorena za neke da u\u0111u u utrku, za velikom nagradom sunasljedstva u Kraljevstvu, nakon \u0161to je op\u0107i \u201epoziv\u201c prestao. Bog je predodredio da odre\u0111eni broj sa\u010dinjava Crkvu, \u201etijelo Kristovo\u201c; i prema tome ne mo\u017ee biti niti jedan \u010dlan suvi\u0161an niti jedan da nedostaje. (Vidi kako je predob\u017eeno nau\u010davano u 3.Moj. 21:17-23) Iz toga proizlazi da on ne mo\u017ee pozvati k toj \u010dasti vi\u0161e nego \u0161to bi upotpunilo broj kojeg je predodredio. I, u Listopadu, 1881, njegova Rije\u010d pokazuje, taj puni broj je bio osiguran. Me\u0111utim, s obzirom da neki od onih koji su se odazvali na op\u0107i poziv i sklopili savez njim ne\u0107e uspjeti zadr\u017eati njihov savez, tr\u010dati tako da dobiju nagradu, \u201evrata\u201c stoje otvorena nakon \u0161to je op\u0107i poziv prestao, da se dopusti ulazak u utrku, u samopo\u017ertvovnu slu\u017ebu istine, nekima koji \u0107e zauzeti\u00a0mjesta takvih koji bi mogli, tijekom pregledavanja, odbaciti svadbenu opravu Kristove pravednosti; i takvih drugih, koji nakon \u0161to su sklopili savez na \u017ertvi u slu\u017ebi, koji zavole sada\u0161nji svijet, postanu preoptere\u0107eni s njegovim brigama i u\u017eicima, i ne uspiju izvr\u0161iti zahtiijeve svog saveza.<\/p>\n

I, opet, trebalo bi zapaziti da\u00a0 zavr\u0161avanje poziva 1881 ni na koji na\u010din ne ometa prednosti tisu\u0107a koji su ve\u0107 prihvatili poziv i postali Bo\u017eji posve\u0107eni sluge: ne izbacuje se nikoga tko je unutra. Niti podrazumijeva da ih jo\u0161 vi\u0161e ne mo\u017ee u\u0107i: to je bilo samo zaustavljanje Bo\u017ejeg op\u0107eg pozivanja.<\/p>\n

\u010cinjenica da si tek nedavno do\u0161ao do jasne spoznaje nadasve velikih i dragocjenih obe\u0107anja stvari koje je Bog sa\u010duvao za one koji ga ljube ne dokazuje da ti nisi bio pozvan i prihva\u0107en kao trka\u010d za velikom nagradom dugo prije nego si razumio koliko je velika i veli\u010danstvena nagrada. \u010cinjenica je da nijedan, koji prihva\u0107a poziv nije u stanju, isprva, shvatiti u potpunosti bilo grubost i ograni\u010denost puta ili veli\u010danstvenost nagrade koju treba posti\u0107i na udaljenom cilju. Jasno\u0107a na\u0161eg shva\u0107anja obe\u0107anja je za nas sila Bo\u017eja koja radi u nama da nas oja\u010da i da nas osposobi da pobjedimo sada\u0161nje prepreke i ku\u0161nje. Nadasve velika i dragocjena obe\u0107anja nam se postepeno razotkrivaju, kako se mi pokazujemo vjernima i idemo dalje, kako bi smo po njima\u2014sa snagom i hrabro\u0161\u0107u koje one ulijevaju\u2014bili osposobljeni da tr\u010dimo tako da osvojimo nagradu. (2.Pet. 1:4)<\/p>\n

Klasa koja treba primiti nagradu nije samo pozvana i izbrana (prihva\u0107ena), nego je tako\u0111er i vjerna. I ako je op\u0107i poziv prestao, o\u010dito je da ispitivanje vjernosti pozvanih jo\u0161 nije zavr\u0161eno. Vjerni su bili ope\u010da\u0107eni, i odvojeni od onih koji su nevjerni njihovom savezu na \u017ertvi; i mudre su djevice bile odvojene\u00a0od ludih, \u010dija se ludost sastoji u tome \u0161to pretpostavljaju da mogu tr\u010dati za i osvojiti svjetovne nagrade \u010dasti, bogatstva, itd., i u isto vrijeme tr\u010dati vjerno trku za velikom nagradom slave, \u010dasti i besmrtnosti\u2014uvjeti koji \u010dine takav dupli pravac nemogu\u0107im. \u201eNeodlu\u010dan \u010dovjek nepostojan je na svim svojim putevima.\u201c \u201eNe mo\u017eete slu\u017eiti Bogu i mamonu\u201c (Jak. 1:8; Mat. 6:24)<\/p>\n

Kada sve \u201emudre djevice\u201c budu bile proku\u0161ane, i u\u0111u u radosti Gospodara, \u201evrata\u201c prilike da se postane \u010dlanom te klase \u0107e se zatvoriti; i nitko vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i u\u0107i. Kada sve mudre u\u0111u, predodre\u0111eni broj bit \u0107e kompletan; i tada \u0107e Gospodar ustati i zatvoriti vrata. (Luka 13:24,25; Mat. 25:10) Na\u0161 nam Gospodin sam ka\u017ee da \u0107e mnogi po\u010deti vidjeti stvari druga\u010dije\u2014shvatit \u0107e koje su prednosti i prilike za \u017ertvu jednom u\u017eivali i proma\u0161ili. Ali kad budu tra\u017eili da u\u0111u, Gospodar \u0107e im re\u0107i, Ja vas ne prepoznajem kao svoju nevjestu\u2014ona je potpuna, i imam samo jednu. Ali, hvala Bogu, drugi biblijski retci pokazuju da\u00a0 ludim djevicama, premda tako odba\u010denima od nebeskog poziva, za kojeg ih je njihovo vladanje kad su bili su\u0111eni pokazalo da su nedostojni, ipak biti pokazana naklonost, i biti \u0107e prepoznati kao skromniji kapacitet u Gospodinovom ku\u0107anstvu.<\/p>\n

Stoga, prije nego se vrata zatvore, prije nego puni broj vjernih bude bio potpun, neka svako nastoji potvrditi svoj poziv i izbor; i u tom smislu, dopustimo da Gospodin, sa tim dragocjenim obe\u0107anjima i tim obja\u0161njivim\u00a0 usporedbama, radi u nama da ho\u0107emo i da vr\u0161imo ono \u0161to mu je ugodno.<\/p>\n

No ipak neki mogu re\u0107i, Ja se bojim da nisam od onih koji su pozvani prije nego li je op\u0107i poziv zavr\u0161io 1881, jer ja tada ne samo da nisam poznavao dubine Bo\u017eje, nego i vi\u0161e: Ja sam bio potpuni stranac za Boga, \u010dak i njegov neprijatelj, daleko od bilo kakvog saveza s njim da mu slu\u017eim, i daleko od bilo kakve takve \u017eelje. Ja sam tek nedavno\u00a0upoznao Boga, uop\u0107e; nedavno sam uzeo Kristov jaram na sebe da u\u010dim od njega; i tek sam nedavno saznao za prednost trpljenja s Kristom sada, kroz samo-odricanja u njegovoj slu\u017ebi, i da \u0107e takvi su\u017ertvovatelji s vremenom postati sunasljednici s njim u slavnom Milenijskom djelu. I sada, shvativ\u0161i te slave, dive\u0107i se tim dragocjenim stvarima, i postaviv\u0161i se da tr\u010dim tu utrku za predivnom nagradom, moram li zaklju\u010diti da to nije otvoreno za mene, jer je ve\u0107 bilo pozvano dovoljno da ispuni broj? Ne razmi\u0161ljam da bih promjenio bo\u017eansku pripremu, ili da tra\u017eim da drugi bude dodan preko granice koja je odre\u0111ena bo\u017eanskom mudro\u0161\u0107u, ali ja \u0107u \u017eivo osje\u0107ati moju nesre\u0107u.<\/p>\n

Mi takvima odgovaramo: Tr\u010di. Tvoj slu\u010daj nije toliko mara\u010dan kako se tebi \u010dini. \u201eVrata\u201c jo\u0161 nisu \u201ezatvorena.\u201c Imaj na umu da ako bi se svi koji su prihvatili poziv kad je bio zavr\u0161en pokazali vjernima svom savezu, ne bi bilo niti previ\u0161e, nego upravo dovoljno.\u00a0 Tako\u0111er se sjeti, da tvoje zapa\u017eanje isto tako kao i Sveto Pismo, ukazuje na to da \u0107e od mnogih koji prihvate poziv nekolicina biti izabrana, jer se samo nekolicina pokazuje vjernima svom savezu kad su na ispitu. Kako se jedan za drugim od pozvanih pokazuje nevjernima, njihove prilike, njihova mjesta truda i njihove krune nagrade se prebacuju drugima. Jedno od tih mjesta truda i jedna od tih kruna nagrada mo\u017ee biti preba\u010deno na tebe, i tvoje ime mo\u017ee biti zapisano na svitku \u017eivota kao probnog \u010dlana Nevjeste Kristove, na mjestu onog koji je izbrisan kao nedostojan. (Vidi Otkr. 3:5; Hebr. 12:23)<\/p>\n

Oni koji mogu shvatiti ta dragocjena obe\u0107anja i koji imaju \u017eelju raditi u vinogradu imaju sna\u017ean dokaz da su bili za\u010deti duhom;* jer ljudski um, \u010dak i kad je opravdan, ne mo\u017ee shvatiti dubine koje je Bog namjenio onima koji su se posvetili<\/p>\n

______________________________________________________________<\/p>\n

*Vidi Svezak prvi, A226<\/p>\n

i bili prihva\u0107eni. (1.Kor. 2:6-16) I Gospodin je previ\u0161e pun ljubavi i previ\u0161e pravedan a da bi odobrio u srcima bilo kakvu nadu koja nikad ne bi mogla biti ostvarena. Biti za\u010det od duha, kroz Rije\u010d istine, podrazumijeva kona\u010dno ro\u0111enje u duhovnom stanju, osim ako se onaj koji je za\u010det poka\u017ee nedostojnim\u2014nevjernim. \u201eNe odbacujte, stoga, svoje pouzdanje, kojemu pripada velika nagrada.\u201c<\/p>\n

Jedanaesti Sat<\/strong><\/p>\n

Mat. 20:1-16<\/strong><\/p>\n

\u010cini se da je ova usporedba bila dana da nas posebno nau\u010di lekciji za ovo vrijeme. Radnici su ona gorljiva, posve\u0107ena djeca Bo\u017eja koja su tokom cijelog ovog Evan\u0111eoskog doba\u2014\u201edana\u201c iz uspredbe\u2014vjerno tro\u0161ili svoje vrijeme i snagu, ne u slu\u017ebi sebe, slu\u017ebi mamona, nego u slu\u017ebi Bo\u017ejoj. Prema tome samo su vjerni prikazani sa radnicima, od kojih svi dobivaju istu nagradu, Kraljevske \u010dasti u usporedbi prikazane kao \u201edenar.\u201c<\/p>\n

Op\u0107enitost poziva i potreba za radnicima su predstavljeni sa \u010detiri poziva\u2014rano u jutro, u devet sati, u podne, i u tri popodne. Ipak to\u010dno, jasno razumijevanje toga \u0161to bi pla\u0107a trebala biti bilo je spomenuto jedino na po\u010detku: doma\u0107in se tada \u201eslo\u017eio\u201c da im da denar za slu\u017ebu. Stoga je obe\u0107anje Kraljevstva bilo jasno shva\u0107eno od strane\u00a0 rane Crkve, me\u0111utim poslije se uglavnom izgubilo iz vida i nije bilo jasno artikulirano. \u017divi \u010dlanovi Kristove Crkve rade\u0107i u njegovom vinogradu u bilo koje vrijeme tijekom ovog Evan\u0111eoskog doba predstavljaju sve radnike. I usporedba pokazuje, kao svoje naro\u010dito obilje\u017eje, klasu koja ulazi u tu slu\u017ebu Gospodinovu kad je radni dan gotovo zavr\u0161en, \u201eoko jedanaestog [posljednjeg] sata.\u201c Oni su predstavljeni kao oni koji \u017eele u\u010destvovati u Gospodarevoj slu\u017ebi, ali prekasno, budu\u0107i je op\u0107i poziv\u00a0\u00a0zavr\u0161io. Oni ka\u017eu\u2014\u201eZato \u0161to nas nitko nije unajmio,\u201c mi smo zakasnili u\u0107i u slu\u017ebu pod pozivom.<\/p>\n

Gospodar odgovara tako \u0161to pokazuje na vrata prilike za rad i trpljenje u njegovoj slu\u017ebi koja se jo\u0161 nisu \u201ezatvorila\u201c a koje zatvaranje \u0107e biti pokazano dolaskom \u201eno\u0107i, kada nitko ne mo\u017ee raditi.\u201c Ali on nije rekao ni\u0161ta o tome \u0161to \u0107e biti nagrada; premda je zapo\u0161ljavaju\u0107i druge pod op\u0107im pozivom, on rekao, \u201ePrimit \u0107ete \u0161to je pravo\u201c*–udio pla\u0107e s kojim se isprva \u201eslo\u017eio.\u201c<\/p>\n

Stoga, tijekom Evan\u0111eoskog doba, na\u0161 je Gospodin stalno, preko svojih glasnogovornika u Crkvi, pozivao sve vjernike u svoju slu\u017ebu. Puna nagrada, bo\u017eanska priroda i Kraljevska slava, isprva je bila jasno navedena i shva\u0107ana; ali, premda ponavljana tokom doba, nije ju se jasno razumjelo zbog velikog otpada od istine. Me\u0111utim sada smo do\u0161li do kraja Evan\u0111eoskog dana slu\u017ebe\u2014do \u201ejedanaestog sata.\u201c Pro\u0161lo je vrijeme za pozivanje radnika za taj dan. Ipak, neki sada stoje vani i govore: Mi nismo bili pozvani na posao; \u201enitko nas nije unajmio\u201c; mi nemamo obe\u0107anja za rad, niti za pla\u0107u na\u0111emo li posao; poziv je zavr\u0161io, radni je dan gotovo na izmaku; dovoljno je radnika bez nas. Ali Gospodar bi htio da mi ka\u017eemo tima, kao njegovi glasnogovornici, \u201eIdite i vi u vinograd\u201c; Ne obe\u0107avam ni\u0161ta, op\u0107i poziv je zavr\u0161io, vremena je malo, vrijeme za rad je gotovo zavr\u0161ilo, \u201edolazi no\u0107, kada nitko ne mo\u017ee raditi\u201c; ali idite, poka\u017eite va\u0161u ljubav i revnost, a nagra\u0111ivanje prepustite mojoj velikodu\u0161nosti.<\/p>\n

I to je sve \u0161to mo\u017eemo re\u0107i; jedina nada koje se mo\u017eemo dr\u017eati je da nijedan \u010dovjek nikada nije radio za na\u0161eg Gospodara a koji ne\u0107e primiti izobilno vi\u0161e nego \u0161to bi mogao tra\u017eiti ili o\u010dekivati. I<\/p>\n

______________________________________________________________<\/p>\n

*Najstariji Gr\u010dki manuskripti, Sinajski i Vatikanski, izostavljaju iz Mat. 20:7 rije\u010di, \u201ei \u0161to god je pravo, to \u0107ete primiti.\u201c<\/p>\n

zatim mi znamo da \u0107e neka od mjesta u djelu biti ispra\u017enjena iz razloga \u0161to neki ne\u0107e ostati vjernima, pa \u0107e krune nagrade koje su bile odvojene za takve biti date drugima koji \u0107e se, vjerno\u0161\u0107u i samopo\u017ertvovno\u0161\u0107u, dokazati dostojnima djela i nagrade.<\/p>\n

Prema tome, ako je bilo tko nedavno upoznao i zavolio na\u0161eg Gospodina, i \u017eeli slu\u017eiti njemu i njegovoj istini, neka takav ne bude razo\u010daran zato \u0161to je op\u0107i poziv zavr\u0161io 1881. Ako vidi\u0161 pred sobom otvorena \u201evrata\u201c prilike za \u017ertvu i slu\u017ebu, u\u0111i na njih. Ali u\u0111i brzo; jer ne\u0107e pro\u0107i dugo i ve\u0107 \u0107e na nama biti no\u0107 tame i sna\u017enog protivljenja istini i sprije\u010dit \u0107ete da u\u010destvuje\u0161 u slu\u017ebi. \u201eJutro dolazi, a i no\u0107.\u201c \u201eDolazi no\u0107, kada nitko ne mo\u017ee raditi.\u201c Kada se to dogodi, ti \u0107e\u0161 mo\u0107i znati da su \u201evrata zatvorena,\u201c da su sve mudre djevice u\u0161le, da su svi bili proku\u0161ani, i da su sva ispra\u017enjena mjesta bila prihvatljivo ispunjena. Budu\u0107i \u0107e do tog vremena svi posebni \u201esluge Bo\u017eji\u201c biti \u201eope\u010da\u0107eni na svojim \u010delima\u201c (dato im intelektualno cijenjenje Bo\u017ejeg plana), \u010detiri vjetra biti \u0107e pu\u0161tena (Otkr. 7:1-3), i prouzro\u010dit \u0107e veliki \u201evihor\u201c nevolje usred kojeg \u0107e ostatak klase Ilije biti \u201epromjenjen,\u201c i uzvi\u0161en do Kraljevske slave.<\/p>\n

Kakve li pouke ovdje za one koji su se zavjetovali Gospodinu da \u0107e prvo i glavno\u00a0 slu\u017eiti njemu, a koji zanemaruju njegovo djelo te\u017ee\u0107i s vremenom i mislima i sredstvima za prolaznim radostima i nagradama koje svijet nudi. Te Gospodin poti\u010de, govore\u0107i, \u201eBudi mi vjeran do smrti i dat \u0107u ti vijenac \u017eivota.\u201c \u201eOnaj koji pobje\u0111uje [koji pobje\u0111uje u sebi duh svijeta], on \u0107e biti odjeven u bijele halje; i ne, ne\u0107u izbrisati njegovo ime iz knjige \u017eivota, nego \u0107u priznati njegovo ime pred svojim Ocem, i pred njegovim an\u0111elima.\u201c \u201e\u010cvrsto dr\u017ei to \u0161to ima\u0161, da ti nitko ne uzme vijenac.\u201c (Otkr. 2:10; 3:5,11)<\/p>\n

Iza\u0111imo<\/strong><\/p>\n

Hebr. 13:13<\/p>\n

\u201eTiho, poput ljudi u sve\u010danoj \u017eurbi,<\/p>\n

Opasani putnici pusto\u0161i,<\/p>\n

Mi prolazimo kroz \u0161iroka vrata svijeta,<\/p>\n

Okre\u010du\u0107i na\u0161a le\u0111a na svo njegovo stanje;<\/p>\n

Mi idemo naprijed uskim putem<\/p>\n

Koji vodi u \u017eivot, bla\u017eenstvo, k Bogu.<\/p>\n

\n

\u201eMi ne mo\u017eemo i ne budemo stali;<\/p>\n

Mi se bojimo zamki koje vrebaju putem;<\/p>\n

Mi bacamo u stranu teret i grijeh,<\/p>\n

Odlu\u010dni osvojiti pobjedu;<\/p>\n

Mi znamo za opasnost, ali na\u0161e o\u010di<\/p>\n

Po\u010divaju na sjaju nagrade.<\/p>\n

\n

\u201eNema praznog hoda sada, niti rasipnog spavanja,<\/p>\n

Koji bi zadr\u017eavali na\u0161e Kr\u0161\u0107anske udove od truda;<\/p>\n

Nema uzmicanja od o\u010dajne borbe;<\/p>\n

Nema niti pomisli na popu\u0161tanje ili na bijeg;<\/p>\n

Nema ljubavi za sada\u0161njim dobitkom ili lako\u0107om;<\/p>\n

Ne tra\u017eimo ugoditi \u010dovjeku niti sebi.<\/p>\n

\n

\u201eNema \u017ealjenja zbog gubitka slave;<\/p>\n

Niti straha od skandala na na\u0161em imenu;<\/p>\n

Nema straha od o\u0161trog prezira svijeta;<\/p>\n

Niti \u017eelje da uzvratimo vrije\u0111anjem.<\/p>\n

Ne mo\u017ee mr\u017enja mr\u017enju pokrenuti,<\/p>\n

I neprijateljstvo nego zapaljiva ljubav.<\/p>\n

\n

\u201eNema uzdaha za smjehom ostavljenim iza,<\/p>\n

Ili u\u017eicima raspr\u0161enim u vjetar;<\/p>\n

Niti osvrtanja na ravnice Sodome;<\/p>\n

Niti daljnjeg slu\u0161anja Babilonskih napjeva;<\/p>\n

Nema suza za Egipatskom pjesmom i osmjehom;<\/p>\n

Niti \u017ee\u0111i za njegovim teku\u0107im Nilom.<\/p>\n

\n

\u201e\u0160to ako smo ipak s umorom pritisnuti?<\/p>\n

Samo jo\u0161 malo i po\u010dinut \u0107emo.<\/p>\n

Ovo lupaju\u0107e srce i gore\u0107i mozak<\/p>\n

Uskoro \u0107e biti ponovno mirni i hladni;<\/p>\n

No\u0107 je poodmakla i jutro je blizu\u2014<\/p>\n

Jutro koje je bez oblaka i jasno.<\/p>\n

\n

\u201eSamo jo\u0161 malo i mi \u0107emo do\u0107i<\/p>\n

K na\u0161oj nagradi, na\u0161oj kruni, na\u0161em domu!<\/p>\n

Jo\u0161 jedna godina, ili manje, ili vi\u0161e,<\/p>\n

I mi \u0107emo pre\u0107i pustinju;<\/p>\n

Trud je zavr\u0161en, po\u010dinje po\u010dinak,<\/p>\n

Bitka je izvojevana, pobjeda osvojena!\u201c<\/p>\n

-H. Bonar<\/strong><\/p>\n

\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

DJELO \u017dETVE Karakter Djela \u017detve\u2014Sakupljanje P\u0161enice\u2014Objedinjavanje i Vezivanje i Spaljivanje Kukolja\u2014Njihovo Porijeklo i Obilan Rast\u2014Uni\u0161teni poput Pljeve \u017didovske \u017detve\u2014Nagla\u0161ena Vremenska Podudaranja\u2014Odbacivanje, Postupan Pad i Kona\u010dno Uni\u0161tenje Babilona\u2014Pe\u010da\u0107enje Slugu Bo\u017ejih Prije nego Po\u0161asti Do\u0111u na Babilon\u2014Su\u0111enje ili Ispitivanje,\u00a0 i kao Sistema … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":6764,"menu_order":60,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-7134","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/7134","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7134"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/7134\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7135,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/7134\/revisions\/7135"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/6764"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7134"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}