{"id":8696,"date":"2016-05-11T15:48:58","date_gmt":"2016-05-11T13:48:58","guid":{"rendered":"http:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/?page_id=8696"},"modified":"2018-07-08T23:11:53","modified_gmt":"2018-07-08T21:11:53","slug":"3-studija","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/knige\/bitka-od-harmagedona\/3-studija\/","title":{"rendered":"3. STUDIJA"},"content":{"rendered":"

NU\u017dNOST I PRAVDA DANA OSVETE<\/strong><\/h1>\n

Na ovaj Nara\u0161taj, Predslika i Protuslika – Velika Nevolja Zakonita Posljedica od Prethodnih Uzroka – Odgovornosti \u201cKr\u0161\u0107anstva,\u201d i Njegov Stav prema Njima – Civilnih Autoriteta, Vjerskih Vo\u0111a, Razli\u010ditih Stale\u017ea Masa Ljudi u Civiliziranim Zemljama – Odnos Poganskih Nacija prema Kr\u0161\u0107anstvu i Nevolji – Bo\u017eji Sud – \u201cMoja je osveta, ja \u0107u vratiti, govori Gospodin.\u201d<\/p>\n

\u201cZaista ka\u017eem vam: Tra\u017eit \u0107e se to od ovoga nara\u0161taja.\u201d <\/em><\/strong>(Mat. 24:34-36; Luka 11:50,51)<\/em><\/p>\n

ONIMA koji nisu upoznati sa na\u010delima pravde sa stanovi\u0161ta to\u010dne moralne filozofije mo\u017ee se \u010diniti neobi\u010dnim da naknadni nara\u0161taj \u010dovje\u010danstva treba trpjeti kaznu nakupljenog zla od nekoliko prethodnih nara\u0161taja; ipak, budu\u0107i da je takav izra\u017een sud od Boga, koji ne mo\u017ee grije\u0161iti, mi bi smo trebali o\u010dekivati da zrelo razmatranje o\u010dituje pravdu njegove odluke. U gornjim rije\u010dima, na\u0161 je Gospodin objavio da je tako trebalo biti sa nara\u0161tajem tjelesnog Izraela kome se je on obratio na kraju predod\u017ebenog \u017didovskog Doba. Na njih je trebala do\u0107i sva pravedna krv prolivena na zemlji, od krvi pravednog Abela pa do krvi Zaharije, kojega su ubili izme\u0111u hrama i \u017ertvenika. (Mat. 23:35)<\/p>\n

To je bilo zastra\u0161uju\u0107e proro\u010danstvo, me\u0111utim palo je na nesmotrene i nevjeruju\u0107e u\u0161i; i, ispunilo se, sve do jednog slova, oko trideset i sedam godina kasnije, kada su gra\u0111anski rat i neprijateljski osvaja\u010di ostvarili zastra\u0161uju\u0107u odmazdu. O tome vremenu \u010ditamo da su stanovnici Judeje bili podjeljeni iz zavisti na mnoge zara\u0107ene strane, i da je me\u0111usobno nepovjerenje doseglo svoj najvi\u0161i razvoj. Prijatelji su bili otu\u0111eni, obitelji su bile razbijene, i svaki je \u010dovjek sumnji\u010dio svog brata. Harale su kra\u0111e, prijevare i atentati, i \u017eivot nijednog \u010dovjeka nije bio siguran. \u010cak niti hram nije bio mjesto sigurnosti. Vrhovni sve\u0107enik bio je zaklan dok je izvr\u0161avao javno obo\u017eavanje. Tada se, odvu\u010dena u o\u010daj sa masakrom njihove bra\u0107e u Cezareji, cijela nacija ujedinila u pobuni. Judeja je tako bila dovedena u otvorenu pobunu protiv Rima, i u prkos protiv cijelog civiliziranog svijeta.<\/p>\n

Vespazijan i Tit bili su poslani da ih kazne, i njihov pad je bio zastra\u0161uju\u0107. Jedan za drugim padali su njihovi gradovi, sve dok na koncu Tit nije opsjeo Jeruzalem. U prolje\u0107e 70 A.D., kada je grad bio pun mno\u0161tva koje je do\u0161lo na praznik Pashe, on je postavio svoje legije pred njegove zidine, i zato\u010deni stanovnici ubrzo su postali plijenom gladi i ma\u010da osvaja\u010da i gra\u0111anskog rata. Kada bi se netko uspio izvu\u0107i iz grada Rimljani bi ga razapeli; i glad je bila toliko stra\u0161na da su roditelji ubijali i jeli vlastitu djecu. Josip je naveo da je broj poginulih bio vi\u0161e od jednog milijuna, i grad i hram bili su pretvoreni u pepeo.<\/p>\n

Takve su bile \u010dinjenice u ispunjenju gornjeg proro\u010danstva na buntovnom tjelesnom Izraelu na kraju njihovog doba posebne naklonosti kao Bo\u017ejeg izabranog naroda. I sada, na kraju ovog Evan\u0111eoskog doba, u skladu sa \u0161irim zna\u010denjem proro\u010danstva, dolazi paralela te nevolje na nominalni duhovni Izrael, koji je, u svom naj\u0161irem smislu, Kr\u0161\u0107anski svijet — \u201cdoba tjeskobe, kakva ne bija\u0161e otkada je naroda,\u201d i prema tome u nekom smislu \u010dak u\u017easnija od one na Judeji i Jeruzalemu. Mi jedva mo\u017eemo i zamisliti nevolju mnogo goru od one gore opisane, izuzev \u0161to treba biti mnogo op\u0107enitija i ra\u0161irenija, i vi\u0161e destruktivnija, na \u0161to znakovito upu\u0107uje mehanizacija suvremenog naoru\u017eanja. Umjesto da \u0107e biti ograni\u010dena na jedan narod ili oblast, ona \u0107e zahvatiti cijeli svijet, posebno civlizirani svijet, Kr\u0161\u0107anstvo, Babilon.<\/p>\n

Mi prema tome mo\u017eemo smatrati to poho\u0111enje gnjeva na tjelesnom Izraelu kao nagovje\u0161taj ve\u0107e srd\u017ebe i gnjeva koji \u0107e biti izliveni na Kr\u0161\u0107anstvo na kraju ovog doba. Oni koji su u svojoj prenagljenosti skloni gledati na taj pravac postupanja Svemogu\u0107ega prema ovom nara\u0161taju kao nepravedan nisu uspjeli shvatiti taj savr\u0161eni zakon odmazde, koji, zasigurno, premda \u010desto sporo, izvodi neizbje\u017ene rezultate. Misaonom i pobo\u017enom pojedincu, koji umjesto da je sklon optu\u017eiti Boga za nepravdu, priklanjaju svoja srca uputama njegove rije\u010di, i pravda, da, potreba za njom i njena filozofija, veoma su mu o\u010digledne.<\/p>\n

Velika Nevolja Opravdana Posljedica Prethodnih Uzroka<\/strong><\/p>\n

Mi smo danas u razdoblju koje je vrhunac vjekova iskustva koje bi trebalo biti, i jeste, u nekim pogledima, uvelike na dobrobit svijeta; posebno onog dijela svijeta koji je bio favoriziran, izravno i neizravno, sa svjetlom bo\u017eanske istine — Kr\u0161\u0107anstvo, Babilon — \u010dija je odgovornost za upraviteljstvo s tom prednosti utoliko ve\u0107a. Bog dr\u017ei ljude odgovornima, ne samo za ono \u0161to znaju, nego i za ono \u0161to bi mogli znati ako bi usmjerili svoja srca pouci — za pouke koje je iskustvo (njihovo vlastito ili drugih) bilo osmi\u0161ljeno da ih pou\u010di; i ako su ljudi propustili primjeniti pouke iskustva, ili namjerno zanemarili ili prezreli njene propise, oni moraju trpjeti posljedice.<\/p>\n

Pred tzv. Kr\u0161\u0107anstvom le\u017ei otvorena povijest sveg pro\u0161log vremena, isto tako kao i bo\u017eanski nadahnuto otkrivenje. I koje pouke oni sadr\u017ee! — pouke iskustva, mudrosti, spoznaje, milosti, i upozorenja. Poklanjaju\u0107i pa\u017enju iskustvima prethodnih nara\u0161taja du\u017e razli\u010ditih linija ljudske industrije, politi\u010dke ekonomije. Itd., svijet je napravio vrlo pohvalan napredak u materijalnim stvarima. Mnogo toga od udobnosti i pogodnosti na\u0161e sada\u0161nje civilizacije do\u0161lo je do nas uglavnom primjenjivanjem pouka zapa\u017eenih u iskustvima pro\u0161lih nara\u0161taja. Umjetnost tiska donijela je te pouke unutar raspona svakog \u010dovjeka. Sada\u0161nji nara\u0161taj samo u toj jednoj stvari ima puno prednosti na svaki na\u010din: sva nakupljena mudrost i iskustvo pro\u0161losti dodani su vlastitoj. Me\u0111utim velike moralne pouke koje su ljudi tako\u0111er trebali prou\u010davati i u\u010diti bile su uvelike op\u0107enito zanemarene, \u010dak i kada je javna pa\u017enja bila sna\u017eno skrenuta na njih. Povijest je puna takvih pouka za misaone umove sklone pravednosti; i ljudi sada\u0161njeg vremena imaju mnogo vi\u0161e takvih pouka od onih bilo kojeg prethodnog nara\u0161taja. Misaoni su umovi, sa vremena na vrijeme, zapazili i skrenuli pa\u017enju na tu \u010dinjenicu. Tako, Profesor Fi\u0161er, u predgovoru svog izvje\u0161aja o usponu, napretku, i padu carstava, uistinu ka\u017ee: \u201cDa postoji vladavina zakona u slijedu ljudskih doga\u0111aja, uvjerenje je koje je opravdano sa promatranim \u010dinjenicama. Doga\u0111aji ne proistje\u010du tako da budu razdvojeni od prethodnih koji su vodili do njih. Shvatilo se da su oni prirodni izdanci vremena koja su pro\u0161la. Prethodni su ih doga\u0111aji nagovjestili.\u201d To je zaista istina: zakon uzroka i posljedice nigdje nije toliko vi\u0161e istaknut koliko na stranicama povijesti. U skladu sa tim zakonom, koji je Bo\u017eji zakon, sjeme posijano u pro\u0161losti mora nu\u017eno klijati, razviti se i donijeti plod; i stoga je \u017eetva u nekom trenutku neizbje\u017ena. U Drugom smo Svesku pokazali da je vrijeme \u017eetve Evan\u0111eoskog doba ve\u0107 do\u0161lo; da je po\u010delo 1874, kada je bilo vrijeme da otpo\u010dne prisutnost Gospodara \u017eetve; i da dok je veliko djelo \u017eetve od tada u tijeku, mi se sada brzo pribli\u017eavamo zavr\u0161etku razdoblja \u017eetve, kada je vrijeme za spaljivanje kukolja i sakupljanje i ga\u017eenje poptuno zrelih grozdova \u201cgrozdova zemljinih\u201d (sazrelih plodova la\u017ene loze — \u201cBabilona). (Otkr. 14:18-20)<\/p>\n

Odgovornosti Kr\u0161\u0107anstva i Njen Stav Prema Njima<\/strong><\/p>\n

Babilon, Kr\u0161\u0107anstvo, imalo je dugo iskustvo mo\u0107i, i imalo je mnoge prilike i da u\u010di i da prakticira pravednost, isto tako kao i mnoga upozorenja o dolaze\u0107em sudu. Tokom cijelog ovog Evan\u0111eoskog doba ono je imalo u svojoj sredini svece Bo\u017eje — predane, samopo\u017ertvovne, Kristolike mu\u0161karce i \u017eene — \u201csol zemlji.\u201d Ono je \u010dulo poruku spasenja s njihovih usana, vidjelo je na\u010dela istine i pravednosti prikazano u primjeru njihovih \u017eivota, i \u010dulo ih kako raspravljaju o pravednosti i o sudu koji dolazi. Ali ono je zanemarilo te \u017eive poslanice Bo\u017eje; i ne samo to, nego su tzv. Kr\u0161\u0107anske nacije, u svojoj pohlepi za dobitkom, nanijeli sramotu na Kristovo ime me\u0111u poganima, kada je za Kr\u0161\u0107anskim misionarima slijedio prokleti promet ruma i druga \u201ccivilizirana\u201d zla; i usred nje i njenim autoritetom pravo embrio kraljevstvo nebesko (sastavljeno jedino od svetih, \u010dija su imena zapisana na nebesima) pretrpjelo je nasilje. Ono ih je mrzilo i progonilo ih sve do smrti, tako da je tisu\u0107e njih du\u017e svih stolje\u0107a, po njenim odlukama, zape\u010datilo svoje svjedo\u010danstvo sa svojom krvlju. Poput svog Gospodara, i njih se mrzilo bez razloga; oni su bili odba\u010deni kao sme\u0107e zemlje zbog pravednosti; i njihovo je svjetlo uvijek iznova bilo ga\u0161eno kako bi po\u017eeljnija tama mogla vladati sa svojim prilikama da radi bezakonje. O kako je mra\u010dan taj izvje\u0161taj Kr\u0161\u0107anstva! Maj\u010dinski sistem je \u201cpijan od krvi svetih i od krvi Isusovih mu\u010denika\u201d; i ona i njene k\u0107eri, i dalje slijepe, su spremne i dalje progoniti i sje\u0107i glave (Otkr. 20:4), premda na mnogo profinjeniji na\u010din, svima koji su lojalni Bogu i njegovoj istini, i koji riskiraju, me\u0111utim ljubazno, ukazati im jasno na Rije\u010d Gospodnju koja ih prekorava.<\/p>\n

Civilne su sile Kr\u0161\u0107anstva \u010desto bile uvijek iznova upozorene da su carstva i kraljevstva pala zbog te\u017eine svoje vlastite iskvarenosti. \u010cak i danas, ako bi sile bile upozorene, one bi mogle \u010duti posljednje upozorenje Bo\u017ejeg nadahnutog proroka, kako govori, \u201cOpametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski. Slu\u017eite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu. Poljubite Sina da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srd\u017eba njegova. Blago svima koji se njemu utje\u010du!… Za\u0161to se bune narodi, za\u0161to puci ludosti snuju?\u00a0 Ustaju kraljevi[u protivljenju] zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova: “Skr\u0161imo okove njihove i jaram njihov zbacimo!” Ali njihov otpor \u0107e biti uzaludan; jer, \u201cSmije se onaj \u0161to na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.\u00a0 Tad[budu\u0107i da uporno zanemaruju primjeniti njegova upozorenja] im veli u svom gnjevu, \u017eestinom ih on zbunjuje.\u201d (Ps. 2:10-12,1-5) Ponovno, kako je prikazano jednostavnim i sada na\u0161iroko ra\u0161irenim na\u010delima njegovog svetog zakona, \u201cBog ustaje u skup\u0161tini “bogova[onih na vlasti]”, usred “bogova[vladara]” sud odr\u017eava. “Dokle \u0107ete sudit’ krivo, i\u0107’ na ruku bezbo\u017enima? \u0160titite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! Izbavite potla\u010denog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbo\u017enih!” (Ps. 82:1-4) Da je onima na polo\u017eajima vlasti sna\u017eno bila skrenuta pa\u017enja na va\u017enost i svrsishodnost ovog savjeta, prema potrebama sada\u0161njih vremena, stalni je svjedok dnevni tisak; i brojni su upozoravaju\u0107i glasovi misaonih ljudi koji vide opasnost op\u0107enitog zanemarivanja tog savjeta. \u010cak svjetski ljudi, koji analiziraju budu\u0107nost sa stanovi\u0161ta svrsishodnosti, vide potrebu za slije\u0111enjem savjeta kojeg su dali proroci.<\/p>\n

Pokojni Njema\u010dki car William vidio je to, kako je navedeno u sljede\u0107em navodu Berlinskog dopisnika lista Observatore Romano (1880):<\/p>\n

\u201cKad je Car William primio vijesti o posljednjem u\u017easnom poku\u0161aju da mu se oduzme \u017eivot Car je postao vrlo ozbiljan, i nakon \u0161to je \u0161utio nekoliko minuta on je rekao, sa sjetnim akcentom, ali sa izvjesnom snagom, \u201cAko ne promjenimo smjer na\u0161e politike, ako ne razmislimo ozbiljno o davanju zdravog savjeta mladima, ako ne stavimo religiju na prvo mjesto, ako se budemo samo pretvarali da vladamo svrsishodno, na\u0161a \u0107e prijestolja biti svrgnuta i dru\u0161tvo \u0107e postati plijenom najstra\u0161nijih doga\u0111anja, Mi vi\u0161e nemamo vremena za gubiti, i biti \u0107e velika nesre\u0107a ako se sve vladavine ne slo\u017ee oko ovog spasonosnog djela represije.\u201d<\/p>\n

U knjizi na\u0161iroko ra\u0161irenoj u Njema\u010dkoj, naslovljenoj Reforma ili Revolucija, njen autor, Herr von Massow, koji niti je Socijalist niti Radikal, nego Konzervativac, i Predsjednik Centralnog Odbora za Radni\u010dke kolonije, optu\u017euje svoje sunarodnjake za \u201cnojevsku politiku,\u201d opona\u0161anja navike te ptice iz koje je nastala ta izreka, sakrivanja glave u pijesak u vjerovanju da postaju nevidljivi kada ne mogu vidjeti. Von Massow pi\u0161e:<\/p>\n

\u201cMi mo\u017eemo ignorirati \u010dinjenice, ali ih ne mo\u017eemo promjeniti. Nema sumnje da smo na pragu revolucije. Svi koji imaju o\u010di da vide i u\u0161i da \u010duju moraju to priznati. Samo dru\u0161tvo uronjeno u egoizam, samozadovoljstvo i lovu za u\u017eitkom to mo\u017ee pore\u0107i; jedino takvo dru\u0161tvo mo\u017ee nastaviti plesati na vulkanu, i ne vidjeti Mene-Tekel, i nastaviti vjerovati u mo\u0107 bajoneta.<\/p>\n

\u201cVelika ve\u0107ina obrazovanih nemaju pojma o ja\u010dini mr\u017enje koja se kuha me\u0111u ni\u017eim stale\u017eima. Socijal Demokratsku Partiju se smatra kao i bilo koju drugu partiju; ipak tu partiju nije briga za politi\u010dka prava, niti mari za administrativne reforme ili nove zakone. Ta je partija utemeljena na \u017eelji ni\u017eih klasa da u\u017eivaju \u017eivot, i koji \u017eele okusiti u\u017eitke koje su oni koji nikada nisu imali ra\u010dun od sto maraka iskrivili koncept…Redoslijed \u0107e, naravno, uskoro biti obrnut[nakon Socijalisti\u010dkog re\u017eima]; ali u kakvom \u0107e stanju tada zemlja biti! Tu \u0107e biti bezbroj invalida, udovica i siro\u010dadi; javne i privatne banke biti \u0107e oplja\u010dkane; \u017eeljeznice, telegrafi, ceste, mostovi, stanovi, tvornice, spomenici — sve \u0107e biti poru\u0161eno, i niti Unija, niti Dr\u017eave, niti gradovi i \u017eupe ne\u0107e biti u stanju na\u0107i milijune za platiti popravak \u010dak i djeli\u0107a onoga \u0161to je bilo uni\u0161teno. Gotovo je nevjerovatno da ni\u0161ta nije u\u010dinjeno za obranu od opasnosti. Milostinja nije ono \u0161to je bilo potrebno nego da grije srca, spremna da poka\u017ee neki obzir za ni\u017ee klase. Ljubav, sveobuhvatna ljubav, pobjedit \u0107e mnogo od mr\u017enje koja se kuha. Mnogi bi mogli biti izgubljeni do te mjere da ih ni\u0161ta ne bi moglo povratiti; me\u0111utim postoje tako\u0111er milijuni koje bi se jo\u0161 moglo dobiti za zakon i red, ako bi bio dan dokaz da je mogu\u0107e za njih da steknu sredstva za \u017eivot dostojna ljudskog bi\u0107a; da oni ne trebaju biti, kao \u0161to je to sada slu\u010daj, gori od \u017eivotinja koje su u najmanju ruku, u \u0161talama i hranjene.\u201d<\/p>\n

Pisac nastavlja u najmanju ruku da otvori o\u010di ljudima u Berlinu s obzirom na opasnost u kojoj \u017eive. \u201cGra\u0111ani Berlina,\u201d on ka\u017ee, \u201czamislite se osiguranima sa za\u0161titom od \u010cuvara, nekih 60 000 jakih. Uzaludna nada! Tijekom Jeseni, kada islu\u017eeni ljudi napuste svoje pukovnije, i prije nego do\u0111u novaci, garnizon jedva da ima 7000 jakih. Ustanak vo\u0111en od nekog nezadovoljnog biv\u0161eg \u010dasnika mogao bi uskoro prona\u0107i 100 000 i \u010dak 160 000 radnika da u\u010destvuju u tome. Svi su ti ljudi slu\u017eili u vojsci, i jednako su tako obu\u010deni kao i njihovi protivnici, i razumiju potrebu za disciplinom. Telegrafske i telefonske \u017eice bit \u0107e presije\u010dene; \u017eeljeznice o\u0161te\u0107ene da se sprije\u010di dolazak svje\u017eih snaga; \u010dasnici \u017eure\u0107i prema svojim polo\u017eajima biti \u0107e presretnuti. Revolucionari mogu raznijeti vojarne i upucati Cara, Ministre, generale, du\u017enosnike — svakoga tko nosi uniformu — prije nego i jedna \u010deta konjice ili atiljerijska baterija mogu do\u0107i da im pomognu.\u201d<\/p>\n

Me\u0111utim da li oni na vlasti slu\u0161aju upozorenja i jasne pouke ovog \u010dasa? Ne: kao \u0161to je Prorok prorekao o njima — \u201cNe shva\u0107aju nit’ razumiju, po mraku hodaju[sve dok ne budu]: poljuljani su — u\u017easno uzdrmani — uzdrmani kako bi mogli biti maknuti — svi temelji zemlje[temelji du\u0161tva — dotad utvr\u0111ena na\u010dela zakona i reda].\u201d (Hebr. 12:27; Ps. 82:5; Iza. 2:19)<\/p>\n

Pokojni car Njema\u010dke bio je prili\u010dno nesmotren \u0161to se ti\u010de izra\u017eenih strahova svog djeda, koje smo upravo citirali. Prije dosta godina, predstavljaju\u0107i Princu Bismarku predivni ma\u010d u zlatnim koricama, Car je rekao:<\/p>\n

\u201cPred o\u010dima ovih vojnika Ja dolazim da predstavim va\u0161oj Bezbri\u017enoj Visosti moj dar. Nisam mogao na\u0107i bolji dar od ma\u010da, najplemenitijeg oru\u017eja Nijemaca, simbol kojeg je instrumenta va\u0161a Visost, u slu\u017ebi mog djeda, pomogao iskovati, izo\u0161triti, i tako\u0111er njime rukovati — simbol tog velikog vremena gra\u0111enja — tijekom kojeg vremena su mort bili krv i \u017eeljezo — lijek koji nikada ne\u0107e iznevjeriti, i koji \u0107e u rukama Kraljeva i Prin\u010deva, u slu\u010daju potrebe, tako\u0111er sa\u010duvati jedinstvo u unutra\u0161njosti Domovine, ba\u0161 kao i kada je bio primjenjen izvan zemlje, \u0161to je dovelo do unutarnjeg jedinstva.\u201d Londonski Spectator <\/em>komentiraju\u0107i tu izjavu ka\u017ee:<\/p>\n

\u201cTo je zasigurno vrlo uzbunjuju\u0107a, isto tako kao i zapanjuju\u0107a, izjava. Trenutno postoje dva obja\u0161njenja o njoj u Njema\u010dkoj — jedno da je usmjerena protiv zahtijeva bilo koje Njema\u010dke Dr\u017eave da se odcjepi od Carstva, i drugo, da objavljuje odluku Cara i njegovih saveznika da \u0107e se ako to bude bilo potrebno baviti sa Socijalistima i Anarhistima, sa vojnom silom. U svakom slu\u010daju najava je bila bespotrebna i nepromi\u0161ljena. Nitko ne sumnja da bi Njema\u010dko Carstvo, koje je bilo u stvari, izgra\u0111eno sa ma\u010dem kod Langensalza, isto tako kao i u ratu s Francuskom, odlu\u010dilo vojnu okupaciju bilo koje izdvajaju\u0107e Dr\u017eave; ali zaprijetiti bilo kojoj partiji, \u010dak i Socijalistima, sa izvanrednim stanjem, dok poku\u0161ava pobjediti kroz glasovanje, je u stvari, obustavljanje Ustava u korist stanja opsade. Mi ne pretpostavljamo da je Car namjeravao bilo \u0161to takve vrste, ali izgleda jasnim da je on bio razmiljao o situaciji; da on osje\u0107a otpor Socijalista, i da je njegov zaklju\u010dak — \u201cDobro, dobro, ja jo\u0161 uvijek imam ma\u010d, i to je rje\u0161enje koje nikad ne\u0107e iznevjeriti.\u201d Mnogi su Kraljevi do\u0161li do tog zaklju\u010dka prije njega, ali nekolicina ih je do sada bila prepu\u0161tena samima sebi pa da smatraju mudrim razmi\u0161ljati naglas o takvoj temi. To je prijetnja, objasnimo to kako ho\u0107emo; i mudri monarsi ne prijete sve dok ne do\u0111e trenutak da udare, jo\u0161 manje prijete vojnim nasiljem kao rije\u0161enjem \u010dak i za unutarnjim neda\u0107ama. \u201cMa\u010d kao lijek\u201d za unutarnje bolesti \u201ckoji nikada ne\u0107e iznevjeriti!\u201d To je isto kao i re\u0107i da je kirur\u0161ki no\u017e lijek za groznicu koji nikada ne\u0107e iznevjeriti. Knez Schwartzenburg, Torijevac od Torijevaca, sa neodoljivom vojskom kao pozadinom, poku\u0161ao je taj lijek pod mnogo povoljnijim uvjetima, i njegov je zaklju\u010dak nakon dugog iskustva bio utjelovljen u najmudrijoj od svih dobrih politi\u010dkih izreka, koje bi bilo dobro da Njema\u010dki Car uzme u obzir — \u201cVi mo\u017eete \u010diniti sva\u0161ta sa bajonetama — osim sjediti na njima.\u201d<\/p>\n

\u201c\u0160to je Rimski Car mogao re\u0107i a da je bilo ja\u010de od \u201cma\u010d je lijek koji uvijek uspijeva? Postoji su\u0161tina tiranije u re\u010denici takve vrste; i ako ju je Car zaista izgovorio nakon razmi\u0161ljanja, on nije vo\u0111a kakvog Njema\u010dka treba, nego apsolutni vladar tipa za kojeg nam suvremena povijest pokazuje da je bio istro\u0161en. Mo\u017ee ispasti, naravno, da je Car govorio \u017eurno, pod utjecajem te emocije, polu poetski, pola proizlaze\u0107i iz preuveli\u010danog smisla svoje vlastite osobnosti, koju je \u010desto prethodno izdao; ali ako se njegov govor ima prihvatiti u svjetlu manifesta njegovom narodu, sve \u0161to mo\u017ee biti re\u010deno je, \u201cKakva \u0161teta; kakav izvor polaganja nade je preminuo!\u201d<\/p>\n

Izjava sada\u0161njeg Ruskog Cara, da on bude podr\u017eavao autokraciju jednako \u017earko kao i njegov otac, bio je jo\u0161 jedan pokazatelj propusta da se poslu\u0161a jasna upozorenja o njegovom povoljnom \u010dasu i Rije\u010di Bo\u017eje. I zapazite kako je to bilo primljeno od naroda nad kojim je vladao, unato\u010d svoj slu\u017ebenoj snazi izvr\u0161enoj da se ugu\u0161i sloboda govora. Ruska Partija Narodnih Prava izdala je manifest, i pro\u0161irila ga po svom carstvu.<\/p>\n

Manifest je bio u obliku pisma Caru, i bio je izvanredan zbog jasnog i sna\u017enog jezika. Nakon kritiziranja njegove izjave o njegovom apsolutizmu objavio je:<\/p>\n

\u201cNajnapredniji zemstvos je zatra\u017eio samo sklad Cara i naroda, slobodu govora, i nadmo\u0107 zakona nad samovoljom izvr\u0161ne vlasti. Vi ste bili zavedeni i zastra\u0161eni prikazivanjima va\u0161ih dvorana i birokrata. Dru\u0161tvo \u0107e savr\u0161eno razumjeti da je birokracija bila ta, koja ljubomorno \u010duva svoju vlastitu svemo\u0107, koja je govorila kroz vas. Birokracija, po\u010dev od Vije\u0107a Ministara i zavr\u0161avaju\u0107i sa obi\u010dnim pozornikom, mrzi svaki razvoj, dru\u0161tveni ili individualni, i aktivno spre\u010dava monarhovo slobodno saobra\u0107anje sa predstavnicima svog naroda, osim ako ne do\u0111u u sve\u010danoj odje\u0107i, predstavljaju\u0107i \u010destitke, ikone, i prinose.<\/p>\n

\u201cTvoj je govor dokazao da bilo koje nastojanje da se govori pred prijestoljem, \u010dak i u navjernijem obliku, o vape\u0107im potrebama zemlje, nailazi samo na grubo i naglo odbacivanje. Dru\u0161tvo je od tebe o\u010dekivalo ohrabrenje i pomo\u0107, ali \u010dulo je jedino podsjetnike na tvoju svemo\u0107, odaju\u0107i dojam totalne otu\u0111enosti Cara od naroda. Ti si sam ubio svoju vlastitu popularnost, i otu\u0111io sve za \u010dime se je taj dio dru\u0161tva mirno bori. Neki su pojedinci ushi\u0107eni sa va\u0161im govorom, ali vi \u0107ete uskoro otkriti njihovu nemo\u0107.<\/p>\n

\u201cU drugom dijelu dru\u0161tva va\u0161 je govor izazvao osje\u0107aj povrije\u0111enosti i tjeskobe, koji \u0107e, me\u0111utim, najbolje dru\u0161tvene snage uskoro prevladati, prije nego nastave sa miroljubivom ali tvrdoglsvom i namjernom borbom neophodnom za slobodu. U drugom dijelu va\u0161e \u0107e rije\u010di potaknuti spremnost da se bori protiv sada\u0161njeg omra\u017eenog stanja stvari sa bilo kojim sredstvima. Ti si bio prvi koji je zapo\u010deo sukob. Uskoro \u0107e se nastaviti.\u201d<\/p>\n

Tako se sve nacije \u201cKr\u0161\u0107anstva\u201d bezglavo spoti\u010du u dugo ljubljenoj tami. \u010cak ni ova po\u0161tena zemlja toliko hvaljene slobode, koja u mnogim pogledima u\u017eiva tolike bogate prednosti iznad svih drugih naroda, nije iznimka; i ona, tako\u0111er je imala mnoga upozorenja. Zapazite gotovo proro\u010danske rije\u010di njenog Predsjednika mu\u010denika, Abrahama Lincolna, zapisane netom prije njegovog ubojstva, prijatelju u Illinoisu. Napisao je:<\/p>\n

\u201cDa, mi svi mo\u017eemo \u010destitati sami sebi da je ovaj okrutni rat blizu svog kraja. Ko\u0161tao je ogromne koli\u010dine blaga i krvi. Najbolja krv cvijeta Ameri\u010dke mladosti bila je slobodna prine\u0161ena na \u017ertvenik na\u0161e zemlje da bi nacija mogla \u017eivjeti. Bilo je to zaista isku\u0161avaju\u0107e vrijeme za Republiku. Me\u0111utim ja vidim da se u bliskoj budu\u0107nosti pribli\u017eava kriza koja me obeshrabruje i prouzro\u010duje da se tresem za sigurnost svoje zemlje. Kao rezultat rata, bile su ustoli\u010dene korporacije, i uslijedit \u0107e era korupcije na uzvi\u0161enim polo\u017eajima, i gramzljivost zemlje \u0107e nastojati produ\u017eiti svoju vladavinu rade\u0107i na predrasudama ljudi sve dok se sve bogatstvo ne skupi u nekoliko ruku, i Republika bude uni\u0161tena. U ovom trenutku osje\u0107am daleko vi\u0161e tjeskobne zabrinutosti za moju zemlju kao nikada prije, \u010dak i usred rata.\u201d<\/p>\n

I opet godine 1896, Predstavnik Brane u Missouriu, u govoru pred Kongresom o financijskim i dru\u0161tvenim stvarima, je prema jednim javnim novinama rekao: \u00a0\u201cZapazite \u0161to \u0107u re\u0107i! Ako neumoljivi zakon uzroka i posljedice ne bude bio izbrisan iz knjige Statuta Svemogu\u0107ega, ako se vrlo brzo ne opozove, vi mo\u017eete o\u010dekivati vidjeti u\u017ease Francuske Revolucije na Ameri\u010dkoj sceni sa svim suvremenim pobolj\u0161anjima, i to unutar sljede\u0107eg desetlje\u0107a. Niti sam ja sam. Taj gospodin, Astor, koji je prije nekog vremena oti\u0161ao u Englesku, kupio si je mjesto na otoku i postao Britanskim podanikom, vidio je \u0161to dolazi jednako jasno kao i ja, pa si je uzeo vremena iskoristiti zgodnu priliku i pobjegao kada nije bilo takve navale na luksuzne brodske kabine a \u0161to \u0107e biti vrlo brzo. On je jako dobro znao da ako se stvari nastave kako i vi ja ve\u0107 neko vrijeme vidimo da idu da nije daleko vrijeme kada \u0107e takvo mno\u0161tvo te klase ljudi po\u017euriti na palubu svakog odlaze\u0107eg parobroda i mogli biti odgurnuti s rampe.\u201d<\/p>\n

Hon. H. R. Herbert, Tajnik Ameri\u010dke Mornarice, u govoru u Clevelandu, O., 30 Travnja, 1896, koristio je sljede\u0107i jezik u vrlo umjerenom govoru poslovnim ljudima:<\/p>\n

\u201cMi ulazimo u eru golemih poduze\u0107a koje prijete da okupiraju do isklju\u010denja svih drugih prosje\u010dna podru\u010dja ljudskog napretka. Optimist vam mo\u017ee re\u0107i da to ima biti za boljitak uvjeta ljudskog \u017eivota, da \u0107e velika poduze\u0107a pojeftiniti proizvode, pojeftiniti prijevoz. Ogromni du\u0107ani u kojima mo\u017eete dobiti sve \u0161to \u017eelite, i dobiti to jeftino, pojavljuju se posvuda. Industrijska postrojenja sa milijunima kapitala iza njih brzo uzimaju u posjed polje koje su jednom zauzimala manja poduze\u0107a istog karaktera.<\/p>\n

\u201cLjudska je pamet \u010dini se u stanju smisliti, bez opasnog ograni\u010denja prirodne slobode gra\u0111anina, bilo koji plan za za\u0161titu tih monopola, i u\u010dinak je sakupljanje golemog bogatstva od strane nekolicine, su\u017eavanjem prilika drugima, uzrokuju\u0107i nezadovoljstvo. Stoga \u0107e sukobi izme\u0111u radnika i kapitala biti od ve\u0107eg zna\u010daja u budu\u0107nosti nego u pro\u0161losti.<\/p>\n

\u201cPostoje misaoni ljudi koji predskazuju da \u0107e iz antagonizama izme\u0111u kapitala i rada proizi\u0107i sukob koji \u0107e biti koban za republikansku vladu me\u0111u nama, sukob koji \u0107e najprije rezultirati sa anarhijom i krvoproli\u0107em i zatim Monarhijom pod nekim odva\u017enim vo\u0111om koji \u0107e biti u stanju sa vojnom mo\u0107i uvesti red iz kaosa.<\/p>\n

\u201cMi smo ponekada ukazivali na Socijalizam kao na logi\u010dan ishod sada\u0161njeg stanja. Prvi eksperimenti u tom pravcu, re\u010deno je, imaju biti napravljeni u gradovima, poslodavci, sa neograni\u010denim sredstvima u svojim rukama, i zaposlenici, sa malo prilike za napredovanje, izuzev glasovanja, bore se jedni s drugima, klasa protiv klase, za upravljanje gradskim vlastima. To je jedna od opasnosti budu\u0107nosti…Jednom se pretpostavljalo da bi Ameri\u010dki farmer trebao zauvijek stajati kao nepokretan bedem, me\u0111utim promjenio se duh kod mnogih od na\u0161ih farmera.\u201d<\/p>\n

Crkvene sile Kr\u0161\u0107anstva tako\u0111er imaju pravilo na pravilo i propis na propis. Oni su bili upozoreni sa providonosnim Bo\u017ejim opho\u0111enjem sa njegovim narodom u pro\u0161losti, i povremeno preko reformatora. Ipak samo nekolicina, veoma mali broj, mo\u017ee \u010ditati rukopis na zidu, i oni su bespomo\u0107ni da prevladaju, ili da \u010dak zaustave, popularnu struju. Sve\u0107enik T. De Witt Talmage \u010dinilo se da vidi i razumije do jedne odre\u0111ene mjere; jer, on je u jednom pravovremenom govoru, rekao:<\/p>\n

\u201cAko Crkva Isusa Krista ne ustane i ne doka\u017ee se prijateljem naroda kao Bo\u017ejeg prijatelja, i u suosje\u0107anju sa velikim masama, koji se sa svojim obiteljima na svojim le\u0111ima bore u ovoj bitki za kruh, crkva, kakva je sada organizirana, postat \u0107e mrtva institucija, i Krist \u0107e ponovno si\u0107i dolje na obalu i pozvati jednostavne, po\u0161tene ribare da do\u0111u u apostolstvo pravednosti — prema \u010dovjeku i prema Bogu. Do\u0161lo je vrijeme kada \u0107e sve klase ljudi imati jednaka prava u velikoj borbi za \u017eivot.\u201d<\/p>\n

Pa ipak taj \u010dovjek, sa upraviteljstvom talenata i utjecaja koje samo nekolicina posjeduju, \u010dini se da se ne \u017euri slijediti svoja izre\u010dena uvjerenja \u0161to se ti\u010de du\u017enosti utjecajnih Kr\u0161\u0107ana u \u010dasu opasnosti.<\/p>\n

Upozorenja izlaze, i uvjerenja du\u017enosti i prednosti dr\u017ee se umova mnogih, ali ajme! Sve je bez koristi; ni\u0161ta se to ne slu\u0161a. Velika je mo\u0107 bila, i do jedne mjere jo\u0161 je uvijek, u rukama klera; ali, u ime Krista i njegovog evan\u0111elja, bila, i jo\u0161 je uvijek, sebi\u010dno upotrebljena i zloupotrebljena. \u201cTra\u017ee slavu od ljudi,\u201d \u201cprva sjedala u sinagogama,\u201d i \u201cda ih ljudi nazivaju: Rabi,\u201d Crkveni Otac, Vele\u010dasni itd., i tra\u017ee\u0107i dobitak, svaki \u201ciz svoga kraja[ili denominacije]\u201d (Ivan 5:44; Mat. 23:6-12; Iza. 56.11), i \u201cstrah od \u010dovjeka zamku postavlja\u201d – to odvra\u0107a neke \u010dak i od Bo\u017ejih pravih slugu od vjernosti, dok o\u010digledno mnogi od podpastira nikada nisu imali nikakvo zanimanje za Gospodinovo stado osim da si osiguraju zlatno runo.<\/p>\n

Iako mi rado priznajemo da su mnogi obrazovno kultivirana, profinjena i pobo\u017ena gospoda, jesu, i bili su, uklju\u010deni me\u0111u sve\u0107enstvo u svim razli\u010ditim denominacijama nominalne Crkve, koja je kroz doba uklju\u010divala i p\u0161enicu i kukolj (Mat. 13:30), mi smo prisiljeni priznati da su mnogi koji pripadaju klasi \u201ckukolja\u201d na\u0161i svoj put do propovjedaonica i klupa. Zaista isku\u0161enja na ponos i ispraznu slavu, i u mnogim slu\u010dajevima na udobnost i bogatstvo, predstavljena talentiranim mladi\u0107ima koji te\u017ee za propovjedaonicom, bila su takva da su garantirala da to mora biti tako, i to u velikoj mjeri. Od svih zanimanja, Kr\u0161\u0107anska je slu\u017eba omogu\u0107ila najbr\u017ei i najlak\u0161i put do slave, udobnosti i op\u0107enitog materijalnog napretka, i \u010desto do bogatstva. Profesija prava zahtijeva cijeli \u017eivot ulaganja intelektualne snage i poslovni napor, i donosi svoju te\u017einu pritiskaju\u0107e brige. Isto se mo\u017ee re\u0107i i za profesiju medicine. I ako ljudi do\u0111u do bogatstva i i razli\u010ditosti u tim zanimanjima, to nije samo zbog toga \u0161to imaju brzu pamet i spremne jezike, nego zbog toga \u0161to su po\u0161teno osvojili tu razliku sa tijesnom i stalnom mentalnom primjenom i napornim trudom. S druge strane, u sve\u0107eni\u010dkom zanimanju,\u00a0 profinjeno, ugodno pona\u0161anje, umjerena sposobnost da se obrati javnom skupu dvaput tjedno na neku temu uzetu iz Biblije, zajedno sa umjerenim obrazovanjem i dobrim moralnim karakterom, osigurava bilo kojem mladom \u010dovjeku ulazak u to zanimanje, po\u0161tovanje i ugled u zajednici, udobnu pla\u0107u i miran, neometan i lagan \u017eivot.<\/p>\n

Ako imamo vrhunski talent, ljudi, koji su obo\u017eavatelji govorni\u0161tva, uskoro to otkriju, i ubrzo je pojedinac pozvan za mnogo unosniju pla\u0107u; i gotovo prije nego on to zna, on je postao slavan me\u0111u ljudima, koji se rijetko kada propitkuju da li je njegova pobo\u017enost — njegova vjera, poniznost i pobo\u017enost — dr\u017eala korak u razvoju sa njegovim intelektualnim i govorni\u010dkim napretkom. U stvari ako je pototnje slu\u010daj, on je manje prihvatljiv, posebno bogatim skup\u0161tinama, koje su vrlo vjerovatno \u010de\u0161\u0107e nego siroma\u0161ne, sastavljene uglavnom od \u201ckukolja.\u201d Ako njegova pobo\u017enosti uistinu pre\u017eivi pritisak tih okolnosti, on \u0107e, previ\u0161e \u010desto za dobro svog ugleda, biti obavezan i\u0107i suprotno stavovima i predrasudama svojih slu\u0161atelja, i ubrzo \u0107e se na\u0107i kao nepopularan i nepo\u017eeljan. Stoga su te okolnosti dovele na propovjedaonice vrlo veliki dio onih koje Sveto Pismo opisuje kao \u201cunajmljene pastire.\u201d (Iza. 56:11; Ezek. 34:2-16; Ivan 10:11-14)<\/p>\n

Odgovornost onih koji se bave sa slu\u017ebom evan\u0111elja u ime Krista je veoma velika. Oni stoje vrlo istaknuto pred ljudima kao prestavnici Krista — kao posebni nosioci njegovog duha, i obrazlagatelji njegove istine. I, kao klasa, oni imaju veliku prednost iznad drugih ljudi za dolazak do spoznaje istine, i slobodnog objavljivanja iste. Oni su bili oslobo\u0111eni od tereta muke i brige u radu za zara\u0111ivanje za \u017eivot koji ograni\u010davaju druge ljude, i sa materijalnim potrebama koje su im zadovoljene, dobili su vremena, mirnu udobnost, posebno obrazovanje, i brojnu pomo\u0107 od dru\u0161tva, itd. ba\u0161 za tu svrhu. Tu su s jedne strane, bile velike prilike za pobo\u017enu revnost i predanu samo\u017ertvu za stvar istine i pravednosti; i, s druge strane, velika isku\u0161enja, bilo za nemarnu udobnost, ili ambiciju za slavom, bogatstvom ili mo\u0107i. Jao! Velika ve\u0107ina sve\u0107enstva o\u010dito je podlegla napastima, umjesto da su uhvatili i iskoristili prilike, svojih polo\u017eaja; i kao posljedica, oni su danas \u201cslijepi vo\u0111e koji vode slijepce,\u201d i zajedno i oni i njihova stada brzo se spoti\u010du u jamu skepticizma. Oni su sakrili istinu (zato \u0161to je nepopularna), unaprijedili zabludu (zato \u0161to je popularna) i nau\u010davali su za doktrinu ljudske propise (zato \u0161to su im platili da to rade). Oni su, u biti, ponekada u toliko mnogo rije\u010di, rekli narodu, \u201cVjerujte onome \u0161to vam ka\u017eemo zbog na\u0161eg autoriteta,\u201d umjesto da ih upu\u0107uju da \u201csve provjere\u201d sa bo\u017eanski nadahnutim rije\u010dima apostola i proroka, i da se \u201c\u010dvrsto dr\u017ee\u201d samo \u201conog \u0161to je dobro.\u201d Stolje\u0107ima je sve\u0107enstvo Rimske Crkve dr\u017ealo Rije\u010d Bo\u017eju sahranjenu u mrtve jezike, i ne bi dopu\u0161tali njeno prevo\u0111enje na pu\u010dke jezike, da ljudi ne bi mogli istra\u017eivati Sveto Pismo i tako dokazati ispraznost njihovih pretenzija. Sa vremenom je ustalo nekoliko pobo\u017enih reformatora isred njihove iskvarenosti, spasili su Bibliju od zaborava i donijeli je narodu; i veliki protestantski pokret — protestiranje protiv la\u017enih u\u010denja i zlih praksi Rimske Crkve – bio je rezultat.<\/p>\n

Me\u0111utim i Protestantizam je naskoro postao iskvaren, i njegovo sve\u0107enstvo je po\u010delo formulirati vjerska u\u010denja za koja su pou\u010davali ljude da na njih gledaju kao na utjelovljena u\u010denja Biblije, i da su od najve\u0107e va\u017enosti. Oni su ih krstili i pou\u010davali od djetinjstva, prije nego su nau\u010dili razmi\u0161ljati; zatim, kako su odrastali u zrelije godine, oni su ih uljuljali na spavanje, i uvjerili ih da je njihov najsigurniji pravac u vjerskim stvarima da povjere sva pitanja oko doktrina njima, i da slijede njihove upute, i tako natuknuli da oni sami imaju obrazovanje, itd. neophodno za shva\u0107anje bo\u017eanske istine, i da oni, prema tome, trebaju biti smatrani autoritetima u svim takvim stvarima bez daljnjeg obra\u0107anja Bo\u017ejoj Rije\u010di. I ako bi se itko usudio da dovede u pitanje taj pretpostavljeni autoritet i da misli druga\u010dije, tada bi bio smatran heretikom i raskolnikom. Naju\u010deniji i istaknuti me\u0111u njima napisali su ogromne sveske onoga \u0161to oni nazivaju Sustavnom Teologijom, od koji su svi, poput Talmuda kod \u017didova, prora\u010dunati da do velike mjere poni\u0161te Bo\u017eju Rije\u010d, i da nau\u010davaju za doktrinu ljudske propise (Mat. 15:6; Iza. 29:13); i drugi od u\u010denih i istaknutih prihvatili su \u010dasna i unosna profesorstva na Teolo\u0161kim Seminarima, koja su navodno bila uspostavljena da obu\u010davaju mlade ljude za Kr\u0161\u0107ansku slu\u017ebu, ali da u stvari uliju u njih ideje tzv. \u201cSustavne Teologije\u201d njihovih nekoliko \u0161kola – da okuju slobodnu misao i po\u0161teno pobo\u017eno istra\u017eivanje Svetog Pisma s obzirom na jednostavnu vjeru u njena u\u010denja, bez obzira na ljudske tradicije. Na taj je na\u010din generacija za generacijom \u201csve\u0107enstva\u201d pritiskala po utabanoj stazi tradicionalne zablude. I samo bi povremeno neki pojedinac bio dovoljno probu\u0111en i lojalan istini da otkrije zabludu i zavapi za reformom. Bilo je tako mnogo lak\u0161e biti no\u0161en popularnom strujom, pogotovo kada su veliki ljudi vodili put.<\/p>\n

Tako su mo\u0107 i uzvi\u0161enije prednosti sve\u0107enstva kao klase bili zloupotrebljeni, iako je u njihovim redovima bilo (i jo\u0161 ima) nekih iskrenih, pobo\u017enih du\u0161a koji su zaista mislili da vr\u0161e slu\u017ebu Bogu podr\u017eavaju\u0107i la\u017ene sisteme u kojima su bili vo\u0111eni, i \u010dijim su zabludama oni tako\u0111er bili u velikoj mjeri zasljepljeni.<\/p>\n

Iako \u0107e se ovakva razmi\u0161ljanja nesumnjivo u\u010diniti uvredljivima mnogima od sve\u0107enstva, posebno ponosnima i sebi\u010dnjacima, ni nemamo nimalo straha da \u0107e njihovo otvoreno predstavljanje biti uvredom bilo kome od krotkih, koji, ako prepoznaju istinu, \u0107e biti blagoslovljeni poniznim priznanjem iste i potpunom odlu\u010dno\u0161\u0107u da hode u svjetlu Bo\u017ejem koje svijetli iz njegove Rije\u010di, bez obzira na ljudske tradicije. Raduje nas re\u0107i da smo do sada tijekom razdoblja \u017eetve saznali za nekoliko sve\u0107enika iz te klase, koji su, kada je istina \u017eetve zasvjetlila na njih, ostavili zabludu i te\u017eili za istinom i slu\u017eili joj. Me\u0111utim ve\u0107ina sve\u0107enstva, ajme, nije od te klase krotkih, i opet smo du\u017eni shvatiti snagu Gospodarevih rije\u010di — \u201cKako li \u0107e te\u0161ko oni koji imaju bogatstvo u\u0107i u kraljevstvo Bo\u017eje!\u201d bilo da su ta bogatstva ugled, slava, u\u010denost, novac, ili \u010dak op\u0107a udobnost.<\/p>\n

Narod op\u0107enito ne treba biti iznena\u0111en, stoga, da je sve\u0107enstvo Kr\u0161\u0107anstva, kao klasa, slijepo na istine koje su pravovremene u ovo vrijeme \u017eetve, ba\u0161 kao \u0161to su priznati u\u010ditelji i vo\u0111e na kraju predod\u017ebenog \u017didovskog doba bili slijepi i suprotstavljali se istinama koje su bile pravovremene u toj \u017eetvi. Njihova je sljepo\u0107a zaista naknada za njihove zloupotrebljene talente i prilike, pa se stoga svjetlo i istinu ne mo\u017ee o\u010dekivati od te strane. Na kraju \u017didovskog doba vjerski su vo\u0111e znatno sugerirali ljudima pitanje, \u201cJe li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega?\u201d (Ivan 7:48) i prihva\u0107aju\u0107i njihovu sugestiju i slijepo se podla\u017eu\u0107i njihovom vo\u0111enju, neki su proma\u0161ili svoju prednost, i nisu uspjeli u\u0107i u blagoslove novog razdoblja. Isto \u0107e tako biti i sa sli\u010dnom klasom u posljednje dane Evan\u0111eoskog razdoblja: oni koji slijepo slijede vodstvo sve\u0107enstva past \u0107e s njima u jamu skepticizma; i samo \u0107e oni koji vjerno hode s Bogom, uzmaju\u0107i od njegovog duha, i ponizno se oslanjaju\u0107i na sva svjedo\u010danstva njegove dragocjene Rije\u010di, biti u stanju razabrati i odbaciti \u201cslamu\u201d zablude koja je duho bila pomje\u0161ana sa istinom, i odva\u017eno stati za vjeru evan\u0111elja i u lojalnosti srca prema Bogu, dok su mase no\u0161ene popularnom strujom prema nevjerstvu u njegovim razli\u010ditim oblicima — Evolucija, Vi\u0161i Kriticizam, Teozofija, Kr\u0161\u0107anska Znanost, Spiritizam, ili druge teorije koje nije\u010du nu\u017enost i zaslugu velike \u017ertve na Kalvariji. Me\u0111utim oni koji uspje\u0161no ostanu stajati u ovaj \u201czli dan\u201d (Efe\u017e. 6:13) \u0107e, \u010dine\u0107i to, dokazati metal njihovog Kr\u0161\u0107anskog\u00a0 karaktera; jer struja \u0107e biti toliko jaka protiv njih, da \u0107e samo prava Kr\u0161\u0107anska odanost Bogu, revnost, hrabrost i odu\u010dnost biti u stanju ustrajati do kraja. Ti nadolaze\u0107i valovi nevjerstva \u0107e zasigurno nositi sve ostale pred njima. Zapisano je, \u201cTisu\u0107u \u0107e njih pasti kraj tebe i deset tisu\u0107a tebi zdesna, ali tebi se ona ne\u0107e primaknuti, jer si ti GOSPODINA, koji je moje uto\u010di\u0161te, Svevi\u0161njega, sebi u\u010dinio prebivali\u0161tem…Onaj tko prebiva u skrovitosti[posve\u0107enja, op\u0107instva i zajedni\u0161tva] Svevi\u0161njega boravit \u0107e u sjeni Svemogu\u0107ega…Svojim \u0107ete perjem prekriti i pod krila njegova \u0107e\u0161 se sklanjati: njegova istina bit \u0107e \u0161tit i oklop tvoj.\u201d (Psalam 91)<\/p>\n

Kr\u0161\u0107ani kao pojedinci ne mogu se izva\u010diti od svoje osobne odgovornosti, stavljaju\u0107i je na pastore i u\u010ditelje, niti na koncile i kreda. Nama se sudi po Rije\u010di Gospodnjoj (Ivan 12:48-50; Otkr. 20:12), a ne po mi\u0161ljenjima ili presedanima na\u0161ih bli\u017enjih u bilo kojem svojstvu. Stoga bi svi trebali opona\u0161ati plemenite Berejce koji su \u201cdanomice istra\u017eivali Pisma\u201d da vide jesu li stvari kojima su bili pu\u010deni istina. (Djela 17:11) Na\u0161a je du\u017enost kao Kr\u0161\u0107ana pojedinaca da si doka\u017eemo sve \u0161to prihva\u0107amo, i da se \u010dvrsto dr\u017eimo onoga \u0161to je dobro. \u201cUza Zakon i svjedo\u010danstvo: ako tako ne govore, to je zato \u0161to nema svjetla u njima.\u201d (Djela 17:11; 1. Sol. 5:21; Iza. 8:20) \u00a0Isto na\u010delo stoji za materijalne, isto tako kao i duhovne stvari. Dok razli\u010diti dr\u017eavni brodovi plutaju dalje prema uni\u0161tenju, oni koji vide budu\u0107e te\u0161ko\u0107e, premda ne mogu promjeniti tijek doga\u0111aja op\u0107enito, mogu, barem donekle, iskoristiti sada\u0161nje prilike mudro da reguliraju svoje vlastito pona\u0161anje s obzirom na neizbje\u017enu katastrofu; oni mogu pripremiti \u010damce za spa\u0161avanje i spasila\u010dke pojaseve, tako da kada se dr\u017eavni brodovi razbiju u rastu\u0107em moru anarhije, oni mogu dr\u017eati svoje glave iznad valova i na\u0107i po\u010dinak preko toga. Drugim rije\u010dima, mudar je na\u010din, da ne ka\u017eemo iz na\u010dela, u ovim danima ophoditi se pravo, velikodu\u0161no i ljubazno sa na\u0161im bli\u017enjima svakog stale\u017ea i \u017eivotnih uvjeta; jer velika \u0107e nevolja izniknuti iz intenzivnog bijesa gnjevnih naroda — od nezadovoljstva i gnjeva prosvjetljenih masa ljudi protiv vi\u0161e sretnijih, aristokratskih i vladaju\u0107ih klasa. U ovom se trenutku na\u0161iroko raspravlja o temama nezadovoljstva; i sada, prije nego oluja gnjeva izbije, je vrijeme za pojedince da obznane svoje principe, ne samo svojim rije\u010dima, nego svojim vladanjem u svim njihovim odnosima sa njihovim bli\u017enjima. Sada je vrijeme da se prou\u010dava i primjenjuje na\u010dela zlatnog pravila; u\u010diti se ljubiti svoje bli\u017enje kao sebe, i postupati u skladu s time. Ako bi ljudi bili dovoljno mudri da uzmu u obzir, \u0161to mora biti ishod sada\u0161njeg tijeka stvari, oni bi to u\u010dinili iz opreza, ako ne iz na\u010dela.<\/p>\n

U dolaze\u0107oj nevolji je razumno za pretpostaviti da \u0107e biti, \u010dak i usred najdivlje konfuzije, pozitivne diskriminacije prema onima koji su se pokazali pravima, velikodu\u0161nima i ljubaznima; a krajnji bijes prema onima koji su prakticirali i branili ugnjetavanje. Tako je bilo usred u\u017easa Francuske Revolucije; i da \u0107e tako biti opet, nagovje\u0161teno je sa savjetom Rije\u010di Gospodnje, koji ka\u017ee, \u201ctra\u017eite pravednost, krotkost tra\u017eite: mo\u017ee biti da \u0107ete vi biti skriveni u dan GOSPODINOVE srd\u017ebe.\u201d \u201cKloni se zla i \u010dini dobro; tra\u017ei mir i za njim idi. O\u010di GOSPODINOVE su na pravednicima i u\u0161i njegove slu\u0161aju vapaj njihov. Lice GOSPODINOVO je protiv onih koji \u010dine zlo, da se sa zemlje zatre spomen njihov.\u201d (Sef. 2:3; Ps. 34:14-16) Ovo su rije\u010di mudrosti i upozorenja svijetu op\u0107enito. \u0160to se ti\u010de \u201csvetih,\u201d \u201cmalog stada,\u201d \u201cpobjednika,\u201d njima je obe\u0107ano da \u0107e ih se smatrati dostojnima da umaknu svim tim stvarima koje dolaze na svijet. (Luka 21:36)<\/p>\n

Odnos Poganskih Nacija Prema Kr\u0161\u0107anstvu i Velikoj Nevolji<\/strong><\/p>\n

Dok \u0107e gnjev Gospodnji pohoditi posebno nacije Kr\u0161\u0107anstva, zato \u0161to su sagrije\u0161ili protiv mnogo svjetla i prednosti, Sveto Pismo jasno pokazuje da poganske nacije nisu bile bez odgovornosti, i da ne\u0107e pro\u0107i neka\u017enjeno. Jer mnogi su nara\u0161taji i kroz mnoga stolje\u0107a nalazili zadovoljstvo u nepravednosti. Njihovi su o\u010devi u pro\u0161lim vijekovima zaboravili Boga, zato \u0161to nisu \u017eeljeli imati na umu njegov pravedan autoritet: oni su voljeli tamu umjesto svjetla, i svjesno su te\u017eili za ludo\u0161\u0107u svojih ma\u0161tanja; i njihovi su potomci postojano hodili istim silaznim pravcem, \u010dak do dana\u0161njeg dana.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de odgovornosti tih nacija, Apostol Pavao (Rim. 1:18-32) govori nam veoma jasno kakvo je Gospodinovo razmi\u0161ljanje, govore\u0107i, \u201cOtkriva se doista s neba gnjev Bo\u017eji na svaku bezbo\u017enost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravedno\u0161\u0107u. Jer \u0161to se o Bogu mo\u017ee spoznati, o\u010dito im je: Bog im o\u010ditova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vje\u010dna njegova mo\u0107 i bo\u017eanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da[imaju\u0107i to svjetlo prirode – naime, svjedo\u010danstvo prirode u pogledu postojanja, mo\u0107i i dobrote Bo\u017eje, i savjesti koja ukazuje na ono \u0161to je dobro i lo\u0161e] nemaju isprike[te\u017ee\u0107i zlim \u017eivotnim pravcem]. Jer premda upozna\u0161e Boga[barem do neke mjere], ne iskaza\u0161e mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapi\u0161e u mozganjima svojim te se pomra\u010di bezumno srce njihovo[kao prirodna posljedica takvog na\u010dina postupanja]. Grade\u0107i se mudrima, poludje\u0161e i zamijeni\u0161e slavu neraspadljivog Boga likom, obli\u010djem raspadljiva \u010dovjeka, i ptica, i \u010detverono\u017eaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao ne\u010disto\u0107i te sami obe\u0161\u010da\u0161\u0107uju svoja tijela, oni \u0161to su Istinu – Boga zamijenili la\u017eju, \u010dastili i \u0161tovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.<\/p>\n

Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima[naime Bog ih nije nastojao povratiti, nego ih je pustio da slijede njihov odabrani zli pravac postupanja i da nau\u010de iz iskustva njegove gorke plodove]: njihove \u017eene zamijeni\u0161e naravno op\u0107enje protunaravnim, a tako su i mu\u0161karci napustili naravno op\u0107enje sa \u017eenom i raspalili se pohotom jedni za drugima te mu\u0161karci s mu\u0161karcima sramotno \u010dine i sami na sebi primaju zaslu\u017eenu pla\u0107u svoga zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim dr\u017eati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te \u010dine \u0161to ne dolikuje, puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zlo\u0107e; puni zavisti, ubojstva, sva\u0111e, prijevare, zlonamjernosti; do\u0161aptava\u010di, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmi\u0161lja\u010di zala, roditeljima neposlu\u0161ni, nerazumni, nevjerni, be\u0161\u0107utni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Bo\u017eju – da smrt zaslu\u017euju koji takvo \u0161to \u010dine – a oni ne samo da to \u010dine nego i povla\u0111uju onima koji \u010dine.\u201d Dok su, kao \u0161to je ovdje pokazano, poganske nacije jo\u0161 jako davno potisnule ono istine \u0161to se poznavalo u ranim dobima svijeta \u0161to se ti\u010de Boga i njegove pravednosti , i ljubili tamu umjesto svjetla zato \u0161to su im djela bila zla, i iz njihovog zla i ispraznih ma\u0161tanja izmislili la\u017ene religije koje su opravdavale njihove zle puteve; i premda su sljede\u0107e generacije podr\u017eale i opravdale zli pravac svojih prao\u010deva odobravaju\u0107i njihove doktrine i hodaju\u0107i njihovim stopama, pretpostavljaju\u0107i tako nakupljanje njihove krivnje i osude, po istom principu po kojem sada\u0161nje nacije Kr\u0161\u0107anstva tako\u0111er preuzimaju obaveze njima prija\u0161njih generacija, ipak poganski narodi nisu bili u potpunosti nesvjesni \u010dinjenice da je veliko svjetlo do\u0161lo u svijet kroz Isusa Krista. \u010cak i prije dolaska Krista veli\u010danstveni Bog Izraela bio je poznat me\u0111u mnogim poganskim narodima kroz opho\u0111enje sa tim narodom; i kroz cijelo Evan\u0111eosko doba Bo\u017eji su sveci nosili dobru vijest posvuda.<\/p>\n

Tu i tamo nekolicina je pojedinaca poslu\u0161ala istinu, ali nacije su je op\u0107enito prezrele i hodale su u tami. Prema tome \u201csrd\u017eba je GOSPODINOVA na svim narodima.\u201d (Iza. 34:2) Poganske nacije sada, bez evan\u0111elja i njegovih prednosti, su presu\u0111ene nedostojnima nastavka njihovog roka vlasti; dok su tzv. Kr\u0161\u0107anske nacije, sa svjetlom evan\u0111elja i prednostima\u00a0 kojih nisu bili dostojni, tako\u0111er, po njegovom standardu istine i pravednosti, presu\u0111eni nedostojnima nastavka vlasti.<\/p>\n

Tako su sva usta zatvorena, i sav svijet stoji osu\u0111en krivim pred Bogom. Od svih nacija \u201cnema onoga tko razumije, nema nikoga tko tra\u017ei Boga. Svi su zastranili, zajedno su postali beskorisni: nitko da \u010dini dobro, nema ni jednoga.\u201d Pravda Bo\u017eja u ka\u017enjavanju svih nacija je o\u010ditovana; i dok \u0107e poganske nacije primiti pravednu pla\u0107u za svoje postupke, neka se ne zaboravi ve\u0107a odgovornost svijeta Kr\u0161\u0107anstva; jer ako su \u017didovi imali \u201ckorist, mnogostruku u svakom pogledu\u201d nad Poganskim narodima, uglavnom zato \u0161to su im bile povjerene rije\u010di Bo\u017eje (Rim. 3:1,2), \u0161to \u0107emo re\u0107i o nacijama Kr\u0161\u0107anstva, sa njihovim jo\u0161 ve\u0107im prednostima i Zakona i Evan\u0111elja? Da, istina je danas za Kr\u0161\u0107anstvo, kao \u0161to je bilo tada za \u017didovski narod, da se na ime Bo\u017eje huli me\u0111u poganima zbog njih. (Rim. 2:24) Zapazite, naprimjer, nametanje prometa likera i opijuma poganskim nacijama, pohlepom Kr\u0161\u0107anskih nacija za zlatom.<\/p>\n

Pouzdan svjedok, koji govori iz osobne spoznaje napisao je, prije nekog vremena, \u010dasopisu\u00a0 New York Voice kako slijedi:<\/p>\n

\u201cPrema mojim vlastitim zapa\u017eanjima o Kongu i Zapadnoj obali[Afrika], izjava mnogih misionara i drugih, je da pi\u0107e \u010dini vi\u0161e \u0161tete domorocima nego trgovina robljem sada ili u pro\u0161lim vremenima. To odnosi ljude, uni\u0161tava sela; to ne samo da ubija tisu\u0107e, nego kvari i uni\u0161tava tijelo i du\u0161u, cijela plemena, i ostavlja ih takvima da postanu roditeljima izopa\u010denih stvorenja ro\u0111enih u njihovom vlastitom iskvarenom liku…Svim je radnicima dan veliki gutljaj ruma svakog dana u podne, i prisiljeni su da uzmu najmanje dvije boce d\u017eina kao pla\u0107u za rad svake Subote nave\u010der; kod mnogih tvornica, kada im istekne ugovor na jednu, dvije ili tri godine, oni su prisiljeni da uzmu barel ruma ili u nekim slu\u010dajevima deminjons d\u017eina da to ponesu ku\u0107i. Doma\u0107i trgovci su prisiljeni uzeti ba\u010dve likera u zamjenu za doma\u0107i proizvod, \u010dak i kada se protive, i, ne dobivaju\u0107i nikakvu zadovolj\u0161tinu, izliju liker u rijeku; trgovci ka\u017eu, \u201cCrnci moraju uzeti rum, mi ne mo\u017eemo napraviti dovoljno novca da zadovoljimo firmu kod ku\u0107e prodavaju\u0107i im sol ili odje\u0107u.\u201d Gradovi bu\u010de galamom svake Nedjelje od pi\u0107a. Postoje sela gdje su svaki mu\u0161karac, \u017eena i dijete glupo pijani, i tako su prija\u0161nje vjerske slu\u017ebe upropa\u0161tene. Na\u010delnici \u017ealosno ka\u017eu misionarima, \u201cZa\u0161to vi Pobo\u017eni niste do\u0161li prije pi\u0107a? Pi\u0107e je izjelo glave mojih ljudi i otvrdnulo njihova srca: oni ne mogu razumjeti, ne mare ni za \u0161to dobro.\u201d<\/p>\n

\u010cak je re\u010deno da neki od pogana dr\u017ee Kr\u0161\u0107ansku Bibliju pred njima, i govore, \u201cVa\u0161e pona\u0161anje ne sla\u017ee se sa u\u010denjima va\u0161e svete knjige.\u201d Re\u010deno je da je jedan Brahman napisao misionaru,\u201dProvalili smo vas. Vi niste tako dobri kao va\u0161a Knjiga. Ako bi va\u0161i ljudi bili toliko dobri kao \u0161to je va\u0161a Knjiga, osvojili bi ste Indiju u pet godina.\u201d (Vidi Ezek. 22:4)<\/p>\n

Uistinu, ako \u0107e ljudi Ninive i kraljica juga ustati na sudu protiv nara\u0161taja Izraela kojima se Gospodin izravno obratio (Mat. 12:41,42), tada \u0107e Izrael i i svaki prija\u0161nji nara\u0161taj, i poganski narodi ustati protiv ovog nara\u0161taja Kr\u0161\u0107anstva; jer kome je mnogo dano od njega \u0107e se vi\u0161e tra\u017eiti. (Luka 12:48)<\/p>\n

Me\u0111utim, spu\u0161tanjem moralno kaznenog aspekta pitanja, mi vidimo kako, po samoj prirodi slu\u010daja, poganski narodi moraju trpjeti u padu Kr\u0161\u0107anstva, Babilona. Kroz utjecaje Bo\u017eje Rije\u010di, izravne i neizravne, Kr\u0161\u0107anske su nacije napravile veliki napredak u civilizaciji i materijalnom napretku po svakom pitanju, tako da su u bogatstvu, udobnosti, intelektualnom razvoju, obrazovanju, civilnoj vladavini, u znanosti, u umjetnosti, proizvodnji, trgovini i svakoj grani ljudske industrije, daleko ispred poganskih nacija koje nisu imale toliku milost sa civiliziraju\u0107im utjecajima Bo\u017ejih objava, ali koje su, naprotiv, do\u017eivjele stalni pad, tako da danas oni pokazuju samo ostatke njihovog prija\u0161njeg napretka. Usporedi naprimjer, Gr\u010dku danas sa drevnom Gr\u010dkom, koja je jednom bila sredi\u0161te u\u010denja i obilja. Zapazite, tako\u0111er, sada\u0161nje ru\u0161evine slave drevnog Egipta, jednom glavne nacije na cijelo zemlji.<\/p>\n

Kao posljedica pada poganskih nacija i civilizacije i napretka Kr\u0161\u0107anskih nacija, prija\u0161nji duguju manje ili vi\u0161e potonjima za mnoge primljene prednosti – za koristi od trgovine, me\u0111unarodne komunikacije i posljedi\u010dnog pove\u0107anja ideja, itd. Zatim, isto tako, tok napretka posljednjih godina povezao je sve narode u raznim zajedni\u010dkim interesima, koji, ukoliko ozbiljno nesmireni u jednoj ili vi\u0161e nacija uskoro poga\u0111aju sve. Prema tome, kada Babilon, Kr\u0161\u0107anstvo, padne dolje iznenada, posljedice \u0107e biti mnogo ozbiljne na svim manje ili vi\u0161e ovisnim nacijama, koje su, u simboli\u010dkom jeziku Otkrivenja stoga predstavljene kako uvelike oplakuju pad tog velikog grada Babilona. (Otkr. 18:9-19)<\/p>\n

Me\u0111utim ne\u0107e samo poganske nacije trpjeti zbog pada Babilona; jer \u0107e se rastu\u0107i valovi dru\u0161tvenog i politi\u010dkog mete\u017ea brzo pro\u0161iriti i uklju\u010diti te progutati ih sve; i tako \u0107e cijela zemlja biti pometena s metlom uni\u0161tenja, i uznositost ljudska bit \u0107e poni\u017eena; jer je zapisano, \u201cMoja je osveta, ja \u0107u vratiti, govori GOSPODIN.\u201d (Rim. 12:19; 5. Moj. 32:35) I sud Gospodnji i na Kr\u0161\u0107anstvu i Poganstvu biti \u0107e na najstro\u017ejoj liniji jednakosti.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Dolaze\u0107a Oluja<\/strong><\/p>\n

\u201cO, \u017ealosno je moje srce, jer oluja dolazi;<\/p>\n

Poput orlova oblak se pru\u017ea preko mora;<\/p>\n

Galeb tra\u017ei skloni\u0161te, drve\u0107e borova uzdi\u0161e,<\/p>\n

I svi zapa\u017eaju da bit \u0107e oluja.<\/p>\n

\u201cIzricanja je \u0161aputalo iz \u0161pilje ili oceana,<\/p>\n

Pastiri spavaju, stra\u017eari nijemi,<\/p>\n

Stada su raspr\u0161ena po vrijesi\u0161tu i planini,<\/p>\n

I nitko ne vjeruje da Gospodar dolazi.<\/p>\n

\u201cOn je do\u0161ao, ali koga je na\u0161ao da bdije?<\/p>\n

O! Gdje je – u njegovoj prisutnosti – vjera u svijetu?<\/p>\n

Bogati, uma\u010du svaki osje\u0107aj u mekom luksuzu;<\/p>\n

Siroma\u0161ni oskudno odbijaju vuka od vrata.<\/p>\n

\u201cO \u010dovje\u010de, i O gospo\u0111o, odbacite ni\u0161tavnost i u\u017eitak!<\/p>\n

O slu\u0161ajte! Dok vam govorim o tuzi koja \u0107e biti.<\/p>\n

* * *<\/p>\n

\u201cJednako dobro mogu moliti na stazi tamo\u0161njeg ledenjaka,<\/p>\n

I vikati upozorenje na valove mora!\u201d<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

NU\u017dNOST I PRAVDA DANA OSVETE Na ovaj Nara\u0161taj, Predslika i Protuslika – Velika Nevolja Zakonita Posljedica od Prethodnih Uzroka – Odgovornosti \u201cKr\u0161\u0107anstva,\u201d i Njegov Stav prema Njima – Civilnih Autoriteta, Vjerskih Vo\u0111a, Razli\u010ditih Stale\u017ea Masa Ljudi u Civiliziranim Zemljama – … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":8415,"menu_order":5,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-8696","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/8696","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8696"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/8696\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11846,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/8696\/revisions\/11846"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/8415"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8696"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}