A173<\/b><\/p>\n
STUDIJA 10<\/b><\/span><\/p>\n DUHOVNA I LJUDSKA PRIRODA ODVOJENE I RAZLI\u010cITE<\/b><\/p>\n Op\u0107a pogre\u0161na shva\u0107anja- Zemaljska ili ljudska i Nebeska ili duhovna priroda- Zemaljska slava i Nebeska slava- Biblijsko svjedo\u010danstvo glede duhovnih bi\u0107a- Smrtnost i besmrtnost- Mogu li smrtna bi\u0107a imati vje\u010dni \u017eivot?- Pravda umjesto favoriziranja- Navodno na\u010delo ispitano- Raznolikost savr\u0161enstva- Bo\u017eja suverena prava- Bo\u017eje pripreme za \u010dovjeka zadovoljavaju\u0107e- Izbor Kristovog tijela- Kako se doga\u0111a njihova promjena prirode.<\/b><\/p>\n Zbog propusta da se vidi da Bo\u017eji plan za \u010dovje\u010danstvo u cijelini uklju\u010duje obnovu njihovog prija\u0161njeg stanja- ljudsko savr\u0161enstvo izgubljeno U Edenu- i da \u0107e Kr\u0161\u0107anska Crkva kao izuzetak tom op\u0107em planu do\u017eivjeti promjenu iz ljudske u duhovnu prirodu, kr\u0161\u0107ani op\u0107enito pretpostavljaju da nitko ne\u0107e biti spa\u0161en osim onih koji dosegnu duhovnu prirodu. Biblija, me\u0111utim, dok s jedne strane podr\u017eava obe\u0107anja o \u017eivotu i blagoslovu i obnovi svih naroda na zemlji, nudi i obe\u0107anje o promjeni u duhovnu prirodu samo Crkvi izabranoj u ovom Evan\u0111eoskom dobu; i nema ni jednog jedinog retka koji podr\u017eava takvu nadu za bilo koga drugoga.<\/p>\n Ako su mase \u010dovje\u010danstva spa\u0161ene od sveg propadanja, slabosti, boli, jada i smrti koji proizlaze iz grijeha, i obnovljeni u stanje ljudskog savr\u0161enstva koje je postojalo prije pada jednako su tako stvarno i potpuno spa\u0161eni od tog pada, oni koji budu pod posebnim \u201enebeskim pozivom\u201c Evan\u0111eoskog doba, postali \u201e sudionici Bo\u017eanske prirode\u201c.<\/p>\n A174<\/b><\/p>\n Propust da se ispravno razumije \u0161to sa\u010dinjava savr\u0161enog \u010dovjeka, krivo shva\u0107anje termina smrtan i besmrtan, i pogre\u0161ne ideje o pravdi, zajedno su doprinjeli ovom pogre\u0161nom u\u010denju, i obavili velom tajne mnoge retke iz Biblije ina\u010de lako razumljive. Op\u0107enito je mi\u0161ljenje, premda nema Biblijsku potporu, da savr\u0161eni \u010dovjek nikada nije bio na zemlji; da je ono \u0161to vidimo od \u010dovjeka na zemlji jedino djelomi\u010dno razvijen \u010dovjek, i da bi postigao savr\u0161enstvo on mora postati duhovan. Ovo gledi\u0161te stvara zbunjenost glede Biblije, umjesto da razvija taj sklad i ljepotu koji su rezultat \u201eispravnog upravljanja rije\u010dju Bo\u017ejom\u201c.<\/p>\n Biblija nau\u010dava da su bila samo dva, i to jedina dva savr\u0161ena \u010dovjeka- Adam i Isus. Adam je bio stvoren na Bo\u017eju sliku: tj. sa sli\u010dnim mentalnim sposobnostima, razmi\u0161ljanjem, sje\u0107anjem, prosu\u0111ivanjem i voljom i moralnim svojstvima pravde, dobrote, ljubavi itd. \u201eOd zemlje, zemljani\u201c on je bio zemaljski lik duhovnog bi\u0107a, posjeduju\u0107i istovrsna svojstva, premda jako razli\u010dita u stupnju, rasponu i dosegu. Do te mjere je \u010dovjek sli\u010dan Bogu da Bog mo\u017ee re\u0107i \u010dak palom \u010dovjeku, \u201eDo\u0111ite da se raspravimo…\u201c<\/p>\n Kao \u0161to je Jehova vladar nad svime, tako je i \u010dovjek bio stvoren da vlada nad svim zemaljskim stvarima- Nama sli\u010dnog, i neka vlada ribama, pticama, stokom…itd. (1.Moj.1:26) Mojsije nam ka\u017ee (1.Moj.1:31) da je Bog prepoznao \u010dovjeka kojeg je stvorio \u2013 ne samo po\u010deo stvarati, nego i zavr\u0161io- i Bog je smatrao svoje stvorenje \u201evrlo dobrim\u201c, tj. savr\u0161enim; jer u Bo\u017ejim o\u010dima ni\u0161ta \u0161to je ispod savr\u0161enstva ne mo\u017ee biti vrlo dobro, me\u0111u njegovim inteligentnim stvorenjima.<\/p>\n Savr\u0161enost \u010dovjeka nakon \u0161to je bio stvoren izra\u017eena je u Ps.8:5-8: \u201eU\u010dinio si ga malo manjim od an\u0111ela, slavom i krasotom tada si ga okrunio. Dao si mu da vlada nad djelima ruku tvojih, sve si stavio pod noge njegove: svu stoku sitnu i goveda, [A175]<\/b> i \u017eivotinje poljske, ptice nebeske i ribe morske, sve \u0161to pliva stazama morskim.\u201c Oni koji \u017eele Bibliju uskladiti s teorijom evolucije predlo\u017eili su da izjava, \u201emalo ni\u017eim\u201c u Hebr.2:7 mo\u017eda podrazumijeva zna\u010denje malo manji neko vrijeme. Me\u0111utim niti postoji autoritet a niti razlog za takvu interpretaciju. To je citat iz Ps.8:5, i kriti\u010dka usporedba hebrejskih i gr\u010dkih tekstova ne ostavlja sumnju u pogledu zna\u010denja. Smisao koji je jasno izra\u017een je malo manji u stupnju od an\u0111ela.<\/p>\n David u Psalmu ukazuje na \u010dovjeka u njegovom prvobitnom stanju, i proro\u010danski ukazuje da Bog nije napustio svoj pvobitni plan da ima \u010dovjeka na svoju sliku i kao kralja zemlje, i da \u0107e ga se on sjetiti, otkupiti ga, i obnoviti ga opet na isto. Apostol (Hebr.2:7) skre\u0107e pa\u017enju na tu istu \u010dinjenicu- da Bog nije napustio svoj prvobitni naum; da \u0107e \u010dovjek koji je prvobitno bio veli\u010danstven i savr\u0161en, kralj zemlje, biti poho\u0111en, i obnovljen. Zatim dodaje, mi ne vidimo jo\u0161 tu obe\u0107anu obnovu, ali vidimo prvi korak kojeg Bog pravi da bi to ostvario. Mi vidimo Isusa, okrunjenog sa tom \u010da\u0161\u0107u i slavom savr\u0161enog ljudstva, da bi on kao prikladna otkupnina ili zamjena mogao Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u okusiti smrt za svakoga, i tako pripremiti put za obnovu svega \u0161to je izgubljeno. Dr. Lujo Bakoti\u0107 jedan od veoma savjesnih prevoditelja prevodi ovaj odlomak kako slijedi u nastavku:<\/p>\n \u201e\u0160ta je \u010dovjek da ga se opomene\u0161, Ne bi se trebalo niti zaklju\u010diti da malo manji u stupnju zna\u010di malo manje savr\u0161en. Stvorenje mo\u017ee biti savr\u0161eno, a ipak biti na ni\u017eem stupnju od drugoga, tako bi npr. savr\u0161eni konj [A176]<\/b> bio ni\u017ei od savr\u0161enog \u010dovjeka itd. Postoje razli\u010dite prirode, \u017eive i ne\u017eive. Da to ilustriramo pripremili smo sljede\u0107u tabelu:<\/p>\n Stupnjevi Nebeskih duhovnih bi\u0107a Stupnjevi Zemaljskih \u017eivotinjskih bi\u0107a Stupnjevi u biljnom svijetu Stupnjevi u svijetu minerala Svaki od spomenutih minerala mo\u017ee biti \u010dist, ipak zlato zauzima najvi\u0161e mjesto. Premda svaki od biljnih redova mo\u017ee biti doveden do savr\u0161enstva, ipak \u0107e se i dalje razlikovati u prirodi i rangu. Sli\u010dno je i sa \u017eivotinjama: ako bi se svaku vrstu dovelo do savr\u0161enstva, i dalje bi bilo razli\u010ditosti, jer usavr\u0161avanje prirode ne mijenja prirodu.* Stupnjevi duhovnih bi\u0107a isto tako, iako savr\u0161eni razlikuju se jedan od drugoga kao vi\u0161i i ni\u017ei u prirodi ili vrsti. Bo\u017eanska priroda je najvi\u0161a i superiornija od svih duhovnih prirodi. Krist je prilikom svog uskrsnu\u0107a bio u\u010dinjen \u201etoliko boljim\u201c od savr\u0161enih an\u0111ela koliko je bo\u017eanska superiornija od an\u0111eoske prirode. (Hebr.1:3-5)<\/p>\n * Rije\u010d priroda je ponekad kori\u0161tena u smislu vladanja, kao kad se npr. ka\u017ee da pas ima divlju prirodu, ili da konj ima nje\u017enu prirodu, ili je lo\u0161e naravi. Me\u0111utim u kori\u0161tenju rije\u010di takav ozna\u010dava se samo stav onog koji je opisan u usporedbi sa drugima, i strogo govore\u0107i ne odnosi se na prirodu.<\/p>\n Zapazi pa\u017eljivo da dok su klase navedene u gornjoj tabeli razli\u010dite i odvojene ipak usporedba izme\u0111u njih mo\u017ee se prikazati ovako: Najvi\u0161i stupanj minerala je inferioran ili ne\u0161to manji od najni\u017eeg stupnja biljaka, [A177]<\/b> zato \u0161to u vegetaciji postoji \u017eivot. Stoga je najvi\u0161i stupanj biljaka ne\u0161to ni\u017ei od najni\u017eeg stupnja \u017eivotinja, zato \u0161to \u017eivotinjski \u017eivot, \u010dak i u svojim najni\u017eim oblicima, ima dovoljno inteligencije da je svjestan svog postojanja. Sli\u010dno tome, \u010dovjek, premda najvi\u0161i od \u017eivotinjskih ili zemaljskih bi\u0107a, je \u201emalo manji od an\u0111ela\u201c zato \u0161to su an\u0111eli duhovna ili nebeska bi\u0107a.<\/p>\n Postoji nevjerojatna razlika izme\u0111u \u010dovjeka kakvog sada vidimo, degradiranog grijehom, i savr\u0161enog \u010dovjeka kojeg je Bog na\u010dinio na svoju sliku. Grijeh je postupno promjenio njegova obilje\u017eja, i isto tako i njegov karakter. \u010covje\u010danstvo je postalo zamagljeno i ugro\u017eeno sa umno\u017eenim nara\u0161tajima, neznanjem, razvratno\u0161\u0107u i op\u0107om izopa\u010deno\u0161\u0107u toliko da je sli\u010dnost rase Bogu gotovo uni\u0161tena. Moralna i intelektualna svojstva umanjena su; i \u017eivotinjski instikti nepravilno razvijeni vi\u0161e nisu uravnote\u017eeni sa uzvi\u0161enijima. \u010covjek je izgubio fizi\u010dku snagu do te mjere da je njegov \u017eivotni vijek uz svu pomo\u0107 medicinske znanosti, sada u prosjeku trideset godina, dok je isprva uspio do\u017eivjeti devesto i trideset godina pod istom kaznom. Premda tako oskrvnut i degradiran grijehom i njegovom kaznom, smr\u0107u koja djeluje u njemu, \u010dovjek \u0107e biti obnovljen u svoje prvobitno savr\u0161enstvo uma i tijela, do slave, \u010dasti i vladavine tijekom Milenijske Kristove vladavine. Stvari koje se treba obnoviti od i preko Krista, stvari su koje su izgubljene kroz Adamov prijestup. (Rim.5:18,19) \u010covjek nije izgubio nebeski ve\u0107 zemaljski raj. Pod kaznom smrti, on nije izgubio duhovno ve\u0107 ljudsko postojanje; i sve \u0161to je bilo izgubljeno Otkupitelj je kupio natrag, koji je i sam rekao da je do\u0161ao da tra\u017ei i spasi ono \u0161to je izgubljeno. (Lk.19:10)<\/p>\n Osim navedenog, imamo dokaz da savr\u0161eni \u010dovjek nije duhovno bi\u0107e. Re\u010deno nam je da je prije nego \u0161to je na\u0161 Gospodin napustio nebesku slavu,… \u201ebio u Bo\u017ejem [A178]<\/b> obli\u010dju\u201c- duhovni oblik, duhovno bi\u0107e: ali bilo je neophodno da promjeni svoju prirodu budu\u0107i da je trebao postati \u010dovjekom kako bi bio otkupnina, iste prirode kao i gre\u0161nik \u010dija je zamjena u smrti trebao postati. I Pavao nam ka\u017ee da on nije uzeo prirodu an\u0111ela jedan stupanj ni\u017ee od svog, nego da je si\u0161ao dva stupnja ni\u017ee i postao \u010dovjekom- on je postao \u010dovjek; on je \u201epostao tijelom\u201c. (Hebr.2:16, Filip.2:7,8; Ivan 1:14)<\/p>\n Zapazi da se ovdje nau\u010dava da an\u0111eoska priroda nije jedini red duhovnih bi\u0107a, nego da je to ni\u017ea priroda od one koju je imao na\u0161 Gospodin prije nego je postao \u010dovjekom; i on tada nije bio tako visok kao sada, jer \u201eBog ga je povisio\u201c, zbog njegove poslu\u0161nosti i spremnosti da postane \u010dovjekova otkupnina. (Filip.2:8,9) On je sada na najvi\u0161oj razini duhovnih bi\u0107a, sudionik bo\u017eanske (Jehovine) prirode.<\/p>\n Ne samo da smo na taj na\u010din utvrdili da su bo\u017eanska, an\u0111eoska i ljudska priroda, odvojene i razli\u010dite, nego to dokazuje i da biti savr\u0161enim \u010dovjekom ne zna\u010di da se mora biti an\u0111eo, ni\u0161ta vi\u0161e od toga da savr\u0161enstvo an\u0111eoske prirode ne podrazumijeva da su an\u0111eli bo\u017eanski i jednaki Jehovi; jer Isus nije uzeo prirodu an\u0111ela, nego druga\u010diju prirodu \u2013 ljudsku prirodu; ne nesavr\u0161enu ljudsku prirodu kakvu mi sada posjedujemo nego savr\u0161enu ljudsku prirodu. On je postao \u010dovjekom; ne izopa\u010deno i gotovo mrtvo bi\u0107e kao \u0161to su ljudi sada, nego \u010dovjek u punoj snazi savr\u0161enstva.<\/p>\n Isto tako, Isus je morao biti savr\u0161eni \u010dovjek ina\u010de ne bi mogao dr\u017eati savr\u0161eni zakon, a \u0161to je puna mjera savr\u0161ene \u010dovjekove sposobnosti. I on je morao biti savr\u0161enim \u010dovjekom jer ina\u010de ne bi mogao dati otkupninu (odgovaraju\u0107u cijenu- 1.Tim.2:6) za izgubljeni \u017eivot savr\u0161enog \u010dovjeka Adama; \u201eJer budu\u0107i da je smrt do\u0161la po \u010dovjeku, i uskrsnu\u0107e mrtvih dolazi po \u010dovjeku.\u201c (1.Kor.15:21) Da je bio i u najmanjoj mjeri nesavr\u0161en, bio bi pod osudom, i ne bi mogao biti [A179]<\/b> prihvatljiva \u017ertva; niti bi mogao savr\u0161eno dr\u017eati Bo\u017eji zakon. Na ispitu je bio savr\u0161en \u010dovjek, on je pao, i bio je osu\u0111en; i samo je savr\u0161en \u010dovjek mogao platiti odgovaraju\u0107u cijenu kao Otkupitelj.<\/p>\n Sada imamo pred sobom jedno po\u0161teno pitanje ali u malo druga\u010dijem obliku, naime: Ako je Isus u tijelu bio savr\u0161en \u010dovjek, kao \u0161to to Biblija pokazuje, zar to onda ne dokazuje da je savr\u0161en \u010dovjek, \u010dovjek, tjelesno bi\u0107e- ne an\u0111eo, nego malo ni\u017ei od an\u0111ela? Logi\u010dan zaklju\u010dak je nedvojben; i osim toga imamo nadahnutu izjavu Psalmiste (Ps.8:5-8) i Pavlovo ukazivanje na to u Hebr.2:7-9.<\/p>\n Isus nije bio niti kombinacija dvaju priroda, ljudske i duhovne. Mje\u0161anje dvaju priroda proizvodi niti jednu niti drugu, nego nesavr\u0161enu, hibridnu stvar, koja je antipati\u010dna bo\u017eanskom ure\u0111enju. Kada je Isus bio u tijelu, on je bio savr\u0161eno ljudsko bi\u0107e; i od svog uskrsnu\u0107a on je savr\u0161eno duhovno bi\u0107e najvi\u0161eg ili bo\u017eanskog reda. On nije primio zalog svog nasljedstva bo\u017eanske prirode (Mat.3:16,17) sve do vremena kada se posvetio Bogu sve do u smrt, \u0161to je predo\u010deno njegovim kr\u0161tenjem \u2013 u dobi od 30 godina (mu\u0161ka zrelost prema Zakonu i stoga pravo vrijeme da se posveti kao \u010dovjek). Ljudsku se prirodu trebalo posvetiti u smrt prije nego bi dobio samo zalog bo\u017eanske naravi. Na\u0161 Gospodin nije postao punopravnim sudionikom bo\u017eanske prirode sve dok to posve\u0107enje nije bilo u potpunosti provedeno i kada je u stvari \u017ertvovao ljudsku prirodu, \u010dak do u smrt. Postav\u0161i \u010dovjekom, on je postao poslu\u0161an sve do smrti; zato ga je Bog visoko uzvisio do bo\u017eanske prirode. (Fili.2:8,9) Ako je ovaj tekst to\u010dan, onda slijedi da on nije bio uziv\u0161en do bo\u017eanske prirode, sve dok ljudska priroda na koncu nije bila \u017ervtovana, mrtva.<\/p>\n A180<\/b><\/p>\n Tako vidimo da u Isusu nije bila mje\u0161avina priroda, nego da je on dvaputa iskusio promjenu prirode; najprije iz duhovne u ljudsku; nakon toga iz ljudske u najvi\u0161i red duhovne prirode, bo\u017eanske; i u svakom slu\u010daju jedno je dao za drugo.<\/p>\n U ovom velikom primjeru savr\u0161enog \u010dovje\u010danstva, koji je stajao neokaljan pred svijetom sve dok se nije \u017ertvovao za otkupljenje svijeta, vidimo savr\u0161enstvo koje je na\u0161a rasa izgubila u Adamu, a u koje \u0107e biti obnovljena. Postav\u0161i \u010dovjekovom otkupninom, na\u0161 Gospodin je dao ekvivalent za ono \u0161to je \u010dovjek izgubio, i stoga cijelo \u010dovje\u010danstvo mo\u017ee opet primiti kroz vjeru u Krista, i poslu\u0161nost njegovim zahtijevima, ne duhovnu, nego slavnu sav\u0161enu ljudsku prirodu- ono \u0161to je bilo izgubljeno.<\/p>\n Savr\u0161ene sposobnosti i mo\u0107i savr\u0161enog ljudskog bi\u0107a mogu se koristiti nedogledno, i na nekim novim i razli\u010ditim objektima interesa, i spoznaja i vje\u0161tine mogu znatno biti uve\u0107ane; ali takav porast spoznaje i mo\u0107i ne\u0107e zna\u010diti promjenu prirode, ili ju u\u010diniti vi\u0161e od savr\u0161ene. Mo\u017ee se dogoditi jedino pro\u0161irenje i razvijaje savr\u0161enih ljudskih sposobnosti. Porast spoznaje i umije\u0107a nesumnjivo \u0107e biti \u010dovjekova blagoslovljena prednost u svu vje\u010dnost; me\u0111utim on \u0107e i dalje biti \u010dovjekom i u\u010diti \u0107e koristiti jo\u0161 potpunije sposobnosti ljudske prirode koje ve\u0107 pojeduje. On se ne mo\u017ee nadati napretku izvan njegovih \u0161irokih granica, a niti \u0107e to \u017eeljeti, njegove su \u017eelje naime ograni\u010dene okvirom njegovih sposobnosti.<\/p>\n Dok je kao \u010dovjek bio uzorak savr\u0161ene ljudske prirode, u koju \u0107e mase \u010dovje\u010danstva biti obnovljene, ipak od svog uskrsnu\u0107a on je primjer slavne bo\u017eanske prirode koju \u0107e pobjedni\u010dka Crkva, prilikom uskrsnu\u0107a, dijeliti s njim.<\/p>\n Zato \u0161to je sada\u0161nje doba posve\u0107eno uglavnom razvoju ove klase kojoj je ponu\u0111ena promjena prirode, i zato \u0161to su apostolske poslanice posve\u0107eni pouci [A181]<\/b> tog \u201emalog stada\u201c, ne bi smo trebali zaklju\u010diti da Bo\u017eji planovi zavr\u0161avaju sa dovr\u0161etkom sakupljanja ove izabrane grupe. Niti bi smo trebali oti\u0107i u drugu krajnost i pretpostaviti da su posebna obe\u0107anja o bo\u017eanskoj prirodi, duhovnim tijelima, itd. data njima, Bo\u017eji dizajn za \u010ditavo \u010dovje\u010danstvo. Njima su data \u201enajveli\u010danstvenija i dragocjena obe\u0107anja\u201c pored drugih dragocjenih obe\u0107anja datih cijelom \u010dovje\u010danstvu. Ako se ipravno slu\u017eimo rije\u010dju istine, tada \u0107emo primjetiti da Biblija prepoznaje savr\u0161enstvo bo\u017eanske prirode u \u201emalom stadu\u201c, i savr\u0161enstvo ljudske prirode u obnovljenom svijetu, kao dvije odvojene stvari.<\/p>\n Razmotrimo sada malo konkretnije, \u0160to su duhovna bi\u0107a? koje su njihove mo\u0107i? kojim se zakonima vode? Mnogi misle, zato \u0161to ne razumiju prirodu duhovnih bi\u0107a, da to mora biti samo mit,i na tu temu prevladava mnogo praznovjerja. Ali kako stvari stoje Pavao nije imao takvu ideju. Premda implicira da ljudsko bi\u0107e nije u stanju razumijeti, vi\u0161u, duhovnu prirodu (1.Kor.2:14) on ipak jasno ka\u017ee, kao da to \u017eeli za\u0161tititi od mitskih ili praznovjernih pojmova, da postoji duhovno tijelo, isto tako kao i fizi\u010dko (ljudsko) tijelo, nebesko, isto tako kao i zemaljsko, i slava zemaljskog, isto tako kao i slava nebeskog. Slava zemaljskog, kao \u0161to smo vidjeli, bila je izgubljena s prvim Adamovim grijehom, ali \u0107e biti obnovljena ljudskoj rasi, preko Gospodina Isusa i njegove Nevjeste (Krist, glava i tijelo) tijekom Milenijske vladavine. Slava nebeskog je jo\u0161 nevidljiva osim \u0161to je otkrivena o\u010dima vjere po Duhu kroz Rije\u010d. Ove su slave razli\u010dite i odvojene. (1.Kor.15:38-49) Mi u odre\u0111enoj mjeri znamo \u0161to je prirodno, fizi\u010dko, zemaljsko tijelo jer mi sada imamo takvo, premda mo\u017eemo samo pribli\u017eno ocjeniti slavu njegovog savr\u0161enstva. Ono se sastoji od mesa, krvi i i kostiju; \u201ejer ono \u0161to je ro\u0111eno od tijela je [A182]<\/b> tijelo. S obzirom da postoje dvije razli\u010dite vrste tijela, mi znamo da se duhovno, kako god da izgeda, ne sastoji od mesa, krvi i kostiju; ono je nebesko, bo\u017eansko, duhovno- \u201eOno \u0161to je ro\u0111eno od duha, duh je\u201cAli \u0161to je duhovno tijelo mi ne znamo, \u201ejer jo\u0161 se nije pokazalo \u0161to \u0107emo biti…ali znamo da bit \u0107emo poput njega\u201c- kao na\u0161 Gospodin Isus. (Ivan 3:6; 1.Iva.3:2)<\/p>\n Nemamo izvje\u0161taja da je ijedno bi\u0107e, bilo duhovno bilo ljudsko, ikada promjenilo svoju prirodu iz jedne u drugu, izuzev Bo\u017ejeg Sina; i to je bio izniman slu\u010daj za iznimnu svrhu. Kada je Bog stvorio an\u0111ele, on je nedvojbeno namjeravao da oni ostanu an\u0111eli zauvijek, i isto tako i s \u010dovjekom, svatko je trebao biti savr\u0161en na svom stupnju. Na koncu Biblija ne daje aluziju ni za kakvu drugu svrhu. Kao \u0161to u ne\u017eivom stvarstvu postoji ugodna i gotovo beskrajna raznolikost, tako je i u \u017eivom i inteligentnom stvarstvu mogu\u0107a raznolikost savr\u0161enstva. Svako je stvorenje u svojoj savr\u0161enosti slavno; ali kao \u0161to Pavao ka\u017ee, slava nebeskih je jedna vrsta slave, a slava zemaljskih druga i druga\u010dija slava.<\/p>\n Prou\u010davaju\u0107i zapisane \u010dinjenice o na\u0161em Gospodinu Isusu poslije njegovog uskrsnu\u0107a, i o an\u0111elima, koji su tako\u0111er duhovna bi\u0107a, i tako \u201eslu\u017ee\u0107i se duhovnim rije\u010dima da objasnimo ono \u0161to je duhovno\u201c (1.Kor.2:13) mo\u017eemo do\u0107i do nekih op\u0107ih informacija glede duhovnih bi\u0107a. Kao prvo, an\u0111eli mogu biti a \u010desto i jesu prisutni a nevidljivi. \u201eAn\u0111eli Gospodinovi stanom stoje oko onih koji se njega boje\u201c i \u201eNisu li svi oni duhovi kojima je du\u017enost slu\u017eiti i koji su poslani da slu\u017ee onima koji \u0107e naslijediti spasenje.\u201c (Ps.34:7; Hebr.1:14) Slu\u017ee li oni vidljivo ili nevidljivo? Nema sumnje ovo drugo. Elizej je bio okru\u017een sa vojskom Asiraca; njegovog slugu bilo je strah; Elizej se molio Gospodinu, i o\u010di tog mladog \u010dovjeka su se otvorile i on je vidio brda svuda unaokolo [A183]<\/b> puna ognjenih kola, i vatrenih jaha\u010da. Isto tako, dok je Bileamu an\u0111eo bio nevidljiv, magarica \u010dije su o\u010di bile otvorene ga je vidjela.<\/p>\n Kao drugo an\u0111eli se mogu materijalizirati i pojaviti kao ljudi. Gospodin i druga dvojica an\u0111ela tako su se pojavili Abrahamu, koji je pripremio ve\u010deru za njih, od koje su jeli. Abraham je isprva pretpostavljao da su to bila tri stranca, i bilo je tako sve dok nisu krenuli kad je on prepoznao u jednom od njih Gospodina, a u drugoj dvojici an\u0111ele, koji su poslije oti\u0161li u Sodomu i izbavili Lota. (1.Moj.18:1,2) An\u0111eo se Gideonu najprije pokazao kao \u010dovjek, tek mu se kasnije razotkrio. An\u0111eo se pojavio i Samsonovim roditeljima, i oni su mislili da je on \u010dovjek sve dok nije uza\u0161ao na nebo u plamenu sa \u017ertvenika. (Suci 6:11-22; 13:20)<\/p>\n Tre\u0107e, duhovna su bi\u0107a u svom normalnom stanju slavna i na njih se \u010desto ukazuje kao na slavna i svijetla. Lice an\u0111ela koji je odvaljao kamen sa ulaza u Isusov grob bilo je \u201ekao munja\u201c. Danijel je ugledao duhovno tijelo koje je i opisao, govore\u0107i da su mu o\u010di bile kao baklje zapaljene, lice mu je izgledalo kao munja, ruke i noge kao bakar ula\u0161teni, a glas rije\u010di njegovih bio je kao glas mno\u0161tva. Danijel je pred njim pao kao mrtav \u010dovjek. (Dan.10:6,10,15,17) Savao iz Tarza ugledao je na sli\u010dan na\u010din Kristovo slavno tijelo koje je sjajilo ja\u010de od podnevnog sunca. Savao je osljepio i pao na zemlju.<\/p>\n Do sada smo otkrili da su duhovna bi\u0107a uistinu slavna; ipak, osim otvaranja ljudskih o\u010diju da ih vide, ili njihovim pojavljivanjem u tijelu kako bi ih ljudi vidjeli, oni su nevidljivi ljudima. Ovakav zaklju\u010dak je dodatno potvr\u0111en kada razmotrimo konkretne detalje o tim o\u010ditovanjima. Samo je Savao vidio Gospodina, ljudi koji su putovali s njim samo su \u010duli glas, [A184]<\/b> ali nisu vidjeli nikoga. (Djela 9:7) Ljudi koji su bili s Danijelom nisu vidjeli slavno bi\u0107e koje on opisuje, nego ih je uhvatio veliki strah, pobjegli su i sakrili se. To slavno bi\u0107e je objavilo, \u201eNo knez kraljevstva perzijskoga stajao mi je na putu dvadeset i jedan dan.\u201c (Dan.10:13) Da li je Danijel, bo\u017eji miljenik, pao kao mrtav pred ovim kojemu je Perzijski knez stajao na putu dvadeset i jedan dan? Kako to? Pa on se nije pojavio u slavi pred tim knezom. Ne, ili je bio nevidljivo prisutan pred njim ili mu se pojavio kao \u010dovjek.<\/p>\n Na\u0161 je Gospodin nakon svog uskrsnu\u0107a duhovno bi\u0107e; pa je stoga logi\u010dno da ima iste sposobnosti koje smo vidjeli da imaju an\u0111eli (duhovna bi\u0107a). I to je slu\u010daj kao \u0161to \u0107emo vidjeti malo detaljnije u sljede\u0107em poglavlju.<\/p>\n Tako smo utvrdili da Biblija duhovnu i ljudsku prirodu tretira kao odvojene i razli\u010dite, i ne daje nikakav dokaz da se jedna priroda razvija ili evoluira u drugu; ba\u0161 naprotiv ona pokazuje da \u0107e samo nekolicina biti promjenjena iz ljudske u bo\u017eansku prirodu, a Isus kao glava tog tijela ve\u0107 je uzvi\u0161en na taj nivo. I to izvanredno i posebno obilje\u017eje Jehovinog plana je za izvanrednu i posebnu svrhu pripremanja tih osoba kao Bo\u017ejih sredstava za budu\u0107e djelo obnavljanja svega.<\/p>\n Razmotrimo sada termine<\/p>\n Smrtnost i Besmrtnost<\/strong><\/p>\n Utvrdit \u0107emo da je njihovo pravo zna\u010denje u potpunom skladu s onim \u0161to smo nau\u010dili uspore\u0111ivanjem Biblijskih izjava glede ljudskih i duhovnih bi\u0107a, i zemaljskih i nebeskih obe\u0107anja. Ovim su rije\u010dima data vrlo nesigurna zna\u010denja, i pogre\u0161ne ideje o njihovim zna\u010denjima rezultiraju sa pogre\u0161nim gledi\u0161tima o temama s kojima [A185]<\/b> su povezane, u op\u0107enitoj i Biblijskoj uporabi.<\/p>\n \u201eSmrtnost\u201c ozna\u010dava stanje u kojem se podlije\u017ee smrti; ne stanje smrti, nego stanje u kojem je smrt mogu\u0107a.<\/p>\n \u201eBesmrtnost\u201c ozna\u010dava stanje u kojem se ne podlije\u017ee smrti; ne samo stanje slobode od smrti, nego stanje u kojem je smrt nemogu\u0107a.<\/p>\n Op\u0107a ali pogre\u0161na ideja o smrtnosti je da je to stanje u kojem je smrt neizbje\u017ena, dok je op\u0107a ideja o zna\u010denju besmrtnosti gotovo to\u010dna.<\/p>\n Rije\u010d besmrtan ozna\u010dava ne smrtan; stoga sama konstrukcija rije\u010di ukazuje na njihovu pravu definiciju. Zbog prevladavanja pogre\u0161ne ideje o rije\u010di smrtan mnogi su zbunjeni kada poku\u0161avaju utvrditi da li je Adam bio smrtan ili besmrtan prije nego je pogrije\u0161io. Oni razmi\u017eljaju da ako je on bio besmrtan Bog mu onda ne bi rekao: \u201eU koji dan okusi\u0161 s njega sigurno \u0107e\u0161 umrijeti.\u201c; jer je nemogu\u0107e da besmrtno bi\u0107e umre. To je logi\u010dan zaklju\u010dak. S druge strane oni ka\u017eu, da je bio smrtan, \u0161to bi mu onda zna\u010dila prijetnja \u201esigurno \u0107e\u0161 umrijeti\u201c; s obzirom da smrtan (prema njihovoj pogre\u0161noj ideji) ionako ne mo\u017ee izbje\u0107i smrti?<\/p>\n Pote\u0161ko\u0107a je kako ju se mo\u017ee razabrati u pogre\u0161nom zna\u010denju datom rije\u010di smrtnost. Primjeni ispravnu definiciju i sve je jasno. Adam je bio smrtan- tj. u stanju u kojemu je smrt bila mogu\u0107nost. On je imao \u017eivot u potpunoj i savr\u0161enoj mjeri, ali ne uro\u0111eni \u017eivot. Njegov \u017eivot je bio podr\u017eavan sa \u201esvakim drvetom u vrtu\u201c osim jednog koje je bilo zabranjeno; i toliko dugo koliko bi bio poslu\u0161an i u skladu sa svojim Tvorcem, njegov bi \u017eivot bio osiguran- elementi koji ga podr\u017eavaju ne bi mu bili uskra\u0107eni. Tako gledano, Adam je imao \u017eivot; i smrt [A186]<\/b> je bila u potpunosti izbjegnuta, ali ipak on je bio u takvom stanju u kojemu je smrt bila mogu\u0107a- on je bio smrtan.<\/p>\n Ako je Adam bio smrtan javlja se pitanje da li je on onda bio na su\u0111enju za besmrtnost? O\u0107eniti odgovor bi bio Da. Mi odgovaramo Ne. On je bio na sudu kako bi se vidjelo je li bio dostojan ili ne nastavka \u017eivota i s njim povezanih blagoslova. Budu\u0107i da mu nije bilo obe\u0107ano da \u0107e dobiti besmrtnost ostane li poslu\u0161an du\u017eni smo ostaviti sve takve \u0161pekulacije. Bilo mu je obe\u0107ano da \u0107e mo\u0107i imati i dalje sve blagoslove koje je tada u\u017eivao ostane li poslu\u0161an, i ukoliko bude bio neposlu\u0161an prijetila mu je smrt- gubitak svega. La\u017ena ideja o zna\u010denju rije\u010di smrtan razlogom je za\u0161to mnogi donose krive zaklju\u010dke da su sva bi\u0107a koja ne umiru besmrtna. U tu klasu oni stoga uklju\u010duju na\u0161eg nebeskog Oca, na\u0161eg Gospodina Isusa, an\u0111ele i cijelo \u010dovje\u010danstvo. To je me\u0111utim pogre\u0161ka: velike mase \u010dovje\u010danstva spa\u0161ene od pada, isto tako kao i nebeski an\u0111eli, uvijek \u0107e biti smrtni; premda u stanju savr\u0161enstva i bla\u017eenstva, oni \u0107e uvijek biti takve smrtne prirode koja mo\u017ee do\u017eivjeti smrt, pla\u0107u za smrt, ako po\u010dine grijeh. Sigurnost njihovog postojanja bit \u0107e uvjetovana, kao \u0161to je bilo i s Adamom, sa poslu\u0161no\u0161\u0107u svemudrom Bogu, \u010dija pravda, ljubav i mudrost, i \u010dija mo\u0107 prouzro\u010duje da sve stvari rade za dobro onih koji ga ljube i slu\u017ee mu, \u0107e biti u potpunosti pokazane s njegovim postupanjem sa grijehom u sada\u0161nje vrijeme.<\/p>\n Nigdje u Bibliji ne stoji da su an\u0111eli besmrtni, niti da \u0107e obnovljeno \u010dovje\u010danstvo biti besmrtno. Ba\u0161 naprotiv bemrtnost je pripisana jedino bo\u017eanskoj prirodi- prvobitno samo Jehovi; zatim na\u0161em Gospodinu Isusu u njegovom sada\u0161njem uzvi\u0161enom stanju i na koncu obe\u0107ano je i Crkvi, tijelu Kristovom, kada bude bila proslavljena s njim. (1.Tim.6:16; Ivan 5:26; 2.Pet.1:4; 1.Kor.15:53,54)<\/p>\n A187<\/b><\/p>\n Ne samo da imamo dokaz da se besmrtnost odnosi samo na bo\u017eansku prirodu, nego imamo dokaz da su an\u0111eli smrtni u \u010dinjenici da Sotona, koji je jednom bio vode\u0107i me\u0111u njima treba biti uni\u0161ten. (Hebr.2:14) \u010cinjenica da on mo\u017ee biti uni\u0161ten, dokazuje da su an\u0111eli kao grupa smrtni.<\/p>\n Kada tako postavljamo stvari, onda vidimo da su nepopravljivi gre\u0161nici izbrisani, besmrtna i smrtna bi\u0107a \u017eivjet \u0107e zauvijek u radosti, sre\u0107i i ljubavi- prva klasa posjeduju\u0107i prirodu u kojoj smrt nije mogu\u0107a, imaju\u0107i uro\u0111en \u017eivot- \u017eivot u sebi (Ivan 5:26); a drugi imaju\u0107i prirodu koja je podlo\u017ena smrti, ipak zbog savr\u0161enstva bi\u0107a, i spoznaje o zlu i gre\u0161nosti grijeha,ne daje razlog za smrt. Oni \u0107e zbog poslu\u0161nosti Bo\u017ejem zakonu, biti vje\u010dno podr\u017eavani s onim elementima neophodnima da podr\u017ee njihovu savr\u0161enost i nikada ne\u0107e umrijeti.<\/p>\n Priznavanje ispravnog zna\u010denja, termina smrtan i besmrtan, i njihove upotrebe u Bibliji, uni\u0161tava sam temelj doktrine o vje\u010dnom mu\u010denju. Ona se temelji na nebiblijskoj teoriji da je Bog stvorio \u010dovjeka besmrtnim, da on ne mo\u017ee prestati postojati, i da ga Bog ne mo\u017ee uni\u0161titi; pa se stoga argumentira da nepopravljivi moraju \u017eivjeti negdje i nekako, i s obzirom da se zaklju\u010duje da oni nisu u skladu s Bogom njihova vje\u010dnost mora biti u o\u010daju. Me\u0111utim Bo\u017eja rije\u010d nam jam\u010di da je on u\u010dinio pripremu protiv takvog ovjekovje\u010denja grijeha i gre\u0161nika: da je \u010dovjek smrtan, i da je puna kazna za namjeran grijeh protiv punog svjetla i spoznaje druga smrt a ne \u017eivot u mukama. \u201eOna du\u0161a koja grije\u0161i, ta \u0107e i umrijeti\u201c<\/p>\n \u201eTko si ti da prigovara\u0161 Bogu?\u201c Pogre\u0161na ideja nekih je da pravda zahtijeva da Bog ne bi trebao praviti razlike kod dodijeljivanja svoje naklonosti [A188]<\/b> me\u0111u svojim stvorenjima; da ako uzvisuje jednog na visoki polo\u017eaj, po pravdi bi to morao u\u010diniti za sve, osim ako je netko pokazao da je izgubio svoja prava, u kojem slu\u010daju bi se takvima pravedno dodijelio ni\u017ei polo\u017eaj.<\/p>\n Ako bi to na\u010delo bilo to\u010dno,tada bi pokazalo da Bog nije imao pravo da stvori Isusa vi\u0161im od an\u0111ela, i da ga potom jo\u0161 vi\u0161e uzvisi do bo\u017eanske prirode, osim ako nije namjeravao u\u010diniti isto za sve an\u0111ele i za sve ljude. Kad bi smo i\u0161li dalje po tom na\u010delu, ako su neki ljudi trebali postati sudionicima bo\u017eanske prirode, tada bi na kraju svi ljudi bili uzvi\u0161eni na isti polo\u017eaj. Ako bi smo i\u0161li do ekstrema s tim na\u010delom, i primjenili isti zakon progresije na zvijeri i insekte, i rekli budu\u0107i da su svi oni Bo\u017eja stvorenja onda po tome zar svi na koncu ne bi trebali dosti\u0107i tu najvi\u0161u razinu postojanja- bo\u017eansku prirodu? To je o\u010diti apsurd, ali razumno kao i svako drugo odstupanje od ovog pretpostavljenog na\u010dela.<\/p>\n Vjerojatno nitko ne bi bio sklon i\u0107i toliko daleko s takvom pogre\u0161nom pretpostavkom. Ipak ako bi to bilo na\u010delo utemeljeno na jednostavnoj pravdi, gdje bi se onda zaustavilo a i dalje bilo pravo? Ako je Bo\u017eji plan zaista bio takav, gdje bi onda bila ugodna raznolikost u svim njegovim djelima? Ali Bo\u017eji plan nije takav. Sva priroda, i \u017eiva i ne\u017eiva, pokazuje slavu i raznolikost bo\u017eanske mo\u0107i i mudrosti. I kao \u0161to \u201enebesa objavljuju slavu Bo\u017eju, o djelu ruku njegovih govori svod nebeski\u201c u prekrasnoj raznolikosti i ljepoti, mnogo \u0107e vi\u0161e njegova inteligentna stvorenja pokazivati u raznolikosti uzvi\u0161eniju slavu njegovu mo\u0107i. Mi tako zaklju\u010dujemo- iz izra\u017eenog u\u010denja Rije\u010di Bo\u017eje, iz razuma i iz analogije prirode.<\/p>\n Veoma je va\u017eno imati ispravne ideje o pravdi. Na naklonost se nikada ne bi trebalo gledati kao na pravedno zaslu\u017eenu nagradu. \u010cin jednostavne pravde nije prigoda za posebnu [A189]<\/b> zahvalnost, niti je to bilo kakav dokaz ljubavi; nego Bog preporu\u010duje svoju veliku ljubav svojim stvorenjima, kroz beskrajan niz nezaslu\u017eenih milosti, a \u0161to bi trebalo time izazvati njihovu ljubav i hvalu zauzvrat.<\/p>\n Bog je imao pravo, da je tako htio, na\u010diniti nas da \u017eivimo samo jedno kratko razdoblje, \u010dak i ako nikada nismo sagrije\u0161ili. Tako je na\u010dinio neka od ni\u017eih \u017eivotnih oblika. Mogao je dopustiti da u\u017eivamo njegove blagoslove neko vrijeme, i tada nas, bez nepravde, sve izbrisati iz postojanja. U stvari, \u010dak i tako kratak \u017eivot bio bi milost. Mi postojimo zaista samo zahvaljuju\u0107i njegovoj milosti. Koliko li je ve\u0107a milost otkup postojanja jednom izgubljenog zbog grijeha. I nadalje, Bo\u017eja je milost da smo ljudi a ne \u017eivotinje; i \u010dista je Bo\u017eja milost da su an\u0111eli po svojoj prirodi malo vi\u0161i od ljudi; i tako\u0111er je Bo\u017eja milost da su Gospodin Isus i njegova nevjesta postali sudionicima bo\u017eanske prirode. Stoga bi sva njegova stvorenja, trebala primati sa zahvalno\u0161\u0107u \u0161to im god Bog daruje. Svaki drugi stav s pravom zalu\u017euje osudu, i ako mu se netko oda zavr\u0161it \u0107e u poni\u017eenju i uni\u0161tenju. \u010covjek nema pravo nastojati da bude an\u0111eo, jer nikada nije bio pozvan na takav polo\u017eaj; niti an\u0111eo ima pravo te\u017eiti za bo\u017eanskom prirodom, koja mu nikada nije bila ponu\u0111ena.<\/p>\n Te\u017enja Sotoninog ponosa, donijela mu je poni\u017eenje, i tako \u0107e zavr\u0161iti u uni\u0161tenju.(Iza.14:14) \u201eJer tko se god uzvisuje, bit \u0107e poni\u017een, a tko se ponizuje, bit \u0107e uzvi\u0161en.\u201c (Luka 14:11) ali ne nu\u017eno na najvi\u0161i polo\u017eaj.<\/p>\n Djelomi\u010dno zbog la\u017enih ideja o pravdi, i djelom zbog drugih uzroka, tema o Izabiru kako je nau\u010dava Biblija bila je povodom mnogih sporova i nesporazuma. Da Biblija nau\u010dava Izabir samo \u0107e ih nekoliko zanijekati ali na osnovu kojeg na\u010dela se vr\u0161i stvar je znatne razlike u mi\u0161ljenju, neki tvrde [A190]<\/b> da je to proizvoljan, bezuvjetan izbor, a drugi da je uvjetovan. Mi vjerujemo da u oba ova gledi\u0161ta ima ne\u0161to istine. Odabir s Bo\u017eje strane je izraz njegovog izbora za odre\u0111enu svrhu, slu\u017ebu ili stanje. Bog je odabrao da \u0107e neki od njegovih stvorenja biti an\u0111eli, da \u0107e neki biti ljudi, da \u0107e neki biti zvijeri, ptice, insekti itd., i da \u0107e neki \u010dak biti njegove bo\u017eanske prirode. I premda Bog izabire po odre\u0111enim uvjetima sve koji \u0107e primiti bo\u017eansku prirodu, ipak se ne mo\u017ee re\u0107i da oni to zaslu\u017euju vi\u0161e od drugih; jer je \u010dista milost da bilo koje stvorenje postoji na ikojem nivou.<\/p>\n \u201eDakle to ne ovisi o onome tko ima \u017eelju niti o onome tko se trudi, nego o Bogu, koji pokazuje milosr\u0111e.\u201c- dobrotu ili naklonost. (Rim.9:16) To \u0161to je Bog izabranima uputio poziv za bo\u017eansku prirodu, nije zato \u0161to su oni bolji od drugih, jer je on pro\u0161ao an\u0111ele koji nisu sagrije\u0161ili i pozvao neke od otkupljenih gre\u0161nika za bo\u017eanske po\u010dasti. Bog ima pravo raditi sa svojim kako mu je volja; i on odlu\u010duje iskazivati to pravo za ostvarenje svojih planova. S obzirom da je sve \u0161to imamo bo\u017eja milost \u201e\u010dovje\u010de, tko si ti da prigovara\u0161 Bogu? Ho\u0107e li djelo re\u0107i tvorcu svojemu: Za\u0161to si me ovakvim na\u010dinio? Pa zar lon\u010dar nema vlast nad glinom da od iste gline na\u010dini jednu posudu za plemenitu upotrebu, a drugu za neplemenitu upotrebu?\u201c (Rim.9:20,21) Svi su bili stvoreni kroz istu bo\u017eansku mo\u0107- neki da imaju vi\u0161u prirodu i ve\u0107e \u010dasti a neki da imaju ni\u017eu prirodu i manju \u010dast.<\/p>\n \u201eOvako veli Gospodin svetac Izraelov i tvorac njegov: pitajte me \u0161to \u0107e biti; za sinove moje i za djelo ruku mojih nare\u0111ujte mi. Ja sam na\u010dinio zemlju i \u010dovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovjed. Jer ovako veli Gospodin, koji je stvorio [A191]<\/b> nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i na\u010dinio je i utvrdio, i nije je stvorio na prazno, nego je na\u010dinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospodin i nema drugoga.\u201c (Iza.45:11,12,18) Nitko nema pravo diktirati Bogu. Ako je On u\u010dvstio zemlju, i nije ju na\u010dinio uzalud, ve\u0107 ju je oblikovao tako da bude nastanjena sa obnovljenim, savr\u0161enim ljudima, tko smo mi da prigovaramo Bogu, i govorimo da je nepravedan ako ne promjeni njihovu prirodu i u\u010dini ih sudionicima duhovne prirode kao an\u0111ele, ili poput svoje vlastite bo\u017eanske prirode? Koliko li je bolje do\u0107i k Bo\u017ejoj rije\u010di i pitati glede stvari koje trebaju do\u0107i, nego \u201ezapovjedati\u201c ili tvrditi da on mora provoditi na\u0161e ideje? Gospodine \u010duvaj svoje sluge od oholih grijeha: neka ne ovladaju nama. Nitko od Bo\u017eje djece mi vjerujemo ne\u0107e svjesno diktirati Gospodinu; ipak koliko lako i gotovo nesvjesno mnogi upadnu u ovu pogre\u0161ku.<\/p>\n Pripadnici ljudskog roda, Bo\u017eja su djeca po stvaranju- djela njegovih ruku- i Njegov plan glede njih jasno je otkriven u Njegovoj rije\u010di. Pavao ka\u017ee da je prvi \u010dovjek (koji je bio primjer kakva \u0107e ljudska rasa biti kao savr\u0161ena) bio zemaljski, od zemlje; i njegovo \u0107e potomstvo, izuzev Evan\u0111eoske crkve, po uskrsnu\u0107u biti i dalje zemaljsko, ljudsko, prilago\u0111eno zemlji. (1.Kor.15:38,44) David izjavljuje da je \u010dovjek bio stvoren malo ni\u017eim od an\u0111ela i okrunjen sa slavom, \u010da\u0161\u0107u i vla\u0161\u0107u, itd. (Ps.8:4-8) Na\u0161 Gospodin, i Petar i svi proroci od postanka svijeta, izjavljuju da \u0107e ljudska rasa biti obnovljena u to slavno savr\u0161enstvo, i opet imati vlast nad zemljom kao \u0161to ju je imao njihov predstavnik Adam. (Djela 3:19-21)<\/p>\n Taj dio je Bog izabrao dati ljudskoj rasi. I kakav je to samo slavan udio! Skreni na trenutak svoj pogled sa scena nevolje i tuge, propadanja i \u017ealosti koje jo\u0161 uvijek prevladavaju zbog grijeha i poku\u0161aj si predociti [A192]<\/b> mentalnu sliku slave savr\u0161ene zemlje. Niti trag grijeha ne kvari sklad i mir savr\u0161enog dru\u0161tva; nema ogor\u010denosti, neljubaznog pogleda niti rijeci; ljubav izvire iz svakog srca, susre\u0107e sli\u010dan odgovor u svakom drugom srcu i dobronamjernost krasi svako djelo. Tamo vi\u0161e ne\u0107e biti bolesti, niti boli niti bilo kakvog dokaza propadanja- niti straha od takvog ne\u010deg. Predo\u010di si srazmjerno zdrave i prekrasne ljudske oblike i obilje\u017eja koje si ikada vidio i znaj da \u0107e savr\u0161eno \u010dovje\u010danstvo daleko to sve nadma\u0161iti. Unutarnja \u010disto\u0107a i mentalna i moralna savr\u0161enost ozna\u010davat \u0107e i proslaviti svako blistavo lice. Takvo \u0107e biti zemaljsko dru\u0161tvo; biti \u0107e obrisane suze sa lica o\u017ealo\u0161\u0107enih, kada shvate da je dovr\u0161eno djelo uskrsnu\u0107a. (Otkr.21:4)<\/p>\n Dakle radi se o samo o promjeni ljudskog dru\u0161tva. Sje\u0107amo se tako\u0111er da \u0107e zemlja koja je bila \u201ena\u010dinjena da se na njoj nastava\u201c sa takvom rasom bi\u0107a biti prikladno i ugodno prebivali\u0161te za njih, kako je to bilo prikazano u Edenskom raju, u kojemu je najprije bio postavljen predstavnik \u010dovje\u010danstva. Raj \u0107e biti obnovljen. Zemlja vi\u0161e ne\u0107e ra\u0111ati trnje i \u010di\u010dke, i zahtijevati znoj na \u010dovjekovom licu, kako bi dobio kruh od nje, jer \u201ezemlja \u0107e (jednostavno i prirodno) dati rod svoj.\u201c \u201ePustinja \u0107e procvasti kao ru\u017ea\u201c; ni\u017ei \u017eivotni oblici bit \u0107e savr\u0161eni, spremni i poslu\u0161ni sluge; priroda sa svom svojom ugodnom raznoliko\u0161\u0107u pozivat \u0107e ljude sa svih strana da tra\u017ee i upoznaju slavu i mo\u0107 i ljubav Bo\u017eju; i um i srce \u0107e se radovati u njemu. Nemirna \u017eelja za ne\u010dim novim, koja sada prevladava, nije prirodno ve\u0107 abnormalno stanje, zbog na\u0161e nesavr\u0161enosti i zbog na\u0161e sada\u0161nje nezadovoljavaju\u0107e okoline. \u017duditi za ne\u010dim novim nije Bogu sli\u010dno. Bogu je ve\u0107ina stvari stara; i on se vi\u0161e raduje [A193]<\/b> u tim stvarima koje su stare i savr\u0161ene. Tako \u0107e isto biti i sa \u010dovjekom kada bude bio obnovljen na sliku Bo\u017eju. Savr\u0161en \u010dovjek ne\u0107e u potpunosti znati i cijeniti, pa stoga ne\u0107e ni preferirati, slavu duhovnog bi\u0107a, zbog razli\u010dite prirode, kao \u0161to ribe i ptice, iz istog razloga, najvi\u0161e preferiraju i u\u017eivaju svoju vlastitu prirodu i element. \u010covjek \u0107e biti toliko zaokupljen i odu\u0161evljen sa slavom koja \u0107e ga okru\u017eivati na tom ljudskom nivou, da ne\u0107e imati nikakve aspiracije niti pretenzije za drugom prirodom ili drugim stanjima od one koju posjeduje. Pogled na sada\u0161nje iskustvo Crkve to \u0107e ilustrirati. \u201eKako te\u0161ko\u201c s kakvim pote\u0161ko\u0107ama, \u0107e oni koji su bogati sa svjetskim dobrima u\u0107i u Bo\u017eje Kraljevstvo. Samo nekoliko stvari koje posjedujemo, \u010dak pod sada\u0161njom vladavinom zla i smrti, toliko o\u010dara ljudsku prirodu da mi trebamo posebnu pomo\u0107 od Boga da zadr\u017eimo na\u0161e o\u010di fiksiranima na duhovna obe\u0107anja.<\/p>\n Da je kr\u0161\u0107anska Crkva, Kristovo tijelo, izuzetak od Bo\u017ejeg op\u0107eg plana za \u010dovje\u010danstvo, o\u010dito je iz izjave da je njen odabir bio odlu\u010den u bo\u017eanskom planu prije postanka svijeta (Efe\u017e.1:4,5) u koje vrijeme Bog nije samo predvidio pad rase u grijeh, nego je tako\u0111er predodredio opravdanje, posve\u0107enje i proslavljenje ove klase koja je tijekom Evan\u0111eoskog doba, bila pozivana iz svijeta da bude oblikovana po obli\u010dju njegovog sina, da budu sudionici bo\u017eanske prirode, i sunasljednici Milenijskog kraljevstva s Kristom Isusom za upostavu sveop\u0107e pravednosti i mira. (Rim.8:28-31)<\/p>\n To pokazuje da je izbor ili odabir crkve bio predodre\u0111en s Bo\u017eje strane; ali nagla\u0161avamo da to nije bezuvjetan odabir pojedinih pripadnika Crkve. Prije postanka svijeta Bog je odlu\u010dio da \u0107e takva grupa biti odabrana za takvu [A194]<\/b> svrhu, unuttar odre\u0111enog vremena- Evan\u0111eoskog doba. Premda mi ne sumnjamo da je Bog mogao predvidjeti postupanje svakog pojedinog pripadnika Crkve, te da je mogao imati predznanje o tome tko \u0107e biti dostojan i tako sa\u010dinjavati pripadnike \u201emalog stada\u201c, ipak to nije na\u010din na koji Bo\u017eja rije\u010d predstavlja u\u010denje o odabiru. Apostoli nisu nastojali promovirati misao o pojedina\u010dnom predodre\u0111enju, nego da je grupa bila predodre\u0111ena u Bo\u017ejem naumu da popuni taj plemeniti polo\u017eaj, a odabir koje bi bio na temelju uvjeta ozbiljnih ku\u0161nji vjere i poslu\u0161nosti i \u017ertve zemaljskih prednosti, itd. sve do u smrt. Tako su pojedina\u010dnim su\u0111enjem, i individualnom pobjedom, pojedini pripadnici predodre\u0111ene klase bili izabrani ili prihva\u0107eni u sve blagoslove i koristi predodre\u0111ene od Boga za tu klasu.<\/p>\n Rije\u010d \u201eproslavljeni\u201c u Rim.8:30, od gr\u010dke rije\u010di doxazo, ozna\u010dava po\u010da\u0161\u0107eni. Polo\u017eaj za kojeg je Crkva izabrana je od velike \u010dasti. Nijedan \u010dovjek ne bi ni pomislio te\u017eiti za tako velikom \u010da\u0161\u0107u. \u010cak je i na\u0161 Gospodin Isus najprije bio pozvan, prije nego je te\u017eio za time, kao \u0161to \u010ditamo: \u201eTako ni Krist nije sam sebe proslavio postav\u0161i veliki sve\u0107enik, nego ga je proslavio onaj koji mu je rekao: Ti si sin moj, ja sam danas postao otac tvoj.\u201c Nebeski Otac je tako iskazao \u010dast na\u0161em Gospodinu Isusu; i cijelo izabrano tijelo koji \u0107e biti sunasljednici s njim \u0107e tako isto biti po\u010da\u0161\u0107eno s Jehovinom naklono\u0161\u0107u. Crkva, poput svoje Glave, do\u017eivljava po\u010detak \u201e\u010dasti\u201c kada je za\u010deta od Boga za duhovnu prirodu kroz rije\u010d istine (Jak.1:18) i u potpunosti \u0107e biti uvedena u \u010dast kada bude bila ro\u0111ena od Duha, duhovna bi\u0107a- u obli\u010dju proslavljenog Poglavara. Oni kojima \u0107e Bog na taj na\u010din iskazati \u010dast moraju biti savr\u0161eni i \u010disti; i s obzirom da smo svi po nasljedstvu bili gre\u0161nici, on nas nije sam pozvao na tu [A195]<\/b> \u010dast, nego je tako\u0111er omogu\u0107io i opravdanje od grijeha kroz smrt svog Sina, kako bi smo mogli primiti \u010dast na koju nas poziva.<\/p>\n Izabiru\u0107i malo stado Bog je napravio veoma op\u0107eniti poziv- \u201emnogi su pozvani\u201c. Svi nisu pozvani. Poziv je bio najprije ograni\u010den tijekom slu\u017ebe na\u0161eg Gospodina na prirodni Izrael; ali sada koliko god da sluge Bo\u017eje sretnu (Lk.14:23) trebaju pozvati i potaknuti (ne prisiliti) da do\u0111u na tu posebnu gozbu milosti. Ali \u010dak i od onih koji \u010duju i do\u0111u, nisu svi dostojni. Pripremljena je svadbena odje\u0107a (pripisana Kristova pravednost), me\u0111utim neki je ne\u0107e nositi i morat \u0107e biti odba\u010deni; i od onih koji obuku haljine opravdanja, i koji prime \u010dast da budu nanovo za\u010deti za novu prirodu, neki ne\u0107e uspjeti potvrditi svoj izbor i poziv vjerno\u0161\u0107u svom savezu. Za one koji su dostojni pojaviti se s Janjetom u slavi, objavljeno je, \u201eOni su pozvani, izabrani i vjerni.\u201c (Otkr.14:1; 17:14)<\/p>\n Poziv je istinit; Bo\u017eja odlu\u010dnost da izabere i uzvisi Crkvu je nepromjenjiva; ali tko \u0107e biti u toj izabranoj klasi uvjetovano je. Svi oni koji \u0107e imati udjela u predodre\u0111enoj \u010dasti moraju ispuniti uvjete poziva. \u201eBudu\u0107i da ostaje obe\u0107anje o ulasku u njegov po\u010dinak, bojmo se da se za koga od vas ne bi kada utvrdilo da u tome nije uspio.\u201c (Hebr.4:1) Velika milost nije od onoga koji \u017eeli niti od onoga koji tr\u010di, nego je namjenjena onome koji \u017eeli i onome koji tr\u010di kad su pozvani.<\/p>\n Nakon \u0161to smo, mi vjerujemo, jasno opravdali Bo\u017eje aposlutno pravo i naum da \u010dini sa svojim \u0161to mu je volja, skre\u0107emo pa\u017enju na \u010dinjenicu da je na\u010delo koje karakterizira davanje svih Bo\u017ejih naklonosti op\u0107enito dobro svih. Dok na temelju autoriteta Svetog Pisma mi mo\u017eemo ra\u010dunati na ustanovljenu \u010dinjenicu da su ljudska i duhovna priroda [A196]<\/b> razli\u010dite i odvojene- da mije\u0161anje dvaju priroda nije dio Bo\u017ejeg plana, nego bi bilo nesavr\u0161enstvo, i da promjena jedne prirode u drugu nije pravilo, nego iznimka, u jednom slu\u010daju Krista- postaje stvar od velikog interesa u\u010diti kako \u0107e ta promjena biti ostvarena, na temelju kojih uvjeta ju se mo\u017ee dosti\u0107i i na koji na\u010din \u0107e se izv\u0161iti.<\/p>\n Uvjeti na temelju kojih Crkva mo\u017ee biti uzvi\u0161ena sa svojim Gospodinom do bo\u017eanske prirode (2.Pet.1:4) u principu su isti kao i uvjeti na temelju kojih ju je on primio; slije\u0111enjem njegovih stopa (1.Pet.2:21), predstavljaju\u0107i se kao \u017eiva \u017ertva, kao \u0161to je on u\u010dinio, i tada vjerno ispunjavati taj zavjet posve\u0107enja sve dok \u017ertva ne zavr\u0161i u smrti. Ova promjena prirode iz ljudske u bo\u017eansku data je kao nagrada onima, koji tijekom Evan\u0111eoskog doba, \u017ertvuju ljudsku prirodu, kao \u0161to je u\u010dinio na\u0161 Gospodin, sa svim njenim interesima, nadama i ciljevima, sada\u0161njim i budu\u0107im- sve do u smrt. Tijekom uskrsnu\u0107a takvi \u0107e se probuditi, ne kako bi imali udjela s ostatkom \u010dovje\u010danstva u blagoslovljenoj obnovi ljudske savr\u0161enosti i svih blagoslova koji ju prate, nego da imaju udjela u obli\u010dju i slavi i radosti Gospodinovoj, kao sudionici s njim u bo\u017eanskoj prirodi. (Rim.8:17; 2.Tim.2:12)<\/p>\n Po\u010detak i razvoj nove prirode uspore\u0111eno je sa po\u010detkom i razvojem ljudskog \u017eivota. Kao \u0161to u jednom slu\u010daju uslje\u0111uje za\u010de\u0107e a potom ro\u0111enje, tako je i u drugome. Za svece je re\u010deno da su za\u010deti od Boga kroz Rije\u010d Istine. (1.Pet.1:3; 1.Ivan.5:18; Jak.1:18) Odnosno oni su primili prvi impuls bo\u017eanskog \u017eivota od Boga kroz njegovu Rije\u010d. Nakon \u0161to su bili besplatno opravdani vjerom u otkupninu, \u010duli su poziv, \u201edajte tjelesa svoja u \u017ertvu \u017eivu, svetu, (otkupljena i opravdana pa stoga) ugodnu Bogu; to da bude va\u0161e duhovno bogomoljstvo\u201c (Rim.12:1) i kada su u [A197]<\/b> poslu\u0161nosti tom pozivu, u potpunosti posvetili svoju opravdanu ljudsku prirodu, Bogu, kao \u017eivu \u017ertvu, rame uz rame s Isusom, bili su prihva\u0107eni od Boga; i kod samog tog \u010dina zapo\u010deo je duhovni \u017eivot. Takvi razmi\u0161ljaju i djeluju kako tra\u017ei novi (preobra\u017eeni) um, \u010dak do \u017ertvovanja ljudskih \u017eelja. Od trenutka posve\u0107enja oni se ra\u010dunaju od Boga kao \u201enova stvorenja\u201c.<\/p>\n Tako tim \u201enovim stvorenjima\u201c u embriju stare stvari (ljudske \u017eelje, nade, planovi, itd.) prolaze i sve im postaje novo. \u201eNovo stvorenje\u201c u embriju nastavlja rasti i razvijati se dok je stara ljudska priroda, sa svojim nadama, ciljevima i \u017eeljama itd. \u017ertvovana. Ova dva procesa napreduju istovremeno, od vremena kad je po\u010delo posve\u0107enje pa sve dok se ne dogodi smrt ljudskog i ro\u0111enje duhovnog. Kako nam Bo\u017eji duh kroz njegovu rije\u010d nastavlja sve vi\u0161e i vi\u0161e otkrivati njegove planove, on tako \u010dak o\u017eivljava na\u0161a smrtna tijela (Rim.8:11) omogu\u0107uju\u0107i tako tim smrtnim tijelima da mu prinose svetu slu\u017ebu; ali u odre\u0111eno vrijeme mi \u0107emo imati nova tijela- duhovna, nebeska, prilago\u0111ena u svim pogledima novom, bo\u017eanskom umu.<\/p>\n Ro\u0111enje \u201enovog stvorenja\u201c je u uskrsnu\u0107u (Kol.1:18); i uskrsnu\u0107e ove klase ozna\u010deno je kao prvo uskrsnu\u0107e. (Otkr.20:6) Trebalo bi imati na umu da mi nismo duhovna bi\u0107a u stvarnosti sve do uskrsnu\u0107a, premda nas se od vremena kad smo primili duh posinjenja ra\u010duna kao takve. (Rim.8:23-25; Efe\u017e.1:13,14; Rim.6:10,11) Kada u stvarnosti postanemo duhovna bi\u0107a, tj., kada se rodimo od Duha, vi\u0161e ne\u0107emo biti tjelesna bi\u0107a; \u201ejer ono \u0161to je ro\u0111eno od Duha, duh je.\u201c<\/p>\n Ovo ro\u0111enje duhovne prirode u uskrsnu\u0107u mora prethoditi sa duhovnim za\u010de\u0107em prilikom posve\u0107enja, jednako kao \u0161to ro\u0111enju tijela prethodi tjelesno za\u010de\u0107e. Svi koji su ro\u0111eni od tijela u obli\u010dju [A198]<\/b> prvog Adama, zemaljski, prije su bili za\u010deti od tijela; i neki su bili za\u010deti ponovno, od Bo\u017ejeg duha kroz rije\u010d Istine, da bi u odre\u0111eno vrijeme mogli biti ro\u0111eni od Duha u nebeskom obli\u010dju, u prvom uskrsnu\u0107u. \u201eI kao \u0161to nosimo obli\u010dje onoga koji je na\u010dinjen od praha, nosit \u0107emo (Crkva) i obli\u010dje onoga koji je nebeski.\u201c \u2013 osim ako ne otpadnemo. (1.Kor.15:49; Hebr.6:6)<\/p>\n Premda je prihva\u0107anje nebeskog poziva i na\u0161e posve\u0107enje u poslu\u0161nosti istome odlu\u010deno u jednom odre\u0111enom trenutku, dovo\u0111enje svake misli u sklad s Bogom postupan je rad; to je postupno okretanje prema nebu onog \u0161to je okrenuto prema zemlji. Apostol opisuje taj proces preobrazbe ovim terminima, \u201eI ne dajte da vas i dalje oblikuje ovaj svijet, nego se preobrazite (k nebeskoj prirodi) obnavljanjem svojega uma, da utvrdite \u0161to je Bo\u017eja volja- \u0161to je dobro, ugodno i savr\u0161eno.\u201c (Rim.12:2)<\/p>\n Trebalo bi zapaziti da ove Apostolove rije\u010di nisu bile upu\u0107ene nevjeruju\u0107em svijetu, nego onima koje on priznaje za svoju bra\u0107u, kao \u0161to je pokazano u prethodnom retku- \u201eZato vas, bra\u0107o, usrdno molim… da date svoja tijela kao \u017ertvu \u017eivu, svetu, ugodnu Bogu.\u201c<\/p>\n Op\u0107enito se vjeruje da kada se \u010dovjek obrati ili okrene od grijeha k pravednosti, i od nevjerovanja i protivljenja Bogu ka oslanjanju na njega, da je to preobrazba koju je Pavao spomenuo. To jeste velika promjena- preobrazba, ali ne preobrazba o kojoj Pavao ovdje govori. Ovo je preobrazba karaktera; me\u0111utim Pavao ukazuje na preobrazbu prirode obe\u0107anu vjernima tokom Evan\u0111eoskog doba, pod odre\u0111enim uvjetima, i on je poticao vjernike da ispune te uvjete. Zar se takva preobrazba osobnosti ve\u0107 nije dogodila kod onih [199]<\/b> kojima se on obratio, ina\u010de ih ne bi mogao nazvati bra\u0107om, koji su imali ne\u0161to \u201esveto i prihvatljivo Bogu\u201c ponuditi mu kao \u017ertvu; jer samo se oni koji su opravdani vjerom u otkupninu ra\u010dunaju od Boga kao sveti i prihvatljivi. Preobrazbu prirode do\u017eivjet \u0107e oni koji tokom Evan\u0111eoskog doba, predstavljaju svoju opravdanu ljudsku prirodu kao \u017eivu \u017ertvu, kao \u0161to je Isus predstavio svoju savr\u0161enu ljudsku prirodu kao \u017ertvu, pola\u017eu\u0107i sva svoja prava i udio u budu\u0107em ljudskom postojanju, isto tako kao i ignoriranje sada\u0161njeg ljudskog zadovoljstva, prednosti, prava itd. Prva stvar koja se \u017ertvuje je ljudska volja i od tada mi vi\u0161e ne mo\u017eemo biti vo\u0111eni bilo na\u0161om vlastitom bilo \u010dijom drugom ljudskom voljom, nego samo bo\u017eanskom. Bo\u017eanska volja postaje na\u0161om voljom, i mi vi\u0161e ne ra\u010dunamo ljudsku volju kao na\u0161u, ve\u0107 kao volju drugoga koju treba ignoritati i \u017ertvovati. Kad bo\u017eanska volja postane na\u0161om, mi po\u010dinjemo misliti, razmi\u0161ljati i suditi sa Bo\u017eanskog stanovi\u0161ta: Bo\u017eji plan postaje na\u0161 plan, i Bo\u017eji putevi postaju na\u0161i putevi. Nitko ne mo\u017ee u potpunosti razumijeti ovu preobrazbu, ukoliko se u dobroj vjeri nije predstavio kao \u017ertva i kao posljedicu iskusio to isto. Mo\u017eda smo prije u\u017eivali u ne\u010demu \u0161to u biti i nije gre\u0161no; jer su svijet i sve dobre stvari u njemu bile na\u010dinjene za \u010dovjekov u\u017eitak, jedina je pote\u0161ko\u0107a bila ukrotiti gre\u0161ne sklonosti. Me\u0111utim onaj koji je posve\u0107en i preobra\u017een u nastojanju da ukroti grijeh, mora \u017ertvovati i sada\u0161nje dobre stvari i posvetiti sve svoje snage u slu\u017ebi Bogu. I oni koji su vjerni u slu\u017ebi i \u017ertvi zaista \u0107e svakodnevno shva\u0107ati da ovaj svijet nije njihov dom, i da ovdje nemaju grad koji ostaje. Ali njihova \u0107e se srca i nade okrenuti ka \u201epo\u010dinku koji je preostao Bo\u017ejem narodu:\u201c I ta \u0107e ih blagoslovljena nada o\u017eivjeti i potaknuti na daljnju \u017ertvu.<\/p>\n Tako je kroz posve\u0107enje um obnovljen ili preobra\u017een, i \u017eelje, nade i ciljevi po\u010dinju se dizati [A200]<\/b> prema obe\u0107anim duhovnim i nevidljivim stvarima, dok ljudske nade, itd, umiru. Oni koji su tako preobra\u017eeni, ili u procesu promjene, ra\u010dunaju se kao \u201enova stvorenja\u201c, za\u010deta od Boga, i sudionici do jedne odre\u0111ene mjere bo\u017eanske prirode. Dobro zapazi razliku izme\u0111u tih \u201enovih stvorenja\u201c i i onih vjernika i \u201ebra\u0107e\u201c koji su samo progla\u0161eni pravednima. Ovaj potonji razred jo\u0161 uvijek je od zemlje, zemljan i pored gre\u0161nih \u017eelja, njihove nade, ambicije i ciljevi su takvi da bi oni bili u potpunosti zadovoljni sa obe\u0107anom obnovom svega. Ali oni od prija\u0161nje klase nisu od ovog svijeta, kao \u0161to ni Krist nije od ovog svijeta, i njihove su nade usmjerene prema onome \u0161to se ne vidi, gdje Krist sjedi zdesna Bogu. Izgled zemaljske slave, toliko o\u010daravaju\u0107 tjelesnom \u010dovjeku, vi\u0161e nije zadovoljavaju\u0107 udio onima koji su za\u010deti od nebeske nade, onima koji vide slave nebeskih obe\u0107anja, i koji cijene mjesto koje im je dodijeljeno u bo\u017eanskom planu. Ovaj novi, bo\u017eanski um, zalog je na\u0161eg nasljedstva potpune bo\u017eanske prirode- uma i tijela. Neki bi mogli biti za\u010du\u0111eni sa ovim izrazom bo\u017eansko tijelo, ali re\u010deno nam je da je Isus sada to\u010dna slika O\u010devog bi\u0107a, i da \u0107e pobjednici biti \u201epoput njega i vidjeti ga kakav jest\u201c (1.Iv.3:2) \u201eAko postoji tjelesno tijelo (ljudsko), postoji i duhovno.\u201c (1.Kor.15:44) Mi ne mo\u017eemo zamisliti ni na\u0161eg bo\u017eanskog Oca ili Gospodina Isusa, kao samo velike umove bez tijela. Njihova su duhovna tijela slavna, premda se jo\u0161 nije pokazalo koliko je velika ta slava, a to i ne\u0107e, sve dok ne budemo i mi sudionici bo\u017eanske prirode.<\/p>\n Iako je preobrazba uma iz ljudskog u bo\u017eanski postupna, promjena iz ljudskog u duhovno tijelo je trenutna. (1.Kor.15:52) Sada, kao \u0161to Pavao ka\u017ee imamo to blago (bo\u017eanski um) u zemaljskim posudama, ali u odre\u0111eno \u0107e vrijeme to blago biti u [A201]<\/b> slavnim posudama koje su pogodnije- duhovna tijela.<\/p>\n Vidjeli smo da je ljudska priroda, obli\u010dje duhovne. (1.Moj.5:1) Naprimjer Bog ima volju, tako i ljudi i an\u0111eli; Bog mo\u017ee razmi\u0161ljati i pamtiti, to isto mogu i njegova inteligentna stvorenja- an\u0111eli i ljudi. Karakter mentalnog djelovanja kod svih je isti. Sa istim podatcima za razmi\u0161ljanje, i pod sli\u010dnim uvjetima, te su razli\u010dite prirode u stanju do\u0107i do istih zaklju\u010daka. Iako su mentalne sposobnosti bo\u017eanske, an\u0111eoske i ljudske prirode sli\u010dne, ipak znamo da duhovna priroda ima mo\u0107i daleko iznad ljudskih- mo\u0107i koje su rezultat, mi smatramo, ne od razli\u010ditih sposobnosti, nego od \u0161ireg raspona istih sposobnosti, i razli\u010ditih okolnosti u kojima djeluju. Ljudska priroda je savr\u0161ena zemaljska slika duhovne prirode, imaju\u0107i iste sposobnosti, ali ograni\u010dene na zemaljsku sferu, i sa sposobno\u0161\u0107u i sklono\u0161\u0107u da razabere onoliko preko toga koliko Bog smatra prikladnim da otkrije \u010dovjeku za njegovu dobrobit i sre\u0107u.<\/p>\n Bo\u017eanski je najvi\u0161i red duhovne prirode; i koliko je neizmjerljiva udaljenost izme\u0111u Boga i njegovih stvorenja! Mi smo u stanju uhvatiti samo na mah slavu bo\u017eanske mudrosti, mo\u0107i i dobrote, kao da prouzro\u010di da u panoramskom pogledu pro\u0111u pored na\u0161ih o\u010diju neka od njegovih mo\u0107nih djela. Ali mi mo\u017eemo izmjeriti i shvatiti slavu savr\u0161enog \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n S tim mislima jasno na umu, mo\u017eemo shvatiti to kako se provodi promjena iz ljudske u duhovnu prirodu, naime, nose\u0107i iste mentalne snage u vi\u0161e uvjete. Kada se obu\u010demo u nebesko tijelo, imat \u0107emo nebeske mo\u0107i koje pripadaju tom slavnom tijelu; i imat \u0107emo spektar misli i opseg mo\u0107i koje mu pripadaju.<\/p>\n A202<\/b><\/p>\n Promjena ili preobrazba uma, iz zemaljskog u nebeski, koje posve\u0107eni do\u017eivljavaju sada, po\u010detak je te promjene prirode. To nije promjena mozga, niti \u010dudo u njegovom promjenjenom djelovanju, nego su volja i promjena uma koji se mijenjaju. Na\u0161a volja i osje\u0107aji predstavljaju na\u0161u individualnost, stoga mi smo promjenjeni, i ra\u010duna se kao da ve\u0107 pripadamo nebeskoj prirodi, kad su na\u0161a volja i osje\u0107aji tako promjenjeni. Istina to je jako mali po\u010detak, ali za\u010de\u0107e je, tako to ina\u010de nazivamo, uvijek mali po\u010detak; ipak to je zalog ili jamstvo zavr\u0161enog djela. (Efe\u017e.1:13,14)<\/p>\n Neki su pitali, kako \u0107emo se poznavati nakon \u0161to se promjenimo? Kako \u0107emo znati da smo ista bi\u0107a koja su \u017eivjela, trpila i \u017ertvovala se da bi bili sudionici ove slave? Ho\u0107emo li biti ista svjesna bi\u0107a? Sasvim sigurno, da. Ako \u0107emo umrijeti s Kristom, tada \u0107emo i \u017eivjeti s njim. (Rim.6:8) Promjene koje se svakodnevno doga\u0111aju u na\u0161im tijelima ne prouzro\u010duju da zaboravimo pro\u0161lost, ili da izgubimo na\u0161 identitet.*<\/p>\n * Na\u0161a se ljudska tijela stalno mijenjaju. Znanost izjavljuje da svakih sedam godina svjedo\u010de potpunoj promjeni na\u0161e atomske strukture. Stoga obe\u0107ana promjena iz ljudskih u duhovna tijela, ne\u0107e uni\u0161titi niti sje\u0107anja niti identitet, ve\u0107 \u0107e samo pove\u0107ati njihovu snagu i domet. Isti bo\u017eanski um koji je sada na\u0161, sa istim sje\u0107anjem, sa istom sposobno\u0161\u0107u razmi\u0161ljanja itd. \u0107e tada do\u017eivjeti to da \u0107e mu se mo\u0107i pro\u0161iriti do neizmjernih visina i dubina, u skladu sa svojim novim duhovnim tijelom, i sje\u0107anje \u0107e pratiti na\u0161u karijeru od najranijeg djetinjstva i bit \u0107e u stanju kroz uspore\u0111ivanje, u potpunosti shvatiti slavnu nagradu za svoju \u017ertvu. Ali to ne bi mogao biti slu\u010daj ako ljudska ne bi bila slika duhovne prirode.<\/p>\n Ove nam misli mogu pomo\u0107i razumijeti isto tako kako je Sin, kada se promjenio iz duhovnih u ljudske uvjete- bio \u010dovjek; i premda je u oba slu\u010daja bio isto bi\u0107e, u prvim uvjetima bio je duhovan a u drugim \u010dovjek. Zato \u0161to su dvije prirode odvojene i [A203]<\/b> razli\u010dite, a ipak jedna je obli\u010dje druge, stoga su iste mentalne sposobnosti (pam\u0107enje itd.) zajedni\u010dke objema, Isus je mogao shvatiti svoju prija\u0161nju slavu koju je imao prije nego je postao \u010dovjekom, kao \u0161to potvr\u0111uju njegove rije\u010di \u2013 \u201eA sada ti, O\u010de, proslavi mene kod sebe slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao.\u201c (Ivan 17:5) \u2013 slavu duhovne prirode. I ta je molitva vi\u0161e nego usli\u0161ena u njegovom sada\u0161njem uzvi\u0161enju u najvi\u0161i oblik duhovnog bi\u0107a, bo\u017eanske prirode.<\/p>\n Ponovno se pozivaju\u0107i na Pavlove rije\u010di, primje\u0107ujemo da on ne ka\u017ee: Ne suobli\u010dujte se ovome svijetu, nego se preobra\u017eavajte u bo\u017eansku sliku; nego on ka\u017ee: \u201eNe budite suobli\u010deni,…nego se preobrazite.\u201c Ovo je dobro izra\u017eeno; jer mi se niti ne prilago\u0111avamo niti preobra\u017eavamo sami sebe; nego se ili podvrgavamo svijetu da budemo suobli\u010deni sa svjetovnim utjecajima, duhom svijeta koji nas okru\u017euje, ili se podla\u017eemo Bo\u017ejoj volji, svetoj volji ili Duhu, da nas preobraze nebeski utjecaji koji se vr\u0161e kroz Rije\u010d Bo\u017eju. Vi koji ste posve\u0107eni, kojim se utjecajima podvrgavate? Preobra\u017eavaju\u0107i utjecaji dovode do sada\u0161nje \u017ertve i patnje, ali kraj je veli\u010danstven. Ako se razvijate pod ovim preobra\u017eavaju\u0107im utjecajima, svakodnevno dokazujete \u0161to je ta dobra, prihvatljiva i savr\u0161ena volja Bo\u017eja.<\/p>\n Neka bi svi takvi koji su sve svoje stavili na oltar \u017ertve, uvijek imali na umu da premda Bo\u017eja rije\u010d sadr\u017ei i zemaljska i nebeska obe\u0107anja, samo ova potonja pripadaju nama. Na\u0161e je blago na nebu: neka na\u0161a srca stalno budu tamo. Na\u0161 poziv nije poziv za duhovnu prirodu ve\u0107 za najvi\u0161i stupanj duhovne, poziv za bo\u017eansku prirodu- \u201etoliko ve\u0107a od an\u0111ela\u201c (2.Pet.1:4;Hebr.1:4) Ovaj nebeski poziv je ograni\u010den na Evan\u0111eosko doba: nikada ga prije nije bilo i zavr\u0161it \u0107e s krajem ovog doba. [A204]<\/b> Zemaljski poziv bio je premda ga se nije dobro razumijelo bio upu\u0107ivan prije nebeskog poziva, i rekli smo da \u0107e se nastaviti nakon Evan\u0111eoskog doba. \u017divot (za one obnovljene kao ljudska bi\u0107a) i besmrtnost (nagrada za kojom tr\u010di Kristovo tijelo) rasvijetljeni su tijekom ovog doba. (2.Tim.1:10) I ljudska i duhovna priroda bit \u0107e slavne u svojoj savr\u0161enosti, ipak razli\u010dite i odvojene. Bo\u017eje slavno dovr\u0161eno djelo bez ijednog bezna\u010dajnog obilje\u017eja bit \u0107e u svojoj prekrasnoj raznolikosti, ali ipak u \u010dudesnom skladu, svih stvari, \u017eivih i ne\u017eivih- skladu jednih s drugima i skladu s Bogom.<\/p>\n Crkva Bo\u017eja<\/b><\/p>\n \u201eSione, ustani odjekuj s pjesmom, Da te podigne visoko iznad zemlje, A173 STUDIJA 10 DUHOVNA I LJUDSKA PRIRODA ODVOJENE I RAZLI\u010cITE Op\u0107a pogre\u0161na shva\u0107anja- Zemaljska ili ljudska i Nebeska ili duhovna priroda- Zemaljska slava i Nebeska slava- Biblijsko svjedo\u010danstvo glede duhovnih bi\u0107a- Smrtnost i besmrtnost- Mogu li smrtna bi\u0107a imati vje\u010dni … Continue reading
\nsin \u010dovje\u010dji da se o njemu brine\u0161?
\nIpak si ga malo manjeg od an\u0111ela u\u010dinio,
\ni slavom i \u010da\u0161\u0107u si ga ovjen\u010dao.
\nU\u010dinio si ga gospodarem djela ruku svojih.\u201c<\/p>\n
\nBo\u017eanski
\n–
\n–
\nAn\u0111eoski<\/p>\n
\n\u010covjek
\nZvijer
\nPtica
\nRiba<\/p>\n
\nDrve\u0107e
\nGrmlje
\nTrava
\nMahovina<\/p>\n
\nZlato
\nSrebro
\nBakar
\n\u017deljezo<\/p>\n
\n
\n
\nRim.9:20<\/p>\n
\n
\n
\nVje\u010dne radosti;
\nVje\u010dnom Bogu pripadaju hvale,
\nKoji neprijatelje tvoje uni\u0161ti.
\nCrkvo Bo\u017eja, probudi se! probudi se!
\nJer svijetlo svijetli s visine;
\nOtresi s haljina svojih zemlju i pra\u0161inu,
\nPribli\u017eava se slava tvoja.<\/p>\n
\nBog \u0107e upotrijebiti svoju mo\u0107;
\nOn \u0107e pretvoriti tvoju tugu u veselje,
\nTvoju bol u radost
\nZaodjeni se u sjajne haljine,
\nStavi svoje \u010diste haljine;
\nKralj tvoj vodit \u0107e te putom
\nTo je sveto, pouzdano i sigurno.\u201c<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"