{"id":9290,"date":"2016-07-14T20:31:29","date_gmt":"2016-07-14T18:31:29","guid":{"rendered":"http:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/?page_id=9290"},"modified":"2018-07-08T23:13:59","modified_gmt":"2018-07-08T21:13:59","slug":"studija-5","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/knige\/bitka-od-harmagedona\/studija-5\/","title":{"rendered":"5. STUDIJA"},"content":{"rendered":"

BABILON PRED VELIKIM SUDOM<\/strong><\/h1>\n

NJENA ZBUNJENOST – NACIONALNA<\/strong><\/h1>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Gra\u0111anske Vlasti u Nevolji, Vide\u0107i da Sud Ide Protiv Njih – U Strahu i Tjeskobi Oni Tra\u017ee Savez Jedni s Drugima, i Uzalud O\u010dekuju od Crkve Njenu Mo\u0107 iz Starih Vremena – Oni Pove\u0107avaju Svoje Vojske i Mornarice – Sada\u0161nje Pripreme za Rat – Borbene Snage na Kopnu i Moru – Pobolj\u0161ano Ratno Oru\u0111e, Nova Otkri\u0107a, Izumi, Eksplozivi, Itd. – Probudite se Mo\u0107ni; Neka Slabi ka\u017ee, Ja sam Jak; Prekujte Ma\u010deve u Plugove i Srpove u Koplja Itd. – Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave Jedinstvene u Svom Polo\u017eaju, Ipak pod Prijetnjom \u010cak Ve\u0107ih Zala nego je to Stari Svijet – Povik Mir! Mir! Kada nema Mira.<\/p>\n

\u201cJer to su dani odmazde, da se ispuni sve \u0161to je pisano…”I bit \u0107e znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat \u0107e ljudi od straha i i\u0161\u010dekivanja onoga \u0161to prijeti svijetu. Doista, sile \u0107e se nebeske poljuljati. Tada \u0107e ugledati Sina \u010covje\u010djega gdje dolazi u oblaku s velikom mo\u0107i i slavom.\u201d<\/em><\/p>\n

\u201cJo\u0161 jednom ja \u0107u potresti ne samo zemlju nego i nebo. Ono “jo\u0161 jednom” pokazuje da \u0107e, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje slu\u017eimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopo\u0161tovanjem. Jer Bog je na\u0161 oganj \u0161to pro\u017edire.\u201d (Luka 21:22,25-27; Hebr. 12:26-29)<\/em><\/p>\n

Da gra\u0111anske vlasti Kr\u0161\u0107anstva shva\u0107aju da sud ide protiv njih, i da stabilnost njihove vlasti nikako nije zasigurana, jer veoma o\u010dito. Disraeli, kada je bio premijer Engleske, obratio se Britanskom Parlamentu, 2 Srpnja, 1874 (upravo na po\u010detku ovog razdoblja \u017eetve ili sudnjeg (dana), rekav\u0161i, \u201cVelika kriza svijeta bli\u017ee je nego neki pretpostavljaju. Za\u0161to je Kr\u0161\u0107anstvo toliko ugro\u017eeno? Bojim se da \u0107e civilizacija propasti.\u201d On je opet rekao, \u201cOkrenite se gdje god ho\u0107ete, na\u0161iroko je ra\u0161iren osje\u0107aj neugode, tjeskobe nacija, srca ljudi ispunjena su strahom…Nijedan \u010dovjek ne mo\u017ee a da ne uspije zapaziti te stvari. Nijedan \u010dovjek koji ikada pogleda u novine ne mo\u017ee a da ne uspije vidjeti olujni aspekt politi\u010dkog neba koje nas sada okru\u017euje…Neki divovski prolomi oblaka zasigurno moraju pasti. Svaka vlada u Evropi je uzdrmana. Svaki kralj i vladar dr\u017ei svoju ruku na svojoj dr\u0161ci ma\u010da;…na nama su vremena neobi\u010dne grozote. Mi se pribli\u017eavamo kraju!\u201d<\/p>\n

Ako je takva perspektiva bila vi\u0111ena na samom po\u010detku suda, koliko li su zloslutniji znakovi vremena danas!<\/p>\n

Iz \u010dlanka u the London Spectator, s naslovom \u201cNemir Evrope,\u201d citiramo sljede\u0107e:<\/p>\n

\u201c\u010cemu bi smo trebali pripisati prevladavaju\u0107i nemir u Evropi? Treba li bi smo re\u0107i da iako je dijelom i zbog stanja u Italiji, ipak to uglavnom treba biti pripisano valu pesimizma koji sada Evropom, koji je dijelom prouzrokovan ekonomskom nevoljom i dijelom iznenadnim pojavljivanjem anarhije kao snage u svijetu. Ovaj potonji fenomen ima daleko ve\u0107i utjecaj na Kontinent nego u Engleskoj. Dr\u017eavnici posvuda uvijek predvi\u0111aju opasnost odozdo – opasnost koju bacanje bombi donosi doma njima. Oni gledaju na anarhiste kao, u biti, na jedini napreduju\u0107i \u0161tit vojske koja napreduje na civilizaciju, i koji, ako ne bude bio ili smiren ili osuje\u0107en, \u0107e raspr\u0161iti sav postoje\u0107i poredak. Oni prori\u010du za sebe lo\u0161u unutarnju budu\u0107nost, postoje\u0107i miran spokoj, kako oni misle, previ\u0161e isklju\u010divo na bajonetama. Prosu\u0111uju\u0107i unutarnju situaciju sa tako malo nade, oni su prirodno skloni da budu tmurni i kad se radi o izvanjskoj, da misle da to ne mo\u017ee trajati i da smatraju svaki pokret…kao dokaz da se kraj brzo pribli\u017eava. U stvari, oni osje\u0107aju, u politici stav prema pesimizmu koji je toliko obilje\u017een u literaturi i dru\u0161tvu. Taj je pesimizam zasad znatno produbljen valom ekonomske depresije.\u201d<\/p>\n

Sljede\u0107e je iz drugog broja istog \u010dasopisa a isto poga\u0111a metu:<\/p>\n

\u201cPRAVA KONTINENTALNA OPASNOST – M. Jules Roche nam je svima dao pravovremeno upozorenje. Njegov govor u Utorak, koji je bio primljen u Francuskom Vije\u0107u sa dubokom pa\u017enjom jo\u0161 je jednom podsjetio Evropu na mr\u0161avost kore koja jo\u0161 uvijek pokriva njene vulkanske vatre. Njegova je teza bila da Francuska, nakon svih svojih \u017ertvi – \u017ertava koje bi slomile bilo koju Mo\u0107 manje bogatih – jo\u0161 uvijek nije bila pripremljena za rat; da ona treba u\u010diniti vi\u0161e, i iznad svega, potro\u0161iti vi\u0161e, prije nego bi se mogla smatrati bilo sigurnom ili spremnom. On je skroz smatrao Njema\u010dku kao u\u017easnog i neposrednog neprijatelja protiv \u010dije invazije Francuska mora stalno biti spremna, i koja je u ovom trenutku bila daleko sna\u017enija od Francuske. Pod svojom zadnjom Vojnom Car William II (rekao je M. Roche) uspio je ne samo u privla\u010denju svog cijelog naroda unutar stiska nova\u010denja, nego je podigao vojsku u stvarnosti spremnu za mar\u0161iranje i borbu od pet stotina do pedeset tisu\u0107a ljudi, u potpunosti funkcionalne, u potpunosti opremljene, znanstveno stacionirane – u kratko, spremne kada bi god njegove usne izgovorile kobnu odluku koju je njegov djed utjelovio u dvije rije\u010di ‘Krieg-Mobil.’ Francuska, ba\u0161 naprotiv, iako je neto njene regrutacije bio jednako \u0161irok, imala je samo \u010detiri sto tisu\u0107a ljudi spremnih, i da u\u0161tedi novac, ona je stalno smanjivala \u010dak i taj omjer. Na po\u010detku rata, stoga, koji sada obi\u010dno odlu\u010duje njegov kraj, Francuska, sa neprijateljima na najmanje svoje dvije granice, bila bi stotinu i pedeset tisu\u0107a ljudi kra\u0107a, i mo\u017eda, prije nego bi njeni potpuni resursi bili na raspolaganju njenih Generala, podr\u017eala bi u\u017easne ili \u010dak kobne nesre\u0107e. Zastupnici, premda daleko od toga da su posve\u0107eni\u00a0 M. Jules Rocheu, slu\u0161ali su gotovo u\u017easnuti, i Mr. Felix Faure je odlu\u010dio da \u0107e, po prvi puta u \u0161est godina, on izvr\u0161iti zaboravljenu prednost datu Predsjedniku Republike, i predsjedati na sastanku Vrhovnog Vojnog Vije\u0107a, koji \u0107e biti odr\u017ean 20 O\u017eujka. On o\u010dito namjerava, kao obu\u010deni poslovni \u010dovjek, da napravi inventuru vojne situacije, da utvrdi jasno \u0161to Francuska posjeduje u smislu pu\u0161aka, konja i ljudstva spremnih za pokret u svakom trenutku, i ako on utvrdi kroz inventuru nedostatnost, za veliko tr\u017ei\u0161te, inzistirat \u0107e na kupovanju jo\u0161 vi\u0161e. Bogat kao \u0161to je tvrtka, on mo\u017ee utvrditi da je njegov kapital nedovoljan za to poduze\u0107e, jer su te zbirke svje\u017eih dionica skupe preko mjere; ali, u svakom slu\u010daju, on namjerava znati to\u010dnu istinu.<\/p>\n

“M. Faure je razuman \u010dovjek; ali kakvo rasvjetljuju\u0107e svjetlo taj njegov postupak, slijede\u0107i rije\u010di M. Rochea, bacaju na situaciju u Evropi! Pretpostavljalo se da je mir osiguran sa strahom od rata; no ipak trenutak u kojem je rat bio otvoreno spomenut, odmah se vidi da su pripreme za njega, sada jednako kao \u0161to je bilo u bilo koje vrijeme od 1870, bile prva preokupacija dr\u017eavnika. Mi znamo na koliko je malo otpora nai\u0161ao Njema\u010dki Car pro\u0161le godine u osiguravanju promjena \u0161to je toliko uznemirilo M. Jules Rochea. Ljudi ih te\u0161ko vole unato\u010d ogromnom mitu od smanjenog roka slu\u017ebe, i oni ne vole pla\u0107ati za njihove tro\u0161kove; ali oni priznaju potrebu; pa se podvrgavaju; i Njema\u010dka je sada spremna za rat u roku od dvadeset i \u010detiri sata. Francuska \u0107e tako\u0111er popustiti, koliko god o\u010dajno, i mi \u0107emo vidjeti napravljene pripreme i izglasani novac, koji \u0107e, zbog neodoljivog osje\u0107aja opasnosti, biti odbijen sa ga\u0111enjem. Francuzi su, \u010dak i vi\u0161e nego Njemci, umorni od pla\u0107anja, jer za sve \u0161to \u0107e platiti, oni misle da bi bilo kojeg dana vojska ja\u010da od njihove mogla promar\u0161irati Parizom ili Lyonom. Filozofi objavljuju da su \u201cnapetosti\u201d izme\u0111u Francuske i Njema\u010dke vidljivo lagano narasle, diplomati tvrde da je sve mir; novine izvje\u0161tavaju sa zahvalno\u0161\u0107u o Kajzerovoj ugla\u0111enosti; Francuska \u010dak sudjeluje u sve\u010danosti namjenjenoj da se iska\u017ee \u010dast Njema\u010dkoj i njenoj mornarici; ali u isto vrijeme narod i njegovi vo\u0111e postupaju kao da \u0107e rat odmah izbiti. Oni ne mogu biti vi\u0161e osjetljiviji, ili vi\u0161e uznemireniji, ili vi\u0161e spremniji da potro\u0161e svoje bogatstvo, ako bi o\u010dekivali rat kao izvjesnost unutar jednog mjeseca. Treba imati na umu, ni\u0161ta se nije dogodilo a \u0161to bi pove\u0107alo ljubomoru dvaju nacija. Nije bilo nikakvih \u201cincidenata\u201d na granici. Car nije prijetio nikome. U Parizu \u010dak nema stranke koja bi bila razjarena za rat. Zaista, izgleda da je Pariz okrenuo svoje o\u010di od Njema\u010dke, i emitira poglede,<\/p>\n

odjednom vatrene sa mr\u017enjom i pohlepom, u pravcu Velike Britanije. I, na koncu, nije bilo nikakvog znaka niti naznake u Rusiji da novi Car \u017eeli rat, ili da se pla\u0161i rata, ili da se posebno priprema za rat; no ipak i najmanja aluzija na rat pokazuje Njema\u010dku pripremljenu do zadnje to\u010dke, i Francusku uzbu\u0111enu, bijesnu, i uznemirenu jer i ona \u017eeli biti pripremljena tako\u0111er. Nisu u pitanju nikakve \u201cvijest;\u201d ono o \u010demu treba raspravljati je trajno stanje koje se de\u0161ava, gotovo slu\u010dajno; i odjednom se priznaje na svim stranama da ta situacija prisiljava Francusku i Njema\u010dku da budu spremne za rat i invaziju u roku od dvadeset i \u010detiri sata. \u201cUdvostru\u010dite va\u0161 porez na duhan, Njemci,\u201d vi\u010de Prince Hohenlohe ovog tjedna, \u201cjer mi moramo imati ljude. \u201cPropade ekonomija,\u201d vri\u0161ti M. Roche, \u201cjer mi smo kra\u0107i za sto i pedeset tisu\u0107a ljudi. I zapazite da ni u jednoj od tih zemalja te pobude ne prouzro\u010duju bilo kakvu paniku ili \u201cpad\u201d ili zna\u010dajan poreme\u0107aj trgovine. Opasnost je previ\u0161e kroni\u010dna, previ\u0161e jasno shva\u0107ena, previ\u0161e skroz prihva\u0107ena kao jedna od uvjeta \u017eivota, za bilo \u0161to takve vrste; to je uvijek prisutno; i jedino zaboravljeno zato \u0161to se ljudi umore od slu\u0161anja jedne nepromjenjive vrste predavanja. To je najtu\u017enija \u010dinjenica u cijelom poslu. Nema panike u Njema\u010dkoj ili Francuskoj oko rata ni\u0161ta vi\u0161e nego je ima u Torre del Greco zbog Vezuva, ni\u0161ta doli tupo priznanje da je vulkan tamo, da je bio tamo, i da \u0107e tamo ostati dok ne do\u0111e erupcija.<\/p>\n

\u201cMi ne pretpostavljamo da \u0107e se bilo \u0161to desiti odmah kao posljedica govora M. Jules Roche’a, izuzev vi\u0161i porezi, a mo\u017eda i razvoj bore ili dvije na Predsjednikovom \u010delu, jer on ne\u0107e voljeti sve rezultate svoje inventure, i on je bio obu\u010den da inzistira da se osiguravaju potrebne stvari za njegov posao, ali dobro je da se Evropa podsje\u0107a povremeno da za vladare i politi\u010dare, i \u010dak nacije, sada ne mo\u017ee biti sigurnog sna; da se s brodovima upravlja izme\u0111u ledenjaka, i da se mora biti na stra\u017ei bez trenutka prestanka. Jedan sat nemara, i oklopnja\u010da mo\u017ee potonuti. \u010cini se te\u0161kom situacijom za civilizirani dio \u010dovje\u010danstva, da ih se stalno tra\u017ei za jo\u0161 vi\u0161e prisilnog rada, za ve\u0107e komade pla\u0107a, ve\u0107e spremnosti da le\u017ee vani na otvorenom sa razasutim kostima; ali gdje se mo\u017ee na\u0107i lijek? Ljudi su podivljali da prona\u0111u jedan, dr\u017eavnici bi im pomogli da mogu, i kraljevi po prvi puta u povijesti gledaju na rat s bolesnim ga\u0111enjem, kao da nema \u201csretnih \u0161ansi\u201d nadoknade za njegove nesagledive rizike; me\u0111utim svi su oni bespomo\u0107ni pobolj\u0161ati polo\u017eaj koji za sve njih donosti ni\u0161ta vi\u0161e doli vi\u0161e truda, vi\u0161e nelagode, vi\u0161e odgovornosti. Jedina utjeha za ljude je ta da im nije puno lo\u0161ije nego njihovoj bra\u0107i u Americi, gdje bez vojne obveze, bez straha od rata, u biti bez granica, Dr\u017eavna Riznica je previ\u0161e istro\u0161ena kao da je bila Evropska, ljudi su toliko oplja\u010dkani sa valutnim kolebanjima kao da su bili u ratu, i svi su ljudi podjednako zabrinuti kao da su bili pozvani da u bilo kojem trenutku brane svoje domove. Nije bilo ni\u010dega poput Evropske situacije u povijesti, barem od prestanka privatnog rata, ali da\u00a0 znamo put \u010dovje\u010danstva, mi bi se \u010dudili da je to ikada umaknulo pa\u017enji; da bi ljudi ikada bili zainteresirani za bezna\u010dajnosti, ili da bi govor poput onoga od M. Jules Rochea, ikada zahtijevao da ljudi otvore svoje o\u010di. \u201cMi imamo dva milijuna vojnika, ka\u017ee M. Jules Roche, \u201cali je samo \u010detiri sto tisu\u0107a njih u praznom hodu u barakama, i to nije dovoljno sa sto i pedeset tisu\u0107a ljudi,\u201d i nitko misli ni o \u010demu osim o zastra\u0161uju\u0107em osje\u0107aju; i predstavnici naroda izgledaju ozbiljno pa\u017eljivima , i Glava Dr\u017eave naglo grabi zaboravljeno oru\u017eje da natjera poglavare vojske da mu ka\u017eu ono \u0161to Francuzi nazivaju \u201cprava istina.\u201d Mi ne pripadamo Mirovnom Dru\u0161tvu, budu\u0107i da nismo u stanju vjerovati u Utopije; ali \u010dak smo i mi ponekada potaknuti misliti da je svijet o\u010dajno bezuman, i da bi bilo \u0161to bilo bolje — \u010dak i predaja Elsass-Lothringena od Njema\u010dke ili Alsace-Lorraine od Francuske — od ove beskrajne i bezuspje\u0161ne hipoteke budu\u0107nosti u poslu\u0161nosti strahu kojega oni koji rade na njoj svi objavljuju sa jednim glasom da je nestvarna. To nije nestvarno, i oni samo ka\u017eu tako da budu civilni; ali mo\u017eeli se desiti da se to ne dovr\u0161i prije nego do\u0111e propast?\u201d<\/p>\n

Sljede\u0107e je izvadak iz obra\u0107anja od strane\u00a0 Jas. Beck, Esq., iz Philadelphia Bara, izdanom u \u010dasopisu The Christian Statesman. Tema obra\u0107anja je bila \u201cTjeskoba Nacija\u201d — gledanje u pro\u0161lo stolje\u0107e u retrospektivi.<\/p>\n

\u201cNa\u0161e vlastito stolje\u0107e, po\u010dev sa grmljavinom Napoleonovog topni\u0161tva na ravnicama Marenga, i pribli\u017eavanje njegovog kraja sa sli\u010dnim odjecima i sa Orijenta i Zapada, nije poznavalo ni jednu godinu mira. Od 1800 Engleska je imala pedeset i \u010detiri rata, Francuska \u010detrdeset dva, Rusija dvadeset i tri, Austrija \u010detrnaest, Prusija devet — sto \u010detrdesest i dva rata od pet nacija, od kojih je u najmanje \u010detiri Kristovo evan\u0111elje dr\u017eavna religija.<\/p>\n

\u201cU svanu\u0107u Kr\u0161\u0107anske ere, mirnodopska vojska Rimskog carstva, prema Gibbonu, brojila je oko \u010detiri stotine tisu\u0107a ljudi, i bila je ra\u0161trkana po ogromnom podru\u010dju, od Eufrata do Temze. Danas mirnodopske vojske Evrope prelaze preko \u010detiri milijuna, dok pri\u010duve, koji su slu\u017eili dvije ili vi\u0161e godina u barakama, i koji su obu\u010deni vojnici, prelazi \u0161esnaest milijuna, broj \u010dije dimenzije um ne mo\u017ee niti uvidjeti niti zamisliti. S jednom desetinom vojno sposobnih mu\u0161karaca na Kontinentu naoru\u017eanih u vremenu mira, i jednom petinom njihovih \u017eena koje rade naporno, i ponekada prezira vrijedno, posao mu\u0161karaca u trgovini i polju, pojedinac mo\u017ee \u017ealosno re\u0107i sa Burkom, \u201cDoba juna\u0161tva je pro\u0161lo…Slava Evrope je oti\u0161la.\u201d U posljednjih dvadeset godina te su se vojske gotovo udvostru\u010dile, i nacionalni dug Evropskih nacija, uglavnom je nastao zbog ratnih svrha, i cije\u0111enjem znoja iz ljudi, i dosegnuo je nepojmljivih ukupno dvadeset i tri tisu\u0107e milijuna dolara. Ako pojedinac \u017eeli odmjeriiti ne\u010diji interes po njegovim rashodima, tada je zasigurno najvi\u0161a strast civilizirane Evrope u ovo predve\u010derje devetnaestog stolje\u0107a rat, jer je jedna tre\u0107ina od svih prihoda koja je bila iscrpljena od radnika i kapitalista bila posve\u0107ena pla\u0107anju samo kamata na tro\u0161kove pro\u0161lih ratova, jedna tre\u0107ina za pripreme za budu\u0107e ratove, i preostala tre\u0107ina za druge ciljeve kakve god.<\/p>\n

\u201cKoplje, kopljanik, ma\u010d, bojna sjekira bili su stavljeni u stranu od strane suvremenog \u010dovjeka kao igra\u010dke iz djetinjstva. Mi imamo umjesto njih vojnu pu\u0161ku, koja mo\u017ee ispaliti deset puta bez ponovnog umetanja i mo\u017ee ubiti na 4 km, i \u010diji dugi, poniklovan metak mo\u017ee uni\u0161titi troje ljudi na svom pravcu prije nego je njegovo djelo uni\u0161tenja dovr\u0161eno. Izba\u010den kao \u0161to je sa bezdimnim prahom, on \u0107e dodati pro\u0161lim u\u017easima uni\u0161tavaju\u0107i vojnika kao sa nevidljivom munjom. Njegova u\u010dinkovitost je prakti\u010dki uni\u0161tila bitku kalvarije. Dani \u201cdivnih punjenja\u201d poput onih iz\u00a0 Balaklave su pro\u0161lost, i ljudi iz Picketta, ako bi danas htjeli ponoviti njihova \u010dudesna punjenja, bili bi istrebljeni prije nego bi pro\u0161li Emmitsburgsku cestu. Razorni u\u010dinci moderne pu\u0161ke gotovo nadma\u0161uju vjerovanje. Ekerimenti su pokazali da \u0107e ona smanjiti mi\u0161i\u0107e u ka\u0161u, i samljeti kosti u prah. Ud koji je njome pogo\u0111en o\u0161te\u0107en je do nepopravljivosti, i pogodak u glavu ili prsa je neizbje\u017eno smrtonosan. Strojnica danas mo\u017ee pucati tisu\u0107u osamsto i \u0161ezdeset hitaca u minuti, ili trideset u sekundi, struja toliko kontinuirana da se \u010dini poput stalne linije olova, i \u010dija je stra\u0161na buka poput Sotonske pjesme. Oru\u017eje Titana je suvremeni dvanaestno in\u010dni top, koji mo\u017ee izbaciti projektil na 12 km i prodrijeti kroz osamnest in\u010da debeli \u010delik, \u010dak i kada je potonje Harveyized, proces u kojem je trvda povr\u0161ina \u010delika karbonizirana tako da ni najfinija bu\u0161ilica ne mo\u017ee utjecati na nju. Ni\u0161ta se ne treba re\u0107i o sada\u0161njim mornaricama sa njihovim tzv. \u201ctrgova\u010dkim razara\u010dima.\u201d Da bi se izgradilo pojedina\u010dne brodove ko\u0161ta \u010detiri milijuna dolara, i naoru\u017eani sa \u010deli\u010dnim plo\u010dama debelima osamnaest in\u010da, mogu putovati kroz vodu sa njihovim motorima od jedanaest tisu\u0107a konjskih snaga brzinom od 38 km\/h. Jedno takvo plovilo moglo je raspr\u0161iti kombinirane \u0160panjolske, Francuske i Engleske flote, koje su brojale vi\u0161e od jedne stotine brodova, kod Trafalgara, poput jata golubova, ili natjerati \u0160panjolsku armadu u bijeg poput jastreba u golubinjak; ali ipak u neprestanom ratovanju oru\u017eja i naoru\u017eanja ti levijatani iz dubine bili su trenuta\u010dno uni\u0161teni, kao sa eksplozijom munje, sa samo jednim dinamitnim torpedom.<\/p>\n

\u201cAko te pripreme za rat, koje pokrivaju na\u0161ev vode ili zamra\u010duju na\u0161e zemlje, zna\u010de i\u0161ta, tada ukazuju da je civilizirani \u010dovjek na rubu ogromne kataklizme, koje je on o\u010dito nesvjestan jednako kao i ljudi u Pompejima posljednjeg, kobnog dana njihovog gradskog \u017eivota, kada su svjedo\u010dili sa ravnodu\u0161no\u0161\u0107u zloslutnom dimu koji je sukljao iz ustiju kratera. Na\u0161e je doba posijalo, kao nijedno drugo, zmajevski okus mirnodopskih vojski, i ljudsko zrno je sazrelo u \u017eetvu krvi. Treba netko zapaljiv poput Napoleona da zapali svijet.<\/p>\n

\u201cPoricati da je takva o\u010dita sklonost tih neusporedivih priprema jednako je vjerovati da mi mo\u017eemo sijati bodljike i \u017eeti smokve, ili o\u010dekivati vi\u0161egodi\u0161nje sunce gdje smo sijali vihor. Rat izme\u0111u Kine i Japana, vo\u0111en samo sa dijelom suvremenog naoru\u017eanja, i sa ljudima koji samo nesavr\u0161eno razumiju njihovu upotrebu, ni na koji na\u010din ne ilustrira mogu\u0107nosti budu\u0107eg sukoba. Najve\u0107i od svih ratnih dopisnika, Archibald Forbes, nedavno je rekao, \u201cGotovo je nemogu\u0107e za bilo koga da ima to\u010dno prikazanu scenu sebi u njenoj punini koju \u0107e sljede\u0107a velika bitka predstaviti zbunjenom i potre\u0161enom svijetu; mi znamo elemente koji \u0107e sa\u010dinjavati njene u\u017ease, ali ih znamo samo akademski. \u010covjek tek treba biti uznemiren sa nastrano\u0161\u0107u masovne smrti, nanesene sa projektilima iz oru\u017eja, a koje se ne mo\u017ee utvrditi zbog odsutnosti dima od pra\u0161ka.\u201d On zaklju\u010duje, \u201cSmrt nemjerljivo mora ki\u0161iti dolje kao iz samih nebesa.\u201d Kada se sjetimo da je u jednoj od bitki oko Metza kori\u0161tenje mitraljeza pokosilo 6,0000 Njemaca u deset minuta, i u onoj iz Plevne, 1877, Skobelleff je u jednom naletu izgubio na nekoliko stotina metara povr\u0161ine 3000 ljudi, i sjetite se da su se mitraljez i pi\u0161tolj od tada udvostru\u010dili u svom kapacitetu za uni\u0161tenje, izgled je takav da um ostaje zaprepa\u0161ten a srce u boli. Dovoljno je re\u0107i da veliki stratezi Evrope vjeruju da \u0107e budu\u0107a smrtnost u bitkama biti toliko velika da \u0107e biti nemogu\u0107e pobrinuti se za ranjene ili sahraniti mrtve, i mnogi od njih \u0107e nositi kao potrebni dio vojne opreme pokretni krematorij da spale one koji padnu u bitki.<\/p>\n

\u201cVi mo\u017eete sugerirati da \u0107e taj stra\u0161ni pohod mimoi\u0107i miroljubivu Ameriku, kao \u0161to je an\u0111eo koji je pogubio prvoro\u0111ence u Egiptu po\u0161tedio krvlju po\u0161kropljene dovratnike Izraelaca. Dao Bog da tako bude! Me\u0111utim, odakle nam to jamstvo? Tako su predivno para i elektrika ujedinili ljude u zajednicu misli, interesa i namjere, da je mogu\u0107e, da ako bi veliki kontinentalni rat do\u0161ao, u koji bi Engleska nu\u017eno postala uklju\u010dena, prije nego \u0161to bi zavr\u0161io, civilizirani svijet mogao biti zavijen u sveop\u0107i plamen. Osim toga, na svjetskom je horizontu sada raspoznatljiv oblak, trenutno ne ve\u0107i od ljudske ruke, ali koji bi jednog dana mogao naobla\u010diti nebesa. Na Orijentu su dvije nacije, Kina i Japan, \u010dije stanovni\u0161tvo zajedno dose\u017ee zapanuju\u0107ih ukupno pet stotina milijuna. Do sada su ti roje\u0107i mravinjaci bili neupu\u0107eni u umije\u0107e ratovanja, jer je neobi\u010dna istina da su jedine dvije zemlje, koje su od Kristovog ro\u0111enja iskusile u svojoj izolaciji relativan \u201cmir na zemlji,\u201d jesu zemlje pustinja\u010dkih naroda na koje svjetlo Kr\u0161\u0107anstva nikada nije bilo zasjalo. Ali prije nekih trideset godina samo je \u0161a\u010dica Engleza i Francuza silom sebi iskr\u010dila put, kroz bajonete, do Pekinga. Sve se to promjenilo. Zapadna je civilizacija donijela na Orijent Biblije i metke, mitre i mitraljeze, pobo\u017enost i pi\u0161tolje Gatling, kri\u017eeve i topove Krupp, Sv. Petra i salitru: i Orijent mo\u017ee jednoga dana re\u0107i sa Shylockom: \u201cIzvr\u0161it \u0107u podlost kojoj ste me nau\u010dili, i to \u0107e i\u0107i te\u0161ko, ali ja \u0107u pobolj\u0161ati pouku.\u201d Oni su ve\u0107 nau\u010dili lekciju i to toliko dobro da se igraju sa smrtonosnim u\u010dinkom groznog dijapazona topova. Neka jednom strast za ratom, koja razlikuje Orijent, probudi rasko\u0161ni Orijent iz njegovog stoljetnog sna, i tko \u0107e re\u0107i da drugi D\u017eingis Kan, sa barbarskim hordama milijuna iza sebe, ne\u0107e pasti na Evropu sa gnje\u010de\u0107om te\u017einom lavine?<\/p>\n

\u201cMo\u017ee se tvrditi, me\u0111utim, da te pripreme ne zna\u010de ni\u0161ta i da su garancija mira, umjesto da su provokacija na rat, i da velika u\u010dinkovitost suvremenog oru\u017eja \u010dini rat nemogu\u0107im. Dok naizgled ima ne\u0161to te\u017eine u toj sugestiji, ipak je prakti\u010dki u proturje\u010dju sa \u010dinjenicama, jer nacije koje imaju najmanje vojske imaju najvi\u0161e mira, i oni koji imaju najve\u0107e snage drhte na rubu ponora. \u0160vicarska, Nizozemska, Belgija, Norve\u0161ka, \u0160vedska i Sjedinjene Dr\u017eave \u017eive u znatnom prijateljstvu sa svijetom, dok Francuska, Rusija, Njema\u010dka, Austrija i Italija, naoru\u017eani do zuba i teturaju\u0107i pod svojom opremom, zauvijek mrko gledaju jedni na druge preko svojih granica. U njima se nalazi veliki magazin borila\u010dkog duha i me\u0111unarodne mr\u017enje za \u010diju eksploziju je dovoljna samo iskra bezna\u010dajnog incidenta. Tako kada je Carica Augusta nedavno posjetila Pariz iz zadovoljstva njena je prisutnost uznemirila svijet, prouzro\u010dilo je pad cijena na burzama i razmjenama i po\u017eurilo ozbiljne i nervozne konzultacije svih Evropskih kabineta. Jedna uvreda koja joj je nane\u0161ena od najneodgovornijeg Pari\u017eana prouzro\u010dila bi da njen sin, mladi Njema\u010dki Car, izvu\u010de svoj ma\u010d. Bilo je stoga u mo\u0107i jednog bezna\u010dajnog uli\u010dnog spadala da potrese ravnote\u017eu svijeta. Kako zastra\u0161uju\u0107i komentar o civilizaciji da napredak, i \u010dak sami \u017eivoti, milijuna na\u0161ih sunarodnjaka mo\u017ee ovisiti o pacifi\u010dkim osje\u0107ajima jednog \u010dovjeka!<\/p>\n

\u201cNijedna \u010dinjenica ne mo\u017ee biti vi\u0161e jasnija da je ljudski rod na raskrsnici puteva. Dosegnut je maksimum priprema. U Evropi ljudi se ne mogu nadalje naoru\u017eavati. Italija je ve\u0107 pala pod teretom bankrota koji je nastao time, i mo\u017ee biti da \u0107e se jednog dana na\u0107i u vrtlogu revolucije. Mnogi misaoni publicisti vjeruju da se Evropske nacije moraju prema tome ili boriti ili razoru\u017eati. Dobro je Gospodar prorekao: \u201ca na zemlji tjeskoba naroda i smetenost…ljudima \u0107e srca klonuti od straha i od i\u0161\u010dekivanja onoga \u0161to dolazi na svijet.\u201d<\/p>\n

Sljede\u0107e je iz\u00a0 The New York Tribunea od 5 Svibnja, 1895, i pokazalo je kako\u00a0 neki od vladaju\u0107ih suverena Evrope gledaju na situaciju:<\/p>\n

\u201cKRALJEVI KOJI SE \u017dELE POVU\u0106I U PRIVATNI \u017dIVOT. \u010cini se da su abdikacije u zraku. Ni u jednom trenutku od znamenitih godina 1848-49, kada je cijela Evropa mo\u017ee se re\u0107i bila u otvorenoj pobuni protiv srednjovjekovnih autokratskih sklonosti svojih vladara, nije bilo toliko mnogo vladaju\u0107ih suverena koji su objavili da su blizu to\u010dke napu\u0161tanja njihovih prijestolja. Godine 1848 monarsi su bili ve\u0107inom prin\u010devi ro\u0111eni u prethodnom stolje\u0107u i odgojeni pod utjecajem njihovih tradicija, potpuno nesposobni, stoga, shvatiti takve novopomodarske pojmove kao \u0161to su popularna vladavina i nacionalni ustavi. Prije nego priznaju bilo koju od takvih subverzivnih ideja, koje oni smatraju krvavom revolucijom poput one koja je dovela Luja XVI i Mariu Antoinettu na strati\u0161te, oni radije daju prednost abdiciranju; i tijekom tih sudbonosnih godina prijestolja Austrije, Sardinije, Bavarske, Francuske i Nizozemske bila su napu\u0161tena od svojih korisnika. Ako danas, pola stolje\u0107a kasnije, njihovi nasljednici se \u017eele od svoje strane odre\u0107i , to je zato, \u0161to su i oni postali \u010dvrsto uvjereni da je popularno zakonodavstvo nespojivo sa dobrom vladavinom – to jest, gledao s prijestolja – i da je nemogu\u0107e pomiriti imalo dulje dvije takve dijametralno suprotne institucije kao \u0161to su Kruna i Parlament. U tome mo\u017eda i nisu toliko u krivu; jer nema sumnje da razvoj popularne vladavine u pravcu demokracije mora prirodno imati tendenciju ka smanjivanju mo\u0107i i presti\u017ea prijestolja. Svaka nova povlastica i pravo osigurano od naroda ili od njihovih ustavnih predstavnika toliko je mnogo uzelo od monarha; i kako vrijeme prolazi postaje sve vi\u0161e o\u010ditijim da, sa popularne to\u010dke gledi\u0161ta, su kraljevi i carevi suvi\u0161ni, anakronizam, puke skupe figure zbog \u010dije slabosti i nedostatka mo\u0107i zbog \u010dega su izlo\u017eeni ismijavanju umjesto obo\u017eavanju, ili da oni \u010dine ozbiljne prepreke politi\u010dkom, trgova\u010dkom i \u010dak intelektualnom razvoju. Zaista, \u010dini se da za njih nije ostalo mjesta u dolaze\u0107em stolje\u0107u osim onoga samo dru\u0161tvenih arbitara, \u010dija je mo\u0107 ograni\u010dena na dono\u0161enje zakona o modi i konvecionalnosti, i \u010diji je autoritet iskazivan ne na temelju pisanog zakona, nego samo posredstvom takta.<\/p>\n

\u201cOd suverena za koje je izvje\u0161teno da su na pragu odstupanja mi imamo na prvom mjestu Helenskog Kralja D\u017eord\u017ea, koji se proglasio bolesnim i umornim od svog neugodnog prijestolja, i koji ne oklijeva da objavi da, sama atmosfera Gr\u010dke prestaje biti bliska s njim, on jedva \u010deka da \u010dim je prije mogu\u0107e preda svoje \u017eezlo svom sinu Konstantinu. On vi\u0161e nije u kontaktu sa svojim podanicima, nema prijatelja u Ateni osim posjetitelja iz inozemstva, i stalno je prisiljen sa pomalo zloglasnom politikom Kabineta koji se me\u0111usobno naslje\u0111uju sa takvom brzinom u njegovoj vlasti da ga to stavlja u nezgodan i neugodan polo\u017eaj u odnosu na one strane dvorove s kojima je povezan sa vezama bliskog odnosa.<\/p>\n

\u201cKralj Oskar tako\u0111er govori o ostavljanju svoje krune svom najstarijem sinu. U njegovom slu\u010daju ne postoji jedan nego dva Parlamenta s kojima se treba boriti; i kako je onaj u\u00a0 Stockholmu uvijek u izravnoj suprotnosti onome u Kristijaniji, on se ne mo\u017ee boriti s jednim a da ne povrijedi drugoga, rezultat \u010dega je da su sada Norve\u0161ka i \u0160vedska prema njegovoj vlastitoj tvrdnji, na rubu gra\u0111anskog rata. On je uvjeren da \u0107e sukob izme\u0111u dvije zemlje do\u017eivjeti vrhunac u oru\u017eanom sukobu, prije nego on napusti prijestolje. On objavljuje da je on dao najbolje od sebe, poput Gr\u010dkog Kralja D\u017eord\u017ea, da \u017eivi u skladu sa uvjetima Ustava na temelju kojih on dr\u017ei svoje \u017eezlo, ali da je apsolutno nemogu\u0107e \u010diniti to i dalje, te da je pitanje kod njega ili kr\u0161enje njegove krundbene zakletve ili odstupanje i ustupanje mjesta svom sinu.<\/p>\n

\u201cZatim, tu je Danski Kralj Kristijan, koji, u starosti od osamdeset, nalazi sebe, kao rezultat nedavnih sveop\u0107ih izbora, suo\u010denim sa Nacionalnim Zakonodavstvom u kojem ultra Radikali i Socijalisti, neprijateljski raspolo\u017eeni prema prijestolju, posjeduju prevladavaju\u0107u ve\u0107inu, broj\u010dano nadma\u0161uju\u0107i umjerene Liberale i neizmjerno malenu Konzervativnu stranku u kombinaciji tri na jedan. On je po\u010deo vjerovati da je gorki sukob koji se je vodio izme\u0111u Krune i Parlamenta u Danskoj gotovo dvadeset godina do\u0161ao kraju pro\u0161log ljeta, i da, nakon \u0161to je on napravio mnogo ustupaka s ciljem rije\u0161avanja svih razlika, sve bi ubudu\u0107e trebalo biti lagano jedrenje. Umjesto toga on sada nalazi svrstanu prema sebi neodoljivu ve\u0107inu u Parlamentu, koji su ve\u0107 objavili svoj namjeru o provo\u0111enju onog \u0161to smatraju popularnim pravima i o zahtijevanju uskla\u0111ivanja od strane Krune sa svojim konceptom uvjetima Ustava. Slomljen staro\u0161\u0107u i slabo\u0161\u0107u, potre\u0161en bole\u0161\u0107u svoje energi\u010dne \u017eene, koja je bila njegova glavna moralna potpora tijekom njegove vladavine, i li\u0161en, tako\u0111er sna\u017ene potpore svog zeta, pokojnog Ruskog Cara Aleksandra, on se vi\u0161e ne osje\u0107a sposobnim nositi se sa situacijom, i objavljuje da \u0107e ustupiti mjesto svom sinu.<\/p>\n

\u201cToj trojici kraljeva mora se dodati ime Talijanskog Kralja Humberta, koji je prisiljen podlo\u017eiti se Premijeru osobno odvratnom i njemu i Kraljici, i dati svoje ime politici koju on u srcu ne priznaje, ali s kojom je u suglasju s obzirom na Zakonodavstvo. Nije tajna da je cijelo njegovo privatno bogatstvo ve\u0107 ulo\u017eeno u inozemstvu, u o\u010dekivanju njegovog odstupanja sa Italijanskog prijestolja, i da on nalazi vi\u0161e nego ikada nedopustivom situaciju koja ga prisiljava da se okru\u017ei sa ljudima koji su odvratni njemu i njegovoj supruzi, i da ostane u polo\u017eaju prema Crkvi koja nije samo dijametralno suprotstavljena iskrenim vjerskim osje\u0107ajima Kraljice i njega samoga, nego isto tako stavlja vladaju\u0107u ku\u0107u Italije u vrlo nezgodan i neugodan polo\u017eaj s obzirom na sve druge dvorove Starog Svijeta. Kralj Humbert je vrlo osjetljiv \u010dovjek i veoma budno prati i najmanja podcjenjivanja kojima je bio izlo\u017een od strane svih onih stranih kraljevskih viso\u010danstava, koji su se dolaze\u0107i u Rim, o\u0161tro suzdr\u017eavali pozivati se na Quirinal zbog straha da ne povrede Vatikan.<\/p>\n

\u201cDa nije bilo Kraljice Marije Amelije iz Portugala, energi\u010dne \u017eene poput njegove majke, Pari\u0161ke Kontese, Kralj Karlos bi ve\u0107 odavno prepustio svoje prijestolje svom sinu, sa svojim mla\u0111im bratom kao Namjesnikom, dok su Kralj \u010carles iz Rumunjske i Princ Namjesnik Bavarske ve\u0107 uo\u010di ustupanja mjesta svojim najbli\u017eim srodnicima. Kona\u010dno tu je Bugarski Princ Ferdinand, kojega su Rusofili sna\u017eno nagovarali da odstupi, poduzimaju\u0107i da \u0107e on biti ponovno izabran pod Moskovskom za\u0161titom. No on se je sve do sada suzdr\u017eavao od popu\u0161tanja njihovim ponudama, shva\u0107aju\u0107i da postoji veliki razmak izme\u0111u \u010da\u0161e i usana, i da ako bi on jednom dobrovoljno predao svoju krunu, mnoge bi se stvari isprije\u010dile koje bi ga sprije\u010dile da ponovno zadobije svoj posjed.<\/p>\n

\u201cDakle, uzimaju\u0107i jednu stvar i drugu, stvar naroda, sa njihove to\u010dke gledanja, ne\u0107e ni na koji na\u010din biti pobolj\u0161ana ili unapre\u0111ena sa predstoje\u0107im odstupanjima, koja \u0107e, ba\u0161 naprotiv, vjerovatno uklju\u010divati obnavljanje borbe od od prije pedeset godina za ustavno pravo i parlamentarne prednosti.\u201d<\/p>\n

Bu\u010dne demonstracije Socijalizma u Njema\u010dkom Rajhstagu, Belgijskom Parlamentu i Francuskom Zastupni\u010dkom Domu nisu ni najmanje bile prora\u010dunate da umanje strahove onih na polo\u017eajima. \u010clanovi Njema\u010dkih Socijalista odbili su priklju\u010diti u navijanju za Cara na zahtijev Predsjednika, ili \u010dak ustati sa svojih stolica; Belgijski socijalisti u odgovoru na prijedlog navijanja za kralja, za \u010dije su simpatije shvatili da su na strani aristokracije i kapitala, povikali su, \u201c\u017divio naro! Dolje sa kapitalistima!\u201d i \u010dlanovi Francuskog Zastupni\u010dkog Doma, razo\u010darani u mjeri nastoje\u0107i ugoditi Socijalisti\u010dkoj stvari, objavili su da revolucija jo\u0161 bude ostvarila ono \u0161to se miroljubivo zahtijevalo, ali je odbijeno.<\/p>\n

Zna\u010dajno je tako\u0111er, da uredba koja je trebala provjeravati rast Socijalizma u Njema\u010dkoj, koja je bila uvedena u Rajhstagu, nije uspjela postati zakonom; razlozi za odbijanje uredbe bili su sljede\u0107i, kako je izvjestila \u0161tampa:<\/p>\n

\u201cNedavno odbijanje Rajhstaga \u201canti-revolucijske uredbe,\u201d koju je u mjeri razradila Njema\u010dka vlada u borbi protiv Socijalizma, \u010dini zanimljivo poglavlje u povijesti nacije s kojom, unato\u010d razlikama u jeziku i institucijama, mi sami imamo mnogo zajedni\u010dkog.<\/p>\n

\u201cSada je mnogo godina otkako se je po\u010dela skre\u0107ati pa\u017enja na znatan porast Socijalisti\u010dke partije u Njema\u010dkoj. Ali sve do 1878, nije bilo da su bila napravljena dva nastojanja u \u017eivotu Cara, da se vlada odlu\u010di na represivne mjere. Prvi zakon protiv socijalista bio je pro\u0161ao 1878 za razdoblje od dvije godine, i bio je obnovljen 1880, 1882, 1884, 1886.<\/p>\n

\u201cDo tog se je vremena \u010dinilo potrebnim novo zakonodavstvo, i 1887 Kancelar Bismarck predlo\u017eio je Rajhstagu novi zakon koji je dao vlastima mo\u0107 da ograni\u010de socijalisti\u010dke vo\u0111e unutar odre\u0111enog mjesta, da ih li\u0161e njihovih prava kao gra\u0111ana, i da ih se istjera iz zemlje. Parlament je odbio prihvatiti kancelarov prijedlog; zadovoljili su se sa obnavljanjem starog zakona.<\/p>\n

\u201cIz nekih su se uglova nadali da \u0107e povod za daljnji represivni zakon pro\u0107i. Me\u0111utim stalni rast Socijalisti\u010dke partije, pove\u0107ana odva\u017enost njene propagande, zajedno sa pojavom anarhisti\u010dkog divlja\u0161tva u Njema\u010dkoj i u drugim dijelovima Evrope, nagnalo je vladu na daljnju intervenciju. U Prosincu 1894, car je napomenuo da je bilo odlu\u010deno zadovoljiti sa svje\u017eim zakonodavstvom postupke onih koji su nastojali potpiriti unutarnji nered.<\/p>\n

\u201cPrije kraja te godine bio je polo\u017een anti-revolucijski nacrt zakona pred popularni skup. Sastojao se od niza amandmana na redovni kazneni zakon zemlje, i bio je predlo\u017een kao trajno obilje\u017eje kaznenog koda. U tim su amandmanima bile pru\u017eene nov\u010dane kazne ili kazne zatvora za sve one koji, na na\u010din koji je opasan za javni mir, javno napadaju religiju, monarhiju, brak, obitelj, ili vlasni\u0161tvo, sa izrazima zlostavljanja, ili koji javno iznose ili raznose izjave, izmi\u0161ljene ili iskrivljene, koje su poznavali, ili prema okolnostima, mora se zaklju\u010diti da su bile izmi\u0161ljene ili iskrivljene, imaju\u0107i u vidu da donose prezir dr\u017eavnim institucijama ili odlukama vlasti.<\/p>\n

\u201cNovi je zakon tako\u0111er sadr\u017eavao pripreme sli\u010dnog karaktera usmjerene na socijalisti\u010dku propagandu u vojsi i mornarici.<\/p>\n

\u201cDa je protivljenje proizlazilo jedino od Socijalista u i izvan Parlamenta, vlada bi provela taj zakon. Me\u0111utim karakter navedenih kaznenih djela, zajedno s mjerom u kojo, je tuma\u010denje bilo ostavljeno policijskim sudcima, probudilo je nepovjerenje, \u010dak i uzbunu, velikih dijelova naroda, koji su vidjeli u njegovim odredbama prijetnju slobodi govora, slobodi nau\u010davanja, i slobodi javnog okupljanja.<\/p>\n

\u201cU skladu s time, kada je Rajhstag uzeo u razmatranje mjere, zapo\u010deo je pokret kakvog se nije \u010desto vidjelo u domovini. Peticije od autora, urednika, umjetnika, sveu\u010dili\u0161nih profesora, studenata i gra\u0111ana izlile su se u Parlament sve dok, kao \u0161to je potvr\u0111eno, nije bilo primljeno vi\u0161e od milijun i pol prosvjedni\u010dkih potpisa.<\/p>\n

\u201cVelike novine poput Berliner Tageblatt proslijedile su Rajhstagu peticije od svojih \u010ditatelja sadr\u017eavaju\u0107i od dvadeset do stotinu tisu\u0107a imena. U me\u0111uvremenu protivljenje nacrtu zakona od \u010detiri stotine i pedeset Njema\u010dkih sveu\u010dili\u0161ta bilo je zabilje\u017eeno na masovnom sastanku delegata odr\u017eanog u glavnom gradu.<\/p>\n

\u201cOdbacivanje mjera kojima se toliko na\u0161iroko protivilo bilo je neizbje\u017eno, i Socijalisti\u010dka \u0107e partija nesumnjivo izvu\u0107i najve\u0107u korist iz tog vladinog poraza. Ipak Rajhstag je osudio zakonski nacrt, ne zato \u0161to je bio usmjeren protiv Socijalista, nego zato \u0161to se vjerovalo da udaraju\u0107i na anarhisti\u010dke tendencije, mjerama bi se uvelike ugrozila prava naroda.\u201d<\/p>\n

U Londonu je re\u010deno da Socijalizam stalno zadobiva tlo pod nogama dok je Anarhizam naizgled mrtav. Neovisna Radni\u010dka Partija, koja je bila najve\u0107a sila organiziranog radni\u0161tva u Engleskoj, je sada po vlastitom priznanju socijalisti\u010dka organizacija. Oni o\u010dekuju da \u0107e uskoro do\u0107i krvava revolucija, koja \u0107e rezultirati sa uspostavom Socijalisti\u010dke republike na ru\u0161evinama sada\u0161nje monarhije.<\/p>\n

Zapa\u017eaju\u0107i te \u010dinjenice i tenzije, nikakvo \u010dudo da vidimo kraljeve i vladare kako preduzimaju dodatne mjere za\u0161tite za sebe i svoje interese od prijete\u0107ih opasnosti revolucije i svijetom ra\u0161irene anarhije. U strahu i tjeskobi oni tra\u017ee saveze jedni s drugima, premda je njihovo me\u0111usobno nepovjerenje toliko veliko da imaju malo nade za bilo kakav savez. Stav jedne nacije prema drugoj naciji je onaj animoziteta, ljubomore, osvete i mr\u017enje, i njihove me\u0111usobne komunikacije su utemeljene uglavnom na na\u010delima vlastitog interesa. Stoga\u00a0 njihovi savezi jednih s drugima mogu zavisiti jedno o drugome samo toliko dugo dok su njihovi planovi i interesi paralelni. Nema ljubavi ni dobronamjernosti u tome; i dnevni je tisak stalno svjedo\u010danstvo nesposobnosti nacija da preduzmu bilo koji pravac politike koji bi ih sve doveo u skladnu suradnju. Prema tome, uzaludna je nada, koju se mo\u017ee o\u010dekivati od bilo koje koalicije sila.<\/p>\n

Crkvenja\u0161tvo Vi\u0161e Nije Oslonac<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Shva\u0107aju\u0107i to kao oni, barem u nekoj mjeri, mi ih vidimo kako s tjeskobom gledaju u crkvu (ne vjerna nekolicina svetih poznatih i priznatih od Boga kao njegova crkva, nego veliku nominalnu crkvu, koju samu svijet priznaje) da vide koje moralno nagovaranje ili crkveni autoritet mogu dati na velika sporna pitanja izme\u0111u vladara i naroda. Crkva je tako\u0111er, \u017eeli preuzeti na sebe du\u017enost, te bi rado pomogla u obnavljanju prijateljskih odnosa izme\u0111u kne\u017eeva i naroda; jer su interesi crkvene aristokracije i gra\u0111anske aristokracije povezani zajedno. Ali uzalud se o\u010dekuje pomo\u0107 iz tvog izvora; jer probu\u0111ene mase imaju malo po\u0161tovanja preostalog za sve\u0107enstvo i dr\u017eavnike. Ipak, svrsishodnost tra\u017eenja pomo\u0107i od crkve je bila stavljena na ispit. Njema\u010dki je Rajhstag, na primjer, koji je, kroz utjecaj Princa Bismarcka, bio protjerao Jezuite iz Njema\u010dke 1870, smatraju\u0107i ih neprijateljima dobrobiti Njema\u010dke, nakon toga ukinuo mjere, nadaju\u0107i se da \u0107e tako pomiriti Katoli\u010dku stranu i zadobiti njen utjecaj za podr\u0161ku vojnim mjerama. Prilikom debate o pitanju bila je dana zna\u010dajna primjedba, koja, premda \u0107e se pokazati da vrijedi kao proro\u010danstvo, je s vremenom slu\u017eila da potrese ku\u0107u sa smjehom. Primjedba je bila da opoziv Isusovaca ne bi bio opasan, budu\u0107i da \u0107e potop (Socijalizam — Anarhija) zasigurno uskoro do\u0107i i potopiti i njih. U poku\u0161anim pomirenjima kralja i vlade Italije sa Rimskom Crkvom motiv je o\u010dito bio strah od \u0161irenja anarhije i izgleda dru\u0161tvenog ratovanja. S obzirom na to Premijer Krispi, u zna\u010dajnom govoru po\u010dev sa povijesnim pregledom teku\u0107e Italijanske politike, i zavr\u0161avaju\u0107i sa izjavom o dru\u0161tvenim problemima tog vremena, posebno o revolucionarnom pokretu, rekao je:<\/p>\n

\u201cDru\u0161tveni sistem sada prolazi kroz zna\u010dajne krize. Situacija je postala toliko akutna da se \u010dini apsolutno neophodnim za vjerske i gra\u0111anske vlasti da se ujedine i rade skladno protiv te\u00a0 zloglasne bande na \u010dijoj je zastavi napisano, \u201cNe\u0107emo Boga, ne\u0107emo Kralja!\u201d Ta banda, on je rekao, je objavila rat dru\u0161tvu. Neka dru\u0161tvo prihvati izjavu, i zauzvrat vi\u010de vojni pokli\u010d, \u201cZa Boga, kralja i zemlju!\u201d<\/p>\n

Ta ista stra\u0161ljiva slutnja od strane gra\u0111anskih vlasti u svim civiliziranim nacijama je ono na \u010demu se temelji nedavni pomirbeni stav svih gra\u0111anskih vlasti Evrope prema Rimskom Papi, i koji sada po\u010dinje gledati dosta povoljno na svoju dugo njegovanu nadu ponovnog zadobivanja ve\u0107eg dijela izgubljene svjetovne mo\u0107i. Taj stav nacija bio je posebno zna\u010dajno ilustriran u skupocjenim darovima predstavljenima Papi, povodom Papinskog Jubileja prije nekoliko godina, od strane poglavara svih vladavina svijeta Kr\u0161\u0107anstva. Osje\u0107aju\u0107i svoju vlastitu nedostatnost da se nose sa sna\u017enom mo\u0107i svijeta koji se budi, gra\u0111anski su se autoriteti, i \u010distom o\u010daju, prisjetili prija\u0161nje mo\u0107i Papinstva, tiranije, koji je nekada dr\u017eao cijeli svijet Kr\u0161\u0107anstva u svom stisku; i premda oni mrze tiranina, oni su spremni napraviti velike ustupke, ako \u0107e na taj na\u010din uspjeti dr\u017eati pod kontrolom nezadovoljne ljude.<\/p>\n

Mnogi priznaju tvrdnju toliko iskreno izne\u0161enu od Rimo Katoli\u010dke Crkve, da \u0107e ona biti jedini pouzdani bedem protiv rastu\u0107eg vala Socijalizma i Anarhizma. \u00a0U odnosu na tu obmanu prija\u0161nji \u010dlan Jezuitskog reda, Grof Paul von Hoensbrouck, sada obra\u0107enik na Protestantizam, ukazuje na Katoli\u010dku Belgiju i napredak Dru\u0161tvene Demokracije tamo da poka\u017ee na bespomo\u0107nost bilo koje pomo\u0107i iz tog kuta. U njegovom \u010dlanku koji se pojavio u Preussische Jahrbuch, Berlin, 1895, on je rekao:<\/p>\n

\u201cBelgija je stolje\u0107ima bila Katoli\u010dka i Klerikalna do sr\u017ei. Ta zemlja ima populaciju od vi\u0161e od \u0161est milijuna, od kojih su samo petnaest tisu\u0107a Protestanti i tri tisu\u0107e \u017didovi. Svi ostali su Katolici. Tu je konfesionalna \u010disto\u0107a. Katoli\u010dka je crkva bila vode\u0107i faktor i sila u \u017eivotu i povijesti Belgije, i ona je tu slavila njene najve\u0107e pobjede i uvijek se iznova hvalila s njima. Uz nekoliko iznimnih slu\u010dajeva ona je kontrolirala obrazovni sistem zemlje, posebno osnovne i javne \u0161kole…<\/p>\n

\u201cA sada, kako je Dru\u0161tvena Demokracija pro\u0161la u Katoli\u010dkoj Belgiji? To su pokazali zadnji izbori. Gotovo jednu petinu od svih glasova dobili su kandidati Dru\u0161tvenih Demokrata, i moramo imati na umu da se je na strani ne-Socijalisti\u010dkih kandidata nalazilo daleko vi\u0161e \u201cumno\u017eenih glasova\u201d nego na strani Socijal Demokrata — bilo je pravilo u Belgiji da bogati i obrazovani ostvaruju pravo na \u201cumo\u017eene glasove,\u201d naime, njihovi glasovi su ra\u010dunati dva ili tri puta. Klerikalci uistinu tvrde da se ovaj rast Socijalisti\u010dkog glasa treba pripisati rastu Liberalne Partije. Do jedne izvjesne mjere to je slu\u010daj, ali tvrdnje Klerikalaca da su oni utvrda protiv Socijalizma, bezbo\u017eni\u0161tva i moralnog propadanja, time su postale ni\u0161ta manje apsurdne. Odakle dolaze ti Liberali, ako je Katoli\u010dka crkva lije\u010dnik za sve bolesti koje su dr\u017eava i dru\u0161tvo naslijedili?<\/p>\n

\u201cKatolicizam mo\u017ee spasiti ljude od \u201cAteisti\u010dkog Liberalizma\u201d jednako malo \u0161to to mo\u017ee od Socijal Demokracije. Godine 1886 bilo je poslano kru\u017eno pismo predstavnicima na svim \u017eivotnim podru\u010djima s pitanjima u odnosu na stanje radni\u0161tva. Tri \u010detvrtine od odgovora objavilo je da se narod u vjerskom smislu \u201cpogor\u0161ao,\u201d ili \u201cu potpunosti nestao,\u201d ili \u201cKatolicizam gubi svoj utjecaj sve vi\u0161e i vi\u0161e. Liege, sa svojih trideset i osam crkava i trideset i pet samostana vratio je beznadni odgovor;\u00a0 Brussels je objavio da je \u201cdevet desetina djece nezakonito, i nemoral je te\u0161ko za opisati.\u201d I sve je to tako, premda je Belgijski Socijal Demokrat, u ono mjeri u kojoj je uop\u0107e poha\u0111ao \u0161kolu, bio u\u010denik u Katoli\u010dkim Klerikalnim javnim \u0161kolama, i u zemlji u kojoj je svake godine bilo izne\u0161eno vi\u0161e od pola milijuna Katoli\u010dkih propovijedi i katehetskih predavanja. Zemlja, koja je sa pravom i razlogom bila nazvana \u201czemljom samostana i sve\u0107enstva\u201d postala je Eldorado Dru\u0161tvene Revolucije.\u201d<\/p>\n

Ekstravagantne Pripreme Za Rat<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Strah od nadolaze\u0107e revolucije vodi svaku naciju u \u201cSvijetu Kr\u0161\u0107anstva\u201d na ekstravagantne pripreme za rat. Jedan metropolitanski \u010dasopis ka\u017ee, \u201cPet od vode\u0107ih nacija Evrope zaklju\u010dalo je u posebnim riznicama 6,525,000,000 franaka u svrhu uni\u0161tavanja ljudi i materijala u ratu. Njema\u010dka je bila prva od nacija koja je napravila rezervni fond za tu smrtonosnu svrhu. Ona ima 1,500,000,000 franaka, Francuska ima 2,000,000,000 franaka, Rusija, unato\u010d pusto\u0161enju kolere i gladi,\u00a0 2,125,000,000 franaka; Austrija, 750,000,000 franaka; Italija, najsiroma\u0161nija od svih, manje od 250,000,000 franaka. Ove ogromne sume novca su u stanju mirovanja. Oni nemogu ili ne\u0107e biti taknuti, izuzev u slu\u010daju rata. Njema\u010dki Car William rekao je da on bude ra\u0111e dopustio da ime Njema\u010dke bude obe\u0161\u010da\u0161\u0107eno financijski nego da takne i jednu marku iz ratnog fonda.\u201d<\/p>\n

\u010cak je 1895 Ratni Odjel SAD-a pripremio brojke koje su pokazale veli\u010dinu vojski stranih zemalja kako slijedi: Austro-Ugarska, 1,794,175; Belgija, 140,000; Kolumbija, 30,000; Engleska, 662,000; Francuska, 3,200,000; Njema\u010dka 3,700,000; Italija, 3,155,036; Meksiko, 162,000; Rusija, 13,014,865; \u0160panjolska, 400,000; \u0160vicarska, 486,000. Ko\u0161ta $631,226,825 godi\u0161nje za odr\u017eavanje tih vojnika.<\/p>\n

Policijska snaga Sjedinjenih Dr\u017eava, kako je izvje\u0161teno od Sekretara Rata Zastupni\u010dkom Domu iste godine sadr\u017ei tijelo od 141,846 ljudi, dok u njenu dostupnu, ali neorganiziranu, vojnu snagu, ili ono \u0161to je u Evropskim zemljama, nazvano \u201cratnom opremom\u201d zemlje, Tajnik stavlja 9,582,806 ljudi.<\/p>\n

Dopisnik za New York Herald, vrativ\u0161i se upravo sa putovanja u Evropi rekao je:<\/p>\n

\u201cIdu\u0107i rat u Evropi, kad god da do\u0111e, biti \u0107e od razornog nasilja koje je bilo nepoznato do sada. Svaki izvor prihoda bio je napet, ako ne i iscrpljen, za ratni u\u010dinak. Bilo bi beskorisno re\u0107i da svijet jo\u0161 nije vidio ni\u0161ta sli\u010dno, jer nikada prije nije imao takva destruktivna ratna sredstva. Evropa je veliki vojni tabor. Glavne Sile su naoru\u017eane do zuba. To je kombinacija op\u0107eg napora, a ne za paradu ili zabavu. Brojne vojske u najvi\u0161em stanju stege, oslanjaju\u0107i se na njihove mu\u0161kete ili uzde u ruci, \u010dekaju u taboru ili polju za znak da krenu jedni protiv drugih. Rat u Evropi rije\u0161ava samo jednu stvar definitivno, a to je potreba za drugim ratom.<\/p>\n

\u201cRe\u010deno je da su velike mirnodopske vojske jamstvo mira; to tako mo\u017ee biti na neko vrijeme, ali ne i na duge staze: jer oru\u017eana neaktivnost na tako ogromnoj skali uklju\u010duje previ\u0161e \u017ertava, i te\u0161ka bremena \u0107e neizbje\u017eno tjerati na akciju.\u201d<\/p>\n

Suvremena Ratna Oprema<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Dopisnik Pittsburgh Dispatcha pi\u0161e iz Washington, D.C.:<\/p>\n

\u201cKakva odvratna radoznalost trgovine su prodavnice oru\u017eja i projektila i ratobornih modela svih vrsta u razli\u010ditim uglovima i kutevima Ratnih i Mornari\u010dkih Odjela! Oni su razbacani i oskudni za usporedbu, da budemo sigurni, ali su dovoljni da u\u010dine najvi\u0161e nepromi\u0161ljenim razmi\u0161ljanje o tome<\/p>\n

\u010demu se mi pribli\u017eavamo, i \u0161to \u0107e biti kraj divnog poticaja izuma u pravcu oru\u017eja za uni\u0161tenje ljudske vrste. Sve \u0161to imamo do sada, u ovom na\u0161em novom stolje\u0107u, u smislu primjera takvih izuma, te\u0161ko da se da usporediti u kamati ili volumenu sa jednom sobom ogromne zbirke u staroj Londonskoj kuli, ali je dovoljno da ispri\u010da cijelu pri\u010du. Gledaju\u0107i u u svu tu ubojitu ma\u0161ineriju pojedinac bi pomislio da su se vladari svijeta odlu\u010dili na istrebljenje ljudske rase, umjesto na njeno pobolj\u0161anje i sa\u010duvanje.<\/p>\n

\u201cZajedno sa suvremenim izumima koji omogu\u0107uju jednom pojedincu da ubije 1000 u treptaju oka sirova su oru\u017eja tih jednostavnijih dana kada su se ljudi borili prsa u prsa u borbi. Ali mi ne trebamo ukazati na njih da poka\u017eemo napredak u vje\u0161tini ratovanja. \u010cak je i ma\u0161inerija kori\u0161tena u nedavnim velikim ratovima sada zastarjela. Da gra\u0111anski rat sutra po\u010dne u Sjedinjenim Dr\u017eavama, ili da mi postanemo uklju\u010deni u rat s nekom stranom zemljom, pomislili bi smo o uzimanju krila i borbi u zraku, kada bi se borili sa oru\u017ejem od prije \u010detvrt stolje\u0107a. Nekoliko pi\u0161tolja i brodova koji su do\u0161li u modu sa zavr\u0161nim danima rata, preure\u0111eni i pobolj\u0161ani gotovo kao da nisu izvornog oblika, mogli bi biti upotrijebljeni pod nekim uvjetima, ali najve\u0107i dio ubojite ma\u0161inerije bio bi istisnut sa potpuno novim izumima, u usporedbi sa kojima bi najbolje od starog bilo slabo i potpuno nemo\u0107no. Nikad se nisam toliko sna\u017eno podsjetio na taj napredak u domeni stravi\u010dnog do ju\u010der kada mi je dok sam obavljao neke poslove na Mornari\u010dkom Odjelu bio pokazan model i planovi novog Maxim automatskog mitraljeza. On (i Maxim pu\u0161ka sa drugim imenima) je zacijelo najgenijalniji i najzlo\u010destiji od sveg neobi\u010dnog oru\u017eja ratovanja nedavno izumljenog. Namjera je da ih se proizvede do veli\u010dine topa od \u0161est in\u010da, koji \u0107e automatski ispaljivati 600 rundi u minuti. To je, naravno, bilo nadma\u0161eno, od Gatlinga i drugih pu\u0161ki, koje nose veoma male projektile, ali koje, u usporedbi sa Maximom, su nespretne za rad, zahtijevaju vi\u0161e poslu\u017eitelja, i mnogo su te\u017ee i do sada manje to\u010dne. Jedan \u010dovjek mo\u017ee raditi sa Maxim pu\u0161kom, ili jedna \u017eena, ili jedno dijete, \u0161to se toga ti\u010de, i nakon \u0161to ju postave mitraljezac se mo\u017ee od\u0161etati na brzi ru\u010dak dok je njegova pu\u0161ka uposlena sa ubijanjem nekoliko stotina ljudi. Mitraljezac sjedi na stolici na stra\u017enjoj strani pu\u0161ke iza njenog neprobojnog \u0161tita, ako on \u017eeli koristiti jedan takav. Kada on \u017eeli pokositi vojsku u nekoliko minuta on jednostavno \u010deka sve dok navedena vojska ne do\u0111e u polo\u017eaj koji je povoljan za njegov rad. Zatim on povla\u010di ru\u010dicu koja aktivira prvi ulo\u017eak, i rad automatske ma\u0161inerije po\u010dinje. Eksplozija prvog ulo\u0161ka prouzro\u010duje trzaj koji baca praznu ljusku iz pukotine, donosi drugu ljusku na svoje mjesto i ispaljuje. Trzaj te eskplozije \u010dini sli\u010dno djelovanje, i tako do u nedogled. To je ubijanje u stalnom pokretu.<\/p>\n

\u201cJedan od izuma Gosp. Maxima je nazvan \u201cbu\u010dnom pu\u0161kom,\u201d malo lak\u0161a stvar koja se mo\u017ee prenositi u ne\u010dijim rukama sa dovoljno streljiva da rastjera bilo koje obi\u010dno mno\u0161tvo sa ulica ili da ih ubije.\u00a0 Zanimljivo je kako je ve\u0107ina od nedavnih izuma na liniji izvjesnosti buntovni\u010dke rulje. Otkad se to izumitelj prometnuo u proroka? Pa, ta \u201cbu\u010dna pu\u0161ka\u201d mo\u017ee raditi brzinom od deset ubila\u010dkih hitaca u sekundi, dok je strijelac cijelo vrijeme skriven, i u savr\u0161enoj sigurnosti, \u010dak i od svjetine naoru\u017eane sa pu\u0161kama ili \u010dak sa pi\u0161toljima, pod uvjetom da ta ista svjetina ne zaklju\u010di da napravi zalet i uhvati pu\u0161ku i mitraljezca. \u010cini se da su izumitelji poput Gosp. Maxima o\u010dekivali da \u0107e suvremena svjetina stajati na ulicama kako bi ih se pogodilo bez da djeluju obrambeno ili agresivno, i da ne\u0107e stajati oko sigurnih uglova sa bombama, ili raznijeti ili spaliti grad u svom bjesnilu. Kako god da to bude, on je u\u010dinio sve \u0161to je mogao u smislu pu\u0161ke za svjetinu. Ovo malo oru\u017eje mo\u017ee nositi dovoljno municije sa sobom da pobri\u0161e ulicu u jednoj rundi, i u nekoliko sekundi, i s njome se mo\u017ee upravljati sa zidova ili prozora sa velikim pogonom kao i na otvorenoj ulici. Sa pokretom ruke mo\u017ee ju se okrenuti prema gore ili dolje ili ispod mitraljezca bez da ugrozi \u017eivot ili ud tog koji je predan finoj umjetnosti ubijanja.<\/p>\n

\u201cDok je to jedno od najnovijih i najrazornijih izuma, nikako iz toga ne slijedi da je to posljednje ili naju\u010dinkovitije koje \u0107e biti osmi\u0161ljeno. Postupno svanjiva u umu onoga \u010dija je pa\u017enja skrenuta na tu stvar da smo mi tek na po\u010detku sa time. Mi poku\u0161avamo dr\u017eati korak po pitanju obrane sa napretkom sredstava za u\u010dinkoviti napad, ali uzalud. Ne mo\u017ee se izgraditi brod da pluta a koji \u0107e izdr\u017eati eksploziju suvremenog torpeda. Nijedna nacija nije toliko bogata da gradi utvrde koje ne mogu biti uni\u0161tene u kratkom vremenu sa najnovijim i uglavnom zlo\u010dina\u010dkim oblikom dinamitnog projektila. Balonima se sada mo\u017ee upravljati sa gotovo istim pogonom kao i brodom na vodi, i biti \u0107e intenzivno upotrebljeni, u ratovima koji \u0107e se uskoro dogoditi, za uni\u0161tenje vojski i utvrda. Smrtonosna je ma\u0161inerija bila u\u010dinjena toliko jednostavnom i jeftinom da jedan \u010dovjek mo\u017ee uni\u0161titi vojsku. Ako je jaki vi\u0161e potpuno opremljen da uni\u0161ti slaboga, s druge strane slabi mo\u017ee postati dovoljno sna\u017ean da uni\u0161ti i najja\u010dega. Na objema stranama rat \u0107e zna\u010diti istrebljenje. Vojske na kopnu, \u010dudovi\u0161ta na moru i ratni kruzeri u zraku jednostavno \u0107e izbrisati jedan drugoga iz postojanja ako se uop\u0107e potuku.\u201d<\/p>\n

Me\u0111utim tu je jo\u0161 jedno nedavno pobolj\u0161anje. The New York World daje sljede\u0107i izvje\u0161taj o pu\u0161ci i barutu:<\/p>\n

\u201cMaxim, koji je napravio pu\u0161ku, i Dr. Schupphaus, stru\u010dnjak za barut, izumili su novi top i barut za torpedo, koji \u0107e izbaciti veliku topovsku kuglu punu eksploziva na udaljenost od 16 km, i gdje ona udari razbit \u0107e u drva za potpalu sve unutar nekoliko desetaka metara.<\/p>\n

\u201cOtkri\u0107e je nazvano ‘Maxim-Schupphaus sistem izbacivanja zra\u010dnih torpeda iz pu\u0161ki posredstvom posebnog baruta, koji zapo\u010dinje izbacivanje projektila sa niskim tlakom i poja\u010dava njegovu brzinu odr\u017eavaju\u0107i pritisak kroz cijelu du\u017einu pu\u0161ke.\u201d Patenti za sistem su bili uzeti iz Sjedinjenih Dr\u017eava i Evropskih zemalja.<\/p>\n

\u201cPosebni prah koji je bio kori\u0161ten gotovo je \u010disti pu\u0161\u010dani pamuk, pomje\u0161an sa tako malim postotkom nitro-glicerina kao da ne posjeduje nijedan od nedostataka praha nitroglicerina, i sa\u010duvan od raspadanja kroz lagano mje\u0161anje sa ureom. Sasvim je sigurno za rukovanje, i mo\u017ee ga se tu\u0107i sa te\u0161kim \u010deki\u0107em na nakovnju bez da eksplodira. Tajna te izvanredne snage le\u017ei u jednoj matemati\u010dkoj istini o kojoj nitko prije nije razmi\u0161ljao. Visoko eksplozivni prah je sada utovaren u top u oblliku pruga, malih kockica ili \u010dvrstih valjkastih \u0161ipki od jedne polovine do tri \u010detvrtine in\u010da u promjeru, nekoliko metara u du\u017einu i izgleda poput snopa \u0161tapi\u0107a tamnog p\u010delinjeg voska. Kada je prah dotaknut krajevima i obodom svakog \u0161tapa prah se odmah u\u017eari i gori prema sredi\u0161tu.<\/p>\n

\u201cVolumen plinova nastalih izgaranjem raste sve manje, zato \u0161to je manja povr\u0161ina gorenja, i kada volumen plina koji daje brzinu projektilu izba\u010denom iz pu\u0161ke, gubitak brzine je neizbje\u017ena posljedica. Projektil ne ide tako daleko kao \u0161to bi da je pritisak plinova pove\u0107an, ili barem bio odr\u017eavan.<\/p>\n

\u201cU svakom komadu Maximovog i Schupphausovog baruta je puno malih rupa koje idu cijelom du\u017einom \u0161tapa. Kada je barut zapaljen plamen se odmah \u0161iri ne samo po obodu svakog \u0161tapa, nego i kroz otvore isto tako. Te male rupe izgore tolikom brzinom da je razlika u volumenu eksplozivnih plinova generirana na po\u010detku i na kraju otvora pu\u0161ke u omjeru \u0161esnaest na jedan.<\/p>\n

\u201cProjektil prema tome napu\u0161ta pu\u0161ku sa stra\u0161nom brzinom, i svaka mala rupa u \u0161ipkama baruta ima svoj udio u po\u017eurivanju istoga na njegovoj misiji uni\u0161tavanja kilometrima daleko od scene. Sa velikom pu\u0161kom pusto\u0161 koja se dogodi sa tim novim \u010dudom suvremenih ubojnih sredstava bila bi nesaglediva. Taj novi smrtonosni barut bio je aktiviran u poljskim topovima i na te\u0161kim pu\u0161kama za obalnu obranu na Sandy Hooku sa iznena\u0111uju\u0107im rezultatima. Iz desetoin\u010dne pu\u0161ke napunjene sa 58 kg tog baruta, projektil te\u017eine 259 kg bio je izba\u010den na daljinu vi\u0161e od 12 km u more. Pritisci na \u0161ipke praha bile su vi\u0161e ujedna\u010denije od bilo kojih su ikada bili zabilje\u017eeni, \u0161to je vrlo va\u017ena stvar u odlu\u010divanju vrijednosti visoko ekplozivnog praha. Bez jedinstvenih pritisaka to\u010dnost cilja je nemogu\u0107a.<\/p>\n

\u201cVelika pu\u0161ka koju Gospoda Maxim i Schupphaus \u017eele napraviti biti \u0107e dvadeset in\u010dna pu\u0161ka, posebno prilago\u0111ena za obalnu obranu. Ta \u0107e pu\u0161ka pokazati neke osobitosti. Ona ne\u0107e biti izgra\u0111ena, to jest, sastavljena od mnogih komada \u010delika vezanih zajedno, nego \u0107e se sastojati od jedne tanke \u010deli\u010dne cijevi oko 1 m, sa stijenkama ne vi\u0161e od dva in\u010da debljine, u izrazitoj suprotnosti sa minobaca\u010dima \u010dije su stijenke napravljene od osam do deset in\u010da debljine radi odupiranju pritisku pra\u017enjenja. Trzaj pu\u0161ke \u0107e biti nadokna\u0111en sa hidrauli\u010dnim odbojnicima ispod, sadr\u017eavaju\u0107i vodu i ulje. Dvadeset in\u010dna pu\u0161ka te vrste, koriste\u0107i novi barut, mo\u017ee biti postavljena na ulaz u luku New Yorka, ili u Ft. Washington ili Ft. Wadsworth i obuhvatiti cijelo more u omjeru od oko 16 km. Toliko su jednoobrazni pritisci i dobivena brzina da je mogu\u0107a predivna to\u010dnost pucanja. Jedino \u0107e biti potrebno istrenirati pu\u0161ku na bilo kojem brodu koji je na ni\u0161anu unutar tog radijusa da se osigura njegovo potpuno uni\u0161tenje. Koli\u010dina izba\u010denog eksploziva biti \u0107e dovoljna da potopi ratni brod ako projektil eksplodira u vodi unutar 15 metara od njegove strane. Na daljini od 46 metara potres nastao od projektila te\u0161kog 68 kg bio bi dovoljno ozbiljan da prouzro\u010di opasne pukotine i da onesposobi brod.\u201d<\/p>\n

Dr. R.J. Gatling, izumitelj prekrasne strojnice koja nosi njegovo ime, rekao je, sa obzirom na novi izum bezdimnog baruta:<\/p>\n

\u201cLjudi jo\u0161 nisu obrazovani da cijene ogromnu revoluciju u budu\u0107em ratovanju prouzro\u010denu sa izumom bezdimnog baruta. To je ve\u0107 u\u010dinilo zastarjelim izme\u0111u 3,000,000 i 4,000,000 mu\u0161keta u Evropi, koje su bile napravljene da ga\u0111aju crnim barutom, da ne govorimo o milijunima patrona, koje \u0107e sve zemlje koje to posjeduju biti spremne prodati to za pjesmu. Tu je velika koli\u010dina izgubljenog kapitala, ali to je neizbje\u017ean rezultat napretka. Na\u0161e vojne pu\u0161ke u ovoj zemlji uskoro \u0107e biti u zastarjeloj kategoriji, jer da bi se dr\u017ealo korak sa ostatkom svijeta mi \u0107emo tako\u0111er trebati usvojiti bezdimni barut. Pu\u0161ka napunjena s njime poslat \u0107e metak dva puta vi\u0161e od onog \u0161to bi crni barut. I naravno, novi izum mijenja vojne taktike u cijelosti, jer u bitkama budu\u0107nosti trupe vojnika se ne\u0107e masovno pokazivati neprijatelju. Otvoreno ratovanje, kao \u0161to je bilo uobi\u010dajeno kroz sve vijekove, stvar je pro\u0161losti, jer to bi zna\u010dilo potpuno istrebljenje. Da je bezdimni barut bio kori\u0161ten tijekom posljednjeg gra\u0111anskog sukoba, rat izme\u0111u Dr\u017eava ne bi trajao niti devedeset dana.<\/p>\n

\u201cKoja je razlika izme\u0111u brzo ga\u0111aju\u0107e pu\u0161ke i mitraljeza?<\/p>\n

\u201cBrzo ga\u0111aju\u0107a pu\u0161ka ne po\u010dinje pucati sa brzinom mitraljeza. Prvo je obi\u010dno jednog barela i napunjeno je s granatama. To je velika pu\u0161ka za torpedne \u010damce, ali petnaest puta u minuti je prili\u010dno dobro vrijeme za jednu od njih. Mitraljez vrste Gatling ima \u0161est do dvaanaest barela, i sa trojicom ljudi da rukuju s njim, prakti\u010dki nikada ne prestaje pucati, jedan plotun nadomje\u0161ta se s drugim brzinom od 1200 ispu\u0161tanja u minuti. Ta trojica ljudi mogu ubiti vi\u0161e nego cijela brigada naoru\u017eana sa staromodnim mu\u0161ketama.\u201d<\/p>\n

Pisac u Cincinnati Enquirer ka\u017ee:<\/p>\n

\u201cFizionomija idu\u0107eg rata, kad god da se desi, preuzet \u0107e potpuno nova obilje\u017eja, i toliko u\u017easna da \u0107e ostaviti zauvijek prijekor barbarizma urezan na \u010delo civilizacije. Nove vojne organizacije koje imaju po\u010detverostru\u010dene vojske, bezdimni i u\u017easan novi barut kojemu ni\u0161ta ne mo\u017ee odoljeti, sada\u0161nju munjevitu artiljeriju i magazine pu\u0161aka koje \u0107e sada prizemljiti vojske kao kada tornado potrese jabuke sa stabla, promatra\u010dnice u balonima i balonske baterije koje \u0107e baciti mase baruta na gradove i trv\u0111ave, ostavlju\u0107i ih opusto\u0161enima za kratko vrijeme i mnogo vi\u0161e u\u010dinkovitije od bombardiranja; pomi\u010dne \u017eeljeznice za topni\u0161tvo, elektri\u010dno svjetlo i telefon, itd., preokrenuli su sve taktike ratovanja. Idu\u0107i \u0107e rat biti vo\u0111en po sasvim druga\u010dijem sistemu, koji jo\u0161 nije bio isproban, i iz kojega \u0107e proizi\u0107i velika iznena\u0111enja. \u201cMi se naoru\u017eavamo za obranu, ne za napad,\u201d ka\u017ee svaka sila; \u201cna\u0161a je snaga na\u0161a za\u0161tita: ona name\u0107e mir na\u0161im bli\u017enjima i nadahnjuje sve sa odgovaraju\u0107im po\u0161tovanjem prema nama.\u201d \u201cMe\u0111utim, svaka sila slijedi istu politiku, \u0161to je jednako re\u0107i da je sve golemo i ubojito pokazivanje usmjereno samo da za\u0161titi mir od kand\u017ei rata. Premda bi to bio vrhunac ironije, Ja iskreno vjerujem u to, zato \u0161to je to o\u010dito, i ja smatram da je mir dobro \u010duvan od rata sa istim oru\u0111em potonjega, odnosno sa bojazni koja je uzrokovana sa njihovom veli\u010dinom i ru\u017eno\u0107om. Me\u0111utim ta neprestana naoru\u017eavanja su poput stalno upijaju\u0107eg vrtloga u kojega upada javna sre\u0107a, i ide, takoreku\u0107, da napuni vulkan bez dna u obliku eksplozivne tvari. Koliko god da je neobi\u010dno, ali to je prava situacija. Evropa le\u017ei na ogromnom vulkanu kojeg si je sama iskopala, i koji je mukotrpno napunjen sa najopasnijim elementom. Ali svijesna njegove opasnosti, ona marljivo \u010duva sve ugarke podalje od kratera. Ali kad god se njezin oprez opusti i dogodi se eksplozija, zamisli to, cijeli svijet \u0107e osjetiti \u0161ok, i drhtanje. Divlja\u0161tvo \u0107e izlo\u017eiti toliko mnogo ru\u017eno\u0107e da \u0107e se sveop\u0107e prokletstvo pro\u0161iriti s jedne nacije na drugu, i prouzro\u010dit \u0107e da narodi smisle neka sredstva dostojna na\u0161eg vremena da rije\u0161e me\u0111unarodne stvari, i rat \u0107e biti pokopan njezinim vlastitim rukama ispod ru\u0161evina koje \u0107e ona podi\u0107i.\u201d<\/p>\n

Jo\u0161 Jedna Pu\u0161ka Za Odr\u017eavanje Mira<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Objavite ovo po narodima, oglasite rat, podignite junake neka do\u0111u i idu svi vojnici. Raskujte raonike svoje na ma\u010deve, i srpove svoje na koplja; ko je slab, neka re\u010de: junak sam. (Joel 3:10)<\/p>\n

\u0160to \u0107e naskoro zna\u010diti i\u0107i u rat mo\u017ee se pretpostaviti iz opisa pu\u0161ke koji je dat dolje. U povezanosti sa tom pripremom za rat izme\u0111u nacija nemojmo previdjeti \u010dinjenicu da se vladavine i generali po\u010dinju bojati svojih vojski. Kao \u0161to je milicija odbila slu\u017eiti u Ohiu u povezanosti sa poreme\u0107ajima \u0161trajka, i kao \u0161to su se marinci pobunili protiv vlade u Brazilu, i vojnici u Portugalu protiv svojih generala, tako bi uskoro moglo biti i u svakoj zemlji u svijetu.<\/p>\n

Njema\u010dka sa svojom velikom vojskom postaje ustra\u0161ena zato \u0161to si Socijalizam postupno utire put me\u0111u vojnike. I \u010dak se u Velikoj Britaniji nedavno smatralo potrebnim razoru\u017eati neke od milicije ili slobodnja\u010dke milicije. Tajna sveg tog neposluha je spoznaja, i iza spoznaje le\u017ei obrazovanje, i iza obrazovanja tiskare i Bo\u017eja veli\u010danstvena prosvjetljuju\u0107a mo\u0107, koja podi\u017ee veo neznanja i priprema \u010dovje\u010danstvo za veliki dan Mesije sa njegovim uvodom nevolje.<\/p>\n

Mi smo se prije nekog vremena pitali kako \u0107e ustanak, takav kakvog Sveto Pismo izgleda podrazumijeva, ikada mo\u0107i pomesti cijelu zemlju; kako \u0107e anarhija biti oslobo\u0111ena unato\u010d sve kombinirane mo\u0107i i utjecaja kapitala i civilizacije koji joj se suprotstavljaju. Me\u0111utim mi sada vidimo da obrazovanje (spoznaja), utire put za najve\u0107u svjetsku katastrofu, na koju \u010dini se Sveto Pismo ukazuje da se mo\u017ee o\u010dekivati unutar nekoliko sljede\u0107ih godina. Mi sada mo\u017eemo vidjeti da bi se isti ti ljudi koji su bili obu\u010davani da koriste najnovije aparate za uni\u0161tenje ljudskog \u017eivota mogli na\u0107i me\u0111u onima koji imaju naboj i brigu za oru\u017earnice i ratnu municiju. Sljede\u0107e je \u010dlanak koji ukazuje na:<\/p>\n

\u201cOva pu\u0161ka, koja te\u017ei manje od 9 kg, i s kojom se rukuje kao sa obi\u010dnom lova\u010dkom pu\u0161kom, sipa mlaz metaka kada je u akciji brzinom 400 hitaca u minuti. Novo oru\u017eje je nazvano Benet-Mercier, te je Francuski izum. Ima kundak koji se stavlja na rame. U akciji vojnik le\u017ei na zemlji, stavljaju\u0107i pu\u0161ku na dva oslonca. To daje prednost u sigurnosti naspram\u00a0 Hiram Maxim brzo pucaju\u0107im modelom, budu\u0107i da je operater te pu\u0161ke prisiljen stajati kada ju puni. To ga stavlja na puni vidik neprijatelju — ili umjesto toga stavlja trojicu ljudi na vidik, jer troje se zahtijeva za rukovanje tim te\u017eim oru\u017ejem.\u201d<\/p>\n

Proro\u010dantvo Joela (3:9-11) se je zasigurno po\u010delo ispunjavati u predivnim pipremama za rat koje su sad bile u\u010dinjene me\u0111u narodima. Proro\u010danski, on je izrazio osje\u0107aje ovih vremena, govore\u0107i, \u201cObjavite ovo po narodima, oglasite rat, podignite junake neka do\u0111u i idu svi vojnici. Raskujte raonike svoje na ma\u010deve, i srpove svoje na koplja; ko je slab, neka re\u010de: junak sam. Skupite se i hodite, svi narodi unaokolo.\u201d Nije li to svijetom ra\u0161irena objava sada\u0161njeg vremena? Nisu li se mo\u0107ni i slabi ohrabrili za dolaze\u0107i sukob? Zar i tobo\u017enja Crkva Kristova ne postrojava mladi\u0107e i nadahnjuje ih sa duhom rata? Zar ljudi koji bi ina\u010de i\u0161li za svojim plugom i obrezivali stabla umjesto toga kuju i rukuju oru\u017ejem rata? I zar sve nacije ne okupljaju svoje mo\u0107ne vojske i iscrpljuju svoja financijska sredstva preko snage duge izdr\u017eljivosti, da se tako pripreme za prijeke potrebe rata – veliku nevolju za koju vide da se brzo pribli\u017eava?<\/p>\n

Sjedinjene Dr\u017eave Jedinstvene u Svom Polo\u017eaju, Ipak im se prijeti<\/p>\n

Sa Jo\u0161 Ve\u0107im Zlima Od Starog Svijeta<\/p>\n

Polo\u017eaj Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava me\u0111u narodima je jedinstven u gotovo svakom pogledu; i to u tolikoj mjeri da su neki skloni gledati na ovu zemlju kao na posebno dijete bo\u017eanske providnosti, i misliti da \u0107e u slu\u010daju svijetom ra\u0161irene revolucije ona umaknuti. Me\u0111utim takva zami\u0161ljena sigurnost nije u skladu sa zdravim prosu\u0111ivanjem, s obzirom bilo na znakove vremena ili na izvjesna djelovanja onih pravednih zakona odmazde po kojima su nacije, isto tako kao i pojedinci, su\u0111eni.<\/p>\n

Da su osobite okolnosti otkri\u0107a tog kontinenta i sa\u0111enja te nacije na njenu neobra\u0111enu zemlju, da udi\u0161u njen svje\u017ei zrak i razviju njene prekrasne resurse, bile korak u pravcu bo\u017eanske providnosti, misaoni i nepristrani \u010dovjek ne mo\u017ee sumnjati. Vrijeme i okolnosti svi ukazuju na to. Emerson je jednom rekao, \u201cNa\u0161a cijela povijest izgleda poput posljednjeg napora Bo\u017eanske Providnosti u korist ljudske rase.\u201d Me\u0111utim, on to ne bi bio rekao, da je razumio bo\u017eanski plan vjekova, u svijetlu kojega je posve jasno da to nije \u201cposljednji napor bo\u017eanske providnosti,\u201d nego jako dobro definirana karika u lancu providonosnih okolnosti za ostvarenje bo\u017eanske namjere. Ovdje je bilo dano uto\u010di\u0161te za potla\u010dene iz svih zemalja od tiranije gra\u0111anskih i crkvenih despotizama. Ovdje je, odvojeno od starih despotizama velikom oceankom pustinjom, duh slobode na\u0161ao mjesto za disanje, i eksperiment popularne vladavine postao je stvarnost. Pod tim povoljnim okolnostima veliko djelo Evan\u0111eoskog doba – izabiranje prave Crkve – bilo je uvelike olak\u0161ano; i mi ovdje imamo svaki razlog za vjerovati da \u0107e velika \u017eetva doba biti sakupljena.<\/p>\n

Ni u jednoj drugoj zemlji nije blagoslovljena poruka \u017eetve mogla biti – plan vjekova i njegova vremena i razdoblja i prednosti – toliko nesputana u svojem objavljivanju i toliko na\u0161iroko i slobodno razgla\u0161ena. I nigdje, izuzev pod slobodnim institucijama ove povoljne zemlje, je toliko mnogo umova bilo dovoljno oslobo\u0111eno iz okova praznovjerja i vjerskog dogmatizma\u00a0 kako bi bili u stanju primiti istinu sada pravovremenu, i zauzvrat nositi na\u0161iroko njene radosne novosti. Mi vjerujemo da je iz tog razloga Bo\u017eja providnost , u jednoj mjeri, bila nad ovom zemljom. Postoji djelo koje se treba napraviti za njegov narod ovdje koje ne bi moglo tako dobro biti napravljeno drugdje, i stoga kada je ruka tla\u010denja nastojala prigu\u0161iti duh slobode, bio je podignut Washington da predvodi osiroma\u0161ene ali odva\u017ene ljubitelje slobode u nacionalnu neovisnost. I kada je opet naciji prijetio poreme\u0107aj, i kada je do\u0161lo vrijeme za oslobo\u0111enje \u010detiri milijuna robova Bog je podignuo drugi hrabar i plemeniti duh u osobi Abrahama Lincolna, koji je presjekao okove zarobljenih i sa\u010duvao jedinstvo nacije.<\/p>\n

Ipak nacija kao nacija, nije, i nikada nije imala, bilo kakve tvrdnje o bo\u017eanskoj providnosti. Providonosna uplitanja u neke od njenih poslova bila su samo u interesu Bo\u017ejeg naroda. Nacija, kao nacija, je bez Boga i bez nade u vje\u010dnost kada je Bog, kroz nju, slu\u017eio svojim vlastitim mudrim namjerama za svoj narod – kada je sakupljao \u201csvoje izabrane.\u201d Nakon toga \u0107e vjetrovi velike nevolje mo\u0107i puhati na nju, kao i na druge nacije, zato \u0161to je i ona poput njih, jedna od \u201ckraljevstava ovog svijeta\u201d koji moraju ustupiti mjesto Kraljevstvu Bo\u017ejeg dragog Sina.<\/p>\n

Dok su uvjeti masa stanovni\u0161tva ovdje mnogo povoljniji od onih u drugim zemljama, postoji cijenjenje udobnosti i individualnih prava i prednosti ovdje me\u0111u siroma\u0161nijim klasama koje ne postoji u jednakoj mjeri u bilo kojoj drugoj zemlji. U ovoj zemlji, iz redova njenih najskromnijih gra\u0111ana, pro\u017eetih duhom njenih institucija – duhom slobode, ambicije, industrije i inteligencije – su do\u0161li mnogi od najmudrijih i najboljih dr\u017eavnika – predsjednici, zakonodavci, odvjetnici, pravnici i ugledni ljudi svake vrste. Nije ovdje nasljedna aristokracija u\u017eivala monopol ureda korporacija ili profita, nego djeca najponiznijeg putnika mogu te\u017eiti ka nagradama \u010dasti, bogatstva i unapre\u0111enja i osvojiti ih. Kojem Ameri\u010dkom \u0161kolarcu nije bilo ukazano na mogu\u0107nost da jednog dana postane predsjednik zemlje? U stvari, na sva postignu\u0107a velikih ljudi iz svakog stale\u017ea se gledalo kao na budu\u0107e mogu\u0107nosti Ameri\u010dke mlade\u017ei. Ni\u0161ta u duhu njenih institucija nikada nije provjeravalo takvu ambiciju; nego ba\u0161 naprotiv, to se uvijek stimuliralo i poticalo. Utjecaj tih otvorenih avenija prema najvi\u0161im i ka svim srednjim polo\u017eajima \u010dasti i pouzdanja u naciji bilo je prema uzdizanju svega naroda, od najni\u017eih slojeva prema gore. To je potaknulo \u017eelju za obrazovanjem i kulturom, i isto tako kao i zahtijeve obrazovanja i kulture. Besplatni \u0161kolski sustav je u velikoj mjeri udovoljio tom zahtijevu, dovode\u0107i sve klase u inteligentni kontatk kroz dnevnu \u0161tampu, knjige, \u010dasopise, itd., omogu\u0107uju\u0107i im tako, kao pojedincima, da usporede bilje\u0161ke i da prosude za sebe sva pitanja od interesa, i da u skladu s time imaju vlast nad njihovim utjecajem u nacionalnim stvarima kori\u0161tenjem glasova.<\/p>\n

Suvereni narod, tako dostojanstven i doveden do cijenjenja prava ljudskosti, je stoga prirodno jedan od prvih koji se opire, i to vrlo odlu\u010dno, bilo kakvim naizglednim tendencijama da obuzdaju svoju ambiciju ili da ograni\u010de svoja djelovanja. \u010cak i sada, bez obzira na liberalni duh njenih insitucija i ogromnih prednosti koje su stekle sve klase u naciji, svijest masa po\u010dinje razlu\u010divati utjecaje koji su na djelu koji su odavna bili namjenjeni da ih dovedu u ropstvo, da im se otmu njihova prava kao slobodnih ljudi i da im se uskrate blagoslovi dare\u017eljive prirode.<\/p>\n

Kod Ameri\u010dkog naroda je probu\u0111en osje\u0107aj opasnosti za njihove slobode, i potaknuti su na djelovanje s obzirom na takvu opasnost, sa snagom koja je bila njihovom ozna\u010denom karakteristikom u svakoj grani industrije i u svakoj aveniji trgovine, premda stvarni uzroci njihove opasnosti nisu bili dovoljno razabrani od masa da usmjere svoje snage mudro. Oni jedino vide da nagomilano bogatstvo osiroma\u0161uje mnoge, utje\u010du\u0107i na zakonodavstvo kako bi se jo\u0161 vi\u0161e gomilali bogatstvo i mo\u0107 u rukama nekolicine, i tako stvaraju\u0107i aristokraciju bogatstva \u010dija \u0107e se vlast s vremenom pokazati despotskom i nemilosrdnom kao i bilo koji despotizam Starog svijeta. Ajme dok je to, previ\u0161e istina, to nije jedina<\/p>\n

opasnost. Vjerski despotizam, o \u010dijoj se punoj mr\u017enje tiraniji mo\u017ee najbolje suditi kroz izvje\u0161taje o pro\u0161lim vremenima njene mo\u0107i, tako\u0111er prijeti ovoj zemlji. Ta opasnost je Rimokatoli\u010danstvo.* Ipak ta opasnost op\u0107enito nije prepoznata, zato \u0161to Rim ovdje osvaja sa lukavom vje\u0161tinom i osnovnim laskanjem. Ona ispovijeda veliko divljenje za tri institucije i samoupravu Sjedinjenih Dr\u017eava; ona se udvara i flertuje s Protestanstkim \u201chereticima\u201d koji \u010dine tako veliki dio inteligentne populacije, i sada ih naziva njenom \u201codvojenom bra\u0107om,\u201d za kojom ona ima \u201cbesmrtnu ljubav\u201d; no ipak, u isto vrijeme, ona stavlja njenu ljepljivu ruku na javni \u0161kolski sustav, kojeg ona jedva \u010deka pretvoriti u instrument za daljnje promicanje njenih doktrina i pro\u0161irenje njenog utjecaja. Njen se utjecaj osjeti i u politi\u010dkim i vjerskim krugovima, stalni val imigracije u ovu zemlju su ve\u0107inom njeni podanici.<\/p>\n

Opasnost Rimokatoli\u010danstva za ovu zemlju predividio je Lafayette, koji je, premda i sam Rimokatolik, pomogao da pobjedi, i uvelike zadivljeno, sloboda za ovu zemlju. On je rekao, \u201cAko \u0107e slobode Ameri\u010dkog naroda ikada biti uni\u0161tene, oni \u0107e pasti od ruku Rimskog sve\u0107enstva.\u201d Tako od nagomilanog bogatstva, od Rimokatoli\u010danstva i od imigracije, mi vidimo velike opasnosti.<\/p>\n

Ali ajme! lijek koji \u0107e mase na koncu primjeniti biti \u0107e gori od bolesti. Kada dru\u0161tvena revolucija do\u0111e ovdje, do\u0107i \u0107e sa svim previranjima i nasiljem koje Ameri\u010dka snaga i ljubav prema slobodi mo\u017ee baciti u nju. Stoga, nipo\u0161to nije nerazumno o\u010dekivati da \u0107e ova zemlja umaknuti sudbini svih nacija tzv. Kr\u0161\u0107anstva. Kao i sve ostale, i ona je osu\u0111ena na propast,<\/p>\n

*Svezak Dva, Poglavlje 10<\/p>\n

prevrat i anarhiju. Ona je tako\u0111er dio Babilona. Duhu slobode koji je ovdje bio potaknut kroz nekoliko nara\u0161taja, ve\u0107 se prijeti sa divlja\u0161tvom sa brzinom i \u017eestinom koji su bez premca u starom svijetu, i neobuzdanim sa jo\u0161 u\u010dinkovitijim instrumentima monarhijskih vlada.<\/p>\n

Da mnogi bogati ljudi to vide, i da do neke odre\u0111ene mjere osje\u0107aju strah da bi prijete\u0107e nevolje mogle najprije ovdje kulminirati, o\u010dito je iz razli\u010ditih pokazatelja, od kojih je sljede\u0107e, iz\u00a0 The Sentinel, Washington, D.C., od prije nekoliko godina, primjer:<\/p>\n

\u201cISELJAVANJE IZ SJEDINJENIH DR\u017dAVA – Gosp. James Gordon Bennett, vlasnik New York Heralda, ka\u017ee National Watchman, boravio je toliko dugo u Evropi pa da bi se smatrao strancem. Gosp. Pulitzer, vlasnik New York Worlda, re\u010deno je da je uzeo trajno prebivali\u0161te u Francuskoj. Andrew Carnegie, milijuna\u0161ki kralj \u017eeljeza, kupio je dvorac u \u0160kotskoj i pravi ga svojim domom. Henry Villard, Sjeverno Pacifi\u010dki \u017deljezni\u010dki magnat, prodao je svoje udjele i oti\u0161ao trajno u Evropu sa oko $8,000,000. W. W. Astor se odselio iz New Yorka u London, gdje je kupio veli\u010danstvenu rezidenciju i napravio molbu da postane Britanskim podanikom. Mr. Van Alen, koji si je nedavno osigurao da bude ambasador u Italiji sa $50,000 doprinosa fondu za Demokratsku kampanju, stranac je svim namjerama i svrhama, i izjavljuje da je ova zemlja neprikladna za njega kao gospodina da \u017eivi u njoj.\u201d<\/p>\n

Ali uzalud se tra\u017ei za\u0161titu i sigurnost pod bilo kojim od kraljevstava ovog svijeta. Svi sada dr\u0161\u0107u od straha i uzbune, i shva\u0107aju svoju nesposobnost da se nose sa mo\u0107nim, nagla\u0161enim silama s kojima \u0107e se imati baviti kada stigne u\u017easna kriza. Tada \u0107e zaista \u201cponositi ljudski pogledi biti poni\u017eeni i uznositost \u0107e ljudska biti oborena.\u201d \u201cU taj dan[koji je sada veoma blizu – \u010dak pred vratima] \u0107e \u010dovjek svoje srebrne idole i svoje idole od zlata…pobacati…krticama i slijepim mi\u0161evima da ode u pukotine stijena i na vrhove hrapavih litica, zbog straha GOSPODINOVA i zbog slave njegova veli\u010danstva, kada on ustane da strahovito potrese zemlju.\u201d (Iza. 2:17-21)<\/p>\n

Tada \u0107e \u201csve ruke klonuti, a koljena \u0107e svima malaksati. U kostrijet \u0107e se odjenuti, trepet \u0107e ih obuzeti, sva \u0107e lica sramota pokriti, sve \u0107e im glave o\u0107elavjeti! Srebro svoje pobacat \u0107e na ulice, a zlato \u0107e smatrati izmetom: u dan srd\u017ebe Jahvine ni srebro ni zlato ne\u0107e ih izbaviti.\u201d (Ezek. 7:17-19)<\/p>\n

Od male \u0107e koristi biti za\u0161tita koju bi bilo koja vladavina mogla pru\u017eiti, kada se sudovi Gospodnji i plodovi njihovih ludosti nagomilaju na sve njih. U njihovom ponosu mo\u0107i oni su si \u201cnagomilali gnjev za dan gnjeva:\u201d oni su sebi\u010dno te\u017eili za boga\u0107enjem nekolicine, i nisu se obazirali na vapaje siroma\u0161nih i potrebitih, i njihovi su vapaji doprli do u\u0161iju Gospodina nad vojskama, i on je prihvatio njihov slu\u010daj; i on objavljuje, \u201cKaznit \u0107u svijet za zlo\u0107u, bezbo\u017enike za bezakonje, dokraj\u010dit \u0107u ponos oholih, poniziti nadutost silnika Rje\u0111i \u0107e biti \u010dovjek neg` \u017ee\u017eeno zlato, rje\u0111i samrtnik od zlata ofirskog.\u201d (Iza. 13:11,12)<\/p>\n

Tako nam je zajam\u010deno da \u0107e Gospodinovo providonosno uplitanje u kona\u010dnoj katastrofi donijeti izbavljenje potla\u010denima. \u017divoti mno\u0161tva tada ne\u0107e biti \u017ertvovani niti \u0107e se produljiti nejednakosti u dru\u0161tvu kakve sada postoje.<\/p>\n

Uistinu ovo je prore\u010deno vrijeme tjeskobe nacija u neizvjesnosti. Glas nezadovoljnih masa je prikladno simboliziran sa hukom mora, i srca misaonih ljudi klonu od straha zbog u\u017easne nesre\u0107e za koju sada svi vide da se brzo pribli\u017eava; jer \u00a0sile nebeske(sada\u0161nje vladaju\u0107e sile) su bile u\u017easno uzdrmane. Uistinu neki, pou\u010deni kroz te znakove, i prizivaju\u0107i u misli biblijski redak, \u201cEvo, dolazi s oblacima,\u201d ve\u0107 po\u010dinju sugerirati prisutnost Sina \u010dovje\u010djeg, iako oni uvelike pogre\u0161no razumiju temu i Bo\u017eji lijek.<\/p>\n

Prof. Herron u predavanju kojeg je imao u San Franciscu rekao je na temu \u201cKr\u0161\u0107anski Preporod Nacije\u201d – \u201cKRIST JE OVDJE! I SUD JE SADA! Na\u0161e dru\u0161tveno uvjerenje u grijeh – te\u0161ka ruka Bo\u017eja na savjesti – to pokazuje! Ljudi i institucije bivaju su\u0111eni s njegovim u\u010denjima!\u201d<\/p>\n

Me\u0111utim usred sveg potresanja zemlje (organiziranog dru\u0161tva) i nebesa (crvkenih vlasti) oni koji u tome razabiru rad bo\u017eanskog plana vjekova raduju se u jamstvu da \u0107e ovo u\u017easno potresanje biti posljednje koje \u0107e zemlja ikada imati ili trebati; jer kao \u0161to nam Apostol Pavao jam\u010di, to ozna\u010dava uklanjanje uzdrmljivih stvari – da one stvari koje se ne mogu uzdrmati – Kraljevstvo Bo\u017eje, Kraljevstvo svjetla i mira – mogu ostati. Jer na\u0161 je Bog vatra koja pro\u017edire. U svom gnjevu on \u0107e progutati svaki sistem zla i tla\u010denja, i on \u0107e \u010dvrsto ustanoviti istinu i pravednost na zemlji.<\/p>\n

Povik \u201cMir! Mir! Kada nema mira\u201d<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

No, bez obzira na o\u010diti sud Bo\u017eji na svim nacijama, bez obzira na \u010dinjenicu da obujam svjedo\u010danstva od brojnih svjedoka priti\u0161\u0107e sa neodoljivom logikom protiv cijelog sada\u0161njeg ure\u0111enja stvari, i da su presuda i kazna o\u010dekivani sa gotovo sveop\u0107im strahom, postoje oni koji namjerno pokrivaju svoje strahove povicima \u201cMir! Mir!\u201d kada nema mira.<\/p>\n

Takva objava, u kojo su sudjelovale sve nacije tzv. Kr\u0161\u0107anstva bilo je ono \u0161to je izi\u0161lo od velikog pomorskog prikaza povodom otvaranja Balti\u010dkog Kanala. Kanaj je bio projicirao djed sada\u0161njeg Njema\u010dkog Cara, i njegov otac je po\u010deo posao, za korist Njema\u010dke trgovine, isto tako kao i za njenu mornaricu. Sada\u0161nji Car, koji vjeruje u ma\u010d kao lijek za poreme\u0107aje mira koji nikada ne\u0107e iznevjeriti, i koji se oslanja na top i barut, odlu\u010dio je u\u010diniti otvaranje zavr\u0161enog kanala prigodom velikog me\u0111unarodnog progla\u0161enja mira, i veli\u010danstvenim prikazom potencijala na kojima on mora po\u010divati. U skladu s time, on je pozvao sve nacije da po\u0161alju predstavni\u010dke ratne brodove (mirotvorce) na veliku Mornari\u010dku Paradu kroz Balti\u010dki Kanal 20 Lipnja, 1895.<\/p>\n

U odgovoru na taj poziv tamo je do\u0161lo vi\u0161e od stotinu plutaju\u0107ih \u010deli\u010dnih utvrda, uklju\u010duju\u0107i dvadeset divovskih \u201cratnih brodova,\u201d tehni\u010dki tako nazvanih, svi u potpunosti naoru\u017eani, i svi u stanju brzine 31,48 km\/h. \u201cTe\u0161ko je,\u201d rekao je London Spectator<\/em>, \u201cshvatiti takvu koncentraciju mo\u0107i, koja mo\u017ee u nekoliko sati zbrisati najve\u0107e luke iz postojanja, ili po\u010distiti komercijalne flote svijeta na dno oceana. U stvari, nema ni\u010dega, na primorju svijeta \u0161to bi se moglo \u010dak i pretvarati da se odupire takvoj sili; i Evropa, koju se smatra entitetom, mo\u017ee se prili\u010dno izraziti da je nepobjediva na moru i neodoljiva…Flota okupljena u Kielu bila je najvjerovatnije najve\u0107e utjelovljenje mogu\u0107e sile za borbu, pod uvjetom da borba nikada ne bi trajala du\u017ee od svojih eskplozivnih skladi\u0161ta.\u201d Tro\u0161ak plovila i njihovog naoru\u017eanja iznosio je stotine milijuna dolara. Jedan pozdrav, ispaljen istovremeno od 2,500 pu\u0161aka, potro\u0161io je u trenu tisu\u0107e dolara vrijednog baruta; primanje razli\u010ditih gostiju ko\u0161talo je Njema\u010dki narod $2,000,000. Govori Njema\u010dkog Cara i stranih predstavnika bavili su se s \u201cnovom erom mira\u201d uvedene sa otvaranjem velikog kanala i suradnje nacija koja je bila demonstrirana. Me\u0111utim fer govori, i sna\u017ena rika topni\u0161tva s kojom su kraljevi i carevi objavili Mir! Mir! s prijetnjama osvete bilo kome tko odbije njihove uvjete, nisu bili protuma\u010deni od strane ljudi kao ispunjenje proro\u010danske poruke \u201cna zemlji mir, prema ljudima dobra volja.\u201d to nije imalo umiruju\u0107i u\u010dinak na socijalisti\u010dki element; to nije sugeriralo lijek za izlje\u010denje du\u0161tvenih poreme\u0107aja, za olak\u0161anje briga ili smanjivanje tereta masa siroma\u0161nih i nesretnih; niti je dalo ikakvo jamstvo dobre volje na zemlji, niti je pokazalo kako bi dobra volja mogla biti osigurana i odr\u017eana, bilo izme\u0111u nacije i nacije, ili izme\u0111u vlada i naroda. Bila je to stoga velika farsa, velika, odva\u017ena, nacionalna la\u017e; i ljudi su ja takvom smatrali.<\/p>\n

The London Spectator izrazio je osje\u0107aje misaonih ljudi s obzirom na pokazivanje u sljede\u0107em istinitom komentaru:<\/p>\n

\u201cIronija situacije je vrlo o\u0161tra. Bio je to veli\u010danstveni festival mira i konstruktivne industrije, me\u0111utim njegova najve\u0107a slava bila je prisutnost flota pripremljenih na veliku \u017ertvu blaga i snage samo za rat i razaranje. Oklop nema smisla, osim ako nije mo\u0107an stroj za pokolj. Postoji samo jedna fraza koja opisuje u potpunosti ljepotu te \u201cmiroljubive\u201d flote, a to je da ona mo\u017ee u jednom danu uni\u0161titi bilo koju luku na zemlji, ili potopiti komercijalnu mornaricu svijeta, ako se okupi pred njome, na dno mora. I koje dubine ljudske mr\u017enje su bile sakrivene ispod sveg tog fer pokazivanja ljudskog prijateljstva! Jedna eskadrila bila je Francuska, i njeni su \u010dasnici bili zaduhani osvetom na tog likuju\u0107eg Cara zbog komadanja njihove zemlje. Druga je bila Ruska, i njeni Admirali mora da su bili svjesni da je njihov najve\u0107i neprijatelj i rival bila Sila kojoj su oni tako razmetljivo davali \u010dast, i koja je samo dan prije prekr\u0161ila pomorska pravila kao komplinent Carevom najupornijem i opasnijem neprijatelju. Tre\u0107a je bila Austrijska \u010diji je gospodar bio istjeran od vlasti koja je napravila kanal, i istisnut iz svoje provincije kroz koju je kanal u cijeloj svojoj du\u017eini imao svoj put. I bili su tamo brodovi iz Danske, s kojih je\u00a0 Holstein bio istjeran od\u00a0 njihovih sada\u0161njih vlasnika, i iz Nizozemske, gdje se svaki \u010dovjek boji da \u0107e jednog ili drugog dana Njema\u010dka, sa drugim osvajanjem, ste\u0107i udarcem, kolonije, trgovinu i prekomorsku karijeru. Car je govorio o miru, Admirali su se nadali miru, svjetska \u0161tampa u zboru objavljuje da je mir, ali sve u tom pokazivanju govori o upravo pro\u0161lom ratu, ili o rato koji jednog ne tako dalekog dana,\u00a0 \u0107e do\u0107i. Nikada u ovom svijetu nije bila takva veli\u010danstvena ceremonija, ili jedna toliko pro\u017eeta uzdu\u017e i poprijeko sa mrljom neiskrenosti.\u201d<\/p>\n

The New York Evening Post komentirao je kako slijedi:<\/p>\n

\u201cU samom okupljanju ratnih brodova o\u010dit je duh druga\u010diji od miroljubivog. Svaka dr\u017eava \u0161alje svoje najve\u0107e brodove i najte\u017ee pu\u0161ke, ne samo kao \u010din dobre volje, nego tako\u0111er kao i vrstu me\u0111unarodnog pokazivanja zubi. Britanska mornarica \u0161alje deset od svojih najmo\u0107nijih plovila samo kao primjer onoga \u0161to ima u pri\u010duvi, i sa izrazom kojeg je jednom netko rekao, \u201cBudite upozorene na vrijeme, O vi nacije, i nemojte izazivati gospodaricu mora.\u201d Francuske i Ruske eskadrile, na sli\u010dan na\u010din, stavljaju svoje najru\u017enije namr\u0161tenje da doma\u0107in William ne bi pretpostavio u veselom raspolo\u017eenju da napravi previ\u0161e prijateljske napretke. Na\u0161i Ameri\u010dki brodovi pridru\u017euju se floti s osje\u0107ajem koji nedvojbeno poti\u010de mnoge od \u010dasnika i mornara na brodu da je vrijeme da ponositi Evropljani nau\u010de da postoji rastu\u0107a pomorska sila preko mora s kojom bi bilo bolje ne \u0161aliti se.\u201d \u201cPoseban zrak komi\u010dnosti pridodaje se prisutnosti Francuza i Rusa. Kao ljubitelji me\u0111unarodnog mira, posebno kao ljubitelji Njema\u010dke, oni su uistinu komi\u010dni. Bijes oko stvari u nekim dijelovima Francuske je velik…<\/p>\n

\u201cAli najupadljivija neiskrenost kod svih mogla se vidjeti u otvaranju samog kanala Kiel. On je posve\u0107en \u201cprometu svijeta.\u201d Otud njegov me\u0111unarodni zna\u010daj, otud svo radovanje i slavljenje. Ali \u0161to Njema\u010dka i Francuska i druge kontinentalne Sile zaista misle o prometu svijeta? Za\u0161to upravo ovog trenutka, kao i pro\u0161lih dvadeset godina, oni napre\u017eu svaki \u017eivac da sputaju i sprije\u010de i smanje koliko god je to mogu\u0107e slobodnu trgovinsku interakciju me\u0111u nacijama…Sve dok taj restriktivan duh trgovinskog neprijateljstva i ljubomore ne pro\u0111e, ili se istro\u0161i kao providni apsurd, vi mo\u017eete otvoriti koliko god ho\u0107ete me\u0111uoceanskih kanala, ali vi ne mo\u017eete uvjeriti razuman narod da je va\u0161 govor o njihovom zna\u010daju za me\u0111unarodan dobar osje\u0107aj i op\u0107u ljubav prema miru i\u0161ta drugo do malo prozirne neiskrenosti.\u201d<\/p>\n

The Chicago Chronicle <\/em>je rekao:<\/p>\n

\u201c\u010cisti je barbarizam, ova parada u Kielu. Odr\u017eana u slavlju djela mira, ona poprima oblik veli\u010danja rata. Tamo se sastaju smrtni neprijatelji, pokazuju\u0107i svoja oru\u017eja dok skrivaju svoje neprijateljstvo iza prisilnog prijateljstva. Topni\u0161tvo planirano za rat pucalo je s ljubazno\u0161\u0107u. Sam Car hvali pokazivanje oru\u017eja. \u201cOru\u017eana sila koja se je okupila u luki Kiel,\u201d on je rekao,\u201dtreba u isto vrijeme slu\u017eiti kao simbol mira i suradnje svih Evropskih naroda za unapre\u0111enje i odr\u017eavanje Evropske misije civilizacije.\u201d Iskustvo se suproti ovoj teoriji. Onaj koji ima pu\u0161ku \u017eeli pucati s njom. Dr\u017eava koja je prikladna za rat \u017eeli napraviti rat. Jedna ozbiljna prijetnja Evropskom miru danas je \u010dinjenica da je svaka Evropska dr\u017eava pripremljena za rat.<\/p>\n

\u201cKopanje kanala Kiel bila je odvojena slu\u017eba civilizaciji; na\u010din njegovog proslavljanja po\u010dast je barbarstvu. Teoretskki, bio je iskopan, da ohrabri pomorsku trgovinu, i ve\u0107ina od brodova okupljenih da proslave njegov zavr\u0161etak, bila je vrste poznate kao razara\u010di trgovine.\u201d<\/p>\n

Prema The St. Paul Globe, kraljevsko viso\u010danstvo i prednost umjesto industrije, bili su na izlo\u017ebi u Kielu. Rekao je:<\/p>\n

\u201cKoje je mjesto flote ratnih brodova danas u unapre\u0111enju civilizacije? Koje su to piratske flote koje trebaju biti pometene sa otvorenih mora? Koja lo\u0161ija i divlja nacija postoji kojoj mo\u017eemo prenijeti prosvjetljuju\u0107i utjecaj suvremene civilizacije bacaju\u0107i na nju traga\u010dka svjetla eskadrile ratnih brodova? Postoji samo jedan napad u ovom trenutku u kojemu nacije mogu ujediniti svoje snage od srca pod izgovorom da rade za suvremenu civilizaciju. Ipak nijedna od vladi koja je bila predstavljena u Kielu ne bi se usudila da predlo\u017ei oru\u017eani savez sa drugima u svrhu protjerivanja iz Evrope gnusnih i okrutnih Turaka.<\/p>\n

\u201cDa li bi sukob izme\u0111u sjajnih ratnih brodova, ili bilo koje od dvije nacije predstavljene u Kielu, pomogao na bilo koji na\u010din stvari civilizacije? Nije li to naoru\u017eanje, ba\u0161 naprotiv, relikvija i svjedok pre\u017eivjelog barbarizma? Najdivlja obilje\u017eja bilo koje nacije njezino je bojno streljivo. Svrha ve\u0107ine od toga \u0161to Evropljani pru\u017eaju u takvom obilju porezima na optere\u0107eni narod je da dr\u017ei isti taj narod u poniznoj podlo\u017enosti silama iznad njih.\u201d<\/p>\n

The Minneapolis Times je nazvao tu pomorsku paradu u Kielu, \u201cBlef Tla\u010denja,\u201d na \u0161to je komentirao kako slijedi:<\/p>\n

\u201c\u010cinjenica da je otvaranje tog veli\u010danstvenog plovnog puta cijenjeno vi\u0161e po svojoj vojnoj nego po trgovinskoj prednosti, i da je bilo proslavljeno sa ubojnim sredstvima od okupljenih ratnih brodova svijeta, je optu\u017enica civilizacije. Jer ako tzv. \u201ccivilizirane nacije\u201d svijeta trebaju takva ogromna poduze\u0107a za vojna djelovanja i takve ogromne mornarice koje su sada odr\u017eavane na tro\u0161ak naroda, tada\u00a0 ljudska priroda od Europeidske rase nije napredovala ni najmanje od vremena Kolumba ili velikog otkri\u0107a do kojeg je do\u0161ao. Ako su takve mornarice neophodne, tada je sloboda nemogu\u0107a i despotizam je uvjet neophodan za ljudsku rasu.\u201d Taj glasni i ujedinjeni povik nacija, kroz njihove predstavnike, \u201cMir! Mir! kada mira nema,\u201d sna\u017eno nas podsje\u0107a na rije\u010d Gospodinovu kroz Proroka Jeremiju, koji ka\u017ee:<\/p>\n

\u201cJer od najmanjega do najve\u0107eg svi gramze za plijenom, od proroka do sve\u0107enika svi su varalice. I olako lije\u010de ranu naroda moga, vi\u010du\u0107i: `Mir! Mir!` Ali mira nema. Nek` se postide \u0161to gnusobu po\u010dini\u0161e, no oni vi\u0161e ne znaju \u0161to je stid, ne umiju se vi\u0161e crvenjeti. I zato \u0107e popadati s onima \u0161to padaju, sru\u0161it \u0107e se kad stanem ka\u017enjavati” – govori Jahve.\u201d(Jer. 6:13-15)<\/p>\n

Ta velika me\u0111narodna objava mira nosi samom svom licu pe\u010dat neiskrenosti, i sna\u017ean je podsjetnik na rije\u010di Johna G. Whittiera koji tako slikovito opisuje sada\u0161nje stanje mira:<\/p>\n

\u201cVeliki mir u Evropi! Red vlada<\/p>\n

Od Tiberskog gorja do ravnica Dunava!\u201d<\/p>\n

Tako ka\u017eu njeni kraljevi i sve\u0107enici; tako ka\u017eu<\/p>\n

La\u017eljivi proroci na\u0161ih dana.<\/p>\n

\u201cIdi lezi na zemlju i prisloni uho;<\/p>\n

\u010cuje\u0161 topot izmjerenih mar\u0161eva,<\/p>\n

Okretanje topovskog kola,<\/p>\n

Zvonjavu vatre ubojitih mu\u0161keta,<\/p>\n

Uzbunu no\u0107u, poziv stra\u017eara,<\/p>\n

Jednouhe \u0161pijune u kolibi i u hodniku,<\/p>\n

Od polarnih mora i tropskih baru\u0161tina<\/p>\n

Umiru\u0107e jecaje protjeranih ljudi,<\/p>\n

Zaklju\u010dane zatvore, lance galija,<\/p>\n

Strati\u0161ta koja se pu\u0161e sa svojim mrljama!<\/p>\n

Red – tajac gomila robova!<\/p>\n

Mir – u tamnici svodova i grobova!<\/p>\n

Govori, Knez i Kajzer, Sve\u0107enik i Car!<\/p>\n

Ako je to mir, molim vas, \u0161to je rat?<\/p>\n

\u201cKrma objavljuje tvoje bolje dane,<\/p>\n

Pred Tobom da Ti pripremi put<\/p>\n

Krstiteljeva sjena Slobode,<\/p>\n

Gray, s o\u017eiljcima i dlakavim haljama mora pritisnuti<\/p>\n

S krvare\u0107im nogama pustinjom!<\/p>\n

O da njegov glas mo\u017ee probu\u0161iti uho<\/p>\n

Sve\u0107enika i kne\u017eeva da oni \u010duju<\/p>\n

Krik Hebrejskog vidioca:<\/p>\n

Pokajte se! Pribli\u017eilo se Bo\u017eje Kraljevstvo.\u201d<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

BABILON PRED VELIKIM SUDOM NJENA ZBUNJENOST – NACIONALNA \u00a0 Gra\u0111anske Vlasti u Nevolji, Vide\u0107i da Sud Ide Protiv Njih – U Strahu i Tjeskobi Oni Tra\u017ee Savez Jedni s Drugima, i Uzalud O\u010dekuju od Crkve Njenu Mo\u0107 iz Starih Vremena … Continue reading →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":8415,"menu_order":7,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-9290","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9290","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9290"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9290\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11849,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9290\/revisions\/11849"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/8415"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9290"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}