Proročanska poruka nade u vremenu zbunjenosti
📘 Evo Vašeg Kralja! nije samo knjiga — to je poziv na razlučivanje, na obnovu, na iščekivanje. U svijetu koji je izgubio povjerenje u ljudske vladare, ova knjiga otkriva jedinstvenog Kralja koji dolazi ne s mačem, već s milošću. Isus iz Nazareta — odbijen, razapet, ali obećan — vraća se kao Vladar pravde, nositelj svjetla i obnovitelj čovječanstva.
🔍 Što ćete pronaći u knjizi:
- Portret Kralja koji je “malo manji od anđela”, ali uzvišen iznad svih vlasti
- Duboku analizu “vremena okrjepe” i značenja Kristove prisutnosti
- Razotkrivanje zabluda Mračnog Srednjeg vijeka i poziv na čistu biblijsku istinu
- Proročanske slike: “Mišica Gospodnja”, “oblaci nevolje”, “porođajni bolovi svijeta”
- Poziv učenicima da bdiju, razlučuju i pripreme se za dolazak Kraljevstva
🎯 Za koga je ova knjiga?
Za svakoga tko traži smisao u kaosu. Za one koji žele razumjeti biblijska proročanstva bez senzacionalizma. Za vjernike koji žele obnoviti vjeru u obećanja Božja — i za skeptike koji traže razloge za nadu.
📖 Evo Vašeg Kralja! je više od teološkog teksta. To je svjetionik u noći grijeha. Dostupno sada. Pripremite srce za dolazak Kralja.
NAZOVITE nas na 098-199-4362 ILI ČITAJTE OVDJE U PDF-U
Posebno Izdanje / 2024 — Povijest Istraživača Biblije
(Pouka Za Četvrti Tjedan u Listopadu 2025)
OVE Učiteljeve riječi predstavljaju napredak kršćanina prema slavi i sunasljedstvu s Njim u Kraljevstvu kao putovanje; i da je to putovanje izuzetno teško—tako teško da ga vrlo malo njih uspijeva uspješno savladati te pronaći i ući na vrata Kraljevstva kamo ono vodi. Pisma ukazuju da su mnogi pozvani stupiti na ovaj put, ali da je samo nekolicina, zbog svoje odlučne ustrajnosti da idu naprijed unatoč kušnjama, konačno izabrana kao dostojna ući kroz vrata u Kraljevstvo—”Mnogi su pozvani, ali malo ih je izabranih.” – Otkr. 17:14.
Isus je bio prvi koji je hodao ovim uskim putom i stoga je On naš Vođa. Uvjete pod kojima se može stupiti na taj put jasno je iznio Učitelj. Rekao je: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, i uzme svoj križ i slijedi me.” Nema drugog načina za ulazak na uski put osim pristajanja na ove uvjete. Upravo ti uvjeti čine uski put tako teškim. Put je bio težak za Isusa, toliko da se prije nego što je stigao do kraja molio: “Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša, ali neka ne bude moja volja, nego Tvoja.” Sluga ne može očekivati da bude iznad svoga Gospodara, pa tako i oni koji slijede Učitelja moraju očekivati da će put biti opasan i težak.
Zapazite prvi uvjet za slijeđenje Učitelja—samoodricanje. Nominalno kršćanstvo pridalo je pogrešno značenje ovim riječima, tumačeći ih tako da bi se osoba, posebno u određena doba godine, trebala suzdržavati od uživanja u određenoj hrani, zadovoljstvima itd. Ali to uopće nije smisao. Nije stvar u odricanju od određenih materijalnih blagoslova, već u odricanju od samoga sebe. Svjetovni duh je upravo suprotan ovome, naime, samopotvrđivanje. Neposvećeni polažu svoju nadu u životni uspjeh na svoju sposobnost da promiču sebe i time impresioniraju svoje suradnike idejom o tome koliko su poželjni za bilo koji položaj u životu kojem možda teže. U ostvarivanju svojih ciljeva neki su grubi i otvoreno arogantni; drugi su, po prirodi i odgoju, blagi i uglađeni. Oni obično ostave veći trag u svijetu nego otvoreno arogantni, jer se o njima sudi po vanjskom izgledu.
Ali bez obzira na to kako neposvećeni teže cilju uspjeha, on se temelji na promicanju samoga sebe. Ljudi će potrošiti velike svote novca, kao u političkim kampanjama, kako bi javnosti rekli koliko su divni, i da bi ih, zato što su tako divni, trebalo izabrati na ovu ili onu dužnost. To je potpuna suprotnost načelu samoodricanja.
Da bi se stupilo na uski put, mora se pristati na odricanje od samoga sebe, umjesto na promicanje samoga sebe. Mora se zavjetovati da će vršiti božansku volju, a ne vlastitu. Mora se pristati slijediti taj put samoodricanja sve dok se žrtva samoga sebe ne dovrši u smrti. Ambicija za bilo čim drugim osim za vršenjem volje Božje mora biti ostavljena po strani. Tako se mora odreći samoga sebe i okrenuti leđa svakoj misli osim traženju i vršenju volje Božje u Kristu. To je posvećenje, i samo se kroz posvećenje može stupiti na Uski Put.
PUTOKAZI—ISTINITI I LAŽNI
Razmišljajući o kršćanskom životu kao o iskustvu putnika, možemo ispravno smatrati različite upute i obećanja Gospodinova kršćaninu kao putokaze koji nas usmjeravaju na našem putovanju. I u tom pogledu, podsjećamo se također da se varljivi utjecaji svijeta, tijela i đavla također pojavljuju s vremena na vrijeme dok putujemo. Oni će nas, ako ih slijedimo, sigurno odvesti na stranputice i zaobilaznice jedne ili druge vrste. Stoga je vrlo važno da najpažljivije promotrimo svaki znak koji se pojavi i da se vodimo samo onima koji nose nepogrešiv dokaz da ih je postavio Gospodin.
Čak i prije nego što stvarno stupimo na Uski Put, dok se još približavamo ulaznom koraku potpunog posvećenja, različiti utjecaji djeluju kako bi skrenuli putnika na neku stranputicu koju Gospodin nije odobrio. Jedan od pokušaja koji se često čini kako bi se nekoga spriječilo da stupi na Uski Put jest argument da su nesavršenosti našeg tijela tako brojne i duboko ukorijenjene da bi bilo ludo poduzeti putovanje samoodricanja—da ne možemo uspjeti. U tom pogledu, putniku se često govori da, iako je Bog milosrdan i ljubazan, sigurno je da nas ne bi mogao dugo trpjeti takve kakvi jesmo, te da bi neuspjeh u održavanju Njegove naklonosti za nas imao tragične posljedice.
Suočeni s obeshrabrujućim sugestijama ove vrste, trebamo samo potražiti ohrabrujuće znakove koje je postavio Gospodin, i uz njihovu pomoć održati ispravan osjećaj smjera. Jedan od tih znakova glasi: “Bog je onaj koji opravdava, tko je taj koji osuđuje?” Bog, kao što znamo, opravdava kroz prolivenu krv Kristovu, i znamo da je zasluga te krvi dovoljna da pokrije sve nenamjerne nesavršenosti. Sjećamo se da je Gospodin znao sve o našim nesavršenostima kada nas je, kroz istinu, pozvao da stupimo na Uski Put, stoga se sada naše nesavršenosti ne mogu koristiti kao legitiman izgovor za neprihvaćanje poziva.
PUT ZATVOREN
Sotona je, bez sumnje, koristio različite metode u različitim razdobljima tijekom ovog doba, ali jedna koju danas koristi u nastojanju da spriječi pozvane da predaju svoje sve u posvećenju Gospodinu, jest znak “Put Zatvoren”. Još davne 1844., tijekom Millerovog pokreta, Sotona je započeo svoju kampanju obmane na tom polju. Od tada, s prekidima, na različite datume, nastojao je obeshrabriti one koji bi stupili na Uski Put ustrajući na tome da su vrata visokog poziva zatvorena. Vrata, ili ulaz stvarnog ulaska u sunasljedstvo s Kristom, nalaze se na dalekom kraju Uskog Puta; i pokušava nas se uvjeriti da je pogrešno stupiti na ovaj put jer ćemo, kada stignemo do kraja, pronaći vrata zatvorena—drugim riječima, da je to “slijepa ulica”.
Ali da bi se suprotstavio ovom lukavom naporu Sotone da obeshrabri one koji stupaju na Uski Put, Gospodin je, takoreći, postavio znakove da usmjere i ohrabre putnika. Jedan od njih glasi: “Ja sam Onaj koji otvara, i nitko ne zatvara, i zatvara, i nitko ne otvara!” Razmišljajući o ovoj izjavi, postaje očito koliko je jasno Gospodin otvorio vrata visokog poziva tamo na početku Evanđeoskog doba. Božje sredstvo pozivanja kojim nas poziva da stupimo na Uski Put jest istina. Na početku doba postojalo je određeno vrijeme kada je istina krenula. Nitko nije mogao biti dosegnut tom istinom ni trenutak prije Božjeg određenog vremena.
Trebamo li pretpostaviti da Bog neće nastaviti sa svojim urednim načinom obavljanja stvari i na kraju doba? Moramo li zaključiti da Bog, koji je čudesno započeo širenje Svoje istine, sada to nije u stanju zaustaviti; i da će stoga njome biti dosegnuti mnogi za koje On ne želi da budu dosegnuti? Trebamo li vjerovati da će zbog navodno pogrešno usmjerenih napora nekolicine Njegove neuko revne djece Bog biti prisiljen na položaj u kojem će morati razočarati mnoge koji čuju i budu nadahnuti Njegovom čistom porukom istine da teže visokom pozivu nakon što su vrata visokog poziva zatvorena? Sigurno, to se ne čini kao Božji način obavljanja Njegovog djela.
Nije li očito da će, kao što je Bog otvorio vrata na početku doba uzrokujući širenje istine, zatvoriti vrata na kraju doba blokirajući sve daljnje napore za širenje istine? U nekim dijelovima zemlje to je već učinjeno. U Americi, međutim, Gospodin još nije zaustavio širenje istine; i, osim ako ne zauzmemo stav da Bog nema kontrolu nad Svojom istinom, to bi se činilo kao konačan dokaz da On još uvijek poziva neke da stupe na Uski Put.
VRATA ZATVORENA LUDIM DJEVICAMA
Kada se vrata sunasljedstva s Kristom konačno zatvore, klasa ludih djevica otkriva da su ostale vani. Obje klase stupile su na Uski Put dok je još postojala prilika za to, ali lude djevice nisu “trčale tako da dobiju”. Utjecaji svijeta, tijela i đavla uspjeli su ih skrenuti s tijesnog i Uskog Puta tako da ne dosegnu položaj s Kristom na prijestolju, već ih, umjesto toga, zaobilaznica dovodi do toga da se nađu pred prijestoljem. To će biti slavan položaj kao slugu, ali ne tako uzvišen kao položaj kraljeva na prijestolju.
Ali ulaz na Uski Put bit će zatvoren kada više ne bude prilike za one koji uđu da stignu do drugog kraja i prođu kroz otvorena vrata u Kraljevstvo. Ako netko vidi povlasticu samoodricanja, i ako mu je u božanskoj providnosti pružena prilika da služi, žrtvuje se i trpi za stvar božanske istine, to znači da je Uski Put još uvijek otvoren, i da može ući s punim pouzdanjem vjere da ga je Bog pozvao, i da će, ako ostane vjeran, čuti “dobro obavljeno” na kraju puta.
Nakon stupanja na Uski Put, putnik mora biti stalno na oprezu kako ga ne bi skrenuli mnogi varljivi znakovi i mamci koji mu mašu na gotovo svakom koraku napretka na putovanju. Znajući da je neprirodno živjeti životom samoodricanja i žrtve, većina mamaca je namjerno osmišljena kao privlačan poziv, lukavo kamufliran, da se odustane od života stalnog suprotstavljanja željama i sklonostima tijela. Kad bi ti pozivi bili upućeni otvoreno, malo bi posvećenih kršćana na njih obratilo pozornost; ali oni to nisu. Oni su sročeni tako da izgledaju dobro i da su u potpunosti u skladu s ciljem kojem kršćanin teži. Napravljeni su da izgledaju ispravno, kao što prorok izjavljuje: “Postoji put koji se čovjeku čini ispravan, ali na kraju vodi u smrt.” Izr. 14:12.
Znajući kraj kamo Uski Put vodi ako se slijedi do kraja, i znajući uvjete samoodricanja i žrtve pod kojima započinjemo ovo teško putovanje, trebali bismo biti u stanju spremno otkriti koji su od znakova koje susrećemo postavljeni od đavla, a koji od Gospodina. Iako su Sotonini znakovi varljivi i obmanjujući, analiza svakog znaka kako se susretne trebala bi otkriti potiče li na nastavak poslušnosti uvjetima našeg posvećenja, a time i na nastavak na putu služenja i trpljenja.
KUŠNJE NE BI TREBALE OBESHRABRITI
Kada kršćanin stupi na Uski Put, i opetovano sve dok se ne dosegne kraj, Sotona ga nastoji skrenuti putem obeshrabrenja. Često se iznosi misao da onaj tko ima punu naklonost Gospodinovu ne bi trebao imati toliko kušnji; stoga, ako netko ima teške kušnje ove ili one vrste, to znači da nije ugodan Gospodinu. Gospodin je znao da će ti posebni varljivi utjecaji biti usmjereni na kršćanina u nastojanju da ga obeshrabre, pa je, takoreći, postavio znakove da im se suprotstavi.
Jedan od tih znakova glasi: “U svijetu ćete imati nevolju, ali budite hrabri, ja sam pobijedio svijet.” To otkriva da je kršćanski život život kušnje, i da je sam naš Vođa, iako savršen i sposoban pružiti savršenu poslušnost, bio podvrgnut kušnji. Svijet Ga je mrzio i progonio. Kada smo stupili na Uski Put, pristali smo slijediti Učitelja, što znači da moramo očekivati da ćemo iskusiti kušnje slične onima kroz koje je On prošao. Ispravna procjena značaja ovog znaka, stoga, znači da umjesto da kušnje koje dolaze od svijeta impliciraju da nas je Bog napustio, one znače upravo suprotno; naime, da je naša žrtva prihvaćena.
Božji znakovi ohrabrenja u tom pogledu su mnogi, pokrivajući svaku obeshrabrujuću okolnost koja se može pojaviti. Drugi glasi: “Ne čudite se vatrenoj kušnji koja vas snalazi da vas iskuša, kao da vam se nešto čudno događa, nego se radujte što ste dionici Kristovih patnji.” S našom vjerom čvrsto utemeljenom na blagoslovljenoj stvarnosti ovih riječi, Sotoni bi trebalo biti vrlo teško da nas odvuče na stranu varljivim sofizmima sračunatim da nas uvjere kako bi kršćanski život trebao biti lagan, ugodan život.
Niti trebamo pokušavati birati izvor naših kušnji. One mogu doći od svijeta, ili, kao što je bio slučaj u iskustvu apostola Pavla, neke od njih mogu doći od “lažne braće”. Pavao je, naravno, na temelju svog apostolskog autoriteta bio u stanju definitivno identificirati lažnu braću. Mi to ne možemo, ali u isto vrijeme, poput Pavla, možemo otkriti da neke od naših najtežih kušnji proizlaze iz našeg druženja s braćom. Mi njih krivo razumijemo, oni nas krivo razumiju, i nastaju kušnje. Tada Sotona stupa na djelo pokušavajući nas navesti da se držimo podalje od braće, da napustimo naše zajedničko okupljanje. To je oblik obeshrabrenja, koji će, ako mu se popusti, uskoro rezultirati hlađenjem revnosti i na drugim područjima. Ne možemo hodati Uskim Putom dok se držimo podalje od suputnika koji idu prema istom cilju samoodricanja sada, i slavi s Kristom u Kraljevstvu na kraju.
Da, moramo očekivati nevolje dok hodamo Uskim Putom. Ali iako smo uvjereni da će to biti tako, također smo ohrabreni mnogim obećanjima Gospodinovim da će nam pomoći da podnesemo što god dođe od kušnje i tuge. “Kakvi su ti dani, takva će ti biti i snaga”, glasi jedan od tih znakova; i dok putujemo dalje, možemo se tješiti ovim obećanjem i odlučiti da, milošću Božjom, Sotoninoj lukavosti—iako privlačnoj tijelu—neće biti dopušteno da nas odvede na zaobilaznicu s našeg puta vjernosti. Iako se onima koji bi mogli postati obeshrabreni ove kušnje mogu činiti kao “velika nevolja”, mi ćemo ih, uz Njegovu pomoć, gledati kao “Lake nevolje koje su samo trenutačne”, i koje “nam donose daleko veću i vječnu slavu.”
(Nastavit će se)
OD DOPISNIKA IZ SAD-a
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35