SADRŽAJ:
Hoće li Izrael preživjeti posljednja vremena?
Teologija zamjene protiv božjih obećanja
Hoće li samo 1/3 židova biti spašena?
Antisemitizam i novi antisemitizam
Ima li ikakve nade za Izrael?
Živjeti u Mesijanskim vremenima
Obećanje Abrahamu o blagoslivljanju svih
Izabrani narod- sa odgovornošću
Novi savez sa Izraelom i Judom
Višetisućljetni život u obećanoj zemlji
Nakon raspršivanja- ponovno skupljanje
Obnavljanje Kraljevstva u Izraelu
Obnova Izr aela u vremenu kraja
Sakupljanje sa „ribarima“ i „lovcima“
Ponovno sakupljanje u „nevolji“
Progonjeni i uzvišeni
Izrael naveden na ljubomoru
Svijetlo neznabošcima
Trijumfalni Jeruzalem
Na kraju Milenija
Moliti da Božje Kraljevstvo dođe na zemlju
DODATAK A- Doprinos Izraela i židovskog naroda svijetu
DODATAK B-Institucionalizirana pristranost protiv Izraela
DODATAK C-Dijaspora:protjerivanja, nasilna obraćanja, asimilacije i uništenje
Hoće li Izrael preživjeti posljednja vremena?
„I tako će sav Izrael biti spašen. Kao što je napisano…“ (Rim.11:26)
Šta budućnost donosi Izraelu? Hoće li sav Izrael zaista biti spašen kao što je naučavao apostol Pavao?Ili će Izrael i većina židova biti zauvijek izgubljeni? Hoće li Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev- koji se tisućljećima brinuo za Izrael na koncu dopustiti da on bude uništen? Nakon povratka „Mog naroda“ u obećanu zemlju hoće li ona zauvijek ostati njegova? Kako će Izrael ikada biti „svjetlo narodima“ budući da ih se općenito smatra „prokletstvom među narodima“ posebno nakon što su bili rasijani? Hoće li samo nekoliko tisuća židova preživjeti posljednja vremena? (Iza.49:6; Zah.8:13)
U vrijeme kraja ovog doba kao što je prorok Zaharija napisao Jeruzalem će biti okružen vojskama svih naroda. Grad će biti „osvojen“ (Zah.14:1,2) Scena izgleda poput uništenja Hrama 70 n.e. No ipak nije. Onda je samo Rim uništio Jeruzalem. Ovo proročanstvo kaže da će se „svi narodi skupiti za rat protiv Jeruzalema“. Prorok Ezekijel (38 i 39) također opisuje ovu invaziju sa sjevera u „posljednjim godinama“ kada će Izrael prebivati „mirno“ u Zemlji. Proročanstva zvuče zastrašujuće!
TEOLOGIJA ZAMJENE PROTIV BOŽJIH OBEĆANJA
Interpretacije proročanstava od gotovo svih kršćana daju veoma tmurnu viziju o budućnosti Izraela. Osim toga ti kršćani tvrde da se svi blagoslovi obećani u Hebrejskim pismima više ne odnose na Izrael nego da su prešli na Kršćansku crkvu. Zašto? Uglavnom zato što su prihvatili „teologiju zamjene“ koja zapravo prikazuje Izrael kao i sve Židove kao trajno odbačene od Boga.
Uistinu Isus je neposredno prije svog raspeća rekao: “Evo, vaš se dom napušta i ostavlja vama.“ (Mat.23:38) No s druge strane apostol Pavao je naučavao da će nakon što Crkva bude upotpunjena „…sav Izrael biti spašen…“ (Rim.11:26) Sada kada smo blizu kraja Kršćanskog doba Bog poziva svoj drevni narod da se vrati u svoju domovinu u očekivanju da odstrani njihovo „otvrdnuće“ (Rim.11:25) Kršćani kroz cijelo ovo doba općenito gledajući nisu razumjeli riječi apostola Pavla Crkvi „…zbog čega je vama ukazano milosrđe, da bi i njima sada bilo ukazano milosrđe.“ (Rim.11:31)
Veoma rano u kršćanskoj eri ugledni Crkveni Oci počeli su opisivati židove sa veoma negativnim terminima. Justin Mučenik (100-165 n.e.) prezentirao je koncept da kršćani nasljeđuju obećanja data Izraelu zbog toga što su židovi odbacili Isusa kao Mesiju. On je čak tvrdio da budući da kršćani imaju vjeru poput Abrahamove oni čak mogu umjesto Židova dobiti u nasljedstvo, Svetu zemlju kao Abrahamova prava djeca.
„Teologija zamjene“ koju je naučavao Augustin (354-430 n.e.) također je obuhvaćala koncept da je „Dom Izraelov“ zauvijek odbačen. Kao rezultat ovo učenje postalo je službenom Crkvenom doktrinom. Ipak značajno je spomenuti da je Augustin poticao kršćane da židovima poštede život. Zašto? Pa njihovo postojanje će potvrditi kršćansku tvrdnju o autentičnosti cijele Biblije. Tijekom istog perioda Ivan Hrizostom (339-407 n.e.) zastupao je tezu: „Zato…što su..židovi ubili Isusa…- nemojte imati milosti prema njima samo ih koljite“ Hrizostomova zlobna gledišta direktno su vodila do nasilnog progonstva u Antiohiji (Sirija) Još jedan rezultat „teologije zamjene“ bila je totalno pogrešna optužba kršćana protiv židova koji su lažno tvrdili da su židovi odgovorni za nekakva grozna“ritualna ubojstva“. Ne treba stoga čuditi s obzirom na takve raširene laži da je uništenje židovskog naroda postalo dijelom kršćanske teologije. (U novije vrijeme Arapski muslimani prihvatili su te lažne antisemitske optužbe i optužili su židove za takva ritualna ubojstva Arapa kao i drugih.)
Sa takvim lažnim učenjima Kršćanska crkva doprinijela je sve većoj netoleranciji prema židovima. Učenje apostola Pavla da Izrael neće biti zauvijek odbačen „službena“ Crkva totalno ignorira. Iako je Pavao naučavao: „…sav će Izrael biti spašen“. Njihovo otvrdnuće trajat će „dok ne uđe puni broj ljudi iz drugih naroda.“ (tj. dok puni broj neznabožaca ne dođe u Crkvu) (Rim.11:25) Drugim riječima Izrael je još uvijek Božji narod! Stoga zloslutna proročanstva o nevolji koja će doći na Izrael samo su dio priče. Bog je također obećao da će se boriti za svoj narod i za svoju zemlju „kao u dan rata svojega“ (Zah.14:3) I Bog je rekao da će se „smilovati svemu domu Izraelovu…i vjerno će braniti sveto ime svoje…i izlit će duh svoj na dom Izraelov.“ (Eek.39:25-29)
Ustvari postoje još mnoga prekrasna obećanja koja se tek trebaju ispuniti na Izraelskom narodu. Biblijska realnost prekrasno prikazuje budućnost Izraela u okviru Božjeg plana. Ustvari kršćani imaju odgovornost u ovom vremenu kraja da tješe i hrabre Izrael: „da je platio cijenu prijestupa svojega.“ (Iza.40:1,2) U svijetu eskalirajućeg antisemitizma vjerni kršćani trebali bi pokazivati iskrenu podršku židovskom narodu čineći to sa entuzijazmom.
HOĆE LI SAMO 1/3 ŽIDOVA BITI SPAŠENA?
Iako neki kršćani tvrde da se ne opredjeljuju za „teologiju zamjene“ njihovo osnovno gledište jednako je tmurno. Ti kršćani pogrešno tvrde da će 144000 židova (Otkr.7:4) povjerovati u gospodina Isusa i da će služiti kao propovjednici ljudima koji će preostati na zemlji nakon „uznesenja“ tokom 7 godina nevolje. Njihov uspjeh bit će ograničen, spasit će se samo 1/3 židova i 1/4 neznabožaca. Ako ih se upita što će biti sa milijardama koje se neće obratiti tijekom nevolje oni priznaju kako vjeruju da će te milijarde biti zauvijek izgubljene u plamenu „jezera ognjenog“ (Otkr.20:15) Po tom gledištu svi koji su umrli a nisu vjerovali u Isusa-uključujući žrtve Holokausta- zauvijek će trpjeti. Isto tako mnogi kršćani koji su Prije-Milenaristi (očekuju Kristov dolazak prije Milenija) naučavaju da će vrijeme kraja završiti u Harmagedonu koji će sve zauvijek uništiti. Oni ne nude nikakvu nadu u Kristovom Kraljevstvu onima (židovima i neznabošcima) koji poginu u Harmagedonu.
No da li je to zaista Božji plan za djecu Izraelovu? ili čovječanstvo? Sam Bog obećao je da će ponovno sakupiti Izrael i vratiti ga u njegovu zemlju i tamo ga zasaditi svim srcem svojim. (Jer.32:41) Zašto bi Bog onda dopustio takvo uništenje s obzirom da je obećao da „ih se više neće iščupati iz zemlje njihove koju sam im dao.“ (Amos 9:15)
Drugi opet tzv. Pos.-Milenaristi očekuju da će najprije obratiti svijet- ispunjavajući Isusovu zapovijed da „trguju“ dok se on ne vrati. (Luka 19:13) Ti Pos-Milenaristi očekuju da će zadobiti kontrolu i vladati Zemljom prije Isusovog drugog dolaska. Oni nastoje uspostaviti Teonomiju –Biblijski Zakon- da upravlja SAD-om i ostatkom svijeta. Nada i izgledi za Izrael koje oni nude nisu ništa svjetliji od gledišta i izgleda za ostatak svijeta.
ANTISEMITIZAM I NOVI ANTISEMITIZAM
Antisemitizam je nažalost plod teologije zamjene. Nažalost za židove koji žive u stranim zemljama u koje su bili rasijani prije nekih 2000 godina antisemitizam življi je nego ikad. Nedavno se moglo vidjeti kako je antižidovski osjećaj vidljivo povezan sa antiizraelskim. Unatoč svemu pozitivnom što je Izraelski narod doprinio znanosti, medicini itd. (vidi dodatak A) mediji su uspjeli inzistirati na tome da se rašire novorođene laži onih koji svakim svojim dahom optužuju Izrael.
Optužba da židovi kontroliraju medije jedna je od takvih laži. Reporteri opetovano orkestriraju incidente i tada zloupotrebljavaju fotomontažu da bi prikazali Izrael kao zločinca- a ne kao žrtvu bliskoistočnog užasa. Ovaj antiizraelski novi antisemitizam može se primjetiti u akcijama nekih nepridruženih članica OUN-a koje su spremne optužiti Izrael a ne Hamas. (Vidi dodatak B) Više od jednog desetljeća Hamas otvoreno ispaljuje rakete i granate na civilno stanovništvo u Izraelu i zbog toga nije izišla gotovo niti jedna rezolucija koja bi osudila njihov terorizam.
Muslimanskonadahnuti protesti čak na zapadu pridaju nacističku sliku židova i Izraela. Ironično u očima svjetskih medija na FATAH, HEZBOLAH I HAMAS počelo se gledati kao na organizacije „boraca za slobodu“. U međuvremenu židovske žrtve terorizma lažno se opisuje kao nacistička čudovišta.
Tuniska iskra koja je zapalila vatru pobune 2011 diljem srednjeg istoka brzo se proširila do izraelskog „umjerenog“ susjeda Egipta. Izraelski tanki „mirovni sporazumi“ sa Egiptom i Jordanom bili su naizgled u opasnosti. S povećanim nemirima po cijelom srednjem istoku Muslimansko bratstvo zajedno s Hamasom traži da se otvori Egipatska granica sa Gazom – i Palestinsku državu sa istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom. Jedino navodno riješenje za nestabilnost u regiji –čak i Europskoj uniji koja se boji manjka nafte- je da se navede Izrael da da više koncesija svojim „mirovnim partnerima“ iz FATAHA.
Europa se brzo kreće prema tome da postane muslimanski entitet, neki već koriste izraz Eurabija. Sadašnja prisutnost muslimana u Evropi je uglavnom zbog imigracije i rasta tog stanovništva. Značajno je spomenuti što je rekao nekadašnji Libijski vođa Muammar Al-Gadafi: „Postoje znakovi da će Alah dobiti veličanstvenu pobjedu Islama u Europi i to bez mačeva, pištolja i borbi. Mi ne trebamo teroriste, niti bombaše samoubojice. 50 plus milijun muslimana (u Europi) pretvorit će ju u muslimanski kontinent u sljedećih nekoliko desetljeća.“ Ako se to predviđanje ispuni –imajući na umu izvještaj o ljudskim pravima u Islamskim nacijama- Europa sa novim licem Šerijatskog zakona- postat će negostoljubiva za židove i kršćane.
U svakom slučaju dogodio se vrhunac što se tiče Antisemitskih incidenata u Europi i diljem svijeta. Slično tome 2005 diljem Francuske „mladi“ su zapalili noću na stotine automobila koji su gorili kao baklje. (Politički korektan termin mladi prikrio je etničko i religiozno porijeklo tih mladih muslimana.) Pokrenuti su sporadični napadi protiv židova tako da im se napada sinagoge, židovske centre, groblja i muzeje Holokausta. Židovska djeca koja mirno žele ići u školu trebaju posebnu zaštitu. I kao što se moglo očekivati meta redovitih napada su židovi koji nose karakteristične šešire.
IMA LI IKAKVE NADE ZA IZRAEL?
Ima li ikakve nade za židovski narod u svijetu skrivenog a isto tako i otvorenog Antisemitskog neprijateljstva? Koliko su stvarno realna Božja obećanja za svijet i za Izrael? Ima li doista ikakve nade da će Izrael doista jednog dana biti blagoslov? Prorok Zaharija uzima u obzir ta pitanja i kaže: “I kao što ste prije bili prokletstvo među narodima, dome Judin i dome Izraelov, tako ćuvas sada spasiti i bit ćete blagoslov. Ne bojte se! Neka vam ruke budu jake!“ (Zah.8:13)
ŽIVJETI U MESIJANSKIM VREMENIMA
Razgovarajući sa Ortodoksnim rabinom možemo se iznenaditi kada čujemo da on kaže kako živimo u „Mesijanskim vremenima“.
Iznenađujuće je da će podijeliti s nama svoje vjerovanje kako će vrhunac vremena kraja biti napad „Goga iz Magoga“ protiv Izraela. Zašto? Pa on treba razumjeti da će takav napad uključivati mnogo patnji. I također bi nas mogao podsjetiti da će „svi narodi“ doći protiv Jeruzalema (Zah.14:1-3) No njegova vjera očekuje da će Mesija na koncu osloboditi Izrael. Na koncu Ezekijel je prorokovao da će Bog intervenirati. Izrael će biti spašen od napada „Goga iz Magoga“ kao i ostalih naroda koji će doći na Jeruzalem. Stoga mnogi Rabini a i židovski narod gaje nadu da će jednog dana biti „svjetlo narodima“ (Iza.49:6)
Međutim nestaju međunarodne simpatije za Izraelsko pravo na Biblijsku zemlju obećanu njihovim praočevima- njihov tisućljetni dom. Izrael uči tešku lekciju. Izrael doista ne može ovisiti ni o kome drugome nego o „Bogu Izraelovu.“ (2.Moj.5:1; Lk.1:68) Opasnost se povećava kako Izraelski svjetovni vođe vjeruju da uz pomoć politike, mudrosti i oslanjanja na tzv. prijatelje mogu preživjeti. Ali na koncu će morati shvatiti „da su ih zaboravili svi ljubavnici njihovi.“ (Jer.30:14) Izrael će na koncu preživjeti. Na čelu njihove Mesijanske vladavine biti će „kneževi“, uskrsnuli vjerni sluge starog doba. (Ps.45:16; Hebr.11)
OBEĆANJE ABRAHAMU O BLAGOSLIVLJANJU SVIH
Prvobitno obećanje koje je praotac Abraham dobio nije bio nebeski Kanaan- već zemlja obećanja na Zemlji. Bog je doslovno pokazao Abrahamu zemlju koje će on jednog dana primiti kao vječno nasljedstvo:
„Podigni molim te oči svoje i s mjesta na kojem stojiš pogledaj na sjever, jug, istok i zapad, jer svu zemlju koju gledaš dat ću tebi i potomstvu tvojemu u trajan posjed! Učinit ću da potomstva tvojega bude kao praha na zemlji, i bude li tko mogao izbrojiti prah zemaljski, moći će izbrojiti i potomstvo tvoje. (Nagovještaj tada još dalekog perioda koji će biti dovoljan za umnožavanje tog potomstva) Ustani,prođi zemlju uzduž i poprijeko, jer tebi ću je dati!“ (1.Moj.13:14-17)
„Tebi i potomstvu tvojemu poslije tebe dat ću zemlju u kojoj si došljak, cijelu Zemlju Kanaan, u trajan posjed…“ (1.Moj.17:8)
Međutim Stjepan je izjavio da Abrahamu Bog „još nije dao nasljedstva u toj zemlji, niti jedne stope…“ (Djela 7:5) Ali Božji naum kroz obećanje da će kroz Abrahama nastati veliki narod bio je da se koncu blagoslove svi narodi na zemlji. Nažalost njegovi židovski potomci lažno su optuženi da umjesto toga traže načina kako da zavladaju svijetom. Ustvari Božja namjera ponovljena Izaku i Jakovu – i tada Izraelu kao naciji- bila je da ih učvrsti u toj zemlji i da budu dobročinitelji za sve narode.
„Potomstva će tvojega (Jakovljevog) biti kao praha na zemlji i raširit ćeš se na zapad, istok, sjever i jug. Preko tebe i preko potomstva tvojega blagoslovit će se svi narodi na zemlji.“ (1.Moj.28:14)
IZABRANI NAROD- SA ODGOVORNOŠĆU
Da, Bog je izabrao Izrael između svih naroda na Zemlji. Ali sa takvom čašću dolazi i teška odgovornost, odgajanje pa i kažnjavanje.
„Poznavao sam samo vas od svih naroda zemaljskih. Zato ćete mi odgovarati za sve prijestupe svoje.“ (Am.3:2)
Nakon što je Izraelska nacija bila oslobođena iz Egipatskog ropstva, lutali su teških 40 godina prije nego su ušli u Zemlju obećanja. Bog je tada upotrijebio Izrael kako bi očistio Zemlju od idolopokloničkih naroda koji su čak sopstvenu djecu žrtvovali svojim bogovima. Kao što je uništio Sodomu i Gomoru za njihovo vlastito „dobro“ (Ezek.16:50 KJV) tako je isto zapovjedio da i Kanaanski narodi budu uništeni (2.Moj.13:11; Još.3:10) i tako učinio mogućim njihov oporavak putem usksrnuća iz pada u Mesijansko Kraljevstvo.
Veliki dio onih koji redovno čitaju Bibliju nije svjesna pune važnosti nepovoljnog uspoređivanja Jude sa Sodomom koje je napravio Gospodin. Koliko god da je Sodoma bila loša Gospodin je optužio Judu za veće grijehe jer je njihova odgovornost bila veća. Ali više neće biti „sestre“ u zločinu. Ezekijel je na koncu objasnio da će Juda biti majka Sodomi sa „Novim savezom“ (Jer.31:31) Sodoma kao i Kanaanci bit će blagoslovljeni putem uskrsnuća.
„Evo ovo je bio prijestup Sodome, sestre tvoje:ponos, samozadovoljstvo zbog obilja kruha i bezbrižnost nehajna bili su u njoj i okolnim gradovima njezinim i nije pomagala nevoljnicima i siromasima. Oholila se ona i gradovi njezini i gadosti su činili preda mnom…A ti ćeš se sjetiti puteva svojih i posramit ćeš se kad primiš sestre svoje, starije i mlađe (Sodomu i Samariju) koje ću ti dati kao kćeri, ali ne zbog saveza s tobom (Stari savez). A ja ću sklopiti savez s tobom. (Novi savez) i tada ćeš znati da sam ja Jehova.“ (Ezek.16:49,50,61,62)
NOVI SAVEZ S IZRAELOM I JUDOM
„Moj savez“, „Novi savez“ je „trajan savez“ i konkretno je obećano da će biti sklopljen sa domom Judinim i Izraelovim. To se tek treba dogoditi. Kada svi na ovoj zemlji budu poznavali Boga tada će taj Novi trajni savez biti na snazi. (Iza.11:9; Hab.2:14)
„Jer evo dolazi vrijeme govori Gospodin kad ću učiniti nov Savez s Izraelovom i Judinom kućom. Ne savez kako sam ga učinio s njihovim ocima kad sam ih uzeo za ruke da ih izvedem iz Egipta, Savez što su ga prelomili premda sam bio njihov Gospodin. Ne ovo će biti savez što ću ga učiniti s Izraelovom kućom poslije onih dana: Stavit ću svoj zakon u njihovo srce i upisati ga u njihovu dušu. Tako ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. Oni se više neće učiti među sobom; neće učiti jedan drugoga: Spoznajte Gospodina!- jer me svi poznaju od najmanjega do najvećega, govori Gospodin. Jer im opraštam njihovu krivnju i njihovih se grijeha više ne spominjem.“ (Jer.31:31-34)
„Učinit ću s njima vječni savez i neću se nikada od njih odvratiti, da im činim dobro. Stavit ću im u srce strahopoštovanje preda mnom, da ne odstupe od mene.“ (Jer.32:40)
Stoga nakon što nevolja za Izrael u ovo vrijeme kraja prođe svi ljudi na zemlji (uključujući i one iz Sodome i Gomore) bit će uskrsnuti i postat će „kćeri“ Izraelu pod novim savezom. Ovaj novi savez imat će boljeg posrednika nego što je to bio Mojsije. (Hebr.8:6) Taj novi posrednik bit će Mesija- Krist. Svi narodi na zemlji dolazit će Izraelu kako bi primili blagoslov (Zah.14:16-18) kada Novi savez bude inauguriran i zakon božji upisan u njihova srca.
VIŠETISUĆLJETNI ŽIVOT U OBEĆANOJ ZEMLJI
Bog Je također obećao Abrahamu i njegovim potomcima svu zemlju Izrael. Djeca Izraelova živjela su tamo više od 1500 godina prije nego što je rimski general Tit uništio drugi Hram i protjerao ih u dijasporu. No čak i prije nego što je prvi hram bio izgrađen Izraelci su obožavali Boga više od 400 godina u Tabernakulu u Šilu (Samarija) (Još.18:1) Osim toga pod židovskim kraljevima Jeruzalem je bio glavni grad gotovo 500 godina. Samariju i Judeju se danas krivo naziva zapadna obala. Ovo novo ime skida s te zemlje drevni židovski identitet.
Tijekom perioda sudaca i kraljeva Izrael je često puta bio napadnut i privremeno okupiran. Tijekom tih opsada mnogi su bili odvedeni u druge zemlje. Zbog njihove nevjernosti Bog je dopustio strancima da opustoše njihove gradove, piju vino iz njihovih vinograda i da jedu plodove njihovih vrtova. Zemlja nije bila totalno uništena sve dok Babilonci nisu uništili i zapalili Hram i Jeruzalem i većinu židovskog stanovništva odveli kao zarobljenike u Babilon.
To opustošenje trebalo je trajati 70 godina. (2.Ljet.36:19-23) Upravo na vrijeme 70 godina kasnije Kir, perzijski kralj donio je odluku da židovi mogu vratiti u Jeruzalem. Mnogi vjerni židovi doista su se vratili te obnovili i Hram i grad. Poučeni iskustvom Izraelski povratnici više nisu obožavali idole- i Izrael je prebivao u toj zemlji još nekih 600 godina sve do 70.n.e.
Isus je naravno bio rođen u Obećanoj zemlji. Njegova služba bila je usredotočena na sinove Izraelove. Nažalost samo je nekolicina židova prihvatila Isusa.
Kao posljedica toga Isus je objavio Izraelu: „Eto, vaša će vam se kuća ostaviti pusta.“ Ali Isus je također rekao: “Odsad me nećete više vidjeti dok ne uskliknete: Blagoslovljen koji dolazi u Gospodnje ime!“ (Mat.23:38,39) Ubrzo manje od 40 godina kasnije Rim je opustošio i uništio i grad i drugi Hram. 135 n.e. pod zapovjedništvom Hadrijana Rim je ugušio još jednu pobunu koju je predvodio lažni Mesija imenom Bar Kokhba. Rim je uništio 985 mjesta i sela, pobio je više od 500 000 ljudi , isto tako mnogo ih je umrlo od gladi a mnogi drugi prodani su u ropstvo. Tako je započela Velika Dijaspora. Židovi su tako postali izbjeglice koji su lutali od zemlje do zemlje širom svijeta- bilo im je samo dozvoljeno da posjete Jeruzalem devetog Ava da žale za uništenjem Hrama. Unatoč tog opustošenja veoma mali ostatak ostao je u toj zemlji kroz posljednja dva milenija sve do danas. Iako satirani od strane kršćana i muslimana oni su se držali svojih obećanja- živjeli su u zemlji Izrael. (Vidi dodatak C)
NAKON RASPRŠIVANJA- POVRATAK
Čak kada je Bog upozorio židove da će ih rastjerati među mnoge narode, on im je također obećao da će ih vratiti natrag u njihovu zemlju. U Zakonu ih je upozorio na posljedice neposlušnosti:
“Kad dođu na tebe sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih stavljam pred tebe, i ti ih opet uzmeš k srcu svojemu među svim narodima u koje te rasije Jehova, Bog tvoj, i vratiš se k Jehovi Bogu svojemu i poslušaš glas njegov ti i sinovi tvoji, svim srcem svojim i svom dušom svojom u svemu što ti danas zapovjedam, tada će Jehova, Bog tvoj, vratiti zarobljeni narod tvoj i smilovat će ti se i opet će te skupiti iz svih naroda u koje te bude rasijao Jehova, Bog tvoj.“ (5. Moj. 30:1-3)
Osim toga prorok Ezekijel za vrijeme zatočeništva u Babilonu zasigurao je svojim sunarodnjacima nekoliko puta Božje obećanje da će ih vratiti u njihovu zemlju:
“Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: Skupit ću vas iz svih naroda i sabrat ću vas iz svih zemalja po kojima ste rasijani, i dat ću vam zemlju Izraelovu“ (Ezek.11:17)
Ova obećanja o povratku Izraelaca ne odnose se na njihov povratak iz Babilona – nego na povratak „iz svih naroda“ u ovo vrijeme kraja.
„Izvest ćuvas iz naroda i sabrat ćuvas iz zemalja u kojima ste bili razasuti, jakom rukom, podignutom mišicom i izlivenim gnjevom…Uz ugodan žrtveni miris primit ćuvas milostivo kad vas izvedem iz naroda i saberem vas iz zemalja u koje ste bili razasuti. Tako ću sena vama , pred očima naroda, pokazati kao svet.“ (Ezek.20:34, 41)
Međutim kada su svi bili u iščekivanju Mesije on je doista došao u liku Isusa. Izrael je u to vrijeme očekivao da će ih njihov Mesija osloboditi Rimskog ropstva. Nadali su se da će odmah tada biti uspostavljeno Kraljevstvo sa glavnim gradom Jeruzalemom. Ali njihov povratak i uspostava Kraljevstva trebali su nastupiti stoljećima kasnije- nakon Velike Dijaspore- velikog raspršivanja nacije tijekom Kršćanskog Evanđeoskog doba.
„Na kraju dana dogodit će se da će utvrđena gora s Gospodnjom kućom biti kao glava gorama, uzvišena iznad visina. Tada će grnuti k njoj svekoliki narodi. Mnogi će narodi ići tamo i govoriti: Dođite da idemo na Gospodnju goru, u kuću Boga Jakovljeva! Neka nas on uči svojim putovima! Mi želimo hoditi njegovim stazama! Jer nauk izlazi sa Siona i Gospodnja riječ od Jeruzalema. On sudi među narodima, govori pravicu mnogim narodima. Oni prekivaju svoje mačeve u plugove, svoja koplja u srpove. Više se ne diže mač naroda protiv naroda. Više se ne uči ratu.“ (Iza.2:2-4)
OBNAVLJANJE KRALJEVSTVA U IZRAELU
Isus je konstantno poučavao o dolasku Kraljevstva za koje molimo: “Dođi Kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja; kako na nebu, tako i na zemlji!“ (Mat.6:10) Ovo Kraljevstvo bilo je tema mnogih Isusovih usporedbi tijekom njegove službe. O ovom Kraljevstvu proricali su svi Izraelski proroci – o vremenu kada će narodi prekovati svoje mačeve u plugove. Drugim riječima umjesto da troše svoja financijska sredstva u vojne svrhe- oni će ih upotrijebiti za poljoprivredu i u mirotvorne namjene kao što je prehraniti milijarde stanovnika Zemlje. Tek će tada po proroku Izaiji „svi narodi“ uzići u Jeruzalem da uče o „Bogu Jakovljevu“ o „Bogu Izraelovu“.
Nakon njegove smrti i uskrsnuća a neposredno prije njegovog uzlaska nebo Isusovi učenici postavili su mu jedno presudno pitanje. „A kad su se okupili upitali su ga: Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu obnoviti Kraljevstvo?“ (Djela 1:6) Zapazi da Isus nije rekao Ne! Ja neću Izraelu obnoviti Kraljevstvo, pa upravo su me razapeli. Isus je ovako odgovorio:
“Nije vaše znati vremena ili razdoblja koja Otac ima u svojoj vlasti.“ (Djela 1:7)
Kršćani prvog stoljeća shvatili su da dugo očekivano Mesijansko Kraljevstvo neće biti uspostavljeno sve do Kristovog drugog dolaska. Crkva je počela shvaćati da je svrha Isusovog prvog dolaska bila pribaviti otkupninu (Efež.1:7; Kol.1:14) za Adama i njegovo potomstvo. (1.Kor.15:22) Isusovim prvim dolaskom upućen je poziv da ga se slijedi. (Ivan 14:6) Međutim samo se ostatak židova odazvao- tako da je taj poziv bio upućen Neznabošcima. (Ivan 1:11,12; Djela13:46) Prilikom Isusovog drugog dolaska njegovi će sljedbenici biti konačno sakupljeni k njemu radi uspostave Kraljevstva. (1.Sol.4:16,17; Otkr.11:15)
Apostol Pavao je veoma jasno objasnio da će Izraelu kao naciji otvrdnuti srce- ali samo dok ne uđe puni broj ljudi iz nacija i Crkva bude bila potpuna. Pavao je objasnio da će Izbavitelj- Krist kao glava i njegovo tijelo- tada odvratiti bezbožnost od Izraela. Nevjerojatno , apostol je tada dodao da će sav Izrael biti spašen. Možemo li doista računati na to što je Pavao rekao? Da li su božja obećanja neopoziva, nepromjenjiva? Da, jesu!
„Što dakle reći? Izrael nije dobio ono što gorljivo traži, ali izabrani su to dobili. A ostalima je srce otvrdnulo…Jer ne želim braćo da budete u neznanju u pogledu svete tajne, kako ne biste sami sebe smatrali razboritima: nekima od Izraela otvrdnulo je srce dok ne uđe puni broj ljudi iz drugih naroda. I tako će sav Izrael biti spašen. Kao što je napisano :Izbavitelj će doći sa Siona i odvratit će bezbožna djela od Jakova. I ovo je savez koji ću sklopiti s njima , kad uklonim grijehe njihove. Istina , u pogledu dobre vijesti oni su neprijatelji , za vašu dobrobit , ali u pogledu božjeg izbora oni su ljubljeni zbog svojih praotaca. Jer Bog neće požaliti zbog svojih darova i poziva.“ (Rim.11:7,25-29)
OBNAVLJANJE IZRAELA U VREMENU KRAJA
Obnova Izraela u Zemlju još davno prije obećanu njihovim patrijarsima jedan je od najvažnijih događaja koje se moglo očekivati u ovo vrijeme kraja. Vidljivo očima cijelog svijeta, u potpunosti potvrđujeda su Izraelski proroci bili pravi proroci. „Teologija zamjene“ u potpunosti je u krivu kada tvrdi da su svi blagoslovi obećani Izraelu prešli na Kršćansku crkvu. Izraelsko nasljedstvo u obećanoj zemlji nikada nije bilo učinjeno kao duhovno obećanje patrijarhu Jakovu. Nikakav nebeski Kanaan nije bio obećan djeci Izraelovoj- nego umjesto toga Zemlja obećanja na zemlji. Jakovu je obećano: “Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i potomstvu tvojemu. ..Preko tebe i potomstva tvojega blagoslovit će se svi narodi na zemlji.“ (1.Moj.28:13,14)
Danas je Bog već vratio Izrael na dio zemlje koju je obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu. Bog je preko proroka Jeremije rekao da će nakon što ih zasadi u toj zemlji svim svojim srcem, sklopiti s njima „savez trajan“.
„I sklopit ću s njima savez trajan- da se neću odvratiti od njih i da ću ima činiti dobro. I strah svoj staviit ću im u srce da ne odstupe od mene. I radovat ću se čineći im dobro i zasadit ću ih vjerno u zemlji ovoj, svim srcem svojim i svom dušom svojom.“ (Jer.32:40,41)
Iako se Izraelu danas osporavaju prava na tu zemlju prorok Amos je potvrdio da će Izrael opet biti tamo zasađen i da ga se više neće iščupati:
„A ja ću vratiti Izraela narod svoj zarobljeni i oni će opet sagraditi opustjele gradove i naseliti ih, posadit će vinograde i piti vino njihovo, zasadit će vrtovei jesti plod njihov. Posadit ću ih u zemlju njihovu i viš ih e se neće iščupati iz zemlje njihove koju sam im dao, kaže Jehova Bog tvoj.“ (Amos 9:14,15)
Prorok Ezekijel bio je na dramatičan način u viziji odveden (Ezek.37) u dolinu i da prorokuje ponovno okupljanje i rođenje Izraela. Ezekijelova „Dolina suhih kostiju“ bila je opis stvarnog stanja Izraela koji je bio mrtav kao nacija i raspršen. Nakon što je prorokovao – na njegovo čuđenje kosti su se počele skupljati! Tada je meso pokrilo te kosti i prema 14 retku Božji duh bio je udahnut u njih. Ta vizija bila je prikaz postepenog uskrsnuća nacije Izrael.
„I rekao mi je : Sine čovječji, te su kosti sav dom Izraelov. Evo oni govore: Usahnule su nam kosti, propala nam je nada. Od svih smo odvojeni, ostali smo sami….Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: Otvorit ću grobove vaše i izvest ću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovest ću vas u zemlju Izraelovu.“ (Ezek.37:11,12)
Danas u ispunjenju tog proročanstva Izrael je bio uskrsnut- kost po kost, žila po žila i meso po meso. Na koncu će Duh biti udahnut u Izrael.
SAKUPLJANJE SA „RIBARIMA“ I „LOVCIMA“
Kada je krajem 19 stoljeća započeo Sionistički pokret Židovi sa svih strana svijeta počeli su se vraćati. Eliezer Ben Yehuda božanskom je providnošću rekonstruirao suvremeni hebrejski jezik. Taj jezik bio je sjedinjujuća veza židovima koji su se vraćali iz raznih zemalja. Jake veze krvnog identiteta a pronađene u veličanstvenim obećanjima Tanakhe (Hebrejska Biblija) vratilo je mnoge natrag u Zemlju obećanu njihovim praocima. Bog je najprije poslao sionističke „ribare“ da ih dovedu natrag. Bog je želio da se oni odazovu na ribare i ako bi to bilo u dovoljnom broju tada ne bi bilo potrebno slati lovce. Međutim Bog je znao da sami ribari neće biti u stanju izvršiti njegovu namjeru.
„Tako živ bio Jehova, koji je izveo sinove Izraelove iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja po kojima ih je bio rasijao! Vratit ću ih u zremlju njihovu, koju sam dao ocima njihovim. Evo poslat ću mnogo ribara , kaže Jehova, koji će ih loviti….“ (Jer.16:15,16)
Kasnih 1800-ih „lovci“ su progonili židove u Rusiji i po zemljama pod Ruskim utjecajem. Pogromi (organizirani masakri) tog doba probudili su mnoge židove na mamce „ribara“. Oni koji su bili prijemljivi bili su među prvim naseljenicima Izraelske države. Međutim većina židova u dijaspori u najboljem slučaju imala je slab odaziv. Bog je predvidio ovaj nedostatak entuzijazma za povratak u Zemlju Izrael.
„Gle ja šaljem mnoge ribare, govori Gospodin da ih love. Potom šaljem mnoge lovce da ih love na svakoj gori i na svakoj visini i u kamenim rasjeklinama.“ (Jer.16:16)
Tako je Czaristova era pogroma u Rusiji u mnogim židovima probudila želju za povratkom u zemlju njihovih predaka. Nakon toga su nacistički progoni 1930-ih naveli mnoge židove da migriraju u Svetu zemlju. Međutim vrata nisu bila otvorena za te židove koji su se vraćali, budući da je zemlju kontolirala Velika Britanija zajedno s njihovim arapskim saveznicima. Naci antisemitizam zapalio je skrivenu mržnju prema židovima po cijeloj Evropi.
Kako je drugi svjetski rat obuzimao sve više Evropskih zemalja sve veće progonstvo preraslo je u nešto užasno u Holokaust. Kao kada su u prošlosti drevni Kaldejci nanosili nevolju Izraelcima tako je i zlo ovih lovaca pojačalo „katastrofu“. Prorok Zaharija objasnio je kako je Bog bio veoma gnjevan na te nacije koje su prevršile mjeru s obzirom na ono što je on htio postići s tom kaznom nad Izraelom.
„Ovako veli Gospodin nad vojskama:gorim od revnosti za Jeruzalem, od velike revnosti za Sion. A gnjevim se žestokim gnjevom na ohole narode, koji su,kada sam se malo gnjevio još pomogli u nesreći.“ (Zah.1:14,15)
PONOVNO SAKUPLJANJE U „NEVOLJI“
Jeremija opisuje ponovno okupljanje Izraela kao „nevolju“
„Jer evo dolazi vrijeme, govori Gospodin, kad ću okrenuti sudbinu svojega naroda Izraela i Jude, govori Gospodin, i dovesti ih natrag u zemlju koju sam dao njihovim ocima u posjed….jest ovako veli Gospodin : viku od straha čujemo, strepnju punu nesreće! Pitajte i vidite rađaju li muževi! Jer zašto vidim da se svaki čovjek podbočio rukama o bedra kao rodilja?Zašto su se sva lica promjenila i poblijedjela? Jao silan je onaj dan, nije bilo takva! Vrijeme je nevolje za Jakova. Ipak će se iz nje izbaviti.U onaj će se dan dogoditi govori Gospodin nad vojskama da ću raskinuti jaram na njegovu vratu i rastrgnuti njegovu užad, te ga više nikada ne će zarobiti tuđinci. Gospodinu, svojemu Bogu služit će , svojemu kralju Davidu kojega ću im podignuti. Ti se dakle ne boj Jakove, slugo moj govori Gospodin. Ne plaši se Izraele ! Jer evo, ja ću te izbaviti iz daleke zemlje, izbavit ću tvoju djecu iz zemlje njihova ropstva. Jakov će se vratiti kući i naći mir, živjet će bez brige, i nitko ga neće smetati! Jest ja sam s tobom govori Gospodin da te izbavim. Uništit ću sve narode među koje sam te razasuo!“ (Jer.30:3-11)
Iako je Izrael ponovno okupljen i ustanovljen u vremenima nevolje on je jedina nacija kojoj je obećano preživljavanje kraja ovog doba. Iako je proces sakupljanja bolan međutim samo je Izrael od Boga nazvan: Moj narod i samo je njihovu zemlju nazvao: Moja zemlja. (Iza.11:11,12; Ezek.38:16; Joel 3:2) Zašto toliko bolno? Zašto toliko mnogo nevolja? Izrael još uvijek mora učiti da se ne oslanja na svoje tzv. saveznike, koji ih samo naizgled podupiru. Jeremija ponovno naziva takve saveznike „ljubavnicima“ koji će zaboraviti Izrael. „Zaboraviše te svi tvoji milosnici.“ (Jer.30:14)
S druge strane cijeli svijet će se boriti sa svojom porođajnom boli na vrhuncu vremena kraja (1.Sol.5:2,3) i u potpunosti će se raspasti svi državni sistemi.
„Doista, sami dobro znate da će Gospodnji dan doći kao tat u noći, jer kad reknu: Mir i sigurnost, onda će ih iznenada napasti propast, kao bol trudnu ženu, i neće uteći“ (1.Sol.5:2,3)
S druge strane sam Izrael će nastaviti iz pouka i stege tijekom svoje porođajne boli da bi bio pripremljen za svoju ulogu u Mesijanskom kraljevstvu. Izrael će preživjeti vrijeme kraja i ući u Kristovo kraljevstvo kao zemaljsko potomstvo Abrahamovo „pijeask na obali morskoj“ (1.Moj.22:17)
PROGONJENI I UZVIŠENI
Kršćani trebaju dobro razumijeti načelo stege primjenjene na sebe. „Jer Gospodin stegom odgaja onoga koga ljubi, i šiba svakog sina kojeg priznaje za svoga“ (Hebr.12:6) Kršćane stoga ne bi trebalo iznenaditi da je Izrael bio odgajan stegom da bi bio pripremljen da bude kanal blagoslova za cijeli svijet. Svemogući Bog nije napustio Izrael. On će ih utješiti i dati im sve dobro što im je obećao.
„Jest Gospodin će se smilovati Sionu, utješit će sve njegove razvaline. Pustinju će njegovu pretvoriti u raskošnu zemlju, njegovu pustaru u Gospodnji vrt. U njemu će biti radost i veselje, hvalospjev i gromka pjesma“ (Iza.51:3)
„Jer ovako veli Gospodin: Kao što sam pustio da dođe na ovaj narod sva ta velika nesreća, tako ću donijeti na njih i sve dobro koje sam im obećao.“ (Jer.32:42)
IZRAEL POTAKNUT NA LJUBOMORU
Sam Mojsije je proročanski ukazao na tu stegu nad Izraelom. U jednoj od svojih posljednjih propovjedi koje je održao djeci Izraelovoj a zapisanoj u 5.Mojsijevoj Mojsije je ukazao na Gospodinovo proročansko upozorenje. Izrael je u osnovi bio upozoren da ako se ne budu držali Gospodinovih zakona da će ih on natjerati da postanu ljubomorni.
„I ja ću njihovu ljubomoru izazivati onim što nije narod, narodom bezumnim vrijeđat ću ih.“ (5.Moj.32:21)
Apostol Pavao citirao je 5.Mojsijevu u Rim.10:19 da bi objasnio promjenu koja se tada dogodila u odnosu između Boga i Izraela. „Pregradni zid koji ih je razdvajao“ (Efež.2:14) odvajajući Izrael od neznabožaca bio je srušen i neznabošci su sada kroz Krista imali pristup Gospodinu Bogu- i prednostima koje nikada nisu imali. Ali Pavao koji je bio određen da propovjeda neznabošcima duboko je volio svoje sunarodnjake Izraelce. Kao što je napisao Crkvi prvog stoljeća u Rimu „htio je da on bude proklet i odvojen od Krista u korist svoje braće“.
„Jer silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu, jer htio bih da ja sam budem proklet i odvojen od Krista u korist svoje braće koji su mi rod po tijelu. Oni su Izraelci i njih je Bog posinio i njihova je slava i savezi i Zakon i služba Bogu i obećanja.“ (Rim.9:3,4)
Što ga je motiviralo na toliku brigu i ljubav prema Izraelu? Pavao je bio čvrsti vjernik od dana kada mu se Isus osobno ukazao na putu za Damask. Njegov zadatak da nosi Isusovo ime „neznabošcima, i kraljevima i sinovima Izraelovim“ bio mu je uvijek u srcu. Da Isus je želio pokazati Pavlu „koliko mora trpjeti za njegovo ime“ (Djela 9:16) od ruku neznabožaca – a isto tako i od svoje židovske braće.
Kao što je spomenuto u 11 poglavlju Rimljanima apostol Pavao je objasnio da iako Izraelovo odbacivanje znači pomirenje za svijet, njihovo vraćanje u naklonost Božju značit će dugo očekivano uskrsnuće od mrtvih. Stoga prekrasna budućnost Izraela znači svjetlu nadu za cijeli svijet.
„Jer ako je njihovo odbacivanje pomirenje za svijet, što li će tek biti njihovo prihvaćanje, ako ne prijelaz iz smrti u život?“ (Rim.11:15)
Pavao je namjerno upozorio nežidovske vjernike da se „ne uznose nad“ Izraelom. Podsjetio ih je da su kao neznabošci bili grane „divlje masline“ pricjepljeni na pitomu maslinu – ukorijenjenu u Abrahamskom obećanju. Gospodin bi ih vrlo lako ukoliko bi bili nevjerni mogao odlomiti i zamjeniti sa Izraelcima – granama koje su prvobitno bile odlomljene. (Rim.11:17-24)
SVJETLO NEZNABOŠCIMA
Ali ipak se pitamo kako bi Izrael ikada mogao biti „blagoslov narodima“ i „svijetlo narodima“ kada izgleda kao da je „prokletstvo među narodima“ (Iza.42:6; 49:6; 60:3; Zah.8:13)?
Mnogi kršćani koji tvrde da su Sionisti naučavaju da su Židovi već „svijetlo“ i blagoslov. Oni tvrde da je današnji doprinos židova medicini, znanosti i tehnologiji zapavo obećani blagoslov. Zaista sa svim židovima Nobelovcima izgleda mogućim ispunjenje proročanstva. No da li je to zaista ono na što je Gospodin mislio? Ne. Zapravo mnogo je toga više pred nama. Ne samo da će židovi biti blagoslov, nego njihova glavna uloga kao „svijetla narodima“ biti će da blagoslove i poučavaju svijet u Mesijanskom Kraljevstvu.
Gospodin je u svojoj nedokučivoj mudrosti pripremao djecu Izraelovu da kao narod budu opremljeni da ohrabre ljude iz svih naroda u kojima su tijekom stoljeća bili rasijani. Mesijansko Kraljevstvo će ponuditi Izraelu prvu pravu priliku da budu blagoslov ljudima iz svih naroda. Kroz posljednja tri milenija židovi su postali upoznati sa različitim kulturama i običajima svih naroda- vjerojatno bolje no ikoji dugi narod. Bilo u progonstvu tijekom „pogroma“ ili rijetko hvaljeni zbog svojih postignuća tijekom napretka – doslovno su bili svugdje. Gospodinovo obećanje da će se oni ponovno vratiti ispunilo se- vidljivo potvrđujući obećanje da će Jeruzalem biti svijetska prijestolnica blagoslova.
„U budućim danima ukorijenit će se Jakov, procvjetat će i uzrasti Izrael, i napunit će cijeli svijet plodovima.“ (Iza.27:6)
„U ono će se vrijeme Jeruzalem zvati Gospodnje prijestolje. Svi će se neznabožački narodi tamo sabrati, Gospodnjemu imenu u Jeruzalem, i nijedan neće više ići za prkosom svojega opakog srca. U one će se dane sjediniti Judina kuća s Izraelovom. Vratit će se oni zajedno iz sjeverne zemlje u zemlju koju sam dao u baštinu vašim ocima.“ (Jer.3:17,18)
„Ovako veli Gospodin nad vojskama : revnujem za Sion žarkom revnošću i raspaljen sam zbog njega žestokim gnjevom. Ovako veli Gospodin: Vraćam se na Sion i opet ću stanovati u Jeruzalemu, i Jeruzalem će se zvati Grad vjernosti i gora Gospodina nad vojskama, Sveta gora.“ (Zah.8:2,3)
TRIJUMFALNI JERUZALEM
Na vrhuncu ljudske povijesti kada „Gog iz Magoga“ zajedno s ostalim narodima napadne Jeruzalem, Gospodin Bog će intervenirati i boriti se za Izrael. Gogov poraz će zapravo biti poraz svih nacija u pobuni protiv Jehove. (Ps.21:9) Rezultat Gogovog poraza bit će taj da će se Gospodin proslaviti i uzveličati.
„Podići ćeš se na moj narod Izraela kao oblak, da pokriješ zemlju.Na kraju dana dogodit će se da te dovedem protiv svoje zemlje, da me spoznaju narodi kad se pred njihovim očima pokažem kao svet na tebi, Gože!“ (Ezek.38:16)
„Sve ću neznabožačke narode skupiti u boj protiv Jeruzalema…Gospodin će se pojaviti i vojevat će na neznabožačke narode kao nekoć, kad se borio na dan bitke.“ (Zah.14:2,3)
Kako se Bog nekoć borio za Izrael? Obrazac prošlosti bio je takav da kada bi Izrael postao nevjeran Bogu on bi ih tada predavao njihovim neprijateljima da ih progone. Izrael bi tada vapio za pomoć, i Bog bi im tada poslao proroka da ih pouči i da ih oslobodi.
Tijekom ovog budućeg konačnog napada na Izrael- kada će sve izgledati beznadno- i vjerski i svjetovni židovi vapit će u očaju za pomoć Svemogućemu. Tada će započeti uskrsnuće vjernih starog doba (Hebr.11)- Abrahama, Mojsija, Davida, Gideona, Ilije-oni će postati vođe, „kneževi po svoj zemlji“, obnovljeni „suci kao prije“ (Ps.45:6; Iza.1:26) I na koncu kada Bog intervenira i porazi sve narode koji će doći protiv Jeruzalema, izlit će svoj sveti duh na Izrael i oni će prepoznati i prihvatiti Isusa kao svog Mesiju.
„I u taj dan gledat ću da istrijebim sve narode koj dolaze na Jeruzalem. Izlit ću na dom Davidov na stanovnike Jeruzalema duh milosti i molitve, i gledat će u onoga kojega su proboli, naricat će za njim kao što se nariče za sinom jedincem, i gorko će ga oplakivati kao što se oplakuje prvorođenca.“ (Zah.12:9,10)
Pad vojski Goga iz Magoga bit će isto tako korak u pravcu spasenja ljudi „Goga iz Magoga“. Unatoč činjenici da će samo Izrael kao nacija biti spašen ipak nije tako da jedna strana pobjeđuje a druga gubi.
Na kraju će to biti pobjeda za sve. Pobjeda nad grijehom. “Jer gnjev će te ljudski hvaliti, ostakom gnjeva ti ćeš se opasati.“ (Ps.76:10) Kristovo Tisućugodišnje Kraljevstvo će koristiti Izrael da obnovi milijarde Zemljinih stanovnika. Ljudi iz svih naroda koji su bili došli napasti Jeruzalem uzlazit će u Jeruzalem te priznati i obožavati Gospodina nad vojskama. (Zah.14:16-19)
NA KRAJU MILENIJA
Ipak zašto čujemo o „Gogu iz Magoga“ na kraju Tisućugodišnjeg Mesijanskog Kraljevstva? Kao što je opisano u simboličnoj knjizi otkrivenje biti će napadnut Jeruzalem „ljubljeni grad“ od „Goga i Magoga“ (Otkr.20:8) Međutim ova vojska nije ona koja je ranije napala Jeruzalem. (Gog i Magog su simbolični opis božjih drevnih neprijatelja kao što su bili „Izebela“ i „Babilon“-Otkr.18:2,10 ; 2:20) Nakon što Sotona na kraju svog tisućugodišnjeg zatočeništva bude bio pušten (Otkr.20:1-3,8) pokušat će zavesti u potpunosti oživljen i usavršen svijet čovječanstva. Bog će dopustiti ovu završnu kušnju čovječanstva. Onima koji prođu taj ispit bit će zasiguran vječni život.
„A kad se navrši tisuću godina, Sotona će biti pušten iz tamnice svoje. I izaći će da zavodi narode na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi za rat. Bit će ih kao pijeska morskoga. I vidio sam kako su napredovali po širini zemlje i okružili tabor svetih i ljubljeni grad. Ali vatra je sišla s neba i proždrla ih.„ (Otkr.20:7-9)
Međutim samo jedna manjina okupljena sa sva četiti kraja zemlje –nazvana Gog i Magog-će se pobuniti protiv Božjeg Kraljevstva. Zašto? Zato što če većina čovječanstva tada biti baš kao što je obećano Abrahamu „kao pijesak na obali morskoj“ tako velikog broja. (1.Moj.22:17) Velika većina neće biti zavedena. U njihova će srca do tada biti upisana sva načela pravednosti. Oni će prihvatiti zemaljske predstavnike kraljevstva kao suce i kneževe. Ova većina čovječanstva će doći pod sveze Izraelskog novog saveza- blagoslovljeni od potomstva Abrahamovog. (Vidi Hebr.8:8-13)
Pobunjenici- mala manjina zavedena od očajnog Sotone-pridružit će se napadu protiv „tabora svetih“, zemaljskih predstavnika Kraljevstva u Jeruzalemu. Ali Bog će brzo uništiti te agresore. A Sotona će tada kao što je zapisano u Bibliji biti satrt i uništen. (Rim.16:20; Hebr.2:14) Tada će mir zavladati zauvijek u Božjem Kraljevstvu.
MOLITVA DA BOŽJE KRALJEVSTVO DOĐE NA ZEMLJU
Kršćani su sada poput „stražara na zidu“ – od njih se traži da mole i da Bogu „ne daju mira dok ne uspostavi Jeruzalem i ne učini ga slavom na zemlji“. I Budni i razboriti židovi su jako dobro svjesni svojih Svetih pisama i još uvijek mole, preklinjući Boga da ispuni ta obećanja.
„Na tvojim zidovima, Jeruzaleme, postavio sam stražare, čitav dan i svu noć neće oni ušutjeti ni za tren. Vi koji morate spominjati Jeruzalem, ne šutite! Ne dajte mu mira dok ne uspostavi Jeruzalem i ne učini ga slavom na zemlji.“ (Iza.62:6,7)
Kršćani su ohrabreni da imaju na umu riječi apostola Pavla: “…zbog vašega pomilovanja da i oni sada postignu milosrđe“ (Rim.11:31) Nijedan drugi stav nije u skladu sa samilosnim milosrđem Božjim. To bi sada u svijetu eskalirajućeg antisemitizma značilo podržavati i ohrabriti židovski narod da vjeruje u Izraelovu proročansku sudbinu kao blagoslova za cijeli svijet. Kršćani bi trebali „utješiti“ i ohrabriti Izrael. (Iza.40:1,2)
„Tješite, tješite moj narod- govori vaš Bog. Govorite Jeruzalemu ljubazno, javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo, da je dovoljno ispaštana njegova krivnja, jer je primio iz Gospodnje ruke dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.“ (Iza.40:1,2)
Uz to kršćani imaju još jedan izazov, naime ohrabriti židove u dijaspori da podrže Izrael, prihvate svoje nasljedstvo, da uvaže Božansku providnost koja je vratila Izrael natrag u Božju zemlju. No da li će svi kršćani imati toliko vjere da će moći stati uz Izrael i židove s obzirom na povećani antisemitizam u svijetu?
Dok će Crkva biti nebeski „Novi jeruzalem“ (Otkr.21:1,2) doslovni Jeruzalem na zemlji će biti njegov glavni grad. Da, Izraelski „očevi“ i drugi drevni pravedni muškarci i žene biti će suci i kneževi. I tada kada prepoznaju da je božji blagoslov na Izraelu svi će narodi tražiti od židova da ih pouče.
„Ovako veli Gospodin nad vojskama: U one će dane deset ljudi od svih jezika neznabožačkih naroda uhvatiti jednoga judejca za skut i reći: Hoćemo ići s vama; jer smo čuli da je Bog s vama.“ (Zah.8:23)
S vremenom će sve zemaljske obitelji u biti postati Izraelska obitelj. „Ali sada čuj, Jakove, slogo moj, i ti, Izraele, kojega sam izabrao! Ovako veli Gospodin, tvoj stvoritelj, tvorac i pomoćnik od majčina krila: Ne boj se Jakove slugo moj, Ješurune kojega sam izabrao…izlijevam na tvoje potomke svoj Duh, na one koji su izišli od tebe svoj blagoslov…Jedan će reći Gospodnja sam svojina, i pozivat će se na Jakovljevo ime. Drugi će pisati kao svoj spomen znak: Gospodnji! i sebi će nadjenuti časni nadimak Izrael.“ (Iza.44:1-5)
Da, Izrael ne samo da će preživjeti vrijeme kraja- on će ustvari biti jedina nacija koja će biti integrirana u Mesijansko Kraljevstvo. Izrael će zaista biti „svijetlo narodima“. „Mir Jeruzalema“ (Ps.122:6) će na koncu značiti mir za cijeli svijet. (Lk.2:14)
Tada će se Božje obećanje Abrahamu na slavan način ispuniti kada će duhovne „zvijezde“ i zemaljsko „potomstvo“ zajedno blagosloviti sve narode na zemlji.
„Blagoslovit ću te obilno i potomstvo ću tvoje umnožiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak ma morskoj obali …“ (1.Moj.22:17)
DODATAK A
Doprinos Izraela i židovskog naroda cijelom svijetu
Iako je Izraelska proročanska sudbina da „blagoslovi sve narode na zemlji“u Mesijanskom Kraljevstvu i da bude „svijetlo narodima“ Izrael i židovski narod su već sada blagoslovili svijet sa mnogim značajnim doprinosima. Ako bi smo išli tragom prošlih stoljeća možemo si samo zamisliti kako bi to izgledalo kada bi ta nevjerojatna djeca Abrahama, Izaka i Jakova bila upotrijebljena od Gospodina da blagoslove sve narode u Meijanskom Kraljevstvu.
Ono što je značajno za spomenuti je da židovi sačinjavaju jednu petinu svih dobitnika Nobelove nagrade. U svijetu u kojem židovi sačinjavaju samo pola od 1% svjetske populacije to je nevjerojatna činjenica. Od 1911 židovi su primili Nobelove nagrade u gotovo svim kategorijama, za svijetski mir, medicinu, ekonomiju, psihologiju, kemiju i književnost.
U eri eksplozije stanovništva, sve veće iskorištenosti svjetskih resursa i zagađivanja okoliša, židovi su predvodnici u svijetu na polju korištenja solarne energije i desalinizacije morske vode. Dok se nacije bore da najbolje iskoriste svoje resurse Izraelska štedljiva energija obećaje poboljšanje zdravlja i životnog standarda stotina milijuna diljem svijeta dok industriju čine mnogo djelotvornijom minimizirajući štetni učinak na okolinu.
Izraelska kompanija bila je prva koja je razvila i pokrenula dugoročni, potpuno funkcionalan generator na solarnu energiju na jugu Kalifornijske pustinje Mojave. Ogromne veličine a kapaciteta 553 megavata- dovoljno struje za oko 400 000 domova- trenutno je u svijetu najveća i najproduktivnija solarna oprema. No što to znači za svijet koji ovisi o nafti pa se bori za taj energetski izvor?
U ovoj komjuterskoj eri tvorac najvećeg čipa na svijetu je zapravo Izraelski talent. U Intel postrojenjima u Haifi i Petah-Tikvi, bio je napravljen Pentium M čip za Wi-Fi pristup. Većina od Microsoft NT i XP operativnih sustava bila je razvijena u Microsoft-Izraelu.
U ekonomiji za koju se tek od 1969 primaju Nobeli – 23 dobitnika su bili židovi u usporedbi sa nešto više od 36 dobitnika.
U poljoprivrednom inženjerstvu Izrael je počeo postizati to da se „veseli pustara i da procvjeta kao šafranove livade.“ (Iza.35:1) Suha parcela zemlje koja se prostire od Mrtvog do Crvenog mora najvrućije je mjesto na svijetu. No sada je to dom svjetske najambicioznije i najuspješnije poljoprivredne tehnologije a koju se dijeli i sa drugim zemljama- uključujući metode natapanja, staklenička tehnologija, recikliranje organskog otpada itd.
U medicini Izraelci su razvili nejestivu videokameru koja može stati u tabletu. Koristi se da se vidi neke dijelove utrobe iznutra, za otkrivanje raka i nekih želučanih tegoba. Drugi Izraelski istraživači razvili su novi mehanizam koji direktno pomaže srcu u pumpanju krvi- inovacija koja ima potencijal spasiti živote mnogih koji imaju srčane smetnje.
DODATAK B
Institucionalizirana pristranost protiv Izraela
Primjeri toga uključuju:
Od 2008 do 2009 opća skupština UN-a nastavila je trošiti nesrazmjerno više vremena fokusirajući se na Izraelsko Palestinski konflikt prosljeđujući nekih 20-ak jednostranih rezolucija ili točnije AntiIzraelskih. Od 10 tzv. posebnih sjednica Opće skupštine 6 je bilo o Izraelu. Nijedna posebna sjednica nije bila održana s obzirom na genocid u Ruandi, etničko čišćenje u bivšoj Jugoslaviji ili dva desteljeća dugu glad u Sudanu.
Vijeće UN-a za ljudska prava koje je zamjenilo Komisiju za ljudska prava u martu 2006 bilo je još bespomoćnije u svojoj djelotvornosti od svog prethodnika i stalno je zaokupljeno sa kriticizmom Izraela dok s druge strane ignorira pritisak međunarodnog kršenja ljudskih prava.
Skoro jedno desteljeće Izrael je bio jedina država članica kojoj se nije odobravao prijem u regionalnu grupu zemalja. Arapske države nastavljaju spriječavati Izraelsko članstvo u Azijskoj regionalnoj grupi kojoj Izrael prirodno i geopolitički pripada. Kao posljedica toga Izrael je tražio ulazak u zapadne i druge grupe i u svibnju 2000 dozvoljen im je prijem u tu grupu u New Yorku ali ne i u Ženevi gdje se nalazi sjedište nekoliko UN-ovih tijela i pomoćnih organizacija.
Učešće Izraela u UN-u dakle još uvijek je limitirano i još uvijek im se ograničava sudjelovanje u UN-ovim Ženevskim aktivnostima.
DODATAK C
Dijaspora: Istjerivanja, nasilna preobraćanja, asimilacije i uništavanja
Termin „Dijaspora“ temelji se na dvije riječi „Gola“ i „Galut“. Ti su termini uvijek imali negativan prizvuk u židovskoj kulturi. Pod pojmom „emigrant“ se podrazumijeva koncept da židovi nisu samo religija nego zajednica povezana sa specifičnom zemljom. Takvo korištenje termina nosi sa sobom sjeme Sionizma. Židovska perspektiva koncepta je da Gola (Dijaspora) opisuje sve što je nevjerojatno dugo.
Asirsko istjerivanje
Prvo izgnanstvo počelo je kada je Izrael bio poražen od Asiraca i kada su bili otjerani u područje današnjeg Kurdistana kao što je zapisano u Bibliji:
„Devete godine kraljevanja Hošeina osvojio je kralj asirski Samariju i odveo Izraelce u izgnanstvo u Asiriju te ih naselio u Halahu i Haboru na rijeci Gozanu i u gradovima Medijskim.“ (2.Kralj.17:6)
Babilonsko istjerivanje
Preostalo kraljevstvo Judeje uništio je Babilonski kralj Nebukadnezar…i to je zapisano u obadvije biblijske knjige u knjizi o Kraljevima i u knjizi o Ljetopisima kraljeva Jude. Za razliku od prethodnog židovskog izgona koji nije ostavio organizirano židovsko prisustvo na sjeveru i bilo je potpuno Babilonski izgon bio je postepen:
„Tako je devete godine kraljevanja njegova, desetoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu, došao Nebukadnezar, kralj Babilonski sa svom vojskom svojom na Jeruzalem.Utaborili su se pred gradom i sagradili zid opsadni oko njega.“ (2.Kralj.25:1)
„Iz grada je odveo jednog dvoranina koji je nadzirao vojnike, pet ljudi koji su imali pristup kralju, a koji su se zatekli u gradu, zatim pisara vojnog zapovjednika koji je narod pozivao u vojsku i šezdeset ljudi od naroda što su se zatekli u gradu. Nebuzaradan zapovjednik tjelesne straže uzeo ih je sa sobom i odveo kralju Babilonskom u Riblu. I pobio ih je kralj Babilonski, pogubio ih je u Ribli, u zemlji Hamatskoj. Tako je Juda otišao u izgnanstvo iz zemlje svoje. A nad narodom što je ostao u zemlji Judinoj, što ga je ostavio Nebukadnezar, kralj Babilonski , postavio je kralj Gedaliju…“ (2.Kralj.25:19-22)
Kirova odluka 536 pr. n. e. dopušta židovima povratak u zemlju
Židovi su bili dijelom obnovljeni u svojoj zemlji od strane Perzijanaca započevši period drugog Hrama. Međutim važan dio židovske zajednice ostao je u izgnanstvu na području današnjeg Iraka i oni su najstariji preživjeli židovski izgnanici. No što se tiče Asirskih Izraelskih zarobljenika nije im ostalo ni traga.
Egipatsko istjerivanje
Ptolemej je oko 300 pr.n.e. otjerao veliki broj židova u izgnanstvo u Egipat i oni su tamo oformili židovsku koloniju u Aleksandriji. Ta kolonija je kasnije bila gotovo desetkovana (40-60 000 ubijeno) od Ptolemeja IV Filopatera koji gorio od bijesa prema svećenicima u Jeruzalemu budući da mu nisu dozvolili da vrši svoje obožavanje u Hramu.
Rimsko istjerivanje
Pod Rimskom okupacijom Judeja je opet bila uništena a Hram razoren kao posljedica pobune 70 n.e. Nakon pobune Bar Kochbe koja je konačno bila slomljena 135 n.e. veliki broj židova bio je odveden u izgnanstvo. Tijeko vremena preostali židovi su se zbog nemogućih ekonomskih uvjeta raspršili po cijelom carstvu. Nakon Bar Kochbine pobune ipak su preostale mnoge židovske zajednice na Cipru, zatim u Siriji, Aleksandriji i drugdje.
Gola ili Dijaspora prouzročila je značajnu reorganizaciju židovske religije i kulture. S obzirom da nije bilo privremenog autoriteta koji bi vodio naciju, različite zajednice su uglavnom bile organizirane pod rabinima, koji su često djelovali kao ambasadori židovske zajednice pred poganskim svijetom koji ih je okruživao. Biblijski zakoni pripadali su judejskim židovima čija je religija i kultura bila usredotočena na Hram, Jeruzalem i zemlju.Mjesto Biblije u židovskoj religiji i kulturi nekako je bilo potisnuto sa Talmudom i kasnijim rabinskim komentarima, koji su regulirali život židova i usklađivali ga sa realnošću života u izgnanstvu pod tuđinskom vlašću. Nacionalni ponos i nacionalna samoobrana bili su označeni opasnima dijelom zbog katastrofalnih posljedica Bar Kchobine pobune gušenje koje je bilo popraćeno sa doslovnim genocidom u zemlji Izraelu.
Nasilna preobraćanja i uništenje
Pod srednjovjekovnom kršćanskom vladavinom Židovi Evropskog Galuta(Gole) bili su prezreni kao drugorazredni i trećerazredni građani, uvijek živeći u strahu od protjerivanja i bili su pod posebnim zakonima i porezima, isto tako su redovito znala izbiti ubilačka progonstva, ubijanja i nasilna obraćenja. Njihov život uglavnom se odvijao u getoima Evropskih gradova koja su područja noću bila zaključavana. Židovi su bili ograničavani što se tiče svog izbora zanimanja, mjesta stanovanja kao i područja gdje će putovati. Bilo im je uskraćivano državljanstvo i često su bili prisiljeni nositi posebnu odjeću. Geto i život u getu smatrani su srednjovjekovnima, ali to nije tako. Iako je bilo židovskih četvrti u gradovima od kraja 10 stoljeća, prvi izvještaj koji je zapisan govori o zatvorenom getu u Veneciji od 1516 godine, tijekom Renesanse, i geta su bili obilježja Evropskog urbanog života sve do u 19 stoljeće.
U muslimanskim zemljama židovi su prolazili bolje ali su uvijek u najboljem slučaju bili dhimmi: drugorazredni građani koji nisu sudjelovali u nacionalnom životu, nisu služili u vojsci i plaćali posebne poreze. Nekoliko muslimanskih vladara poduzelo je isto tako kampanje nasilnog preobraćanja. S obzirom da je religija bila jedino što je povezivalo nacionalnu organizaciju preobraćeni židovi bili su zauvijek izgubljeni i za svoj narod i za svoju religiju.
Poput Marrano židova u Španjolskoj i Donmeh židova u Turskoj bilo je mnogo „tajnih židova“ koji su živjeli kao Muslimani diljem srednjeg istoka nakon što su prethodno bili preobraćeni na Islam.
