ZEMLJA I NJEN VELIKI JUBILEJ
Mojsije prorekao „Vremena obnove svega“—Vrijeme njihovog pocetka navedeno—Ona ne mogu poceti sve dok ne dođe Veliki Obnovitelj—Dokaz iz Zakona—Potkrepljujuce svjedocanstvo iz Proroka—Logicni zakljucci izvedeni iz njih kao odvojeno i zajednicki razmotreno—Sklad sadašnjih pokazatelja.
“JER ZAISTA, kažem vam, prije ce se dogoditi da nestane nebo i zemlja nego da i najmanje slovo ili djelic slova nestane iz Zakona i da se sve ne ispuni.“ (Mat. 5:1 8)
Samo kada prepoznamo predodžbeni karakter Božjeg ophođenja sa Izraelom možemo onda s pravom cijeniti prekrasnu povijest tog naroda, ili razumijeti zašto je njihova povijest, prije nego ona drugih naroda, tako posebno zabilježena od proroka novozavjetnih pisaca. U njima je, kako Novozavjetni pisci pokazuju, Bog dao ilustracije svojih planova, i za Crkvu i za svijet. Njihova Tabernakulska služba, tako detaljno propisana u božanski datom Zakonu, sa svojim krvarecim zvijerima i sa svim njihovim narocitim obvezama, njihovim blagdanima i svetim danima, njihovim Šabatima, i svi njihovi obredi, kao predslike unaprijed su ukazali na protuslike, daleko vece, uzvišenije i velicanstvenije od tih sjena. I Apostol Pavao nam jamci da ce te protuslike biti nakrcane blagoslovima za covjecanstvo, kada kaže da je Zakon bio sjena „budućih BLAGOSLOVA“ (Hebr. 1 0:1 ;
8:5; Kol. 2:1 7); dok nam naš Gospodin, gornjim rijecima, jamci da ce se sve dobre stvari koje su sjena sigurno ispuniti.
Međutim, razmatrajuci te predslike, trebali bi smo pažljivo izbjegavati pogrešku mnogih dobronamjernih ljudi, koji kada pocnu uviđati da postoje znacajne predslike u Bibliji trce u krajnost tretirajuci tada svaku Biblijsku licnost i dogaQaj kao predodžben, i tako budu odvedeni u pogrešku zbog puke radoznalosti i genijalnosti. Mi ne gradimo na takvom nesigurnom temelju kada razmatramo obrede Židovskog Zakona, date posebno kao predslike i od apostola oznacene takvima. Ne možemo si niti priuštiti da te predslike prođu bez odgovarajuceg razmatranja i pažljivog proucavanja pouka koje one uce, ništa manje nego što si možemo priuštiti da provedemo vrijeme u špekuliranju, i u građenju vjere na pukom nagađanju.
Kad je naš Gospodin rekao da niti jedno slovo i niti jedan dijelic Zakona ne može proci sve dok se ne ispuni, on je ukazao ne samo na ispunjenje njegovih obaveza za sve pod tim Savezom Zakona, dovršavajuci svoje držanje njega, ispunjavajuci njegove zahtijeve u svoj punini svog života, nego je on mislio više od toga: On je nadalje mislio na to da se svi blagoslovi koji su u njemu predodžbeno izraženi trebaju sigurno ispuniti na razini protuslike. U svim Židovskim obredima, Bog je prouzrokovao da ne bude niti jedne predslike koja bi se pokazala besmislenom, ili se ne bi ispunila; i obdržavanje svih predslika se držalo sve dok konačno ne počne njihovo ispunjenje. Sve se predslike moraju neprestano ponavljati sve dok se ne pojavi njihova protuslika; jer držanje predslike nije njeno ispunjenje. Ispunjenje je dostignuto kada predslika prestaje, kad je zamjenjena sa stvarnošcu, sa protuslikom.
Tako se, na primjer, klanje pashalnog janjeta ispunilo na Kristovoj smrti, „Janjeta Božjeg,“ i tada je poceo poseban blagoslov na prvorođencima u protuslici, vjernicima Evanđeoskog doba. Blagoslov, nagovješten sa tom predslikom, još se nije u potpunosti ispunio, premda je ispunjenje pocelo sa smrcu Krista, našeg Pashalnog Janjeta. Na slican nacin, svaki obred propisan u Zakonu pokazao se punim predodžbenog znacenja. I posebnost s kojom je držanje svakog detalja bilodržano kroz cijelo Židovsko doba stavlja naglasak na gorcitirane rijeci našeg Gospodina—svaka sitna pojedinost, svako slovo i djelic, morali su biti jednako posebno ispunjeni kao što su bili provađani u obredima Zakona.
U ovom poglavlju predlažemo razmatranje Jubileja tog predodžbenog obilježja Mojsijevog Zakona, da pokažemo kako je bila namjera da on nagovjesti veliku Obnovu, oporavak covjecanstva od pada, koje treba biti ostvareno u Milenijskom dobu; da je po svom karakteru on bio slika dolazece Obnove; i da nacin njegovog racunanja daje vremenska pravila, koja kada ih se razumije i primjeni, jasno ukazuju na vrijeme početka protuslike, „Obnove svega.“ (Djela 3:1 9-21 )
Buduci je Jubilej bio dio Zakona, i buduci ga njegovo ponavljanje ne ispunjava, i buduci je naš Gospodin objavio da predslika ne može proci bez ispunjenja; i štoviše, buduci znamo da se takva obnova svega kao što je proreceno „odvijeka na usta svih Božjih svetih proroka,“ i nagovještena u ovoj predslici, još nije dogodila, mi znamo da se to onda mora ispuniti u buducnosti.
Izraelova jubilarna godina
Jubilarna godina bila je Šabat pocinka i osvježenja, i narodu i zemlji koju im je Bog dao. Ona je bila glavna u seriji šabata ili pocinaka.* Oni su imali Šabatni dan svakog sedmog dana; i jednom svake godine ti su predodžbeni Šabatni dani dosizali vrhunac—naime, po ciklusu od tih sedam Šabata, oznacavajuci tako razdoblje od cetrdeset devet dana (7 x 7 = 49), slijedio bi dan Jubileja, pedeseti dan (3.Moj. 23:1 5,1 6), poznat među Židovima kao Pedesetnica. Bio je to dan radosti i zahvalnosti.
_______
* Rijec “šabat” oznacava pocinak.
Šabatna godina dogodila bi se svake sedme godine. Tada je zemlja trebala pocivati i nikakvi se usjevi nisu trebali saditi. Vrhunac tih Šabatnih (pocinaka) godina bio je dosegnut na isti nacin kao i Pedesetnica ili Pedeseti Šabatni dan. Sedam Šabatnih godina, obuhvacajuci razdoblje od sedam puta sedam godina, ili cetrdeset godina (7 x 7 = 49), sacinjavalo je ciklus Šabatnih godina, i godina koja je slijedila, PEDESETA GODINA, BILA JE JUBILARNA GODINA.
Razmotrimo izvještaj o njemu i oznacimo njegovu prikladnost kao ilustracije velike milenijske obnove.
Kad je Izrael došao u Kanaan, zemlja je ždrijebom bila podijeljena među njima, prema njihovim plemenima i obiteljima. Uspjeh bi nakon toga mogao povecati, ili neprijateljstvo smanjiti, njihove pojedinacne posjede, što je moglo biti slucaj. Ako bi se covjek zadužio, mogao je biti obavezan prodati dio ili cak sav svoj posjed, i sa svojom obitelji otici u služenje. Međutim Bog je napravio predivnu pripremu za nesretne: On je uredio stvari tako da takve nepovoljne okolnosti ne traju zauvijek, nego da se svi njihovi obracuni—zajmovi i dugovi—mogu racunati samo do Jubilarne Godine, kada su svi trebali biti oslobođeni od starih opterecenja, itd., kako bi mogli imati svježi pocetak za iduce razdoblje od pedeset godina.*
Tako je svaka pedeseta godina, racunajuci od vremena njihovog ulaska u Kanaan, za Izrael bila godina Jubileja, vrijeme radovanja i obnove kada su razdvojene obitelji ponovno bile ujedinjene i izgubljena domacinstva obnovljena. Nikakvo
__________
* Pomalo slicna priprema zakona o osobnom stecaju ili bankrotu pokazala se pogodnom i u naše vrijeme, potvrđujuci tako nacelo tada formulirano. No to ne znaci da bi otpis duga svakih pedeset godina kao što je to bilo u slucaju Izraelaca, bio bolje rješenje od naših današnjih zakona; jer u njihovom slucaju, te odredbe nisu bile prvesntveno namjenjene njima, nego su služile kao propocanske slike i pouke o Božjem planu i njegovom buducem razvoju.
cudo, da je bila nazvana Jubilejem. Ako je imovina bila prodana za dug, trebala se smatrati samo kao potvrda takve imovine do Jubilarne godine; a cijena koja bi bila odreQena ovisila je o tome da li je Jubilej bio blizu ili jako daleko.
Izvještaj o tom obredu nalazimo u 3. Mojsijevoj 25:1 0–1 5 tako glase: „Posvetite pedesetu godinu i proglasite u zemlji slobodu svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej…pa se vratite svaki na svoje nasljedstvo, vratite se svaki k svome rodu…Zato, kad prodajete imovinu svome bližnjemu ili kupujete što iz ruke svoga bližnjega, nemojte zakidati jedan drugoga. Po broju godina od posljednje oprosne godine kupuj od svoga bližnjega i po broju godina u kojima ceš ubirati ljetinu neka on prodaje tebi. Što više godina, viša ce biti i cijena za koju ce ti je prodavati, a što manje godina, i cijena prodaje bit ce niža.“
Ova priprema koju je Bog pružio preko njihovog vođe i predodžbenog posrednika, Mojsija, premda sama po sebi blagoslovljena blagodat, nagovještavala je daleko veci blagoslov kojeg je Bog imao u vidu—oslobođenje sveg covjecanstva od duga grijeha i njegovog ropstva i služenja, kroz Krista našeg Gospodina, veceg Posrednika i Osloboditelja, kojeg je Mojsije predocavao. (5. Mojs. 1 8:1 5) Tako je, Mojsije, u predslikama pisao o Kristu i blagoslovima koji ce doci preko njega (Ivan 5:46; 1 :45)—Velika Obnova i Jubilej koji ce doci svoj rasi, koja sada uzdiše pod ropstvom raspadljivosti i grijehu.
Ako je sjena donijela srecu i radost predodžbenom narodu, osnova, stvarna obnova, prouzrocit ce bezgranicnu radost i zaista ce biti velicanstveni Jubilej svim ljudima—cijelom svijetu, ukljucujuci Izrael, koji je bio predocen sa tim narodom, kao što je i njihovo svecenstvo predstavljalo Crkvu, „kraljevsko svecenstvo.“ Cak i ako nismo određeno obavješteni, što bi bilo razumnije nego pretpostaviti da se ista beskrajna ljubav koja se pobrinula za materijalnu dobrobit Izraela, „tvrdovratog naraštaja,“ bude mnogo više pobrinula zatrajnu dobrobit cijelog svijeta, kojeg je Bog toliko ljubio da ga je otkupio dok su još bili grešnici? I ovdje bi bilo dobro zapaziti ono što cemo kasnije puno više pokazati, da dok su u jednom pogledu Izraelci predocavali vjernike Evanđeoskog doba, u drugom su predstavljali sve, koji ce, u bilo kojem dobu, vjerovati Bogu i prihvatiti njegovo vodstvo. I mi ih sada promatramo u tom liku. Njihov savez, zapecacen sa krvlju junaca i jaraca, predocavao je Novi Savez, zapecacen sa dragocjenom krvlju Kristovom, pod kojim ce u iducem dobu biti provedeno pomirenje svijeta. Njihov dan pomirenja i njegovi prinosi za grijeh, premda u predslici za taj narod, i samo za njihove grijehe, predocavao je „bolje žrtve“ i stvarno pomirenje „za grijehe cijelog svijeta.“ Međutim zapazi da se Jubilej nije primjenjivao na Izraelsko svecenstvo (predodžba Evanđeoske crkve), nego jedino na druge; jer svecenstvu nisu bili dani posjedi, pa stoga niti su mogli izgubiti ikoji niti da im se ikoji obnovi. Jubilej je bio za sav narod osim za svecenicko pleme, pa stoga predocava, ne one blagoslove koji trebaju doci Crkvi, „kraljevskom svecenstvu,“ nego blagoslove obnove—zemaljske blagoslove—koji u svoje vrijeme trebaju doci svima onima koji postanu Božji vjernici i sljedbenici.
Ucenje ove predslike je u savršenom skladu sa onim što smo naucili u našem razmatranju božanskog Plana Vjekova. Nepogrešivo ukazuje na „Vremena Obnove svega o cemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka iz staroga doba.“ Mojsije je bio jedan od proroka; i on nam ovdje posebno govori o dolazecoj obnovi covjekovog prvobitnog stanja i slobode, davno izgubljenih, prodanih pod grijeh. Propustom naših praroditelja sve je bilo izgubljeno: sva su prava bila izgubljena, i svi su postali robovima tiranina Grijeha i nisu bili u stanju osloboditi se. Obiteljski krug bio je žalosno razdvojen ropstvom raspadljivosti—smrcu. Hvala Bogu za obecano vrijeme oslobođenja! Jubilej je nadohvat ruke, i uskoro ce se zarobljenici Smrti i robovi Grijeha vratiti u svoje prvobitno stanje, savršeno covjecanstvo, i njihovo prvobitno nasljedstvo, zemlju—Božji dar kroz Isusa Krista, posrednika i onoga koji ratificira Novi Savez.
Dok su u predodžbenoj Jubilarnoj Godini odjednom ušli u mnoge obnovljene slobode i blagoslove, ipak je najverojatnije bilo potrebno veliki dio godine za ispravljanje poslova i da svatko u potpunosti ponovno uspostavi sve svoje prijašnje slobode, prava i posjede. Jednako je tako i sa protuslikom, Milenijskim dobom Obnove. Ono ce zapoceti sa poletnim reformama, sa priznavanjem prava, sloboda i posjeda davno izgubljenih iz vida; međutim djelo potpunog obnavljanja (poslušnima) svega ono što je bilo izgubljeno zahtijevat ce cijelo to doba obnove—tisucu godina.
Sigurno je da se nijedna protuslika Jubileja koja odgovara obilježjima ove protuslike još nije dogodila; i po cvrstini tvrdnje našeg Gospodina, jednako smo sigurni da predslika ne može proci neispunjena: „Zaista, lakše ce se dogoditi da nebo i zemlja prođu nego da i jedan djelic slova Zakona ostane neispunjen..“ (Luka 17:6) Međutim, očito je da ovo obilježje Zakona nije uspjelo. U stvari, predslika, koja se držala redovito svake pedesete godine toliko dugo koliko su Izraleci bili u svojoj vlastitoj zemlji, nije se bila održavala od njihovog zatoceništva u Babilonu. Očito je dakle, da je ovo obilježje Zakona Zakona „prošlo“ bez da se i počelo ispunjavati. Što cemo odgovoriti suoceni sa ovim ocitim proturjecjem Gospodinove izjave? No, je li to doista tako? ili se ipak može pronaci protuslika Jubileja, koja pocinje tamo gdje je završilo posljednje držanjepredodžbenog Jubileja? Mi odgovaramo, da; jasno definirana protuslika ima svoj pocetak u jednom tocnom trenutku, u daleko vecim i velicanstvenijim razmjerima, kao što je uvijek slucaj sa protuslikama. Mi vidimo kroz stvarno ispunjenje, da su ciklusi, isto tako kao i Jubilarne godine u kojima je bio njihov vrhunac, bili ukljuceni u predsliku; i da treba uzeti u obzir kod racunanja vremena za protusliku—Zemljin Veliki Jubilej, istu metodu po kojoj je bila istaknuta predodžbena Jubilarna godina (množenjem). Kada se držao posljednji predodžbeni Jubilej i kad je prošao, počeo se brojati veliki ciklus, kraj kojega ce uvesti Jubilej u protuslici ili doba Obnove.
Vec smo ukazali na metodu brojanja Šabata—da množenjem Šabata ili sedam dana sa sedam (7 x 7 = 49) dolazimo do Pedesetnice, Jubilarnog dana koji je slijedio; i množenjem sedam godina sa sedam (7 x 7 = 49) cinilo je ciklus koji je ukazivao i vodio do pedesete ili Jubilarne godine. I kada se provede isti sistem to bi onda ukazivalo da dosegnuti veliku protusliku za kojom težimo trebali bi smo na isti nacin kvadridrati Jubilej—naime, množiti pedesetu godinu sa pedeset. Drugim rijecima, ciklus u protuslici, trebao bi se racunati metodom množenja kojoj nas se ovdje uci, množeci predodžbeni Jubilej ili pedesetu Šabatnu godinu sa pedeset, kao što smo došli i množenjem Šabata od sedam godina sa sedam. (3. Mojs. 25:2-1 3)
Slijedeci tu božanski naznacenu metodu racunanja, pred nama se otvaraju predivni rezultati, koji nam jamce da imamo ispravan kljuc i da ga koristimo onako kako je to namjeravao onaj koji je napravio taj sanduk sa blagom. Pedeset puta pedeset godina daje dugo razdoblje od dvije tisuce i petsto godina (50 x 50 = 2500), kao duljinu tog velikog ciklusa, koji se pocinje brojati kad završava posljednji Izraelski predodžbeni Jubilej, i ciji vrhunac mora biti u velikom Jubileju u protuslici. Mi znamo da se takav ciklus mora početi brojati tamo gdje predslika završava; jer, ako nijedno slovo ili dijelic Zakona ne mogu proci bez da makar pocne ispunjenje, tada ne bi bilo dopušteno da predodžbeni Jubilej, koji je bio više nego slovo ili djelic, zaista veliko i važno obilježje Zakona, prođe sve dok ne pocne pravo vrijeme za njegovu protusliku. Da protuslika Jubileja nije ni u kom smislu pocela kada su ga Izraelci prestali držati je ocito; stoga možemo biti sigurni da se tada pocelo brojati veliki ciklus. Novi, dugi ciklus tada je poceo, premda su i Izrael i cijeli svijet bili u neznanju o cinjenici da se broji veliki ciklus i isto u vezi velikog Jubileja u protuslici s kojim ce on završiti. Mi ne ocekujemo da nakon tog ciklusa pocne veliki Jubilej Jubileja, nego da kao protuslika zauzme mjesto pedesetog ili posljednjeg Jubileja tog ciklusa. Protuslika nikada ne slijedi svoju predsliku nego zauzima njeno mjesto na isti datum. Stoga 2500 stota godina, koja bi bila veliki 50 ti Jubilej, mora biti protuslika, stvarni Jubilej ili Obnova. Međutim umjesto da bude godina, kao u predslici, biti ce nešto vece; biti ce pocetak velikog tisucugodišnjeg Jubileja—Milenija. Baš kao što je bilo u ispunenju svake predslike u kojoj je vrijeme bilo obilježje. Tako je izljev Svetog Duha na Pedesetnicu došao predodžbenog dana Pedesetnice—ili pedesetog dana. Krist, naša Pashalna žrtva, umro je iste noci u kojoj je bilo određeno da predodžbeno janje bude ubijeno—dan prije ili dan poslije ne bi odgovaralo. Tako i ovdje, niti godina nakon niti godina prije 2500 te, ili završavanje predodžbenog ciklusa, ne bi; ali sama ta godina, pocev s listopadom, 1 874, mora biti pocetak protuslike vremena Obnove.
Držanje predslike ne može prestati sve dok ne pocne brojanje velikog ciklusa (50 x 50). Važna stvar koju trebamo utvrditi, stoga je, točan datum kad je Izrael držao posljednji predodžbeni Jubilej. Kada cvrsto utvrdimo taj datum, postaje vrlo jednostavna stvar brojati veliki ciklus pedeset puta pedeset ili dvije tisuce i petsto godina, i tako definitivno locirati datum pocetka velikog Jubileja Zemlje—„Vremena Obnove svega.“
Međutim mi moramo gledati jedino na pocetke tog nevjerojatnog djela obnavljanja svega. Prvih nekoliko dana u predodžbenoj Jubilarnoj godini možemo vidjeti ostvareno relativno malo stvari; i jednako tako moramo ocekivati jako malo toga ostvarenog u prvih nekoliko godina svitanja velikog Milenijskog Jubileja. Prvo bi djelo u predodžbenoj Jubilarnoj godini prirodno bilo potražiti prijašnja prava i posjede i utvrditi sadašnje nedostatke. Prateci paralelu toga, u protuslici bi smo trebali ocekivati upravo ono što vidimo da se sada događa posvud oko nas; jer kako cemo to uskoro pokazati, mi smo vec ušli u razdoblje velikog Jubileja u protuslici, i bili smo u njemu od Listopada, 1 874 A.D. Što vidimo oko nas? Mi vidimo istragu od strane ljudi o njihovom izvornom od Boga danom nasljedstvu, i njihovim sadašnjim nedostatcima, pravima, itd., mnogi u neznanju i sebicnosti tražeci ono što drugi imaju; i nastojanje od strane onih koji posjeduju imovinu da je što je moguce više zadrže—prouzrocujuci sporove, polemike, štrajkove i zatvaranja tvornica, s manje ili više nepravde na obje strane, što ce na koncu morati biti ostavljeno Kristu da odluci, kako su se rješavali sporovi kod Mojsija, i nakon njegove smrti kod onih koji su sjeli na Mojsijevu stolicu. (Mat. 23:2) S tim ustanovljenim zakljuccima i ocekivanjima, potražimo datum kojeg je Bog ocigledno sakrio od nas u ovoj predslici, „A nama je to Bog otkrio,“ sada kad je vrijeme da se razumije.
Mi nemamo izravan Biblijski izvještaj o držanju predodžbenih Jubileja od strane Izraelaca što bi nam moglo pokazati kad je posljednji bio održavan. Mi se ucvršcujemo na datumu za Jubilej odmah prije babilonskog zarobljeništva i sedamdeset godina opustošenja njihove zemlje, kao posljednji, iz dva razloga: Kao prvo to nije moglo biti s ove strane tog opustošenja, zato što je tamo, zasigurno, predslika prestala, „prošla“; jer zemlja je bila opustošena sedamdeset godina i narod je bio u zarobljeništvu u stranoj zemlji, Jubilej je morao biti negdje usred tih sedamdeset godina i morao je proći nezapaženo. Pogled je dovoljan da pokaže da se nije moglo ispuniti zapovjedi i pripreme u odnosu na Jubilarnu godinu dok su oni kao narod bili u zarobljeništvu i zemlja bila opustošena. Stoga mi kažemo da je predslika ili tada prošla, ili prije tog prekida: to nije moglo biti s ove strane. I kad god da je držanje predslike prestalo, ciklus vece protuslike morao se poceti brojati. Jedan takav propust da se drži predsliku mogao bi ukazivati da je predslika prestala i da je ciklus koji vodi k protuslici poceo. Osim toga, Izrael nikada po Babilonskom izganstvu nije imao punu kontrolu nad zemljom: oni i njihova zemlja od tada su stalno bili podložni Poganskoj vlasti.
Kao drugo, u svakom zatoceništvu prije toga, Bog ih je ocito oslobodio od njihovih neprijatelja baš na vrijeme da se vrate natrag u njihovu zemlju kako bi proslavili Jubilarnu godinu, i da ju tako produže kao predsliku sve do pravog vremena da se pocne s racunanjem velikog ciklusa (50 x 50); jer njihova prijašnja zarobljeništva, premda cesta, cini se nisu trajala duže od cetrdeset godina, dopuštajuci im tako, prema Jubilejskom uređenju, da idu slobodni i da primi natrag svaki covjek svoje nasljedstvo svake Jubilarne godine. Osim toga, kada cemo uskoro pokazati da, racunajuci od pocetka sedamdeset godina opustošenja pod Babilonom, veliki ciklus završava s godinom 1 875 A.D, svima ce biti ocito da nije mogao poceti ranijeg datuma, prije tog Babilonskog zarobljeništva; jer ako bi smo stavili i samo jedan Jubilej ranije, to bi prekid ciklusa lociralo pedeset godina prije 1 875 A.D., naime 1 825 A.D.; i sigurno je da nikakvo Jubilarno doba obnove nije pocelo s tom godinom.
Zadovoljni time da posljednji predodžbeni Jubilej, od kojega se broji (50 x 50) veliki ciklus, nije bio ranije, i da nije mogao biti od zarobljeništva u Babilonu, i da je stoga onaj koji je odmah prethodio tom zarobljeništvu bila posljednja predodžbena Jubilarna Godina, i da je s njenim krajem, pocelo brojanje tihog ciklusa, mi nastavljamo s lociranjem tocnog vremena tog posljednjeg predodžbenog Jubileja, stoga:
Buduci je sistem Šabatnih godina poistovjecen sa njihovom zemljom, Kanaanom, i njihovim nasljedstvom u njoj, prvi ciklus od cetrdeset godina, vodeci do prvog Jubileja, trebao se poceti brojati od vremena kad su ušli u Kanaan. Ovaj razuman zakljucak potvrđuju Gospodinove rijeci—„Kad uđete u zemlju što vam je dajem, neka i ta zemlja praznuje subotu [drži Šabatni sistem] Gospodu. Šest godina zasijavaj svoje polje i šest godina obrezuj svoj vinograd i pobiri urod njegov, a sedme godine [od ulaska u zemlju] zemlji je subotnji pocinak.“ Prema tome, ciklus od sedam puta sedam, ili cetrdeset i devet godina (7 x 7 = 49) poceo se brojati odjednom, i pedeseta godina nakon ulaska u Kanaan bila je prvi predodžbeni Jubilej.*
__________
* Neki su predlagali da s obzirom da je bilo potrošeno šest godina u ratu prije nego je podjela zemlje bila dovršena, da brojanje Jubilejskih ciklusa nije moglo poceti sve do tada. Ali ne, u zemlju su ušli kad su pregazili Jordan, a zapovjed glasi, „Kad uđete u zemlju,“ a ne kad ste podijelili zemlju. Bila je podijeljena parcelu po parcelu tijekom šest godina, ali nisu je cijelu zaposjeli tokom tih godina, niti na neodređeno vrijeme nakon toga—sve dok
neprijatelji nisu bili otjerani, što u nekim slucajevima nikad nije bilo ucinjeno. (Vidi Još. 1 8:2, 3; 1 7:1 2, 1 3; 23:4, 7, 1 3, 1 5.) Stoga da su cekali da ju u potpunosti zaposjednu prije pocetka brojanja ciklusa, oni nikada ne bi poceli.
Vidjet ce se, ukazivanjem na tabelu kronologije, da je prošlo 969 godina izmeQu ulaska u Kanaan i sedamdeset godina opustošenja.
Do podjele zemlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 godina
Razdoblje sudaca . . . . . . . . . . . . . . . . . 450 godina
Razdoblje kraljeva . . . . . . . . . . . . . . . . 51 3 godina
Total . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ………. 969 godina
Mi možemo saznati koliko su Jubileja držali do tog vremena dijeleci 969 godina sa 50. Postoji 1 9 pedesetina u 969, pokazujuci tako broj Jubileja, i preostalih 1 9 godina pokazuje da se njihov devetnaesti, koji je bio posljednji od predodžbenih Jubileja, dogodio upravo devetnaest godina prije pocetka sedamdeset godina opustošenja zemlje dok su bili u zatoceništvu u Babilonu, i devetsto pedeset godina nakon ulaska u Kanaan.
Tada se dakle, samo devetnaest godina prije „sedamdeset godina opustošenja“ njihove zemlje, na kraju njihovog posljednjeg Jubileja—devetnaestog—počelo brojati veliki ciklus od 2500 godina (50 x 50 = 2500); i postaje jednostavna stvar izracunati gdje tih 2500 godina završava, i gdje naknadno dvije tisuce i petstota godina, pocetak velikog Jubileja u protuslici, pocinje. Stoga slijedi:
Od posljednjeg ili devetnaestog Jubileja do
pocetka opustošenja zemlje . . . . . . . . . . . . 1 9 godina
Razdoblje opustošenja . . . . . . . . . . . . . . . 70 godina
Od obnove Izraela po Kiru do datuma
poznatog kao A.D. (Anno Domini—
godina našeg Gospodina) . . . . . . . . . . . . . . . 536 godina
Stoga, od njihovog posljednjeg Jubileja do 1 . A.D . . . 625 godina
Broj godina od 1 .A.D. potrebnih da
upotpune ciklus od 2500 godina . . . . . . . . . . . 1 875 godina
Od posljednjeg održanog Jubileja . . . . . . . . . . 2500 godina
VIDI DODATAK 1 – KRONOLOŠKA TABELA
Tako nalazimo da je dvije tisuće petstota godina pocela s pocetkom godine 1 875 A.D., koja po Židovskom civilnom vremenu, po kojem je to racunato (3.Moj. 25:9), pocela oko listopada 1 874. Stoga, ako je Veliki Jubilej trebao biti samo godina, poput svoje predslike, tada bi ona zapocela Listopada 1 874 A.D., na kraju 2499 godina, i završila bi listopada 1 875 A.D. Međutim to nije predslika nego stvarnost: to nije bila Jubilarna Godina, nego Tisucu godina Obnove svega u protuslici, što je pocelo listopada 1 874. A.D.
Tako vidimo ne samo da Izraelski Jubilej jasno i snažno predstavlja „VREMENA OBNOVE SVEGA o cemu je odvijeka govorio Bog na usta svih svojih svetih proroka,“ nego također i da nacin njegovog racunanja jasno ukazuje na datum pocetka Zemljinog Velikog Jubileja. Ako propustimo prihvatiti te zakljucke, mi ne vidimo drugu alternativu nego da je ta predslika prošla bez ispunjenja, bez obzira na pozitivne tvrdnje našeg Gospodina da to nije moglo biti tako—da bi bilo lakše da prođu zemlja i nebo nego da prođe i jedno slovo i djelic slova Zakona a da se ne ispuni. (Mat. 5:1 8) Mi prihvacamo tako božanski naznacene cinjenice, koliko god zapanjujuce zakljucke mi morali razumno izvlaciti iz toga.
No koji su razumni zakljucci iz tih Biblijskih ucenja? Razmotrimo što mora uslijediti, sa gledišta razuma, i zatim vidimo da li ijedan drugi biblijski redak jamci te zakljucke ili im je u suprotnosti. Kao prvo mi zakljucujemo da kada „Vremena obnove“ trebaju zapoceti, također je vrijeme i za prisutnost VELIKOG OBNOVITELJA. To bi bio vrlo razuman zakljucak, međutim on je mnogo više od zakljucka kad je podržan Apostolovom potvrdnom izjavom, da kada „dođu [određena] vremena okrepe od lica* Jehovina…i da bi on poslao Krista koji vam je određen, Isusa, kojeg nebo mora zadržati do VREMENA OBNOVE SVEGA o cemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka iz starog doba.“ (Djela 3:1 9-21 )
Samo na snazi ove nadahnute izjave, mi imamo jasan dokaz cinjenice da je vrijeme drugog dolaska našeg Gospodina bilo kad je došlo vrijeme da pocnu Vremena obnove, naime, u listopad 1 874 A.D. kako je naznaceno Jubilejskim uređenjem. Zaista, izgleda ocitim, da je Jubilej, kao i sve druge stvari tog doba, bio uređen „za upozorenje [našu pouku] nama do kojih dopriješe krajevi vremena.“ (1 . Kor. 1 0:11 ) Jedna se stvar cini jasnom—ako nam ne koriste, onda su do sada bile gotovo beskorisne; jer Biblija nas obavještava da Židovi nikada nisu potpuno i ispravno držali predsliku, cak tijekom prvih devetnaest Jubileja. (3. Mojs. 26:35) Oni su nema sumnje našli gotovo nemogucim obuzdati svoju ljubav prema bogatstvu. To je, kao i sva druga prorocanstva i predslike, nema sumnje bilo uređeno da baca svjetlo kada i gdje je to potrebno na stazu pravednih—da vodi „noge“ tijela Kristovog.
__________
* Rijec ovdje prevedena sa „od lica“ [neki je prijevodi prevode kao od prisutnosti] nije parousia, nego prosopon; i smisao tog izraza, koji je negdje preveden sa prisutnost, ne odnosi se zapravo na prisutnost, nego umjesto toga na „pokazivanje lica.“ Misao nam je opce poznata, i bila je još poznatija u istocnim zemljama prije dosta stoljeca: Pokazati lice bilo je znak naklonosti, dok je okrenuti leđa bilo znak nemilosti. Tako je o našem Gospodinu kod njegovog prvog dolaska bilo napisano, „kao onaj od kojega svatko lice otklanja.“ Naime sramili smo ga se i ne bi ga priznali. Isto je tako, Jehova, „ne može gledati na grijeh,“ i skriva svoje lice od grešnika. Međutim, sada, kad je otkupnina bila dana, Jehova sve do određenog vremena ceka da bude milostiv. Tada više nece zanemarivati ljude i ophoditi se s njima kao s grešnicima, okrecuci im leđa, nego ce im poslati osvježenje od svog lica, svoju naklonost, i poslat ce Isusa, njegovog zastupnika u obnovi svega. Mi imamo istu misao u našim himnama: „Pokaži tvoje pomireno lice“; i „Pokaži svoje lice i sve je svijetlo.“
Sjeti se sada onog što je bilo pokazano u prethodnom poglavlju glede nacina dolaska i pojavljivanja našeg Gospodina, kako se ne bi ovdje spotaknuo zbog pogrešnih ideja o tome.
Sjeti se da „kao što je bilo u Noinim danima, takva ce biti prisutnost [grcki parousia] Sina covjecjega. Jer kao što su u tim danima prije potopa…i nisu obraćali pažnju,…takva ce biti prisutnost Sina covjecjega. (Mat. 24:37-39) Imaj također na umu, ono što smo do sada naucili iz nadahnutog ucenja—da ce samo oni koji vjerno bdiju na pouzdanu prorocansku rijec, i ljube i ocekuju njegovo pojavljivanje, biti u stanju razabrati njegovu prisutnost, sve dok je on ne ocituje svijetu „u ognju usplamtjelome te izvrši osvetu“—u velikom vremenu nevolje. Prema tome, cinjenica, da njegova prisutnost nije poznata i opce prihvacena od svijeta, ili cak među kršcanima, nije argument protiv te istine. Svijet nema vjeru u prorocanstvo, i prema tome ne može ništa vidjeti u svjetlu njega. I mlaki kršcani (a takvi su u velikoj vecini) ne poklanjaju pažnju „pouzdanoj prorocanskoj rijeci“; i mnogi koji tvrde da bdiju citaju prorocanstva kroz obojene naocale starih i dugo njegovanih zabluda, i s njihovim ocima koje su jadno ukrižane s predrasudom. Svi bi takvi trebali ici k Velikom Lijecniku po malo „ocne masti“ ili krotkosti (Otkr. 3:1 8), i zauvijek odbaciti obojene naocale ljudskih tradicija, i svih njihovih teorija kao i od drugih koje nisu u skladu sa svakim svjedocanstvom Božje Rijeci.
Međutim niti neznanje i nevjera svijeta niti mlaka ravnodušnost i predrasude velike vecine nazovi Kršcana nece se pokazati kamenovima spoticanja Božjim izabranima—onima koji s jednostavnom, djetetu slicnom vjerom prihvacaju svjedocanstvo njegove blagoslovljene Rijeci. Takvi se ne mogu spotaknuti; niti je moguce da budu zavedeni. Sa svojom vjerom i Božjim vodstvom takvi ce pobijediti sve. Ne bojte se, dragocjeni dragulji koje je sam Gospodin izabrao: podignite svoje glave i radujte se, znajuci da se približava vaše izbavljenje, vaše uzvišenje u slavu. (Luka 21 :28; 1 2:32)
Drugo razumno ocekivanje, ako Vremena Obnove u stvarnosti pocinju s listopadom 1 874 A.D. i ako je tada vrijeme za drugu prisutnost našeg Gospodina, bilo bi, da oni koji bdiju trebaju vidjeti neke razlucive pokazatelje onoga što Biblija opisuje kao prvo djelo njegove prisutnosti, naime, žetva ploda Evanđeoskog doba, sakupljanje njegovih izabranih (u mentalnu povezanost i duhovno zajedništvo), i u najmanju ruku neke pripremne korake prema uspostavi Kristovog kraljevstva. Na neke od tih dokaza vec smo ukratko ukazali; međutim ima toliko toga za razmotriti po tom pitanju da cemo razmatranje toga ostaviti za sljedece poglavlje. Mi smo zaista u Žetvi Crkve; pšenica se odvaja od kukolja; i zbivanja u svijetu se ubrzano oblikuju, pripremajuci trajnu uspostavu Otkupiteljevog Kraljevstva. Proreceni se znakovi jasno pokazuju onima koji bdiju, na tocan nacin i redoslijed po predskazanju; međutim to cemo za sada ostaviti—zato što najprije želimo pogledati druga prorocanska svijedocanstva. Ovdje je dovoljno reci da je srp „žetve“ ovog doba, kao i u Židovskoj „žetvi,“ istina; i da su „glasnici“ koji koriste srp sada Gospodinovi ucenici ili sljedbenici, premda mnogi od njih sada, kao i onda, jako malo shvacaju velicinu posla u kojem sudjeluju.
Potkrepljujući proročanski dokazi
Premda je prethodni dokaz snažan i jasan kao što i treba biti, mi sada predstavljamo proročansko svjedočanstvo koje dokazuje da smo tocno poceli sa brojanjem Velikog Ciklusa (50 x 50). Naš je Nebeski Otac dobro upoznat sa strahom i drhtanjem s kojima se naša vjera treba uhvatiti tih najvelicanstvenijih i dragocjenih obecanja, pa je stoga udvostrucio ionako cvrsto uže dokaza, datih kroz Zakon, sa dodatnim svjedocanstvom kroz
proroke. I naš dragi Otkupitelj i Gospodin, koji rukuje s tim užetom, i ciju nam prisutnost to svjedocanstvo istice, kako nam dolazi u rano svitanje Milenijskog Dana, cini se da nam kaže, kako je jednom rekao Petru (Mat. 1 4:25-32), „Malovjerni, zašto si posumnjao?“ Shvati da sam ja duhovno bice, da više nisam vidljiv ljudskom pogledu. Ja se stoga otkrivam svjetiljkom Rijeci ocima tvog razumijevanja, kako se stoga u danima koji dolaze kada cu hodati po uzburkanom moru svjetske nevolje koja je bez premca, ne bi bojao, ne go „se razvedrio.“ Imajuci na umu da sam to ja, ne moj se uplašiti.
Ova zaista cudesna prorocanska potvrda, koju cemo u nastavku razmatrati, leži skrivena u svojoj jednostavnosti sve dok joj cijenjenje i primjena Jubilejske predslike, kao što je gore, ne da svoj znacaj.
Sedamdeset godina, na koje se uobicajeno ukazuje kao na sedamdeset godina zarobljeništva u Babilonu, Biblijski je nazvano „sedamdeset godina opustošenja zemlje.“ To je opustošenje Bog prorekao preko proroka Jeremije, „Sva ce se ova zemlja pretvoriti u pustoš i,…služiti kralju babilonskome sedamdeset godina.“ (Jer. 25:11 ) „Jer ovako veli Gospod: Istom kad se u Babilonu navrši onih sedamdeset godina, ja u vas pohoditi i ispuniti vam svoju dobru rijec da cu vas vratiti na ovo mjesto.“ (Jer. 29:1 0) U 2.Ljet. 36:1 7-21 zabilježeno je ispunjenje ovog prorocanstva; i ovako je naveden razlog zašto je bilo baš sedamdeset godina, i zašto je bilo potpuno opustošenje: „I doveo je na njih kralja kaldejskoga [Nebukadnezar, kralj Babilona],…A one koji su izbjegli macu odvede u sužanjstvo u Babilon, ondje su pak bili robovi njemu i njegovim sinovima, dok nije zavladalo perzijsko kraljevstvo,da bi ispunio rijec Gospodnju, izrecenu na Jeremijina usta, dok se zemlja ne nauživa svojih subota. DRŽAT CE SUBOTE DOKLE GOD JE OPUSTOŠENA, dok se ne ispuni sedamdeset godina.“
Iz ovoga možemo vidjeti da je Izrael propustio ispravno držati Šabatne godine, od kojih su Jubileji bili glavni. Narodu koji je u prvom redu bio pohlepan, zaista je bilo ozbiljan test poslušnosti Nebeskom Kralju, zapovjediti im da ostave zemlju pocivati, da obnove prijašnjim vlasnicima zemlju koju su stekli i posjedovali godinama, i vratiti slugama njihovu slobodu—posebno kada je poslušnost bila samo zapovjeđena a ne prijeko provođena prisilom. Bog ih je kroz Mojsija upozorio, da ako budu bili neposlušni zakonima na koje su se kao narod obavezali, on ce ih kazniti zbog toga. U istom poglavlju u kojem im govori o kazni sedam vremena pod Poganskom vlašcu, on im također govori da ako budu zanemarivali Šabatne godine da ce ih kazniti zbog toga pustošeći zemlju. (I da stvar bude jasna, sedamdeset godina opustošenja bilo je također pocetak sedam Vremena Neznabožaca, kao što je vec pokazano.) Gospodinove prijetnje glase ovako: „Zemlja ce vam se pretvoriti u pustoš, a gradovi u puste ruševine. Tada ce zemlja nadoknaditi šabate svoje za sve dane dok bude pusta, a vi budete u zemlji svojih neprijatelja…zato što nije pocivala za vaših šabata dok ste vi živjeli u njoj.“ (3.Moj. 26:34,35,43)
Bog je na neko vrijeme dopustio njihovu poslušnost s pola srca i na pola puta, meQutim na kraju ih je uklonio u potpunosti iz zemlje, ucinio ju pustom, bez stanovnika, i dao joj puni broj njenih Jubilarnih Godina—ne samo za one koje su nesavršeno držali, nego također i za buduci broj koji ce proci, u skladu s njegovom pripremom, prije nego dođe vrijeme Jubileja u protuslici, Milenijskog ili Doba Obnove.
I s obzirom da je ukupan broj predodžbenih Jubileja, osmišljenih da prethode protuslici, se tako pokazao kao sedamdeset, tako smo dobili još jedan nacin izracunavanja kada protuslika treba poceti. Racunanje ove prorocanske izjave ukupnog broja Jubileja je jednostavno i lako; i ako što bi i ocekivali, njezini se rezultati točno slažu s onima do kojih smo vec došli metodom brojanja danom iz Zakona.
Buduci je cijeli broj bio sedamdeset, i devetnaest od toga su Izraelci s pola srca držali prije opustošenja, slijedi da preostalih pedeset i jedan (70-1 9=51 ) oznacava razdoblje od posljednjeg Jubileja kojeg je Izrael nesavršeno držao, pa sve do velike protuslike. Međutim zapazi ovdje razliku u nacinu brojanja. U racunanju pod Zakonom, brojali smo buduce isto tako kao i prošle cikluse od cetrdeset i devet godina sa pedesetom ili Jubilarnom godinom koja je bila dodana; jer Zakon pokazuje kako su stvari trebale biti, da ih je Izrael izvršavao ispravno. Međutim prorocanstvo bilježi stvari kakve ce se zapravo desiti. Međutim, sjeti se, mi sada razmatramo proročansku izjavu, i stoga sada trebamo racunati te cikluse kako su se dogodili—cikluse od cetrdeset i devet godina, bez Jubileja; jer Izrael nije držao Jubilej sve do njihovog devetnaestog. Prvih devetnaest ciklusa imali su Jubilarne godine, međutim pedeset i jedan od tada nije imao ni jednu; stoga moramo racunati pedeset i jedan ciklus od cetrdeset i devet godina svaki, ili 2499 godina (49×51=2499), od posljednjeg predodžbenog Jubileja držanog od Izraela do protuslike. Ovaj izracun, premda u potpunosti drugaciji od prethodnog, završava tocno onda kako je pokazano metodom racunanja pod Zakonom što smo prethodno razmotrili—listopada 1 874 A.D.
Postavimo ovaj drugi dokaz malo drugacije, u korist nekih, ovako: Puni broj Jubilejskih ciklusa koje je Bog odredio bio je sedamdeset, kako je pokazano jasnim izjavama s obzirom na razlog za sedamdeset godina opustošenja njihove zemlje. To je ukljucivalo one koje je Izrael držao na nezadovoljavajuci nacin, a vidjetli smo da ih je bilo devetnaest, isto tako kao i ciklusi koji su trebali slijediti, sve do protuslike. Mi cemo sada racunati sve njih od njihovog pocetka od ulaska u Kanaan, i vidjeti gdje završavaju.
1 9 ciklusa sa dodanim Jubilejima (50 godina svaki) = 950 godina
51 ciklus bez Jubileja (49 godina svaki) = 2499 godina
70 ciklusa, dakle, pokriva razdoblje od 3449 godina
Ovo razdoblje od 3449 godina, racunato od ulaska u Kanaan,
završava kao i prethodno, listopada 1 874. A.D., stoga:
Od ulaska u Kanaan do podjele zemlje 6 godina
Razdoblje sudaca do kralja Šaula 450 godina
Razdoblje kraljeva 51 3 godina
Razdoblje opustošenja 70 godina
Od obnove do Godine Gospodnje (A.D.) 536 godina
Ukupno do datuma poznatog kao
Godina Gospodnja 1 575 godina
Godine od A.D koje su potrebne da upotpune
gornje razdoblje od 3449 godina, je punih 1 874
godina, koje trebaju završiti (židovsko
vrijeme) u listopadu 1 874 godine
Razdoblje od sedamdeset ciklusa, kako je gore
pokazano, od pocetka sistema Jubileja, po
ulasku u Kanaan, pa sve do protuslike, Velikog
Jubileja, ili Vremena Obnove, koji je poceo u ____
listopadu 1 874 A.D. 3449 godina
Lako se može zakljuciti da, su te stvari zaprav božanski pripremljene. Ako nisu božanski uređene, od kud su onda došle? Mi ih nismo stavili u nadahnutu Rijec: mi smo ih jednostavno našli tamo u svoj njihovoj jednostavnosti i ljepoti, i, poput sve druge dragocjene i bogate hrane iz riznice, s kojom nas naš Gospodin sada poslužuje prema svom obecanju (Luka 1 2:37), to je hranjiva „cvrsta hrana“—ne posebno namjenjena za „djecu u Kristu,“ nego za one više razvijenije, „kojima je moc zapažanja iskustvom izvježbana“ (Hebr. 5:1 4) da razaberu i cijene ovu hranu koja je sada „hrana u pravo vrijeme.“ Ako to nije božanskog porijekla i namjenjeno za našu pouku, kako i zašto dolaze dupli dokazi, koji odgovaraju i potvrđuju jedan drugoga tako savršeno? Kako bi se uvjerio u njihovo božansko porijeklo, zapazi da ni na jednom drugo mjestu niti nacinu se može tih sedamdeset godina staviti a da se slažu sa (50 x 50) ciklusom Velikog Jubileja. Pokušaj to. Dokaži to. Pretpostavi ili grešku, ili promjenu jednog od devetnaest Jubileja koje je Izrael držao: Pretpostavi da je osamnaest (jedan manje) ili dvadeset (jedan više) prošlo prije nego je pocelo sedamdeset godina opustošenja. Racunaj i vidjet ceš da se ova dva pravca dokaza, koji se savršeno slažu u svjedocanstvu da je 1 875 (pocevši od listopada, 1 874) datum pocetka Vremena Obnove, i stoga datum, od kojega nebesa više ne mogu zadržavati našeg Gospodina, velikog Obnovitelja, ne mogu sjediniti bilo gdje drugdje, a bez da se ucini nasilje sebi, kronologiji, i drugim prorocanstvima koja cemo nadalje razmatrati.
Ako ova vremenska prorocanstva išta naucavaju, onda je to da je Veliki Jubilej, Vremena Obnove svega, poceo, i da smo mi vec u svanucu Milenijskog doba, isto tako kao i u „žetvi“
Evanđeoskog doba—koja doba se preklapaju na cetrdeset godina—„dan srdžbe.“ Mi smo vec cetrnaest godina u tom cetrdesetgodišnjem danu gnjeva; i pripreme za veliki sukob brzo napreduju. Dolazecih dvadeset i šest godina, sa sadašnjim zamahom, biti ce sasvim dovoljno za ostvarenje „svega što je napisano.“
Neka citatelj ne zakljuci prebrzo da nema dokaza o Obnovi oko nas, niti da Sunce Pravednosti vec ne pozlacuje stražarske kule Siona i prosvjetljuje svijet. Neka, baš naprotiv, razmisli da smo mi vec u danu u kojem se razotkriva ono što je skriveno; i neka također ima na umu da je prvo djelo obnove s pravom rušenje i propadanje stare strukture koja stoji na mjestu koje pripada novoj. Sjeti se da je cesto prvo djelo nježnog lijecnika da otvori rane, i da ocisti i amputira vec prema potrebama pacijenta, da bi napravio temeljito djelo lijecenja. Nikome ne treba govoriti da takvo posluživanje prouzrocuje bol i da je rijetko cijenjeno od pacijenta; i jednako je tako sa djelom velikog Lijecnika, Obnovitelja, Životodavca: On lijeci rane, i nevolja i prosijavanje u Crkvi i svijetu su samo potrebno rezanje i cišcenje, i vrlo važan dio djela Obnove.
U predslici, trebala se na pocetku Jubilejske godine oglasiti Truba Jubileja, da oglasi slobodu po svoj zemlji, svim njezinim stanovnicima. (3. Mojs. 25:1 0) Protuslika je uvedena sa oglašavanjem (simbolicne) „Sedme trube,“ „Trube Božje,“ i „Posljednje Trube.“ To je zaista velika truba: ona objavljuje slobodu svakom zatvoreniku; i premda ona isprva znaci predaju mnogih traženja i prednosti koji su istekli, i opcenito vrijeme nemira i uznemiravanja obicaja, navika, itd., njezin puni znacaj, kad ga se ispravno cijeni, je „dobra vijest o velikoj radosti koja će biti za sve ljude.“
U ranom uzbuđenju, svatko tko sluša Jubilejsku Trubu novog doba je snažno udaren sa jednom od njenih mnogih obilježja i ne poklanja pažnju drugima. Jedni opet vide ispravnost, i pozivaju na reforme vlada, ukidanje postojecih vojski i njihovog otežavajuceg poreza. Drugi pozivaju na ukidanje aristokracije s njihovim titulama, i priznanje svakog covjeka po njegovim mnogim kvalitetama. Drugi pozivaju na ukidanje zemljoposjedstva, i zahtijevaju da posjedovanje zemlje treba biti kao isprva, prema potrebi, i sposobnosti i spremnosti da se koristi. Drugi pozivaju na umjereniju reformu, i zabranama i drugim propisima, kroz Zakon i Druga Uduženja, nastoje vezati to veliko zlo, i pocinju ogranicavati ljude koji bi iz ljubavi prema novcu zaveli, porobili i uništili svog bližnjeg, i koji bi se stežuci svojim ocnjacima njihove slabosti, udebljali i bujali na njihovoj krvi. Drugi formiraju Humana i Antiokrutna Društva, da sprijece one koji imaju sposobnost da naškode slabima i ovisnima. Drugi formiraju društva za suzbijanje poroka i demoralizirajuce literature. Drugi formiraju Društva protiv krivotvorenja da bi ispitali krivotvorenja u hrani, i da raskrinkaju, procesuiraju i kazne one koji iz ljubavi prema dobitku krivotvore hranu i prave ju još štetnijom za zdravlje. Donešeni su zakoni za zaštitu života i zdravlja ljudi. Rudari moraju imati cist zrak, bez obzira na cijenu; moraju imati dva izlazla za bijeg u slucaju vatre. Radni ljudi, nemocni da si sami pomognu ili da izaberu svoja radna mjesta, zbrinuti su od strane javnih zakona. Više im se ne placa kada je to po volji poslodavca, i vojnim redom, nego zakon zahtijeva da njihova dnevnica bude isplacivana svaka dva tjedna i u gotovini. Više ne mogu biti nakrcani u građevinama gdje bi u slucaju požara bili podložni ili izgorjeti do smrti ili se osakatiti u stampedu; jer su „požarni izlazi“ obavezni, i za bilo koju smrt ili ozljedu a za koje se može utvrditi da su zbog nemara poslodavca, njega se drži odgovornim, i to je kažnjivo, bilo novcano, placanjem štete ili zatvorom. Bogate korporacije, kao što su one koje posjeduju željeznicke pruge i trajektne linije, su dužne brinuti se za živote i interese ljudi, siromašnih isto tako kao i bogatih. Te reforme su rezultat buđenja ljudi kroz Jubilejsku Trubu spoznaje i slobode, i ne pripisujemo to cistoj dobroti od strane klase koja je na mnogo povoljnjem položaju. Premda se svi koji su u toj povoljnoj i bogatoj klasi koji su dobronamjerni, i takvi koji vole pravednost, mogu radovati u tim pocetnim reformama, drugi, i to vecina, sa žaljenjem prinose iz nužde. Istina, takvi zakoni i pripreme još nisu savršeni, niti su sveopci; ali zapaženi poceci raduju naša srca, i daju dokaz onog što bi se moglo ocekivati po pitanju uzvisivanja poniznih i skromnih, i spuštanja ponosnih, kada Jubilejski propisi budu bili potpuno na snazi. Sve te stvari su dio reformskog uzbuđenja koje najavljuje Zemljin Veliki Jubilej; i premda se mnogo toga zahtijevalo, i mnogo je toga postupno odobreno, ipak kraljevi, i carevi, i kraljice—politicki, društveni, crkveni i financijski—se nece podložiti tom velikom procesu izravnavanja tog Jubilejskog ili doba Obnove bez velike i ozbiljne borbe, za koju Sveto Pismo istice da je upravo pred nama, i koja ce, premda ozbiljna, i neizbježna, raditi za krajnje dobro.
Duh „slobode po svoj zemlji“ se zaista ponekada provodi do nerazumne mjere od strane onih koji su u neznanju i vruce glave; ali ipak sve je to dio velikog neizbježnog Jubilejskog
uzbuđenja, nastalog uslijed neznanja i tlacenja u prošlosti. Samo je Gospodinovo „malo stado“ u potpunosti i ispravno obavješteno što se tice velicanstvenog opsega Obnove. Oni vide male promjene, izravnavanje manjih ljudskih stvari, međutim oni također vide ono što se može vidjeti s nijednog drugog stajališta osim onog Božje Rijeci—da veliki porobljivac Grijeh, treba biti lišen svoje moci, da velika tamnica Smrti treba biti otvorena i oslobođenje predoceno svakom zatvoreniku, zapecaceno dragocjenom krvlju Janjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta, velikog Otkupitelja i Obnovitelja. Bit će to zaista dobra vijest za sve ljude, ne samo za žive, nego također i za one koji su u svojim grobovima. Prije kraja ovog velikog Jubileja svako ljudsko bice može otici slobodno po želji—može se vratiti
natrag u covjekovo prvobitno stanje, „vrlo dobro,“ primajuci natrag kroz Krista sve što je bilo izgubljeno u Adamu.
Sedma truba
„Zatrubite u trubu, zatrubite
Radostan svecani zvuk;
Neka svi narodi znaju
Do najudaljenijih krajeva zemlje,
Jubilej Zemlji je došao,
Vracajuci otkupljene grešnike kuci.
„Isus, naš veliki Prvosvecenik,
Napravio je puno pomirenje,
Vi umorni duhovi, otpocinite;
Vi žalosne duše, radujte se.
Jubilej Zemlji je došao
Vracajuci otkupljene grešnike kuci.
„Vi koji ste bili prodani ni zašto,
Cije je nasljedstvo bilo izgubljeno,
Neka se svi vrate natrag nekupljeni,
Dar na Isusov trošak.
Jubilej Zemlji je došao
Vracajuci otkupljene grešnike kuci.
„Sedma se Truba cuje,
Vijesti nebeske milosti;
Spasenje je sada blizu;
Tražite lice Spasitelja
Jubilej Zemlji je došao
Vracajuci otkupljene grešnike kuci.“
Kliknite na ova dvije poveznice za vidjeti ili skinuti dvije kronološke tabele: