Početna

Harmagedon — smak svijeta?

Budući da Biblija povezuje Harmagedon sa ‘svršetkom svijeta’, zar se ne slažeš da je jako važno ispravno razumjeti što ta riječ zapravo znači? (Matej 24:3, St). I zar ne bi bilo razumno obratiti se najpouzdanijem izvoru istine, Božjoj Riječi, u potrazi za odgovorima na to što je Harmagedon i što će on značiti za tebe i tvoju obitelj?

Razmatranje te teme pokazat će da Harmagedon nije smak svijeta, već radostan početak za ljude… Tu važnu biblijsku istinu jasno ćeš razumjeti ako pažljivo pročitaš knjižicu, koja govori o tome što je zapravo Harmagedon. Možete dobiti i besplatan tiskani primjerak poštom tako da nas odmah nazovete na 0981994362. Link za čitati online ili skinuti u pdfu: Nakon Harmagedona Božje Kraljevstvo


Posebno Izdanje / 2024 — Povijest Istraživača Biblije


What Is Baptism? Why Are Christians Baptized in the Name of the Father, the  Son, and the Holy Spirit?(Pouka Za Prvi Tjedan u Veljači 2025)

Slavni Rezultati Krštenja Za Mrtve

Jer kao što svi ljudi umiru zbog svog podrijetla od Adama, tako će svi koji su ujedinjeni s Kristom biti ponovno oživljeni.” — I Korinćanima 15:22, Williamsov Novi zavjet

MALO TKO ĆE PORICATI DA je cijelo ljudsko društvo ili mrtvo ili umire. Pavao objašnjava u našem uvodnom retku da je to počelo s prvim čovjekom, Adamom. To je bilo zbog Adamove neposlušnosti božanskom zakonu. (Post. 2:16,17; 3:17-19) U biti, cijelo 15. poglavlje Prve poslanice Korinćanima daje uvjerenje da će mrtvi dobiti priliku za potpuno vraćanje u život putem uskrsnuća.

Pavao objašnjava zašto je to tako: „Jer kao što je po čovjeku [Adamu] došla smrt, tako je po čovjeku [Kristu Isusu] došlo i uskrsnuće mrtvih.” (redak 21) Ovdje nas podsjeća da je čovjek Krist Isus otkupio svijet od smrti, što je u skladu s Isusovim vlastitim riječima kada je rekao da će dati svoje tijelo „za život svijeta.”—Ivan 6:51

Apostol je upotrijebio riječ „otkupnina” kako bi opisao ovu značajku Božjeg plana za izbavljenje čovjeka iz osude smrti. Napisao je: „Ovo je dobro i prihvatljivo pred Bogom, našim Spasiteljem; koji želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine. Jer jedan je Bog, i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus; koji je dao sebe kao otkupninu za sve, da se svjedoči u svoje vrijeme.”—I Tim. 2:3-6

Grčka riječ u Novom zavjetu koja je prevedena kao „otkupnina” označava „cijenu koja odgovara,” „otkupnu cijenu.” Čovjek Krist Isus, za kojeg Pisma kažu da je bio „svet, bezazlen, neokaljan, odvojen od grešnika,” odgovarao je savršenom čovjeku Adamu, koji je stvoren na Božju sliku. (Heb. 7:26; Post. 1:26,27) Adam je bio taj koji je donio smrt na sebe i na svoje potomstvo kršenjem božanskog zakona. Savršeni čovjek, Isus, dao je sebe u žrtvenoj smrti, i time je bio cijena koja odgovara. Ta žrtva omogućila je otkupljenje za Adama i stoga za sve one koji potječu od njega—cijelo ljudsko društvo. Ova „otkupnina za sve,” kako ju je Pavao opisao, otvorila je put svima da se vrate u život.

Pavao je napisao na drugom mjestu: „Plaća za grijeh je smrt; ali dar Božji je vječni život kroz Isusa Krista, našeg Gospodina.” (Rim. 6:23) Slična misao izražena je u Ivanu 3:16,17: „Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da tko god vjeruje u njega ne propadne, nego ima vječni život. Jer Bog nije poslao svog Sina na svijet da osudi svijet, nego da se svijet kroz njega spasi.”

Isus je dalje objasnio: „Tko vjeruje u njega [Isusa] nije osuđen; ali tko ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenog Sina Božjega.” (Ivan 3:18) Ovi tekstovi otkrivaju da je cijeli svijet, po naslijeđu, pod osudom na smrt, i da je oslobađanje od ove osude i prilika za vraćanje u savršen život omogućena kroz Krista. Međutim, ovo vraćanje ovisi o vjeri i prihvaćanju pojedinca za kojeg je ova ljubazna priprema napravljena.

U ovom sadašnjem vremenu, oni koji, saznajući o ovoj pripremi Božje milosti, prihvaćaju je pod uvjetima poslušnosti i potpunog posvećenja vršenju božanske volje, kaže se da su „opravdani,” smatrani pravednima u Božjim očima. Pavao je napisao: „Opravdani vjerom, imamo mir s Bogom kroz našeg Gospodina Isusa Krista.” (Rim. 5:1) Oni koji nisu došli Kristu u punoj vjeri, podržani potpunim posvećenjem svojih života vršenju Božje volje slijedeći Isusove stope, ne uživaju trenutno ovaj „mir s Bogom.” Oni su još uvijek otuđeni od njega kroz grijeh—još uvijek pod osudom na smrt.

Ne postoji drugi način spasenja od smrti osim kroz Krista. Govoreći o Isusu, Petar je rekao: „Nema spasenja ni u jednom drugom: jer nema drugog imena pod nebom danog među ljudima, po kojem se moramo spasiti.” (Djela 4:12) Razlog zašto nema spasenja od smrti osim kroz Isusa je taj što je on jedini koji je prolio svoju savršenu ljudsku krv u ime prokletog i umirućeg roda. Prolivena krv je, u Pismima, simbol života izlivenog, i Isus je „izlio svoju dušu do smrti,” da bi Adam i svi njegovi potomci mogli imati priliku živjeti.—Iza. 53:12

Kada vjerom prihvatimo pripremu Kristove prolivene krvi i posvetimo se božanskoj volji, otkrivamo da ima više od samog vjerovanja. Pavao je napisao: „Vama je dano u ime Krista, ne samo da vjerujete u njega, nego i da patite za njega.” (Fil. 1:29) Postoji mnogo redaka koji ukazuju na to da je privilegija kršćana patiti s Isusom. U svom pismu Timoteju, Pavao je napisao: „Vjerodostojna je riječ: Jer ako smo umrli s njim, živjet ćemo i s njim: Ako trpimo, kraljevat ćemo i s njim.”—II Tim. 2:11,12

ZA MRTVE”

Prikladno, Pavao spominje ovaj aspekt božanske volje za sve vjernike u vezi sa svojom raspravom o uskrsnuću mrtvih. Očigledno je bilo nekih u crkvi u Korintu koji nisu vjerovali u uskrsnuće Isusa. On ističe da ako Krist nije uskrsnuo iz mrtvih, onda nema nade da će bilo tko od mrtvih biti vraćen u život. On pokazuje, naprotiv, ne samo da je Isus uskrsnuo iz mrtvih, već da će svi, kroz njega, biti vraćeni iz mrtvih i imati priliku za vraćanje u savršen život.—I Kor. 15:12-22

Apostol jasno pokazuje da će to biti postignuto Kristovom vladavinom, i da će on vladati dok svi neprijatelji ne budu stavljeni pod njegove noge. Čak će i sama smrt biti uništena. Kada to slavno djelo bude dovršeno, Kristovo kraljevstvo će biti predano Ocu, da on „bude sve u svemu.”—I Kor. 15:24-28

Na to Pavao dodaje ove riječi: „Inače, što onda čine oni koji se krštavaju za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskrsavaju, čemu se onda krštavaju za mrtve? I zašto se mi svaki čas izlažemo pogibli? Tako mi vaše slave koju imam u Kristu Isusu, našem Gospodinu, svaki dan umirem. Ako sam se na ljudski način borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi je prednost ako mrtvi ne uskrsavaju? Onda: “Jedimo i pijmo jer sutra umiremo.”—reci 29-32

Ovdje se podsjećamo da pravi vjernici u Kristu—oni koji trenutno stvarno slijede njegove stope—trpe i umiru s njim. Pavao objašnjava da je to za „mrtvi” svijet čovječanstva, ukazujući da će na neki način mrtvi imati koristi od patnji i smrti Isusovih sljedbenika. Ovo je, doista, jedna od važnih značajki Božjeg velikog plana za davanje života svijetu čovječanstva. Na to nam je skrenuta pažnju na nekoliko načina u Svetom pismu. Jedan od tih načina je kroz obećanje koje je Bog dao Abrahamu, da će kroz njegovo sjeme biti blagoslovljene sve obitelji zemlje.—Post. 12:3; 22:18

Pavao identificira ovo obećano Abrahamovo sjeme kao Isusa, i dodaje: „Koliko vas je kršteno u Krista, obukli ste Krista. … A ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme, i nasljednici prema obećanju.” (Gal. 3:16,27-29) Ovdje je očito da će oni koji su kršteni u Krista i koji su vjerni, naslijediti s njim obećanje o blagoslovu svih obitelji zemlje. Budući da su te „obitelji zemlje” koje će biti blagoslovljene ili mrtve ili umiruće, logično je misliti o onima koji su kršteni u Isusa Krista kao da su, simbolički govoreći, „kršteni za mrtve.” Kroz ovo krštenje oni dokazuju svoju dostojnost i pripremaju se za to veliko buduće djelo blagoslova svih obitelji zemlje.

DALJNJE OBJAŠNJENJE KRŠTENJA

Uranjanje u vodu koje je ovlašteno u Svetom pismu za kršćane samo je simbol ili slika pravog krštenja, koje nije u vodu, već u Krista, a točnije u njegovu smrt. Pavao kaže: „Ili zar ne znate da svi mi koji smo kršteni u Isusa Krista, u smrt smo njegovu kršteni?… Jer ako smo zajedno zasađeni u sličnosti smrti njegove, bit ćemo i u sličnosti uskrsnuća njegova.”—Rim. 6:3,5

Kakva je bila „sličnost” Isusove smrti? Apostol dalje objašnjava: „Jer što je umro, umro je grijehu jednom: … Tako i vi sebe smatrajte mrtvima grijehu.” (reci 10,11) Isus nikada nije bio grešnik. Njegova smrt „grijehu” bila je, dakle, žrtvena smrt za svijet prokleto grijehom. Naše zasađivanje s njim krštenjem u smrt također je žrtvena smrt. Pavao je napisao: „Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim: prinesite svoja tijela na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje razumno bogoslužje.”—Rim. 12:1

Govoreći o svom krštenju u žrtvenu smrt, Isus je rekao: „Ali krštenjem se moram krstiti, i kako sam tjeskoban dok se to ne izvrši!” (Luka 12:50) Grčka riječ ovdje prevedena kao „tjeskoban” ima značenje biti prisiljen ili zaokupljen. Naš Gospodin očito ukazuje na završne sate svoje službe, kada će biti uhićen i pogubljen. Tako je njegovo krštenje, u doslovnom smislu, bilo „krštenje smrti.”

Kada su dva njegova učenika tražila da sjednu, jedan s njegove desne strane, a drugi s njegove lijeve strane u njegovom kraljevstvu, Isus im je rekao: „Ne znate što tražite: možete li piti čašu koju ja pijem? i biti kršteni krštenjem kojim se ja krstim?”—Marko 10:35-38

Ova dva učenika su rekla da mogu proći kroz iskustva na koja je Isus mislio, pa im je rekao: 2Doista ćete piti čašu koju ja pijem; i krštenjem kojim se ja krstim bit ćete kršteni.” (redak 39) Riječ krstiti znači „pokopati,” a referenca u ovim raznim tekstovima odnosi se na pokop naših volja u volju Božju. Bila je Božja volja da Isus umre žrtveno za grijehe svijeta, tako da je pokop Gospodinove volje u volju njegovog Nebeskog Oca također označavao njegovo krštenje u smrt. Slično tome, Božja je volja da učenici Isusa slijede svog Gospodina u smrt, da budu kršteni njegovim krštenjem, što Pavao objašnjava kao krštenje u smrt.

Isusova žrtvena smrt omogućila je poništenje smrtne kazne koja je ležala na Adamovom rodu; za to nije potrebna druga žrtva. Međutim, svijet, oslobođen osude, treba biti prosvijetljen u vezi sa žrtvenim djelom Krista. Osim toga, čovječanstvo treba biti podignuto iz mentalne i moralne degradacije, i očišćeno od svih zaostalih učinaka grijeha, kako bi se vratilo savršenstvu izgubljenom u Adamu. Vjerni sljedbenici Isusa koji su zajedno zasađeni u sličnosti njegove smrti trebaju sudjelovati u ovom djelu prosvjetljenja i obnove.

POMIRENJE SVIJETA

Pomirenje se može definirati kao proces rješavanja ili razrješavanja razlika, proturječnosti ili sukoba kako bi dvije ili više strana mogle biti vraćene u naklonost jedna prema drugoj. Pavao je pisao o pomirenju čovječanstva s Bogom: „A sve je od Boga koji nas je po Isusu Kristu pomirio sa sobom i predao nam službu pomirenja; to jest, pošto je Bog bio u Kristu i pomirio svijet sa sobom, nije im uračunao njihove prijestupe, već nam je predao riječ pomirenja. Sada smo dakle poslanici za Krista. Kao da vas Bog preklinje po nama; molimo vas umjesto Krista: pomirite se s Bogom!”—II Kor. 5:18-20

Iz ovog odlomka proizlazi da žrtvujući sljedbenici Gospodina sudjeluju s njim u „službi pomirenja,” djelu pomirenja svijeta čovječanstva s Bogom. Ovo djelo potječe od Boga, velikog Autora plana spasenja za izgubljeni rod. Njegov plan je stavljen u djelovanje kroz Isusa: „Bog je bio u Kristu, pomirujući svijet sa sobom.” Zatim smo mi, sljedbenici Krista, uključeni kao Kristovi predstavnici u djelu pomirenja za koji je on učinio pripremu. Nama je dana, ili nam je „povjerena,” „riječ pomirenja.”

Redak 21 glasi: „Onoga [Isusa] koji nije znao za grijeh učinio je za nas žrtvom za grijeh; da bismo mi postali pravednost Božja u njemu.” (II Kor. 5:21, Revidirana verzija poboljšana i ispravljena) Ovdje imamo objašnjenje temelja na kojem mi, koji smo po naslijeđu članovi roda prokletog grijehom i umirućeg roda, možemo biti korišteni od Boga u djelu pomirenja. To je zato što je Krist, prije svega, osigurao naše pomirenje, i prihvaćanjem ove pripreme mi postajemo „pravednost Božja u njemu.” Ne dodajemo ništa vrijednosti krvi kojom smo pomireni, ali snaga te krvi ostvaruje naše pomirenje, i Bog nas smatra pravednima, i daje nam privilegiju sudjelovanja s Kristom u djelu pomirenja za druge.

Pavao nastavlja u šestom poglavlju, prvi redak: „Mi, dakle, kao suradnici s njim, molimo vas također da ne primite milost Božju uzalud.” Kako je divna Božja milost koju apostol potiče da ne primimo uzalud! Ova privilegija biti suradnici s njim je djelo koje obuhvaća dva doba u Božjem planu spasenja—sadašnje Evanđeosko, ili Kršćansko doba, i nadolazeće Mesijansko doba. Krist je svojim sljedbenicima dao nalog da idu po cijelom svijetu i propovijedaju Evanđelje [grčki: dobra poruka]—riječ pomirenja. (Mat. 24:14; Djela 1:8) Ovo djelo zahtijeva žrtvu, polaganje naših života u službi Gospodinu. To je ono što je uključeno u naše krštenje u smrt s Kristom, naše trpljenje i umiranje s njim.

Zatim, kao što smo vidjeli, djelo nadolazećeg Mesijanskog doba, kada svi članovi Kristovog tijela budu okupljeni i pripremljeni, bit će pomirenje i obnova ostatka čovječanstva u život. Pavao je napisao: „U povoljno vrijeme, uslišio sam te, i, u dan spasenja, pomogao sam ti; Evo! Sada, povoljno vrijeme, Evo! Sada, dan spasenja.”—II Kor. 6:2, Rotherhamova naglašena Biblija

Izraz, „Sada, povoljno vrijeme,” ne odnosi se na životni vijek pojedinaca, već na razdoblje u Božjem planu—sadašnje Evanđeosko doba—kada Nebeski Otac prihvaća žrtvu svog naroda i dodjeljuje im ulogu u svom planu kao suradnicima s njim. U ovom tekstu, Pavao djelomično citira iz Izaije 49:8,9: „Ovako govori GOSPOD: “U pogodno vrijeme uslišao sam te i u dan spasenja pomogao sam ti; i čuvat ću te i postaviti te za savez narodu, da utvrdim zemlju, da razdijelim opustjele baštine; da možeš reći sužnjima: ‘Izađite!’, onima koji su u tami: ‘Pokažite se!’ Oni će se napasati po putevima, i paša će im biti po svim uzvišicama.”

NEBESKO I ZEMALJSKO SPASENJE

U sadašnjem vremenu, oni koji kroz vjeru sudjeluju u pripremi života koju im je Bog omogućio kroz Krista, ako budu vjerni do smrti, bit će uzvišeni u slavu, čast i besmrtnost. (Rim. 2:7) O njima se govori u Hebrejima 3:1 kao o „sudionicima nebeskog poziva.” U II Petrovoj 1:4 opisani su kao oni kojima su dana obećanja po kojima mogu postati sudionici „božanske prirode,” koja je Božja priroda. U Rimljanima 5:2 prikazani su kao oni koji se raduju u „nadi slave Božje.”

Božanska priroda nije samo besmrtnost, već i izvor života. Zato, kao što je u Izaiji 49:8,9, citirano gore, oni koji su sačuvani od Boga kroz sve svoje kušnje, dok trpe zajedno s Kristom u njegovom krštenju u smrt, predstavljeni su kao oni koji govore zarobljenicima, „Izađite,” i onima koji su u tami, „Pokažite se.” To su „zarobljenici,” ogromna većina čovječanstva, i mrtvi i živi, koji će kroz Krista i njegove vjerne sljedbenike biti izvučeni iz ropstva Adamske smrti. Međutim, oni neće biti uzvišeni na božansku prirodu, kao što će biti crkva, već će biti izvučeni „da naslijede puste baštine.”

Ovo je baština života na zemlji i vladavine nad zemljom koja je dana Adamu, ali koju je izgubio kroz grijeh. Ova baština zemaljskog života kupljena je Kristovom krvlju, i crkva će se pridružiti njemu u vraćanju ove baštine svima koji će se pokoravati zakonima tog tisućugodišnjeg kraljevstva blagoslova, tijekom kojeg će mrtvi za koje se sada kršćani krste biti prosvijetljeni i dobiti priliku za povratak u savršenstvo ljudskog života.

Kako smo zahvalni što je naš ljubljeni i vječni Bog bio uvijek prisutna pomoć za svoje žrtvujuće ljude tijekom cijelog ovog „dana spasenja,” za koji vjerujemo da se sada bliži kraju! Drago nam je što, kroz zasluge Kristove krvi, naš Nebeski Otac prihvaća žrtve svog naroda i omogućuje test njihove vjernosti njemu, gledajući na njihovo konačno uzvišenje u božansku prirodu.

Kao što smo vidjeli, čak i tijekom vremena kada je njihovo krštenje u smrt trajalo, Gospodin ih je koristio kao suradnike u svom velikom planu spasenja. Oni će i dalje biti korišteni kao službenici pomirenja tijekom sljedećeg doba, jer će prenositi poruku pomirenja i obnove cijelom čovječanstvu, sve dok na kraju ovo znanje o Gospodinu ne ispuni zemlju „kao što vode prekrivaju more.”—Iza. 11:9; Hab. 2:14

Bit će kroz crkvu, kao ambasadore za Krista, i koristeći riječ pomirenja, da će znanje o „otkupnini za sve” koju je omogućio Isus, u svoje vrijeme, biti „svjedočeno,” ili učinjeno poznatim svima.—I Tim. 2:3-6

NEVJESTA

U simboličkom jeziku, Biblija govori o vjernoj crkvi kao cjelini—svima onima koji su tijekom sadašnjeg Evanđeoskog doba zasađeni zajedno u sličnosti Isusove smrti—kao o „nevjesti” Kristovoj. U Otkrivenju 19:7, Isus se spominje kao „Jaganjac,” zbog žrtvene prirode otkupljenja. Čitamo: „Radujmo se i veselimo, i dajmo mu čast: jer je došla svadba Jaganjčeva, i njegova žena se pripravila.”

Ovo „pripremanje” u sadašnjem vremenu onih koji će biti sjedinjeni s Isusom u slavi i sudjelovati s njim u obnovi čovječanstva tijekom Mesijanskog doba, uključivalo je mnogo žrtve i patnje. Isusova vlastita služba bila je pretežno žrtvena, koja je završila smrću. Pisma nas potiču da budemo poput njega, simbolički da budemo pokopani s njim krštenjem u smrt.

Ukrasi buduće nevjeste, osim nesebične ljubavi koja vodi do žrtve za druge, također su ukrasi poniznosti i poslušnosti u vršenju Božje volje. To je, zapravo, bogata kombinacija svih plodova i milosti Duha Svetoga. (Gal. 5:22,23; II Pet. 1:5-7) Tek kada svaki budući član Kristove buduće nevjeste bude tako „ukrašen za svog muža,” i cijela bude izvedena u „prvom uskrsnuću,” svadba Jaganjca i njegove nevjeste će se održati.—Otkr. 21:2; 20:6

Tada će se ispuniti Otkrivenje 22:17, jer tek tada će biti dovršena klasa nevjeste. Tekst glasi: „Duh i nevjesta kažu, Dođi. I tko čuje neka kaže, Dođi. I tko je žedan neka dođe. I tko hoće, neka uzme vodu života besplatno.” Obaviješteni smo da će „Duh,” Božja sveta sila i utjecaj manifestirani kroz njegovog Sina, Krista Isusa, i „nevjesta,” vjerna crkva, činiti sredstva kojima će čovječanstvo biti pozvano da sudjeluje u „vodi života.” Tako se ponovno otkriva jedinstvena pozicija u planu spasenja koju zauzimaju oni koji su zasađeni zajedno u sličnosti Isusove smrti.

Nije ni čudo što Pavao ističe koliko bi bilo uzaludno kršćansko trpljenje i smrt, koliko bi bilo prazno značenje našeg krštenja za mrtve, ako ne bi bilo uskrsnuća mrtvih! Međutim, znamo da će biti uskrsnuće mrtvih, jer je Krist, „prvina,” već uskrsnuo iz mrtvih i uzvišen u nebesku slavu. (I Kor. 15:23) „Prvo uskrsnuće” obuhvatit će sve koji su trpjeli i umrli s njim kako bi mogli živjeti i vladati s njim, ali ova slavna nada može se ostvariti samo kroz vjernost „sve do smrti.”—Otkr. 2:10

Radujemo se u uvjerenju o božanskoj pomoći za one koji polažu svoje živote u žrtvu. Jedan od najvećih poticaja vjernosti je obećanje Pisma da će naše „krštenje za mrtvi” svijet u sadašnjem vremenu donijeti konačnu korist tijekom sljedećeg doba u Božjem planu. Ako budemo vjerni, sudjelovat ćemo u velikom budućem djelu vraćanja mrtvog svijeta u život, prosvjetljujući ih, pomirujući ih s Bogom i dajući im priliku da žive zauvijek. Kakav slavan ishod je obećan u Božjoj Riječi!

 

Tko Su Istraživači Biblije?

Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište

Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.

Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima

U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima

Naše Aktivnosti:

Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija

Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta

Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi

Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima


Za Nas Biblija Jasno Uči:

DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35