Harmagedon — smak svijeta?
Budući da Biblija povezuje Harmagedon sa ‘svršetkom svijeta’, zar se ne slažeš da je jako važno ispravno razumjeti što ta riječ zapravo znači? (Matej 24:3, St). I zar ne bi bilo razumno obratiti se najpouzdanijem izvoru istine, Božjoj Riječi, u potrazi za odgovorima na to što je Harmagedon i što će on značiti za tebe i tvoju obitelj?
Razmatranje te teme pokazat će da Harmagedon nije smak svijeta, već radostan početak za ljude… Tu važnu biblijsku istinu jasno ćeš razumjeti ako pažljivo pročitaš knjižicu, koja govori o tome što je zapravo Harmagedon. Možete dobiti i besplatan tiskani primjerak poštom tako da nas odmah nazovete na 0981994362. Link za čitati online ili skinuti u pdfu: Nakon Harmagedona Božje Kraljevstvo
Posebno Izdanje / 2024 — Povijest Istraživača Biblije
(Pouka Za Treći Tjedan u Ožujku 2025)
Usporedba o Sijaču
„Vi dakle poslušajte usporedbu o sijaču.” —Matej 13:18
TIJEKOM ISUSOVE ZEMALJSKE službe, poučavao je mnoštvo „mnoge stvari u prispodobama.” (Marko 4:1,2) Prispodoba je izmišljena priča koja prenosi moralnu pouku ili lekciju. U prispodobi se ono što je rečeno ne tumači doslovno. Izraz „slika vrijedi tisuću riječi“ znači da se složena ideja ili pouka često može učinkovitije prenijeti korištenjem slike ili ilustracije. Prispodoba je zapravo slika koja se oslikava koristeći svakodnevne ideje ili običaje života koji su postojali u vrijeme kada je bila ispričana. Stoga prispodoba prenosi vrlo živopisnu lekciju, lako pamtljivu za slušatelje. Prispodoba o sijaču jedna je od rijetkih prispodoba kojima je Isus dodao objašnjenje.—Matej 13:3-23; Marko 4:3-20; Luka 8:4-15
Prispodoba započinje: „Evo, iziđe sijač sijati.” (Matej 13:3) U antička vremena sadnja se obavljala bacanjem sjemena koje se nosilo u torbi ili pregači. To se nazivalo sjetvom sjemena. Isus je objasnio da sjeme simbolizira „riječ kraljevstva,“ „riječ Božju.“ (Matej 13:19; Luka 8:11) Dakle, ova prispodoba govori o poruci Božjeg kraljevstva koja se prenosi diljem zemlje od strane sijača. Iako Isus nije rekao koga sijač predstavlja u prispodobi, očekivao je da njegovi učenici shvate da je on taj koji širi riječ kraljevstva. Zbog toga je ranije zapisano: „Od tada je Isus počeo propovijedati i govoriti: Pokajte se, jer je kraljevstvo nebesko blizu.” (Matej 4:17) U ovoj prispodobi znamo da je sjeme dobro, a sijač vjeran. Međutim, vrsta tla na koje sjeme padne određuje uspjeh ili neuspjeh uroda.
U prispodobi o sijaču postoje četiri različite vrste tla koja primaju sjeme, s četiri potpuno različita rezultata. „Poneko je sjeme palo pokraj puta, i došle su ptice te ga pozobale. Neko je palo na kamenita mjesta, gdje nije imalo mnogo zemlje, te je odmah niknulo, jer nije imalo duboke zemlje. A kad se sunce podiglo, izgorjelo je; i jer nije imalo korijena, osušilo se. A neko je palo među trnje i trnje je naraslo te ga ugušilo. A drugo je palo na dobru zemlju i rodilo plod: neko stostruk, neko šezdesetostruk, neko tridesetostruk.” —Matej 13:4-9
TLO UZ PUT
Prva vrsta tla na koje je sjeme palo nalazila se uz ili blizu puta, ceste ili staze, a ptice su došle i „pozobale ga.“ Isus je objasnio da pojedinci koje predstavlja ova vrsta tla čuju riječ. Međutim, oni je „ne razumiju.“ Isus je objasnio da zli, Sotona, „odmah dolazi i odnosi riječ koja je posijana u njihovim srcima.“ (redak 19; Marko 4:15) Luka dodaje: „bilo je pogaženo, i ptice su ga nebeske pozobale.“—Luka 8:5
Ovo može predstavljati pojedince koji čuju i sviđa im se evanđeoska poruka, ali imaju mnogo neodgovorenih, a možda čak i nepostavljenih pitanja. Budući da ne traže odgovore na ono što ne razumiju, Protivnik to iskorištava i obeshrabruje ih od daljnjeg istraživanja, bilo utječući na njih da misle kako je to izvan dosega njihova shvaćanja, bilo kroz nepovoljne životne okolnosti koje izazivaju dodatno obeshrabrenje. Zapravo, sjeme nikada nije imalo priliku proklijati. Ostalo je samo na površini, a Protivnik je odnio ono što je posijano u srcu.
KAMENITO TLO
Druga vrsta tla na koje je sjeme palo bilo je kamenito tlo, koje „nije imalo mnogo zemlje.“ Sjeme je odmah izniklo, ali „kad se sunce podiglo, sasušilo se; budući da nije imalo korijena,“ uvenulo je jer nije imalo vlage. (Matej 13:5-6; Marko 4:5-6; Luka 8:6) Isus je objasnio da ljudi koje predstavlja ova vrsta tla „slušaju riječ“ i „s radošću je primaju, ali nemaju korijena u sebi i traju samo neko vrijeme; kad nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, brzo se sablazne.“—Matej 13:20,21
U ovoj prispodobi sunce simbolizira razne vrste nedaća, poput nevolje i progona, koji se javljaju „zbog riječi.“ Ova vrsta tla nije imala dovoljno vlage i stoga nije mogla izdržati toplinu kad je došlo kušanje. Vlaga je voda koja se zadržava. Voda se na drugim mjestima koristi kao simbol Istine. (Pnz 32:2; Iza. 55:10-11; Iv 4:10-14) Možda oni koje predstavlja kamenito tlo nemaju osobnu ljubav prema Božjoj Istini, kako je otkrivena u Svetom Pismu, te ih više privlači trenutačna emocija—možda zbog propovijedi, knjige ili karizmatične osobe.
Međutim, iskušenja dolaze u život svakoga tko se približi Gospodinu. Na kraju, potrebno je odlučiti hoće li netko slijediti i držati se Božjih učenja i principa iz Svetog Pisma ili će se povoditi za masom, prihvaćajući tradicionalne ljudske doktrine ili nečiste utjecaje društva, koje nepravedno smatra prihvatljivim i ponekad progresivnim. Takva iskušenja su stvarna i zahtijevaju čvrsto povjerenje i vjeru u Boga kako bi se sa zadovoljstvom prianjalo uz božanske principe. Ponekad je potrebno podnijeti nepopularnost među drugima, pa čak i optužbe da se nije ljubazan, jer se ne prihvaćaju svjetovni putevi i standardi. Sljedbenici Gospodina ne bi trebali biti iznenađeni kada se pojave takva iskušenja. Isus je rekao: „Uska su vrata i tijesan je put što vodi u život i malo ih je koji ga nalaze,“ ali je također obećao: „Ne boj se, malo stado, jer vašem je Ocu zadovoljstvo dati vam kraljevstvo.“—Matej 7:14; Luka 12:32, Novi Prijevod Kralja Jakova.
Sveto pismo puno je ohrabrujućih primjera muškaraca i žena čija je vjera u Boga bila snažna i koji su bili odlučni slijediti Božje upute i principe, čak i ako to znači da ne idu stopama mase, svjesni da će platiti cijenu za to.
Za neke, cijena je bila sam život, poput Ivana Krstitelja, apostola Jakova i naravno, Isusa. Svi su umrli zbog svoje vjere u Boga i nepokolebljive poslušnosti njegovoj volji. Drugima je, iako teško iskušavani, život bi pošteđen. Pomislimo na trojicu hebrejskih mladića bačenih u užarenu peć, Daniela bačenog u jamu s lavovima, apostola Petra, koji je bio zatvoren, Pavla i Sile koji su također zatvoreni. Svi su oni bili izbavljeni Božjom rukom, ali su svejedno podnijeli mnoga iskušenja i testiranja zbog svoje vjere u Boga.
Ovi primjeri ukazuju nam da ne bismo trebali očekivati da će nas Bog osloboditi iz svakog iskušenja ili iskustva koje nam dopušta. Gospodinove providnosti variraju i nije na nama da odlučujemo kada će doći izvanredna izbavljenja, a kada ćemo nam se činiti kao da smo bez vidljivog očitovanja njegove naklonosti u našu korist.
Stoga, ne bismo trebali pretpostavljati kakva bi Božja providnost trebala biti za nas. Trebamo se držati božanskih načela i standarda te ih slijediti, bez obzira na posljedice, povjeravajući se potpuno Gospodinu. Odlučimo, kao i svi prethodno spomenuti primjeri, klanjati se i služiti samo Gospodinu našem Bogu i ne tražiti popularnost, divljenje ili čak odobrenje drugih. „Istinski će štovatelji štovati Oca u duhu i istini: jer Otac traži takve da ga štuju. … I oni koji ga štuju moraju ga štovati u duhu i istini.“ (Iv 4:23,24) Iskušenja, poteškoće i nedaće u našim životima, pravilno prihvaćeni kao dopušteni od Gospodina, blagoslovi su u prerušavanju i rezultirat će slavom u životu koji dolazi.—Rim. 8:16-18; 2 Kor. 4:16-18
TRNOVITO TLO
U prispodobi o sijaču, treća vrsta tla na koju je palo sjeme sadržavala je trnje koje je „naraslo i ugušilo“ biljku, tako da „nije donijela plod.“ (Matej 13:7; Marko 4:7) Isus je objasnio da pojedinci koje predstavlja ova vrsta tla „su oni koji, kad čuju, odlaze, ali ih guše brige [grčki: ometanja], bogatstvo i užici ovoga života, i ne donose ploda do zrelosti.“—Luka 8:14
Tlo među trnjem dobro predstavlja one koji imaju dobra srca, čuli su poruku o kraljevstvu, cijene je i raduju joj se, ali su im prioriteti podijeljeni. Dozvoljavaju da brige ovog života i ljubav prema bogatstvu zauzmu toliko mjesta u njihovim srcima da poruka o kraljevstvu nema priliku donijeti plod koji bi bio ugodan Gospodinu.
Trnje u prispodobi ne mora nužno predstavljati grešne stvari. Vrlo ugodni ljudi, gostoljubivi i obrazovani, čak i s dozom vjere, mogu pripadati ovoj klasi iz prispodobe koja predstavlja tlo među trnjem. Sjeme proklija, ali proklijaju i korovi. Oboje neko vrijeme rastu zajedno, ali korov buja i na kraju guši biljku.
Ranije je Isus opomenuo svoje učenike: „Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje moljac i hrđa nagrizaju, i gdje lopovi provaljuju i kradu. Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni hrđa ne nagrizaju i gdje lopovi ne provaljuju niti kradu; jer gdje je blago vaše, ondje će biti i srce vaše. … Nitko ne može služiti dvojici gospodara: ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti, ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“—Matej 6:19-21,24, prijevod New American Standard Bible.
DOBRO TLO
U prispodobi je četvrta vrsta tla na koju je palo sjeme bila „dobra zemlja koja je donijela rod, jedno stostruko, drugo šezdesetostruko, a treće tridesetostruko.” (Matej 13:8) Isus je objasnio da pojedinci koje predstavlja dobra zemlja jesu oni koji „slušaju riječ i razumiju je.”—redak 23
Riječ prevedena kao „razumiju” u izvornom grčkom jeziku znači shvatiti. Drugdje u Novom zavjetu oni s ovom posebnom vrstom razumijevanja opisani su kao oni koji „razumiju srcem.” (Matej 13:15; Djela 28:27) U tom smislu Pavao opominje: „Ne budite nerazumni, nego shvatite što je Gospodinova volja!” (Efežanima 5:17) To sugerira da klasa pojedinaca koju predstavlja „dobra zemlja” razumije, ili shvaća, da svoje pouzdanje trebaju staviti u Gospodina, te stoga nastoje spoznati i činiti volju Gospodnju. To zahtijeva proučavanje Božje Riječi, Svetog pisma, i pojedinačno i kolektivno, te razvijanje duboke vjere u njegova učenja i obećanja.
S obzirom na Božju Riječ, klasa dobre zemlje također „čuva je.” (Luka 8:15) Grčka riječ prevedena kao „čuvati” drugdje je u Novom zavjetu prevedena kao „čvrsto se držati.” Pavao nas više puta opominje u tom smislu: „Držite se čvrsto onoga što je dobro”; „čvrsto zadržimo pouzdanje i proslavljanje nade sve do kraja”; i „čvrsto držimo ispovijest svoje vjere bez kolebanja; (jer on je vjeran koji je obećao).”—1 Solunjanima 5:21; Hebrejima 3:6,14; 10:23
S obzirom na Božju Riječ, oni iz klase dobre zemlje ne samo da je radosno primaju, nego također „donose plod sa ustrajnošću.” (Luka 8:15, NASB) Pavao piše da Bog „će svakome platiti po djelima njegovim: onima koji ustrajnošću u dobrim djelima traže slavu, čast i besmrtnost—vječni život.” (Rimljanima 2:6,7 NASB) „A ne samo to, nego se i hvalimo nevoljama, znajući da nevolja rađa ustrajnost; a ustrajnost, prokušan karakter; a prokušan karakter, nadu.”—Rimljanima 5:3-4, NASB
Unutar ove grupe postoje tri različite razine donošenja plodova: „neki stostruko, neki šezdesetostruko, a neki tridesetostruko.” (Matej 13:8) Predlažemo da tih sto, šezdeset i trideset ne predstavljaju samo koliko kršćanskih djela možemo učiniti, već također stupanj do kojeg smo pojedinačno razvili svaki plod Duha Svetoga, prema svojim individualnim sposobnostima, „prema onome što imate, a ne prema onome što nemate.”—Galaćanima 5:22,23; 2 Korinćanima 8:12, International Standard Version
Isus je ranije rekao svojim učenicima: „Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima.” (Matej 7:21) Drugdje apostol Pavao izjavljuje: „Ovo je volja Božja—vaše posvećenje.” (1 Solunjanima 4:3) Posvećenje znači biti učinjen svetim, i to je proces koji bi trebao trajati tijekom cijeloga kršćanskog života, dok težimo biti potpuno razvijeni i vjerni do smrti. Posvećenje bi trebalo utjecati na naš um, oči, uši, jezik, djela—na sve. Pavao također kaže da „volja Božja” uključuje zahvalnost u svemu, u svakoj situaciji, bilo u radosti bilo u žalosti, jer „znamo da sve zajedno djeluje na dobro onima koji ljube Boga, koji su pozvani prema njegovoj namjeri.”—1 Solunjanima 5:18; Rimljanima 8:28
Apostol Petar, definirajući još jedan aspekt volje Božje, piše: „Jer je dakle volja Božja da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnih ljudi. Kao slobodni, i to ne kao oni kojima je njihova sloboda pokrivalo zlobe, nego kao sluge Božje.”—1 Petrova 2:15,16 Petar također opominje: „Bolje je, ako je volja Božja, da trpite čineći dobro nego čineći zlo.”—1 Petrova 3:17, American Standard Version
U prispodobi, ako pripadamo klasi dobre zemlje, trebali bismo se zapitati: „Radim li na razvoju svog karaktera u svakom od plodova i milosti Duha Svetoga? Činim li svakodnevno volju Božju od srca?” Ako je odgovor da, „činim li to u mjeri stostrukoj, odnosno do 100% svojih individualnih sposobnosti i mogućnosti?”
PRIPREMA ZA KRALJEVSTVO
U trinaestom poglavlju Matejeva evanđelja postoji još sedam prispodobi, a svaka od njih ilustrira posebnu pouku o kraljevstvu nebeskom. Isus je započeo svoje propovijedanje riječima: „Približilo se kraljevstvo nebesko.“ (Matej 4:17) U prispodobi o sijaču, sijanje sjemena ilustrira objavljivanje te poruke. Božje kraljevstvo nije ograničeno samo na nebo, jer kraljevstvo ima dva dijela – nebeski i zemaljski. Međutim, sada je vrijeme pripreme za one koji će biti dio nebeskog dijela. Njihova iskustva i rast prikazani su u ovih osam prispodobi zabilježenih u Mateju 13, a dobro su ilustrirani prijetnjama poput korova, kvasca, kamenja i drugih elemenata koji mogu ometati razvoj Gospodinovih sljedbenika tijekom ovog Evanđeoskog doba.
DALJNJE POUKE
Zašto je Isus dao prispodobu o sijaču? Možda je to bilo kako bi odgovorio na pitanje koje su njegovi učenici imali u mislima. Možda su bili obeshrabreni jer su vidjeli malo rezultata svojih napora u propovijedanju Evanđelja i najavi dolaska Mesije. Iako su se jedan dan okupljala mnoštva oko Isusa, sljedeći dan ti ljudi često više ne bi bili prisutni. (Ivan 6:66,67) Moglo bi se lako reći: „Kakve koristi ima? Toliko sjemena propada. Zašto se truditi?” Međutim, sijač ne razmišlja na taj način. On zna da će, unatoč svim preprekama, neko sjeme donijeti plod.
Tri od četiri vrste tla nisu donijela plod do zrelosti. Čak ni sva dobra zemlja nije donijela plod u istoj mjeri, ali te činjenice nisu uznemirile sijača. On je znao da će, na kraju, u vrijeme žetve, biti nagrađen za svoje napore. Ovu bismo pouku trebali zapamtiti ako nam itko predloži da prestanemo s javnim naporima ili odustanemo od svjedočenja Evanđelja zbog malih vidljivih rezultata. Ne bismo smjeli biti obeshrabreni kada podijelimo divnu Božju Istinu s nekim, a oni malo ili nimalo ne reagiraju na poruku. Malobrojni su, u vrijeme Isusove zemaljske službe, koji su primili Isusovu poruku o kraljevstvu u dobro i iskreno srce i donijeli plod. Ne bi trebalo biti iznenađenje ako je naše iskustvo danas slično.
Ova prispodoba nudi i druge pouke za nas. Možemo se zapitati: „Kakvo smo mi tlo? Jesmo li kamenito tlo?” Ako jesmo, izniklo sjeme će uvenuti na prvi znak progona. Tvrdo i kamenito tlo može se učiniti pogodnim za uzgoj usjeva samo oranjem i uklanjanjem svega što ometa rast. Ipak, čak i kada je tlo pravilno izorano, korov se stalno natječe sa sjemenom. Ako svakodnevno ne uklanjamo sve što bi moglo zamijeniti Riječ u našim srcima, naš rast u sličnosti Kristu mogao bi biti usporen ili čak ugušen.
Na kraju ove prispodobe Isus kaže: „Tko ima uši da čuje, neka čuje.” (Matej 13:9) Isus je ovaj izraz koristio u nekoliko navrata kada je želio naglasiti pouku koju je upravo dao. Slušanje je važno – to je način na koji primamo sjeme. Međutim, samo slušanje nije dovoljno. Mora se pretvoriti u plod, razvijanjem plodova Duha Svetoga. Ne možemo očekivati da će nam slušanje Istine, bez djelovanja, koristiti. Tlo koje predstavlja naša srca mora biti dobro izorano, dobro navodnjeno i dobro plijevljeno. Prvo čujemo, zatim razumijemo, zatim rastemo i donosimo plod.
Neplodnost nije krivica sjemena niti sijača. Umjesto toga, to je rezultat nemara, nepažnje ili svjetovnosti u tlu našeg srca. Posvetimo se ponovno rastu sjemena u našim srcima kako naše ruke ne bi ostale prazne u vrijeme žetve. „Po ovome se proslavlja moj Otac: da mnogo roda donosite i da budete moji učenici.”—Ivan 15:8
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35