Tražite li čvrst temelj u svijetu koji gubi kompas?
Otkrijte kako se istinska vjera i zdrav razum savršeno nadopunjuju.
Danas svijet pluta na olujnim morima neizvjesnosti. Mnogi se pitaju: „Postoji li izlaz?” Tradicionalna teologija često nudi misterije, a sekularni svijet nudi beznađe. Vrijeme je za treći put – put Boga i Razuma.
Ova knjiga nije samo još jedno religiozno štivo. To je poziv na mirno i nepristrano rasuđivanje o najvažnijim pitanjima života. Bez praznovjerja i bez straha, zaronite u biblijske istine koje daju logične odgovore na pitanja koja vas muče:
- Znanost i Stvoritelj: Zašto pravi znanstveni dokazi upućuju na Inteligentni Dizajn?
- Zagonetka zla: Zašto je Bog dopustio patnju i je li joj došao kraj?
- „Kraj svijeta”: Što Biblija doista kaže? (Ne radi se o uništenju planeta Zemlje, već o kraju zla!)
- Jedina nada: Što je “Obnova” i kako Božji novi poredak donosi stvarni mir na zemlji?
Vjera ne mora biti slijepa. Ona može biti utemeljena na čvrstim činjenicama i jasnom Božjem planu.
[PREUZMI KNJIGU BESPLATNO] ili [ZAPOČNI ČITANJE]
Ili nas nazovite i zatražite svoj besplatni primjerak:
UDRUŽENI ISTRAŽIVAČI BIBLIJE
098 / 199 – 4362
Posebno Izdanje / 2024 — Povijest Istraživača Biblije
(Pouka Za Drugi Tjedan u Siječnju 2026)
Druga poslanica apostola Pavla njegovom ljubljenom Timoteju napisana je tijekom njegova zatočeništva u Rimu. Uskoro je trebao smrću završiti svoj posvećeni put, a ovo su neke od njegovih posljednjih napisanih riječi. Njegove mudre opomene i savjeti predstavljali su dugogodišnje iskustvo i poteškoće na uskom putu žrtve, kao i u propovijedanju Istine onima koji su imali uši da čuju njegovu poruku. Njegove riječi stoga poprimaju dodatno značenje i perspektivu te su dostojne našeg dubokog razmatranja, proučavanja i meditacije.
Apostol je jako volio svog mlađeg brata Timoteja, nazivajući ga čak i sinom. Započinjući ovo posljednje pismo, Pavao mu je otvorio svoje srce i napisao: Timoteju, ljubljenom sinu: Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega. Zahvaljujem Bogu kome od predaka služim čiste savjesti dok te se neprestano noć i dan sjećam u svojim molitvama. Čeznem te vidjeti, sjećajući se tvojih suza, da bih se ispunio radošću.” (II. Tim. 1:2-4).
Nije bilo neuobičajeno da se Pavao obraća Timoteju kao sinu. Učinio je to u svojoj prvoj poslanici u dva navrata. Ponovno mu je u svojoj drugoj poslanici rekao: „Ti, dakle, sine moj, budi jak u milosti koja je u Kristu Isusu; i ono što si čuo od mene među mnogim svjedocima, to isto predaj vjernim muškarcima koji će biti sposobni i druge poučiti. Ti, dakle, podnesi teškoće kao dobar vojnik Isusa Krista.” (II. Tim. 2:1-3). Apostol je o njemu govorio kao o sinu i u pismu crkvi u Korintu. Objasnio im je: „Zbog toga sam vam i poslao Timoteja, koji je sin moj ljubljeni i vjerni u Gospodinu, koji će vas podsjetiti na moje puteve u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi poučavam.” — I. Kor. 4:17.
Nježna sjećanja
Pavao se prisjetio mnogih nježnih uspomena i svog dugogodišnjeg druženja s Timotejem i ostalim članovima njegove obitelji. Čitamo: “ kad dozivam u sjećanje nepatvorenu vjeru koja je u tebi, onu koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam da je i u tebi. Zbog toga te podsjećam da raspiruješ Božji dar koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer Bog nam nije dao duha strašljivosti, nego snage i ljubavi i zdrave pameti.” — II. Tim. 1:5-7.
Sudionik u nevoljama
Veliki apostol bio je u rimskom zatvoru čekajući svoju neizbježnu sudbinu. Sigurno je za njega bilo iskustvo “u nevrijeme” (nezgodno vrijeme) da ostane vjeran sve do svoje smrti. Ipak, kao ohrabrenje svom mlađem bratu, iskoristio je priliku da mu piše. Rekao mu je: “ Ne stidi se, dakle, svjedočanstva našega Gospodina, ni mene, sužnja njegova. Nego podijeli sa mnom nevolje za evanđelje, prema snazi Boga koji nas je spasio i pozvao svetim pozivom, ne po našim djelima, nego po svojoj nakani i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije početka svijeta, a sada očitovanoj pojavom našega Spasitelja Isusa Krista, koji je obesnažio smrt i učinio da kroz evanđelje zasja život i besmrtnost.” — II. Tim. 1:8-10.
Timotej je s radošću primio tu divnu poruku i daljnje savjete od apostola. “ Nijedan koji ratuje ne zapleće se u poslove svakodnevnoga života, kako bi ugodio onomu koji ga je izabrao za vojnika. Ako li se tko i bori, ne ovjenčava se ako se zakonito ne bori.” (II. Tim. 2:4, 5). “ Vjerodostojna je riječ: jer ako smo s njim umrli, s njim ćemo i živjeti, ako trpimo, s njim ćemo i kraljevati, ako ga niječemo, i on će nas zanijekati.” (retci 11, 12). „Proučavaj da se prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se ne treba stidjeti, koji ispravno razlaže[grč. upravlja] riječ istine.” — redak 15.
Naš istaknuti tekst
Naš istaknuti stih preuzet je iz četvrtog poglavlja Pavlove poslanice. Nakon toga on nastavlja, upozoravajući Timoteja: “ Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrav nauk, nego će po vlastitim požudama sebi nagomilati učitelje da im škakljaju uši i okretat će uši od istine, a priklanjati se bajkama. Ali ti budi oprezan u svemu, podnesi patnje, izvrši posao evangelizatora, ispuni svoju službu.” — II. Tim. 4:3-5
Timoteju je u našem tematskom tekstu dan zdrav savjet da bude spreman propovijedati Istinu u svako doba i na svakom mjestu, čak i pod nezgodnim i neudobnim okolnostima – to jest “u nevrijeme” za njega. Međutim, Pavao je upozorio Timoteja da se ne nameće drugima ako za njih nije prikladno vrijeme – “u pravo vrijeme” – da prime njegove riječi. Možda će mu se prilika za naviještanje radosne vijesti pružiti u nekom budućem trenutku. U takvom slučaju bilo bi prikladnije pokazati strpljenje.
Kori (Ukoravaj)
U našem tekstu, Timotej je bio potaknut da kori, prijeti i opominje dok propovijeda divne doktrine istine, istovremeno pokazujući veliku strpljivost. “Koriti” znači opovrgnuti ili uvjeriti, i sugerira osjetljivu vještinu razotkrivanja određene pogreške u vjerovanju ili osobnom ponašanju, te zatim pažljivo i promišljeno nastojanje da se to ispravi.
U apostolovoj poslanici Titu, on je istu riječ upotrijebio u tri navrata, što ukazuje na ispravan način ukoravanja. U prvom slučaju, Pavao je napisao: „koji se čvrsto drži vjerodostojne riječi kako je bio poučen, da može biti moćan u zdravome nauku i hrabriti i uvjeravati proturječitelje.” (Titu 1:9). Ponovno je istaknuo: „To je svjedočanstvo istinito. Zbog tog razloga kori ih oštro da budu zdravi u vjeri.” (Titu 1:13). Treći put kad je odabrao tu riječ, napisao je: „Ovo govori i potiči i kori sa svom ovlašću. Neka te nitko ne prezire.” — Titu 2:15.
U vezi s važnošću ukoravanja u ispravnom duhu, Isus je rekao: “Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove; budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.” (Mat. 10:16). Apostol Petar također je opomenuo: “Gospodina Krista svetite u svojim srcima, uvijek spremni na odgovor svakomu tko od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali s blagošću i strahopoštovanjem.” — I. Petr. 3:15.
Prijeti (Prekori)
Pavao je u svoje pismo Timoteju uključio i riječ “prijeti” (ili prekoriti, osuditi). Prekoriti znači osuditi, opomenuti ili zabraniti određenu stvar. U Novom zavjetu koristi se na razne načine. Na primjer, tijekom Isusove zemaljske službe, objasnio je svojim učenicima da je potrebno da se suoči s mnogim poteškoćama i pretrpi mnoge kušnje prije nego što bude pogubljen od strane izraelskih vjerskih vođa. Međutim, uvjerio ih je da neće ostati u grobu, već da će ga njegov ljubljeni Nebeski Otac uskrsnuti nakon tri dana.(Marko 8:31)
Biblijski izvještaj o tom konkretnom slučaju uključuje dva mjesta gdje je upotrijebljena riječ “prekoriti”. Čitamo: “Otvoreno je govorio tu riječ. I Petar ga uze nasamo te ga poče koriti [prekoravati]. A on se okrenu, pogleda svoje učenike i prekori Petra govoreći: ‘Idi od mene, Sotono! Jer ti nije na pameti ono što je Božje, nego ono što je ljudsko.'” (Marko 8:32, 33).
Petar je jako volio Isusa, ali je morao naučiti ne proturječiti, ne ispravljati i ne prekoravati Učitelja. Sam Isus tada je prekorio svog učenika kako bi ga naučio vrlo važnu lekciju. Napravio je razliku između konačne namjere našeg Nebeskog Oca, “onoga što je Božje”, i ljudske mudrosti te suprotstavljenog duha zla i Protivnika.
Riječ “prekoriti” korištena je i u drugom slučaju, kada je Petrova punica bolovala od jake groznice. Pozvali su Isusa da dođe i pomogne izliječiti njezinu bolest. “I nadvi se nad nju, zaprijeti [prekori] groznici, i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.” (Luka 4:39). Nisu nam rečeni detalji o tome kako je služila drugima. Međutim, ovaj postupak pokazao je izvanrednu moć koja je dana Isusu, što služi kao ilustracija veće iscjeliteljske moći koja će mu biti dostupna za liječenje cijelog grijehom bolesnog svijeta tijekom njegovog dolazećeg kraljevstva.
Još jedna ilustracija riječi “prekoriti”, kao i Isusove čudesne moći, dogodila se kada su on i njegovi učenici bili zajedno u lađi. Čitamo: “I nasta velika oluja s vjetrom, a valovi su udarali u lađu tako da se već punila. A on bijaše na krmi, spavajući na uzglavlju. Probudiše ga i rekoše mu: ‘Učitelju, zar ne mariš što ginemo?’ I ustavši, zaprijeti [prekori] vjetru i reče moru: ‘Utihni, umukni!’ I vjetar prestade, i nasta velika tišina.” — Marko 4:37-39.
U širem smislu, ova “velika oluja” predstavlja životne oluje i uzburkane valove s kojima se Gospodinov narod bori od dana Pedesetnice. To je bilo iskustvo ovih vjernika tijekom cijelog njihovog zemaljskog proputovanja. Postoji i još specifičnije značenje vezano uz kraj ovog doba te veliko “vrijeme nevolje” i nemirne valove koji su sada nad narodima. – Dan. 12:1; Mat. 24:21; Luka 21:25
Učitelj je taj koji je tada rekao: “Utihni, umukni. I vjetar prestade, i nasta velika tišina.”. Psalmist nas također uvjerava: “Oluju u tišinu pretvori, te se vali morski utišaše. Obradovaše se što se umiriše, i on ih dovede u željenu luku.” (Ps. 107:29, 30). Ta “željena luka” bit će slavno Kristovo kraljevstvo, koje će donijeti blagoslove svim obiteljima na zemlji. —Post. 12:3; 22:18; Gal. 3:8
Opominji (Potiči)
Pavlova posljednja opomena njegovom ljubljenom Timoteju bila je da “opominje” (ili potiče, tješi). Ova riječ znači dozvati k sebi ili uputiti poziv. Obično se koristi u pozitivnom smislu, a u svom pismu apostol ju je koristio kako bi ohrabrio i potaknuo svog mlađeg brata da slijedi tijek djelovanja i ponašanja koji bi bio ugodan Nebeskom Ocu. Trebao je zadržati taj stav srca posebno tijekom svojih aktivnosti propovijedanja.
Pišući braći u Solunu, Pavao je odabrao istu riječ kako bi ih potaknuo na veću vjernost Gospodinu. Napisao je: “Nadalje vas dakle, braćo, molimo i zaklinjemo [potičemo] u Gospodinu Isusu: kao što ste od nas primili kako vam treba živjeti i Bogu ugađati, da u tome sve više napredujete.” (I. Sol. 4:1). Kasnije im je rekao: “Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite strpljivi prema svima.” — I. Sol. 5:14.
U svom pismu hebrejskoj braći, Pavao ih je također poticao govoreći: “Pazite, braćo, da se slučajno u kome od vas ne nađe zlo, nevjerno srce, pa da otpadne od Boga živoga. Nego, bodrite [potičite] jedni druge danomice, dok se još zove ‘Danas’, da ne bi tko od vas otvrdnuo zavodljivošću grijeha. Jer postali smo dionici Kristovi, samo ako početak pouzdanja do kraja čvrsto zadržimo.” — Hebr. 3:12-14.
Neumorna služba apostola Pavla za Gospodina i njegov narod nema premca u povijesti i razvoju rane Crkve. Izvještaji o njegovim putovanjima i spisima zauzimaju veliki dio novozavjetnih spisa. Dragovoljno je trpio nevolje i teške kušnje u korist pravih sljedbenika našeg Gospodina Isusa. Bio je vjeran svojoj službi, bilo da je to za njega bilo “u pravo vrijeme” ili “kad nije pravo nevrijeme”. Također je poticao one kojima je propovijedao da sudjeluju u sadašnjim Kristovim patnjama i velikom nebeskom pozivu. – II Tim. 1:9; Heb. 3:1
Vrijeme milosti (Prihvatljivo vrijeme)
U svom pismu braći u Korintu, Pavao je rekao: “Kao suradnici vas i opominjemo da ne primite uzalud milost Božju. Jer on veli: ‘U vrijeme milosti usliših te i u dan spasenja pomogoh ti.’ Evo, sad je vrijeme milosti, evo, sad je dan spasenja.” — II. Kor. 6:1, 2.
Pozvani smo da postanemo suradnici s Bogom u izvršenju njegovog konačnog plana i namjere za pomirenje jadne ljudske obitelji bolesne od grijeha. Apostol je tako opomenuo da ne primimo obilnu Božju milost uzalud, nego da vjerno ispunimo svoj savez žrtve sve do smrti. Ps. 50:5; Otkr. 2:10
Za pravog kršćanina sada je “vrijeme milosti” (prihvatljivo vrijeme) da prinesemo svoje živote u potpunom posvećenju našem ljubljenom Nebeskom Ocu. “Zaklinjem vas dakle, braćo, milosrđem Božjim da prinesete svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu ugodnu, kao svoje duhovno bogoslužje. I ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobrazujte obnovom svoga uma da možete prosuditi što je volja Božja – što je dobro, ugodno i savršeno.” (Rim. 12:1, 2).
Puna sigurnost vjere
Predavši svoje živote u posvećenju Bogu, “Pristupajmo s istinitim srcem, u punoj sigurnosti vjere, sa srcima škropljenjem očišćenim od zle savjesti i tijelima opranim čistom vodom. Držimo se nepokolebljivo ispovijedanja naše nade (jer vjeran je onaj koji je obećao). I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela, ne napuštajući svoje sastanke, kao što je u nekih običaj, nego hrabreći [potičući] jedni druge, to više što vidite da se bliži Dan.” — Hebr. 10:22-25.
Božji službenici
Primili smo čudesnu Božju milost. Stoga poslušajmo daljnju apostolovu opomenu. Ne pravimo ni u čemu nikakvu smutnju, da se ne bi naša služba proglasila krivom, nego u svemu sebe pokazujemo kao poslužitelje Božje: u velikoj strpljivosti, u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima; u čistoći, u spoznaji, u strpljivom podnošenju, u dobroti, u Duhu Svetome, u nepatvorenoj ljubavi, u riječi istine, u snazi Božjoj, oružjem pravednosti zdesna i slijeva, po časti i sramoti, po zlom i dobrom glasu; kao zavodnici, a ipak istiniti; kao nepoznati, a ipak dobro poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjavani, a ne ubijani; kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji nemaju ništa, a ipak posjeduju sve.” (II. Kor. 6:3-10)
“Umrijeti je dobitak”
Pavlova najveća želja bila je biti vjeran svom nebeskom pozivu i dijeliti s našim Gospodinom Isusom njegovo buduće kraljevstvo iza zavjese smrti. Ipak, bio je spreman ostaviti sva pitanja koja se tiču njegovog zemaljskog proputovanja u Božjim rukama. To se jasno vidi u pismu koje je napisao crkvi u Filipima. Rekao im je: “Prema mojoj žarkoj čežnji i nadi da se ni u čemu neću postidjeti, nego da će se sa svom smjelošću, kako uvijek tako i sada, Krist veličati u mome tijelu, bilo životom ili smrću.” — Fil. 1:20.
„Jer meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. Ali ako živjeti u tijelu – to za mene znači plodan rad, onda ne znam što bih odabrao. Pritiješnjen sam od obojega: želja mi je otići i biti s Kristom, jer to je daleko bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je radi vas.” (Fil. 1:21-24). Apostol je bio pritisnut između dva aspekta Božje providnosti: živjeti i nastaviti služiti posebnom Božjem narodu, ili umrijeti i biti s Gospodinom. Po čudesnoj milosti Nebeskog Oca, dopušteno je Pavlu da ostane još malo u tijelu kako bi služio udovima Kristova tijela.
Iz riznice svoga srca Pavao je nastavio govoriti riječi Istine. S tom duhovnom nadom duboko usađenom u svom srcu, rekao je: „I u to uvjeren, znam da ću ostati i zadržati se sa svima vama, za vaš napredak i radost vjere, da vaša radost radi mene obiluje u Isusu Kristu kod mojeg ponovnog dolaska k vama. Samo neka vaše življenje bude dostojno Kristovog evanđelja, da ja, bilo da dođem i vidim vas, ili budem odsutan, čujem o vama da stojite čvrsto u jednom duhu i jednom se misli zajedno borite za vjeru evanđelja” — retci 25-27.
Pavao je vjerno čuvao vjeru o kojoj govori Juda. U svojoj kratkoj poslanici napisao je: “Ljubljeni, dok sam ulagao svu revnost da vam pišem o našem zajedničkom spasenju, osjetih potrebu da vam pišem potičući vas da se borite za vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima.” (Juda 1:3). “Vjera” je usredotočena na žrtvu našeg Gospodina Isusa i zaslugu njezine primjene u našu korist. Apostol je vjerno ostao u predivnim obećanjima Božje Svete Riječi. Stoga je mogao s ohrabrenjem pisati crkvi u Rimu. “Onima koji ustrajnošću u dobrim djelima traže slavu, čast i neraspadljivost – [njima će dati] život vječni.” — Rim. 2:7.
Pavlovo posljednje svjedočanstvo
Pavao je znao da je došao do kraja svog posvećenog hoda u Kristu Isusu i da će uskoro dati svoj život kao konačnu žrtvu Nebeskom Ocu. Timoteju je tako priznao: „Jer ja se već prinosim na žrtvu i vrijeme mog odlaska se približilo. Dobru sam borbu izborio, trku završio, vjeru sačuvao. Odsada mi je spremljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj dan predati Gospodin, pravedan sudac. I ne samo meni, nego i svima koji ljube njegovu pojavu.” — II. Tim. 4:6-8.
Apostol se nije žalio na svoje zatočeništvo u rimskom zatvoru. Nije mrmljao zbog mnogih kušnji i nevolja koje je dragovoljno podnosio na uskom putu kojim je tako dugo hodio. Bilo je mnogo trenutaka kada je trpio velike nevolje i patnje, pa ipak je išao naprijed sa zadatkom koji mu je dao naš ljubljeni Nebeski Otac (II. Kor. 11:23-30). Niti je iskoristio priliku da se hvali svojim golemim poznavanjem Pisma ili svojim brojnim postignućima kao najveći od apostola. Njegovo posljednje svjedočanstvo služi kao nadahnuće svemu Gospodinovom posvećenom narodu koji još uvijek nastoji prispjeti k “cilju, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.” — Fil. 3:14.
Zatvarajući pismo Timoteju, Pavao se prisjetio nekih razočaravajućih okolnosti koje je doživio s određenom braćom koja su mu nanijela mnogo boli i napustila ga. Napisao je: “Kod moje prve obrane nitko nije stao uza me, nego su me svi napustili. Neka im se ne uračuna!” (II. Tim. 4:16). Međutim, priznao je da je naš Nebeski Otac bio s njim tijekom cijele njegove kršćanske službe. “Ali Gospodin je stajao uza me i ojačao me, da se po meni potpuno razglasi propovijedanje i da ga čuju svi pogani.” — II. Tim. 4:17.
U svom posljednjem pismu Pavao je dao Timoteju predivan savjet koji mu je zasigurno bio ohrabrenje u tom vremenu povijesti rane Crkve. Međutim, to je također izvor bogatog blagoslova za sav Gospodinov narod od Pedesetnice. “I izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen.” — redak 18.
“U pravo vrijeme”
Crkvi u Galaciji Pavao je napisao: “A u činjenju dobra ne posustajmo, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako ne malakšemo. Zato dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, a ponajpače onima koji su domaći u vjeri.” — Gal. 6:9, 10.
Time smo ohrabreni da obnovimo svoju odlučnost da budemo vjerni svom nebeskom pozivu. Iskoristimo svaku priliku da podijelimo poruku Istine, pogotovo kako dani u kojima sada živimo postaju sve nasilniji i neugodniji. Neka bismo nastojali to činiti, bilo to za nas “u pravo vrijeme” ili “kad nije pravo vrijeme”.
— Priloženo
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35