Harmagedon — smak svijeta?
Budući da Biblija povezuje Harmagedon sa ‘svršetkom svijeta’, zar se ne slažeš da je jako važno ispravno razumjeti što ta riječ zapravo znači? (Matej 24:3, St). I zar ne bi bilo razumno obratiti se najpouzdanijem izvoru istine, Božjoj Riječi, u potrazi za odgovorima na to što je Harmagedon i što će on značiti za tebe i tvoju obitelj?
Razmatranje te teme pokazat će da Harmagedon nije smak svijeta, već radostan početak za ljude… Tu važnu biblijsku istinu jasno ćeš razumjeti ako pažljivo pročitaš knjižicu, koja govori o tome što je zapravo Harmagedon. Možete dobiti i besplatan tiskani primjerak poštom tako da nas odmah nazovete na 0981994362. Link za čitati online ili skinuti u pdfu: Nakon Harmagedona Božje Kraljevstvo
Posebno Izdanje / 2024 — Povijest Istraživača Biblije
Roš Hašana i Židovski Sveti Dani
„Jehova je dalje rekao Mojsiju: “Kaži Izraelcima: ‘Prvi dan sedmog mjeseca neka vam bude dan potpunog odmora, dan sjećanja, sveti skup, koji će se oglašavati trubljenjem u trube. Nemojte raditi nikakav teški posao i prinesite Jehovi žrtvu u vatri.’—Levitski zakonik 23:23-25 NS
U OVO DOBA GODINE, tijekom kraja Rujna ili početka Listopada, što varira svake godine prema hebrejskom lunarnom kalendaru, ljudi židovske vjere počinju se pripremati za proslavu jednog od svojih najvažnijih vjerskih blagdana, Roš Hašana. Također se naziva Blagdan truba. U biblijska vremena, puhanje ovnovog roga, „šofara”, najavljivalo je dolazak mladog mjeseca i Roš Hašane. U nekim židovskim zajednicama, puhao se svako jutro tijekom cijelog prethodnog mjeseca. U novije vrijeme, koristi se raznovrsne trube kako bi se pozvalo Židove da sudjeluju u ovom vjerskom obredu.
Roš Hašana, što znači “Glava godine”, je židovska građanska nova godina, prvi dan mjeseca Etanima, poznatijeg kao Tišri, sedmi mjesec židovske vjerske godine prema hebrejskom kalendaru. (1. Kraljevima 8:2; vidi kasniju raspravu o hebrejskom kalendaru) Najviši židovski sveti dani obilježavaju se tijekom razdoblja od dvadeset i jednog dana koje počinje sa Roš Hašanom. Yom Kippur, također poznat kao Dan pomirenja, počinje devet dana kasnije, desetog dana mjeseca. (Lev. 23:27,28) Ovogodišnje proslave Roš Hašane počet će nakon zalaska sunca u srijedu, 2. Listopada, i završiti u petak, 4. Listopada, označavajući početak Nove godine prema hebrejskom računanju. Blagdan sjenica je završna proslava tijekom židovskih visokih svetih dana i obilježava se sedam dana počevši od petnaestog dana Tišrija.—reci 33,34
ŽIDOVSKE TRADICIJE
Roš Hašana se slavi kao posebno doba godine koje je posebno povezano s osobnom molitvom i introspekcijom. Neki pobožni Židovi mogu započeti samoispitivanje i razdoblje pokajanja tijekom prethodnog mjeseca Elula, proces koji kulminira u deset dana koji počinju sa Roš Hašanom i završavaju s Yom Kippurom.
Obično je ovo doba godine također radosno vrijeme sa slanjem čestitki, dobrim željama i sretnim okupljanjima među prijateljima i obitelji. U mnogim židovskim domovima tradicionalna hrana može se očekivati da prati ovu prigodu. Često će se izreći blagoslov nad dva kruha poznata kao “challah.” Ovi kruhovi su posebno pripremljeni u okruglom obliku koji simbolizira krunu. Kruna, zauzvrat, predstavlja kraljevstvo Boga. Challah također sugerira krug života i nadu da će židovski životi dugo trajati.
Još jedna tradicija može uključivati jabuke umočene u med, što simbolizira nadu za nadolazeću godinu. Med se također može namazati na challah. Mogu se pripremiti i razne druge namirnice sa simboličkim značenjem, poput jezika, koji simbolizira “glavu” ili početak građanske godine. Također se mogu poslužiti voće, koje podsjeća na prikupljanje tog dijela sezone žetve.
Ovogodišnje proslave Roš Hašane vjerojatno će biti mnogo skromnije nego inače, s obzirom na činjenicu da je Izrael već godinu dana u ratu na više frontova. Mnogi Židovi vjerojatno će moliti za kraj sukoba, iako možda nisu svjesni Božjeg nadzora nad njihovim nacionalnim poslovima. U ovom trenutku posebno, oni, a i mi, kao istraživači Biblije, trebali bismo imati na umu osjećaje ovih riječi psalmista Davida: „Molite se za mir Jeruzalema. Grade, oni koji te vole, bit će sigurni. Neka mir vlada unutar tvojih bedema, sigurnost unutar tvojih kula. Radi svoje braće i svojih prijatelja govorit ću: “Neka u tebi vlada mir!” Radi doma Jehove, našeg Boga, molit ću se za tvoje dobro.”—Ps. 122:6-9
VARIJACIJE i RABINSKA MISAO
Obilježavanje Roš Hašane može se razlikovati od jedne židovske zajednice do druge. Na primjer, neki ortodoksni Židovi mogu slaviti ovu prigodu tijekom prva dva dana mjeseca Tišri, dok reformirani Židovi mogu obilježavati samo prvi dan. U drevna vremena, mjesec je određivao datume svih židovskih festivala. Posebni promatrači bili su postavljeni da promatraju nebo kako bi uočili nadolazeći mladi mjesec, što je označavalo početak novog mjeseca. U slučaju Roš Hašane, promatrači možda nisu mogli na vrijeme obavijestiti neke ljude koji su živjeli u udaljenim mjestima o točnom datumu, pa bi neki tako propustili festival. Stoga su u nekim zajednicama vjerski vođe odlučili da se dva dana trebaju odvojiti za obilježavanje kako bi svi imali dovoljno vremena sudjelovati u događaju. Međutim, priznaje se da dodavanje drugog dana obilježavanja ne slijedi izvorni zapis Hebrejskih spisa.
Prema rabinskoj tradiciji, stvaranje svijeta završeno je prvog dana mjeseca Tišri. Stoga je u židovskoj misli Roš Hašana najvažniji od svih dana suda. To je dan kada cijelo čovječanstvo mora proći pred svojim Stvoriteljem na sud. U nekim židovskim spisima navodi se da se na Roš Hašanu otvaraju tri knjige izvještaja. U to vrijeme bilježi se sudbina zlih, pravednih i onih srednje klase. Imena pravednika odmah se upisuju u knjigu života i time su zapečaćeni za život. Onima koji su u srednjoj klasi dopušten je rok od deset dana da se pokaju i postanu pravedni na Jom Kipur. Zli se brišu iz knjige živih. Takvi detalji se, međutim, ne nalaze u hebrejskim spisima.
PERSPEKTIVA POVJESNIČARA
Poznati i cijenjeni izučavatelj i pisac iz devetnaestog stoljeća, koji se bavio židovskom poviješću i kulturom, kao i velikim djelom o životu Krista, bio je Alfred Edersheim (1825.-1889.). Rođen je i odrastao u židovskoj obitelji, a kasnije je prešao na kršćanstvo, postavši svećenik u Prezbiterijanskoj, a zatim i u Episkopalnoj crkvi. Njegovi spisi pružaju važnu i povijesnu perspektivu u proučavanju židovskih tradicija tijekom Isusove zemaljske službe.
U svojoj knjizi “Hram: Njegova služba i obredi kakvi su bili u vrijeme Krista,” istaknuo je: “Jedva da je bilo koje drugo blagdansko razdoblje moglo ostaviti tako kontinuiran utisak na vjerski život Izraela kao što su to učinili Mlađaci. Ponavljajući se na početku svakog mjeseca i obilježavajući ga, svečana proklamacija dana, riječima ‘posvećen je’, imala je za cilj dati posvećen karakter svakom mjesecu, dok bi trubljenje svećeničkih truba i posebne žrtve koje su prinošene, kao da bi pozivali Gospodinovu vojsku da prinese svoj danak uzvišenom Kralju, i tako se dovedu u sjećanje pred Njim…I tako pratimo njegovo držanje kroz povijest Izraela; uočavajući u Svetom pismu poseban psalam za Mladi mjesec Tišri (Ps. 81:3); primjećujući kako se iz mjeseca u mjesec taj dan održavao kao vanjska uredba, čak i u propadanju religijskog života Izraela. (Amos 8:5) … I u novozavjetnim vremenima još uvijek nalazimo da su Židovi i judaizirajući kršćani održavali Mladi mjesec kao vanjsku uredbu.”
Edersheim je nastavio pisati: ‘Sasvim različit od ostalih mladih mjeseca, i svetiji od njih, bio je onaj sedmog [religijskog] mjeseca, ili Tišrija, dijelom zbog simboličkog značenja sedmog ili sabatnog mjeseca, u kojem su se održavali veliki blagdani Dana pomirenja i Blagdana sjenica, a dijelom, možda, i zato što je također označavao početak građanske godine.’”
NJEGOVO GLEDIŠTE O DANU POMIRENJA
Dan Pomirenja, ili Yom Kippur, održavao se desetog dana mjeseca Tišrija. (Lev. 16:29; 23:27) O značaju ovog blagdana Edersheim ističe: „Levitski aranžmani za uklanjanje grijeha nose na svom čelu, takoreći, ovaj natpis: ‘Zakon nije učinio ništa savršenim’ (Heb. 7:19)—nemajući ni savršeno posredništvo u svećenstvu, niti savršeno pomirenje u žrtvama, niti savršeno oproštenje kao rezultat obojega. ‘Jer zakon, imajući sjenu dobrih stvari koje dolaze, a ne samu sliku tih stvari, nikada ne može s tim žrtvama koje se svake godine neprestano prinose učiniti one koji pristupaju savršenima.’ (Heb. 10:1) I to se pokazuje, prvo, iz stalnog ponavljanja i mnoštva tih žrtava, koje su namijenjene jedna da nadopuni drugu, a ipak uvijek ostavljaju nešto što treba još nadopuniti; i, drugo, iz široke činjenice da, općenito, ‘nije moguće da krv junaca i jaraca ukloni grijeh.’”—redak 4
Autor dalje navodi da je Dan pomirenja simbolički dovršio sveti ili šabatni mjesec, te da je imao poseban položaj u odnosu na sve druge židovske blagdane. Ponovno citiramo: “Sedmi ili šabatni mjesec zatvorio je svečani ciklus, Blagdan sjenica 15. dana tog mjeseca bio je posljednji u [religijskoj] godini. Ali, kao što je već rečeno, prije tog velikog blagdana žetve i zahvalnosti, Izrael se kao nacija mora pomiriti s Bogom, jer samo narod u miru s Bogom može se radovati pred Njim u blagoslovu kojim je okrunio godinu. Značaj Dana pomirenja, kao prethodnika Blagdana sjenica, postaje još upečatljiviji kada se sjetimo kako je taj blagdan žetve predočavao konačno okupljanje svih naroda.”
BLAGDAN SJENICA
Blagdan sjenica, također poznat kao “Blagdan berbe” ili “Šatori”, bio je treći i posljednji od posebnih židovskih blagdana sedmog mjeseca. Počinje 15. dana mjeseca Tišrija, dakle pet dana nakon Dana pomirenja, i traje sedam dana. (Lev. 23:33-43; Izl. 34:22) Edersheim piše: “Najradosnije od svih blagdanskih razdoblja u Izraelu bilo je ono Blagdana sjenica. Pao je u doba godine kada su srca ljudi prirodno bila puna zahvalnosti, radosti i iščekivanja. Svi usjevi su već dugo bili pohranjeni; a sada su svi plodovi također bili sakupljeni, berba je prošla, i zemlja je samo čekala omekšavanje i osvježenje kasne kiše, kako bi se pripremila za novi usjev. … Zahvalnost za žetvu tijekom Blagdana sjenica podsjećala je Izrael, s jedne strane, na njihovo prebivanje u sjenicama u pustinji, dok je s druge strane ukazivala na konačnu žetvu kada bi misija Izraela trebala biti dovršena, i svi narodi okupljeni pred Gospodinom.”—Iza. 25:6-8
Iz prethodnih citata vidimo da Edersheimova povijesna perspektiva naglašava svečanost i važnost različitih aranžmana povezanih s izraelskim velikim svetkovinama. Osim toga, ovi spisi židovskog obraćenika na kršćanstvo pružaju zanimljiv uvid u tradicije izraelskog naroda.
LEVITSKI ZAKONIK, POGLAVLJE 23
U našem uvodnom tekstu Svetog Pisma, Bog daje specifične upute Izraelcima u vezi s njihovim svetkovinama u sedmom mjesecu. (Lev. 23:23-25) Trebali su zatrubiti u trube prvog dana sedmog mjeseca Tišrija, na Šabatni dan, što je služilo za najavu dviju svetkovina koje slijede—Dana pomirenja i Blagdana sjenica. (reci 27-44) Međutim, u Levitskom zakoniku, poglavlje 23, primjećujemo da su to samo posljednje tri od sedam svetkovina koje su tamo zabilježene.
Božje upute o prva četiri blagdana Izraela, koji su se trebali obilježavati u suprotno doba godine, u proljeće, pružaju širu perspektivu o važnosti i značenju tih blagdana. Tri od njih trebala su se obilježavati tijekom židovskog mjeseca Abiba, kasnije nazvanog Nisan, koji odgovara našim mjesecima Ožujku/Travnju. (Izl. 23:15; Pnz. 16:1) To su bili: (1) Gospodinova Pasha; (2) sedmodnevni Blagdan beskvasnih kruhova, ili Blagdan Pashe, koji je započinjao sljedeći dan; i (3) mahanje snopom prvih plodova, koje se odvijalo drugog dana Blagdana beskvasnih kruhova. (Lev. 23:5-14) Četvrti proljetni blagdan trebao se obilježavati pedeset dana kasnije tijekom židovskog mjeseca Ijara, i zvao se Blagdan tjedana, ili Blagdan žetve.—reci 15-21; Pnz. 16:10; Izl. 34:22
HEBREJSKI KALENDAR
Hebrejski kalendar temelji se na lunarnim proračunima koji dijele mjesece godine od jednog mladog mjeseca do sljedećeg mladog mjeseca. Prorok Izaija potvrđuje činjenicu da je mjesec osnova za ovu podjelu mjeseci. „I dogodit će se da će, od jednoga mlađaka do drugog i od jednoga Šabata do drugog, svako tijelo dolaziti da iskaže štovanje preda mnom”, govori GOSPOD.”—Iza. 66:23
Postoje dvije glavne hebrejske riječi koje su prevedene kao “mjesec” ili “mlađak” u našim Hrvatskim Biblijama. Jedna od njih je chodesh, koja se prevodi i kao “mjesec” i kao “mlađak” i dolazi od korijenske riječi koja znači “nov.” Druga riječ je yareach, koja znači “mlađak” i prevodi se isključivo tom riječju. U prethodnom tekstu Svetog Pisma, Izaija koristi chodesh kako bi naglasio početak svakog novog mjeseca, koji se temelji na lunarnim proračunima.
Za usporedbu, napominjemo da prorok opisuje slavu budućeg kraljevstva kada se simboličke značajke, sunce i mjesec, ispune. “Sunce ti više neće biti svjetlost danju; niti će ti mjesec [yareach] svijetliti svojom svjetlošću: nego će ti Gospodin biti vječna svjetlost, i tvoj Bog tvoja slava. Tvoje sunce više neće zalaziti; niti će se tvoj mjesec [yareach] povući: jer će ti Gospodin biti vječna svjetlost, i dani tvoje žalosti će završiti.” (Izaija 60:19,20) Ivan također koristi iste simbole za opisivanje ove prekrasne scene. Govoreći u viziji, kaže: „U gradu nisam vidio hram jer je njegov hram Jehova Bog, Svemogući, a tako i Janje. Gradu nisu trebali ni sunce ni mjesec da mu daju svjetlo jer ga je obasjavala Božja slava, a svjetiljka mu je bilo Janje. ”—Otk. 21:22,23
RELIGIJSKI I GRAĐANSKI KALENDAR
Drevni Izrael slijedio je dva kalendara—jedan građanski i jedan religijski. Etanim [ili Tišri] bio je prvi mjesec građanske godine, a Abib je bio sedmi mjesec. Mjesec Abib bio je vrijeme kada je židovski narod bio oslobođen iz egipatskog ropstva. (Izl. 13:3,4; 23:15; Pnz. 16:1) Kako bi proslavili ovo oslobođenje i naglasili njegovu veliku važnost i značaj, Bog je odredio Abib kao prvi mjesec religijskog kalendara Izraela. “Ovaj mjesec neka vam bude početak mjeseci: neka vam bude prvi mjesec u godini.” (Izl. 12:2) Abib je kasnije postao poznat pod imenom Nisan, i ostaje početak godišnjih religijskih proslava Izraela. (Estera 3:7) Kako bi uključili obilježavanje Blagdana tjedana u nove svete aranžmane, izraelski mjesec Zif—kasnije nazvan Ijar, koji odgovara kasnom Travnju do ranog Lipnja—postao je drugi mjesec židovskog religijskog kalendara.—1. Kraljevima 6:1,37
S novim i većim naglaskom na uvođenje izraelskog vjerskog kalendara, Nisan, promijenjen iz Abiba, postao je prvi, odnosno početak mjeseci. Tišri, promijenjen iz Etanima, iako sedmi mjesec vjerske godine, zadržao je svoje mjesto kao prvi mjesec građanske godine. Mjesec Etanim označen je kao doba godine kada je kralj Salomon okupio starješine i vjerske vođe Izraela kako bi donijeli Kovčeg saveza u Hram, što je bilo njegovo konačno počivalište. Zabilježeno je: ‘Svi ljudi Izraela okupili su se kod kralja Salomona na blagdan u mjesecu Etanim, koji je sedmi mjesec.’—I Kraljevima 8:2
SLIKA VEĆEG DJELA
Bog je izdvojio izraelski narod i njihov vjerski život kako bi služili kao ilustracija, ili uzorak, daleko većeg budućeg djela. Obdržavanje njihovih blagdana i svetih dana bilo je božanski ustanovljeno i predskazivalo je cjelokupni Božji plan za konačno pomirenje i oporavak ne samo Izraela, već i cijele ljudske obitelji od grijeha i smrti. Trube su stoga bile zapovjeđene da zvuče prvog dana Tišrija kako bi najavile novu građansku godinu i dolazak Dana pomirenja i Blagdana sjenica, ili Sabiranja. Grijesi naroda morali su se okajati svake godine, a ubijanje žrtvenih životinja bilo je potrebno kako bi im se osigurala pravednost pred Bogom.
Posebno, proslava Dana pomirenja bila je sredstvo kojim je Bog svake godine vraćao izraelski narod u položaj pred njim. Prema ovom aranžmanu, pravda je bila zadovoljena žrtvom junca i Gospodinovog jarca. (Lev. 16:11-15) Dva ovna također su bila osigurana kao žrtva paljenica kako bi se pokazalo Božje prihvaćanje žrtava junca i jarca.—reci 3-5
Istraživači Biblije razumiju da junac predstavlja žrtvenu ponudu našeg Gospodina Isusa, koji je napustio svoj nebeski dom, postao savršen čovjek i dao svoj život kao otkupninu za grijehe cijelog svijeta. (I Tim. 2:5,6) Također se razumije da jarac predstavlja one koji, tijekom ovog sadašnjeg Evanđeoskog doba, vjerno prikazuju svoje živote kao “živu žrtvu,” koja je prihvatljiva zahvaljujući otkupiteljskoj žrtvi Isusa. (Rim. 12:1; Efež. 1:5,6)
Djelo pozivanja ljudi koji bi odgovorili na poziv da “hodaju u novosti života” i učine bezrezervno posvećenje da vrše volju Božju, produženo je od dana Pedesetnice. (Rim. 6:4) Tijekom ovog dugog razdoblja od tada, sljedbenici našeg Gospodina Isusa koji su posvetili svoje živote sudjelovali su u njegovim “patnjama.” (I Pet. 4:13) Kada ovo djelo sadašnjeg doba bude dovršeno, slava i blagoslovi povezani s Kristovim kraljevstvom bit će spremni za upravljanje u korist cijelog stvorenja koje uzdiše. (Rim. 8:22)
Na blagdanu Izraelskog Dana pomirenja, žrtvovanje junca i jarca odvijalo se unutar dvadeset četverosatnog dana, dok se na većem Danu pomirenja dovršetak žrtvenog djela proteže kroz cijelo Evanđeosko doba. U širem smislu, posebne značajke proslave Dana pomirenja ukazivale su unaprijed na konačno pomirenje i oporavak svih stanovnika zemlje od kazne za grijeh, bolest i smrt. (Otk. 21:1-4) Ovo vrijeme obnove odvijat će se pod upravom kraljevstva našeg Gospodina mira, istine i pravednosti koje će biti uspostavljeno nad cijelom zemljom.—Iza. 9:6,7; Dan. 7:13,14,27
LUTANJA PO PUSTINJI
Posljednji u nizu od sedam godišnjih blagdana Izraela bio je Blagdan sjenica. „Prvog dana uzmite plodove s najljepših stabala, palmino lišće, grane s lisnatog drveća i topola koje rastu u dolini pa se veselite sedam dana pred Jehovom, svojim Bogom.” (Lev. 23:40) Zapis dalje navodi da se ova praksa trebala obavljati u spomen na privremena boravišta, nazvana “sjenice,” u kojima su Židovi živjeli dok su bili u pustinji. — reci 41-44
Djeca Izraela su se tako podsjećala na Božju providonosnu skrb nad njima tijekom četrdeset godina koliko su boravili u pustinji i živjeli u privremenim boravištima. To je, zauzvrat, služilo jačanju njihove vjere i ljubavi prema njemu. Izraelsko iskustvo u pustinji ukazivalo je na uvjete u pustinji tijekom ovog sadašnjeg Evanđeoskog doba i iskustva koja posvećena Božja djeca prolaze dok se kreću prema nebeskom Kanaanu. — Otk. 12:6,14
SABIRANJE SVIH LJUDI
Blagdan sjenica bio je također poznat kao Blagdan sabiranja, i predstavlja prikladnu ilustraciju sabiranja naroda svijeta u Kristovo kraljevstvo. Vrlo značajno, podudarao se s onim posebnim dijelom godine kada su se usjevi skupljali s polja, što je u Svetom Pismu identificirano kao “blagdan sabiranja, koji je kraj godine, kada si sabrao svoje trudove s polja.” (Izl. 23:16) Bio je to trenutak posebnog razmišljanja kako bi se zahvalilo Bogu za obilje nedavne žetve. U svom veličanstvenijem smislu, odražava konačnu Božju namjeru za cijelu ljudsku obitelj.
Dok se prisjećamo ovog posebnog doba godine za one židovske vjere, budimo svjesni slika i ilustracija koje izraelski veliki sveti dani i drugi vjerski blagdani prenose u naše misli. U njima vidimo nagovještaj otkupne žrtve Isusa, Mesije; poziv, odabir i razvoj crkve; i konačno, veličanstveni vrhunac Božjeg plana, u kojem će cijelo čovječanstvo, Židovi i pogani, dobiti priliku da se vrate u naklonost svog Stvoritelja i žive zauvijek na obnovljenoj, savršenoj Zemlji. Neka nastavimo trubiti ove blagoslovljene vijesti. „Radosno kličite Bogu, našoj snazi. Pobjednički kličite Jakovljevom Bogu. Zasvirajte pjesmu, uzmite def, milozvučnu harfu i psaltir. Pušite u rog za mladog mjeseca i za punog mjeseca, na dan našeg blagdana.”—Ps. 81:1-3
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35