Ukoliko želite dobiti besplatan primjerak knjige “HOĆE LI IZRAEL PREŽIVJETI POSLJEDNJA VREMENA?” odmah nam se javite na 098 199 4362. Preko donjeg linka također možete skinuti publikaciju BUDUĆNOST IZRAELA I SVIJETA u pdf formatu:
Božji Neizrecivi Dar
2. KORINĆANIMA 9:15
PROUČAVANJE Svetog pisma otkriva da je naš Nebeski Otac savršen u ljubavi, pravdi, mudrosti i moći te da ove četiri osnovne kvalitete djeluju u potpunom skladu jedna s drugom. To sugerira da je on Bog reda i da su svi njegovi putovi uređeni u skladu s njegovim karakterom. Njegova mudrost i moć očituju se u cijelom svemiru, a posebno u onom što je ljudskom rodu najbliže, njegovom domu, planeti Zemlji. Njegova nepromjenjiva pravda vidi se u njegovoj ispravnoj osudi vlastitog stvorenja, čovjeka, kada je grijeh ušao u svijet. I njegova velika ljubav, njegova neizreciva ljubav, otkrivena je svima da vide u tome što je poslao svog jedinorođenog Sina na svijet da bude Otkupitelj grešnog čovjeka.
Prorok Jeremija nam govori da je “svojom snagom stvorio zemlju, utvrdio svijet svojom mudrošću i razapeo nebo svojim razumom.” (Jer 51:15) Kako lijepo i kako sveobuhvatno ova prorokova jednostavna izjava svjedoči o veličini našeg Stvoritelja! I zasigurno Biće koje posjeduje takvu mudrost ne bi poduzelo nikakav veliki projekt bez plana – bez poznavanja kraja od početka. Apostol Pavao nam govori da su visine i dubine i dužine i širine Božje mudrosti bile nepoznate čak i onim duhovnim bićima koja su boravila na visokim, nebeskim mjestima; ali on kaže da im je to trebalo biti otkriveno jer će od tada promatrati njegove odnose s crkvom u vezi s njegovim velikim planom spasenja čovječanstva. On piše Efežanima: „Meni, najmanjem od svih svetih, predana je ova milost; među Poganima propovijedati evanđelje neistraživog Kristovog bogatstva, i svima rasvijetliti što je zajedništvo otajstva koje je bilo skriveno od početka svijeta u Bogu, koji je sve stvorio po Isusu Kristu, da bi se sada, poglavarstvima i vlastima u nebeskim prostorima, po crkvi obznanila mnogovrsna Božja mudrost, prema vječnoj nakani koju je ostvario u Kristu Isusu, našem Gospodinu.” (Efež. 3:8-11) Diaglott prevodi posljednji dio ovog odlomka, “Prema planu vjekova, što ga je stvorio za Pomazanika Isusa, našega Gospodina.” I s kakvim bi sveobuhvatnim zanimanjem ti članovi Božje duhovne obitelji promatrali svaki korak u razvoju tog plana! S užasom su vidjeli pad čovjeka u grijeh i smrt. Ali sada su trebali svjedočiti počecima čovjekovog obnavljanja i obnove sinovstva.
Savršeni mjeritelj vremena
Budući da je naš Nebeski Otac Bog mudrosti i reda, koji djeluje prema unaprijed smišljenom planu, nismo iznenađeni otkrićem da se različite značajke tog plana provode prema točno određenom vremenskom rasporedu. Svaka faza tog plana bila je osmišljena kako bi se izvršio određeni posao – dodijeljeno vrijeme ne bi bilo ni prekratko ni predugo. Razdoblje Sotonine vladavine i dopuštanja zla bit će taman dovoljno dugo da se u srca ljudi usadi spoznaja o krajnjoj grešnosti grijeha; tisućljetna vladavina Krista i crkve u kraljevstvu bit će dovoljno duga da svi ljudi dođu do spoznaje Gospodina i istine, tako da svi čija srca istinski ljube pravednost mogu izabrati ispravno i dobiti vječni život na zemlji.
I svaki događaj tog plana također će se dogoditi u pravo vrijeme. Vrijeme rođenja našega Gospodina nije se dogodilo slučajno ili hirom. Njegov točan datum obilježio je prorok mnogo stoljeća prije. U Danielu 9:25 rečeno nam je da će “od izlaska zapovijedi o obnovi i izgradnji Jeruzalema do kneza Mesije biti sedam tjedana i sedamdeset i dva tjedna.” Tih šezdeset i devet simboličnih tjedana, ili 483 godine, dosegnulo je Isusovo krštenje u Jordanu i njegovo pomazanje kao dugo očekivanog Mesiju. U to je vrijeme, u dobi od trideset godina (Luka 3:23), započeo svoju službu koja je trajala tri i pol godine. Budući da je bio razapet u vrijeme Pashe, koja bi bila oko 1. Travnja, vjerujemo da bi pravi datum njegova rođenja bio oko 1. listopada, a ne općenito držani datum, 25. Prosinca.
“Nismo ga cijenili”
Židovi su bili ponosan narod i snažno svjesni svog jedinstvenog položaja Božjeg izabranog naroda. “Samo vas poznajem od svih plemena na zemlji,” rekao im je Jehova. (Amos 3:2; Izlazak 19:5,6; Ponovljeni zakon 10:15) Ali oni su dugo bili podložna nacija, i u vrijeme prvog dolaska našeg Gospodina bili su u nevolji pod dominacijom svojih rimskih vladara. Ali njihove nade je podržao obećani dolazak Mesije, Pomazanika – velikog Kralja od kojeg su očekivali izbavljenje.
Znali su za nalog koji je Nehemija dobio od perzijskog kralja Artakserksa da se vrati u Jeruzalem i ponovno izgradi grad; i očito su ispravno povezali Danijelovo proročanstvo s tim događajem, jer čitamo da je u vrijeme propovijedanja Ivana Krstitelja “narod bio u očekivanju [margina, u neizvjesnosti], i svi su ljudi razmišljali u svojim srcima o Ivanu, je li on Krist ili ne.” (Luka 3:15) Nova engleska Biblija prevodi ovaj odlomak, “Ljudi su bili na vrhovima prstiju od očekivanja, svi su se pitali za Ivana, je li možda on Mesija.” Kako su čeznuli za svojim Izbaviteljem!
I to je doista bilo “pravo vrijeme” za prvi dolazak onoga koji će na kraju biti Izbavitelj, ne samo Izraela, već i cijelog svijeta. (1. Ivanova 2:2; 1. Tim. 2:5,6) Ali oni ga nisu prepoznali; nisu razumjeli njegovu misiju; i budući da u svojim srcima nisu bili spremni prepoznati ga i prihvatiti, njihovi vjerski vladari dali su ga razapeti. Tako je savršeni čovjek Isus zauzeo mjesto palog čovjeka u smrti. Postao je “otkupnina za sve,” jer je svojom smrću na križu ispunio zahtjeve Pravde protiv osuđenog ljudskog roda i otvorio put u život svima koji se vjerom uzdaju u zaslugu njegove prolivene krvi.
U pravo vrijeme
Apostol nam govori da je Krist, “dok smo još bili bez snage, u svoje vrijeme umro za bezbožnike”. (Rim. 5:6) Drugi prijevod to kaže sljedećim riječima: „Jer je Krist dok smo mi još bili nemoćni u pravo vrijeme umro za bezbožnike.” ( RSV ) Da, bilo je to u pravo vrijeme; bilo je više nego dovoljno u Božjem ophođenju s njegovim narodom Izraelom da je testirao stanje njihova srca s obzirom na njihovo prihvaćanje njihovog poniznog “Kralja.” Bilo je to u pravo vrijeme u Božjem planu spasenja kako bi se omogućio naknadni odabir i testiranje Božjeg antitipskog „osobitog naroda.” (I Pet. 2:9,10)
Ovaj odabir sljedbenika Gospodinovih sada traje više od tisuću devetsto godina. Kada cijeli broj članova tijela bude pozvan i proglašen vjernim, tada će biti “pravo vrijeme” da budu podignuti u slavu i moć sa svojom slavnom Glavom. “Ponizite se dakle pod moćnu ruku Božju da vas uzvisi u pravo vrijeme,” kaže nam Petar. (1. Petr. 5:6) A tada će – opet, u “pravo vrijeme” – doći veličanstveni završetak Božjeg plana spasenja za blagoslov svih obitelji na zemlji; kada će spoznaja Gospodnja ispuniti zemlju kao što vode prekrivaju bezdan; kada će svi ljudi znati da je “Krist Isus … sebe dao kao otkupninu za sve, o čemu će se svjedočiti u svoje vrijeme.” (Post. 22:18; Iza. 11:9; I. Tim. 2:5,6) Neka je hvala Bogu za njegov neizrecivi Dar!
Ali po koju je cijenu za Oca Nebeskog ovaj Dar došao k nama! Riječ “neizrecivo” označava ono što je izvan moći opisa. I kako je istinito da čak i duhom začeto novo stvorenje u Kristu Isusu, iako razumije i cijeni veći dio Božjeg plana, stoji nijemo u kontemplaciji o ogromnim dosezima njegove ljubavi i milosrđa prema grešnom čovjeku. Pravda nije zahtijevala da naš Nebeski Otac pošalje svog ljubljenog Sina u svijet kao čovjekova Otkupitelja. Osuda smrti bila je ispravna i primjerena. Ali njegova je ljubav osmislila plan kako bi ispunila zahtjeve pravde, tako što je poslala Onoga koji je bio svet, nedužan, neokaljan i odvojen od grešnika da bude otkupnina za grešnog čovjeka.
Kako je velika morala biti Božja ljubav prema tim svojeglavim, neposlušnim ljudskim stvorenjima, da dopusti svom ljubljenom Sinu da napusti svoju nebesku slavu i preuzme oblik tijela za patnju smrti; svjedočiti njegovom poniženju, njegovoj patnji, njegovoj tjeskobi. Ali “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” (Ivan 3:16) Doista, ovo je bio “neopisiv dar.” ( NEB )
Prema profesoru Strongu, riječ “dar” koju Pavao koristi u našem tekstu potječe od grčke riječi koja znači “poklon; posebno žrtva.” Ljudski um je bez sumnje nesposoban shvatiti dramu i raspon emocija duhovnog bića. Rečeno nam je, međutim, da Bog uživa u pravednosti i da mu je Logos svakodnevno bio užitak. Suprotno tome, svjedočiti patnjama njegova savršenog Sina za grešnog čovjeka moralo je Nebeskom Ocu donijeti nezamislivu tugu. I doista je ovaj neizrecivi dar čovječanstvu njegova Sina predstavljao žrtvu Oca nebeskoga.
Razmotrite također žrtvu koju je naš Gospodin Isus podnio od sebe, za čovječanstvo. Logos nije bio dužan to učiniti; ali budući da mu je drago vršiti volju svoga Oca, ostavio je slavu koju je uživao kod Oca, i “uzeo” na sebe oblik sluge, i postao je sličan ljudima; i ponizio se i postao poslušan do smrti, i to smrti na križu. (Fil 2:7,8) On je sebe “dao” kao otkupninu za sve. “Stoga”, kaže nam apostol, “Bog ga je … visoko uzvisio i dao mu ime koje je iznad svakoga imena: da se pred imenom Isusovim prigne svako koljeno onoga što je na nebu i onoga što je na zemlji, i stvari ispod zemlje; i da svaki jezik prizna da je Isus Krist Gospodin, na slavu Boga Oca.” (Fil. 2:9-11) Ovo je Onaj kome svijet iskazuje površno poštovanje kratko vrijeme svake godine.
Niti ovo treba biti previše iznenađujuće. Jer svijet je potpuno nesvjestan silne drame koja se svakodnevno odvija u samoj njihovoj sredini, a od koje će oni imati krajnje koristi. Oni nisu svjesni Stvoriteljevog velikog plana vjekova i žrtve njegova Sina kao središnjeg dijela tog plana. Ali Gospodinov narod nije nesvjestan Božjih namjera, jer im je On otkrio svoje planove. Pozvao ih je u sinovstvo i da sa svojim Gospodinom sudjeluju u blagoslovu svijeta kada se uspostavi kraljevstvo. Ova veličanstvena privilegija je njihova, ne zbog njihove vlastite pravednosti, već zbog “pravednosti Božje koja je po vjeri u Isusa Krista svima i na svima koji vjeruju … jer svi su sagriješili i lišeni su slave Božje ; opravdani besplatno njegovom milošću kroz otkupljenje koje je u Kristu Isusu.” (Rim. 3:22-24)
Dar sinovstva
Zanimljivo je primijetiti da je grčka riječ koja je prevedena kao „besplatno” kako ju je ovdje upotrijebio apostol Pavao također izvedena iz riječi za “dar” za koju smo ranije vidjeli da podrazumijeva žrtvu. Pavao nam ovdje sugerira da je visoki položaj sinovstva s Bogom koji je dodijeljen crkvi zbog opravdanja naše vjere, rezultat žrtve – žrtve našega Gospodina Isusa. Naš je Gospodin također koristio ovu istu grčku riječ na sličan način kada je poučavao svoje apostole. Nakon što izabra dvanaestoricu, posla ih naprijed govoreći: “Idući propovijedajte: Približilo se kraljevstvo nebesko. Bolesne liječite, gubave čistite, mrtve dižite, đavle izgonite: besplatno ste primili, besplatno dajte.” (Matej 10:7-8) Poput Pavla, čini se da Gospodin govori svojim sljedbenicima kroz vrijeme, Dobili ste svoj položaj pred Bogom kao rezultat moje žrtve – besplatno ste primili; stoga vas, kao sljedbenike mojih stopa, potičem da besplatno dajete – da sami sebe ponudite, zauzvrat, u žrtvi; da sudjelujete u mojim patnjama, da biste mogli dijeliti moju slavu.
Kako može bilo tko tko je vidio dobrotu Nebeskog Oca, tko je imao uvid u ljepotu njegova brižnog plana otkupljenja, tko je pozvan da s Isusom sudjeluje u njegovoj slavi i njegovoj pravednoj vladavini, čija su srca dirnuta bogatstvo tog neizrecivog Dara – kako ovi mogu učiniti manje! Tako nalazimo apostola Pavla, dok razmišlja o “dubini bogatstva i mudrosti i spoznaje Božje” (Rim 11:33) kako nas opominje: „Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim: prinesite svoja tijela na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje razumno bogoslužje. I ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoga uma da biste mogli ispitati što je volja Božja: što je dobro i ugodno i savršeno!”—Rim. 12:1,2
Što imamo ponuditi Gospodinu – što imamo žrtvovati? Imamo samo ono što nam je naslijeđeno, nesavršeno, ali zbog žrtve našega Gospodina Isusa — to je ljudska priroda na koju naš Nebeski Otac gleda kao na pravednu, zbog naše vjere u zasluge prolivene krvi njegovog sina. “Opravdani vjerom, imamo mir s Bogom.” (Rim. 5:1) Prije nego što smo bili opravdani nismo imali što žrtvovati. Ali naša su srca bila dirnuta Božjom dobrotom otkrivenom u njegovom neizrecivom Daru; željeli smo prihvatiti njegov poziv da idemo Isusovim stopama, te smo se predali pred Oca nebeskoga. One koji se tako prikazuju, koje Otac prihvaća, On opravdava i Duhom Svetim oplođuje za sinovstvo.
Odsada „ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi: jer ono što se vidi je prolazno; ali stvari koje se ne vide su vječne.” (2. Korinćanima 4:18) Kako možemo gledati stvari koje se ne vide? Samo okom vjere. Okom vjere gledamo s onu stranu kušnji i briga ovog vremena na slavnu nadu koja je postavljena pred nas da budemo s Isusom, da dijelimo njegovu slavu i da blagoslovimo svijet čovječanstva pod uređenjem kraljevstva.
Ako trpimo s njim
Gospodin nije obećao da će to biti lak put. Doista, vrlo je jasno dao do znanja da će to biti težak put; jer “tijesna su vrata i uzak je put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.” (Matej 7:14) Naznačio je da će to biti put žrtve, čak do smrti, kada je rekao svojim učenicima (i nama): “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe i uzme svoj križ i slijedi me. Jer tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; i tko god izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.” (Mat 16:24,25) Da, naše blago je na nebu, a ne u stvarima na zemlji. Blago za koje radimo je osmijeh Očeva lica nad njegovim djetetom; zvuk njegova glasa, govoreći: “Dobro učinjeno, slugo dobri i vjerni; u malome si bio vjeran; Ja ću te nad mnogim stvarima postaviti: uđi u radost Gospodara svoga.” (Mat. 25:21) Nada koja nas privlači je želja da budemo s Isusom i da ga “vidimo onakvog kakav jest” u njegovom slavnom duhovnom obličju i da “budemo poput njega.”
Ako hodamo ovim uskim putem, ne možemo očekivati pohvale od svijeta. Umjesto toga, od svijeta možemo očekivati nevolje, podsmjeh, prezir. (Ivan 16:33) Ako je tako, radujmo se, jer je to siguran znak našeg sinovstva. Naš Gospodin je rekao učenicima: “Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; ali budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao od svijeta, zato vas svijet mrzi. Sjetite se riječi koju sam vam rekao: Sluga nije veći od gospodara. Ako su mene progonili, progonit će i vas.” (Ivan 15:19,20) Takva je oduvijek bila sudbina onih koji idu njegovim stopama. Nakon što smo tako pripremili naša srca za poteškoće puta, kako su ohrabrujuće riječi našeg Učitelja: “Ali hrabri budite! Ja sam pobijedio svijet” (Ivan 16:33).
Da, naš je Gospodin pobijedio svijet. Čuo je “Bravo!” Nebeskog Oca. I mi ćemo pobijediti, ako pred sobom zadržimo nebesku viziju koja je potaknula naša srca kad smo se prvi put predstavili Gospodinu. A Gospodin želi da pobjeđujemo i uvijek je spreman pomoći nam u svakoj našoj potrebi. Pavao skreće našu pozornost na “prekomjernu veličinu njegove moći prema nama koji vjerujemo, prema djelovanju silne moći njegove koju je učinio u Kristu kad ga je uskrisio od mrtvih i postavio sebi zdesna na nebeskim mjestima.”
Da, ta će ista silna moć biti primijenjena u korist svakog od njegovih mališana, ako samo odemo Gospodinu u vjeri i molitvi. Uistinu, “njegova nam je božanska moć dala sve što se tiče života i pobožnosti, po spoznaji onoga koji nas je pozvao na slavu i krepost. Po čemu su nam dana izvanredno velika i dragocjena obećanja: da pomoću njih možete postati dionici božanske naravi, izbjegavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.” (II Pet. 1:3,4)
Nikada ne trebamo sumnjati u Gospodinov interes i brigu za nas. „Jer oči GOSPODNJE trče amo tamo po svoj zemlji da se pokaže jakim radi onih čije je srce besprijekorno prema njemu.” (II. Ljet. 16:9) Kako nam je drago što Gospodin od nas ne zahtijeva savršena djela, već umjesto toga prihvaća savršenstvo namjera srca! Kako je stoga bitno da bdijemo nad svojim srcem, jer Bog gleda u srce kako bi procijenio našu dostojnost nagrade uzvišenog poziva.
Ne samo da Nebeski Otac i naš Gospodin Isus uvijek bdiju nad nama, nego cijela nebeska vojska sa sve većim zanimanjem promatra razvoj novog stvorenja, koje će postati nevjesta Jaganjčeva i zauzeti njihovo mjesto na Isusovom ‘ prijestolju, baš kao što je on sjeo sa svojim Ocem na njegovo prijestolje, daleko od vječnog blagoslova i sreće cijelog čovječanstva. Sve to, zbog i kroz neizrecivi Božji Dar!
Nije ni čudo što Gospodinov narod ulazi u ovo doba godine s drugačijim mislima od onih u svijetu. Nije ni čudo što sa zahvalnošću kažemo, zajedno s Pavlom, hvala Bogu za njegov neizrecivi Dar!
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35