Harmagedon — smak svijeta?
Budući da Biblija povezuje Harmagedon sa ‘svršetkom svijeta’, zar se ne slažeš da je jako važno ispravno razumjeti što ta riječ zapravo znači? (Matej 24:3, St). I zar ne bi bilo razumno obratiti se najpouzdanijem izvoru istine, Božjoj Riječi, u potrazi za odgovorima na to što je Harmagedon i što će on značiti za tebe i tvoju obitelj?
Razmatranje te teme pokazat će da Harmagedon nije smak svijeta, već radostan početak za ljude… Tu važnu biblijsku istinu jasno ćeš razumjeti ako pažljivo pročitaš knjižicu, koja govori o tome što je zapravo Harmagedon. Možete dobiti i besplatan tiskani primjerak poštom tako da nas odmah nazovete na 0981994362. Link za čitati online ili skinuti u pdfu: Nakon Harmagedona Božje Kraljevstvo
„Postoji rijeka”
„Postoji rijeka čiji će tokovi razveseliti grad Božji, Sveti predio šatora Svesilnoga.”— Psalam 46:4
ČETRDESET ŠESTI PSALAM napisan je kao ohrabrenje Kršćanima u vremenu od Pedesetnice, a posebno za današnje vrijeme. Njegova simbolika opisuje određene jedinstvene aspekte Božjeg ophođenja sa svojim narodom u mučnim iskustvima kroz koja prolaze u sadašnje vrijeme.
Psalam počinje: „Bog je naše utočište i snaga, prava pomoć nazočna u nevolji. Stoga se nećemo bojati, ako bi se i zemlja pomakla, ako bi se i gore prenijele nasred mora; ako i vode njegove buče i budu nemirne, ako se i gore tresu nadutošću njegovom.” Utješna misao da je Bog naše utočište izražena je mnogo puta u Svetom pismu. Jedno takvo mjesto su Izreke 18:10: “Ime je Gospodnje čvrsta kula: pravednik u nju bježi i siguran je”, ili kako kaže Međunarodna Standardna Verzija, „uzdiže se iznad opasnosti.”
Ovdje je na slici jaka kula, mjesto gdje pravednici, Božji ljudi, dolaze k njemu i, kao posljedica toga, bivaju sigurni, odnosno uzdignuti. Ovo su doista ohrabrujuće riječi. Svi koji traže utočište u Bogu imaju dodatno obećanje Psalma 91:9-12: Jer ti si postavio GOSPODA koji je utočište moje, i Svevišnjega obitavalištem svojim. Neće te zlo zadesiti, niti će se pošast primaći prebivalištu tvome. Jer će anđelima svojim narediti za tebe da te čuvaju na svim putevima tvojim. Na rukama će te nositi da ne bi udario o kamen nogom svojom.” Ovaj posljednji stih đavao je citirao i krivo primijenio u vezi s drugim Isusovim iskušenjem u pustinji. (Mat. 4:5-7) Naš Nebeski Otac nije pozvao Isusa da bezobzirno ugrozi svoj život i potom očekuje čudesno izbavljenje. Anđeli se svakako koriste da ponude zaštitu i nadzor nad svima onima koji pripadaju Gospodinu, ali samo u skladu s voljom našeg Nebeskog Oca.—Luka 22:42
Nakon što je Isusa iskušao đavao u pustinji, rečeno nam je da su anđeli došli i služili mu. (Mat. 4:11) Zapisano je i Petrovo čudesno izbavljenje anđelom iz zatvora i prerane smrti. (Djela 12:7-11) I mi dijelimo ohrabrenje iz Psalma 34:7, koji kaže: “Anđeo se Gospodnji utabori oko onih koji ga se boje i izbavlja ih.” Ovo je vrlo nadahnjujuća istina koja nam daje snagu i pouzdanje dok hodamo Kršćanskim putem.
Božja mudrost može odlučiti da naše izbavljenje iz iskustva ili kušnje bude uklanjanjem, kao što je to bio Petrov slučaj. U drugim prilikama božanska mudrost može odrediti da naše izbavljenje nije uklanjanje iskustva, već nam daje svoju snagu koja nas podržava, tako da “možemo izdržati,” kušnju, kao u Jakovljevom slučaju, koji je ubijen.—Djela 12:1-3; I Kor. 10:13, Engleska Standardna Verzija
POMOĆ U NEVOLJI
Bog je „pomoć nazočna u nevolji,” kaže psalmist. On je uvijek tu; trebamo ga samo pozvati u pomoć. Budući da hodamo putem koji Božja Riječ opisuje kao put koji vodi do kušnje i ispita, utješno je sjetiti se da je njegova pomoć uvijek blizu. Iako je istina da “kroz mnoge nevolje moramo ući u kraljevstvo,” svatko od nas može posvjedočiti da smo tijekom takvih teških iskustava osobno pronašli Boga kao pomoćnika u svakom trenutku potrebe. (Djela 14:22) Dok razmišljamo o našem kršćanskom hodu od prvog puta kada smo došli Gospodinu do danas, postajemo svjesni da nam je uvijek davao dovoljnu milost. (II Kor. 12:9)
Kada dođu teške kušnje, možemo se prisjetiti Božjeg postupanja s nama u prošlosti i sjetiti se kako nas je izbavio i pomogao nam da pobijedimo. Stoga ove lekcije služe kao gradivni blokovi, a mi postajemo jači za trenutne kušnje. „Budući da je Bog na našoj strani, tko će protiv nas,” još je jedan omiljeni tekst mnogih kršćana, a također je i bedem koji nas jača u vremenima stresa (Rim. 8:31, Nova Međunarodna Verzija Za Čitatelje
PROROČANSTVO O NAŠEM VREMENU
Proročanska pozadina četrdeset šestog psalma odnosi se na vrijeme uklanjanja ove simbolične zemlje. Drugi stih glasi: „Stoga se nećemo bojati, ako bi se i zemlja pomakla, ako bi se i gore prenijele nasred mora.” Riječ prevedena „pomakla” znači “promijenjeno.” Psalmist ne govori o planeti Zemlji, jer nam se u Propovjedniku 1:4 jamči da „zemlja ostaje dovijeka.” Riječ zemlja, kako se koristi u psalmu, prikladan je simbol društvenog poretka koji postoji među ljudima na zemlji. Sada je pod vlašću Sotone, koji je bog ovoga svijeta — društveni poredak o kojem Petar govori kao o „sadašnjim nebesima i zemlji.” (2. Kor. 4:4; 2. Pet. 3:7) Psalmista je opisao ovaj isti poredak stvari kakav će postojati pri kraju koristeći sliku „gora” koje su se „prenijele nasred mora.” On nastavlja ovu misao u trećem stihu, govoreći: „ako i vode njegove buče i budu nemirne, ako se i gore tresu nadutošću njegovom,” ocrtavajući pred našim mentalnim vidom uzburkano more koje je toliko snažno da uzrokuje padanje gora.
Izaija 17:12,13 identificira ove bijesne vode kao uznemirene narode: „Jao, mnoštvu naroda mnogih koji huče kako morâ huče, i šumoru narodâ što šumore kao šumor silnih voda! Šumorit će narodi kao šumor mnogih voda, ali Bog će ih ukoriti te će pobjeći daleko i bit će gonjeni kao pljeva gorska na vjetru i kao vrtlog na vihoru.” U ovom tekstu, kao i u četrdeset šestom psalmu, mora opisuju uzburkane mase ljudi u pobuni. Gore koje se nose usred mora predstavljaju kraljevstva i vladavine ovoga svijeta. Naš psalam daje vlastito tumačenje u šestom stihu, govoreći: “Narodi su bjesnili, kraljevstva su se potresla.” ( Revidirana Verzija ) Nalazimo da su ta kraljevstva srušili, i još uvijek ruše podanici njihovih vladavina. Zašto su ove nemirne mase usmjerene na uništenje starog poretka? Kao što je to jedan pisac prikladno izrazio, oni nastoje „steći svoja stvarna i izmišljena prava.” Neka su legitimna, a neka nisu. Ova izjava pomaže objasniti temeljnu silu koja uništava sadašnji svjetski poredak.
TRENUTNA KOMUNIKACIJA
Danijel je u dvanaestom poglavlju svog proročanstva napisao o velikom porastu znanja u naše vrijeme. (redak 4) Ironično, ovo veće znanje za koje se čovjek nadao da će ga izbaviti iz nevolje zapravo je stvorilo više kaosa. Zbog sebičnosti čovjeka, mnogo od ovog povećanog znanja primijenjeno je na način štetan za mir i dobrobit čovječanstva, te je pomoglo da dođe do vremena nevolje kakvog nikada prije nije bilo na licu zemlje. —redak 1
Analizirajući način na koji se znanje povećalo, primjećujemo da su ogromne promjene u komunikacijama bile uvelike uključene. Da nije bilo ovih pojava, posebno razvoja u proteklih nekoliko stotina godina, mnoge stvari koje su se danas dogodile na Zemlji kao ispunjenje proročanstava ne bi se dogodile. Sam početak komunikacijske nadogradnje bio je izum tiskarskog stroja u petnaestom stoljeću. Od tog vremena, poboljšanja u komunikaciji nastavila su se sve većim tempom sve do naših dana. Sada imamo elektroničke, računalno kontrolirane pisače, od kojih mnogi mogu proizvesti više ispisa u samo nekoliko minuta nego što su svi ti rani tiskarski strojevi mogli u godinu dana. Danas su uobičajeni uređaji za masovne medije, ne samo radio i televizija, već i džepni “pametni” telefoni i mnoge druge vrste prijenosnih komunikacijskih uređaja.
Oni, zajedno sa svjetskim pristupom internetu, pružaju trenutne informacije svake vrste 24 sata dnevno, svaki dan u godini. Takav pristup informacijama potaknuo je nemir kod ljudi u pogledu sadašnjih okolnosti, povećavajući njihovu svijest o neprivilegiranom statusu njihovih života. Doista, poboljšana komunikacija doista je imala učinak u donošenju dinamičnih preokreta u društvu Zemlje.
SLIKOVNI JEZIK
U slikovitom jeziku Psalma 46, ovo stanje preokreta se uspoređuje s oceanima koji huče i uznemireni su, pjene se. (stih 3, New Living Translation ) Stoga je svo nezadovoljstvo na zemlji prikazano kao valoviti ocean, koji se razbija o podnožje gora ili kraljevstava ovoga svijeta i trese ih do samih temelja—dovodeći do njihovog uništenja.— Hagaj 2:6,7
Isus je koristio sličnu govornu figuru u Luki 21:25,26. Rekao je da je jedan od znakova kraja ovog doba, ili društvenog poretka, da će na zemlji biti “nevolja naroda, u nedoumici.” Riječ prevedena nedoumica sadrži misao o “nema izlaza.” Nastavljajući svoj opis ovog vremena, Isus je govorio o “moru i valovima koji huče; Ljudska srca klonu od straha i čekanja na ono što dolazi na zemlju: jer će se sile nebeske poljuljati.” Mogli bismo se zapitati, vidimo li taj znak da živimo u vremenu koje je Isus opisao? Živimo li u vremenu kada ljudima srce otkazuje od straha?
SVIJET STRAHA
U prošlim vremenima ljudi nisu bili toliko obuzeti strahom. Danas su, međutim, brige čovječanstva ogromne i nerješive. Dok promatramo svjetske uvjete, primjećujemo da postoji mnogo toga što ljude uznemiruje dok gledaju na svakodnevne događaje. Mnogi su duboko uznemireni sve većim političkim podjelama i polarizacijom. Postoji vojna aktivnost i rat koji proizlaze iz brojnih krajeva svijeta i iz toga proizlazi strah među ljudima. Postoje strahovi koji proizlaze iz slabih odnosa između svjetskih supersila dok svaka od njih nastoji steći prevlast među nacijama. Zagađenje, klimatske promjene i globalno zagrijavanje izazivaju strah kod mnogih. Stalni strah od financijske i ekonomske neizvjesnosti muči gotovo cijelo društvo. Strah od nepredviđene bolesti, kakvoj smo svjedočili posljednjih godina kao posljedica pandemije koronavirusa, i dalje je u pozadini mnogih. Zatim postoji strah da će se „kulturni ratovi” nastaviti povećavati, bilo duž moralnih, rasnih, religijskih ili drugih područja, do te mjere da će društvo općenito postati toliko fragmentirano i podijeljeno da bi se uskoro moglo srušiti samo na sebe zbog nedostatka smjera.
Možemo li reći da ljudima srce klone od straha? Sasvim sigurno. Velika je tjeskoba u današnjem svijetu i među malima i velikima. Prema Isusovom vlastitom svjedočanstvu, kada vidimo da se te stvari događaju ne bismo trebali podleći strahu, već shvatiti njihovu veliku važnost! „Kad se ovo počne događati, ustajte i podignite glave jer se približava vaše izbavljenje.” (Luka 21:28, ISV ) Ovi događaji koje vidimo da se zbivaju pokazatelj su da će crkva uskoro biti proslavljena i da će Kristovo obećano kraljevstvo pravednosti i mira biti uspostavljeno na zemlji.—Iza. 9:6,7; Dan. 2:44; Luka 1:32,33
Analizirajući Isusove izjave u Luki 21 citirane u prethodnim odlomcima, zaključujemo da je Božja namjera bila da neki od njegovih ljudi budu svjedoci dijela ovog vremena nevolje, baš kao što mi koji danas živimo vidimo te stvari. Međutim, ne trebamo se bojati; ne smijemo se obeshrabriti; ne trebamo biti zbunjeni; jer znamo da nevolja mora doći i znamo zašto mora doći. To bi trebalo potaknuti našu vjeru i potaknuti nas da udvostručimo svoje napore kako bismo bili ugodni Gospodinu. Trebalo bi nas potaknuti da proučavamo Bibliju marljivije nego ikad, ispitujući i razmatrajući Božji plan – jedini plan koji pruža spasenje cijelom čovječanstvu. To bi nas trebalo potaknuti da se vjerno okupljamo, čineći istinu svojom vlastitom svojinom i izgrađujući kršćansko bratstvo. To bi nas trebalo potaknuti da nastavimo s našim naporima u širenju poruke “evanđelja kraljevstva.” (Mat. 24:14) Iznad svega, trebali bismo biti nadahnuti da obučemo “svu bojnu opremu Božju,” našu duhovnu zaštitu u ovom “zlom danu.” (Ef. 6:11-13)
Također smo pozvani da se radujemo kao Kršćani u ovo vrijeme, da se uvijek “radujemo u Gospodinu,” čak iako ćemo imati kušnje i iskustva koja nisu radosna za naše tijelo. (Fil. 4:4) Moramo imati te kušnje. Pavao nam govori da su ona potrebna kako bismo naučili vrijedne duhovne lekcije i dokazali svoj kršćanski karakter. (Heb. 12:5-11) Upravo kroz takve nedaće dokazujemo našu najvišu ljubav prema Nebeskom Ocu i našu vjeru u njegov plan i njegova obećanja. Ovo testiranje utvrđuje imamo li istinsku vjeru ili je ona površna i u trenucima stresa će nestati. Pavao nas podsjeća da će nas te kušnje ojačati ako smo ispravno vježbani; oni će u nama donijeti “miroljubivi plod pravednosti.”—redak 11
OSVJEŽUJUĆA RIJEKA
Iznenadna promjena scene događa se u četvrtom i petom stihu četrdeset šestog psalma. “Postoji rijeka, čiji će potoci razveseliti grad Božji, sveto mjesto šatora Svevišnjega. Bog je usred nje; ona se neće pokolebati: Bog će joj pomoći, i to rano.” Nakon svih svađa i nemira, straha i nevolja opisanih u početnim stihovima, ovaj dio psalma govori o spokoju i miru; ovdje je mir i sigurnost u oštrom kontrastu s uzburkanim morem. Rijeka i njezini potoci koji vesele grad Božji simboliziraju osvježavajuće istine Božjeg plana; “Božji grad” je Novi Jeruzalem u pripremi, crkva u svojoj završnoj fazi razvoja.—Otk. 3:12
Rijeka predstavlja Božji plan koji je usredotočen na Isusa. Obično se rijeka napaja svojim pritokama koje se ulijevaju u rijeku, zbog čega rijeka raste dok ide svojim tokom. Međutim, čini se da psalmist ne govori o ovakvoj rijeci, već o vodotoku sličnom sustavu navodnjavanja. U takvom sustavu voda se crpi, osvježava zemlju i čini je plodnom. Ako rijeka o kojoj psalmist govori predstavlja Božji plan, onda bi potoci koji granaju iz nje mogli predstavljati brojne značajke tog plana prikazanog u različitim temeljnim učenjima Svetog pisma. Oni koji piju iz ove rijeke osvježeni su, a poznavanjem Božjih namjera omogućeno im je donijeti mnogo ploda. (Ivan 15:5,8)
U 2. Petrovoj 1:3,4 čitamo da nam je Božja “božanska sila dala sve što je potrebno za život i pobožnost, po spoznaji onoga koji nas je pozvao na slavu i krepost: po čemu su nam dana vrlo velika i dragocjena obećanja: da po njima budemo dionici božanske naravi.” Samo kroz poznavanje Božjeg plana i njegovih dragocjenih obećanja možemo cijeniti njegov slavni karakter i njegove osobine pravde, mudrosti, ljubavi i moći. Sada imamo privilegiju piti ovu rijeku i njene potoke, i ovo saznanje o njegovom planu nas je zaista razveselilo. Bez vjere u Božji plan, srca bi nam otkazala od straha, baš kao što je većina čovječanstva bojažljiva.
David je napisao u Psalmu 43:3, „Pošalji svjetlost svoju i istinu svoju; neka me vode; neka me odvedu na tvoju svetu goru i u tvoje prebivalište.” Slično tome, u Psalmu 46:4, David govori o “gradu Božjem, svetom mjestu šatora Svevišnjega.” Ovo se odnosi na Izraelov Tabernakul u pustinji, posebno Sveto mjesto te građevine, koje oslikava stanje začeća duha. Božji narod je sada u ovakvom stanju. Pavao to opisuje u Efežanima 2:6, kada kaže da „sjedimo zajedno na nebesima u Kristu Isusu.” Sjedimo zajedno na nebeskim mjestima – u Svetinji većeg Tabernakula. Taj položaj postižemo potpunim predanjem, ili posvećenjem, vršenju volje Božje i živeći životom posvećenim Duhom Svetim. Dok boravimo na ovom svetom mjestu, primamo dobrobiti njegovog namještaja. Naš novi um, simbolično rečeno, prosvijetljen je svjetlom zlatnog svijećnjaka, a mi se hranimo kruhom istine koji je na zlatnom stolu. Naše su molitve prihvatljive i naše nade valjane zbog slatkog tamjana koji prodire u Svetinju nad svetinjama i pred Boga, a koji je Isus dao i stavio na zlatni žrtvenik.—Izl. 30:26-29; 35:10-15; Hebr. 9:1-12
UTJEHA ZA BOŽJI NAROD
U petom stihu Psalma 46 čitamo: “Bog će joj pomoći, i to odmah rano.” The Rotherham Emphasized Bible glasi: “Bog će joj pomoći, kada jutro dođe.” Ovaj prijevod izražava misao da će na kraju ovog sadašnjeg Evanđeoskog doba, neposredno prije mesijanskog kraljevstva, Bog pomoći crkvi; a posebna nam je pomoć stigla u ovo sadašnje vrijeme. Dobili smo blagoslov sve većeg svjetla biblijskih istina, veće prednosti za svjedočenje i druge vrste služenja, proširene mogućnosti okupljanja, višestruku pomoć za pojašnjavanje jezika Biblije, razumijevanje znakova vremena i još mnogo toga. Bez sumnje, međutim, najveća pomoć od svih dolazi u “prvom uskrsnuću,” koje će, kada bude završeno, ostvariti vjekovnu nadu Crkve da će biti proslavljeni s Kristom kao sunasljednici njegova kraljevstva. (Otk. 20:6; 3:21; Rim. 8:16,17)
Psalam 46:6,7 kaže da je Bog “pustio glas svoj, zemlja se rastopila. Gospodin nad vojskama je s nama; Bog Jakovljev naše je utočište. Selah.” Čak i usred ovih bijesnih, turbulentnih događaja koji se svuda oko nas opisuju kao topljenje zemlje, ne trebamo se bojati jer Bog je naše utočište. On je naša visoka kula; on je naša utvrda i nećemo se pokolebati! Tada riječ Selah izražava misao: “Zastani i smireno razmisli.”
KONAČNO — MIR ZA CIJELO ČOVJEČANSTVO
Psalam nastavlja: „Dođite, gledajte djela GOSPODNJA, kakva je pustošenja na zemlji učinio! Učinio je da ratovi prestanu do kraja zemlje, luk lomi i koplje nadvoje siječe, kola u ognju spaljuje. Smirite se i znajte da sam ja Bog; uzvišen ću biti među poganima, uzvišen ću biti na zemlji!” Ovi stihovi nam pomažu vidjeti kakav će biti zaključak sadašnjih svjetskih događaja. Gospodinov glas autoriteta konačno će se čuti; tada će govoriti o miru; tada će pozvati cijelo čovječanstvo da uđe u zemaljsko kraljevstvo Božje.—Mat. 6:9,10
Izaija 60:18 kaže: „U tvojoj se zemlji više neće čuti nasilje, ni pustošenje ni uništavanje unutar granica tvojih, nego ćeš zidine svoje nazvati Spasenjem, a vrata svoja Hvalom.” Ovo je opis simboličnog Novog Jeruzalema. Još jedan biblijski tekst koje govori o tom vremenu kaže: „I uznositost čovjekova bit će srušena i bahatost ljudska bit će pognuta; a sâm GOSPOD bit će uzvišen u onaj dan.” (Iza. 2:17) Ovim stihom dobivamo uvjerenje da će čovjekov sebični karakter biti oduzet i da će on naučiti štovati i služiti živome Bogu.
Rijeka i potoci ovog prekrasnog proročkog četrdeset šestog psalma također se spominju u Knjizi Otkrivenja. „A Duh i mladenka govore: “Dođi!” I tko čuje, neka kaže: “Dođi!” I neka onaj tko je žedan, dođe! I tko hoće, neka uzima vode života besplatno!” (Otkr. 22:17) Kakav divan proročanski pogled na Mesijansko kraljevstvo kada cijelo čovječanstvo bude dovedeno do točne spoznaje Božjih planova i namjera. (1. Tim. 2:4-6) Sefanija 3:9 govori o harmoniji tog dana: „Jer ću tada povratiti narodima čist jezik, da svi mogu prizivati ime GOSPODNJE i služiti mu jednodušno.” Čista, bistra rijeka tada će poteći ispod Božjeg prijestolja kako bi blagoslovila sve ljude. (Otkrivenje 22:1) Ovo je isti potok iz kojeg sada možemo piti – „rijeka čiji će potoci razveseliti grad Božji.” (Ps. 46:4)
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35