Proročanska poruka nade u vremenu zbunjenosti
📘 Evo Vašeg Kralja! nije samo knjiga — to je poziv na razlučivanje, na obnovu, na iščekivanje. U svijetu koji je izgubio povjerenje u ljudske vladare, ova knjiga otkriva jedinstvenog Kralja koji dolazi ne s mačem, već s milošću. Isus iz Nazareta — odbijen, razapet, ali obećan — vraća se kao Vladar pravde, nositelj svjetla i obnovitelj čovječanstva.
🔍 Što ćete pronaći u knjizi:
- Portret Kralja koji je “malo manji od anđela”, ali uzvišen iznad svih vlasti
- Duboku analizu “vremena okrjepe” i značenja Kristove prisutnosti
- Razotkrivanje zabluda Mračnog Srednjeg vijeka i poziv na čistu biblijsku istinu
- Proročanske slike: “Mišica Gospodnja”, “oblaci nevolje”, “porođajni bolovi svijeta”
- Poziv učenicima da bdiju, razlučuju i pripreme se za dolazak Kraljevstva
🎯 Za koga je ova knjiga?
Za svakoga tko traži smisao u kaosu. Za one koji žele razumjeti biblijska proročanstva bez senzacionalizma. Za vjernike koji žele obnoviti vjeru u obećanja Božja — i za skeptike koji traže razloge za nadu.
📖 Evo Vašeg Kralja! je više od teološkog teksta. To je svjetionik u noći grijeha. Dostupno sada. Pripremite srce za dolazak Kralja.
NAZOVITE nas na 098-199-4362 ILI ČITAJTE OVDJE U PDF-U
Posebno Izdanje / 2024 — Povijest Istraživača Biblije
(Pouka Za Treći Tjedan u Prosincu 2025)
Izraz “veliki i strašni dan GOSPODNJI” koristi se u Bibliji za opisivanje vremena kada Bog više neće dopuštati ljudskom rodu da nastavi svojim sebičnim i grešnim putevima bez Njegovog ometanja. Proroci također govore o ovom razdoblju kao o “danu osvete GOSPODNJE” i “danu oblaka i guste tame” (Izaija 34:8; Joel 2:2). Isus, citirajući Danijela 12:1, opisuje to kao vrijeme “velike nevolje” (Matej 24:21, 22).
Prototip ovog “velikog i strašnog dana GOSPODNJEG” zadesio je narod Izraela u razornoj nevolji koja je uslijedila nakon njihovog nacionalnog odbacivanja Isusa, njihovog Mesije. Nekoliko stotina godina nakon što je Malahija, posljednji prorok Starog zavjeta, prenio svoju poruku židovskom narodu, nije bilo posebnih naznaka da Bog obraća posebnu pažnju na svojeglavost naroda; sve do pojave Ivana Krstitelja, a nakon njega i Isusa.
Kroz službu ove dvojice Božjih slugu, Izrael je bio pozvan na pokajanje i reformu, ali poziv su prihvatili samo rijetki (Ivan 1:6-12). Ivan Krstitelj je prorekao da će, kao posljedica neuspjeha da se odazovu na ovaj poziv na pokajanje i prihvate svog Mesiju, strašna nesreća zadesiti naciju.
Obraćajući se posebno pismoznancima, farizejima i saducejima, Ivan je rekao: „O naraštaju zmija otrovnica! Tko li vas je upozorio da bježite od gnjeva koji dolazi? Rodite dakle plodove dostojne pokajanja. I ne pomišljajte u sebi reći: ‘Imamo oca Abrahama,ʼ jer vam kažem da Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamu. A već je i sjekira položena na korijen stablima. Stoga se svako stablo koje ne rađa dobar plod siječe i u oganj baca. Ja vas, zapravo, krstim vodom s obzirom na pokajanje, ali onaj koji poslije mene dolazi moćniji je od mene, ja mu nisam dostojan obuću ponijeti. On će vas krstiti Svetim Duhom i ognjem.” (Matej 3:7-11)
Tako je proročanski opisan “veliki i strašni dan GOSPODNJI”, onako kako ga je Izrael doživio u godinama 70.-73. n.e. Došao je na naciju kao manifestacija Božjeg nezadovoljstva zbog grijeha i idolopoklonstva naroda od kojeg se nisu pokajali, čak ni kada im je pružena puna i konačna prilika. Božja osveta prikazana na taj način rezultirala je uništenjem nacije i raspršivanjem židovskog naroda diljem svijeta, što je potrajalo gotovo dvije tisuće godina.
Međutim, dan nevolje nad Izraelom blijedi u usporedbi s većom nevoljom prorečenom za kraj Evanđeoskog doba — “vrijeme nevolje kakve nije bilo otkako je naroda” (Danijel 12:1), koja dolazi na cijeli svijet. Općenitije govoreći, ova veća manifestacija Božje osvete posljedica je neobuzdane sebičnosti naroda, vođa — kako političkih tako i vjerskih — i društva u cjelini. Oni nisu živjeli u skladu s pravednim načelima iznesenim u Bibliji, niti su se pridržavali učenja i primjera Isusa, koji je propovijedao i živio po zakonu ljubavi (Matej 22:37-40; Ivan 13:34, 35).
Umjesto toga, mnogi ljudi i njihovi vođe promicali su ratove, revolucije i sve vrste oružanih sukoba te sudjelovali u njima. Većina je štovala svoje brojne idole radije nego Boga. Doista, mnoga stoljeća činilo se kao da Bog ne obraća pažnju. Ipak, konačno je došlo vrijeme da On djeluje, da intervenira u ljudske poslove, a rezultat je “vrijeme nevolje” — “veliki i strašni dan GOSPODNJI”.
Naš tekst objavljuje da će prije dolaska “dana GOSPODNJEG” prorok Ilija biti poslan da pokuša provesti djelo reforme. Svaki pobožni Izraelac iščekivao je dolazak obećanog Mesije i božansku vladavinu za koju su proroci prorekli da će je on uspostaviti na zemlji. Ipak, ovdje je naizgled bila još jedna važna ličnost, “prorok” koji također mora doći i izvršiti golemo djelo reforme prije “velikog i strašnog dana GOSPODNJEG”.
Postojala je još jedna ličnost, kako su Izraelci razumjeli, koja je bila obećana u Mojsijevim spisima. U Ponovljenom zakonu 18:15-18, pod božanskim nadahnućem, Mojsije govori o “Proroku, poput mene”, koji će narodu dati ono što su željeli na Horebu, a to je bio prestanak Božjeg “glasa” protiv njih kako bi mogli živjeti. O tom velikom pojedincu Izraelci su obično govorili kao o “tom proroku”.
Stoga, kada je Ivan Krstitelj započeo svoju službu, Židovi su poslali svećenike i levite da ga ispitaju s ciljem da saznaju tko on tvrdi da jest. Ivan je porekao da je on “Krist”, Mesija. Tada su ovi glasnici upitali: “Jesi li ti Ilija?” — imajući na umu Malahijino proročanstvo. Ivanov izravan odgovor na ovo pitanje bio je: “Nisam.” Zatim su glasnici upitali: “Jesi li ti onaj prorok? A on odgovori: Ne.” (Ivan 1:19-21)
Međutim, što se tiče toga je li Ivan Krstitelj bio prorečeni Ilija, njegov negativan odgovor svećenicima i levitima nije u potpunosti riješio stvar. Anđeo koji je prorekao Ivanovo rođenje rekao je: “I mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. I on će ići pred njim [Isusom, sinom Božjim] u duhu i sili Ilijinoj, da obrati srca otaca k djeci i nepokorne k mudrosti pravednika; da pripremi Gospodinu narod spreman.” (Luka 1:16, 17)
Ovo proročanstvo ne identificira Ivana Krstitelja izričito kao prorečenog Iliju. Ono jednostavno navodi da će on svoju službu vršiti u “duhu i snazi” Ilije. Prorok Ilija bio je neustrašiv i hrabar u provođenju svog djela reforme u Izraelu, i upravo je u tom istom duhu i snazi Ivan pozvao narod na pokajanje. U mnogim aspektima Ivanov rad bio je sličan Ilijinom, a svakako je hrabar način na koji ga je provodio bio identičan.
Govoreći o Ivanu Krstitelju, Isus je rekao mnoštvu: “I ako hoćete vjerovati: on je Ilija koji ima doći.” (Matej 11:14). Ovdje opet imamo uvjetnu identifikaciju Ivana — “Ako hoćete vjerovati” (ili “ako ćete to prihvatiti”). Ono što je Isus mislio jest da je onima koji su bili dosegnuti i reformirani Ivanovom službom, on bio obećani Ilija. To ukazuje da je djelo reforme opisano u Malahijinom proročanstvu ključ za njegovo razumijevanje, a ne određeni pojedinac ili pojedinci koji bi mogli izvršiti, ili poduzeti, to djelo.
Namjerno koristimo izraz “poduzeti”, jer samo proročanstvo implicira mogućnost početnog neuspjeha i objašnjava kakve bi bile posljedice neuspjeha — “da ne dođem i ne udarim zemlju prokletstvom” (Malahija 4:6). Drugim riječima, ako bi djelo reforme, opisano kao obraćanje srca djece očevima i srca očeva djeci, propalo, tada bi veliko prokletstvo došlo na zemlju, očigledno kao kazna onima koji nisu poslušali poruku reformatora.
Imamo ilustraciju toga u slučaju Ivana Krstitelja i njegove službe u Izraelu. Mnogi su poslušali njegov poziv na pokajanje i time bili blagoslovljeni. Međutim, većina naroda nije. Ne poslušavši Ivanovu poruku, nisu bili spremni prihvatiti Isusa kao svog Mesiju, te su bili voljni i spremni razapeti ga. U razvoju Božjeg plana to je dovelo do katastrofe za naciju. Unutar samo četrdeset godina, i uključujući neke od onih istih koji su odbacili Ivana i tražili Isusovo raspeće, prorečena kazna je stigla. To je bilo uništenje njihovog Hrama i grada Jeruzalema, a kasnije i raspršivanje Židova po cijeloj zemlji (Luka 19:41-44; 23:20-23; Matej 23:27, 38; 24:1, 2).
Nastavak poziva na pokajanje
Budući da je, kako je Isus objasnio, Ivan Krstitelj bio prorečeni Ilija onima koji su to mogli primiti, a ne Ilija onima koji nisu odgovorili na njegovu poruku, očito je da ne možemo ispravno tražiti ispunjenje Malahijina proročanstva u i kroz jednog pojedinca. Umjesto toga, ime “Ilija” koristi se u proročanstvu samo kao simbol djela sličnog onom koje je izvršio izvorni Ilija. To je bilo djelo reforme koje poziva na pokajanje, u kojem je narod Izraela bio pozvan da se vrati svom Bogu i prizna Njegov suverenitet u naciji.
Tako bi prorečeno Ilijino djelo bilo pozivanje naroda da se pokaje, reformira i prepozna da je “kraljevstvo nebesko” blizu (Matej 3:1, 2). Ivan Krstitelj započeo je takvo djelo, ali ono nipošto nije završilo s njim. Matej 4:17 kaže: “Od tada [nakon Ivanove službe] Isus poče propovijedati i govoriti: Pokajte se, jer je približilo se kraljevstvo nebesko.” To je bila ista poruka koju je prethodno prenio Ivan.
U Marku 6:12 čitamo da su Isusovi učenici, kada su otišli u službu, “propovijedali da se ljudi trebaju pokajati”. Nakon što je Duh Sveti sišao na crkvu na Pedesetnicu, poziv na pokajanje i dalje se propovijedao. U svojoj propovijedi na dan Pedesetnice, Petar je rekao svojim slušateljima: “Pokajte se i krstite se” (Djela 2:38). U kasnijem govoru rekao je: “Pokajte se, dakle, i obratite” (Djela 3:19). … U svojoj propovijedi na Areopagu, Pavao je rekao da sada Gospodin “zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju” (Djela 17:30). Objašnjavajući svoju službu kralju Agripi, Pavao je rekao da je “najprije onima u Damasku, pa u Jeruzalemu i po svoj zemlji judejskoj, a onda i poganima, naviještao da se pokaju i obrate Bogu čineći djela dostojna pokajanja” (Djela 26:20).
Iz ovih je stihova očito da se poziv na pokajanje nastavio od Ivana Krstitelja, pri čemu su Isus, dvanaestorica apostola, kao i njegovi sljedbenici kroz stoljeća od Pedesetnice, svi sudjelovali u njemu. To je bilo prorečeno Ilijino djelo. Nakon svog uskrsnuća, Isus je opunomoćio svoje učenike da idu među sve narode i propovijedaju Evanđelje (Matej 28:19; Luka 24:46-48). To jasno implicira da se poruka pokajanja i reforme trebala nastaviti kroz službu Gospodinovih vjernih sljedbenika, “malog stada” (Luka 12:32). Tako se proročanstvo da će Ilija doći prije “velikog i strašnog dana GOSPODNJEG” nastavilo ispunjavati. To je posebno vidljivo u vremenu u kojem sada živimo, jer su sljedbenici Kristovih stopa dali široko svjedočanstvo da je “kraljevstvo nebesko” blizu i da će uskoro njegovi blagoslovi početi teći prema “svim narodima zemlje” (Postanak 12:3; 22:18; Djela 3:25, 26; Galaćanima 3:8).
Svijet još nije obraćen
Unatoč tome, kroz cijelo doba, pa i sada, svijet općenito nije poslušao Ilijinu poruku pokajanja i reforme, baš kao što Izrael nije poslušao Ivana Krstitelja. Umjesto toga, svijet je nastavio svojim općenito grešnim, sebičnim putevima, ne mareći za “prokletstvo” koje bi neobuzdana ljudska sebičnost neizbježno donijela svim narodima. Stoga, baš kao što je prokletstvo palo na Izrael kao rezultat neuspjeha da se pokaju u vrijeme Isusovog prvog dolaska, tako je sadašnji nepokajani svijet tijekom vremena Kristovog drugog dolaska u mukama tjeskobe i nevolje.
Svijet još nije obraćen Evanđeljem. Tama još uvijek prekriva zemlju, a “gusta tmina narode” (Izaija 60:2). Međutim, to ne znači da svijet nikada neće biti obraćen i da prorečeno Ilijino djelo nikada neće biti uspješno. Božja mudrost unaprijed je odredila da će biti potrebno da čovječanstvo prođe kroz “prokletstvo” velikog vremena nevolje kako bi prepoznalo da ništa osim pravedne vladavine dolazećeg Mesijanskog kraljevstva ne može uspjeti u uspostavljanju božanske volje “kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:10). Dok sada gledamo kako se ovo načelo ispunjava i promatramo prorečeno “prokletstvo” kako dolazi na svijet, s pouzdanjem iščekujemo uspostavu Mesijinog slavnog kraljevstva. Njegovo će kraljevstvo prosvijetliti svijet i potaknuti ljude da kažu: “Ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo… klicat ćemo i veselit se spasenju njegovu.” (Izaija 25:9)
Vizija Kraljevstva
U viziji Preobraženja pokazanoj Petru, Jakovu i Ivanu, imamo dodatno pojašnjenje i potvrdu simbolike Ilije u proročanstvima (Matej 17:1-13). U posljednjem stihu prethodnog poglavlja Isus je rekao: “Ima nekih od onih koji ovdje stoje što neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi u kraljevstvu svojemu.” (Matej 16:28). Zatim u sljedećem stihu, prvom u 17. poglavlju, čitamo: “Nakon šest dana uze Isus Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih izvede na goru visoku, u osamu.” To je bila Gora preobraženja.
Kada je Isus rekao da neki koji stoje među njima neće okusiti smrti dok ga ne vide u njegovom kraljevstvu, očito je mislio da će im biti dana vizija kraljevstva, koju su trojica od njih dobila samo šest dana kasnije. To je bilo Petrovo razumijevanje, jer u prvom poglavlju svoje druge poslanice on govori o obilnom ulasku u “vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista” (stih 11). Zatim, u vezi s tom slavnom nadom, dodaje nekoliko stihova kasnije: “Jer nismo vam navijestili snagu i dolazak [grčki: parousia/prisutnost] Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Jer on je primio od Boga Oca čast i slavu kad mu je od velebne slave došao ovakav glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u kojem mi je sva milina! I taj glas koji je došao s neba mi čusmo kad bijasmo s njim na svetoj gori.” (2. Petrova 1:16-18)
Jasno je da je Petru, Jakovu i Ivanu dana vizija Kristova kraljevstva, i značajno je da su u toj viziji vidjeli Mojsija i Iliju s Isusom (Matej 17:3). Bio je to Gospodinov način da kaže da će proročanstva o Iliji i o “tom proroku”, koji je trebao biti “poput Mojsija”, imati svoje stvarno i potpuno ispunjenje u Mesijanskom kraljevstvu. Druga pisma otkrivaju da je to Božji plan.
Kada je Petar, nadahnut ovom vizijom kraljevstva, propovijedao svoju poznatu propovijed o “vremenima obnove [grčki: restauracija/uspostava] svega”, dodajući da je to Bog govorio kroz “usta svih svojih svetih proroka od postanka svijeta”, citirao je kao jedan od svojih dokaznih tekstova obećanje koje je Gospodin dao da će podići velikog proroka poput Mojsija (Djela 3:20-22). Tako je Petar razumio da će se proročanstvo zapisano u Ponovljenom zakonu 18:15-18 ispuniti tijekom “vremena obnove svega”.
Na Gori preobraženja Isus je rekao da Ilija “doista dolazi i obnovit će sve” (Matej 17:11). U ovoj izjavi Isus se referira na konačno ostvarenje Ilijinog djela tijekom vladavine Njegovog kraljevstva i blagoslove koji će iz toga proizaći za sve obitelji na zemlji.
Kroz Ivana Krstitelja došlo je do početka ovog djela, ali većina ga je odbacila. Zatim je Isus bio odbačen i ubijen. To se djelo nastavilo tijekom sadašnjeg doba od Pedesetnice, ali oni koji su prenosili poruku također su većinom bili odbacivani i progonjeni. Tek kada se Kristovo kraljevstvo uspostavi u sili i slavi, kao što je tako slikovito prikazano u viziji Preobraženja, prorečeno Ilijino djelo bit će konačno izvršeno. Tada će Božji propisi biti obnovljeni na zemlji, i tada će cijelo čovječanstvo, oslobođeno Adamske osude, biti probuđeno iz sna smrti i dobiti priliku da bude obnovljeno do ljudskog savršenstva i da živi zauvijek na obnovljenoj zemlji (Ivan 5:28, 29; Rimljanima 5:18, 19; 1. Korinćanima 15:21, 22).
Dvije faze Kraljevstva
Bilo je prikladno s drugog stajališta da Mojsije i Ilija budu prikazani zajedno s Isusom u toj čudesnoj viziji kraljevstva. Mojsije, kao zakonodavac i prorok, i Ilija, kao reformator u Izraelu, prikladni su simboli svih drevnih vjernih Božjih slugu. Svi ovi heroji vjere bili su Božji predstavnici u vremenu koje je prethodilo Kristovom prvom dolasku. Oni su podržavali načela božanske pravednosti u grešnom svijetu, trpeći i umirući radi pravednosti. Ipak, svijet uglavnom nije bio impresioniran njihovom prisutnošću i službom (Hebrejima 11:1-40).
Međutim, u kraljevstvu će biti drugačije. Ova klasa drevnih i vjernih Božjih slugu tada će biti podignuta iz mrtvih i postati ljudski predstavnici božanskog Krista u zemaljskoj fazi kraljevstva. Tada će biti nagrađeni time što će vidjeti kako ono za što su se zalagali postaje pobjedonosno na zemlji. Kroz autoritet i moć “tog proroka”, Isusa, većeg od Mojsija, vidjet će kako znanje o Gospodinu ispunjava zemlju “kao što vode prekrivaju more” (Izaija 11:9; Habakuk 2:14). Tada pravednici neće biti progonjeni. S druge strane, “sramotu svog [Božjeg] naroda on će ukloniti” (Izaija 25:8).
Bog je koristio Iliju i njegovo djelo reforme da simbolizira poziv na pokajanje i prihvaćanje novog Kralja zemlje — Krista. Stoga o Iliji možemo ispravno razmišljati kao o simbolu Kristova djela, zajedno s vjernim pobjedničkim “malim stadom” kroz Evanđeosko doba, prije njihove pojedinačne smrti. Proteklih dvije tisuće godina, neprekidna poruka pokajanja i reforme koja se objavljuje svijetu još nije obratila “srce otaca k djeci, i srce djece k ocima”. Stvarno ostvarenje ovog djela čeka uspostavu Kristovog kraljevstva u sili i velikoj slavi. Kako je to lijepo prikazano Ilijinim pojavljivanjem s Isusom u toj viziji kraljevstva.
Jedinstvena u iskustvima izvornog Ilije bila je činjenica da je na kraju svoje službe bio uznesen sa zemlje. Iako on zapravo nije otišao na nebo, njegovo iskustvo spremno sugerira i simbolizira činjenicu da je veća klasa Ilije, nakon što dokaže svoju vjernost u svjedočenju za Evanđelje bez obzira na cijenu, uzvišena u nebesku slavu pri uskrsnuću, kako bi sudjelovala s Isusom u duhovnoj fazi njegovog slavnog kraljevstva (Rimljanima 8:16, 17; 2. Timoteju 2:11, 12; Otkrivenje 20:6).
U viziji Preobraženja imamo čudesan prikaz zemaljske i duhovne faze Mesijanskog kraljevstva, u kojem će sam Isus biti vrhovni Poglavar i Vladar, “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara” (Otkrivenje 19:16). Upravo kroz kraljevstvo Ilijino djelo pomirenja svijeta s Bogom bit će konačno u potpunosti i zauvijek izvršeno. Kada ovo djelo bude dovršeno, nakon tisućugodišnje vladavine Krista, kraljevstvo će biti predano Nebeskom Ocu, da On bude “sve u svemu” (Otkrivenje 20:6-15; 1. Korinćanima 15:25-28).
OD DOPISNIKA IZ SAD-a
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35