Svijet je izložen više negativnih vijesti u jednom tjednu nego što su naši drevni preci čuli u životu: besmislena ubojstva; prirodne katastrofe; pandemije; politička svađa; šepurenje nemorala… Hoće li čovječanstvo uvijek biti mučeno patnjom, ratovima i prirodnim katastrofama? Uskoro će svanuti bolji dan — PRAVA DOBRA vijest! Pročitajte nevjerojatne proročanske naslove budućnosti! Božja Riječ neće iznevjeriti! Izaija 55:11
Što Sveto Pismo uči u vezi s tim? Više o tome pročitajte u ovoj knjižici BOG I RAZUM koju možete dobiti besplatno na vašu adresu. U knjižici se obrađuju teme kao što su:
– IZLAZ
– STVORITELJ I NJEGOVO LJUDSKO STVORENJE
– OBEĆANJE
– DA LI JE KRŠĆANSTVO DOŽIVJELO NEUSPJEH?
– KRAJ SVIJETA
– ZNAKOVI PRIBLIŽAVANJA KRAJA
– JEDINA NADA ZA SVIJET – OBNOVA
– BOŽJI NOVI POREDAK
Ukoliko želite dobiti knjižicu „BOG I RAZUM” besplatno na vašu adresu odmah nas nazovite na 0981994362 ili je možete čitati online preko donjeg linka:
KLIKNITE NA GORNJU SLIKU I SKINITE U PDFU.
„Otkrivenje Isusa Krista”
— Pregled —
“Blažen je onaj koji čita i oni što slušaju riječ ovog proroštva i drže što je u njemu zapisano. Jer vrijeme je blizu!” — Otkrivenje 1:3
POSLJEDNJA KNJIGA Biblije često se naziva Apokalipsa, što joj je i naslov na grčkom jeziku. Pojavljuje se u verziji kralja Jakova kao “Otkrivenje svetog Ivana Božanskog,” što znači da ju je napisao apostol Ivan. Međutim, u samoj uvodnoj rečenici knjige, Ivan ono što će napisati opisuje kao “Otkrivenje Isusa Krista” (Otk. 1:1)
Zatim apostol dodaje: “koju mu je Bog dao da pokaže svojim slugama što se ima uskoro dogoditi; i on to posla i naznači po svom anđelu svome sluzi Ivanu.” Grčki izraz koji je ovdje preveden s “naznači” doslovno znači “dati znak.” Drugim riječima, važne lekcije ove završne biblijske knjige u većini su slučajeva izložene znakovima ili simbolima, za razliku od izjava doslovne prirode. Stoga je važno primijetiti izrazito simboličan jezik sadržan u Knjizi Otkrivenja kada proučavamo različite značajke njezine poruke.
Počevši od 4. retka uvodnog poglavlja, Ivan se obraća “sedmerim crkvama koje su u Aziji.” Povjesničari vjeruju da je Ivan u to vrijeme bio smatran važnim duhovnim vodičem u tim crkvama. Međutim, baš kao što su ostali spisi raznih apostola, iako su u prvom redu upućeni određenim “crkvama,” ili možda pojedincima, primjenjivani na kršćane kao cjelinu kroz cijelo Evanđeosko doba, tako je i s Knjigom Otkrivenja.
Razumno je vjerovati da je sedam crkava u Aziji kojima Ivan upućuje knjigu reprezentativno ili simbolično za cijelu crkvu tijekom sedam razdoblja njezina razvoja. Međutim, iako postoje neke opisne stvari koje su jedinstvene za određene faze pojedinih crkava, postoje drugi simboli koji se jednako odnose na sve. Božja obećanja o njegovoj brizi za svoj narod i o njihovoj budućoj nagradi, ako budu vjerni, koja su data svakoj crkvi, svakako su primjenjiva na sve.
SEDAM MALOAZIJSKIH CRKAVA
Sedam crkava u Maloj Aziji označenih kao izvorni primatelji ove divne poruke Otkrivenja su one u Efezu, Smirni, Pergamu, Tijatiri, Sardu, Filadelfiji i Laodiceji. (Otkrivenje 1:11) U Ivanovo vrijeme postojala je grupa, ili skupština, vjernika u svakom od ovih mjesta; ali u Gospodinovoj providnosti on je koristio okolnosti povezane sa svakim od njih kao osnovu za pouke crkvi cijelog kršćanskog doba.
Kao što smo primijetili, Ivan predstavlja predmet knjige kao “Otkrivenje Isusa Krista,” a u uvodnom poglavlju dane su značajne informacije o Isusu čije otkrivenje Ivan predstavlja. Za njega se kaže da je “vjerni svjedok, i prvorođeni među mrtvima, i knez kraljeva zemaljskih.”—redak 5
Ivan izravno citira Isusa, govoreći: ““Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak” govori Gospodin, onaj koji jest i koji je bio i koji dolazi, Svesilni.” (redak 8) Prevoditelji Biblije koristili su veliko slovo “A” za “Svesilni,” u nastojanju da prenesu ideju da je Isus, Sin Božji, također Otac. Međutim, riječ svesilni ovdje se ne koristi kao naslov, već samo opisuje činjenicu koju je Isus iznio nakon svog uskrsnuća, kada je objavio: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.” (Matej 28:18) Upravo se ovaj visoko uzvišeni i moćni Božji Sin, koji je umro za grijehe svijeta i uskrsnuo iz mrtvih Očevom moći, obratio Ivanu na otoku Patmosu.—Otk. 1:9
Ivan nam daje okruženje, kako slijedi: “I okrenuo sam se da vidim glas koji je govorio sa mnom. I pošto sam se okrenuo, vidio sam sedam zlatnih svijećnjaka, a posred sedam svijećnjaka nekoga poput Sina čovječjega, odjevenog u odjeću što seže do nogu i opasana oko prsiju zlatnim pojasom. Njegova glava i vlasi bile su bijele kao vuna, bijele kao snijeg, a oči su mu bile kao plamen ognjeni; i noge mu nalik mjedi ulaštenoj, kao u peći užarene; i glas mu kao šum mnogih voda; i imao je u desnici svojoj sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlazio je oštar dvosjekli mač; a lice mu je bilo kao sunce kad sjaji u svojoj snazi. I kad sam ga vidio, pao sam do njegovih nogu kao mrtav. A on je stavio svoju desnicu na mene govoreći mi: “Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, onaj koji živi; i bio sam mrtav, a evo živ sam za sva vremena! Amen! I imam ključeve pakla i smrti.” (Otkr. 1:12-18)
U zadnjem retku prvog poglavlja, Isus objašnjava da je “sedam svijećnjaka” bilo sedam crkava u Aziji, simbol cijele crkve. “Sedam zvijezda” koje je držao u desnoj ruci predstavljalo je, objašnjava on, “anđele” ili glasnike ovih sedam crkava. Dakle, preko ovih glasnika Isus je govorio crkvi kroz cijelo vrijeme. Njegova obećanja “pobjednicima” u crkvi su prekrasna. U nastavku su navedena neka od njih.
“Onome koji pobjeđuje dat ću jesti od mane skrivene; i dat ću mu kamen bijeli, a na kamenu napisano novo ime koje nitko ne zna osim onoga koji ga prima.” (Otk. 2:17)
“Onaj koji pobjeđuje, taj će biti odjeven u bijelu odjeću. I njegovo ime neću izbrisati iz knjige života, i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i pred anđelima njegovim.” (Otk. 3:5)
“Onoga koji pobjeđuje učinit ću stupom u hramu svojega Boga i odande van više neće izaći; i na njega ću napisati ime Boga svojega i ime grada Boga svojega, novog Jeruzalema, koji silazi s neba od Boga mojega, i napisat ću na njega svoje novo ime.”—redak 12
“Evo, stojim na vratima i kucam: ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Onome koji pobjeđuje dat ću da sjedi sa mnom na prijestolju mojemu, kao što sam i ja pobijedio te sjeo sa svojim Ocem na njegovom prijestolju.” (Otk. 3:20,21)
SCENA PRIJESTOLJA I JANJE
Odmah nakon ovih poruka savjeta, upozorenja i obećanja za sedam crkava, Ivan vidi ono što on identificira kao “prijestolje … postavljeno na nebu.” (Otkrivenje 4:2) Sastoji se od vrlo simboličnog opisa slave Boga, Oca, u kojem četiri “zvijeri,” ili točnije, prema grčkom tekstu, “živa bića” i “dvadeset i četiri starješine”, kliču mu, govoreći: “Svet, svet, svet, Gospodin Bog Svemogući.”—reci 4-8
Peto poglavlje daje vrlo simboličnu prezentaciju Isusa kao “Jaganjca” koji je proglašen dostojnim otvoriti “knjigu” koju je držao u desnici Jehova Bog, prikazan u sceni prijestolja u prethodnom poglavlju. Ista “živa bića” i “dvadeset i četiri starješine” koji hvale Božju slavu sada pjevaju hvalu Jaganjcu. Njihovoj pjesmi hvale pridružuju se anđeli, “deset tisuća deset tisuća i tisuće tisuća” (Otkr. 5:11)
Oni su kilicali: “Dostojan je Jaganjac zaklani primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!…I svako stvorenje što je u nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i sva koja su u moru, i sve što je u njima, čuo sam kako govore: “Blagoslov i čast i slava i moć onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu, uvijek i zauvijek!” — Otk. 5:12,13
Da ukratko sažmemo ono što smo do sada razmatrali, početno poglavlje ove prekrasne knjige bavi se uglavnom predstavljanjem onoga koji je njezin pravi autor, naime Isusa. Prikazuje ga kako stoji usred svijećnjaka koje identificira kao sedam crkava, sedam faza jedne cjelovite crkve. U ovoj simbolici vidimo Isusa kako ispunjava svoje obećanje svojim učenicima da će uvijek biti s njima, sve do “kraja doba” (Mat. 28:20, engleska standardna verzija)
Zatim, u 2. i 3. poglavlju, nalaze se Isusove poruke sedmerim crkvama, koje su u određenoj mjeri progresivne po prirodi, prvo obećavajući da će brzo doći, a zatim, “Evo, stojim na vratima i kucam.” (Otkrivenje 3:11,20) Stoga je obećani povratak Učitelja – kao što je simbolizirano njegovim stajanjem na vratima i kucanjem – posebno istaknut, uz njegovu trajnu prisutnost u crkvi kroz cijelo doba, “usred sedam svijećnjaka.”
Poglavlja 4 i 5, kao što smo vidjeli, prvo predstavljaju Boga, Jehovu, a zatim Isusa u njihovoj slavi. Isus je prikazan kao Janje koje je bilo zaklano predstavljeno kao ono koje je bilo dostojno otvoriti knjigu koja je držana u Božjoj desnici. Simbolizam Jaganjca vrlo lijepo i snažno naglašava Isusovu vrijednost da bude veliki izvršitelj božanskog plana i namjere. Knjiga Božjeg plana sada se može otvoriti i nastaviti do kraja, jer je Isus vjerno položio svoj život kao Otkupitelj svijeta.—Otk. 5:9
“JANJE” I NJEGOVI PROTIVNICI
Počevši od 6. poglavlja, Knjiga Otkrivenja daje mješovitu sliku vjernosti i otpadništva u borbi između sila pravednosti i nepravednosti. Da bismo dobili opću temu drame prikazanu u knjizi, dovoljno je razmišljati o njoj sa stajališta moćnih sila koje slijede, s jedne strane, Jaganjca, i s druge strane najvećeg neprijatelja Boga, Sotonu i razne instrumente koje je koristio kroz kršćansko doba.
U Otkrivenju 6:1, Jaganjac se prvi put vidi kako otvara sedam pečata knjige koju je uzeo iz desnice Onoga koji je sjedio na prijestolju. Kad otvori prvi pečat, Ivan vidi “bijelog konja,” “i onaj koji je sjedio na njemu imao je luk; i kruna mu je dana: i on je otišao pobjeđujući, i pobijediti [ Thayerove grčke definicije: izaći kao pobjednik].”—redak 2
Kada se otvori drugi pečat, pojavljuje se “crveni” konj i daje se moć “onom koji sjedi na njemu da uzme mir sa zemlje.” S otvaranjem trećeg pečata, vidi se “crni konj,” “a onaj koji je sjedio na njemu imao je vage u ruci.” Kada se četvrti pečat otvori, pojavljuje se “blijedi konj: ime mu je bilo Smrt što je sjedio na njemu, a Pakao ga je pratio.”—reci 3-8
Puno je napisano o četiri jahača Apokalipse, mnogo toga pogrešno primijenjeno na borbe između naroda i potencijalnih svjetskih osvajača. Međutim, Knjiga Otkrivenja ne bavi se svjetovnim kraljevstvima i carstvima osim kada se ona povežu sa zbivanjima naroda koji se izjašnjava kao Božji. Dakle, iako ovdje nećemo ulaziti u pojedinosti, ova četiri konja i njihovi konjanici simboliziraju aktivnosti i razvoj unutar redova onih koji su, kroz čitavo doba, uzeli Kristovo ime kao svoju zastavu, počevši s “bijelim konjem,” simbol čistoće rane Crkve.
Šesto poglavlje nastavlja s pripovijedanjem o tome što se događa kad se pečati otvore. Kada se šesti pečat otvori, događa se “veliki potres.” (redak 12) Gospodin koristi simbol potresa da ilustrira potrese i preokrete koje nazivamo revolucijama. Mnogo toga se događa kao posljedica potresa koji se događa kada se ovaj pečat otvori. Redak 17 u poglavlju identificira te događaje kao one koji pripadaju “danu” Gospodnjeg “gnjeva.”
Ovaj izraz identificira vrijeme događaja koji se odvijaju u posljednjem dijelu kršćanskog ili evanđeoskog doba. Dan gnjeva, ili osvete, prikazan je u mnogim proročanstvima kao vremenski period povezan s povratkom našeg Gospodina u njegovom drugom dolasku, ili nevidljivoj prisutnosti, čija je svrha ukloniti “kraljevstva ovoga svijeta” kao pripremu za očitovanje mesijanskog kraljevstva pravednosti i mira.—Otkr. 11:15
Izvanredna slika predstavljena nam je u 7. poglavlju. Vrijeme je još uvijek unutar općeg razdoblja opisanog kao dan gnjeva Gospodnjeg. U svijetu se događaju veliki preokreti, ali se otkrivaju sputavajući utjecaji. “Četiri vjetra” zadržavaju “anđeli” koji stoje na “četiri strane zemlje”. (redak 1) To je dramatično okruženje. Doslovno, četiri moćna vjetra koja se skupljaju iz četiri točke kompasa stvorila bi snažan vrtlog koji bi bio destruktivan za sve na svom putu.
Ovi “vjetrovi” simboliziraju određene elemente nevolje u cijelom svijetu koji se događaju do dana Gospodinovog gnjeva, ali prikazani su kao da su zadržani. Razlog koji je naveden za to je da se prvo mora dovršiti Božje djelo u pečaćenju njegovih vlastitih “slugu … na njihovim čelima” (redak 3) Ovo otkriva posebnu važnost koju Nebeski Otac pridaje svom narodu u ovim posljednjim danima onoga što Pavao opisuje kao “ovaj sadašnji zli svijet” (Gal. 1:4)
Ovih Božjih “slugu” prikazano je kao sto četrdeset i četiri tisuće, jednako podijeljenih među dvanaest simboličnih izraelskih plemena. (Otkrivenje 7:4-8) Ovo su Božji sinovi Evanđeoskog doba, koji su pronađeni “vjerni do smrti.” (Otkrivenje 2:10) Na početku doba, gotovo svi koji su se kvalificirali za ovaj poseban položaj u Božjem planu bili su prirodni Izraelci. Ivan je o Isusu napisao: „K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše. Ali svima koji ga primiše, koji vjeruju u njegovo ime, dade moć da postanu djeca Božja.” (Ivan 1:11,12, ESV)
Međutim, nije bilo dovoljno vjernih Židova da bi se ispunio Božji unaprijed određeni broj, pa je Bog “najprije pohodio pogane da iz njih izvede narod za svoje ime.” (Djela 15:14) Oni također postaju sinovi Božji, ali ulaze u ovaj aranžman prema odredbama datim u kraljevskim obećanjima Izraelu. Oni su simbolizirani kao “divlje” maslinove grane koje se, kada se pricijepe u Abrahamova obećanja, tada računaju kao “prirodne” grane. (Rim. 11:17-29) Dakle, oni su prikazani u ovoj slici Otkrivenja kao duhovni Izraelci.
Slika jasno pokazuje da su ovi pozvani iz svijeta snagom Evanđelja i “zapečaćeni … na njihovim čelima” – to jest, žigosani ili potvrđeni od Boga – tijekom završnih scena doba, kada je “dan” Gospodinovog gnjeva već dijelom počeo. Međutim, pokazalo se da je najveća nevolja na svijetu zadržana dok se ovo djelo pečaćenja ne izvrši. Čudesno je shvatiti da Gospodin koristi tako moćne sile u korist nekolicine svojih malih. Nije ni čudo što je Isus rekao: “Ne boj se, stado malo; jer se vašem Ocu svidjelo dati vam kraljevstvo.” (Luka 12:32)
SEDAM TRUBA
Otkrivenje 8:1 bilježi Ivanovo viđenje, u viziji, otvaranja sedmog i posljednjeg pečata. Zatim se pojavljuje “sedam anđela” i njima je dano “sedam truba.” (redak 2) One, naravno, nisu doslovne trube. Općenito govoreći, trube se u Bibliji koriste kao simbol poruka koje Bog želi prenijeti. To je slika koja nam je dana u vezi s ovih sedam truba.
U vezi s “glasom” ili trubom sedmog anđela, “kad god on zatrubi, tada je Božja tajna završena.” (Otkrivenje 10:7, poboljšana i ispravljena revidirana verzija ) Nakon toga, u recima 8 i 9 desetog poglavlja, govori se o “maloj knjizi” i daje se uputa da je “pojedete; zagorčat će ti trbuh, a u ustima će ti biti slatko poput meda.”
Ova “mala knjiga” može dobro simbolizirati velike istine Božjeg plana koje su bile otkrivene njegovom narodu, posebno tijekom ovih posljednjih dana. Božja Riječ Istine doista je “slatka.” (Ps. 119:103) Međutim, kada se primi i djeluje prema njoj, često donosi gorka iskustva, koja mogu biti popraćena ismijavanjem, izopćenjem, pa čak i progonstvom.
Još jedan razvoj događaja zabilježen je u 11. poglavlju, redak 15: “Kraljevstva ovoga svijeta postala su kraljevstva našega Gospodina i njegova Krista; i on će kraljevati u vijeke vjekova.” Zatim, u recima 17 i 18, dan nam je kratak opis rezultata Kristove vladavine, od njenog početka do kraja.
Citiramo: „Zahvaljujemo ti, Gospodine Bože Svesilni, koji jesi i koji si bio i koji dolaziš, jer si uzeo svoju veliku moć i zakraljevao!” I nacije su se razgnjevile, i došao je tvoj gnjev, i vrijeme da se presudi mrtvima i podari nagrada slugama tvojim prorocima i svetima i onima koji se boje tvog imena, malima i velikim; i da se unište oni koji uništavaju zemlju.” (Otkr. 11:17,18, RVIC)
SILE U SUKOBU
U 13. poglavlju opisuje se “zvijer” sa “sedam glava i deset rogova.” (redak 1) U vezi ove zvijeri zapis kaže: “I bilo joj je dano zaratiti se sa svetima i pobijediti ih. I dana joj je vlast nad svakim plemenom i jezikom i narodom. I svi što prebivaju na zemlji, njemu će iskazati štovanje, kojima imena nisu zapisana u knjizi života Jaganjca zaklana od postanka svijeta.”—reci 7,8
U 1. retku 14. poglavlja, vidi se Janje kako stoji “na gori Sionu, a s njim stotinu četrdeset i četiri tisuće, koji imaju ime njegova Oca napisano na svojim čelima.” Ovo su “zapečaćeni” iz sedmog poglavlja. Nasuprot tome, prikazano je da oni koji dođu pod vlast zvijeri primaju “žig na desnici ili na čelu” (Otkr. 13:16,17)
Tako smo pred sebe doveli ove dvije suprotstavljene sile. S jedne strane su Janje i oni koji su s njim; s druge strane, zvijer i oni koji imaju njezine znakove ropstva “u desnici ili na čelima.” Za analizu svih simbola koji se koriste za opis borbe koja se odvija između ove dvije moćne sile bilo bi potrebno mnogo više prostora nego što ovdje dopušta.
Kako se ova scena razvija, uvode se još dva simbolizma: dva grada. Jedan se zove “Babilon.” To je nesveti grad koji vlada nad kraljevima zemlje i čini “blud” s njima. Drugi je “sveti grad, novi Jeruzalem, koji silazi od Boga s neba” (Otkr. 17:2,5,18; 21:2)
Nesveti grad, Babilon, o kojem se također govori kao o bludnici, simbolizira lažni crkveni sistem. Njezin “blud” bio je u činjenici da se udružila s civilnim vladama. Dok je ovo sjedinjenje bilo dominantan čimbenik tijekom mračnog srednjeg vijeka, ova kombinacija je bila predstavljena ženom koja sjedi na zvijeri “skerletne boje” (Otk. 17:1-6)
Suprotno slici danoj u 13. poglavlju, gdje je prikazano da zvijer pobjeđuje svece, sada Janje pobjeđuje zvijer i ona ide u “propast,” što znači krajnje uništenje. (Otkrivenje 17:8,11) Poglavlja od 16 do 19 detaljno otkrivaju potpuno uništenje svih sila nepravednosti, uključujući Babilon, bludnicu, zvijer i druge povezane Kristove protivnike.
Počevši od 20. poglavlja, opisuje se slavni trijumf Jaganjca i onih koji su s njim povezani. Ti Janjetovi suradnici prikazani su kao da postaju Janjetova “nevjesta,” u suprotnosti s bludništvom žene koja je počinila blud s kraljevima zemlje. – Otkr. 19:7,8; 21:2
Pokrovitelj svakog napada na Krista i njegovu pravu crkvu kroz čitavo doba bila je “ta stara zmija, koja je Đavo i Sotona,” a u početnim recima 20. poglavlja, prikazano je da je “vezan” s “velikim lancem” anđela koji silazi s neba. Nasuprot tome, vidimo slavu uskrsnuća onih kojima su simbolično bile “odrubljene glave zbog svjedočanstva Isusova i zbog riječi Božje” i “živjeli su i kraljevali s Kristom tisuću godina” (Otk. 20:2-4)
Oni koji vladaju s Jaganjcem, kao njegova nevjesta, nisu jedini blagoslovljeni u ovoj veličanstvenoj pobjedi pravednosti, jer su svi mrtvi uskrsnuli da sudjeluju u blagoslovima Mesijanskog kraljevstva. Otvaraju im se druge “knjige” – ne “mala knjiga” koja je sada tako slatka svetima – već “knjige” koje sadrže volju Božju za ljude koji žive na zemlji tijekom tisućugodišnjeg kraljevstva. Njima se sudi prema onome što je napisano u tim knjigama; to jest, njihovo suđenje će biti na temelju volje Božje koju otvorene knjige otkrivaju. Oni koji prođu testove bit će upisani u “knjigu života,” koja će također biti otvorena za svijet.—reci 12,13
“NOVO NEBO I NOVA ZEMLJA”
Poglavlje 21 predstavlja drugu sliku istog razdoblja kraljevstva. Redak 1 govori o “novom nebu i novoj zemlji.” To su simboli dviju faza Kristova kraljevstva — nebeske, odnosno duhovne, i zemaljske. “I nije više bilo mora.” “More” simbolizira nemirne, nezadovoljne mase čovječanstva koje se bore za svoja stvarna i izmišljena prava, osobito tijekom završnih scena sadašnjeg doba. (Jer. 6:23; 50:42) S uspostavom Kristova kraljevstva, pronaći će mir i sigurnost tako da “više neće biti mora.”
Ivan vidi “sveti grad, novi Jeruzalem, kako silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevjesta nakićena za svoga muža.” (Otkrivenje 21:2) Nema sumnje u značenju ove simbolike, jer reci 9 i 10 to objašnjavaju. Ovdje nam je rečeno da je novi Jeruzalem “nevjesta, Janjetova žena,” drugim riječima, oni koje smo prije vidjeli na slici s Jaganjcem na gori Sionu.
Slavni rezultat dolaska ovog svetog grada otkriven je u recima 4 i 5—nema više boli i smrti; suze obrisane; i sve su stvari nove. Kao što smo saznali iz uvodne knjige Biblije, Bog je zbog grijeha osudio čovječanstvo na smrt i uskratio im svoju naklonost. Međutim, sada, kao što otkriva redak 3, Bog ponovno prebiva s ljudima, a posredstvom Kristova kraljevstva, nekoć prokleti grijehom članovi umiruće rase vraćeni su da ponovno postanu njegov narod, s rezultatom da “više neće biti smrti.”—redak 4
Poglavlje 22 predstavlja još jednu sliku Kristove tisućugodišnje vladavine. Ovdje je kraljevstvo simbolizirano kao “prijestolje Božje i Janjetovo.” Iz ovog prijestolja teče “čista rijeka vode života, bistra poput kristala.” “Usred njegove ulice, i s obje strane rijeke, bilo je stablo života, koje je rađalo dvanaest vrsta plodova, i davalo svoj plod svakog mjeseca: a lišće stabla bilo je za ozdravljenje narodima.”—reci 1,2
U početnim poglavljima Biblije vidjeli smo čovjeka istjeranog iz Edena i “plameni mač” koji je korišten da spriječi njegov povratak i uživanje u stablu života. (Post 3:24) Sada, u ovom završnom poglavlju, taj mač je uklonjen i upućen poziv da “dođu” i “uzmu vodu života zabadava,” “da imaju pravo na drvo života.” — Otkr. 22:17,14
Ovaj poziv prvo upućuju “Duh i nevjesta,” a zatim su svi koji čuju pozvani da pojačaju poziv. “Rijeka” i “drvo života,” naravno, nisu doslovni. Oni simboliziraju ispunjenje onih divnih Božjih obećanja koja smo pronašli razasuta po cijeloj Bibliji, obećanja blagoslova za sve obitelji na zemlji.—Post. 12:3; 22:18; Djela apostolska 3:25; Gal. 3:7-9
Ovdje vidimo ove blagoslove prikazane kao moćnu rijeku osvježavajuće, životodajne vode, koja izvire iz “prijestolja Božjeg i Jaganjčevog.” Stoga se podsjećamo da ispunjenje Božjih obećanja da će blagosloviti sve obitelji na zemlji ovisi o dvije stvari – prvo, autoritetu i moći Božjeg prijestolja: i drugo, otkupiteljskom djelu zaklanog Jaganjca, Krista Isusa. On, zajedno sa svojim vjernim suradnicima – njegovom “nevjestom,” pravom kršćanskom crkvom – sačinjavat će vladavinu koja će pravedno vladati tisuću godina, i to će biti kanal koji je Bog uspostavio za davanje vječnog života svima koji će tada vjerovati i poslušati.
Ponavljajući ove čudesne istine, apostol Pavao je napisao o Kristu: „Jer on mora kraljevati, dok ne položi sve neprijatelje pod svoje noge. Posljednji neprijatelj koji će biti uništen je smrt. Jer je sve podložio pod njegove noge. A kad kaže: “Sve mu je podloženo,” očito je, sve osim onoga koji mu je sve podložio. A kad mu sve bude podloženo, tada će se i sâm Sin podložiti onomu koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.” (1. Kor. 15:25-28, ESV)
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35