Harmagedon — smak svijeta?
Budući da Biblija povezuje Harmagedon sa ‘svršetkom svijeta’, zar se ne slažeš da je jako važno ispravno razumjeti što ta riječ zapravo znači? (Matej 24:3, St). I zar ne bi bilo razumno obratiti se najpouzdanijem izvoru istine, Božjoj Riječi, u potrazi za odgovorima na to što je Harmagedon i što će on značiti za tebe i tvoju obitelj?
Razmatranje te teme pokazat će da Harmagedon nije smak svijeta, već radostan početak za ljude… Tu važnu biblijsku istinu jasno ćeš razumjeti ako pažljivo pročitaš knjižicu, koja govori o tome što je zapravo Harmagedon. Možete dobiti i besplatan tiskani primjerak poštom tako da nas odmah nazovete na 0981994362. Link za čitati online ili skinuti u pdfu: Nakon Harmagedona Božje Kraljevstvo
Posebno Izdanje / 2024 — Povijest Istraživača Biblije
Veliki Darivatelj Darova
„Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da tko god vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni.” —Ivan 3:16
OVO JE DOBA GODINE kada veliki dio svijeta obilježava rođenje Isusa. Iako se mnogo slavi taj događaj, a izraz Božić je na usnama milijuna, prava važnost onoga što bi trebalo biti izvor radosti često je pogrešno shvaćena ili čak nepoznata. Zapravo, 25. Prosinca nije pravi datum Isusovog rođenja—vjerojatniji točan datum je početkom listopada—ali sljedbenici Učitelja uvijek su sretni zbog prilika da slave Boga za njegov čudesni dar u bilo koje doba godine.
Proslavi Božića, kao praznika, sudjeluju milijuni koji ne tvrde da je kršćanstvo njihova religija. Zapravo, aktivna vjera čak i u najosnovnije pojmove kršćanstva vjerojatno nikada nije bila na nižoj razini nego danas. Prema nedavnim statistikama, iako je redovito pohađanje crkve u Sjedinjenim Državama trenutno oko samo 30%, gotovo 90% ljudi će entuzijastično sudjelovati u proslavi Božića. Vjerojatni razlog je što pruža priliku za kratki predah od sumornog pogleda koji mnogi imaju kao rezultat velikog stupnja individualnih, nacionalnih i međunarodnih sukoba diljem svijeta.
Postoji duh „dobre volje” povezan s Božićem koji je zdrav. Barem za ovo kratko razdoblje u godini, mnogi dobivaju ideju da bi trebali pokušati voljeti svoje bližnje. Tijekom kratkog vremena dok ovaj duh prevladava, dobivamo djelomičan uvid u ono što će biti moguće u smislu ljudske sreće kada pravi duh Krista kontrolira srca i živote svih svaki dan svake godine.
Onima koji poznaju stvarnosti Božjeg plana za čovječanstvo i koji poznaju njegovu ljubav kako je otkrivena kroz taj plan, ovo je dobro vrijeme da se podsjete da svi blagoslovi koje uživamo, i duhovni i materijalni, predstavljaju obilje našeg Boga, najvećeg darivatelja darova. (Jakov 1:17) Bog je ljubav, i jedan od glavnih načina na koji manifestira svoju ljubav je kroz svoje darove. Mnogi od tih darova se daju nepristrano i zlima i dobrima. Sunce i kiša su među njima. (Matej 5:45) Drugi njegovi darovi su rezervirani za one koji su postali njegov narod jer su pokazali povjerenje u njega i iskrenu želju da mu služe.
PONOVNO BROJANJE BOŽJIH BLAGOSLOVA
Najveći blagoslovi proizlaze iz Božjih darova kada se prihvate kao da su od Njega, i kada Mu se daje slava. Doista, najveći od svih Njegovih darova, Krist Isus, ne može donijeti puni i trajni blagoslov osim na temelju prihvaćanja. Nebeski Otac dao je svog Sina kako bi oni koji vjeruju u Njega mogli imati vječni život. Da bi bio trajne vrijednosti, vjera i prihvaćanje ovog dara su potrebni, bilo sada ili u Božjem nadolazećem kraljevstvu.
Cijenjenje Isusa, najvećeg od svih darova, najbolje se može pokazati potpunim prihvaćanjem Njega i posvećenjem hodanju u Njegovim koracima, kao i po Njegovom primjeru. Zapravo, oni koji su tako posvećeni su oni s kojima Bog posebno postupa u ovom trenutku. Doista, On voli cijeli svijet čovječanstva, i ta ljubav je otkrivena u Njegovoj Riječi kroz božanski aranžman za prosvjetljenje i blagoslov ljudi tijekom Njegovog obećanog kraljevstva koje će uskoro biti uspostavljeno na zemlji. (Matej 6:10; Otkrivenje 21:1-5) Međutim, u ovom trenutku pravi kršćani su pod posebnom Božjom brigom, i na njih On izlijeva darove svoje ljubavi tijekom cijele godine. Koliko bismo se trebali radovati dok zastajemo da ispitamo ove darove i primijetimo koliko su vrijedni i čudesni!
U domovima diljem svijeta, brižni roditelji će se radovati nad svojom djecom dok ih gledaju kako otvaraju darove i izražavaju svoju radost i zahvalnost dok otkrivaju što razni paketi sadrže. Ova dječja radost mogla bi dobro predstavljati poniznu zahvalnost koju bismo trebali pokazati našem Nebeskom Ocu dok ispitujemo i ponovno ispitujemo Njegove darove nama. Govoreći o maloj djeci, Učitelj je rekao: „Takvih je kraljevstvo nebesko.” (Matej 19:14) Ne bi li način na koji djeca radosno cijene svoje darove trebao nas poučiti da pokažemo svoju zahvalnost Bogu? Ne bismo li trebali pokazati dječju narav koju je Isus pohvalio onima koji bi bili dostojni mjesta s Njim u nebeskom kraljevstvu?—Matej 18:1-4
NAJVEĆI DAR
Kao što je spomenuto u našem uvodnom tekstu, najveći dar od svih je Božji ljubljeni Sin koji je postao Otkupitelj cijelog čovječanstva. (Rim. 8:32; II Kor. 9:15) Koliko cijenimo ovaj dar? Kako pokazujemo svoju zahvalnost? Iskrena zahvalnost za darove pokazuje se njihovom pravilnom upotrebom. Naša zahvalnost Otkupitelju, dakle, pokazuje se načinom na koji ga prihvaćamo. Određeni stupanj zahvalnosti bi se pokazao jednostavnim priznavanjem potrebe za Otkupiteljem i mentalnim pristankom na činjenicu da Isus ispunjava tu potrebu. Međutim, to nije potpuno prihvaćanje i cijenjenje dara.
Da bismo u potpunosti pokazali svoju zahvalnost za Božji dar Isusa, pozvani smo dati svoja srca Nebeskom Ocu i učiti o Njegovim putovima. (Izr. 23:26) Takvo prisvajanje dara moguće je samo kroz potpuno posvećenje sebe vršenju Božje volje. To znači da ne samo da prihvaćamo Isusa kao našeg Otkupitelja, već da ga gledamo kao našeg vodiča i našu glavu. (Efež. 5:23; Kol. 1:18,19) Nadalje, to znači da trebamo slijediti Njegove korake žrtvovanja i patnje koji vode do smrti. (Matej 16:24; Rim. 6:3-8; II Tim. 2:11,12) To je ono što je potrebno da bi netko bio pravi kršćanin, i samo kroz takvo prihvaćanje i korištenje Božjeg dara Njegovog Sina, možemo pokazati punu zahvalnost za to.
ŽIVOT—JOŠ JEDAN DAR
Neki bi mogli reći da je najveći od svih Božjih darova dar života, i na jedan način gledanja, to je istina. (Ps. 36:7-9) Svakako, bez života, nijedan drugi Božji dar ne bi mogao biti prihvaćen i uživan. Međutim, sam život, što se tiče ljudske rase, bio je izgubljen zbog grijeha. (Rim. 3:10,23; 5:12) Da bi se život obnovio, bio je potreban dar Otkupitelja. Bog je izvor sveg života i mogao ga je darovati svojim stvorenjima bez žrtve za sebe. Kada je čovjek sagriješio, međutim, i tako se pokazao nedostojnim života koji je Stvoritelj osigurao, pomirenje za grijeh bilo je potrebno prije nego što se život mogao obnoviti. Da bi to omogućio, Bog je dao svog Sina kao „otkupninu za sve,” po velikoj cijeni za sebe, kako bi svijet mogao imati obnovljen život.—Ivan 1:29; I Tim. 2:5,6; I Ivan 2:1,2
Gledano tako, s gledišta cijene dara za darivatelja, imamo najistaknutiju manifestaciju Božje ljubavi u davanju Njegovog Sina. U ovom najvećem od svih darova, imamo podsjetnik na veličanstveni atribut božanskog karaktera koji ga je potaknuo. „Bog je tako ljubio … da je dao,” kako glasi naš tekst, i ono što je dao bio je Njegov jedini Sin, najdragocjenije biće cijelog Njegovog stvaranja. Ako, dakle, prihvatimo ovaj dar i to učinimo u duhu u kojem je dan, željet ćemo pokazati svoju zahvalnost onim što dajemo zauzvrat. Doista, ništa manje od davanja svega što imamo ne može ni početi pokazivati odgovarajuću zahvalnost za takvu božansku ljubav!
DAR SVETOG DUHA
Još jedan važan dar koji Nebeski Otac daje pravim kršćanima je dar Svetog Duha. Isus nam govori o tome, rekavši: „Ako dakle vi, zli kakvi jeste, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više vaš nebeski Otac dati Svetog Duha onima koji ga mole?” (Luka 11:13) Ovdje Isus ukazuje da se dar Svetog Duha uskraćuje dok ga ne zatražimo. Razlog za to je jasan. Nitko ne može primiti dar Svetog Duha osim ako ga iskreno ne želi i ne moli za njega. Također, slijedi da samo usmeno traženje ne bi donijelo ovaj dar. Takav zahtjev mora biti toliko iskren da cijelo biće bude dovedeno u sklad s njim i spremno ga primiti.
Sveti Duh je Duh Božji—Njegov um, Njegova narav, Njegov sveti utjecaj. To je Njegov duh koji manifestira plodove „ljubavi, radosti, mira, dugotrpljivosti, blagosti, dobrote, vjere, krotkosti, [i] uzdržljivosti.” (Galaćanima 5:22,23) To je također duh “sile, … i zdravog uma.” (II Timoteju 1:7) Ukratko, to su sve one kvalitete koje su primjerene u Bogu i otkrivene kroz Njegovu Riječ. Po Božjem Svetom Duhu, potpuno posvećeni kršćani su začeti za novu nadu života. (I Petrova 1:3) Po njemu su pomazani da budu ambasadori za Krista i zapečaćeni do dana izbavljenja. (II Korinćanima 5:20; Efežanima 1:13; 4:30) Taj isti Duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja.—Rimljanima 8:16
Iz ovoga možemo vidjeti da traženje Svetog Duha implicira da se želimo riješiti vlastitog palog tjelesnog duha. To znači da kao preduvjet za uspješno traženje Svetog Duha, moramo se odreći vlastite volje i nastojati vršiti Božju volju najbolje što možemo. Ako istinski želimo biti ispunjeni Božjim duhom, to znači da želimo biti poput Njega. Ako je to slučaj, učinit ćemo sve što je u našoj moći da se ispraznimo od sebe i duha sebičnosti, kako bismo bili ispunjeni i vođeni božanskim duhom ljubavi.
Takvo ispunjenje Svetim Duhom ne može se dogoditi odjednom, niti kao odgovor na jedan zahtjev. Kao kršćani, moramo nastaviti moliti za Svetog Duha i pripremati se da ga primimo. Glavni teret svih naših molitava trebao bi biti da Duh Božji može preuzeti puniju kontrolu nad našim životima, i uvijek bismo trebali nastojati biti potpuno ispražnjeni od sebe. (Psalam 23:3; 119:105; Izreke 3:5,6) Ništa ne stoji učinkovitije na putu ispunjenja Duhom Božjim od duha sebe i vlastite volje. Željeti svoj put u svemu znači da Bog ne može imati svoj put ni u čemu, što se nas tiče. Ako istinski želimo da se Njegova volja vrši u našim životima, tada bi vrata naših srca uvijek trebala biti otvorena za Njega da uđe i kontrolira naše misli, riječi i djela u najvećoj mogućoj mjeri. Tako je iskrena molitva kršćanina za Svetog Duha zahtjev za Božjim vođenjem života.—Psalam 25:4,5; 86:11,12; Efežanima 1:17,18
Da bismo bili ispunjeni Svetim Duhom, potrebno je učiniti više od ispražnjenja sebe. Takva priprema sama po sebi bi ostavila put otvorenim da budemo ispunjeni nekim drugim duhom. Ne samo da moramo odbaciti vlastitu volju, već moramo prihvatiti umjesto nje Božju volju. Da bismo prihvatili Njegovu volju i bili ispunjeni Njegovim Duhom, moramo koristiti sredstva koja je On osigurao. Osim molitve za Njegov Duh, moramo također proučavati Njegovu Riječ Istine, Bibliju. Božja pisana Riječ je sredstvo kojim se Sveti Duh usmjerava u naša srca i živote i kojim smo posvećeni—tj. učinjeni svetima.—Ivan 17:17-19
Božji Duh je nadahnuo pisanje Starog zavjeta. Božji Duh je došao na Isusa i nadahnuo Njegovu službu propovijedanja i primjera. Božji Duh je nadahnuo apostolske poruke Novog zavjeta. Ukratko, sama Biblija je proizvod Duha Božjega. (II Petrova 1:21; II Timoteju 3:16,17) Dok je proučavamo i predajemo svoju volju njenom svetom utjecaju, sudjelujemo u Božjem Duhu. Kakvu čudesnu pripremu je Bog učinio u svojoj Riječi! Kako bismo Ga inače mogli upoznati, i stoga željeti biti poput Njega, osim ako nam se nije otkrio kroz Sveto Pismo? Neka svakodnevno postajemo sve zahvalniji za ovaj “najsvetiji dar od Gospodina”—Riječ Istine.—Himne Svanuća
PLJUSKOVI BLAGOSLOVA
Osim ovih izvanrednih darova, Nebeski Otac svakodnevno obasipa posvećene kršćane blagoslovima, čiji je opseg ograničen samo njihovom zahvalnošću i pripremom za njih. On daje radost—radost vjere, radost služenja, radost zajedništva, radost druženja s Njim. On daje „milost za pomoć u vrijeme potrebe.” (Heb. 4:16) On pruža božansko vodstvo. On oprašta naše nedostatke. On daje mudrost i razumijevanje. Ukratko, Bog opskrbljuje sve naše potrebe. (Fil. 4:19) Ako vidi da trebamo kušnje, daje nam ih također, ali nikada više nego što možemo podnijeti. (I Kor. 10:13) „Nijednu dobru stvar neće uskratiti onima koji hode u pravednosti.” (Ps. 84:11) Ne možemo u potpunosti shvatiti što znači prebivati pod takvim baldahinom božanske ljubavi i zaštite. Također ne možemo u potpunosti razumjeti koliko smo bogati postali blagoslovima koje nam tako obilno daje iz dana u dan. Doista smo primatelji božanske milosti.—Efež. 2:4-8
Što kršćani mogu učiniti zauzvrat za takvu milost? U našem međusobnom druženju, ponekad osjećamo obvezu darovati dar tamo gdje nam je darovan. Postoji li nešto što možemo dati Bogu što će mu nadoknaditi za ono što je učinio za nas? Sigurno nema ništa što mu treba u smislu materijalnog bogatstva. Stoka na tisuću brda je Njegova; da, cijeli svemir je Njegov. (Ps. 50:10-12) Bog ne daje isključivo s motivom da nešto dobije zauzvrat. On daje jer je Njegova priroda davati. Bog je ljubav, i jer je ljubav, On daje. (I Ivan 4:8-10; Jakov 1:17) Međutim, očekuje da oni iz Njegovog inteligentnog stvaranja koji prepoznaju ovaj božanski princip ljubavi odgovore na sličan način.
Bog jasno daje do znanja da postoji dar koji možemo donijeti Njemu, a koji će On vrlo visoko cijeniti. To je nešto što ne bi mogao imati osim ako mu to ne damo. Poziva nas da mu predstavimo ovaj dar, čak i dok ga molimo da nam da svog Svetog Duha. Njegov poziv je, kao što je ranije citirano u našoj lekciji, „Sine moj, daj mi svoje srce.” (Izr. 23:26) Bog ima moć stvoriti svemir. On je izvor sveg života, i cijele nacije su mu samo „mala prašina na vagi.” (Iza. 40:15) Ipak, po svom vlastitom zakonu, neće se miješati u naše pravo na izbor—našu slobodnu volju. Stoga, Bog ne može imati naša srca osim ako mu ih ne damo.
Koliko Bog cijeni dar naših srca kada mu ih damo! U prispodobi o izgubljenoj ovci, rečeno nam je da postoji radost na nebu zbog jednog grešnika koji se kaje. (Luka 15:4-7) Ovaj „jedan grešnik” u širem smislu prispodobe obuhvaća cijelu ljudsku rasu. Lekcija otkriva radost na nebu kada oni koji su jednom bili protiv božanskog zakona okrenu se i budu mu poslušni. Kakvu radost to donosi Bogu i svoj nebeskoj vojsci!
Dati Bogu svoja srca znači da ćemo nastojati upoznati i vršiti Njegovu volju. To znači da će vršenje Njegove volje od tada biti najviša ambicija života. Ako damo Bogu svoja srca bez rezerve, to će značiti da nijedna „srčana veza” nije ostala vezana za stvari svijeta ili tijela, da bi ih povlačile želje tijela ili utjecaji svijeta. Ukratko, kada damo Bogu svoja srca, dajemo mu sve što imamo. Njegova vrijednost za Njega je da je to dar koji proizlazi iz naših najdubljih motiva i osjećaja.—Kol. 3:1,2
Neka onda, dajući svoja srca Bogu, budemo sigurni da su naše srčane veze vezane samo za Njega; i neka ga molimo da povuče te veze kako bismo se mogli približiti Njemu. Neka naša srca budu tako potpuno predana Gospodinu da ćemo biti sretni što se približavamo Njemu, čak i ako to može biti putem teških kušnji. Dok provodimo uvjete našeg hoda kao kršćani, trebali bismo otkriti da nebeske stvari sve jače povlače naše srčane veze; dok bi stvari zemlje trebale gubiti svoju privlačnost za nas i svoju moć nad nama.
Ako su naša srca, naše naklonosti, usmjerena na stvari gore, naša će blaga biti tamo također. (Matej 6:19-21) Tako ćemo hodati u „novosti života.” (Rim. 6:4) Naše nade, ciljevi i ambicije svi će biti novi. Naš rad će biti Božji rad, a ne naš vlastiti rad. Doista, bit ćemo suradnici s Bogom, jer će On raditi u nama „da želimo i da činimo Njegovu dobru volju,” dok mi „radimo na svom spasenju sa strahom i drhtanjem.”—Fil. 2:12,13
VESELI DARIVATELJ
S božićnim darivanjem povezano je mnogo veselja. Neki od njih su iskreni, a neki nisu. Prava radost dolazi od darivanja u pravom duhu. „Blaženije je davati nego primati,” kaže nam Sveto Pismo. (Djela 20:35) To je posebno istinito u vezi s onim što dajemo Gospodinu i Njegovoj službi. Davanje Gospodinu treba biti učinjeno veselo, „ne sa žaljenjem,” inače ne može biti prihvatljivo Njemu, “jer Bog voli veselog darivatelja.” (II Kor. 9:7) To je istinito ne samo u vezi s novčanim stvarima, već i u vezi sa svim malim žrtvama i davanjem službe Njemu i Njegovoj stvari.
Ako želimo biti ugodni Gospodinu, moramo sve više i više usklađivati svoje živote s tim stavom koji On odobrava. Trebala bi biti srdačnost, veselost, brzina i revnost u svakoj službi koju pružamo. Ne možemo nevoljko služiti Gospodinu i očekivati da ćemo Mu biti ugodni. Kršćani koji su naučili kakvu privilegiju imaju položiti sve na oltar žrtve i službe, u uvjerenju da će to biti prihvaćeno kroz Krista Bogu, trebali bi se jako radovati toj privilegiji.
Ako je naša vizija Boga kao najvećeg od svih darivatelja jasna, nećemo dopustiti da nas išta spriječi u boljem upoznavanju Njega i vjernijem služenju Njemu. Njegova ljubav—manifestirana u svim Njegovim čudesnim obećanjima i otkrivena u Njegovoj nježnoj svakodnevnoj brizi za nas—trebala bi stalno utjecati na naša srca i podizati nas do visina zajedništva s Njim. Tako će naši životi biti ispunjeni blagoslovima; ne zato što nećemo imati kušnje, već zato što smo naučili da je Božja volja najbolja za vječno duhovno blagostanje. (Rim. 8:28) Ako su naša srca potpuno i veselo predana Njemu, moći ćemo Mu vjerovati u svim iskustvima, znajući da će nas na kraju izvesti kao zlato; i da ćemo konačno, po Njegovoj obilnoj milosti, biti dijadema slave u Njegovoj brižnoj ruci.—I Pet. 1:7; Iza. 62:3
Sretni smo tada ako nas ovo doba darivanja zatekne više nego ikad zahvalnima za Božji veliki dar nama Njegovog Sina—zapravo, za sve Njegove darove nama. Naša će se radost povećati ako se naša srca, umovi i djela sve više i više približavaju Gospodinu, a naši životi sve više i više ispunjavaju i kontroliraju Njegovim Duhom. „Hvala Bogu na Njegovom neizrecivom daru!”—II Kor. 9:15
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35