Božji narod svih vjekova bio je “stranac i pridošlica” u grešnom svijetu oko sebe. (Heb. 11:13; 1. Pt. 2:11) Međutim, istinski vjerni uvijek su bili ohrabreni Božjim obećanjem da će se brinuti za njih i pomagati im u svakoj potrebi. “Bog nam je zaklon i utvrda”, napisao je psalmist, “pomoćnik spreman u nevolji. Stoga se nećemo bojati, makar se zemlja [sadašnje organizacije društva] premjestila i makar se gore [sadašnje civilne vlasti] strovalile u srce mora [neukrotive mase ljudi]; Makar hučale i pjenile se vode njegove, makar se tresle gore od bjesnila njegova.” – Ps. 46:1-3
Bog nije obećao izbaviti svoj narod iz nevolja u ovom životu, iako to često čini, ali je obećao da će im dati snage da izdrže svoja iskušenja dok uče važnu lekciju o polaganju svog povjerenja u njega. Trebali bismo svu svoju brigu baciti na Gospodina, znajući da će on dopustiti da u naše živote uđu samo one poteškoće koje će najbolje poslužiti ispitivanju naše vjere i pouzdanja u njega. (1. Pt. 5:7) Samo oni koji nauče ovu lekciju vjere mogu biti u miru i uistinu ugodni Gospodinu. “A bez vjere nemoguće mu je ugoditi: jer onaj tko pristupa Bogu mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga usrdno traže.” Heb. 11:6
Razred vjere
Predivni primjeri vjere privlače našu pozornost i u Starom i u Novom zavjetu. Ponekad je u tim primjerima vjera bila otvoreno i vidljivo nagrađena izbavljenjem iz teških situacija, ali u drugim slučajevima nije. To je vrijedilo za drevne heroje vjere koji su živjeli tijekom starozavjetnih vremena. To također vrijedi za razred “malog stada” od Pedesetnice. (Luka 12:32) Kao pojedinačni Gospodnji sluge često vidimo Božju ruku u našim poslovima. Možemo osjetiti kako On podiže teret iskušenja koji bi nas, bez njegove pomoći, mogao lako slomiti. Ipak, u drugim vremenima nemamo to nagrađujuće iskustvo i možemo se držati za Gospodina samo vjerom u njegova obećanja. Upravo se kroz ta iskustva trebamo uvjeriti da, iako možda nismo u mogućnosti razaznati sve Gospodnje providnosti, On još uvijek postupa s nama. Moramo naučiti da je njegova nježna milost nad svim našim poslovima, čak i kada sve što možemo vidjeti jesu prijeteći i tamni oblaci nevolje. “Znamo pak da onima koji ljube Boga sve surađuje na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu”, kaže apostol Pavao. – Rim. 8:28
Važno je shvatiti da je naš ljubljeni Nebeski Otac svjetlo vodilja u našim životima, te on neće dopustiti da budemo iskušavani iznad onoga što možemo podnijeti. (1. Kor. 10:13) Apostol Pavao je napisao: “Držimo se čvrsto priznanja naše vjere bez kolebanja; (jer je vjeran onaj koji je obećao).” (Heb. 10:23) Znamo i vjerujemo da će se ispuniti sva Božja obećanja. On nagrađuje one koji ga usrdno traže, iako se ponekad njegove nagrade ne pokazuju odmah. Stoga je Pavao nadalje podsjetio hebrejsku braću: “Ne odbacujte, dakle, svoje pouzdanje koje ima veliku plaću.” – stih 35
Primjeri vjere
Među Izraelcima koji su odvedeni u ropstvo u Babilon bilo je mnogo Božjih vjernih slugu, poput Daniela; njegova tri prijatelja: Šadraka, Mešaka i Abednega; Ezekiela; i drugih. O njima je Jeremija napisao: “Gospodnja je to milost da nismo uništeni, jer milosrđa njegova ne nestaje. Obnavljaju se svako jutro: velika je vjernost tvoja. Gospodin je dio moj, veli duša moja; stoga ću se u njega uzdati. Dobar je Gospodin onima koji ga čekaju, duši koja ga traži. Dobro je da čovjek i moli i u miru čeka spasenje Gospodnje.” Tuž. 3:22-26
Kroz dugo vremensko razdoblje, narod Izraela, a posebno njihovi kraljevi, većinom su bili nevjerni Bogu. Obožavali su lažne bogove i na mnoge druge načine bili su neposlušni Gospodinu. Prema Mojsijevom zakonu mogli su s pravom biti pogubljeni. Kao što Jeremija objašnjava, međutim, Bog je pokazao svoje suosjećanje i milosrđe prema njima. Umjesto da ih uništi u smrti, dopustio je da budu zarobljeni u Babilon. Iako je nacija u cjelini bila neposlušna Gospodinu, među njima je bilo plemenitih iznimaka – osobito spomenuti Daniel i njegova tri druga. Oni su ostali lojalni Bogu dok su bili u Babilonu, čak i pod cijenu svojih života. Pavao je, govoreći o Danielu, rekao da je on svojom vjerom “zatvorio usta lavovima”. (Heb. 11:33) Daniel je bio hrabar u svojoj lojalnosti Bogu, i odatle potječe izraz: “Usudi se biti Daniel.”
Zbog predivnog načina na koji je Gospodin omogućio Danielu da protumači Nabukodonozorov san o velikom kipu, kralj ga je visoko uzvisio u vladi. (Dan. 2:31-48) Tako su ga nastavili častiti vladari Babilona te je bio vrlo visoko pozicioniran i u kasnijem kraljevstvu “Darija Medijca”. (Dan. 5:31) Biblijski izvještaj dalje navodi: “Svidjelo se Dariju postaviti nad kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa, da budu po cijelom kraljevstvu; a nad njima tri pročelnika, od kojih je Daniel bio prvi: da im satrapi polažu račune, kako kralj ne bi trpio štetu. Tada se taj Daniel isticao iznad pročelnika i satrapa jer je u njemu bio izvrstan duh; i kralj ga je namjeravao postaviti nad cijelim kraljevstvom. Tada su pročelnici i satrapi tražili povoda protiv Daniela u vezi s kraljevstvom; ali nisu mogli naći nikakvog povoda ni pogreške; jer je bio vjeran, i nikakva se pogreška ni mana nije našla na njemu.” – Dan. 6:1-4
Izbavljen od lavova
Zbog Danielove vjernosti u njegovoj predanosti Bogu, oni koji su kovali urotu protiv njega rekli su: “Nećemo naći nikakvog povoda protiv ovog Daniela, osim ako ga ne nađemo protiv njega u vezi sa zakonom njegova Boga.” (Dan. 6:5) Sigurno je to predivno svjedočanstvo o Danielovoj lojalnosti Bogu Izraelovu. Njegovi su neprijatelji tada nagovorili kralja Darija da “donese kraljevsku uredbu i potvrdi strogu zabranu, da tko god bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo kojem bogu ili čovjeku, osim tebi, o kralju, bude bačen u lavlju jamu.” – stih 7
Kralj nije bio svjestan da je ovo urota protiv života Daniela kojega je volio i kojemu je vjerovao, pa je donio i potpisao zabranu. (stihovi 8,9) Budući da se zakoni Medijaca i Perzijanaca nisu mogli mijenjati, kada je Darije otkrio namjeru svojih savjetnika, bilo je prekasno da išta učini po tom pitanju. Mogao se samo nadati da će ga Danielov Bog izbaviti. Kralj je znao da će Daniel nastaviti obožavati svog Boga iako bi to moglo rezultirati njegovom smrću.
Daniel je nastavio otvoreno moliti Bogu te su ga otkrili njegovi neprijatelji, koji su ga bez sumnje uhodili. Posljedično, i uvelike protiv kraljeve želje, Daniel je bačen u lavlju jamu. U biblijskom izvještaju čitamo: “Tada kralj ode u svoju palaču i provede noć posteći: nisu se pred njega donosili ni glazbeni instrumenti; i san ga je ostavio. Tada je kralj ustao vrlo rano ujutro i u žurbi otišao do lavlje jame. A kad je došao do jame, zazva Daniela žalosnim glasom: i kralj progovori i reče Danielu: O Daniele, slugo Boga živoga, je li tvoj Bog, kojemu neprestano služiš, mogao te izbaviti od lavova?” – stihovi 10-20
Danielov odgovor kralju bio je: “O kralju, živi zauvijek. Moj je Bog poslao svog anđela i zatvorio usta lavovima, tako da mi nisu naudili: jer se preda njim našla nevinost u meni; a i pred tobom, o kralju, nisam učinio nikakvo zlo.” (stihovi 21,22) U vezi s Božjim anđelima psalmist je napisao: “Anđeo Gospodnji utaboruje se oko onih koji ga se boje, i izbavlja ih.” (Ps. 34:7) Kako je to bilo predivno istinito kod Danielovog izbavljenja iz lavlje jame. Sigurno se radovao zbog Božje zaštitničke ruke nad njim, i to je bilo predivno i snažno svjedočanstvo o Danielovom Bogu.
Izbavljeni iz ognjene peći
Tri Danielova mlada prijatelja, Šadrak, Mešak i Abednego, također su doživjeli da je njihova lojalnost prema Nebeskom Ocu bila strogo iskušana. Od svih ljudi u Babilonskom Carstvu zahtijevalo se da obožavaju veliki kip koji je kralj naredio podići kako bi impresionirao svoje podanike veličinom svog autoriteta i moći. Kazna za odbijanje klanjanja ovom kipu bila je smrt bacanjem u ognjenu peć. – Dan. 3:1-6
Zbog svoje lojalnosti Bogu, tri Danielova prijatelja odbila su poslušati kraljevu odredbu. Nato ih je kralj pozvao pred sebe i rekao: “Jeste li sada spremni, u času kad začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira i gajdi, i svakovrsne svirke, pasti ničice i pokloniti se kipu koji sam načinio; dobro: ali ako se ne poklonite, bit ćete bačeni istog časa usred užarene ognjene peći; a tko je taj Bog koji će vas izbaviti iz mojih ruku?” – Dan. 3:12-15
Odgovor ove trojice hrabrih Božjih slugu bio je izravan i jasan. Rekli su kralju: “Ako je tako, naš Bog, kojemu služimo, može nas izbaviti iz užarene ognjene peći, i on će nas izbaviti iz tvoje ruke, o kralju. No ako i ne bi, neka ti je znano, o kralju, da mi nećemo služiti tvojim bogovima niti se klanjati zlatnom kipu koji si postavio.” (stihovi 17,18) Izvještaj se nastavlja: “Tada su ti ljudi bili svezani u svojim plaštevima, svojim hlačama, svojim kapama i svojim drugim haljinama, i bačeni usred užarene ognjene peći.” Vatra je bila naložena tako jako da su čak i oni koji su bacili Hebreje u nju sami izgorjeli do smrti. – stihovi 19-23
Bog je poslao anđela i izbavio trojicu Hebreja. Kralj je rekao: “Gle, vidim četiri čovjeka odriješena kako hodaju posred ognja, i nema im ozljede; a obličje četvrtoga nalik je na Sina Božjega.” (stih 25) Kralj je bio impresioniran i dao je zapovijed da ljudi u kraljevstvu ne govore ništa protiv Boga Hebreja. (stihovi 28,19) Što se tiče same trojice Hebreja, njihova vjera u sposobnost njihovog Boga da ih izbavi bila je ojačana, iako ne bi izgubili svoju vjeru u Božju providnost za njih čak i da su trebali poginuti u ognjenoj peći.
Postoji vitalno važna pouka u ovom dobro poznatom iskustvu trojice Hebreja. Iako je Bog uvijek i više nego sposoban izbaviti svoj narod od fizičkih ozljeda, on to ne čini uvijek. Njegova providnosna briga za svoj narod ne očituje se uvijek na isti način u njihovim individualnim iskustvima. Može dopustiti da neki pate i umru. Druge bi mogao izbaviti od patnje i dopustiti im da nastave u njegovoj službi još neko vrijeme, iako možda pod teškim okolnostima.
Drevni dostojnici
Ova se točka razrađuje u jedanaestom poglavlju Pavlove poslanice hebrejskoj braći. Ovdje on piše o vjernim životima drevnih Božjih dostojnika. Apostol imenuje mnoge od njima, poput Abrahama, Mojsija i Davida. Zatim govori o mnogim drugima: “Koji su kroz vjeru pobijedili kraljevstva, vršili pravdu, zadobili obećanja, začepili usta lavovima, ugasili žestinu ognja, izbjegli oštrici mača, od slabosti postali jaki, postali hrabri u boju, natjerali u bijeg vojske tuđinaca. Žene su ponovno primile svoje mrtve uskrsnule u život.” – Heb. 11:33-35
Valja primijetiti da je svim drevnim ljudima vjere s ovog popisa njihova vjera bila vidljivo nagrađena zaštitom i izbavljenjem koje im je pružio njihov Nebeski Otac. Kroz vjeru su znali, kao i Daniel i trojica Hebreja, da ih je Bog kojemu su služili mogao izbaviti, a u njihovom slučaju to je i učinio.
Međutim, to nije vrijedilo za sve Drevne dostojnike. Pavao piše da su “drugi bili mučeni, ne prihvaćajući izbavljenje; drugi su pretrpjeli okrutna ruganja i bičevanja, da, štoviše okove i tamnice: Bili su kamenovani, bili su prepiljeni napola, iskušavani, ubijeni mačem [za razliku od onih koji su ‘izbjegli oštrici mača’]: lutali su u ovčjim i kozjim kožama; u oskudici, nevolji, mučeni; (Kojih svijet nije bio dostojan:) lutali su po pustinjama, i gorama, i po pećinama i jamama zemaljskim. I svi ovi, primivši dobro svjedočanstvo kroz vjeru, ne primiše obećanje: Jer je Bog za nas providio nešto bolje, da oni bez nas ne bi bili dovedeni do savršenstva.” – Heb. 11:35-40
Ovi “drugi” bili su jednako tako objekti Božje brige kao i oni koji su bili izbavljeni iz zatvora i od prijeteće smrti. Bili su izrugani i bičevani, a Bog se nije umiješao. Trpjeli su “okove i tamnice”, a Bog ih nije izbavio. Bili su “prepiljeni napola”, kao što se, prema predaji, smatra da je bio Izaija. Bili su u oskudici i činilo se kao da se nitko o njima ne brine. Vjerom su shvaćali da veliki Bog nebeski dopušta njihova teška iskustva u neku dobru svrhu, iako nisu uvijek – a možda i vrlo rijetko – mogli razumjeti koja je to svrha bila.
Znali su, iako to možda nisu izrazili ovim riječima, da je njihov Bog bio previše mudar da bi pogriješio i prepun ljubavi da bi bio nemilostiv. Znali su da je njihova privilegija i odgovornost kao njegovih slugu biti mu lojalni bez obzira kolika bi cijena mogla biti. Znali su vjerom da će Bog, na kraju, dati najbolje onima koji su izbor prepustili njemu. Pavao također navodi da je njihova vjera uključivala vjeru u buduće “bolje uskrsnuće”, a ne u neposredno, ali samo privremeno, izbavljenje u sadašnjem životu. – stih 35
Duhovni Izraelci
Kršćani u sadašnje vrijeme trebali bi biti uvelike ohrabreni spoznajom da naš ljubljeni Nebeski Otac također postupa s nama na vrlo sličan način kao što je postupao sa svojim vjernim narodom u davnini. Njegovo postupanje vidimo na primjeru Isusova života i u iskustvima onih u ranoj crkvi. Isus je bio izbavljen od gnjevne svjetine blizu početka svoje službe i u drugim prilikama. (Luka 4:29,30; Ivan 7:44; 8:59) Međutim, Nebeski Otac je na kraju povukao svoju zaštitu i dopustio da ga razapnu. Možemo razumjeti Božje djelovanje u Isusovom slučaju, jer je njegova uloga bila dati svoje tijelo za život svijeta. (Ivan 6:51) Iako možda ne razumijemo uvijek zašto Bog dopušta nama, Isusovim sljedbenicima, da patimo.
Apostol Petar se osvrnuo upravo na tu točku, kada je napisao: “Ljubljeni, ne čudite se vatrenom iskušenju koje je tu da vas iskuša, kao da vam se događa nešto neobično: Nego se radujte, budući da ste dionici Kristovih patnji; da, kad se objavi njegova slava, budete radosni s neizmjernom radošću.” – 1. Pt. 4:12,13
Jakov ubijen
Ranu crkvu gorko su progonili razni vođe tijekom prvog stoljeća. Čitamo: “U ono pak vrijeme kralj Herod stavi ruke na neke od crkve da im naudi. I pogubi mačem Jakova, Ivanova brata.” (Djela 12:1,2) Herod je također bacio Petra u tamnicu do poslije Pashe misleći da će onda i njega dati pogubiti. Međutim, Gospodin je u ovom slučaju intervenirao poslavši anđela da izbavi Petra. Djela 12:3-10, Revidirana verzija (Revised Version)
Pod tim okolnostima, Petar je bez sumnje bio iznenađen svojim čudesnim oslobođenjem. Odmah je otišao u kuću Marije, majke Ivana Marka, gdje su braća održavala molitveni sastanak. Bili su toliko iznenađeni njegovim dolaskom da isprva nisu mogli vjerovati da je on zaista tamo. (stihovi 11-17) Ostaje pitanje zašto bi Bog izbavio Petra od sigurne smrti od Herodovih ruku, a ne bi izbavio Jakova. Braća su se bez sumnje molila za Jakova jednako kao i za Petra. Iako je Jakov bio ubijen, sigurno je da su mu molitve za njega dale snage da vjerno izdrži tijekom svojih posljednjih sati iskušenja. Petar je, zbog njihovih molitvi, mogao spavati tijekom noći iako je bio okovan lancima za zatvorske stražare čekajući smrt.
Ovo naglašava dragocjenu stvarnost koja je vrijedila za sve Gospodnje vjerne ljude. Bog ih podržava u njihovim iskušenjima, iako ih ne izbavlja uvijek. Gospodin je obećao da će providjeti izlaz kada iskušenja budu preteška za podnošenje. (1. Kor. 10:13) Ponekad je taj izlaz kroz smrt. To je bilo tako za Božji drevni narod, i to je istina kroz cijelo sadašnje Evanđeosko doba. Možda Stjepan ne bi mogao izdržati da ga dugo vremena gađaju kamenjem, ali Bog mu je dopustio da zaspi u smrti, tako ga “izbavivši” brzo od okrutnog mučenja koje su mu nanosili njegovi neprijatelji. – Djela 7:59,60
Vjera iskušana
Iskušenja Gospodnjeg naroda osmišljena su kako bi iskušala njihovu vjeru u njega i kako bi oni bili svjedoci za njega. Kada bi nas, svaki put kada bismo pretrpjeli malo boli bilo tijela ili uma, Gospodin odmah izbavio od nevolje, vjerojatno bismo bili vrlo zahvalni, ali naša vjera u njegovu ljubav, milosrđe i suosjećanje ne bi bila u potpunosti iskušana. To bi bilo hodanje po gledanju, a ne po vjeri. (2. Kor. 5:7) Prava vjera je ona koja vjeruje u Boga bez obzira na okolnosti kojima smo okruženi ili nevolje koje trpimo. Bez obzira na bilo kakve i sve okolnosti, takva će vjera i dalje vjerovati da Bog nagrađuje one koji ga usrdno traže.
Prava vjera je ona koja nam neće dopustiti da ustuknemo s uskog puta žrtve bez obzira na to koliko mnogo, niti koliko žestokih, neprijatelja vidimo pred sobom na tom putu. Kroz bolest ili druge teške okolnosti, možemo shvatiti da smrt nije daleko. Međutim, takav izraz vjere čvrsto će vjerovati jamstvu našeg ljubljenog Nebeskog Oca da on zna što je najbolje za nas. Nećemo dopustiti da nas užici življenja, ili prijetnja smrću, odvoje od njega, i moći ćemo reći iz naših srca: “velika je vjernost tvoja.” – Tuž. 3:23; Rim. 8:35-39
Znat ćemo, vjerom u Božja obećanja, da će naše konačno i slavno izbavljenje od svih neprijatelja i svih naših nevolja, doći kroz smrt, ako doista budemo vjerni do smrti. (Otk. 2:10) Upravo je takva vrsta vjere omogućila drevnom Božjem narodu da održi svoje pouzdanje u njega i lojalnost prema njemu. Oni su podnijeli svoje nevolje, patnju, pa čak i smrt, odbijajući izbavljenje pod uvjetima svojih neprijatelja.
Kao što je ranije primijećeno, čini se jasnim da su ti heroji vjere, drevni dostojnici, doista imali nadu u uskrsnuće. U molitvi Bogu, Mojsije je rekao: “Smrtnike u prah vraćaš i veliš: ‘Vratite se, sinovi ljudski!'” (Ps. 90:3) Job je rekao: “Sve dane svoga vojevanja ja bih čekao [u smrti], dok ne dođe moja promjena. Zazvao bi [u uskrsnuću], a ja bih ti se odazvao: zaželio bi se djela ruku svojih.” (Job 14:14,15) Oni drevni ljudi možda nisu znali detalje Božjeg plana spasenja kao što ih mi danas imamo privilegiju znati, ali su posvjedočili svoju vjeru. Imali su “nadu u Boga, koju i oni sami prihvaćaju, da će biti uskrsnuće mrtvih, i pravednih i nepravednih.” – Djela 24:15
“Pravedni” kako ih spominje Pavao zasigurno bi uključivali one koji su tražili uskrsnuće, nadu koja je nadahnula razred Drevnih dostojnika na vjernost. Kada je Daniel obaviješten o velikom “vremenu tjeskobe” kroz koje sada prolazimo, bilo mu je zajamčeno da će tada njegov narod biti izbavljen. (Dan. 12:1) Dok bi Danielov narod koji se ovdje spominje uključivao sve Gospodnje vjerne sluge u svakom dobu koji su čeznuli za izbavljenjem, ovo je obećanje moralo biti veliki izvor snage i samom Danielu. Bilo mu je objašnjeno kako će se to veliko izbavljenje ostvariti. To će biti putem uskrsnuća mrtvih: “Mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudit će se.” Danielu je dalje rečeno: “A ti idi svojim putem do kraja: jer ćeš otpočinuti [u snu smrti], i stat ćeš u svom dijelu na kraju danâ.” stihovi 2,13
Podignimo svoje glave
Stvarna i utješna bila je nada duhovnog Izraela za “izbavljenjem” u uskrsnuću, “prvom uskrsnuću” obećanom onima koji su simbolično “pogubljeni zbog svjedočanstva Isusova, i zbog riječi Božje.” (Otk. 20:6,4) Ova bi nada trebala biti posebno stvarna Gospodnjem narodu u današnje vrijeme. Živimo u vremenu kada vidimo da se ispunjavaju znakovi koje je opisao Isus u vezi s vremenom njegove prisutnosti i krajem doba. (Mt. 24:3, 27-39; Luka 21:25-27) Baš kao što je Isus izjavio u našem istaknutom tekstu: “Kada se ovo počne zbivati, uspravite se i podignite glave; jer se približava vaše izbavljenje.” – Luka 21:28, Diaglott
Uspravimo se, jer nije vrijeme za ležanje i besposličarenje. Trebamo biti aktivni u našem svjedočenju za Isusa i za Riječ Božju. Također je vrijeme da podignemo svoje glave s nadom, hrabrošću i radošću. Oblaci nevolje nadvili su se nisko nad narodima na zemlji. Čovječanstvo i njegovi vođe su uznemireni, a njihova srca ispunjena su strahom. Znamo da bi nam nevolje u svijetu mogle donijeti dodatne teškoće, ali to ne uzrokuje da oborimo svoje glave u obeshrabrenju.
Razmišljajmo o psalmistovim riječima dok čekamo “veliko izbavljenje” ne samo crkve, već i cijelog čovječanstva, iz ovog sadašnjeg svijeta grijeha, patnje i smrti. “Postoji rijeka, čiji će tokovi obradovati grad Božji, sveto mjesto šatora Svevišnjega. Bog je usred nje; ona se neće pomaknuti: Gospodin nad vojskama je s nama; Bog Jakovljev naše je utočište. On prekida ratove do kraja zemlje; on krši luk i lomi koplje; on pali kola ognjem. Umirite se i znajte da sam ja Bog: bit ću uzvišen među poganima, bit ću uzvišen na zemlji.” Ps. 46:4-10
OD NAŠEG DOPISNIKA IZ SAD-A
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35