Početna

Gotovo tjedno vidimo kako na ekranu bljesne “Izvanredne Vijesti!” – i saznamo za još jednu masovnu pucnjavu, još jedan teroristički bombaški napad ili još jedan rat. Nakon toga, tisuće su ranjene i/ili ožalošćene. Slomljena srca vapimo: „Kada će prestati ubijanje? Ako Bog ima plan da okonča svu ovu patnju, što čeka?”

 U Bibliji se nalazi odgovor…

Što Sveto Pismo uči u vezi s tim? Više o tome pročitajte u ovoj knjižici koju možete dobiti besplatno na vašu adresu. U knjižici se obrađuju teme kao što su:

1. Naše Vrijeme u Proročanstvu
2. Na Vidiku Nema Vidljivih Riješenja
3. Znakovi Kristove Prisutnosti
4. Uskoro Će Doći Žudnja Svih Naroda

Ukoliko želite dobiti knjižicu „NADA” besplatno na vašu adresu odmah nas nazovite na 0981994362 ili je možete čitati online preko donjeg linka:

Nada za Svijet Ispunjen Strahom

Spasenje-vječni životKorisni Savjeti za Proučavanje Biblije

KLJUČNI REDAK: 2. Tim. 2:15.

Proučavaj da se prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se ne treba stidjeti, koji ispravno razlaže riječ istine.”

BIBLIJA je Božja knjiga specifikacija u kojoj on opisuje svoj plan oporavka ljudske rase od grijeha i smrti. Kao veliki arhitekt božanskog plana spasenja, dao je napisati svoju knjigu specifikacija, ne da otkrije svoj plan slučajnom čitatelju, već kao vodič onima koji stupaju u njegovu službu kao njegovi suradnici u njegovom izvršenju. (1. Korinćanima 3:9) I potrebno je pažljivo proučavati Riječ ako želimo biti prihvatljivi suradnici, ili, kako naš tekst kaže, radnici “koji se ne trebaju stidjeti.”

Zbog toga bi naš motiv za proučavanje Biblije trebao biti ispravan. Biblija je tako veliko skladište znanja u toliko mnogo smjerova da će gotovo svatko tko zaviri u njezine stranice, bez obzira na motiv, sasvim sigurno pronaći nešto vrijedno. Ali bogatstvo njezina blaga dostupno je samo onima koji ga proučavaju s pravim motivom, a to je želja za učenjem i vršenjem Božje volje, ili, kako Pavao kaže, da se pokaže “prokušan pred Bogom.”

Ako proučavamo Bibliju kako bismo “dokazali neko unaprijed usvojeno vjerovanje,” sigurno je da ćemo “razumjeti samo malo onoga što čitamo.” Isto vrijedi ako čitamo Bibliju samo da vidimo koliko će vremena trebati da je pročitamo. Baš kao što je Biblija napisana posebno i samo da usmjerava Božji narod u vršenju njegove volje, tako njezino znanje o njegovom planu mogu razumjeti samo oni koji je proučavaju s ovim čistim motivom upoznavanja božanske volje i osnaženja i poticanja da ju vrše.

Jer Gospodin daje mudrost: iz njegovih usta dolazi znanje i razumijevanje”, piše Salomon. I opet: “On pohranjuje pouzdanu mudrost pravednicima; štit je onima koji hode čestito.” (Izr. 2:6,7) Postoje milijuni koji više ili manje čitaju Bibliju, a manji broj onih koji je proučavaju sa značajnim stupnjem redovitosti. Svi oni izvlače neku korist, ali malo njih vidi u dragocjenoj Riječi nacrt Božjeg plana da uništi grijeh i smrt. Velika većina onih koji čitaju Bibliju niti ne znaju da Bog ima plan.

Zašto je to tako? Nedvojbeno je da je glavni razlog neposjedovanje pravog motiva. Isus je objasnio da će oni koji žele vršiti Očevu volju znati nauk. (Ivan 7:17) To jednostavno znači da ako smo se posvetili upoznavanju i vršenju Božje volje, božanski plan – a posebno onaj dio plana koji se odnosi na nas – bit će nam otkriven dok ozbiljno proučavamo Biblija s tom željom i odlučnošću na umu.

Mislimo da je sigurno proširiti ovo načelo i dalje i reći da u velikoj mjeri naše razlike u razumijevanju bilo koje točke doktrine ili teksta Svetoga Pisma odražavaju različite stupnjeve odanosti jednoj ideji razlučivanja Božje volje s pogledom na vršenje bez obzira na cijenu. Čak i najmanja želja s naše strane da protumačimo tekst ili razumijemo doktrinu u skladu sa svojim preferencijama, sigurno će do određenog stupnja iskriviti našu prosudbu.

Božja je volja za njegov narod u ovom dobu da žrtvuju sve što imaju i što jesu u njegovoj službi, postajući su -žrtve s Isusom u polaganju svojih života za braću i svijet. Ako naše posvećenje nije potpuno i nismo u potpunosti voljni ići putem žrtve, bit ćemo skloni tumačiti Sveto Pismo na takav način da opravdamo našu nespremnost da izvršimo uvjete našeg saveza žrtve s Gospodinom.

Čak i mala mjera ponosa, ili ambicije, ili tašte slave, iskrivit će naše razumijevanje Svetoga Pisma. Želja da ugodimo prijateljima ili rođacima, a ne Gospodinu, također će prouzrokovati da stavljamo pogrešna tumačenja na tekstove Svetog Pisma koji bi mogli imati utjecaja na ono što želimo učiniti. Svaka mjera samovolje, čak i ako je tako mala, spriječit će nas da uživamo u toj jasnoj viziji istine koja bi inače mogla biti naša da je naš motiv u proučavanju Biblije bio čist i samo da pokažemo da smo prokušani pred Bogom.

Ispravno Razlagati Riječ Istine

Još jedno ključno pravilo za uspješno proučavanje Biblije je ono koje je predložio apostol u svojoj drugoj poslanici svom voljenom duhovnom sinu Timoteju o “ispravnom razlaganju Riječi istine.” Razlaganje Riječi koje spominje apostol uključivalo bi uzimanje u obzir vremena; to jest, prepoznavanje činjenice da u Božjem planu postoje razna razdoblja tijekom kojih se Božje namjere razvijaju prema završetku, i da bilo koji detalj plana koji je istinit za jedno doba ne mora nužno biti istinit za drugo.

Apostol nam daje dobar primjer koliko je stoga potrebno ispravno razlagati Riječ istine govoreći o nekima u njegovo vrijeme koji su učili da se uskrsnuće mrtvih već dogodilo. On to označava kao pogrešku doktrine. Velika doktrina uskrsnuća čvrsto je utemeljena u Riječi. To je jedan od velikih temelja božanskog plana, toliko bitan za uspjeh Božjeg plana da bi bez njega cijela ljudska rasa nestala, zauvijek usnula u smrti.

Ne, nije moglo biti pogrešno propovijedati doktrinu uskrsnuća, ali propustivši “ispravno razlagati Riječ istine” oni koje spominje Pavao došli su do zaključka, i tako su poučavali, da je uskrsnuće mrtvih već bilo svršena činjenica. Da su ovi pažljivije proučavali Riječ i samo sa željom da znaju i vrše Božju volju, znali bi da značajka uskrsnuća božanskog plana slijedi drugi Kristov dolazak, stoga nije bila predviđena na početku Evanđeoskog Doba.

Postoji “pravo vrijeme” za svaku fazu božanskog plana. U pravo vrijeme Isus je došao, prigodom svog prvog dolaska. U pravo vrijeme umro je za grijehe naroda. U pravo vrijeme on je Očevom moći uskrsnuo od mrtvih. U pravo vrijeme činjenica njegove smrti kao “otkupnine za sve” bit će posvjedočena svima. (1. Tim. 2:4-6) Tako također postoji pravo vrijeme za uskrsnuće. Isus je, naravno, uskrsnuo od mrtvih na početku Evanđeoskog doba. On je bio prvi od “prvina od usnulih” (1. Kor. 15:20)

Ali tek na kraju doba, kada se naš Gospodin vrati da sakupi svoje svete k sebi i uspostavi svoje kraljevstvo za blagoslov cijelog čovječanstva, značajka uskrsnuća božanskog plana se nastavlja. Pavao objašnjava redoslijed uskrsnuća, govoreći: “Svatko u svom redu: prvina Krist; poslije oni koji su Kristovi pri njegovom dolasku,” ili za vrijeme njegove prisutnosti. – 1 Kor. 15:23

Redoslijed” uskrsnuća je, dakle, da prvo uskrsnu Isus i njegova crkva, a zatim će, tijekom tisuću godina kraljevstva, ostatak čovječanstva biti probuđen iz smrtnog sna. Pavao ponovno piše da će, kada Krist siđe s neba, mrtvi u Kristu ustati “prvi.” (1. Solunjanima 4:16) Ovo čini redoslijed uskrsnuća između crkve i svijeta vrlo određenim, a jedini razlog zbog kojeg je bilo tko u ranoj crkvi mogao zaključiti da je uskrsnuće već prošlo je taj što nisu uspjeli “ispravno razlagati Riječ istine.”

Tri Svijeta — Četiri Doba

Proširujući misao o ispravnom razlaganju Riječi istine, primjećujemo da u božanskom planu postoje tri svijeta i četiri doba. Prvi svijet, ili poredak stvari, postojao je prije potopa. Drugi je počeo nakon potopa, a sada ga uništava prorečeno “vrijeme nevolje kakvo nije bilo otkako postoji nacija”. (Dan. 12:1) A budući da živimo na kraju drugog svijeta, to je također prijelazno razdoblje u kojem se rani dokazi trećeg svijeta jedva vide. Apostol govori o ovom trećem poretku stvari kao o “svijetu koji dolazi” – Heb. 2:5; II Petrova 3:13

Razdoblje vremena tijekom kojeg je postojao “sadašnji zli svijet”—koji se sada bliži kraju—podijeljen je na razdoblja, a ove podjele vremena jasno su naznačene u Svetom Pismu promjenjivim metodama koje je Bog koristio u bavljenju s njegovim narodom. (Gal. 1:4) O prvih 659 godina drugog svijeta mogli bismo ispravno govoriti kao o patrijarhalnom dobu, jer je tijekom tog vremena Bog djelovao isključivo kroz pojedinačne patrijarhe, kao što su Abraham, Izak i Jakov. Njima i kroz njih dao je svoja obećanja – obećanja koja će, kada se potpuno ispune, rezultirati blagoslovom svih obitelji na zemlji.

Nakon Jakovljeve smrti, Bog je djelovao preko njegovih dvanaest sinova, koji su činili jezgru Izraelske nacije. Bog je nastavio koristiti ovu naciju kroz cijelo vremensko razdoblje od tada do prvog dolaska Krista. Bilo bi, stoga, ispravno govoriti o tom razdoblju kao o Židovskom dobu. Ali s Isusovim dolaskom došlo je vrijeme za početak drugog doba. Ovo se ispravno može nazvati Evanđeoskim dobom, jer se Božje djelo tijekom ovog razdoblja ostvaruje kroz naviještanje Evanđelja. On više ne govori o narodu kao takvom, nego o pojedincima koji se odazivaju na poziv Evanđelja i posvećuju se da vrše njegovu volju, ulazeći tako u njegovu službu. Kad svi takvi budu pozvani, izabrani i pronađeni vjerni do smrti, oni će proslavljeni sa svojom živom glavom, Kristom Isusom, činiti “sveti narod” koji spominje Petar.—Otk. 17:14; 1 Pet. 2:9

Evanđeosko doba završava tijekom prijelaznog razdoblja između drugog i trećeg svijeta, i o prvih tisuću godina u trećem svijetu govorimo kao o Milenijskom dobu. Tijekom tog vremena bit će ispunjena Božja obećanja koja se odnose na obnovu Izgubljenog raja, a kroz njihovo ispunjenje svim će obiteljima na zemlji biti dana prilika da prihvate Krista kao svog Otkupitelja, pokoravaju se zakonima njegovog kraljevstva, i time dobiju vječni život kao ljudska bića ovdje na zemlji.

Dakle, ispravno razdijeliti Riječ istine znači razlučiti koji se dijelovi Biblije odnose na ove različite svjetove i razdoblja. Na primjer, Božja obećanja onima koji odgovore na poziv Evanđelja tijekom ovog sadašnjeg doba jamče takvima život u nebeskoj fazi kraljevstva s Isusom. To su duhovna obećanja koja vjernicima nude slavu, čast i besmrtnost. (Rim. 2:7) S druge strane, Božja obećanja onima koji su prosvijetljeni i prihvaćaju odredbe božanske milosti tijekom Milenijskog doba su zemaljska; to jest, oni tada uvjeravaju vjernike u obnovu ljudskog savršenstva i života. Stoga je neophodno ispravno razdijeliti Riječ istine s obzirom na ova doba ako želimo razumjeti volju i plan Božji za nas.

Ne samo s obzirom na Božja obećanja, već i s obzirom na prirodu službe koju treba izvršiti, Božji se plan razlikuje od doba do doba. Bitno je to jasno imati na umu, inače nećemo razumjeti što Bog želi da činimo, stoga nećemo biti njegove odobrene sluge, već radnici, koji će se na kraju posramiti.

Priroda Jezika

Ako želimo ispravno razumjeti Bibliju, još jedno ključno pravilo koje treba zapamtiti i primijeniti jest određivanje prirode jezika koji se koristi u bilo kojem odlomku koji imamo pred sobom na razmatranje. Je li to parabola? Koristi li simbolički ili figurativni jezik? Ima li postavku tipa? Je li to proročanstvo stvari koje dolaze ili je povijesno? Ili je to doslovna izjava činjenice?

U Izrekama 26:7 čitamo: “Noge hromoga nisu ravne, takva je i usporedba u ustima ludih.” Dakle, korištenjem poslovice mudrac pokazuje koliko je bezumno zloupotrijebiti parabolu tumačeći je kao doslovnu izjavu o činjenici. Dobar primjer za to je parabola o bogatašu i Lazaru. (Luka 16:19-31) Tisuće su ju smatrale sigurnim dokazom da svi kršćani nakon smrti idu odmah u nebo, a da svi grešnici odmah odlaze na mjesto vječnih muka; ali zapravo, parabola ne govori ništa slično.

U ovoj paraboli spominje se smrt dvojice ljudi. Ne kaže jesu li bili pravedni ili grešni. Parabola ne govori ništa o nebu i ništa o vječnim mukama. Izjave u ovoj prispodobi koje su korištene za podučavanje tradicionalne teorije o nebu za pravednike i vječnom mučenju za grešnike su da su dva čovjeka umrla, a riječ muka korištena je u vezi s jednim od njih. Svaka druga značajka parabole mora se u potpunosti zanemariti kako bi se njome dokazalo ono što tisuće misle da dokazuje. S druge strane, primjenom pravila jezika i zapažanjem da je u ovom odlomku Pisma korišten paraboličan jezik, svaka stavka odlomka postaje prekrasno skladna; i, ovom prispodobom, Učitelj ilustrira vrlo važan razvoj u božanskom planu.

Simbolički Jezik

Simbolički jezik naširoko se koristi u Svetom Pismu, osobito u proročanstvima koja se odnose na kraj sadašnjeg doba i uspostavu Kristova kraljevstva. Ako ovo ne uzmemo u obzir, to bi dovelo do velike zbrke u našem proučavanju Biblije. Uzmimo, na primjer, razna proročanstva koja se tiču Kristovog drugog dolaska. Ona su prorekle da će Isus doći kao “lopov u noći,” (Matej 24:43; 2. Pet. 3:10; 1. Solunjanima 5:2-4); da će ga “svako oko” vidjeti (Otk. 1:7); da će doći s “pokličem, s glasom arkanđela i s trubom Božjom” (1. Solunjanima 4:16); da će doći jašući na konju i. također na bijelom oblaku s oštrim srpom u ruci (Otk 19:11; 14:14); da će poslužiti “hranu” svojem kućanstvu (Mat 24:45-47; Otkr. 3:20); i da će doći s “plamtećom vatrom.” – II Sol. 1:7,8

Prva dva gore navedena simbola otkrivaju nužnost spoznaje da su oni figurativni jezik. Da su to doslovne izjave o činjenicama, potpuno bi proturječile jedna drugoj, jer netko tko dolazi kao lopov ne izlaže se na vidjelo gdje ga svi mogu vidjeti. Niti, zapravo, lopov ne trubi, niti viče. Lopov bi mogao jahati na konju, ali se ne bi okružio plamenom vatrom. Sve su ovo simbolične izjave i korištene u proročanstvima za ilustraciju važnih istina koje se odnose na povratak našeg Gospodina. Ako želimo znati istinu o ovoj temi, moramo to prepoznati i ponizno, vjerno i uz molitvu nastojati pravilno protumačiti različite simbole i uklopiti ih u opću sliku Kristova drugog dolaska.

Figurativni Jezik

Figurativni jezik je sličan simboličkom jeziku u tome što se doslovne stvari i okolnosti s kojima je obična osoba upoznala koriste za ilustraciju istina koje se tiču Božjeg plana i njegovog odnosa s njegovim narodom, sa svijetom i njegovim neprijateljima. S ovog stajališta parabolični jezik je također uvelike isti. U Novom zavjetu riječ prispodoba je prijevod grčke riječi izvedene iz kombinirane riječi koja znači “baciti nasuprot” ili “uz bok.” Zamisao je da je parabola ilustracija nasuprot stvarnosti kako bi nam pomogla da je bolje razumijemo. To vrijedi za simbolički i figurativni jezik kao i za prispodobe.

Dobra ilustracija figurativnog jezika u Bibliji je 23. psalam. Ovdje je Stvoritelj uspoređen s pastirom, a njegov narod s ovcama. Nijedan istraživač Svetoga Pisma nikada nije razmišljao o ovom prekrasnom psalmu u bilo kojem drugom svjetlu osim da je to figurativni jezik. Pouke koje prenosi toliko su očite da im se posvećeni čitatelj raduje i ne pomišljajući da je jezik figurativan. Učenje ovog psalma tako je univerzalno primjenjivo na Božji narod i toliko je potpuno u skladu s onim što svi želimo vjerovati da se ne pokušava doslovno protumačiti.

Ali to ne vrijedi za odlomke koji se mogu krivo protumačiti da podučavaju teorije koje je razvila ljudska mudrost, a za koje se potpora traži u Bibliji. U prispodobi o ovcama i jarcima, na primjer, ovce se također koriste u figurativnom smislu. Ovo bi svima trebalo biti očito, a vjerojatno i jest; ali mnogi pogrešno tumače druge dijelove ove parabole kao da su doslovni; a razlog je navodna potreba da se u Bibliji pronađe nešto što bi potkrijepilo tradicionalnu zabludu o vječnom mučenju u ognjenom paklu.*—Mat. 25:41,46

—————————————–

* Pogledajte “Istina o paklu”

Može se postaviti pitanje, kako mogu razlikovati simbolički od doslovnog jezika i kako mogu znati značenje onoga što je simbolično? Postoji li kakvo pravilo u vezi s tim? Ne postoji posebno pravilo koje treba slijediti osim da koristimo svoje moći rasuđivanja najbolje što možemo i da kroz molitvu tražimo vodstvo od Gospodina. Njegovo vodstvo dolazi nam kroz Sveto Pismo, za koje je pjesnik dobro rekao da je “Bog sam sebi tumač i on će to razjasniti.”

Značenje velikog dijela simboličnog i figurativnog jezika Biblije toliko je očito da se lako shvaća. Kao na primjer, opomenuti smo da bacimo svoj kruh povrh vode i uvjerava nas se da će se nakon mnogo dana vratiti. (Propovjednik 11:1) Nitko nikada nije pretpostavio da to znači da bismo trebali otići do ruba jezera, ili rijeke, ili oceana i baciti štruce kruha u vodu. Svi razumiju da ovaj jezik zapravo znači da ako smo samopožrtvovani u širenju blagoslova istine drugima, takav će napor reagirati na naš vlastiti blagoslov. Drugi biblijski redak, naglašavajući istu misao, a također koristeći figurativni jezik, kaže: “Tko napaja druge, i sam će biti napojen” (Izr. 11:25)

Različite figure govora korištene u Svetom Pismu uvijek se temelje na istaknutim karakteristikama korištenih simbola. Stoga se oluje i oblaci koriste da simboliziraju zlokobne i prijeteće uvjete u svjetskom društvu i opći kaos koji se razvija u prorečeno “vrijeme nevolje kakvog nije bilo otkako postoji nacija”. (Dan. 12:1) Isus je rekao da će “more i valovi” hučati za ovo razdoblje kada će svijetom nastupiti veliko vrijeme nevolje. (Luka 21:25) Bog nam tumači ove simbole preko proroka Izaije, koji je napisao: “Jao, mnoštvu naroda mnogih koji huče kako morâ huče, i šumoru narodâ što šumore kao šumor silnih voda!” (Izaija 17:12)

Povijest Biblije

Značajan dio Biblije, posebice Stari zavjet je povijesni. Povijest Biblije važna je u vezi s njezinim proročanstvima i obećanjima. Korisne i inspirativne lekcije mogu se izvući iz mnogih priča Starog zavjeta. Nevjernost prirodnog Izraela, na primjer, apostol koristi kao upozorenje duhovnom Izraelu i koristi je kao osnovu za opomenu sljedbenicima Učitelja da ne čine ono što su oni činili.

Međutim, pogrešno je koristiti povijesne dijelove Biblije kao tipove, u smislu pokušaja pridavanja određenog doktrinarnog značaja svakoj pojedinosti. Ova pogrešna metoda proučavanja Biblije dovela je do velike zabune među Gospodinovim narodom. S druge strane, određeni događaji Staroga zavjeta posebno su spomenuti u Novom zavjetu i predodžbeno značenje koje im je pridao Duh Sveti. U takvim slučajevima s pravom ih prihvaćamo kao tipove.

Pavao spominje Izaka kao tip – “Mi smo, braćo, kao što je bio i Izak, djeca obećanja.” (Gal. 4:28) Mojsije je bio slika Krista – “Proroka će vam podići Gospodin, Bog vaš… kao što sam ja”, a Petar identificira ovog Proroka kao Krista u njegovom drugom dolasku. (Pnz 18:15; Djela 3:19-23) Ilija je, u nekim svojim iskustvima, bio tip. (Mal. 4:5,6; Mat. 11:14; Luka 1:17) Vidi također Otkr. 2:20; 11:3; 12:6,14; 12:14; 13:5. Postoje i drugi primjeri starozavjetnih likova koji se u Novom zavjetu posebno spominju kao tipovi. No, ni to ne znači da svaki detalj života ovih likova mora nužno imati predodžbeno značenje.

Ostali Starozavjetni Tipovi

Uz razne starozavjetne likove koji se u Novom zavjetu spominju kao tipovi, također imamo Izraelov Tabernakul i njegove službe, zajedno sa svećenstvom i žrtvama koje su oni prinosili, identificirane u Novom zavjetu kao predodžbene. To su tipovi koje je Bog nadgledao na vrlo poseban način, govoreći Mojsiju u vezi s izgradnjom šatora i pokretanjem njegovih službi: “Gledaj, rekao je, da načiniš sve po uzoru koji ti je pokazan na gori. ”—Heb. 8:5; Izl. 25:40

Poslanica Hebrejima u Novom zavjetu daje nam najviše informacija o predodžbenim poukama šatora i njegova svećenstva, iako Petar i Pavao u svojim drugim poslanicama u brojnim prilikama aludiraju na te tipove. Petar je, na primjer, napisao: “Vi ste … sveto svećenstvo za prinošenje žrtava.” (1 Pet. 2:5)

Proučavajući ova različita novozavjetna objašnjenja tipova šatora, saznajemo da je izraelsko svećenstvo ukazivalo unaprijed na Krista i njegovu crkvu kao kraljevsko svećenstvo kroz koje će svi narodi biti blagoslovljeni tijekom Milenijskog doba. (1. Petr. 2:9; Otkr. 5:10) Također saznajemo da je žrtva junca na Izraelov godišnji dan pomirenja ukazivala na žrtvu Isusa kao čovjekova Otkupitelja; i da je žrtva Jarca Gospodinovog tog istog dana predstavljala žrtvu Kristovog tijela, njegove Crkve, koji će, pateći i umirući s njim, živjeti i kraljevati s njim u njegovom kraljevstvu. (Rim. 8:17; 2. Tim. 2:12) Gledajući tako, povijest Izraelskog šatora i njegovih službi koje vode svećenici puno su više od povijesnih zapisa. One su jasne ilustracije ili “sjene” dobrih stvari koje dolaze.—Hebr. 10:1

NASTAVAK SLIJEDI…………..

 

Image result for bible students

Tko Su Istraživači Biblije?

Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište

Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.

Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima

U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima

Naše Aktivnosti:

Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija

Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta

Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi

Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima


Za Nas Biblija Jasno Uči:

DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35