Misao o sijanju je misao o sadnji, s ciljem razvoja i posljedičnog dobrog ploda. Žetva takve sjetve doći će u svoje vrijeme. Sve naše misli, svi naši postupci utječu na budući karakter. Malo po malo karakter se izgrađuje. Sijanje danas donijet će žetvu sutra. Ako su naše misli i naša pozornost usmjereni na zemaljske stvari, rezultat će biti povećanje razvoja u zemaljskim smjerovima. Nasuprot tome, ako su naše misli i pozornost usmjereni na nebeske stvari, razvoj će ići u duhovnim smjerovima.
Sijati u tijelo znači udovoljavati željama tijela, ugađati onim stvarima za kojima žudi naša pala priroda. Ako im se popusti, te će žudnje postajati sve snažnije i snažnije. Izvan onoga što je razumno potrebno za ispunjavanje legitimnih vremenitih odgovornosti, pogrešno je pretpostaviti da su druge vrste tjelesnog zadovoljstva ispravne. Oni koji nastavljaju popuštati takvim sklonostima, kao što naš uvodni tekst navodi, “žeti će raspadljivost [grčki: propadanje]”. Oni koji mare za duhovne stvari; koji usmjeravaju svoje srce na ono što je gore, a ne na zemaljske stvari; oni koji se nastoje razvijati u duhovnom smjeru, napredovat će u duhovnom postignuću. (Kol. 3:2) U dogledno vrijeme oni će požnjeti karakter sličan Gospodinovom i postati kopije Božjeg dragog Sina, sve više i više posvećivani kroz Istinu. (Ivan 17:17) Takvima je u našem tekstu obećan dar “vječnog života”.
Riječi apostola Pavla u našem uvodnom tekstu upućene su crkvi i stoga se odnose na one koji su “sklopili savez s [Bogom] uz žrtvu”. (Ps. 50:5) Ako takvi žive po tijelu, umrijet će, kako apostol kaže; jer su već predali svoja ljudska prava na život. (Rim. 8:13) Ako, međutim, usrdnim nastojanjima traže kako položiti svoje živote; razviti novi život umrtvljujući tijelo, predajući ga smrti; i teže nadvladati slabosti koje nasljeđuju, ubrzo će se riješiti svojih tjelesnih prepreka i u uskrsnuću će se zaodjenuti novim nebeskim tijelom. (2. Kor. 5:1-4) Tada će biti slični Gospodinu. – 1. Ivanova 3:2
Opseg osobne odgovornosti
Relativno malo njih shvaća do koje mjere sami oblikujemo svoje karaktere. Naši su umovi, naše naklonosti vrtovi u koje možemo posaditi bilo sjeme trnja i čička grijeha, bilo ono sjeme koje donosi mirisno i predivno cvijeće i plodove koji osobitije predstavljaju nebeske i duhovne milosti. (Gal. 5:22,23; 2. Pt. 1:5-8) “Što god čovjek sije, to će i žeti,” sije li u tijelo ili u Duh. (Gal. 6:7) Tko god, dakle, traži nebeske stvari i subaštinstvo u kraljevstvu, mora posaditi ili usaditi u svoj um i naklonosti one osobine i milosti koje Gospodin označava bitnima za razvoj takvih karaktera koji će biti prihvatljivi za “baštinu svetih u svjetlosti”. – Kol. 1:12
Otac na sve one koji prihvaćaju visoki, nebeski poziv, i koji po njemu sklapaju savez, stavlja odgovornost sijanja u Duh kako bi mogli zadobiti nagradu. (Heb. 3:1; Fil. 3:14) Kroz svoju Riječ Bog im govori o njihovim vlastitim prirodnim slabostima i nesavršenostima te im pokazuje kako je osigurao potpunu protutežu za te nesavršenosti u zasluzi i žrtvi Otkupitelja. (Rim. 3:24,25) Također im pokazuje koji su to plodovi i milosti Duha koje moraju posjedovati, do granica svojih mogućnosti, ako žele biti subaštinici s Kristom. On im ukazuje, kako u Otkupiteljevom žrtvenom životu tako i u Njegovim učenjima, na uzor koji svi moraju slijediti ako žele dostići isti slavni položaj i biti Njegovi subaštinici. – Mat. 16:24; Rim. 8:16,17
Na ovu bismo stvar mogli gledati samo sa stajališta odgovornosti koju ona stavlja na nas te bismo se mogli osjećati preplavljeno. Umjesto toga, međutim, trebali bismo je sagledati sa stajališta božanske milosti i uzeti u obzir kakva nam je blagoslovljena privilegija darovana da se “preobrazimo obnavljanjem” svoga uma, kako bismo mogli sve više spoznavati i težiti za onim što je “dobra, ugodna i savršena volja Božja”. (Ef. 2:4-8; Rim. 12:2) Pored svega ovoga, Bog je pred nas stavio najveličanstveniju moguću nagradu za vršenje onoga što je samo naša “razumna služba” – nagradu da budemo “zajedničari božanske naravi”. – Rim. 12:1; 2. Pt. 1:3,4
Posadite dobro sjeme i iskorijenite zlo
Kod cijelog čovječanstva postoji prirodna privlačnost prema zemaljskim stvarima. Međutim, tijekom ove vladavine zla, zemaljske su stvari okaljane i u mnogim pogledima neugodne onima koji su naučili ljubiti pravednost. Ipak, još uvijek može postojati snažna privlačnost prema pokvarenim i okaljanim zemaljskim stvarima. Poput korova, zemaljske sklonosti i želje spontano niču iz sjemena koje često klija iz nama nepoznatih izvora. Kršćani, stoga, koji žele sačuvati svoja srca u Božjoj ljubavi, moraju ne samo nastaviti saditi dobro sjeme i neprestano usmjeravati svoje srce na nebeske stvari, već moraju nastaviti iskorjenjivati korov zemaljskih želja i privlačnosti. – Juda 1:21; Gal. 5:24
Naš novi život nije svima očit, niti u svim prilikama bilo kome. Na to apostol ukazuje kada kaže: “Vaš je život skriven s Kristom u Bogu.” (Kol. 3:3) To je život novih želja, novih ciljeva, novih težnji koje svijet ne može niti vidjeti niti istinski cijeniti, iako vidi neke vanjske manifestacije novog života u našem svakodnevnom vladanju. Čak i naša braća u Kristu možda neće moći procijeniti stupanj napretka novog života u nama. Mi sami s vremena na vrijeme možemo biti zbunjeni u pogledu napretka našeg duhovnog rasta; možda ćemo se trebati osvrnuti na protekle tjedne, mjesece ili možda godine kako bismo nedvojbeno utvrdili da naš život “u Kristu” raste. (2. Kor. 5:17) Naš novi život, predstavljen našim nastojanjima da slijedimo Božju volju, skriven je tako u Kristu i u Ocu.
U skladu s ovom mišlju, apostol izjavljuje da ni svijet pa čak ni braća nisu bili sposobni suditi o njemu – da je samo Gospodin, koji je mogao čitati srce i znati sve uvjete, iskušenja i slabosti protiv kojih se trebalo boriti, mogao ispravno suditi o njemu. On čak izjavljuje: “Ja ni sam sebe ne sudim.” (1. Kor. 4:3,4) Izvrstan je plan niti oštro suditi druge koji tvrde da savjesno hode kao Gospodnja djeca, niti čak na takav način suditi same sebe, ako se iskreno trudimo vršiti Gospodnju volju. Trebali bismo se jednostavno probijati naprijed, iz dana u dan, čineći najbolje što možemo kako bismo “rasli u milosti i spoznaji našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista”, prepuštajući sve rezultate Gospodinu. (2. Pt. 3:18) On se brine za nas. Sve dok su naše nade, namjere i životni ciljevi usmjereni na nebeske stvari, a naši su životi na taj način “skriveni s Kristom u Bogu”, ne trebamo se bojati nikakva zla, sadašnjeg ili budućeg. Gospodin će biti s nama, blagoslivljati nas duhovno i čuvati nas od pada. U konačnici, On će nas Ocu nebeskom predstaviti i besprijekorne i bez mane. — Kol. 1:21-23; Juda 1:24,25
Odlaganje i oblačenje
Detaljno opisujući promjene koje bi se trebale dogoditi u onima koji su se potpuno posvetili Gospodinu, apostol nabraja određene promjene sklonosti kojima treba težiti i, u onoj mjeri u kojoj je to moguće, ostvariti ih. To uključuje odbacivanje sljedećeg: srdžbe, gnjeva, zlobe, psovanja, nečistoće govora i laži u svakom njezinom obliku. (Kol. 3:8,9) Potreba za ovakvim ispravljanjem života mogla bi se, na prvu pomisao, činiti nepotrebnom za spominjanje, jer su takve zle osobine pregrube i potpuno suprotne svakom pravom kršćanskom načelu. Ipak, dok pomnije proučavamo tu stvar, otkrivamo da je apostol na svoj popis uvrstio gotovo sve slabosti tijela koje, u određenoj mjeri, salijeću one koji su postali Nova Stvorenja “u Kristu”. – 2. Kor. 5:17
Pitamo se, koliko je uobičajeno razljutiti se? Kako je lako onima koji su priznali Kristovo ime gajiti zlobne ili, u najmanju ruku, neljubazne misli o drugima. Kako je lako, također, kad ih se gaji, dopustiti im ponekad da utječu na nečije ponašanje. Zao govor, a to je kleveta, još je jedna zamka u koju kršćanin može lako upasti, a koja često rezultira obmanom, ne samo slušatelja, već i onoga tko takve stvari govori.
Kada bi se izbjegavao svaki zao i nečist govor, kakav bi to predivan svijet bio! Kršćani bi se trebali pobrinuti da, od sada nadalje, svaka riječ koja izlazi iz njihovih usta bude takva da “daje milost onima koji slušaju” i koja je “dobra za izgradnju”. (Ef. 4:29) Kolika je također potreba, ne samo da imamo dobre namjere u srcu, već i da te dobre namjere istinoljubivo izražavamo jedni drugima, “bez pristranosti i bez licemjerja.” (Jak. 3:17) Takvo pravedno ponašanje zahtijeva da srce bude vrlo čisto i puno ljubavi ako želi biti potpuno istinoljubivo; inače bi neprestano vodilo u nevolje. Kad bi srca bez ljubavi, nevelikodušna i neljubazna, puna zlih sumnji, zlobe, mržnje i svađe, iskreno izražavala svoje misli, to bi neizmjerno povećalo nevolje u svijetu. Pismo stoga potiče, najprije na čišćenje srca, a zatim na opće vanjsko ponašanje. Mt. 5:8; 1. Tim. 1:5
Imajući na umu misao o jedinstvu i jednakom položaju onih koji su prihvaćeni u Kristovo tijelo, apostol potom skreće našu pozornost na nužnost ne samo odbacivanja zlih sklonosti našeg palog tijela, već i oblačenja, odnosno njegovanja raznih milosti Duha koje su utjelovljene u našoj Glavi, Kristu Isusu. – Kol. 3:12-14
On ih pobliže određuje: 1) osjećaji suosjećanja; sklonost širokogrudnosti i velikodušnosti srca prema svima i svemu – prema svecima, prema našim bližnjima, prijateljima i rodbini, pa čak i prema našim neprijateljima. Proširujući misao, on nastavlja, pokazujući što bi to uključivalo: 2) dobrostivost prema svima; 3) poniznost uma, suprotnost hvalisavosti, tvrdoglavosti, aroganciji; 4) krotkost, ili blagost naravi; 5) dugotrpnost, ili strpljivo podnošenje tuđih mana i slabosti. To podrazumijeva da bismo trebali podnositi međusobne posebnosti u temperamentu i naravi, spremno opraštajući jedni drugima ako se nađe razlog za uvredu. U međuvremenu, trebamo naučiti ispravljati sebe, dok u drugima kao u zrcalu vidimo vlastite mane. Mjerilo za sav ovaj način ponašanja nalazi se u Gospodinovom postupanju prema nama, jer je On zasigurno bio velikodušan, ljubazan, popustljiv i pun opraštanja. – Rim. 2:4; Ef. 1:7
Osobito za Crkvu
Apostol skreće pozornost “svetima i ljubljenima”, izabranima, na činjenicu da on u ovom trenutku ne pokušava reformirati svijet u tom smjeru, već samo preobraziti one koji su ušli u poseban savez s Gospodinom. (Kol. 3:12; Rim. 12:2) Svi koji su na taj način sklopili savez s Gospodinom i koji se nadaju “učvrstiti svoj poziv i izabranje” za članstvo u proslavljenoj crkvi, ne samo da će nastojati njegovati ove plodove Duha u vlastitim životima, već će također poticati njegovanje istih plodova, kad god za to imaju priliku, kod svoje braće u Kristu. Dodatno, nastojat će vršiti tako dobar utjecaj na vlastite obitelji da, budući da njihova djeca od njih, kao roditelja, primaju prirodni život i potrebne upute za početak u njemu, ona mogu biti opremljena za dobar početak u životu, uz potrebne smjernice za plemeniti karakter.
Apostol, kao Božji glasnogovornik, temeljit je učitelj. On nam ne govori samo koje tjelesne sklonosti trebamo odbaciti, a koje milosti obući. Nadalje, promatrajući nas zaodjenute u te osobine srca – suosjećanje, dobrostivost, poniznost, krotkost, strpljivu ustrajnost, popustljivost i opraštanje – on dodaje: “A povrh svega toga obucite ljubav, koja je sveza savršenstva”, ili potpunosti. (Kol. 3:14) Ljubav je stoga prikazana kao ono što veže i drži na mjestu nabore Kristove “haljine pravednosti” s njezinim raznim draguljima ukrašenim karakternim osobinama. (Iz. 61:10) Drugim riječima, apostol želi da uvidimo kako popustljivost, krotkost, strpljenje i druge osobine koje trebamo “obući” ne smiju biti samo stvar pristojnosti ili politike. Nositelji Kristove haljine neće biti usavršeni u srcu, niti prikladni za kraljevstvo, sve dok ne dođu do točke u kojoj su ove razne milosti njihovih volja i namjera vezane uz njih užadima ljubavi – ljubavi prema Gospodinu, ljubavi prema pravednosti, ljubavi prema braći i suosjećajne ljubavi prema cjelokupnom stvorenju koje uzdiše. Ljubav je, doista, “sveza savršenstva”, sam Gospodnji Duh.
Ne varajte se
U našem tekstu apostol kaže: “Ne varajte se.” Prirodno se nameće pitanje: Postoji li opasnost da možda ne znamo sijemo li u Duh ili sijemo u tijelo? Odgovaramo da doista postoji opasnost od obmane u tom pogledu. Sveto pismo predočava da je tijelo vrlo lukavo; da je naravni um “prijevaran iznad svega i krajnje opak”. (Jer. 17:9) Novi um mora neprestano biti na oprezu kako ne bi upao u zamku stare prirode. Ako živimo po tijelu, možemo očekivati da ćemo u skladu s tim i žeti, čak i varajući same sebe. I drugi, također, mogu biti prevareni. Bogu se, međutim, ne možemo izrugivati našom vanjskom službom Njemu i Njegovoj istini, dok iznutra živimo po tijelu. (Gal. 6:7) Ako sadimo kukuruz, žanjemo kukuruz; ako sijemo pšenicu, žanjemo pšenicu. U svim stvarima naših života mi ili izgrađujemo staru prirodu za koju smo se složili da bi trebala biti uništena, ili vjerno pazimo na to da se tjelesna djela umrtvljuju i ubijaju, kako bismo duhovno napredovali.
Sijemo u tijelo svaki put kada dopustimo da tjelesne, sebične, nepravedne, neispravne želje tijela zavladaju u našim srcima i životima. Nasuprot tome, svako sijanje u Duh, svaki otpor tjelesnim željama prema njihovim palim sklonostima i svako vježbanje novog uma, nove volje, prema stvarima koje su čiste, stvarima koje su plemenite, stvarima koje su dobre, stvarima koje su istinite, stvarima koje su duhovne, predstavlja sijanje u Duh. (Fil. 4:8) Ako se u tome ustraje, takav će put u konačnici dovesti do ostvarenja Gospodnjih milostivih obećanja i uređenja – vječnog života i udjela u nebeskom kraljevstvu. – Rim. 6:22; Otk. 2:10
OD NAŠEG DOPISNIKA IZ SAD-A
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35