Draga braćo i sestre. Mir vama. Prošle su dvije godine otkad smo posljednji put vidjeli mnoge od vas. Vjerujemo da je ovo vrijeme donijelo mnogo radosti u upoznavanju Boga i Njegovog plana, iz svijesti o velikoj milosti koju smo svi primili kroz vjeru u dragocjenu krv našeg Otkupitelja, Sina Božjega. I mnogo radosti iz pobjeda na uskom putu, iako su te pobjede ponekad možda imale gorak okus bolnih iskušenja vjernosti, poniznosti i samoodricanja.
Moja tema temelji se na dobro poznatim riječima apostola Pavla braći u Kolosima. Pročitajmo nekoliko stihova iz 3. poglavlja (stihovi 12 do 17). “Obucite se dakle, kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost; podnoseći jedni druge i opraštajući jedni drugima, ako tko ima pritužbu protiv koga; kao što je Gospodin vama oprostio, tako opraštajte i vi. A povrh svega toga obucite se u ljubav, koja je savršena sveza jedinstva. I neka u vašim srcima vlada Kristov mir, na koji ste i pozvani u jednom tijelu; i budite zahvalni. Neka riječ Kristova bogato prebiva u vama, u svakoj mudrosti poučavajući i opominjući jedni druge psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama, pjevajući sa zahvalnošću u svojim srcima Bogu. I sve što god činite riječju ili djelom, sve činite u ime Gospodina Isusa, zahvaljujući po Njemu Bogu Ocu.”
Mislim da će se svi složiti sa mnom da, jednom kada počnemo čitati ovo poglavlje, teško je stati, jer duh ovih riječi tako duboko prodire u naša srca i osvaja nas svojom ljepotom i svetošću. Apostol Pavao nije imao samo duboko spoznanje Istine Božje Riječi, već i duh ljubavi i pobožnosti. Kroz taj Duh upoznajemo Boga, jer takav je Njegov Duh, i kroz taj Duh Njegova djeca upoznaju jedni druge. Za nas je važno pitanje kako se trebamo obući u spomenute predivne osobine kršćanskog karaktera. Znamo da su to plodovi ovog Duha, a bez tog Duha ne možemo imati te plodove. Raspravimo o tome korak po korak.
Novi um
Apostol Pavao često je koristio razne usporedbe koje su braći omogućavale da bolje razumiju tijek njegovih misli. Vizualne ilustracije i primjeri približavaju nas važnim duhovnim istinama, omogućujući nam da odmah proniknemo u značenje izjave, podsvjesno shvaćajući opći smjer. Tome nas je poučio naš Gospodin Isus, koji je obično koristio usporedbe (prispodobe) kako bi objasnio duhovne istine. Pisano je da je ‘sve to Isus govorio mnoštvu u prispodobama, i bez prispodobe im nije govorio’ (Matej 13:34). Svrha toga bila je razjasniti ono što se trebalo razumjeti i sakriti ono što je trebalo ostati skriveno.
Apostol Pavao se u svojim poslanicama više puta osvrnuo na potrebu objašnjavanja pitanja Novog Stvorenja na primjeru običnog čovjeka. Evo nekoliko primjera: “Zato ne malakšemo, nego iako se naš vanjski čovjek raspada, ipak se naš unutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan” (2. Korinćanima 4:16). “Ali vi niste tako upoznali Krista, ako ste ga doista čuli i u Njemu bili poučeni, kao što je istina u Isusu, da, u pogledu vašeg prijašnjeg načina života, odložite starog čovjeka, koji propada u skladu s varavim požudama, te da se obnavljate u duhu svoga uma, i obučete novog čovjeka, koji je na sliku Božju stvoren u pravednosti i svetosti istine” (Efežanima 4:20-24). On predstavlja Novo Stvorenje, koje ima novi način razmišljanja, kao novog čovjeka, unutarnjeg čovjeka, a stari način razmišljanja kao starog čovjeka, vanjskog čovjeka. Novo Stvorenje je novo biće začeto na razini uma. Ali na početku, Novo Stvorenje postoji na razini volje, to jest, želje, odlučnosti da provedemo u praksu ono što smo naučili iz Svetog Pisma.
Novi um je spoznanje dobiveno iz Svetog Pisma. To spoznanje još uvijek treba usvojiti i prihvatiti kao vlastiti način razmišljanja. Tada se takav način razmišljanja može prepoznati kao novi način razmišljanja, novi um, Novo Stvorenje. Stoga je na početku Novo Stvorenje volja koja nastoji činiti ono što smo naučili iz Pisma. To je Božja volja jer pokušavamo činiti ono što nam je Bog u Svetom Pismu predstavio kao jedino ispravno. To je nova volja jer traži da čini nove stvari koje je naučila iz Božje Riječi, za razliku od stare volje, koja zahtijeva ono čime je stari, tjelesni um ispunjen.
Odložite starog čovjeka
Objašnjavajući naš ključni stih: “Jer ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima, a obukli novoga, koji se obnavlja u spoznaji prema slici Onoga koji ga je stvorio” (Kološanima 3:9, 10), u članku R5685 čitamo: “U našem tekstu pojam ‘stari čovjek’ predstavlja ljudsku volju, koja je nekada dominirala bićem. Svi koji postanu kršćani u biblijskom smislu te riječi ne samo da prihvaćaju Krista i uzdaju se u Njega kao svog Spasitelja, već svoju staru volju, svoju staru prirodu, predaju na smrt. Od tada je ta stara priroda odbačena i više ne upravlja životom pojedinca. Ali tijelo ‘starog čovjeka’ – tjelesni šator – i dalje se zadržava nakon što je stara volja otpuštena, a nova volja ušla. Novo Stvorenje, s novim poticajima, novom svrhom, koristi smrtno tijelo kao svog slugu. Nova volja je sada gospodar.”
Ova nova volja je Božja volja, ili drugim riječima, to je volja da se vrši Božja volja. Naše posvećenje je posvećenje vršenju Božje volje, da budemo mrtvi za svaku drugu volju, bilo našu vlastitu prirodnu volju ili volju nekog drugog. U našem kontekstu apostol objašnjava kako se obavlja to svlačenje i oblačenje. Ovaj ‘novi čovjek’ – ovo duhom začeto Novo Stvorenje treba se razvijati djelujući prema spoznaji koju stječe. Imali smo određeno spoznanje prije posvećenja, inače ne bismo ni razmišljali o poduzimanju takvog koraka. Prvo je Gospodin dopustio da do nas dođe određena mjera spoznaje. Zatim, kada smo prihvatili uvjete i prinijeli sebe za žrtvu, Spasiteljeva zasluga nam je uračunata, i bili smo primljeni od Boga te začeti kao Nova Stvorenja Njegovim Duhom, Njegovom silom; a dobro djelo se nastavlja u svima onima koji su ispunili nužne uvjete razvoja. Od početka imamo novu volju, ali je potrebno neko vrijeme da preobrazimo svoje umove. Budući da su naši umovi navikli razmišljati u skladu s tijelom, starom prirodom, potrebno je neko vrijeme prije nego što se potpuno obnove tako da gledaju na stvari s Božanskog stajališta. Ali samo dok tako napredujemo možemo oblikovati karakter nalik Kristovom.
Objašnjavajući što “obnavljanje u spoznaji prema slici Stvoritelja” znači za novu osobu, Novo Stvorenje, on u istom članku piše: “Ne samo da se naši umovi moraju obnoviti, nego i naša tijela moraju biti pokorena novom umu, našoj novoj volji. Budući da su naša tijela zemaljska i nesavršena zbog pada, nikada se ne možemo nadati da ćemo ih u potpunosti podrediti novom umu. Uvijek će biti više ili manje sukoba. Ali moramo umrtviti, tretirati kao da su ništa, te želje i poticaje izopačenog tijela. Tako napredujemo, preobražavajući se iz dana u dan u sliku i priliku našega Boga i Njegovog dragog Sina. Onima koji postignu tu sličnost karaktera Učitelju, u pravo će vrijeme biti dodijeljena Božanska priroda.
Ova promjena uma dolazi samo onima koji su duhom začeti; ona ne dolazi svijetu. Na kraju vidimo da će svako biće koje će imati vječni život na bilo kojoj razini biti na sliku Božju. Otac Adam u svom savršenstvu imao je ovu sliku; sveti anđeli imaju ovu sliku; Isus je imao ovu sliku Oca; i Crkva mora imati ovu sliku. Svijet će također, s vremenom, morati imati ovu sliku Božju. Svi moraju voljeti i služiti pravednosti. Zlo uvijek mora biti odbojno. Svi koji postignu vječni život vidjet će Božansku Mudrost, Pravdu, Ljubav i Moć, te će se u potpunosti prilagoditi tom standardu u svim svojim mislima, riječima i djelima. Svi koji ne postignu ovu sliku Božju do kraja sljedećeg Doba – tisuću godina Kristove vladavine – bit će odsječeni od života, bez lijeka. Gospodin Isus je rekao: ‘A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i Isusa Krista, koga si poslao’ (Ivan 17:3). Spoznati Boga znači imati intimno poznanstvo s Njim, biti poput Njega u karakteru, moći gledati na stvari onako kako On na njih gleda. Samo oni koji imaju Božji um dobit će vječni život – bilo od Crkve sada ili od svijeta u sljedećem Dobu.”
Sljedeća točka
Nakon što smo razumjeli ove stvari, možemo prijeći na sljedeću točku. U našem naslovnom stihu spominju se određene stvari koje moramo ispuniti ako naš karakter treba zadovoljiti Božje kriterije. Uvjet za ispunjenje tih stvari je poslušnost. Da bismo sve to ispunili, moramo najprije biti poslušni, a zatim imati želju to učiniti. Naravno, temelj svega toga trebala bi biti ljubav prema Bogu. Pročitajmo još jednom naš naslovni tekst i pogledajmo uvjete za njegovo ispunjenje: “Obucite se dakle, kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost.” Namjerno ne ulazim dublje u značenje ovih riječi, jer smo o njima dovoljno čuli. To su predivne osobine. Kada slušamo o njima, prvo što nam pada na pamet je pitanje: Imamo li želju biti takvi? Naravno, znamo da bismo trebali biti takvi, trebali bismo posjedovati te osobine, trebali bismo ih nositi kao ukrase, kao dragulje, ali osim riječi ‘trebao bih’ u našoj svijesti, postoje li riječi ‘želim’ – želim, imam želju biti takav. Takva želja može nastati samo kada ljubimo Gospodina Boga.
Poslušajmo nekoliko riječi iz članka R4896: “Naš Gospodin Isus ilustrirao je savršenstvo poslušnosti Božjoj Riječi kada je rekao: ‘Dolazim vršiti volju tvoju, o Bože!’. Sve što je zapisano u Knjizi; sve što je bila Božja volja, On je rado činio pod svaku cijenu. Naš Gospodin Isus ne bi mogao dosegnuti taj stupanj podložnosti Božanskoj volji da nije imao ljubavi prema Ocu. Tako je i s nama. Ako nemamo ljubavi prema Bogu i načelima pravednosti, ne možemo nastaviti ovim putem. Posljedično, samo oni koji toliko ljube Boga da bi predali svoj život kako bi vršili Njegovu volju, ispravno drže Njegovu Riječ. Možemo reći da se to stanje postiže kada prvi put izvršimo posvećenje, jer se srce odreklo svoje volje i potpuno se predalo Gospodinu – ‘Ne moja volja, nego Tvoja neka bude’. Svi oni koji se pridržavaju uvjeta samopožrtvovnosti dosegli su oznaku savršene ljubavi. Naravno, postoji i drugi smisao usavršavanja koji ćemo postići u uskrsnuću. Ali samo oni koji će držati Božju Riječ vjernošću čak i do smrti osigurat će nagradu i postati dionici božanske prirode. Ispit je poslušnost. U razmjeru u kojem držimo Gospodinovu Riječ, u istom razmjeru se ljubav Božja usavršava u nama; jer ako smo primili Kristov um, sveti Duh, Božji Duh, učinak će biti da u nama proizvede i htijenje i djelovanje Njegovog dobrog zadovoljstva u mjeri naših sposobnosti. A ta bi se sposobnost trebala neprestano povećavati iz godine u godinu.” U 1. Ivanovoj 2:5 stoji: “A tko čuva Njegovu riječ, u njemu je doista savršena ljubav Božja. Po tome znamo da smo u Njemu.” Pred nama je ispit koji će odlučiti o našem razvoju kao Novog Stvorenja. Samo oni koji su prihvatili Božju Riječ mogu je se držati, čuvati je i ispunjavati njezine zahtjeve. Poanta je u tome da, ako nemamo Božju ljubav, nećemo na sebe preuzeti dužnost poslušnosti Njegovoj Riječi; u tom slučaju, ne možemo ni držati Božju Riječ niti živjeti u skladu s njom, služeći joj do smrti.
Razne poteškoće
Još jedna stvar. Kad se pokušamo obući u te osobine, neizbježno ćemo naići na razne poteškoće. Tko je zainteresiran za to da budemo ovakvi? Prije svega Stvoritelj, koji je autor ovog Novog Stvorenja i stalno je uključen u ovaj proces stvaranja. Nadalje, naš Gospodin Isus je zainteresiran za to, jer je i sam prošao ovim putem, poznaje njegove poteškoće i komplikacije, i sam ih je iskusio. Stoga nam on rado pomaže. Za to su zainteresirana i naša braća, koja žele u nama vidjeti odraz, kopiju ljubljenog Sina Božjega. Ljudi koji nas okružuju žele ono što je čudno. Iako im nije drago što Boga shvaćamo drugačije od njih, iako vode drugačiji način života i smatraju nas čudnima, oni ipak razumiju da se ponašamo bolje od njih i da nas motivira poslušnost Božjoj Riječi i visokim standardima pravog kršćanskog života.
Ali isto je tako nužno da smo i mi sami zainteresirani za to. I ovdje smo često obeshrabreni mnogim poteškoćama na koje nailazimo na svom putu. Ponekad su one toliko velike da se čine nepremostivima. Ali one su nužne. U istom članku autor piše: “Kada ne bismo dolazili u dodir s raznim kušnjama i iskustvima, ne bismo znali gdje smo slabi. Tako učimo gdje možemo ojačati svoj karakter i kako se možemo temeljito razviti kao Nova Stvorenja. Sveto Pismo govori o našem Gospodinu Isusu kao o onome koji je ‘podnio takvo protivljenje grešnika protiv samoga sebe’ (Hebrejima 12:3). Naše kušnje, ili ukori, u suočavanju sa svakim protivljenjem koje nas može zadesiti, trebale bi donijeti više ili manje ispravljanja u pravednosti. Čak i ako to ne bi značilo vanjske udarce, mi bismo u svakom slučaju imali svoje mentalno žaljenje kao Nova Stvorenja, i tako bismo dobili oblik ispravljanja ili ukora. Dodatno, Gospodin dopušta da Njegova djeca dođu u specifične kušnje kao primjer braći ili svijetu. U mnogima od njih, bez obzira na uzrok, možemo ih razumjeti kao ispravljanja ili upute u pravednosti. Karakter se ne može u potpunosti razviti bez kušnji. On je poput biljke. U početku je vrlo nježan; treba mu obilje sunčeve svjetlosti Božje ljubavi, često zalijevanje pljuskovima Njegove milosti, puno kultiviranja primijenjenim znanjem o Njegovom karakteru kao dobrim temeljem za vjeru i nadahnućem za poslušnost. Tada, kada se tako daleko razvije pod tim povoljnim uvjetima, spreman je za ruku orezivanja u obliku stege, te također može podnijeti određenu tvrdoću. Malo po malo, kako se razvija snaga karaktera, primijenjeni testovi služe samo razvoju veće snage, ljepote i milosti, dok se konačno ne razvije, usavrši, učvrsti i utemelji kroz patnju. Ovo veliko djelo razvijanja i uvježbavanja karaktera nužno je sporo i zamorno, a nerijetko i bolan proces. Ali apostol nam jasno govori da su takve stvari nužne za razvoj postojanog i trajnog karaktera. Razmislite kako je vaše vlastito iskustvo to potvrdilo, vi koji ste već neko vrijeme pod posebnom Gospodinovom brigom i vodstvom. Koliko ste bogatiji zbog svih lekcija iskustva, te zbog strpljenja i drugih plodova duha koje su iskustva u vama razvila!”
Vanjske manifestacije ljubavi
Kada razmišljamo o ovim karakternim osobinama navedenima u našem ključnom stihu — iskrenom milosrđu, dobroti, poniznosti, blagosti, strpljivosti — shvaćamo da su one vanjske manifestacije ljubavi – ne samo ljubavi prema Bogu i Isusu, već i ljubavi prema braći i svim ljudima, pa čak i prema nijemim stvorenjima, koja podsvjesno osjećaju ljubavi pun pristup prema sebi. Bog je prvom čovjeku dao vlast nad živim bićima koja su bila niža od njega. Naravno, sve u savršenom ljudskom biću poticalo je životinje da mu pokažu poslušnost. Ali često smo se uvjerili da, kada se prema životinji odnosimo s ljubavlju, ona je sposobna pokazati nešto slično zauzvrat. Očito je da svako živo biće ima svoje instinkte koje je u njega usadio Stvoritelj, i često ne znamo kako odgovoriti na te instinkte, kako ih ispravno protumačiti, ali ljubav u ljudskom biću je odlučujuća osobina koja oblikuje stav drugih prema njemu.
Brat Russell je pisao o ljubavi prema svim ljudima na sljedeći način: “Ako je Bog tako ljubio svijet, čak i dok su još bili grešnici (Rimljanima 5:8), da je žrtvovao najdraže blago svoga srca kako bi ih otkupio i spasio, tada takva ljubav i takva dobrohotnost prema svijetu s naše strane ne mogu biti u neskladu s Njegovom voljom. Uistinu, takvo je izravno učenje Riječi – ‘Zato, dok imamo priliku, činimo dobro svima; ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze; molite za one koji vas zlostavljaju i progone, kako biste bili djeca svoga Oca koji je na nebesima; jer on daje da njegovo sunce izlazi zlima i dobrima, i šalje kišu pravednima i nepravednima’ (Galaćanima 6:10, Matej 5:44-48). Voljeti svijet kao što ga Bog voli nije osjećaj na koji apostoli upozoravaju Crkvu. To je uzvišena i oplemenjujuća ljubav koja, ne imajući ni najmanje zajedništva s nečistim, žali pale i čezne za vremenom kada će biti spašeni iz svoje degradacije. Ljubav koja je vrijedna našeg oponašanja je ona koja dobrohotno zanemaruje osobne antagonizme i neprijateljstva, te preskačući sve sebične obzire i osvetničke osjećaje, uzima u obzir samo mogućnosti te načine i sredstva za mir, reformaciju i spasenje” (R4765).
O ljubavi prema braći, u R4766 zapisano je ovako: “Budući da ste očistili svoje duše u poslušnosti Istini kroz Duha, za nelicemjernu ljubav prema braći, gledajte da ljubite jedni druge čistim srcem žarko (1. Petrova 1:22). U našem tekstu apostol nastavlja govoriti da, imajući ovu slavnu preobrazbu karaktera, kroz spoznaju i poslušnost duhu Istine, naučili smo voljeti braću ‘nelicemjernom ljubavlju’, ljubavlju koja je iskrena, bez pretvaranja – ne samo izvanjskim priznanjem, kako bismo imali osmijeh na licu ili srdačno stisnuli ruku, već smo kroz tog Duha prepoznali da su svi koji se uzdaju u dragocjenu krv i koji su posvećeni dragom Otkupitelju, te koji nastoje slijediti Njegovo vodstvo, ‘braća’, bez obzira na rasu, boju kože, obrazovanje, siromaštvo ili neuglednost. Došli smo do točke gdje su naša srca toliko puna Duha Učitelja da možemo istinito reći kako volimo svu braću ljubavlju koja je iskrena i nimalo hinjena. Sada, dospjevši tako daleko na dobrom putu, apostol nam pokazuje da postoji još jedan korak naprijed u ljubavi, te navodi što sljedeće moramo učiniti kako bismo svoja srca održali čistima: ‘Gledajte da ljubite jedni druge čistim srcem žarko’. Ne samo da ih moramo smatrati braćom i pružati im ‘nelicemjernu ljubav’, već bismo trebali prepoznati načelo koje je u pozadini našeg odnosa s Gospodinom i njihovog odnosa s Gospodinom; kako su oni, poput nas, Nova Stvorenja u Kristu; i to bi nam trebalo dati veliko suosjećanje i želju da učinimo sve što možemo kako bismo ih ohrabrili i pomogli im.”
Ova je konvencija jasna manifestacija ljubavi koja postoji među braćom diljem svijeta. Čak i ako danas ovdje nisu sva braća i sestre iz svih zemalja svijeta, zapamtite da vas oni ne vole ništa manje od onih s kojima se sastaju svaki tjedan, s kojima žive u različitim uvjetima i okruženjima, koje vide i kojima mogu doslovno pokazati svoju ljubav na djelima. Isus je rekao: “Po ovom će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Ivan 13:35).
Apostol Pavao je mogao izraziti duboke osjećaje i duhovna iskustva riječima. Zašto? Zato što je o njima razmišljao, o njima je pisao i razgovarao o njima s braćom. Svaka tema na ovoj konvenciji svojevrsno je pismo vama, u kojem su braća pokušala oponašati apostola i izraziti nešto slično njegovim riječima: “Obucite se dakle, kao Božji izabranici, sveti i ljubljeni, u iskreno milosrđe, dobrotu, poniznost, blagost i strpljivost.” “Budite strpljivi jedni s drugima i opraštajte jedni drugima ako netko ima pritužbu protiv koga. Kao što je Krist vama oprostio, tako i vi činite!”
Vrijedno je to zapamtiti osobito uoči Spomen-večere i sjećanja na događaje koji su se nakon nje zbili. Koliko im je toga Isus želio reći na rastanku. Znao je da ide Ocu i ostavlja ih u svijetu. Bog se pobrinuo da misli i riječi Isusove s posljednjeg dana njegovog života ovdje na zemlji budu pažljivo zapisane i prenesene nama, kako bismo mogli shvatiti veličinu njegovog “iskrenog milosrđa, dobrote, poniznosti, blagosti, strpljivosti” i učiti od njega, te kako bismo se i mi sami mogli u to obući i postati poput njega. Ove bi nas misli trebale pratiti svaki dan. Ako se trudimo živjeti životom istinskih kršćana, one će ispuniti i naše umove. O tome ćemo razgovarati, o tome ćemo pjevati, radovat ćemo se tome i živjeti to. To je ono što želim svima vama, kao i samom sebi. Amen.
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35