Draga braćo u Gospodinu, radujemo se što smo danas ovdje s vama. Donosimo vam tople pozdrave iz naše male skupštine u Bonnu i Kölnu. Živimo u teškim vremenima, obilježenim ratovima i glasinama o ratovima, ekonomskim poteškoćama i opadanjem moralnih standarda. Kao da to nije dovoljno, brojne osobne brige, sumnje i strahovi pritišću ljude. Bezbrojni pojedinci odumiru od straha i iščekivanja onoga što dolazi na svijet (Luka 21:26).

U isto vrijeme, međutim, pobožni kršćani okreću se od etabliranih crkvenih institucija i traže nove duhovne domove. Međudenominacijski karizmatski ili evanđeoski pokreti posebno dobivaju na značajnom zamahu. Ovdje se događa nešto izvanredno. U Francuskoj je, na primjer, 17.000 mladih ljudi kršteno na Uskrs 2025. godine. U Njemačkoj se 12.000 karizmatskih katolika okupilo u Augsburgu. Mnogi od njih ispovijedaju da slijede Isusa u svom svakodnevnom životu; drugi kažu da se osjećaju kao nova stvorenja. Kako bismo to trebali protumačiti?

Međutim, naš fokus nije na ovim pokretima. Ono što je u središtu nije ekstaza, govorenje u jezicima ili čudesna iscjeljenja, već Isus iz Nazareta i Isus Krist, pomazani Mesija. Istražit ćemo zašto je ova razlika važna, temeljeći naše razmišljanje na Svetom pismu i u svjetlu Božjeg Plana vjekova. Misao vodilja ovdje je Hebrejima 13:8 — poznat stih, koji se često citira. Upravo zato što ga je lako pročitati usputno, njegova me dubina ponovno iznenadila i ostavila dubok dojam na mene.

Želio bih podijeliti ovo iskustvo s vama u tri dijela. (1) Što razlikuje Isusa (iz Nazareta) od Krista? (2) Kako se Isus Krist objavljuje u vremenu – jučer, danas i zauvijek? (3) U kojoj je mjeri Isus Krist isti za nas osobno danas?

Prije nego što razradimo ova pitanja, zastanimo nakratko i razmotrimo kontekst stiha. Upućen je ljudima duboke vjere koji unatoč tome doživljavaju tjeskobu i sumnju; također vođama i starješinama, koji su, kao pastiri, pozvani biti uzori i stupovi podrške; i konačno svima nama koji bismo se trebali čuvati “čudnih nauka” (Hebrejima 13:7-9).

Da budemo izravni: “Isus” se odnosi na osobu, “Krist” na službu. U skladu s tim, naše ćemo prvo pitanje razmotriti u dva glavna dijela: Prvo ćemo se obratiti osobi, zatim službi i konačno kako to dvoje međusobno djeluje.

U samoj srži je Isus iz Nazareta, Logos koji je postao tijelo. Oko ovog središta otvara se nekoliko dimenzija: njegov karakter, njegova uloga kao pastira i žrtvenog janjeta, njegov odnos s Bogom i njegov značaj za Božji plan. Ne možemo istražiti sve ove aspekte. Usredotočit ćemo se na one koji su ključni za naš tekst. Njegov blagi, ljubazni karakter samo se nakratko dotiče. Njegovo predljudsko postojanje kao Logosa i reference na njegovu božansku prirodu, također se spominju usput. Fokus je na Hebrejima 13:8: “Isus Krist je isti jučer, danas i zauvijek.” Odavde pitamo: Kada i u kojem je smislu Isus iz Nazareta, poslan od Boga, postao Krist, Pomazanik, Mesija? Također ćemo nakratko obratiti pažnju na ulogu pastira i ovaca.

Međutim, krenimo redom: prema biblijskom svjedočanstvu, Isus iz Nazareta (Ješua) nije postao Krist pri svom rođenju. Luka najavljuje njegovu sudbinu: bit će velik, zvat će se Sinom Svevišnjega i primit će Davidovo prijestolje. Isus je rođen kao nadolazeći Mesija. U ovom trenutku, međutim, on još nije javno postavljen u svoju službu.

Mesijansko pomazanje odvija se pri njegovom krštenju. Baš kao što se kraljevi i svećenici u Pismu zaređuju pomazanjem duhom, a ne samo uljem (vidi 1. Samuelova 16:13) – tako je i Isus pomazan pri svom krštenju. Djela apostolska 10:37-38 izričito navode da je Bog pomazao Isusa iz Nazareta svetim Duhom i silom nakon njegovog krštenja. Grčka riječ echrisen (“pomazao ga je”) čini temelj za titulu Krist. Matej 3:16-17 opisuje ovaj trenutak u vidljivim terminima: Duh Božji sišao je na njega kao golub. Isus je to sam potvrdio kada je čitao iz Izaije 61:1 u sinagogi: “Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza.” Pri njegovom krštenju, ovo se proročanstvo ispunilo.

Smrt, Uskrsnuće, Uzašašće

Konačno, na križu je Isus umro kao antitipsko žrtveno janje, postavljeni Pomazanik, ispunjavajući svoju službu. Daniel 9:25-26 govori o tome da će Pomazanik biti pogubljen. Ova izjava pretpostavlja da je on već bio postavljen za Mesiju, Pomazanika.

Kako bismo trebali razumjeti uskrsnuće? Je li to prekretnica u kojoj je Isusova mesijanska misija otvoreno proglašena i učinkovito utemeljena? Djela 2:36 izravno govore o tome: “Bog ga je učinio i Gospodinom i Kristom.” Grčka riječ epoíesen ne znači da Isus prethodno nije bio Krist, već da ga je Bog javno potvrdio u njegovoj službi i obdario potpunim autoritetom. Ono što se razvijalo kroz Isusov život i ispunilo na križu, sada postaje očito. Uskrsnulog Bog identificira kao zakonitog Mesiju — kao u Psalmu 2, gdje se kralj ne postavlja nanovo, već se svečano imenuje u svoju službu.

Uzašašće označava sljedeći odlučujući događaj. Hebrejima 1:3 navodi da je sjeo s desne strane Veličanstva do Parousije (prisutnosti). Radi cjelovitosti, treba također napomenuti da je naš Gospodin već bio aktivan kao Logos prije nego što je ušao u ljudsko postojanje (vidi Hebrejima 1:5). S druge strane, morao je napustiti svoje postojanje među anđelima kako bi postao čovjek Isus Krist.

Aspekti stiha

Kada razmatramo Hebrejima 13:8, vidimo tri aspekta koji se uklapaju poput zupčanika: osobu Isusa, njegovu službu kao Krista i dimenziju vremena. Već smo razmotrili njegovu osobu i službu. Uskoro ćemo se vratiti na vremensku dimenziju.

Još jedan aspekt zaslužuje kratki spomen ovdje, a da ga u ovoj fazi ne tumačimo. Izaija 9 otkriva Isusa Krista kao “Savjetnika divnog, Boga silnog, Oca vječnog, Kneza mironosnog.” Ove titule nisu prazne etikete, već značajne uloge koje ukazuju na njegovo djelo i njegovu misiju za nas danas te kao putokaz za buduće generacije. Njihova konkretna manifestacija bit će ilustrirana u trećem dijelu. Prvo ćemo razmotriti kako se ove uloge odvijaju tijekom vremena, dok se prošlost, sadašnjost i budućnost spajaju u Isusovom djelu.

Čim razmišljamo o vremenu, naši se umovi prirodno okreću poznatoj Karti Plana vjekova. Ona ne služi samo kao vodič, već nam pomaže jasno klasificirati Isusovo djelo kroz prošlost, sadašnjost i budućnost. Prikazuje kako je njegova uloga Krista učinkovita kroz vrijeme – ne samo u prošlosti, već posebno danas. Ova perspektiva o poretku vremena također se odražava u našem ključnom tekstu u Hebrejima 13:8. Utvrđuje četiri osnovna doba — prije potopa, Židovsko doba, Evanđeosko doba i do Tisućljeća — s Isusovim krštenjem kao odlučujućom prekretnicom. Možemo li, kao okvirni prijedlog, razmotriti kako se vremenska dimenzija odvija u Isusovom djelu možda kao “jučer”, “danas” i “vječnost”?

“Jučer”, u kronologiji doba, odnosi se na vrijeme prije Isusove javne službe, prije nego što je preuzeo svoju Mesijansku službu, prije njegove objave kao Pomazanika. Odlučujuća prekretnica bila je njegovo krštenje, pomazanje svetim Duhom, koje je označilo začeće svetim Duhom u novo stvorenje. Ovdje je Isus žrtvovao svoja ljudska životna prava.

Razdoblja koja slijede nakon njegovog krštenja pripadaju ovom “danas”. Ovo danas je više od pukog datiranja, to je stvarnost povijesti spasenja. Ono što je jučer postojalo u slici (na primjer, žrtva) sada je stvarno i aktualno u Kristu (vidi Hebrejima 9-10). Grčka riječ semeron (danas) označava sadašnje doba, koje traje do malo prije početka Novog saveza — vremena Crkve, tijekom kojeg Isus, kao uskrsli Gospodin, djeluje kroz svoj Duh, vrši svoju svećeničku službu i posreduje milost (Hebrejima 3:4, 7).

Razmotrimo “jučer”, vrijeme prije Isusovog krštenja. Njegovo djelo ne započinje samo u Betlehemu, već seže unatrag u njegovo predljudsko postojanje kao Logosa, Riječi Božje, koji “ponizuje sebe malo niže od anđela.” Iznad svega, međutim, ovo “jučer” obuhvaća Židovsko doba, gdje je antitipsko djelo za Izrael već vidljivo, dok Pavao prepričava putovanje Izraela kroz pustinju. “Pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist” (1. Korinćanima 10:4). Kao udarena stijena, slika nadolazećeg Mesije, Krist je bio prisutan, pratio ih je i davao im život. Na taj način Krist demonstrira svoju središnju ulogu u Božjem planu, čak i prije nego što je postavljen za posrednika Novog saveza, kao čvrstog temelja na kojem sve počiva, i iz kojeg teče sav život.

Posebno u vremenima sumnje i straha, čeznemo držati se te Stijene! Njegova priroda ostaje nepromijenjena. Njegovo poniženje uči nas poniznosti. On je antitipska Stijena udarena u pustinji o kojoj ovisimo kao o našem pastiru. Baš kao što je Izrael pio iz stijene, tako i mi danas crpimo iz njegove riječi istine. Čineći to, pozvani smo ispitati naša uvjerenja u svjetlu Božjeg vječnog plana spasenja. Isus je bio Logos i Stijena, i on je taj isti koji nas vodi kroz pustinjske dijelove života – pouzdan Brat, Prijatelj, Pastir, Spasitelj i Zagovornik.

Okrenimo se “danas” – razdoblju Isusa Krista od njegovog krštenja do našeg sadašnjeg vremena, na pragu između Evanđeoskog doba i početka Tisućljeća. U to vrijeme poznat je kao Mesija, kao Krist, Janje Božje i Sin. “Danas sam te rodio” ne ukazuje na novo podrijetlo, već na njegovo postavljanje u njegovu svećeničku službu. Poslanica Hebrejima preuzima sliku stijene i uspoređuje Krista s Mojsijem: Mojsija kao Vjernog Slugu, Krista kao Sina, postavljenog nad kućom Božjom. Mi činimo tu kuću ako se čvrsto držimo naše nade. Iz ovoga proizlazi hitno upozorenje Duha: “Danas ako glas mu čujete, ne otvrdnite srca svoja… nego ohrabrujte jedni druge dan za danom, dokle god se zove ‘Danas'” (Hebrejima 3:7-13).

Ovo se ohrabrenje temelji na živom odnosu s Kristom, održavanom molitvom. To nije povremeni čin, već svakodnevna potreba. Sukladno tome, Krist je predstavljen kao čvrsto mjerilo, zajedno s opomenom da oponašamo vjeru onih koji su nam predali riječ Božju (Hebrejima 13:7). Njegovo “danas” je njegovo svećeničko zagovorništvo zdesna Bogu kao našeg zagovornika. Nevidljiv, a ipak prisutan i učinkovit, on primjenjuje već plaćenu otkupninu a da se ne odvija nikakvo novo otkupljenje, te u isto vrijeme jača naša srca milošću i vodi nas u životu prema njegovoj volji.

Što to znači za vas i za mene? Usred previranja naših života, Isus ostaje isti pastir danas, vodeći nas i tješeći, govoreći nam kao rabi, učitelj i proslavljeni Otkupitelj. Slušajući njegov glas i prebivajući s njim, naša vjera raste i u kušnjama, i u njemu pronalazimo trajnu podršku: posrednika pred prijestoljem milosti, sidro u turbulentnim vremenima.

Sada prelazimo na aspekt “vječnosti”, gdje Isus Krist stoji kao ispunilac božanskog plana. Otkrivenje 1:8 govori o Alfi i Omegi, Onom koji dolazi i Svemogućem. Iako se stih primarno odnosi na Oca, istovremeno ukazuje na Kristovu ulogu u mesijanskom dobu, tijekom kojeg će se dogoditi obnova svih stvari (Djela 3:21). U isto vrijeme, to također potvrđuje Kristovo trajno posredovanje u budućem Novom savezu s Izraelom. Krist je stalni posrednik koji djeluje u potpunoj ovisnosti o Ocu. “Isus Krist isti je zauvijek” (Hebrejima 13:8).

Čak i bez novog otkupljenja, prinesena žrtva očituje svoju učinkovitost u Tisućljeću i za sva vremena. Krist vlada kao Kralj, Sudac i Veliki svećenik prema Melkisedekovom redu, Alfa i Omega, početak i cilj.

Kontekst

Sada se okrećemo kontekstu Hebrejima 13:7-9. Iako stih 8 ostaje točka sidrišta koja otkriva postojanost Krista, stih 9 naglašava praktičan izazov za nas. Četiri se aspekta ističu u ovom kontekstu: (1) Uloga vođa — starješina, braće hodočasnika — kao uzora vjere i ponašanja. (2) Krist kao sidro, osobito u turbulentnim vremenima. (3) Nepromjenjiva Isusova vjernost. (4) Potreba da pazimo na nauk i čuvamo se od čudnih učenja.

Ove točke naglašavaju praktičan značaj Hebrejima 13:8 i za skupštine i za pojedince. On vlada zauvijek, a opet ostaje blizak ljudima kao njihov pastir. Njegovo je kraljevstvo vječno, a on brine za svakog pojedinca. U Hebrejima 13:9 apostol upozorava: “Ne dajte se zanijeti raznim i tuđim naucima. Dobro je naime da se srce utvrđuje milošću, a ne jelima.” Izraz “Razni i tuđi nauci” odnosi se na sve što odstupa od Riječi Božje – nejasne filozofske ideje, neobična ljudska mišljenja ili učenja koja nisu ukorijenjena u Svetom pismu. Opomena nas ohrabruje da ostanemo oprezni i da ispitujemo čak i učenja naših duhovnih vođa u svjetlu Evanđelja, baš kao što su to činili Berejci. Hebrejima 13:7-9 spaja sjećanje, postojanost i upozorenje. U svemu vrijedi da Isus Krist ostaje isti jučer, danas i zauvijek. Zato se čvrsto držimo milosti koja jača srce i ostajemo usredotočeni na istinu, vjeru, nadu i ljubav.

Zajedništvo, utjeha i Isus kao naš vodič

Usred mnogih glasova i brojnih ponuda, srce traži nešto za što će se uhvatiti. Neće nas održati sve što je novo, a ni sve što nam je poznato neće nas sačuvati. Zato trebamo budno razlučivanje i iskreno pitanje na čemu doista počiva naše povjerenje. Zbog toga usmjeravam svoju pažnju na vas, koji trenutno nosite toliki teret. Jer u vremenima neizvjesnosti trebamo sidro, pouzdanog prijatelja. Pismo ga jasno identificira: “Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist” (1. Korinćanima 3:11).

Čak i ako patnja ne nestane odmah, Isus ostaje naš čvrst temelj i naš pastir. On nas tješi, često kroz ljude, riječi iz Svetog pisma i znakove svoje prisutnosti. Stoga ustrajemo u molitvi, tražeći ga i uzdajući se u njega (1. Solunjanima 5:17). Riječ je o njegovom osobnom vodstvu u našim poteškoćama i strahovima – kao istog Isusa jučer, danas i zauvijek! Kao obećani Savjetnik, Bog silni i Knez mironosni (Izaija 9:5-6), on nam daje jasnoću, jača vjeru i pokazuje nam načine kako se nositi sa sumnjom i brigom. Tako naša srca jačaju milošću, nalaze svoje uporište u njemu te uče stajati čvrsto u istini, vjeri, nadi i ljubavi, nošena Pastirom koji nas nikad ne napušta.

Razmišljanja o strahu

Pogledajmo sada biblijski primjer straha, kod apostola Petra. Da, tog istog Petra kojeg je Isus nazvao “stijenom” na kojoj će sagraditi svoju crkvu (skupštinu). I on se više puta borio sa strahom, čak do samih granica vlastitog postojanja. Petar i strah? Dvije situacije to čine posebno jasnim. Jedna se dogodila na Galilejskom jezeru, kada je Petar izašao iz čamca i hodao prema Isusu po vodi. Ali njegov se fokus pomaknuo, vjera mu je posrnula i obuzeo ga je strah. Drugom prilikom, njegov se strah pokazao kao strah od čovjeka: Petar je tri puta zatajio Isusa prije nego što je pijetao zapjevao, ne iz nedostatka ljubavi, nego iz straha.

Iznova i iznova Biblija poziva: “Ne boj se!” Jer Bog poznaje naš strah. Ne govori onima koji su bez straha, već ljudima. Ova se riječ odnosi na nas koji želimo pripadati Malom stadu Kristovom, Glavi i Tijelu: “Ne boj se, Malo stado, jer se svidjelo Ocu vašemu dati vam kraljevstvo” (Luka 12:32). Strah je dio ljudskog postojanja. To nije mana, ni razlog za sram. “Zdravi” strah nas upozorava i štiti. Može biti poput tihog Božjeg dara. Ali postoji i strah koji nam oduzima san i tjera nas da nam izmiče tlo pod nogama. Upravo tom strahu obraćaju se riječi “Ne boj se”.

Neka nas vode ova biblijska ohrabrenja kada strah potrese našu nutrinu i teško pritisne naša srca. Sljedeći duhovni poticaji nude načine da se suočimo sa strahovima na zdrav i kršćanski način.

(1) Suočavanje sa strahom

Iskreno se suočite sa svojim strahom. Što vas doista muči? Što je opravdano, a što bi moglo biti preuveličano? Strah od drugih, strah za našu budućnost i budućnost naših obitelji, ili strah od donošenja odluka, može nas paralizirati. Kao i Mojsije u Midjanu, koji se, iako pozvan od Boga da vodi Izrael, još uvijek bojao odgovornosti i opasnosti. I mi možemo pažljivo uočiti što doista budi naš strah prije nego što djelujemo.

(2) Razgovarajte s drugima o svojim strahovima i podijelite teret

Potražite podršku, kroz molitvu, od braće koja razumiju i bliskih prijatelja. Zajedno razmislite o tome što leži u srcu vašeg straha i razmotrite najgori scenarij: Što bi se zapravo moglo dogoditi? Baš kao što je kralj Jošafat, duboko uplašen ogromnom prijetnjom Judi, okupio narod, postio s njima te su zajedno tražili Božju pomoć (vidi 2. Ljetopisa 20:1-18), i mi možemo podijeliti svoj teret. Molitva i zajedničko dijeljenje također donose jasnoću i olakšanje.

(3) Pažljivo birajte svoje sugovornike

Podijelite svoje strahove s ljudima koji će saslušati, razumjeti i ponuditi ohrabrenje. Izbjegavajte one koji brzo sude ili obezvređuju vaše osjećaje. Sveto pismo upozorava: “Ne sudite prije vremena” i potiče nas da jedni prema drugima postupamo sa strpljenjem i razumijevanjem (1. Korinćanima 4:5).

(4) Položite svoje brige pred Boga i Isusa

Donesite svoje strahove i brige pred Boga s punom sviješću te ih povjerite Njemu. Ne morate ih nositi sami. Baš kao što je Isus u noći u Getsemaniju u molitvi donio svoje predstojeće kušnje i odluke pred Boga, stavivši svoje srce u Božje ruke te pronašavši mir i jasnoću u prisutnosti Oca (vidi Luka 22:39-46), tako i mi možemo povjeriti svoje brige njemu. Dok to činimo, raste snaga za opuštanjem i počinjemo osjećati da su naša srca na sigurnom u njegovoj brizi – to je povjerenje izraženo u obećanju: “Svu svoju brigu bacite na njega jer se on brine za vas” (1. Petrova 5:7).

(5) Prepoznajte višu vrijednost

Gledajte dalje od straha koji se prvo podiže. Svaka kušnja može biti prilika za rast, za vježbanje povjerenja i unutarnje sazrijevanje. Poput Joba, koji je doživio veliki gubitak i strah (Job, poglavlja 1-2) te je ostao postojan u svom pouzdanju u Boga; vjernost na kraju donosi unutarnju zrelost i obnovu (Job 42:1-17). Novi zavjet također pokazuje kako naše pouzdanje u Boga umiruje naše strahove i daje nam snagu, čak i usred kušnji. Oni koji svoj život grade na Bogu uče o ljubavi, strpljenju, radosti i ustrajnosti. Kao što piše: “Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rimljanima 5:5). “Smatrajte čistom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću” (Jakovljeva 1:2-4). I “Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem, obznanjujte svoje molbe Bogu. I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu” (Filipljanima 4:6-7). Čak i kada nas obuzmu strahovi, izdržavanje kušnji daje nam unutarnju snagu, jasnoću i nadu. Oni koji se oslanjaju na Boga prepoznaju da svaki izazov ima dublju vrijednost za naša srca, naš karakter i uski put.

(6) Prevladavanje strahova kroz iskustvo

Prošla iskustva prevladavanja strahova daju nam pouzdanje i vjeru za suočavanje s novim izazovima. Kad je Jošua preuzeo vodstvo Izraela nakon Mojsijeve smrti u vrijeme velikih odgovornosti i neizvjesnosti, Bog ga je uvjeravao da će uvijek biti s njim i podsjetio ga da ga je Jošua do tada vjerno slijedio. Bog ga je ohrabrio: “Budi jak i hrabar… ne boj se!” (Jošua 1:1-9). I mi se možemo osvrnuti na vlastita iskustva – trenuci u kojima smo prevladali strahove i izazove postaju resursi za nas. Oni nam daju hrabrost, jasnoću i pouzdanje da ćemo moći nadvladati i buduće kušnje, korak po korak, uz Božju pomoć.

(7) Ne ustručavajte se potražiti pomoć

Ponekad nas Bog vodi u razdoblja kada ni molitva ni zajedništvo s braćom i sestrama u vjeri ne mogu nositi čitav teret. U takvim je vremenima mudro potražiti dodatnu pomoć u molitvi – bilo kroz pastoralnu brigu ili profesionalnu podršku. Kao Mojsije, preopterećen odgovornošću, koji je poslušao savjet svog tasta Jitra, midjanskog svećenika, te imenovao pomoćnike (vidi Izlazak 18:13-27), i mi možemo prepoznati da prihvaćanje pomoći nije znak slabosti, već mudrosti. Na taj se način brige, strahovi i zahtjevni zadaci mogu podijeliti, te stječemo jasnoću, snagu i svježe perspektive.

Plaća za grijeh je smrt – ali Božji dar je život. Vaš i moj život previše su dragocjeni da bismo predugo nosili brige, strahove i sumnje. Pustite ih i uzdajte se u Boga i Isusa koji vam daju podršku i mir. Strah nije jedini teret koji može mučiti srce. Sumnja nas može jednako snažno pritisnuti. Okrenimo se sada i sumnji.

Razmišljanja o sumnji

Mnoge poštovane biblijske figure suočavale su se sa sumnjom, a ne samo Toma, kojeg se pamti kao onog koji sumnja. Proradom svojih pitanja, došao je do čvrste, osobne vjere. Toma je bio čovjek pun pitanja i neizvjesnosti. Kada se uskrsli Isus prvi put ukazao ostalima, Toma nije bio sa grupom i nije mogao odmah povjerovati. Tek kad je uspio staviti svoje prste u Isusove rane, prihvatio je stvarnost toga. Promišljeno je sumnjao i nije se oslanjao isključivo na svjedočanstvo drugih.

Ali Toma nije bio sam. Job, Abraham, Mojsije, Aron i David također su doživjeli trenutke sumnje. Njihov način suočavanja sa sumnjom može se sažeti u skroman vodič iz kojeg možemo učiti. Oslanjajući se na njega, razmotrimo pet koraka koji nam mogu pomoći da se nosimo sa sumnjom, pa čak, ako je potrebno, i s očajem.

(1) Prepoznajte i ispitajte sumnju — kao što je učinio Toma

Prirodno je imati sumnje. Priznajte svoje sumnje i položite ih pred Boga u molitvi i iskrenom priznanju. Nakratko smo raspravljali o Tominim sumnjama. Isus je došao posebno kako bi ga pozvao da sam vidi i ispita stvarnost (Ivan 20:24-29).

(2) Preispitajte i razjasnite — kao što je učinio Job

Shvatite svoje sumnje ozbiljno i razmislite o tome što one otkrivaju o vašoj vjeri i povjerenju. Job se hrvao s Božjom pravdom usred velikih kušnji (Job 3-42). Ljubazno i razborito propitivanje u trenucima sumnje pomaže nam isprobati i produbiti vjeru te donosi veću jasnoću.

(3) Nastavite ići naprijed unatoč sumnji — kao što je učinio Abraham

Abraham nije bio siguran kako će se ispuniti Božje obećanje (Postanak 15). Pitao je Boga te je dobio viđenja i uvjerenja koja su smirila njegov unutarnji nemir. I mi možemo njegovati povjerenje ostavljajući prostora za svoja pitanja i osluškujući Božje vodstvo. Na taj način sumnja može dovesti do unutarnje jasnoće.

(4) Ne nosite svoje sumnje sami — slijedite Mojsijev primjer

Mojsije je sumnjao u vlastite sposobnosti, ali Aron je stajao uz njega i pomagao mu (Izlazak 3-4). Ni mi ne moramo nositi svoje sumnje i brige sami. Pronađite ljude koji će vas podržati, razgovarati ohrabrujuće s vama i moliti se s vama. Takva nam podrška daje snagu, jasnoću i pouzdanje da sa svojim sumnjama nećemo ostati sami.

(5) Učite iz sumnje — kao što je učinio David

David je iskusio razdoblja duboke sumnje u to kako ga drugi vide, ima li još uvijek Božju naklonost i nalazi li se na pravom putu (Psalam 13). Jadao se, borio se sa svojim osjećajima i naposljetku se s povjerenjem obratio Bogu. I mi se možemo poslužiti ovakvim sumnjama kao “učiteljima”. One testiraju našu vjeru, produbljuju je i vode nas prema većem unutarnjem miru i tihoj sigurnosti.

Naravno, to je lakše reći nego učiniti. Ne odustajte, čak i ako uspjeh ne dođe odmah! Čak su i apostoli bili bačeni u duboku nevolju, “tako da smo zdvojili i za sam život” (2. Korinćanima 1:8). Čak je i Isus prošao kroz kratku ljudsku borbu u Getsemaniju. Žalostio se, tražio snagu u molitvi i uzdao se u Očevu volju. Ali postoji i ona mučna, nezdrava sumnja koja u svojoj srži ne dopušta da se ispita. Nasuprot tome, ljubazno, ali iskreno ispitivanje jača našu vjeru te nas sprječava da nas “ljulja i zanosi svaki vjetar nauka” (Efežanima 4:14).

Završne misli

Vidjeli smo da Isus Krist ostaje isti u svim svojim aspektima. Zahvaljujemo mu i našem Nebeskom Ocu na bezgraničnoj ljubavi, na daru koji nismo zaslužili, a ipak smo ga primili. Isus je bio dar jučer, on je dar danas i ostat će dar za vječnost. Čak i u vremenima prepunima straha i sumnje, on nas nosi. Ne s pritiskom, nego s pozivom da podijelimo svoje brige, vježbamo se u povjerenju i vidimo sumnju kao priliku da vjera sazre i unutarnja snaga naraste.

Taj dar pokreće čitave naše živote. Ostaje pitanje: Kako želimo na to odgovoriti? Kako ga želimo prihvatiti i oblikovati u našim životima?

Mogući odgovori su:

S većom zahvalnošću.

S rastućom mudrošću.

S rastućom poniznošću i blagošću.

I sa snažnijim pouzdanjem u Isusa, našega Spasitelja.

Što biste vi osobno rekli? Želim vam Božje vodstvo i blagoslove. Amen.

[Održano na Međunarodnom kongresu Istraživača Biblije u Poljskoj]

Tko Su Istraživači Biblije?

Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište

Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.

Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima

U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima

Naše Aktivnosti:

Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija

Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta

Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi

Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima

---

Za Nas Biblija Jasno Uči:

DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35