Pozornica Božanskog Plana i Zagonetka Njegovog Izbora
Ljubljena braćo i sestre u Kristu, dragi suzajedničari Nebeskog poziva, dok u duhu pristupamo stolu našeg Gospodina kako bismo se nahranili mesom Njegove Riječi, naša se pažnja u ovom proučavanju usmjerava na jedan od najdramatičnijih događaja u cjelokupnoj povijesti Rane crkve. Lekcija za 16. kolovoza nosi naslov: Pavao govori narodu.
U današnjoj lekciji slušamo apostola Pavla kako pred svojom židovskom braćom u Jeruzalemu prepričava iskustvo svog obraćenja Kristu na putu za Damask. Da bismo, kroz prizmu Božanskog Plana Vjekova, u potpunosti mogli cijeniti dubinu ovog povijesnog trenutka, moramo razumjeti veliku dispenzacijsku promjenu koja se u to vrijeme odvijala. Židovsko doba (Doba Zakona) bilo je privedeno kraju; njihova im je kuća, kako je naš Gospodin Isus prorekao, bila ostavljena pusta. Započelo je Doba Evanđelja, grandiozno vrijeme izdvajanja „naroda za Njegovo ime“ (Djela 15:14) – duhovnog Izraela, Malog stada koje će biti Zaručnica Kristova.
Božji izbor Savla iz Tarza, čije je ime kasnije promijenjeno u Pavao, zbunio je Gospodinove učenike kada se to dogodilo. Istraživači Biblije, poučeni djelima našeg dragog Pastora C. T. Russella, vrlo dobro znaju zašto je rana Crkva bila u stanju šoka. Ljudski um jednostavno ne može dokučiti dubine Božje suverene providnosti unaprijed. Učenici su, prije izlijevanja Svetog Duha na Pedesetnicu, u svojoj dobronamjernoj brzopletosti bacili ždrijeb i izabrali Matiju kako bi zamijenio Judu. No, Gospodin Isus, stvarna Glava Crkve, nikada nije priznao taj ljudski izbor. Novi Jeruzalem ima dvanaest temelja (Otkrivenje 21:14), i kruna dvanaestog apostola Janjetovog suvereno je sačuvana za Pavla. Postojalo je otvoreno neprijateljstvo između vođa Rane crkve i Savla jer su ga poznavali samo kao progonitelja kršćana. Oni su u njemu vidjeli samo vuka koji razdire stado, ali Veliki Arhitekt svemira u njemu je vidio “izabranu posudu” čije će svjedočanstvo odjekivati sve do današnjeg Vremena Žetve.
Božanski Lončar: Priprema Odabrane Posude
Zbunjenost prvih učenika proizlazila je iz njihovog ograničenog, zemaljskog pogleda. Nisu shvaćali da su ga njegovo mjesto rođenja, obrazovanje i porijeklo pripremili za njegovu posebnu misiju neznabošcima. Kako nas predivno podsjećaju članci iz časopisa The Herald of Christ’s Kingdom i The Dawn, Bog svoje oruđe priprema godinama unaprijed, strpljivo oblikujući posudu na kotaču Svoje božanske providnosti.
Savao bio je rimski građanin, visoko obrazovan, duboko religiozan i iz farizejske obitelji. Njegovo rimsko građanstvo nije bila puka povijesna slučajnost; ono mu je osiguralo neophodnu pravnu zaštitu i slobodu kretanja diljem poganskog Carstva, što će biti ključno za njegova iscrpljujuća misionarska putovanja. Njegovo visoko obrazovanje pred nogama Gamalijela usadilo mu je besprijekorno poznavanje Pisma.
Zašto je Bogu bio potreban baš takav um? Petar je sa svojim jednostavnim srcem ribara bio savršen instrument za otvaranje vrata Židovima na Pedesetnicu i Korneliju. Ali za logičko, pravno i antatipsko objašnjenje Božjeg Plana, Bog je trebao um poput Savlovog. Da Pavao nije bio tako minuciozno pripremljen, Crkva ne bi imala duboke teološke rasprave poslanica Rimljanima i Hebrejima. Kroz njega je Gospodin Crkvi detaljno objasnio razliku između Opravdanja (Justification) i Posvećenja (Sanctification), te kako su krvave žrtve Mojsijevog zakona bile samo sjene nadolazećih stvarnosti. Ovdje vidimo veličanstveno načelo: naša prošla iskustva u svijetu, stečena prije nego što nas je obasjala Sadašnja Istina, Gospodin može i želi upotrijebiti u Svojoj službi ako ih potpuno položimo na Njegov oltar.
Zabluda Iskrenog Srca i Proročanstvo o Restituciji
Ovdje dolazimo do jedne od najvažnijih i najutješnijih doktrinarnih točki Poruke Žetve. Savao bio je revan za Zakon i Božja obećanja Izraelu. (Djela 26:2-5; Filip. 3:4-6) Nije bio zao, kao što ga je Rana crkva razumljivo doživljavala, već iskren i pobožan u svojim postupcima.
Babilonski sustavi nominalnog kršćanstva stoljećima su naučavali strašnu zabludu da svatko tko ne prihvati Krista (bez obzira na razlog, neznanje ili predrasude) ide u vječnu muku. Ali naša nas je literatura, posebice Studije Svetog Pisma, oslobodila tog stravičnog straha, podučavajući nas jasnoj i pravednoj razlici između grijeha iz neznanja i namjernog, svojevoljnog grijeha protiv Svetog Duha. Savao nije djelovao iz zlobe ili političke ambicije, već iz dubokog uvjerenja da brani Jehovinu čast.
Vjerujući da se kršćani protive Mojsijevom zakonu, Savao ih je progonio čiste savjesti. Njegova je savjest bila čista, ali je bila pogrešno navijena ljudskim tradicijama. Budući da je Pavao bio iskren, ali duhovno zaslijepljen, Gospodin ga je zaustavio kako bi mogao promijeniti smjer. Ako je Savao, koji je sebe kasnije nazvao “najvećim od grešnika” (1. Timoteju 1:15), primio ovakvo silno milosrđe samo zato što je djelovao u neznanju, kakva li je to tek divna proročanska slika za cijeli svijet! Tijekom nadolazećeg Tisućgodišnjeg doba, Vremena Obnove (Restitucije) svih stvari, milijarde onih koji su danas zaslijepljeni zabludama boga ovoga svijeta i koji danas možda preziru Istinu iz neznanja, dobit će priliku. Kad ih obasja svjetlost Kristovog Kraljevstva, reagirat će baš kao i Savao – pokajat će se s radošću.
Svjetlost Prisutnosti i Preusmjerena Volja
Božanska intervencija u Savlov život bila je nepogrešiva i savršeno tempirana. Naša lekcija ističe:
Ključni stihovi: “A on reče: Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih. Jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima o onome što si vidio i čuo.” — Djela 22:14, 15
Odabrani odlomak: Djela 22:1-21
Ovo spomenuto predodređenje (predestinacija) nema nikakve veze s kalvinističkom prisilom, već predstavlja Božji suvereni odabir klase Novog Stvorenja, te specifičan odabir Pavla zbog njegovih podobnih karakternih osobina. Njegova je revnost preusmjerena s progonstva crkve na služenje Kristu i njegovim sljedbenicima. Bog ne guši ili ne uništava snažan karakter; On ga čisti. Ovo nije bio obrat pokvarenog čovjeka, već ispravljanje poštenog. Bog ga je sada naumio postaviti kao onoga koji je idealno prikladan da propovijeda poruku Evanđelja i Židovima i neznabošcima.
Unatoč ovom suverenom odabiru, Bog nikome ne nameće vjeru, već otvara svoju Istinu iskrenim srcima. Bog je ponudio nebesku svjetlost, ali je Savao morao slobodnom voljom odgovoriti. Savao je pogriješio u prosudbi, ali je bio ispravan u namjeri, pa mu je Gospodin otvorio oči. Na putu za Damask, prepričao je Pavao, okružila ga je sjajna svjetlost s neba i pao je slijep.
Ta svjetlost, blještavija od podnevnog sunca, bila je stvarna manifestacija Gospodina Isusa u Njegovoj nebeskoj, duhovnoj slavi (Parousiji). Isus je uskrsnuo kao božansko duhovno biće, a ne u tijelu od mesa. Pavao Ga je vidio kao “nedonošče”, odnosno rođeno prije vremena (1. Korinćanima 15:8), vidjevši letimično onu proslavljenu prirodu koju će Crkva iskusiti tek u Prvom uskrsnuću. Ta ga je božanska slava doslovno oslijepila, snažno simbolizirajući neophodnost da naše tjelesne ambicije, ljudska mudrost i ego moraju oslijepiti kako bi naše duhovne oči mogle progledati u svjetlosti Istine.
“Zašto Me progoniš?” – Otajstvo Glave i Tijela
Dok je Savao bespomoćno ležao u prašini blizu Damaska, razotkrivena je jedna od najdubljih istina čitavog kršćanstva. Tada je začuo: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” Kad je upitao tko to govori, stigao je odgovor: “Ja sam Isus Nazarećanin, kojega ti progoniš.” (Djela 22:6-8)
Zastanimo u svetom strahopoštovanju pred ovom izjavom. Gospodin Isus nije upitao: “Zašto progoniš moju crkvu?” On je izričito rekao: “Zašto progoniš MENE?” Ovo pokazuje koliko se Krist blisko poistovjećuje sa svojim narodom. U ovim se riječima skriva samo sjeme doktrine koju će Pavao kasnije razraditi kao Veliku Tajnu (Mysterion) koja je bila skrivena pred vjekovima (Kološanima 1:26). Krist (Pomazanik) nije samo jedna osoba; On se sastoji od Isusa kao proslavljene Glave i posvećene Crkve kao Njegovog Tijela (Malo stado).
Kroz remek-djelo Sjene Šatora Sastanka učimo da Crkva, predočena Gospodnjim jarcem na Dan Pomirenja, dijeli apsolutno istu žrtvu (probodena je istim nožem) s Juncem (Gospodinom Isusom). Ne možete zgaziti nogu na zemlji, a da Glava na nebu to ne osjeti. Progoniti njih znači progoniti njega. Krist osjeća svaku suzu, svaku bol i svaki udarac koji podnosi i najskromniji ud Njegovog Tijela. Zato nas ova lekcija najozbiljnije upozorava: Ta bi Istina trebala voditi naše ponašanje prema svakom udu Kristovog tijela. Ako u našim skupštinama ogovaramo, grubo sudimo ili povrjeđujemo brata ili sestru iz Kućanstva vjere, mi zadajemo rane samom Gospodaru Slave! S druge strane, kakva je to neizmjerna utjeha znati da u našim osobnim patnjama, Gospodin doslovno trpi s nama.
Oltar Potpunog Posvećenja i Smrt Vlastite Volje
Suočen s razornom spoznajom svoje zablude i prosvijetljen slavom Otkupnine, Savlova reakcija bila je savršen obrazac za sve nas. Savao je smjesta upitao: “Što mi je činiti, Gospodine?” (stih 10)
Ovdje nema cjenkanja. Nema pitanja: “Što će biti s mojom karijerom u Sanhedrinu?”, “Koliko će me ovo koštati?” ili “Što će pomisliti moja ugledna obitelj?” Ovo je bila potpuna predaja njegove volje. On je u tom trenu pristupio antitipskom Bakrenom Oltaru (Oltaru Žrtve u Dvorištu) i predao samog sebe kao živu žrtvu (Rimljanima 12:1). Prešao je iz stanja Opravdanja vjerom izravno u Posvećenje, zakoračivši ispod prve Zavjese na Uski put. Kad je jednom razumio Istinu o Kristu, bio mu je spreman predati svoj život.
Časopisi poput Beauties of the Truth i Bible Study Monthly neprestano nas pozivaju na upravo ovakav stav predanja. Isti bi odgovor trebao obilježavati današnje vjernike. Kada smo blagoslovljeni da budemo oslobođeni okova Babilona, kada su nam stoljetne zablude skinute s očiju i kada smo ugledali predivnu, logičnu harmoniju Božanskog Plana, naša jedina ispravna reakcija može biti potpuno posvećenje. Oni koji su nekoć bili zaslijepljeni zabludom, a ipak iskreni, trebali bi na Istinu odgovoriti zahvalnošću, revnošću i životom služenja. Svako naše jutro trebalo bi započeti Pavlovim pitanjem: “Što želiš da danas učinim, Gospodine? Kako da upotrijebim svoje vrijeme, talent i materijalna sredstva za slavu Tvog Imena i za braću?”
Međusobna Ovisnost Tijela i Božanski Poziv na Patnju
Gospodin u svojoj beskrajnoj mudrosti nije sve daljnje pouke dao Savlu izravno s neba, već ga je poslao da čeka u sljepilu, ovisan o drugima. Gospodin je poslao Savla u Damask, gdje je Ananija, poštovan i pobožan učenik, saznao da je ovaj novi obraćenik posebno izabran da nosi Kristovo ime pred neznabošce, kraljeve i Izrael — i da trpi zbog tog poziva.
Zašto je Gospodin upotrijebio skromnog i strašljivog Ananiju? Zato što je Gospodin želio i Savla i nas trajno naučiti zakonu međusobne ovisnosti unutar Kućanstva vjere. Gospodin za hranjenje Svoga naroda uvijek iznova koristi “zemljane posude” (2. Korinćanima 4:7) – posvećenu braću i sestre. Čak je i genijalni, veliki apostol Pavao trebao utjehu i pomoć jednog jednostavnog brata. Nitko od nas, ma koliko bio intelektualno sposoban, ne može reći drugom udu Crkve: “Ne trebam te.”
Također, posebno zapažamo proročanstvo da će Savao trpjeti zbog tog poziva. Visoki poziv u Božansku prirodu nije poziv na zemaljski prosperitet. Moramo u našim vlastitim tijelima ispuniti “ono što nedostaje od Kristovih muka” (Kološanima 1:24). Savao nije vidio Krista u punoj božanskoj slavi, ali je vidio dovoljno da sa sigurnošću zna da je Isus uskrsnuo i proslavljen. (stihovi 11-13) Ananija je bio taj koji je Savlu izgovorio riječi današnjih Ključnih stihova, usmjerivši ga na njegovu misiju da propovijeda poruku Evanđelja kao “svjedok pred svim ljudima.” Taj kratki pogled na nedokučivu slavu uskrslog Krista dao je Pavlu nepokolebljivu snagu za sve brodolome, glad, bičevanja, tamnice i konačno mučeništvo koje ga je čekalo na njegovom Uskom putu.
Naša Sveta Dužnost u Žetvi i Vjera Koja Pobjeđuje
Lekcija se divno i logično zaključuje snažnim, poticajnim nalogom za sve nas koji imamo najveću privilegiju živjeti na samom kraju Doba Evanđelja, obasjani blistavom svjetlošću Gospodinove Prisutnosti (Parousije).
Pavao je bio vjeran svjedok onoga što je vidio i čuo. Nikada nije odstupio od svoje nebeske vizije. Njegov život doslovno je izgorio na Božjem žrtveniku u neumornoj službi Istini, donijevši spasonosno svjetlo milijunima neznabožaca i postavljajući čvrst doktrinarni temelj koji duhovno hrani Malo stado sve do današnjeg dana.
Isto bi trebalo vrijediti i za nas. Naš zadatak danas nije obratiti cijeli svijet, jer znamo da je taj zadatak rezerviran za slavnu Restituciju (Tisućgodišnje Kraljevstvo), već smo mi pozvani biti vjernim svjedocima. No, prisjetimo se iznimno važnog preduvjeta: Moramo prvo i sami razumjeti Istinu prije nego što je možemo vjerno podijeliti s drugima. Ne možemo drugima dati ono što sami ne posjedujemo. Naša je sveta obveza neprestano i temeljito proučavati Božju Riječ kroz literaturu koju nam je Gospodin milostivo pružio u Vremenu Žetve, čisteći se od svake zablude i ugrađujući tu Istinu duboko u svoj karakter.
Ljubljena braćo i sestre, poput Pavla, uzdajmo se u Božju volju dok svjedočimo poruku Evanđelja. Ne plašimo se protivljenja svijeta niti podsmijeha onih koji su još uvijek u nominalnom kršćanstvu (Babilonu). Trčimo ovu trku do samoga kraja, čuvajući savjest čistom, um posvećenim, a srce ispunjeno Agapē ljubavlju prema svakom udu Kristovog Tijela. Ako s Njim ovdje na zemlji trpimo, s Njim ćemo u slavi i kraljevati. Ostanimo vjerni svjedoci do smrti, i Gospodin će nam dati zasluženu krunu života!
Neka milost našeg dragog Otkupitelja i ljubav suverenog Nebeskog Oca budu sa svima vama! Amen.
PRILAGODIO I UREDIO: BRAT MIROSLAV ĐURAK
Tko Su Istraživači Biblije?
Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište
Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.
Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima
U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima
Naše Aktivnosti:
Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija
Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta
Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi
Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima
Za Nas Biblija Jasno Uči:
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35