Dragi prijatelji, prikladno je primijetiti da u božanskom planu za oslobođenje čovjeka od grijeha i njegove kazne postoje tri najvažnija koraka. Prvi od njih bila je smrt našeg Gospodina kao otkupna cijena za Adama i njegovu rasu od plaće za grijeh — smrti. To smo proslavili na njezinu godišnjicu tijekom proteklog tjedna. Uvjeren sam da odražavam osjećaje svih koji su sudjelovali u toj prigodi kada kažem da je to bilo najblagoslovljenije i najosvježavajuće razdoblje, te da su naša srca zadobila novu hrabrost dok smo razmišljali o Božjoj ljubavi očitovanoj u daru Njegovog Sina, koji je umro za naše grijehe.

Drugi od tih važnih koraka u planu spasenja bilo je uskrsnuće našeg Gospodina iz mrtvih; jer, valja primijetiti, otkupljenje nam ne bi nimalo koristilo da je sâm Otkupitelj ostao pod „kletvom“ — smrtnom kaznom — koju je ponio za nas. Da je naš Gospodin Isus ostao pod vlašću smrti, nikada nas ne bi mogao spasiti; jer spasenje koje nam je obećano jest uskrsnuće iz mrtvih, a mrtvi spasitelj uopće ne bi bio spasitelj — budući i sam pod vlašću smrti, kako bi mogao osloboditi Adama ili bilo koga iz njegove obitelji?

Treći važan korak u božanskom planu spasenja jest drugi Kristov dolazak, kako bi vjernima svoje crkve doista podario obećane blagoslove i kako bi svijetu općenito doista ponudio prilike za pomirenje s Ocem, osigurane otkupnom žrtvom. Naša današnja tema jest druga od ovih važnih točaka — uskrsnuće našeg Gospodina iz mrtvih, a za naš tekst odabiremo apostolove riječi:

„Ali sada, Krist je uskrsnuo od mrtvih, i postao prvina onih koji su usnuli. Jer budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku je došlo i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni; ali svaki u svom redu.“ (1. Kor 15:20-23)

USKRSNUĆE ZAMAGLJENO ZABLUDOM

Nažalost, lažna teorija u vezi s kaznom za grijeh (smrću) toliko se ukorijenila u umovima kršćana da je iskrivila njihova stajališta i zapravo učinila besmislenim mnogo toga što Pisma navode u vezi s uskrsnućem mrtvih. S uobičajenog stajališta, bilo bi nam malo važno je li naš Gospodin Isus uskrsnuo iz mrtvih ili nije — bilo bi malo važno je li itko ikada uskrsnuo iz mrtvih ili nije. Uobičajeno je mišljenje o uskrsnuću da se ono odnosi samo na tijelo, a ne na dušu. Teorija glasi da duša, daleko od toga da umire s tijelom, zapravo postaje življa bez tijela, te stoga neki govore o „oslobađanju“ od tijela — o „izbavljenju iz glinene tamnice“. Za one koji su zavedeni takvim pogrešnim shvaćanjima činjenica koja proizlaze iz ovakvog rječnika, uskrsnuće bi u većoj ili manjoj mjeri moralo značiti ponovno utamničenje, ograničavanje sloboda, ograničavanje moći i osobina.

Takve se osobe pri čitanju Pisma moraju osjećati više ili manje zbunjeno kada naiđu na izjave Gospodina, apostolâ i prorokâ koje impliciraju veliku potrebu za uskrsnućem, apsolutnu potrebu — implicirajući potpunu ništavnost osobe u smrti ako za nju nema uskrsnuća. U prethodnom kontekstu, apostol je raspravljao upravo o ovoj temi s nekima koji su očito potpali pod učenje grčkih filozofija, nazvanih platonskom filozofijom — istom zabludom koja danas tako općenito prevladava među kršćanima. Obratite pozornost na apostolove riječi: „Ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?“ ili, kako bi to neki danas možda rekli, da nema potrebe za uskrsnućem iz mrtvih.

Apostol se nije mogao složiti ni s kakvom takvom sugestijom. U njegovoj teologiji, kao i u onoj koja prevladava u cijelom Pismu, svaka nada u budući život ovisi o uskrsnuću iz mrtvih. Apostol to izriče upravo ovim riječima: „Ako nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo [ako je uskrsnuće mrtvih nemoguće, moralo je biti nemoguće i u slučaju našeg Gospodina, to je argument], a ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludno naše propovijedanje, a uzaludna je i vaša vjera. Da, i nalazimo se kao lažni svjedoci Božji, jer smo svjedočili protiv Boga da je uskrisio Krista; kojega nije uskrisio, ako mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, onda ni Krist nije uskrsnuo; a ako Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera uzaludna; još ste u svojim grijesima. Onda su propali i oni koji su usnuli u Kristu.“ (Stihovi 12-18)

VJERA JE UZALUDNA BEZ USKRSNUĆA

Kakvim se snažnim jezikom služi apostol! On cijeli naglasak budućeg spasenja stavlja na buduće uskrsnuće mrtvih, i ujedinjuje nadu čovječanstva u uskrsnuće s uskrsnućem našeg Gospodina. Ako Krist nije uskrsnuo iz mrtvih, nitko neće uskrsnuti iz mrtvih; ako Krist jest uskrsnuo iz mrtvih, to dokazuje mogućnost ispunjenja Božjeg obećanja — nadu u uskrsnuće za svakog pripadnika Adamove rase osuđenog zbog Adamovog grijeha i otkupljenog žrtvom našeg Gospodina.

Sva kršćanska vjera je uzaludna ako nema uskrsnuća, sve kršćansko propovijedanje je uzaludno, a svi oni koji su sišli u smrt su propali i bez su nade u bilo kakav budući život bilo gdje ili bilo koje vrste — ako nema uskrsnuća mrtvih. Pročitajte u tišini svog doma ove apostolove riječi, promišljajte o njihovu značenju i složit ćete se sa mnom da je uskrsnuće našeg Gospodina bilo iznimno prijeloman događaj.

Biblijski prikaz ove teme jest da Božja kazna za grijeh obuhvaća dušu jednako kao i tijelo — inteligentna, mentalna i moralna svojstva jednako kao i fizička. S biblijskog stajališta, Adamova je duša osuđena na smrt: „Duša koja griješi, ta će umrijeti.“ Stoga je za Adamovo otkupljenje bilo nužno da onaj tko će pravdi platiti njegovu otkupnu cijenu mora umrijeti, ne samo fizički, nego u svakom smislu te riječi — mora ispuniti uvjete kazne.

U Adamovom slučaju ta je kazna bila predstavljena Gospodinovim riječima: „Sigurno ćeš umrijeti“, obraćajući se Adamovoj inteligenciji, a ne govoreći jednostavno: Tvoje će tijelo umrijeti, a ti ćeš ostati življi nego ikad. Biblijski prikaz kazne izrečene Adamu glasi: „Prah si i u prah ćeš se vratiti.“ Već smo u prethodnoj prilici vidjeli da je ljudska duša, inteligencija ili postojanje rezultat spoja životne sile („duha života“) s fizičkim organizmom, te da je smrt čovjeka smrt duše, koja proizlazi iz odvajanja duha ili vitalne iskre života od organizma ili tijela. Ova kazna koja je snašla Adama prenesena je na prirodan način na cijelo čovječanstvo kao njegovu djecu, jer tekst izjavljuje da su svi koji su bili u Adamu u vrijeme njegova pada naslijedili smrtna svojstva sadržana u njegovoj osudi.

Pisma prikazuju da cijeli svijet čovječanstva, umirući na takav način, odlazi u zaborav, u nesvjesnost, u propadanje. Tako vidimo da mu je smrtna kazna izrečena čovjeku oduzela sva prava i privilegije koje su mu pripadale kao stvorenju više inteligencije, obdarenom moralnom sličnošću sa svojim Stvoriteljem — privilegiju ili blagodat vječnog života. Budući da je ova posebna Božja odredba za čovjeka, iznad odredbe za niže životinje, izgubljena neposlušnošću, čovjek se zapravo našao na istoj razini sa životinjskim stvorenjima — bez ikakvog prava u Božjem obećanju ili vlastitog karaktera koji bi pred pravdom mogao tražiti vječni život.

Prema tome, što god će Bog u bilo kojem trenutku ponuditi čovjeku u obliku nade ili izgleda za vječni život, mora u potpunosti biti Njegov besplatan dar, posve neovisan o bilo kakvim pravima ili privilegijama kojima je čovječanstvo bilo obdareno u vrijeme svoga stvaranja — jer je sve to bilo „izgubljeno“. Ali naš Gospodin Isus objašnjava nam cilj svog prvog dolaska, govoreći: „Sin Čovječji došao je potražiti i spasiti ono što je bilo izgubljeno.“ Neposlušnošću su ljudi „izgubili“ pravo na vječni život te sve privilegije, blagoslove i prilike koje su bile povezane s tom velikom blagodati.

Upravo je to pravo na život bilo ono što je čovjeku trebalo i što mu je Krist došao vratiti. Gospodin to izričito objašnjava govoreći: „Ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju.“ (Ivan 10:10) Opet nam govori da nije došao uništiti ljudske živote, nego ih spasiti — spasiti ih od smrtne osude, smrtne kazne pod kojom se ljudska rasa tada nalazila već više od 6000 godina. (Luka 9:56)

KRISTOVA JE DUŠA UMRLA I OŽIVJELA

Naš Gospodin nadalje objašnjava kako je namjeravao dati život svijetu, govoreći: „Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mat 20:28) S ovog stajališta, život našeg Gospodina položen je u smrt na potpuno isti način na koji je položen i Adamov život, i to upravo sa svrhom da Adamu (i ljudskoj rasi u njemu kada je bio osuđen) osigura oslobađanje od prvobitne osude — oslobađanje od smrtne kazne. S obzirom na to, dragi prijatelji, što bismo trebali očekivati da Pisma podučavaju u vezi s karakterom smrti našeg Gospodina? Podučavaju li, kao što se općenito vjeruje, da se samo činilo da naš Gospodin umire, ali da u stvarnosti nije umro, već je samo dopustio da njegovo tijelo umre na križu? Nije tako; Pisma vrlo izričito podučavaju da je „svoju dušu učinio žrtvom za grijeh“ (Iz 53:10). Opet nam govore da je „izlio svoju dušu u smrt“ (Iz 53:12). Nadalje nam govore da će na kraju „vidjeti trud svoje duše i biti zadovoljan“ (Iz 53:11). Iz ovih je Pisama, dakle, očito da je „duša“ našeg Gospodina umrla i time u potpunosti ispunila kaznu protiv grešnika: „duša koja griješi, ta će umrijeti.“

Tko god to jasno vidi, jasno vidi i da je pravda u potpunosti zadovoljena, te da Bog, svalivši tako na svoga Sina Adamovu kaznu, sada može biti pravedan kada na slobodu od smrti pušta Adamovu dušu i duše cijelog Adamovog potomstva, a svi su oni potpali pod tu smrtnu osudu zbog njegove neposlušnosti, kao što apostol vrlo izričito navodi. (Rim 5:12)

Ne samo da imamo taj dokaz da je Krist izlio svoju „dušu“ u smrt i učinio svoju „dušu“ žrtvom za grijeh — za naše grijehe — već imamo i svetopisamsko svjedočanstvo da je Njegova „duša“ izbavljena od smrti u Njegovom uskrsnuću, čime se nedvojbeno dokazuje da je On doista platio kaznu čovječanstva, da je doista platio „plaću za grijeh“ — duša koja griješi, ta će umrijeti. Prorok David, govoreći o našem Gospodinu, jasno nam kaže da Njegova „duša“ nije ostavljena u šeolu — grobu, stanju smrti. (Ps 16:10)

Obratimo pozornost na svjedočanstvo apostola Petra o ovoj temi, kako je zapisano u Djelima apostolskim 2:24-34. On raspravlja o uskrsnuću našeg Gospodina u potpunom skladu s riječima apostola Pavla u našem tekstu. Ne svjedoči li jasno učestalost biblijskih referenci na uskrsnuće mrtvih, u usporedbi s njegovim rijetkim spominjanjem s propovjedaonica u naše vrijeme, o onome što smo već pokazivali: naime, da se u kršćansku vjeru uvukla velika i ozbiljna zabluda koja se odnosi na ovu temu, a koja teži učiniti Božju riječ nedjelotvornom za one koji su tom zabludom zamagljeni? Zasigurno da. Općenito bi kršćanima sigurno trebalo biti nevjerojatno da se u Bibliji pri spominjanju ovih pitanja stavlja toliki naglasak na apsolutnu nužnost uskrsnuća Krista, crkve i svijeta, dok većina kršćana možda u cijelom svom životu nikada nije čula ni jednu propovijed na temu uskrsnuća. Zašto? Zbog pogrešne misli da ljudi koji su umrli znaju više nego što su znali prije nego što su umrli. Sve to proizlazi iz ignoriranja biblijskog svjedočanstva o ovom pitanju, odnosno da „mrtvi ne znaju ništa — pa tako ako njihovi sinovi dospiju u čast, oni to ne znaju, ili u sramotu, oni to na njima ne primjećuju. Jer nema ni djela, ni plana, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš.“ (Job 14:21; Prop 9:10)

ZAPOČELO JE PRI KRISTOVOM KRŠTENJU

Argument apostola Petra posve je na mjestu. On je propovijedao na dan Pedesetnice; svojim je slušateljima izravno predočio činjenicu da su razapeli Isusa, a zatim kao protutežu izjavljuje da ga je Bog uskrisio iz mrtvih — da nije bilo moguće da ga smrt zadrži. Bilo je to Očevo obećanje da vjerna žrtva života našeg Gospodina kao čovjeka Krista Isusa ne bi za Njega trebala značiti potpuno brisanje Njegovog postojanja. To bi doista značilo prekid, potpuno Njegovo brisanje kao čovjeka — Njegovo ljudsko postojanje, koje je preuzeo u zamjenu za prethodno duhovno postojanje, predano je kao „otkupna“ cijena za oca Adama, a time i za sve koji su bili uključeni u neposlušnost oca Adama. Nije mogao uskrsnuti iz mrtvih kao čovjek, kao ljudsko biće, kao tijelo — Njegovo je tijelo predano jednom zauvijek i za svagda za život svijeta, za Adama i njegovu rasu. (Heb 2:9; Mat 20:28; 1. Tim 2:6)

Ali ništa u ovom aranžmanu za potpuno polaganje Njegovog života kao „čovjeka Krista Isusa“ nije se protivilo drugom uređenju koje je Otac osigurao, naime, da u vrijeme svoga posvećenja u dobi od 30 godina, ponovno bude „začet“ po Svetom Duhu na novu prirodu — duhovnu prirodu, višu od ljudske. Ta se duhovna priroda razvijala dok se zemaljska priroda našeg Gospodina žrtvovala iz dana u dan u poslušnosti Očevom planu.

Nova je priroda, međutim, bila samo nova volja, duhom začet um našeg Gospodina, te je u potpunosti bila ovisna o Njegovom fizičkom ustrojstvu; i kada je stoga bio razapet, kada je umro, bio je uključen i novi um jednako kao i tjelesno tijelo. S Njime, kao i sa svima ostalima, nije bilo ni mudrosti, ni znanja, ni plana u šeolu.

Uskrsnuće našeg Gospodina, stoga, nije bilo u obliku čovjeka, nego u obliku duhovnog bića — kakav je bio prije nego što je preuzeo djelo ljudskog otkupljenja i napustio slavu koju je imao s Ocem prije nego što je svijet postao; samo što je sada Njegov uzvišeni položaj još uvijek viši od onoga u kojem je prethodno uživao. (Fil 2:9) To je učenje apostola kada kaže: „Ubijen je u tijelu, ali je oživljen u duhu.“ Govoreći o vjernosti našeg Gospodina do smrti i o slavnom uzvišenju do kojeg je ona dovela, on kaže: Ostavio je Očevu slavu, uzeo lik sluge i postao tijelo za trpljenje smrti — da bi, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga čovjeka. I, našavši se u ljudskom obličju, ponizio je samoga sebe sve do smrti, pa i smrti na križu. Zato ga je Bog i preuzvisio i darovao mu ime koje je nad svakim imenom; da se na Isusovo ime prigne svako koljeno i da svaki jezik prizna na slavu Boga Oca. (Fil 2:7-11; Heb 2:9)

Sveti Petar, nakon što je proglasio uskrsnuće našeg Gospodina iz mrtvih, navodi razne citate proroka Davida, pokazujući da su uskrsnuće i buduća slava našeg Gospodina bili prorečeni. Zatim, dokazujući da David nije govorio te stvari o sebi, nego o Kristu, kaže: „Ljudi braćo, dopustite da vam slobodno kažem o patrijarhu Davidu, da je i umro i pokopan i da je njegov grob među nama sve do danas.“ Činjenica njegova ukopa dokazala je da je Davidovo tijelo vidjelo trulež, da ga Bog nije izbavio od vlasti smrti, a njegov je grob bio trajni spomenik, ne njegova uskrsnuća, nego njegove smrti i raspadanja te nade u buduće uskrsnuće kroz Krista. Apostol zatim, u riječima našeg teksta, nastavlja pokazivati kako je David, kao prorok, prorekao Kristovo uskrsnuće iz mrtvih, da će On biti baštinik prijestolja Izraela i svijeta, kao što je Bog objavio Davidu i kao što je to prethodno bio objavio Abrahamu.

„Toga je Isusa Bog uskrisio, čemu smo svi mi svjedoci“, rekao je sveti Petar; a zatim se osvrnuo na čudesnu snagu Svetoga Duha očitovanu u jedanaestorici apostola kao dokaz ne samo da je Isus uskrsnuo iz stanja smrti, nego da je i uzašao na visinu k Ocu i poslao Svetoga Duha, čija su očitovanja bila općepoznata. Kao da želi potvrditi svoj argument i dokazati da je David govorio o našem Gospodinu, a ne o samome sebi, apostol dodaje u 34. stihu: „Jer David nije uzašao na nebesa“ — njegova se proročka referenca stoga odnosila na Isusa, onoga koga je predstavljao u praliku i proročanstvu.

REZULTATI KRISTOVOG USKRSNUĆA

Kao što činjenica Kristove smrti svjedoči o Njegovoj ljubavi i posvećenosti prema nama te o tome da je kazna za grijehe cijeloga svijeta u potpunosti plaćena, tako nas Njegovo uskrsnuće iz mrtvih trećega dana uvjerava da je Ocu žrtva bila po volji, da ju je pravda prihvatila, i da će stoga biti moguće pravedno osloboditi cijeli svijet čovječanstva od Adamovog grijeha i svih kazni i posljedica, izopačenosti i nasljednih slabosti koje su do nas došle kroz taj istočni grijeh. Bog može biti pravedan, a ipak opravdati cijelo čovječanstvo od svega — od svih grijeha koji su posljedica našeg prvobitnog oštećenja kao rase, mentalne, moralne i fizičke degeneracije.

Kristovo uskrsnuće nadalje nas uvjerava da Bog, koji se ne mijenja, provodi u djelo zapanjujući plan spasenja koji je od početka uredio, a u vezi s kojim se apostol molio da ranoj crkvi sve više i više budu otvorene oči razuma, kako bi mogla sa svim svetima shvatiti dužine, širine, visine i dubine Božje ljubavi koja nadilazi svaki razum. Ovaj veliki, široki, duboki i visoki Božji plan odnosi se na i nosi blagoslov za svakog pripadnika naše pale rase. Kao što su svi koji su u Adamu podijelili njegovu kaznu, tako će svi koji će doći u poslušan odnos s Kristom, u Njemu dijeliti život koji je On osigurao za rasu. Zasad su samo crkvi, samo „malom stadu“, bile otvorene oči razuma i uši zahvalnosti da shvate situaciju i cijene Božju ljubav koja nadilazi svaki razum.

Ovo ‘malo stado’ — kao što ćemo vidjeti, ako Bog da, iduće nedjelje — treba imati posebno uskrsnuće za duhovne naklonosti, blagoslove i položaj, te će s tog stajališta, u zajedništvu s Gospodinom, u svoje vrijeme dijeliti blagoslove cijelom svijetu čovječanstva. 2H5 Pravo vrijeme u kojemu će svijet dobiti svoje privilegije uskrsnuća bit će u sljedećem dobu, no i to ostavljamo za razmatranje za sljedeći Gospodnji dan. Danas se bavimo temeljnom činjenicom da je naš dragi Otkupitelj umro za naše grijehe i, kako to apostol izražava, „uskrsnuo treći dan iz mrtvih radi našeg opravdanja“.

Blagoslovljene su naše oči i naše uši koje sada vide i čuju o Božjoj milosti! Poseban blagoslov dolazi svima nama koji tako, prije svijeta, saznajemo o dragocjenoj blagodati osiguranoj smrću mrtvog Otkupitelja, a koju On tako rado udjeljuje. Dodjeljivanje ovog blagoslova svijetu čeka na izbor crkve, razreda zaručnice, kako bi bila subaštinik s Isusom u Njegovom nebeskom kraljevstvu. S obzirom na ovaj prekrasan ishod — s obzirom na to koliko je toga ovisilo o Gospodinovoj smrti, a zatim o Njegovom uskrsnuću i još uvijek ovisi o Njegovom dolasku u sili Njegovog kraljevstva kako bi izlio blagoslove osigurane Njegovom smrću — koliko se danas možemo radovati i davati slavu Bogu što grob više ne drži našeg Učitelja.

Radujemo se što su rešetke smrtne tamnice slomljene što se tiče crkve, Njegove družice, i što dolazi čas u kojem će svi koji su u grobovima izaći — biti oslobođeni, ili imati priliku biti oslobođeni, okova smrti, kao i okova grijeha, te će imati privilegiju biti izbavljeni iz ropstva raspadljivosti u slavnu slobodu sinova Božjih.

Ne čudi nas što dalje u istom poglavlju u kojem se nalazi naš tekst, apostol — i dalje raspravljajući o ovom prijelomnom pitanju uskrsnuća našeg Gospodina i važnosti Njegovog uskrsnuća za crkvu i za svijet — pokazujući prema budućem ispunjenju božanskih obećanja, izbija u usklik: „Tada će se ispuniti riječ što je napisana: Pobjeda iskapi smrt. O smrti! Gdje je tvoj žalac? O grobe, gdje je tvoja pobjeda? Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu“ — pobjedu nad grijehom, pobjedu nad smrću!

Posljednja velika poruka našeg Gospodina Njegovom narodu odnosi se na istu pobjedu, pobjedonosno govoreći: „Ja sam onaj koji je bio mrtav [ne samo prividno mrtav, nego uistinu tako] i evo, živ sam u vijeke vjekova, i imam ključeve [autoritet, vlast nad] smrti i hada [groba ili stanja smrti].“ (Otk 1:18)

Tko Su Istraživači Biblije?

Istraživači Biblije su neovisna, ne-denominacijska Kršćanska zajednica. Skupštine su raširene po cijelom svijetu. Svaka mjesna skupština je u potpunosti neovisna, nemamo glavno sjedište

Skupštinski starješine su neplaćeni i izabrani od mjesnih skupština na razdoblje od godinu dana, na temelju Biblijskih preduvjeta koji su navedeni u 1. Tim.3 i Titu 1.

Nema sakupljanja članarine. Svi se troškovi pokrivaju dobrovoljnim prilozima

U mnogo slučajeva nemamo svoje mjesto sastajanja već unajmljujemo prostore dok se manje grupe sastaju u privatnim domovima

Naše Aktivnosti:

Imamo tematska proučavanje Biblije svakog tjedna po nekoliko puta. Srdačno pozivamo sve iskrene kršćane da nam se pridruže. Naš email: (info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com). Slobodno se javite za informacije o sastancima i slično. Kliknite na kontakt gore za više informacija

Aktivni smo u širenju evanđeoske poruke – govoreći drugima o Božjim veličanstvenim planovima putem novina, video izdanja, televizije, radia, literature i interneta

Mnoge skupštine sponzoriraju godišnje regionalne kongrese. Međunarodni kongres se održava svake dvije godine u Evropi

Ohrabrujemo roditelje da u skladu sa svojom odgovornošću pruže svojoj djeci religioznu poduku i odgovarajući odgoj. Međutim, većina skupština pruža pripremu dječjih grupa za proučavanje Biblije tzv. nedjeljne škole na svojim nedjeljnim sastancima i na kongresima

---

Za Nas Biblija Jasno Uči:

DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu. —1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:20-22; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija. —Otkr. 15:5-8

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme. —Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici. —1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu. —Ef. 4:12; Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni. —Djela 3:19-23; Iza. 35